FOR THE PEOPLE FORIEDVCATION FOR SCIENCE LIBRARY OF THE AMERICAN MUSEUM OF . NATURAL HISTORY HRVATSKO NARAVOSLOVNO DRUŠTVO. (SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) nn tr _— =— GLASNIK HRVATSKOGA NARAVOSLOVNOGA DRUŠTVA. UREDNIK DR. OTON KUČERA. GODINA XV.— Xu) SA 26 SLIKA U TEKSTU, ZAGREB 1904. — 14 0: VEASENISTVO I NEKLADA DRUŠTVA. KR. ZEMALJSKA TISKARA. NUBCUNSROTRENVA NMONEII IRBUAZIAN È 21- rob 1 G4- Tai. Imena suradnika XV. godišnjaka „Glasnika“ za god. 1905. Dr. Babić Krunoslav, profesor gimnazijski u Sušaku. Czekus pl. Ivo, profesor gimnazijski u Zagrebu. Dr. Domac Julije, sveučilišni profesor u Zagrebu. Forenbacher Aurel, asistenat fiziološko-botaničkoga zavoda u sveučilištu u Zagrebu. Dr. Gavazzi Artur, profesor gimnazijski u Sušaku. Dr. Gorjanović-Kramberger Dragutin, sveučilišni profesor u Zagrebu. Hartmann Stjepan, svećenik u Zagrebu. Dr. Heinz Antun, sveučilišni profesor u Zagrebu. Hirc Dragutin, pristav sveučilišne biblioteke u Zagrebu. Dr. Hranilović pl. Hinko, sveučilišni profesor u Zagrebu. Koch Ferdo, čuvar geolog.-paleont. zavoda u Zagrebu. Kolombatović Gjuro, profesor u Spljetu. Dr. Kučera Oton, profesor realne gimnazije i učitelj u filosof- skom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Dr. Langhoffer August, sveučilišni profesor i ravnatelj zoo- loškoga odjela narodnoga muzeja u Zagrebu. Mance Miroslav, upravitelj štedione u Dugomselu. Marek Milan, profesor gimnazijski u Vinkovcima. Dr. Rössler Erwin, profesor gimnazijski u Zagrebu. Sekulić Martin, umirovljeni gimnazijski profesor u Zagrebu. Šandor Franjo, profesor realne gimnazije u Zagrebu. Urbani Milutin, profesor gospodarskoga učilišta u Križevcima. Vrgoč Antun, slušač filozofije u Zagrebu. Sadržaj XV, godišnjaka ,,Glasnika hrv, nar. društva“ za godinu 1909. Članci : Strana. Dr. A. Gavazzi, Geneza Plitvičkih jezera. .. . . LL... it Dr. A. Heinz, Biologijsko znamenovanje hibridacije i Mendelova pravila ANA IMHO EN REN RAN EZ ARENERE, RFENEEAN- A DR HERNE 9 Dr. E. RosslerO'selenju:ptiica. >, a... 2 ANINEIND A ESHSEEBE 19 M. Marek, Ornithologisches aus Zengg. . .. :-: 2.20 > 202. a... SI Dr. 0. Koča Ordsneti Massu, „ur ono a tama ae kei 62 Dr, A. Langhojjer, Komarci i malarija. 40. 44. =» + aa see AA 76 Dr. A. Heinz, Kako stoji danas pitanje o uporabivosti Uhlenhuth- Wassermann-Schützeove 'serumdiagnoze krvi u forenziöne svrhe! „u. Gus ve: EST ara u TI EEE IO 92 A. Forenbacher, Biološke, i kina povjesne crtice o paprici. . . . 101 Dr. D. Gorjanović-Kramberger, Nov prilog osteologiji „Homo Krapi- moci A A AJ E a na? e po e IE e 145 Dr. D. Gorjanović Kramberger, Die pontische Fauna von Glogovnica Osjek bei Križevci in Kroatien im Vergleiche zu jener von Badmanests li... San. e ae SR 153 S. Hartmann, Velika grupa sunčanih pjega u oktobru godine 1908... 157 M; Sekulić, Nova načela galvanizma +, . + 24 uw = e ee ne Kris 169 G. Kolombatović, Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dal- At M ALI e g Gara PRE LARA are o o 182 Dr. K. Babić, Uebersicht der Hidroidpolypen des adriatischen Meeres. 201 Dr. E. Rössler, Popis reptilija i amfibija hrvatske faune, koji su pri- spjeli ,narodnom zoološkom muzeju“ u Zagrebu do konca go- RA VIBO diri a dak > 3 Kae ae LI ee 221 M. Mance, Opažanja o Borellyjevu kometu 1908 c. .......» 225 Dr. E. Rössler, Izvješće o radu „Hrvatske ornitološke centrale“ god. KOA AL 126. M RR a a A KE RARI 8 237 I. Proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i glatoiji god. 1908. . . 287 Hrvatsko naravoslovno društvo: Dr. 0. Kučera, Ustrojenje astronomijske sekcije. . . . . 4.4... - 105 F. Šandor, Izvanredna glavna skupština hrv. nar. društva od 7. lipnja KODA ARTI RA E Dita > i. a0 E V Strana. Dr. 0. Kučera, Prinosi za opservatorij i novi članovi astronomijske SE one... AIN pv e E zvana Dr. 0. Kučera, DEtrojate nana CE a re Dr. 0. Kučera, Prinosi za opservatorij i novi članovi društva A. Malčević, Uprava i članovi društva koncem g. 1903. . ..... Naučne i različne vijesti : Dr. A. Langhoffer, Internacionalna ribarska izložba u Beču od 6. do a. ruına- 1902. > 00, ee: Dr. A. Heinz, Neke biljke kao kotlišie alles Motta, SIATE Dr. A. Heinz, Iz epidemiologije poSaline. . ....... Dr. E. Rössler, Prosudivanje brzine leta i udaljenosti ptica, NI en I. pl. Czékus, O evropskom krtu (Talpa europaea). . . ...... A. Forenbacher, Nova proizvodnja sladora. . . .......... 92.0. Kučera, Pupinova telefonija. . ... i » a a Dr. 0. Kućera, Učinci svjetlosti na dragulje. ........ Dr. 0. Kučera, Petrolejska lampa, koja govori. ....... Dr. 0. Kučera, Brzina svemirskih maglica. Dr. 0. Kučera, Zanimljivo svojstvo velikih nn dila: 0. Kučera, Djelovanje električkih valova na mozak. O. Kučera, Josséov parostroj s podgrijavanjem. . . Ae Dr. J. Domac, Državna akcija protiv malarije . ... 22220. A. Heine, Ima li patogenih kvasovaca. +... A. Heinz, Potonićova teorija o perikaulomu . ......... vi Gavazzi, Najviši vrhunac. u Velebitu 2. so. e aa Da. A. Gavazzi, Tektonika balkanskoga poluotoka . ... 40... A. Vrgoč, Modra i zelena modifikacija sumpora . . . .. Dr. H. pl. Hramlović, Katastrofa na Martinique . . ........ DI E. pi Hranilović, Toranj u Mt. Pelće i... aa A. Forenbacher, Veličina bakterija. . .. -..... EEE tibi Zerans, smola. u Carev-daru iii e an Dr. 0. Kučera, Blondlotova istraživanja o Röntgenovim zrakama Dr. 0. Kučera, Nova zvijezda u Blizancima (Nova Geminorum) Književne obznane: Dr. A. Gavazzi, Opažanja oborina i vodostaja u kraljevinama Hrvat- Skoj i Slavoniji godine 191. ..... Re: SENT AR: 4. Forenbacher, Dr. Fr. Bubäk Zweiter Beitrag zur Pilzflora von bocnicsginde Balestra Dr. 0. Kučera, Godišnje izvješće zagrebačkoga I opser- vavernaxzat a dr ik. sei ho)! Dea Lor he Dr. A. Langhoffer, Dr. Otto Frangeš Die Buša. Eine Studie iiber 2 in den Königreichen Kroatien und Slavonien heimische Rind. . 109 560 361 363 111 115 119 120 122 124 124 126 126 126 129 151 132 372 380 381 389 386 381 387 389 390 391 391 392 VI Strana. D. Hire, Iter per Poseganam Sclavoniae provinciam mensibus Junio, et Julio anno 1702. susceptum a Mathia Piller historiae natu ralis et Ludovico Mitterpacher oeconomiae rusticae, in regia universitatae Budensi professoribus daju Budae, typis regiae universitatis anno 1783. . . . . AREE SNA Rene Lo I". Koch, Geologijska prijegledna karta nA rRkeh: Firmaighe i Sla- vonije. Tumač geologijske karte Vinica. (Zona 20., col. XIV.). Snimio i obradio dr. Drag. Gorjanović-Kramberger, kr. javni redoviti Sveuč. (profesor. ala! ad nod) o a JR Inhalt des „Glasnik“ der kroatischen naturwissenschaftlichen Gesellschaft in Zagreb (Agram). XV. Jahrgang, 1903. Redakteur: Professor Dr. Otto Kucera in Zagreb. Aufsätze: DrsAr Gavazzı,, Die Genesis der Rlityicer Seen... 2. » . „2... Dr. A. Heinz, Biologische Bedeutung der Hibridation und der Mendel’schen? Regel... us 0 sun dene Lt line Web Rossler, Über den Zug den Vögel»... aci ia Dr. O. Kučera, Über den Planeten Mars. ........: ER Dr. A. Langhoffer, Die Gelsen und die Malaria. . . . .. +. +... Dr. A. Heinz, Wie steht heute die Frage über die Anwendbarkeit der Uhlenhuth-Wassermann-Schütze’schen Serumdiagnose des en für forensische LOC UN EN u Dr. D. Gorjanović- Kramberger, Neuer Beitrag zur Osteologie des „Homo IDIOTI RT ro EEE ET VR PI RT Dr. D. Gorjanovie-Kramberger, Die pontische Fauna von Glogovnica- Osjek bei Krizevci in Kroatien im Vergleiche zu jener von Badmanestb... Sea ey oni a ras al Re ee be S. Hartmann, Die grosse Sonnenfleckengruppe von Oktober 1903 . . M. Sekulić, Neue Principien des Galvanismus . ..... 2.2... G. Kolombatović, Beiträge zur Fauna der Vertebrata von Dalmatien Dr. K. Babić, Uebersicht der Hidroidpolypen des adriatischen Meeres Dr. E. Rössler, Verzeichniss der Reptilien und Amphibien der kro- atischen Fauna, welche an das „zoologische Nationalmuseum“ in Zagreb bis zum Schlusse des Jahres 1900 eingesendet wurden M. Mance, Beobachtungen über den Komet Borelly 1903 c. Dr. E. Rössler, Bericht über die Thätigkeit der „kroatischen ornitho- logischen Centrale“ in Zagreb im Jahre 1903 . ........ I. Der Frühjahrszug der Vögel in Kroatien und Slavonien im Jahre LE SURI hen o E jr ako o ra VII Seite. Die kroatische naturwissenschaftliche Gesellschaft: Dr. 0. Kučera, Gründung der astronomischen Sektion. ...... 105 F. Sandor, Die ausserordentliche Generalversammlung der kroat. naturw. Gesellschaft. vom 7. Juni 1908. . . . . . 107 Dr. 0. Kučera, Beiträge für das astr. Observatorium i neue ih glieder der astr. Sektion. . . . el: Dr. 0. Kučera, Gründung der ehronomischen salone . 360 Dr. 0. Kucera, Beitràge für das astr. Observatorium und neue "Mil- glieder der Gesellschaft . . . . nja 361 A. Malčević, Leitung der Gesellschaft ed Mijejiodesrerzejehnt o im Jahre 1908: 023 RE LOSE S a anne sea nae Wissenschaftliche Mitteilungen. Verschiedenes. . . 111-135, 372—395 Litterarische Berichte... . . . . 2... "u... . 135-144, 395—396 A, HRVATSKO NARAVOSLOVNO DRUŠTVO (SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) > GLASNIK. NARAVOSLOVNOGA DRUŠTVA. ) UREDNIK = DE. OTON KUČERA. GODINA XV. — PRVA POLOVINA. 89 SLIKA U TEKSTU. ch Ri ì EI Roda Pali er QUAI a ms N CNN SIS s pi NI ZAGREB 1903. ' VLASTNISTVO I NAKLADA DRUŠTVA. | f Li KR. ZEMALJSKA TISKARA. Imena suradnika u ovoj knjizi. Prof. Ivo pl. Czćkus u Zagrebu. Asistent Aurel Forenbacher u Zagrebu. Prof. Dr. Artur Gavazzi na Sušaku. Prof. Dr. A. Hcinz u Zagrebu. Pristav sveu£. bibl. Dragutin Hirc u Zagrebu. Prof. Dr. Oton Kučera u Zagrebu. Prof. Dr. A. Langhoffer u Zagrebu. Prof. Milan Marek u Senju. Prof. Dr. Erwin Rössler u Zagrebu. Prof. Franjo Sandor u Zagrebu. SGD a Va Ek ne DM. sua Dir sul DARIO #7 IAT OC MA. ARTT TI Bi TLE BER Lie ERLEBT e na Hrvatsko naravoslovno društvo u Zagrebu. Utemeljeno g. 1885. Predsjednik: Dr. Antun Heinz, kr. sveuč. profesor u Zagrebu ; Podpredsjednik: Dr Julije Domace, kr. sveuč. profesor u Zagrebu; Tajnik: Franjo Sandor, profesor kr. realne gimnazije u Zagrebu; Blagajnik: Antun Malčević, asistent na nar. zoološkom muzeju u Zagrebu; ji žničar: Cezar Hasek, profesor učit. škole u m. u Zagrebu; Odborniei: Dr. Hinko pl. Hranilović, kr. sveuč. prof. u Zagrebu; Dr. Oton Ku- cera, profesor kr. realne gimn. i učitelj u mudroslovnom fakultetu kr. sveučilišta u Zagrebu; Zamjenici: Dr. August Langhoffer, kr. sveuč. profesor u Zagrebu; Dr. Stjepan Gjurašin, kr. profesor na ženskom li- ceju u Zagrebu. — Izvadak iz pravila. S. 3. — Svrha je društvu: a) unapredjenje naravoslovnih znanosti u opće, a proučavanje napose prirodnih odnošaja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, obziruć se takodjer na cieli slavenski jug; b) širenje i popula- rizovanje naravoslovnih znanosti u hrvatskom narodu. S. 7. — Društvo se sastoji od začasnih, utemeljiteljnih i redovitih članova. S. 10. — Utemeljitelji jesu oni, koji će društvu uplatiti svotu od | 100 fl. na jedan put ili tečajem dviju godina. S. 13. — Redoviti članovi plaćaju 1 fl upisnine i 6 fl godišnjega prinosa. È S. 14. — Juristične osobe, ako su redoviti članovi, plaćaju godišnji prinos kao i drugi redoviti članovi; ako su utemeljitelji onda 200 fl na jedan put ili tečajem dviju godina. S. 15. — Svi članovi dobivaju badava društvenu diplomu i , Glasnik“, a druge eventualne publikacije prema odluci ravnateljstva. Društvo ima biblioteku, koja je rezervirana samo za čla- nove društva. Svi članovi dobivaju besplatno ovaj ,, Glasnik. Svi prilozi i pisma, koja se tiču ,,Glasnika“, neka se šalju samo na adresu njegova urednika gosp. Dr. Otona Kučere u Zagrebu (Jurjevska ulica 14), a članarina i reklamacije za ,,Glasnik“ neka se šalju gosp. | Antunu Malčeviću, u Zagrebu (Demetrova ulica | narodni muzej). Geneza plitvičkih jezera. Na granici Kapele i Plješevice uvalila se naša krasna Plit- vička jezera. Malena su doduše prama alpinskim jezerima, al ih daleko nadmašuju sa svoje ljepote. U istinu — pita tuđinac Umlauft ') — ne znamo: kako su do nedavna bila pusta, kako ih nitko nije pohađao do nekoliko šumara i lugara. Danas ima nešta ljudi, koji tamo polaze, da se nagledaju krasota, al rijetki su oni bili, koji su išli da prouče taj biser hrvatske zemlje. Oko god. 1850. mjerio je Bach dubljine pojedinih basena, a iza njega Soucha ; Šenoa *) se zadovoljio mršavim podacima Poicijevim o aps. visini, a tek je nedavno Hranilović ozbiljnije progovorio. Upravo razlaganje Hranilovićevo *) i odgovor g. Gorjanovića 4) po- taklo me da razložim jedno pitanje t. j. postanak plitvičkih jezera. Bit će desetak godina, da po jedan a i po dva puta na godinu posjećujem jezera; zavirio sam u svaki kutić, proučavao sam tektoniku okoline i utrobu vodenu, pak mislim, da mi je patriotska dužnost podati nekoja razjašnjenja na temelju tih po- smatranja. Sva voda, što plitvičkim jezerima pritječe, dolazi od nekih potoka: u prošćansko jezero utječe sa južne strane Crna rijeka, 1) Umlauft Fr.: Die Plitvicer Seen in Croatien. „D. Rundschau für Geogr. u. Statistik“. Wien, 1898. (XXI.) str. 22—28. ?) Šenoa M.: Rijeka Kupa i njezino porječje. Rad jug. Akad. 122, str. 157—166. Uzgredno spominjem, da su u ovoj radnji pogrešni podaci o padu rijeka; treba svagdje pomaknuti desetinsku točku za tri mjesta na desno. >) Hranilović H.: Geomorfološki problemi iz hrvatskoga Krasa. »Glasnik“ hrv. naravosl. dr. Godina XIII. Br. 1—3 str. 112—128. *) Gorjanović D.: Geomorfološki problemi iz hrvatskoga Krasa, ibidem, br. 4—6; str. 193—196. Zatim odgovor Hranilovićev i protu- odgovor Gorjanovićev ibidem, str. 196—205. 1 2 kojoj se kod Ljeskovca pridružuje Čudin potok, a sa zapadne Delićeva rijeka; u Kozjak se pak salijeva sa juga slaba Rječica, a sa zapada potoci Matijaševac i Jasenovac, koji znadu za velike suše da presahnu. U kišovito doba nabujaju svi ti potoci i počine dosta štete, osobito na predmetima (puteljcima i mostićima), koje je ,društvo plitvičko“ podiglo teškim trudom i velikim novčanim žrtvama. Sve ostale udubine dobivaju vodu od spo- menutih dvaju jezera u obliku vodoskoka '). Po apsolutnoj visini na prvome mjestu stoji Prošće ili prošćansko jezero. Točno izmjerene visine još ne- mamo za ovaj basen: bit će od prilike 635 m. Do te sam vri- jednosti došao približnim mjerenjem (prostim okom) vodoskoka od Galovca?) počam prama gore. Areal Prošća iznosi 0:633 km, duljina njegova 2:91km, a srednja širina 0'22km. U svem sam izmjerio dubljine na 183 mjesta, a iz tijeh isličem najveću sa 40:3m, koja se nalazi u sredini sjeverne polovine jezera. U koliko se ova vrijednost mijenja tečajem vremena, nije nam po- znato, jer nema ni na jednom, pa ni na ovom jezeru kakve vodomjere (Pegel). Raspitivanjem seljaka doznao sam, da se razina jezera poprečno od prilike mijenja vertikalno za po metra (+ 0:25m). Sa sjeverne strane zatvoreno je ovo jezero sedre- nom barijerom, visokom oko 12m, od Ciginovca, kome je aps. visina ca. 623m. Uskim a umjetnim kanalom pritite mu voda u formi tanka vodoskoka iz Prošća. U kišno doba donaša mu nešta vode također jedna mala bu- jica sa sjevera. Uvalio se Ciginovac u obliku trokuta između strmih obronaka na površini od 0:048km*; samo prama istoku dijeli ga od Okrugljaka ravna sedrena barijera. Voda preko ove prelazi u Ciginovac, samo za jakih kiša; inače u ljetno doba opazio sam (god. 1896., 97. i 98.), da se onuda može proći suhe noge. Od prilike u sred jezera nalazi se najveća dubljina: 134m, što bi odgovaralo apsolutnoj visini od ca. 610m. — Treći po redu je Okrugljak (u aps. visini od ca. 612m), koji je sa sjevera i juga stisnut od strmenitih stijena, dočim je dvjema barijerama 1) Narod rabi riječ „vodoskok“ u mjesto „vodopad“. 2) Za Galovac je poznata visina (582m). Možda mi pođe za rukom da uzajmim spravu za nivelovanje, pak će nam onda biti točno poznate i apsolutne visine pojedinih basena. 3 odijeljen: na istoku od Ciginovea i Prošća a na zapadu od triju omanjih basena. Vode mu pritječe iz Prošća a katkada iz Ciginovea. Površina (0:06 km?) mu je okrugla oblika, a u sredini je najveća dubljina: 10:3m. Iz njega na dva kraja izlazi voda: jedan trak pada u Batinovac (u aps. visini od ca. 605m), koji također dobiva vode od maloga basena, sto mu je na zapadu !). Elipticna oblika a maleno (0:013 km?) nema veće dubljine od 5:9 m. Odije- ljeno je niskom pregradom od sjevernoga druga Velikoga jezera, koje se s njime nalazi u jednakoj aps. visini. I ovo je eliptična oblika, ali mu je velika os orijentovana | protivnim smjerom od prvoga t. j. NNW—SSE. Nesta je veće od Batinovca (za 007km*) a i dublje (samo za 1 dem). Ne mogu se oteti misli, da su oba ova jezera nedavno (misleć geologijski) bila jedna udubina. Voda Velikoga jezera, koja do- lazi iz Okrugljaka na dva traka, odlazi na dvije strane: s jedne prama istoku u malo jezero Vir (ca. 598m. a. v.) a s druge prama sjev. istoku u Malo jezero (aps. vis. ca. 602m) malim vodoskokom od 3m visine. Ovo je jezero razdijeljeno u dva dijela dvjema pre- gradama, koje stoje jedna drugoj nasuprot, ali se još nijesu spojile. Na tome je mjestu (od prilike u sredini jezera) voda duboka samo 3:6m; dočim u sred istočne polovine olovnica po- kazuje 9:6 m dubljine. Zaista znatna vrijednost naprama malenoj površini njegovoj od 0:012km?. Iz svih tih triju jezera, Balinovca, Vira i Maloga jezera skače voda preko sedrene stijene, oko 16m visoke, u Galovac (aps. vis. 582m). Bregovi njegovi na sjeveru i jugu dosta su strmeniti, onaj mal ne go, a ovaj jakim stablima zašumljen. Površina vode iznosi 0'105 km?, uvala mu je pogledom na dubljinu razdijeljena u dvije pole. Zapadna pola je duboka oko 10—12m a dno je prilično ravno; istočna pola je duboka do 236m. Trim lijepim skokovima preko malih basena pada voda u Gradinovac (556m a. v.). Sedrenim pregradama, koje jedva da proviruju iz vode, razdijeljen je Gradinovac u tri uvale: za- padna ima dubljinu od 3:4m, istočna 7:0m, a sjeverna 9#0m. ') Ovoga basena, koji je vrlo malen, nijesam mogao da pretražim. * 4 Sve tri zajedno imadu površinu od 0:052km?. Sedrenim na- sipom, visokim jedva 1m a obraštenim, odlazi voda na više mjesta u Jezerce (ca. 555m a. v.). Rado ljudi zovu ovim imenom Gradinovac, premda nema tome prava povoda. Jezerce ima malenu površinu (0:012km?), al razmjerno znatnu dubljinu (54m). Iz Gradinovca i Jezerca preko mnogo om basena na osam strana skače voda u Kozjak (536 m. a. v.), najveće od svih plitvickih jezera. Obuhvata 0'792km? povrsine, od koje zaprema Stefanijin otok do 0'014km?. Duljina jezera mjeri oko 3km a srednja širina 0:26 km. Na temelju 265 izmjerenih dubljina mogao sam kon- statovati, da je jezero razdijeljeno u dva dijela: južni dio obu- hvata ?/,, a sjeverni !/, površine Među njima se proteže od jedne obale do druge sedrena barijera. koja stoji ispod razine vode za ciglih 5 metara. Kad je lijepo vrijeme a voda mirna pak se čamcem voziš (od pristaništa pod Hotelom) sredinom jezera prama donjem kraju, prije no zakreneš u najdonji kraj, opazit ćeš kako se tamno -zelenilo vode pomalo pretvara u bijelo (svjetlo). Dobro će oko — slanešli čamcem — vidjeti tu barijeru pod sobom. Pođeš li dalje na jednom opet voda promijeni svjetlu u intenzivno tamnu boju: znak da je duboka. Južni, veći dio ima najveću dubljinu 35m a ograničena je na vrlo malen prostor, koji izgleda kao lijevak; valja da je to ponor !). U sjevernome dijelu dubljina dopire do 494m tako da isobata od 40m obuhvata razmjerno velik prostor. Ispod Kozjaka redaju se donja jezera, među sobom se- drenim pregradama odijeljeni, a sa istočne i zapadne strane za- tvoreni vrlo strmim, a do 50m visokim stijenama. Milanovac je najgornje (ca. 527m a. v.) jezero, obuhvata areal od 0:036km? a najveća mu je dubljina 18m, koja se na- lazi od prilike u sredini. Osredak (ca. 522m a. v.) dosta je maleno, jer mu po- vršina ima samo 0:006km?. Dubljina iznosi ravno 10m. Zadnji oveći basen je Kaluđerovac (ca, 514m a. v.). Njegova je površina 0:018 km?, !) I kod pristaništa ‘se nalazi jedan malen ponor, koji ždere vodu samo kad je visoka. 5 a najveća dubljina 145m. Izmed Osretka i Kaluderovca lijepe su katarakte, u koje se uvalilo malo ,Jezerce“. Ispod Kalude- rovca je malen basen ,Novakovića brod“ (ca. 507m a. v.), iz koga voda skače skokom visokim 24m pod imenom Korana. S lijeve strane a odmah na početku prima Korana pritok Pli- tvicu, koja se ruši u nju skokom visokim oko 70m. Sto se tiče geološkoga sastava ovoga kraja, svjetli je va- pnenac, koji tvori obale jezera i njihovu okolinu. Samo po ana- logiji pram obližnjim gorama možemo ustvrditi, da taj vapnenac pripada gornjoj skupini kredne formacije (u smislu Stacheovom). Slojevi obližnje okoline brazde od NNE—SSW, dakle ponešto popreko glavnoj orografskoj osi Plješevice i Kapele, a padaju prama WNW 1). Prošće su i Kozjak donekle diagonalne, a sred- nja i donja jezera mal ne proprečne doline prama smjeru braz- denja slojeva. Ne mogu se sprijateljiti sa idejom, da su sadanje udubine jezera nekada bile napunjene gipsom, što no ga je voda od- nijela). Za ovakvu hipotezu, koju je — čini mi se — prvi Richthofen *) dobacio da protumači postanak kršnih jezera, treba svakako imati dokaza; lih pak nema. Nigdje u blizini ni traga ma kakvome gipsu ili sličnoj tvorevini, koja bi nam dopustila, da upotrebimo spomenutu hipotezu. U starija geološka vremena bio je nivo vode kod donjih jezera mnogo viši no danas: dokazom su horizontalni tragovi erozije u strmenitim stranama, koji nadvisuju Koranu za 50m. Voda kod donjih jezera stajala je dakle barem u istoj visini (a bez dvojbe i u većoj), u kojoj je sada nivo Kozjaka. Potoci Jasenovac i Matijasevac dubili su donji Kozjak a zajednički do- linu donjih jezera. Sa južne strane dolazila im kao pritok Rječica, koja je erodirala polagano gornji dio Kozjaka. Isti se proces događao i u Prošću, kojega je genetični nastavak Ciginovac. Među obima ovima izdiže se sedrena ba- ') Cini mi se po ovim tektonskim prilikama da imamo i u ovom kraju balkanskoga poluotoka pojav, poznat pod imenom „Scharung“. Ovo je Cvijié u velikoj mjeri našao u južnodinarsko-albanskom gorju (Stzb. d. Ak. d. W. Wien. M. N. Cl. Bd. 110; 1901.) *) Hranilović H.: GeomorfoloSki problemi itd., l. c., str. 117—118. *) Richthofen F.: Führer für Forschungsreisende. Hannover, 1901. str. 267—268 (Auslaugungsseen). 6 rijera do 200m duga, a oko 12m visoka. Voda se iz ovih dvaju jezera kotrljala preko sedla, u kojem su sada srednja jezera, pak i tuj izjedala slojeve i salijevala se u Kozjak. Tekućice u našim vapnenačkim krajevima prama raznim prilikama imadu različite funkcije. Neke ću od tih prilika da spomenem. Ugljično-kiselo vapno, koje se nalazi u našim tekućicama, može da se rastvori. Tome treba užega doticaja takve vode sa zrakom. Kad voda skače s visine ili udara o kakav predmet (kamen, deblo i sl.) pretvara se — reko bi — u sitnu vodenu prašinu, rastvori se u milijune malenih kapljica. Svaka ova kapljica dođe tako u dodir sa zrakom: ugljična kiselina odbjegne tijem od vode, a vapno se izlučuje i taloži na predmetu. Ovakvo taloženje zovemo inkrustovanje, jer vapno tečajem vremena po- krije predmet u obliku kore (crusta). U drugu ruku topliji klima podupire ovakvo izlučivanje vapna: voda se naime laglje i jače isparuje, pa ne može da zadrži u sebi svu količinu vapna, što ga je primila. Volumen se stanovite množine vode smanji isparivanjem, a vapno ne može da ostane u tom smanjenom volumenu potpunom svojom količinom; ono se mora izlučiti i taložiti. Ovim se procesom povećava (deblja) kora spomenutoga predmeta. Ne smijem zašutjeti trećega faktora, koji mnogo doprinaša stvaranju sedre. To su biline, koje, živući u vodi, trebaju za svoj život ugljične kiseline ; nju one otimlju vodi, a vapno, koje preostaje, taloži se u formi sedre '). Prama tome kako je koji od tih faktora osobito temperatura — jače ili slabije istaknut, voda će tekućica djelovati ili kao konstruktivna, ili kao destruk- tivna sila. Promatrajući pobliže osobito donja jezera i njihove brije- gove, zaključujemo — kako prije spomenuh — da je voda u najranije doba tekla po razini, koja je bila najmanje za 50m viša od današnje. Drukčije ne bi ta voda bila mogla erodirati onaj impozantni kaujon donjih jezera, pa ne bi bilo danas ni tragova erozije u strmim stijenama. Da erozija bude uspješna, morala je temperatura zraka pa i vode biti niža no danas, jer u naše doba voda na Plitvicama ne razara već gradi. Sve nas !) Toula F.: Die Entstehung der Kalksteine. Wien, 1891. str. 7—8. 7 to upućuje na geologijsko doba, koje nije nalično danasnjemu, već na takvo, u koje je klima bio oštriji no danas. Zar nije to bilo u koje ledeno doba ili u koji ledeni stadij !) diluvija ? Blizu najdonjega jezera usjeklo je ,Plitvičko društvo“ prolaz kroz sedrenu pregradu, koja se danas nalazi izvan dohvata vode i iznad ove iste. Nije dakle ta pregrada produkt djelovanja vode našega doba, već mnogo starijega. Ona je nastala u vrijeme kad je klima bilo povoljnije t. j. kad je temperatura vode i zraka bila viša no u doba prije spomenulo. Nije li to moglo biti u jedno od interglacijalnih perioda ? Ovu je pregradu voda kasnije probila, izderala i onda dalje u temeljnom kamenu erodirala. Tijem se ponovio proces erozije, naličan onom prijašnjem, a uvjetovan je bio niskom tempera- turom same vode. To se valjda događalo ili u slijedeće glacijalno doba ili u slijedeći glacijalni stadij ?). Napokon je voda današnje pregrade izradila u naše toplije doba („aluvij*), koje i nije drugo no neka vrsta interglacijalne dobe. Ona se dakle prihvatila konstruktivne djelatnosti poradi loplije klune, pak stvara sedrene barijere i tako razdvaja jedan veliki basen u dva ili više njih manjega opsega. Krasan nam primjer pruža Gradinovac: gledajući na nj s visine, opazit ćemo kako se sa sjeverne i južne obale pružaju prama sredini dvije svjetle pruge. To su dvije još ne spojene pregrade *), koje će se s vremenom (ostane li ovakva klima) spojiti i po malo pove- ćavati. One će Gradinovac razdijelili u dva jezera. Jedna jedina je pregrada zaostala u prirastu, pak je danas voda potpuno pokriva. To je ona, koja dijeli Kozjak u dvije polovine; kruna joj se nalazi 4—5m ispod razine vode. Uzrok tome zaostatku njezinu nije teško protumačiti. Tre- bamo uočiti pregradu, koja dijeli donji Kozjak od Milanovea 4) i !) Znameniti glacijalni geolog A. Penck poručuje nam u djelu „Die Alpen im Eiszeitalter“ (Leipzig 1901. izašle su do sada samo 4 sveske), da je u Alpama konstatovao četiri ledene dobe i tri ledena stadija, među koje se utisnuli interglacijalni periodi. 2) Dok se ne riješi pitanje o oledbi naše hrvatske visočine, ne može se odlučiti, je li ono bilo u glacijalno ,doba“ ili „stadij“. 3) Ne može se čamcem preći preko tih pregrada, jer dopiru upravo do razine vode. Na onome mjestu (u sred jezera), gdje nijesu spojene, voda je duboka 2 do 3m. ') Radi kratkoće zovem ovu pregradu ,donjom“, a nerazvijenu „gornjom“ prama njihovome položaju. 8 uzeti obzir na ponor, koji se nalazi u gornjem dijelu Kozjaka tik iznad one nerazvijene pregrade. Dok su potoci Matijaševac i Jasenovac stvarali donju pregradu, voda je Rječice izrađivala gornju nu polaganije no oni. Pošto je kanal ponora bio (manje ili više) otvoren, voda je razmjerno kroza nj prolazila i u zemlju prodirala, a da nije toliko djelovala u izrađivanju svoje pre- grade. Donja je pak pregrada u prirastu prestigla pa i nadvisila gornju; voda je pak donjega basena porasla i ,poplavila“ gornji basen tako da se dva jezera spojila u jedno, u današnji Kozjak. Zaključujući velim : voda je u doba diluvija i aluvija stvorila plitvička jezera, djelujući — u koliko mi je poznato — dva puta kao destruktivna (erozivna), a dva puta (uračunajući sadanji) kao konstruktivna sila. Dr. A. Gavazzi. Biologijsko znamenovanje hibridacije i Mendelova pravila. (Predavanje u mjesečnom sastanku hrv. nar. društva dne 20. studena 1902.) Kako se s naše strane izusti riječ ,evolucija“, a navlastito kad govorimo o filogenetičkoj evoluciji, tko ne pamti, kako se među slušačima neprirodosloveima redovno nalazi brojnih skep- tika, koji pri tome klimaju, kadšto i nekako porugljivo klimaju s glavom. Ne pojmim zašto. Kad govorimo ob ontogeniji, nitko ne sumnja, da ona odista nije drugo nego razvitak, evolu- cija individuja. Ne sumnja poradi toga, jer mu se ta evolucija odigrava pred očima, ona mu je u dohvatu direktnoga motrenja, ili pada u područje jednostavnoga eksperimenta. Kad od jajeta bude pile, ili od sitne klice, što je u sjemenci, nebotična, tankovrha jela, ili iz jajašca kojega kukca iznajprvo ličinka, pa onda kukuljica i najposlije imago, ili od jajeta žabina najprije repat poluglavac, od njega tek bezrepa žaba — onda nikome nije ni na kraj pameti da sumnja, te se u svim tim slučajevima radi o evoluciji. — Kad mi pak prirodoslovci, a s nama tek po gdje koji filosof (ovo razlikovanje nema doduše puno smisla, jer smo i mi prirodo- slovci filosofi, a bilo bi samo na uhar stvari, kad bi i svi filosofi malo dublje zavirili u prirodne nauke — jer međe između prirodnih nauka i filosofije faktično nema — „Die Grenzen zwischen Philo- sophie und Naturwissenschaft sind flüssig; sie sind es von jeher gewesen“, kaže botanik filozof Reinke) — kad mi, hoću reći, tvr- dimo, da i filogenija nije drugo nego proces evolucioni, da je napose do današnje silne mnogoličnosti organizama došlo pola- ganom evolucijom, koja i u ovaj mah traje i sveudilj nove oblike proizvodi — onda nam se na prosto ne vjeruje, ili nas barem s veli- kom skepsom sretaju. A zašto ? Ja mislim samo poradi toga, što se filogenetička evolucija ne da tako lako direktno motriti i pra- tii kao ontogenija, a u dohvatu eksperimentalnoga dokaza tek 10 je u rjeđim slučajevima. — Među tim nikako ne stoji -— kako ćemo vidjeti — da se filogenelička evolucija, da se poslanje no- vih oblika sasvim otima direktnome opažanju ; poradi toga sa- svim je i neosnovano pitanje, zašto se novi oblici organizama pred načim očima ne javljaju na lieu zemlje, jer se oni odista javljaju i le kako brojno javljaju; a u mojim je očima djetinjarija, da ne reknem vrlo prazan i šupalj „Witz“, kad se i ozbiljan čovjek nabacuje s pitanjem, zašto i danas pred našim očima ne poslije od kakog guštera pijevac, od tapira konj ili od šimpansa homo sapiens i to barem kaki veliki engleski diplomat! Među tim sa šalom na stran ! Po mišljenju je nujboljih prirodoslovaca filogenija kao evo- lucioni proces u biti svojoj ravna ontogeniji. Nego budući da ćemo mi biće evolucije moći jedino shvatili i spoznati na osnovu izučavanja prilika, t. j. bivanja (Geschehen), koja su u dohvalu direktnoga opažanja i eksperimenta, bit će potrebno, da u pr- vome redu svratimo našu pažnju na filogeneličke transformacije, koje se u sadašnjosti, dakle pred našim očima odigravaju. To je jedini put, kojim mora udariti nauka, dok lraži uzroke mnogo- ličnosti organizama ; a pitanje je samo dalje, smijemo li iz pri- lika, kakove nam se sada prikazuju, izvoditi zaključak, da su i u prošlim vremenima vladale prilike jednuke, da su se i u da- vnini odigravale jednake transformacije ? Ovo stoji: £'ilogeneticha evolucija i danas traje. Unatoè kratkome intervalu vremena, kojim mi raspolažemo. da evolu- ciju pratimo, mi ipak jasno vidimo njezine efekte. Koliko je novih, hereditarno fiksiranih oblika životinjskih i biljnih, kojih prije nije bilo, nastalo pred našim očimu, imenito u kulturi, i koliko ih golovo svaki dan nastaje — to je tako poznata stvar, da o njoj ne marimo puno riječi trošiti. Sto su primjerice bezbrojne t. z. novitete u hortikulturi, koje se n. pr. za prijatelje evijeća svake godine iznose na tržišta? I ne samo za prijatelje evjetar- stva, kojim varijacija oblika ugađa, nego i za ljude od čiste nauk«. Mi ne možemo poreći, da je filogenija u cijelosli svojoj samo teo- retički, ali nužni izvod; nego u pojedinostima nalazimo za to si- jaset primjera filogeneličke evolucije, a na te je primjere mo- derna biologija svratila svu svoju pažnju, jer baš u njima nalazi dokaze za ispravnost svojih teoreličkih zaključaka. I baš poradi toga nijesu različne transformacije, što ih n. pr. u hortikulturi 11 vidimo, samo pojavi zanimljivi i gojitelju dobro dosli, nego su veoma važne i po čistu nauku biologijsku. One nas vode do riješenja znamenitoga biologijskog problema o postanju vrsta, va- rijeteta itd., u opće novih oblika u organskom svijetu. Prema današnjem slanju nauka cetiri su skupine pojava, koje moramo smatrati uzročnim faktorima kod postanja novih, hereditarno fiksiranih oblika. Tu imamo najprije varijacije u širem smislu, (incl. De Vriesove mutacije i Koelickerove heterogeneze), za tim prilagodbe, onda križanje ili hibridaciju i napokon selekciju, koja može da sudjeluje sa svakim od spomenuta tri faktora. Našom će biti zadaćom, da iz bližega analizujemo zname- novanje hebridacije — a o drugim ćemo faktorima eventualno drugom kojom prilikom progovorili. Među tim prije nego na samu stvar prijedemo, bit će dobro, da koju reknemo o hereditarnoj konstanciji organizama, premi kojoj mi gradimo i shemata za kla- sifikaciju organizama. Obilježja se to siegurnije hereditarno prenose na potomke, što su generalnija, opsežnija : od kralježnjaka uvijek bude kralježnjak, od ribe uvijek riba, od plice ptica, od sisavca sisavac, od gim- nosperme gimnosperma. Hereditarna konstancija vidi se i u nižim kategorijama, sve do t. z. Linneovih vrsta. Među gimnospermama primjerice postat će od jedne konifere uvijek opet konifera, od jedne taksacije uvijek taksacija, od taksusa uvijek laksus, a od jele (Abies pectinata) uvijek jela — baš tako, kako će od glo- davca među sisarima uvijek izaći glodavac, od roda Felis uvijek Felis, a od vrste Felis Leo uvijek lav. Nego Linneove vrste nijesu zadnja kategorija; mi razlikujemo još i subspeciese, varije- tete, rase, pa i ove mogu biti hereditarno fiksirane. Uzmite rase pasa: jazavčara, kudronju (Pudel), hrta itd. I s rasama je ljud- skim tako : crnac, eskim itd. hereditarno su fiksne rase; a tko ne će lučiti Spanjolea od Skandinavca ili Engleza? A tko ne će prepoznat židova? „Die Juden sind ein klassisches Beispiel für die Vererbbarkeit der Rassenmerkmale“ — veli Reinke. Tendencija za hereditarnom konstancijom ide još dalje. Mi se varamo, dok mislimo, da smo vrstu ili varijetetu ili rasu kao takovu, dakle biće njezino, iscrpili do kraja sa toliko ili onoliko diagnostičkih obilježja. Osebine sežu do u najtanje tančine organizma, do minucijoznih crta lica njegova, do njegova karaktera, do njegove inteligencije ; značajke su se te hereditarno sačuvale kroz vije- 12 kove, dapače u prilikama, koje su sigurno antagonističke tenden- ciji za hereditarnom konstancijom, kao n. pr. križanje. Kako dakle postoji neka tendencija za hereditarnom kon- stancijom, tako ima i njoj protivna tendencija, koja ide za trans- formacijom oblika. "Ta je tendencija to veća, sto je rodbinstvo bliže ili uže. Familija ostaje ista; to vrijedi i za rodove i za vrste (barem ZLinneove) ; rase neke vrste već su manje konstantne, a dva individuja jedne rase gotovo nikad nijesu jednaka — „so we- nig, wie man in einem schwäbischen Regiment zwei einander voll- ständig gleiche Männer finden wird“. — Općeno je poznata stvar, kako je mučno reći, što je vrsta. Hereditarnost nikako ne odlučuje o pojmu vrste. Klasičan je primjer Linneova sitna krstašica Draba verna, koju je u novije doba Jordan razdijelio u 200 vrsta, koje su navodno hereditarno konstantne. Za pravo je sasvim irelevantno, hoćemo li te Jorda- nove oblike nazvati ,vrstama“, ,suvrstama“, ,hereditarnim varije- tetama, ili ,elementarnim vrstama“. To je pitanje sinonimike ili nomenklature. Sistematički elemenat ostaje u svakom slučaju »individuum“, koji je podoban svoje karaktere hereditarno preno- siti na potomke; a jednako su i rase, vrste, rodovi. familije same sistematičke jedinice, ali različnoga reda. — Mi faktično nemamo primjera za postanje nove familije; i o postanju novih rodova dalo bi se diskutirati; za iznenadno postanje vrsta ima već dosta primjera, te bismo mogli spomenuli De Vriesove neke Oenotherae, Solms-Laubachovu Umpsella Hegeri, onda Chelidonium laciniatum, koji je 1590. spontano nikao u jednom Heidelberškom vrtu, dok je Korschinsky historicki doka- zao brojne primjere heterogenije ili mutacije. Sasvim je pak nesumnjivo postanje novih suvrsta, varijeteta ili rasa, koje se odigrava i danas pred našim očima. Za Robinia Pseudoacacia v. monophylla primjerice zna se, da je sasvim iznenada postala 1859. — Da vidimo, koje znamenovanje ima pri tome hibridacija ! U biljnom svijetu radi se o hibridaciji ili križanju (Kreuzbefrueh- tung) u svim onim slučajevima, gdje bilo spermalozoid bilo pelud oplođuje jaje, koji je producirao drugi koji individu). Čista oplodnja (reine Inzucht) dolazi samo u onim slučajevima, gdje se žensko plodilo zaplođuje muškim generacionim elemen- tima iz istoga cvijeta, što za pravo unatoč čestom hermafrodi- 13 tizmu cvjetova relativno rijetko biva. Među vertebratima dakle za pravo postoji samo hibridacija; nego mi ipak govorimo o čistoj oplodnji, o ,Inzuchtu“ već u onim slučajevima, gdje se seksualno združuju, recimo, individuji jednoga legla, ili potomci jednoga roditeljskog para, ili dapače individuji, koji pripadaju jednoj t. z. čistoj rasi. Jasno je dakle, da su za biologiju poj- movi: hibridacija i čisti rasplod relativni è kvantitativno vrlo različni prema tome, združuju li se seksualno individuji jedne ili različnih rasa, ili individuji različnih vrsta, odnosno rodova. Sto su dalji rodbinski odnošaji između dvaju individuja, to težom postaje hibridacija te je moguća samo do neke odre- dene međe, prijeko koje nikako ne ide; a zanimljivo je svakako, da i prije nego se ta skrajna međa dosegne, hibridacijom dobi- vamo individuje, kojima ne dostaje mogućnosti rasplođivanja, koji su dakle jalovi, kao n. pr. među sisarima mule, a među biljkama razliéni Verbascum-bastardi. Istina je svakako, da su među bilj- kama vrsni bastardi redovno podobniji rasplođivati se, nego među životinjama. Prije nego razmotrimo, kako hibridacija može da bude zna- menit faktor kod postanja novih rasa i vrsta, bit će dobro, da se naj- prvo upozvamo s t. z. Mendelovim pravilom. Grgur Ivan Mendel rodio se od imućnih seljačkih roditelja g. 1829. u austr. Šleskoj. G. 1843. stupi u Augustinski samostan u Altbrunnu, te bude 1847. reden za svećenika. Izučavajući od 1851.—53. u Beču fiziku i prirodopis, vrati se u svoj samostan, bude učiteljem realke u Brnu, kasnije opat, a umrije 1884. U samostanskom vrtu izvodio je znamenite pokuse o hibridaciji razlicnih rasa graška (Pisum sativum) i publicirao rezultate u kla- sičnoj raspravi „Versuche über Pflanzenhybriden“ g. 1866. Bit će, da je pored Koelreuterovih istraživanja o bastardima radnja Men delova najznamenitiji prilog poznavanju hibrida, pak je za čudo, da se do u naše dane za tu radnju gotovo ni znalo nije. Danas je — pošto je došla do zaslužena glasa u povodu publikacija De Vriesa, Corrensa, Tschermaka i dr. — primljena u Ostwaldovu zbirku ,Klassiker der exacten Wissenschaften“. Pomenuti su i stra- živaoci potvrdili u glavnome ispravnost nauke Mendelove i napose eksperimentalno uglavili eksistenciju vrlo interesantnih i biolo- gijski znamenitih prilika, što ih prikazuju biljni hibridi, i koje se danas općeno označuju kao Mendelovo pravilo. 14 Za bastarde izmeän vrsta znade se od davna, da se rado izvode ili vraćaju kod rasploda k prvotnim oblicima svojih rodi- telja. Mendel je eksperimentirao s rasama graška (Pisum) i križao ih. Imao je rase s crvenim i bijelim cvjetovima, odnosno sa žutim i zelenim kotiledonima. Pokazao je, kako se kod svake hibrida- cije može uočiti ponašanje jednoga para obilježja, dakle kod graška primjerice : jesu li latice crvene ili bijele, ili, jesu li kotiledoni zuti ili zeleni. Ako križamo crveni grašak s bijelim, imat će ba- stard bijele cvjetove; crvena je boja vijenčića kod bastarda na oko sasvim isčezla. Krizamo li grašak, koji je potekao od sje- mena sa zelenim kotiledonima, s graškom, koji je nikao iz sje- inena sa žutim supkama, dobit ćemo bastarda, kojemu sjemenke imaju samo žute kotiledone. Dakle je jedan od oba para obilježja (na koje smo pažnju svratili) kod bastarda postao latentan. Mendel to latentno obilježje zove recesivnim, a ono drugo, koje je kod ba- starda ostalo, kakovo je kod roditelja bilo, zove dominantnim obi- lježjem. Da vidimo sada, kako će se kod rasploda ponašati dalje bastard, koji ima Zute kotiledone; neka se zove „d žuti“. Posadili smo 100 njegovih sjemenki i dobili novu generaciju BD. U toj će generaciji imati 75 individuja sjemenke sa Zutim, a 25 individuja sjemenke sa zelenim kotiledonima. (Čitava generacija B dijeli se po tome u dvije rpe: B žuto i B zeleno. U U dom. reces. Recesivno se je dakle obilježje u bastardu (d žuti) faklično latentno nalazilo, ali je samo u 25", individuja opet izbilo na javu. Generacija B zeleno je očevidno povratak (Rückschlag) u čistu rasu sa zelenim kotiledonima, jer koliko god puta mi kul- turu s tim materijalom ponavljali, dobit ćemo od sele svagda biljke sa zelenim sjemenkama. Dakle: ako recesivno obilježje izbije na javu, nije biljka s obzirom na to obilježje više hibrid. Uzmimo sada od one generacije B određen broj sjemenki sa žutim kotiledonima, dakle sa dominantnim obilježjem, pak ih posadimo. Dobit ćemo dvije rpe biljka: jedna rpa, recimo X, dati će nam, koliko god put kulturu ponovili, samo žute sje- menke. Ta se je rpa dakle definitivno izrodila, povratila u čistu rasu sa dominantnim obilježjem. Druga rpa, recimo Y, producira 15 od cesti zeleno, od cesti Zuto sjemenje. Broj individuja od X od- nosi se spram broja individuja od Y kao 1:9. Citava genera- cija Y obuhvata po tome opet za pravo dvije podređene rpe, naime Y zeleni i Y žuti. Pođimo sada još za korak dalje : Mi ćemo posaditi sjemenke od Y zeleni, pa opetovati sadenje makar koliko puta, svagda ćemo dobili samo biljke sa zelenim sje- menkama. Te su biljke dakle opet povrat (Rückschlag) u čistu rasu sa recesivnim obilježjem. Posadimo li sjemenke od Y žuti, dobit ćemo opet generaciju, recimo Z, u kojoj jedna rpa indivi- duja ima žute, druga rpa zelene sjemenke. Obje se rpe dalje pro- nasaju sasvim jednako, kako smo to vidjeli kod generacije Y — i ta pravilnost ide od sele jednako dalje. Cini se kao da je sa- svim irelevantno. polječe li dominantno odnosno recesivno obi- lježje od oca ili od matere. Kako smo vidjeli, dolazi kod križanja redovno do razdva- janja, do disjunkcije onih parova obilježja: no važno je i to, da je kod hibridacije recesivno obilježje samo latentno, a ne iščezava u istinu sasvim. Correns misli, da čas prije definitivne diferencijacije seksualnih jezgara dolazi do dijeljenja obilježja tako, da polovina seksualnih elemenata bastardovih nosi u sebi — da tako reknem — klicu za recesivno obilježje, a polovina za dominantno. To vri- jedi jednako za jezgre jajnih stanica, kao i za spermatozoide ili generatione elemente peluda. — Nego prigodom kopulacije mogu se združiti, razumije se, seksualni elementi s jednakim ili s nejednakim obilježjima. Empirički konstatovan razmjer produkata take kopulacije odgovara tačno računu vjerojatnosti, t. j. efekat će biti taj, da će 25%, potomaka imati recesivno, 25, dominantno obilježje, a 50%, napokon oba obilježja — ali jedno od njih latentno. Od 1000 kopulacija združit će se: u 50" elem. s jedn. obilj., t. j.: 25%, 7 sa 7, 95%, d sa d; u 90", elem. s nejed. obilj., naime : r sad. Dakle će biti potomaka : 250 sa 7, 250 sa d i 500 sa # + d. 16 Naravno je, da se potomei druge i trede skupine ne mogu spo- ljašno razlikovati, jer je kod potonjih recesivno obilježje latentno. Ciste rase proizlaze iz kopulacije jednakih obilježja, dok su ne- čiste produkt kopulacije nejednakih elemenata. Nužna je kon- sekvencija i to, da će napokon rezultirati samo čiste rase i to poradi povrata (Rückschlag), ako prve bastarde kod rasploda prepustimo same sebi. Mi smo čuli, da prema Mendelovu pravilu bastard uvijek prikazuje od jednoga para obilježja samo jedno, dok je drugo la- tentno. To je princip disjunkcije. Da jedno obilježje dominirati može, bijaše već davno prije Mendela poznato kultivatorima. Nego da jedno isto obilježje u svim slučajevima i kod svih rasa, koje ga imaju, dominira — to je znamenit obret Mendelov. Druga jednako važna i po Mendelu konstatirana opstojnost je ta, da se pojedine rase graška međusobno razlikuju samim parovima obilježja, a da svaki taki par sadrži jedan dominantni član. Ovu za- konitost zove Correns ,principom prevalencije“. Razumije se samo od sebe, da se rase mogu razlikovati ne samo u jednom nego u isti mah u više parova obilježja, a organizacija bastarda bit će prema tome i zamršenija. Correns kaže doslovce: ,što više parova obilježja roditelje luči, to rjeđi moraju biti čisti povrati (Rück- schläge), te će se kod jednoga para obilježja popriječno naći između 4 individuja, kod 2 para između 16, kod 3 para između 64 individuja*. Ovo, što iznesosmo, čini od prilike jezgru Mendelove nauke, iz koje nužno proizlazi, da se bastardi između rasa tijekom genera- cija izvjesno moraju povratiti u oblike svojih roditelja. Vrijedi li Mendelovo pravilo sa svim općeno, mučno je reći. Činjenica je, da su ga pozniji istraživaoci u bitnome mogli potvrditi; ali je činjenica i to, da se sve prilike, što ih kod bastarda opažamo, ne dadu glatko dovesti u sklad s naukom Mendelovom. Ta Mendel jer već sam naišao na po gdje koji nesklad i to kod bastarda Zieraci- um-a. De Vries mogao je potvrditi i pravilo o disjunkciji (ili kako on kaže: loi de disjonction des hybrides) i pravilo o prevalenciji. Među tim je teško reći, vrijedi li Mendelovo pravilo za bastarde između vrsta. Princip disjunkcije jednoga para obilježja potvrdio je do duše De Vries za bastarda između Melandryum album i M. rubrum. Obrnuto našao je Correns — potvrđujući u bitnome nauku Men- delovu — i kod graška parova obilježja bez dominantnog člana 17 i slučajeva, gdje zakon o disjunkciji nije stojao. A napokon je 1 Tschermak na osnovu svojih istraživanja iznio 7 tačaka kao po- punjke, komplikacije, odnosno ograničenja Mendelova nauka; nego sigurno s pravom dodaje Matouschek, referenat o Tschermakovoj radnji u Bot. Gentralblattu: „Durch diese 7 Punkte... . wird wohl das Schema seiner Allgemeinheit beraubt, nicht aber die grosse Tragweite dieser classischen Lehre beeinträchtigt“. Mi smo uvodno bili spomenuli, da moramo svakako i hibri- daciju uzeti za jedan od uzročnih faktora kod postanja novih, hereditarno fiksnih oblika, dakle za faktor, koji s ostalima također ravna filogenetičkom evolucijom. Nema sumnje, da je po tome hibridacija za općenu i teoretičku biologiju vrlo važan pojav. No bit će još potrebno, da razložimo, kako stoji s tim filoge- netičkim faktorom, dok ga motrimo u svjetlosti Mendelova pravila. Jedno je sasvim jasno: kad bi Mendelovo pravilo sasvim općeno vrijedilo, onda mi sebi ne bismo mogli zamisliti, kako bi hibridacija mogla biti ishodištem za postanje novih rasa ili vrsta. Ta mi znademo, da se nakon združenja svoga i-to posredstvom hramosoma očevih i materinjih, recesivne i dominantne osobine bastarda opet disjungiraju i individuji padaju natrag u tipove svojih roditelja. Karakteri ovih reprezentiraju dakle stabilnu mor- fologijsku ravnotežu i u nju se vraćaju križanci, pošto su izveli nekoliko oscilacija. Disjunktivna su križanja po tome sasvim prema onome, što Reinke zove „oscilatorna varijacija“. Nego isti veliki botanik i filosof misli (potanje je to razložio u svojoj „Ein- leitung in die theoretische Biologie), da jednako, kako ima pored oscilatorne varijacije još jedna druga, koja vodi do stabilnijih oblika, a to je mutacija (čije je znamenovanje razložio De Vries u svome djelu ,Die Mutationstheorie“), tako da ima i druga vrsta hibridacije, koja da je faktično podobna voditi u jednu ruku do postanja sasvim novih karaktera, u drugu ruku do konstantnih bastarda. To bi najme bile onakve hibridacije, koje se ne dadu ravno skučiti pod Mendelovo pravilo ; opažao ih je, kako znamo, već sam Mendel, pa Correns, Tschermak i dr. istraživaoci. Reinke drži, da su n. pr. u hortikulturi baš take hibridacije najčešće, pa spominje Koelreiterova bastarda između Nicotiana rustica i N. paniculata, koji je po obilježjima svojim stojao tačno u sredini između svojih roditelja. Reinke bi upozorio i na bastarda Sorbus hybrida, koji je postao od S. Aria sa čitavim i 5. Aucuparia (od 2 18 mukinje i jarebike) sa perastim lišćem. Taj bastard ne odgovara principu disjunkcije, jedno obilježje nije recesivno, drugo domi- nantno, nego obilježja su miješana u toliko, što je lišće perasto- ucjepkano, drži dakle sredinu između S. Aria i S. Aucuparia; a što je vrlo važno, taj oblik lišća nije konstantan kao kod rodi- telja, nego oscilira između čitave plojke i djelomično perasto- ucjepkane. U tome dosta znatnom varijabilitetu vidi Reinke dalju osobinu species-bastarda, a s obzirom na to, da se kod hibridacije javljaju i sasvim nova obilježja, bivaju bastardi neis- crpivim vrelom novih oblika. In puncto bastarda Sorbus hybrida moglo bi se prigovoriti, da nije konstantan, jer po Focke-u nje- govi potomci nikli od sjemena prikazuju opet povrat od česti na S. Aria, od česti na S. Aucuparia. Nego za to ima dosta drugih primjera, gdje su bastardi konstantni, reprezentiraju faktično he- reditarno fiksne oblike, te po tome odgovaraju našem pojmu vrste. To vrijedi n. pr. za Medicago media (= M. sativa X fal- cata), pa za brojne tipove u rodovima Salir, Rubus, Hieracium ete. Dakle je posvema evidentno, da je hibridaciia u istinu fak- tor, koji i u sadašnjosti, pred našim očima, vodi do postanja no- vih vrsta. To su vrlo odlučno naglasili bili već Kerner (u rad- njama: Können aus Bastarden Arten werden? i Pflanzenleben II. sv.) te Weismann (Die Bedeutung der sexuellen Fortpflan- zung für die Selectionstheorie). Kod daljega obastajanja vrsta postalih hibridacijom (Erhal- tung der Arten) može dakako da znatnu ulogu igra i selekcija, u toliko najme, što nastoji, da dobro adaplirane vrste sačuva, a zlo adaptirane istrijebi. Važnost se selekcije međutim ne smije pre- cijeniti. Reinke kaže, da ona nije prirodna sila, koja bi podobna bila, da pozitivno nešto stvori; filosof Ed. Hartmann _ zove selekciju tek ,negativnim uvjetom“ daljega obastajanja oblika, koji su iz drugih uzroka potekli, a od prilike na isto izlazi i mišljenje Neo-Lamarckovca Wettsteina, koji znamenovanje selekcije — barem u prirodnim prilikama, — drži podređenim, indirektnim, jer za pravo samo istrebljuje ono, što nije podobno, da obastaje u borbi za opstanak. A. Heine. 0 selenju ptica. Predavanje na mjesečnom sastanku hrv. nar. društva dne 22. prosinca 1902. Već su se stari narodi zanimali za let ptica Rimski auguri motrili su ga u tu svrhu, da mogu po smjeru njegovu pogađati budućnost, sreću ili nesreću, koja će čovjeka snaći. Danas nijesmo više tako nečedni, ne tražimo, da let ptiea utječe na našu sudbinu, ne vidimo više u njemu znak, koji bogovi daju ljudima, ali zato je ipak jošte i za nas važan i to zato, jer se možemo nadati, da ćemo ozbiljnim promatranjem ovoga pojava moći koju doprinijeti poznavanju prirode i njezinih zakona, od kojih su i nama još toliki upravo neriješene zagonetke. Ne ću ovdje da govorim o letu ptica u opće, već ću se danas ograničiti na onaj let, koji se u određenom smjeru periodički pojavljuje i koji se nazivlje ,selidba“. Nije to kakav novi ili nepoznati pojav, nasuprot ga, gotovo bi se moglo reći, svako dijete već poznaje i tko ga ne bi bio već slučajno negdje vidio ili bar čuo sproljećaili u jesen glasove prolazećih ptica u noćno doba, kada se u visinama sele prama jugu ili se odanle vraćaju k nama, u svoju domovinu ? No ako je sam pojav selidbe dovoljno poznat, stvar se sasvim drukčije ima, čim se radi o tumačenju njegovu. Ne samo da se laiku čini koješta tu zagonetno nego i sama nauka nije u svojim istraživanjima došla do potpuna, neoboriva zaključka, premda se u posljednjim decenijama osobito puno radilo na tom polju, te je i uspjelo prilične rezultate postići, a na temelju ovih nam je moguće barem u glavnom pojav selidbe uzeti protu- mačenim. No ima ipak još dosta pitanja, na koja danas još ne- mamo sigurna odgovora; tako n, pr. ni danas još ne znamo, kamo se koja vrst iz određene zemlje seli, da li se ptice iz svojih zimovališta sele k nama u neprekidnom letu ili postepeno u kra- ćim razmacima itd. * Što se tiče uzroka, zašto se ptice sele, to se kao takav uzima promjena temperature i godišnjih dobi; da li pak ovaj uzrok djeluje neposredno ili posredno poradi drugih faktora, to nije sasvim jasno. Uzima se pače, da je dolazak ptica na nekom mjestu znakom odnošaja vremena, znakom za promjene vremena baš za to mjesto, u koje se sele, a ne za ono, iz kojega dolaze. Zato se je pripisivala pticama posebna neka sposobnost, kojom mogu na velike udaljenosti osjećati promjene temperature i poradi toga svojim dolaskom na neki način proricati promjenu vremena. Mnogi su tvrdili, da mijena godišnjih dobi i temperature djeluje posredno poradi nestašice hrane, koja tim nastupa u hladnije doba godine, poradi prevelikoga umnažanja neprijatelja ili napokon poradi prevelike vrućine za toploga vremena ; drugi opet ističu razvoj ustroja za rasplođivanje i nagon, koji od toga nastaje, kao uzrok selenju. Samo selenje, misle mnogi, određeno je stalnim uzdusnim strujama; neki su pače tvrdili, da na ptice djeluje nejednaka električna napetost atmosfere na raznim mjestima, koja ih sili na putovanje i koja im određuje smjer selidbe; i magnetske struje na zemlji uzimale su se kao vodići ptica kod selidbe, koje da im kazuju, kako da nađu svoja obitavališta. Napokon ću još spo- menuti, da su neki pače tvrdili, da je let ptica pri selenju posve neodvisan od njihove volje, i da je micanje krila posve nehotično kao sto n. pr. i kucanje srca. Zadnji izlaz, koji je kod svih ovih hipotetičnih mnijenja ostao, jest taj, da se je sve, što nije bilo razumljivo, pripisivalo radi nepoznavanja pojava jednom jedinom uzroku: tumačeći ob- seurum per obseurius postavljao se je kao zadnji uzrok tomu pojavu nagon, instinkt, a da se nije nitko na to obazirao, da se pukim imenom pojma, što si ga čovjek sam stvorio, za pravo ništa ne da protumačiti. Ili se pak prihvaćalo stanovište teleologije, zamijeniv uzrok sa posljedicom te se je onda svrsi shodno djelo- vanje naravi postavljalo uzrokom odnošaja i pojava, koji bi bez toga morali ostati neprotumačeni. No tim zagonetka nije riješena. Posto sam evo ovdje prikazao, makar i samo vrlo kratko, razna mišljenja, kojima je svrha, da protumače čudni taj pojav u životu ptica, pokušat ćemo sada, da taj pojav protumačimo 21 odgovarajući na neka pitanja, na koja mi se odgovori čine velike važnosti za tumačenje selenja ptica. Prvo pitanje, koje se i nehotice svakomu namiće, kada razmišlja o tom pojavu, je ovo: „Zasto se ptice u opće sele ?“ Imaju li u sebi kakov nagon, koji ih sili, da od vremena do vremena ostavljaju svoja obitavališta te da se dadu na putovanje. Ima dosta djela, u kojima se baš ovaj nagon, instinkt, ističe kao uzrok selidbama ptica. Premda je to u nekom smislu ispravno, ipak nam ovaj odgovor na naše pitanje ne tumači potpuno taj pojav, jer mi možemo dalje pitati: „a odakle pticama taj nagon, zašto ga neke imaju, druge pak ne, koristi li onima ili je pače možda upravo nuždan za njihovu eksistenciju ?“ Stanimo sada najprije za časak kod ovoga zadnjega pitanja i pitajmo ujedno, što bi se dogodilo s onim pticama, koje ostaju samo preko ljeta kod nas te nas u jesen ostavljaju, kad bi im mogli taj nagon oduzeti te bi bile prisiljene ostati i preko zime kod nas? Odgovor je posve jednostavan: poginule bi i to ne toliko od zime, koliko od gladi. Pomislimo samo na onu množinu ptica, koje se hrane raznim kukcima, n. pr. na slavulje, pjenice, lastavice, kukavice itd. Kako bi one mogle kod nas prezimiti, kada kukci, koji im služe za hranu, većinom poginu ili se zavuku u kojekakve zakutke, iz kojih ih te ptice ne mogu izvlačiti. Ima doduše i ptica, koje se hrane kukcima, pa ostaju ipak preko zime u našim krajevima, n. pr. kosovi i drozdovi, ali se onda hrane bilinskim tvarima, bobama i sjemenjem, ili imaju, kao što n. pr. djetlovi, posebne ustroje, kojima mogu i zimi doći do svoje hrane, naime do kukaca, koji su se zavukli ili u opće žive pod korom drveća, ako ta hrana i nije tako obilna kao što ljeti. Zato take ptice i nijesu selice nego stanarice. Iz toga dakle vidimo, da je samo kod onih ptica razvit taj t. zv. nagon za selenje, koje ne bi mogle bez njega živjeti na onim mjestima, gdje gnijezde, koja su im dakle domovinom. No moglo bi se ali sada opet pitati: pa zašto bi to baš morale, zašto su u opće ljeti došle k nama, kada nas moraju zimi i onako opet ostaviti? Ovdje je odgovor nešto teži, nego što je bio na prvo pitanje. Tu se treba obazirati u glavnom na dva momenta. Prvi je u tom, da se u prirodi izrabljuje svaka i najmanja mogućnost životu i opstanku. Gdjegod su uvjeti za opstanak koje životinje 22 povoljni, tamo se ona obično i nalazi te nastoji, da se u što većoj mjeri rasplođuje tako, da bi ponestalo prostora, kad ne bi poginulo gotovo više od polovine podmlatka. Zato se i ptice raši- ruju svagdje tamo, gdje mogu živjeti, te zauzimaju mjesta, koja možda još nijesu od drugih zaposjednuta. Tako ih nalazimo čak daleko na sjeveru i baš tamo neke vrsti u ogromnim množinama žive sve dotle, dok im je moguće pribaviti si nužnu hranu. Drugi nam momenat tumači pojav selidbe prama sjeveru u proljeće. Nije ni u većini tropskih i subtropskih krajeva, u kojima naše ptice preko zime borave, množina hrane kroz cijelu godinu jednaka. Ljeti se isuše gotovo sve vode, biline više manje uvenu a i životinje kao što n. pr. vodozemci, gmazovi, kukci zavlače se u mulj ili u druge zakutke, da ovu perijodu suše pre- spavaju. U to doba ptice ne mogu tamo živjeti, barem ne one, kojima su one životinje hrana, pa zato ostavljaju onda te krajeve i dolaze k nama. Iz svega dakle izlazi, da ptice putuju, poradi toga, što mo- raju putovati, da mogu živjeti, da ne poginu od gladi. Naravski, da si ne smijemo stvar tako predstavljati, kao da svaka ptica u jesen zna, da odlazi radi toga, što će joj po- nestati hrane ili da bi pače čekala, dok ta nestašica nastupi, nego u istinu leži u njoj neki osjećaj, koji ju tjera na selidbu u pravo vrijeme. Da razumijemo cijeli pojav selidbe, moramo tada najprije odgovoriti na pitanje: kako je taj osjećaj došao u ptice, radi čega se je razvio i kako se je dalje razvijao ? Našli smo, da samo one ptice imaju nagon za selenje, kod kojih nastupa u stanovito doba godine nestašica hrane, pa se gotovo sama od sebe nadaje misao, da se taj nagon razvio baš iz te nestašice, koja periodično nastupa. I tomu je zbilja tako, kako ćemo odmah vidjeti. Sve se ptice dijele u tri velike grupe: stanarice, skitnice i selice, Najprije se moramo obazrijeti na one ptice, koje nijesu prave selice, ne smijemo otpočeti naša razmatranja sa pravim selicama, dakle sa najekstremnijim oblicima, već nasuprot s onima, koje se najtočnije priklučuju na obične, već poznate pojave, jer bi inače zapeli odmah kod prvoga pitanja: odakle su te ptice znale, da ima u ogromnoj udaljenosti od stotina kilo- metara za njih dovoljno hrane, kad su prviputa osjetile koncem 23 jeseni nestašicu hrane, pa se zaputile prama jugu. Mi moramo najprije istraživati, nije li kod nekih ptica taj običaj selenja razvit slabije, tako da ćemo onda moći one ekstremne oblike, naime selenje pravih selica, izvesti iz ovih neznatnijih početaka i tako čitav pojav selenja iz poznatih i lako shvatljivih oblika protu- mačiti. Vidit ćemo, da možemo na taj način zbilja doći do rezultata. U prvu rpu, naime u stanarice, ubrajamo sve one ptice, koje svoga boravišta ne ostavljaju. Ovamo se broje vrabac, sje- nice, tetrijebi itd. Ubrajamo ovamo n. pr. i crnu žunu, a ipak se već kod ove ptice pokazuju prvi počeci selenja, zapravo ski- tanja, da se jasnije izrazimo. Zimi je naime crna žuna prisiljena, da veće komplekse šume oblijeta i to poradi toga, što hrana nije tako obilna kao ljeti, ne nalazi ju više na svakom drvu, već samo u više manje trulom drveću, koje mora tražiti. No to očito nije ništa drugo nego prvi početak selenja. Jer ako pomislimo, da taka ptica stanuje u maloj šumi, nastupila bi zimi za nju skoro nestašica hrane i ona bi se morala preseliti u drugu, možda i u treću, pa i četvrtu šumu, da se prehrani. Iz stana- rice bi na taj način postala skitnica, kao što je to slučaj kod mnogih vrsti djetlova tako n. pr, samo da jedan primjer nave- demo, i kod naše zelene Zune. Ova se ptica, čim su joj mladi ostavili gnjezdo, počinje skitati bez ikakvoga stalnoga smjera amo tamo ravnajući se pri tom očito samo po svojoj potrebi. Kad na kojem mjestu ne nađe više dovoljno hrane, polazi dalje te se na drugom opet nastani. Katkad pače, ako ima hrane u izobilju, ne skiće se ni zimi. Iz toga izlazi, da jedna te ista vrst ptice može biti sad stanarica a sad skitnica, pa da se je navika skitanja razvila iz običnoga letanja za traženje hrane, da se je pače jz toga razviti morala, čim se je koja vrst preselila iz toplijih u hladnije kra- jeve. Pojedini su se individuji onda morali zimi skitati, da se prehrane; to se svake godine ponavljalo i tako se je iz toga razvila navika, tako da su se skitali i za blage zime, kad bi se bili mogli eventualno za nuždu i na svom prvobitnom obitavalistu prehraniti. No budući da se, kako znamo, i navike prenose na potomstvo od jedne generacije na drugu to više, ako od njih ovisi eksisten- cija individuja, morala se je ta navika sve više i više učvršćivati, morala se napokon razviti u nagon, da tako kažemo, koji je silio dotičnu vrst na skitanje, čim je zima zavladala. Jasno se sada razbira, da se ovo skitanje po zimi samo u veličini a ne u samom svom obliku razlikuje od selenja pravih selica. Pojav se taj u prvom redu od skitanja razlikuje u tom, da se zbiva selenje u posve određenom smjeru. Kod gore spomenutih djetlova je svejedno, na koju stranu svijeta se zimi seli, on će u svakoj šumi naći pod korom ili u trulom drvetu svoju hranu. Nije tako kod svih skitnica. Ptice, koje se hrane bobuljama, sjemenjem, ne će se moći zimi seliti prama sjeveru, jerbo im tamo snijeg veći dio hrane pokrije, tako da ne mogu do njega doći; osim toga im i kratkoéa dana onemogućuje daleki let u svrhu, da si nađu hranu tako da im preostane samo nekoliko sati za taj posao. Jasno je dakle, da će se ovake ptice iz sjevernih predjela zimi skitati u određenom pravcu t. j. prama jugu, kako to vidimo kod kugare, bravenjaka i nekih drozdova, koji nastavaju sjever našega kontinenta. Tu bi se _ pravom dalo prigovoriti, da tim nije protu- mačeno, kako se ovaj običaj skitanja prama jugu kod onih plica razvio. Kako su one znale, da moraju prama jugu letjeti, da izbjegnu nestašici hrane i da su tamo dani dulji, te im je zato moguće, da više hrane pribave ? Pokušajmo i na to odgovoriti. Uzmimo, da se te ptice, unmnažajući se šire na sve strane, da zauzimlju sve veće predjele, naravno i prema sjeveru. Već prve zime, čim su se na dale- kom sjeveru nastanile, nastupit će nestašica hrane, a glad će ih prisiliti, da se što dalje skiću na sve strane, kako bi si pribavile hrane. Pri tom će mnogo ptica poginuti, naime većina onih, koje ne idu prama jugu, dok će se samo ove održati te zimu preživjeti. To se svake zime ponavlja. Budući da se dakako samo one ptice rasplođuju, koje su leteći na jug spasile svoj život, to će se tečajem vremena i kroz generacije ovaj običaj selenja prama jugu sve više učvrstiti i ustaliti prenašajući se na potomke i tako su se od skitnica razvile selice. Tim smo došli do pojava pravoga selenja. Kod toga pojava nalazimo razne stupnjeve; između ne- pravilne selidbe kugare n. pr. i brze, pravilne drugih ptica, pravih selica, ogromna je razlika, No ta razlika sastoji samo u obliku selidbe, dok se u bitnom obje vrsti ne razlikuju i mi možemo 25 ekstremne ove oblike spojiti svim mogućim posrednim oblicima te onda lako uviditi, zašto je kod ove ili one vrsti taj pojav bolje izražen nego kod koje druge. Uzmimo, da na jugu Evrope živi neka vrst n. pr. patke, koja prebiva na barama i ribnjacima te se ovdje hrani vo- denim životinjama i biljkama. Ova će patka tu kroz cijelu godinu, ljeti i zimi ostati, jerbo ju ne će zimi protjerati nesta- šica hrane, budući da se voda samo jako rijetko i to onda samo na vrlo kratko vrijeme pokrije tankom koricom leda. Sasvim de se pak stvar promijeniti, kada se ova vrst i prama sjeveru našega kontinenta raširi. Tu se zimi pokriju vode debelim ledom, tim nastane za patke posvemašnja nestašica hrane i one će bez sumnje poginuti, ako se za vremena ne odsele. Ta selidba pak ne može polagano korak za korakom od jedne bare do druge napredovati, jer je sve na daleko i široko pokrito ledom, nego se mora velikom brzinom prama jugu obaviti. Ako sada uzmemo, da je ta vrst patke ostala za čitavo vrijeme svoga širenja na sve strane i nadalje na jugu Evrope kao stanarica na svom prvobitnom obitavalištu, imali bismo pred sobom cijeli razvoj selidbe od tipične stanarice do tipične selice iz sjevernih krajeva Evrope u južne. Jako je lijep primjer za taj pojav gavka, Sommateria mollissima, koja nastava velik dio sjevernih kra- jeva naše zemlje, od sjevero-zapadne obale Evrope pa do Grčnlan- dije i na svim ovim mjestima također i gnijezdi. Ona je isključivo morska ptica, dolazi lih uz obale mora, gdje se hrani različnim morskim životinjama. U Grönlandu, na Spitzbergima i Islandu može se samo preko ljeta zadržavati, jer se zimi more smrzne te je ona poradi toga prisiljena odseliti se u toplije krajeve, što ona zbilja i čini te polazi u Britaniju, na obale Kanala i zapadne Francuske. Ona je dakle u tim obitavalištima prava selica. No na onim mjestima, kamo ona zimi ide, stanuju također gavke, koje tu ostaju preko cijele godine te su, dakle prave stanarice. Ima također gavki na obalama istočnoga mora, koje se dosta često na daleke prostore smrzava. Ova okolnost sili onda te gavke, da si traže nesmrznuta mjesta, da se skiću često čak u sjeverno more. Ove su gavke dakle skitnice i mi vidimo, da je jedna te ista vrst u arktičnoj zoni selica, u istočnom moru skit- nica a u sjevernom napokon stanarica, što nam može služiti dokazom, da selenje nije nerazdruživo spojeno sa naravi vrsti, 26 nego da je to samo navika, koju ptice samo tamo prime, gdje ih na to uvjeti života sile, pa nadalje jeto i dokazom, da se je selenje razvilo iz skitanja. I tim bi bili odgovorili na ona dva pitanja: zašto se ptice sele i kako se je kod njih navika selenja razvila. Da u kratko rekapituliramo : One se sele poradi toga što ih nužda na to sili, nijesu one imale od prvoga početka neki nagon, instinkt za selenje, nego su one selenje lijekom vremena naučile u onoj mjeri, u ko- likoj je to iskao utjecaj hladnijih obitavališta i nestašice hrane, koja je poradi toga nastupila. Naučno istraživanje ovoga pojava može i mora se osnivati samo na empirijskom proučavanju mnogih ptica i njihova života. Moraju se dakle obavljati točna motrenja i to ne samo kod raznih vrsti ptica u opće, nego i kod jedne te iste vrsti u raznim odnošajima i uz razne uvjete života. Samo na taj način možemo doći do rezultata. Jer isto tako, kako mi iz morfologije životinja saznajemo, da je razvoj individuja, ontogenija, više ili manje skraćena rekapitulacija razvoja cijeloga Zivotinjskoga stabla, filogenije, — tako nam prikazuje ovaj ovdje u kratko obra- đeni razvitak selidbenoga nagona kod pojedinih vrsti, kako se općeno nazivlje, razvoj njegov kod ptica selica u opće ili drugim riječima: on nam predstavlja filogenetski razvoj selenja ptica. A sada da još u kratko pokušamo rastumačiti, kako se ptice sele, kojima su sposobnostima snabdjevene, da mogu vra- ćajući se u proljeće u naše krajeve, opet naći svoju domovinu. Mora se priznati, da nas se čudno dojimlje, kada vidimo u visini jato selica, koje putuju ravno u određenom smjeru prama stalnom nekom mjestu a još im se više divimo, kada im čujemo glasove u tamnim noćima. Pojav se taj razno tumačio, kako sam već spomenuo i mi ćemo sada da pokušamo rastumačiti ga, a da ne uzmemo u pomoć magnetizam, koji bi ih trebao voditi, ili pače šesto jedno sjetilo, koje bi im služilo, da nađu svoje puteve. Mi znamo, da je bilo u razvitku naše zemlje jedno doba, u kojem je životinjstvo na sjevernoj poluei bilo posve drukčije nego što je danas. Za vrijeme oledbe vladala je u srednjoj Evropi mnogo niža temperatura, nego danas, pače i na jugu Alpa bila je 27 klima hladnija. Zato se po svoj prilici ne ćemo prevariti, ako ustvrdimo, da mnogih ptica, koje danas nastavaju srednju i sje- vernu Evropu, u ono doba ovdje nije bilo, jer im klima nije prijala. One mora da su se dolazeći iz južnih krajeva ovdje naselile, kada je klima postala toplija, kada je leda sve više i više nestajalo. Uzmimo, da je za diluvija na sjevernoj obali Afrike živila neka vrst ptica, koja se je sve više i više množila i tim također sve veće i veće krajeve zapremala. Ona se je širila na sve strane, dakle i prama sjeveru. Sredozemno more nije u ono doba imalo današnji oblik, već je tvorilo dva velika slana jezera s jedne strane zatvoreno prama oceanu kopnom na mjestu današnjega Gibraltara, s druge strane razdijeljena Italijom i Sicilijom, koje su bile u svezi s Afrikom. Ovi prelazi i Mala Azija su bili putevi, na kojima su se ove ptice mogle iz Afrike širiti prama sjeveru, u Evropu. No kako su mogle ovdje samo preko ljeta ostati, i to iz klimatskih razloga, morale su zimi opet po- laziti na jug t. j. u svoja stara obitavališta. A šta je tu nara- vnije, nego da su odabrale za povratak one iste puteve, kojima su i došle, naime prelaz kod Gibraltara, nadalje preko Italije i Sicilije te napokon preko Grčke i Male Azije. Ove selidbe su se svake godine ponavljale, usadilo se je, tako reći, već pticama, da ljeti dođu po tim putevima k nama a u jesen da se po njima opet vrate natrag. Polagano se kroz stoljeća i sto- ljeća kopno spuštalo, voda t. j. more osobito među Sicilijom i Afrikom postajalo je sve šire išire; no to je sekularno spuštanje tako neznatno bilo, da se od godine do godine nije mogla opažati promjena. Ptice su prolazeći ovuda, naučne na taj put ili bolje da kažemo, baštinivši od svojih roditelja naviku, da ovuda pro- laze, letjele najprije preko širokoga kopna, kasnije, kada se ovo počelo spuštati, preko sve užega, još kasnije preko bara i laguna, preko uskoga tijesna a napokon preko širokoga mora a da nije koja generacija svoj naviknuti, baštinjeni smjer puta promijenila. Ptice se dakle nijesu od prvoga početka selile preko mora, nego su se držale kopna, a smjer puta im je ostao isti i onda, kada je ne- stalo toga kopna, preko kojega su putovale. Sada i razumijemo, zašto ptice ne prelaze more na kojem god mjestu, nego samo na stalnima mjestima t. j. onima, koja su bila prije kopno. Nijesu to po pticama odabrani putevi, nego 28 putevi oni, na kojima su one došle iz svoje pradomovine u naše krajeve. Njima dakle ne treba nikakovo posebno sjetilo, da nađu svoj put za vrijeme selidbe, jer im je smjer toga puta već od njihovih praroditelja usađen, pa zato im je lako onda naći domo- vinu a kada su jedan put ovamo stigli, potpomaže ih opet iz- vrsno njihovo oko i izvanredno razvita orijentacija, da nađu svoje gnijezdo. Sami ti putevi naših selica od njihovih zimovišta, kojih još niti točno ne poznajemo, pa sve do njihovih gnijezdišta, njihove domovine, nijesu još ni iz daleka poznati. To je zadaća orni- toloških, avifenoloskih opažanja, kojima se osobito u posljednje vrijeme u svim skoro državama posvećuje velika pažnja i koja su već sada urodila lijepim plodom, postignuvši znamenitih re- zultata na tom polju, kako to obilna avifenološka literatura pokazuje. Od početka ovoga stoljeća, naime od god. 1901. stupili smo i mi u kolo onih država, koje su ustrojile zavode, kojima je svrha, da se u prvom redu bave selidbom ptica, a već sada, nakon dvije godine svoga opstanka može naš zavod „Arvatska ornito- loška centrala“, sa zadovoljstvom konstalirati, da joj dojakošnji trud nije bio uzaludan, jer se broj motritelja od dana do dana sve više povećava, a to se mora to više željeti, što baš naša cen- trala ima vrlo važnu zadaću, da naime ispuni jaz, koji je go- dine i godine bio između Bosne i Hercegovine s jedne te Ugarske i Austrije s druge strane. Dozvolite, da još s nekoliko riječi, opišem zadaću, koju imaju ovaki ornitološki zavodi, kao što i važnost te znamenitost avifenoloških opažanja za nauka. Prva i glavna zadaća sastoji se u sakupljanju što većeg avi- fenoloskoga materijala, naime u tom, da se dobije što više poda- taka o dolasku, prvom pojavljenju u proljeće, onda o odlasku u jesen pojedinih vrsti ptica i to iz što raznoličnijih krajeva zemlje. Ti podaci dovode nas tečajem vremena do poznavanja samoga pojava selidbe a istom kada ovaj posve točno poznajemo, možemo dati i posve toène, sjegurne, neoborive odgovore na pitanja, koja se bave uzrocima selidbe. Ovamo spadaju i opa- žanja, kako se ptice sele, da li putuju pojedince ili u velikim jatima, da li se katkad radi nevremena, koje je slučajno nastu- pilo, opet povrale natrag, da li prekinu svoj put i što je tomu 99 uzrok, da li kroz neke krajeve samo prolaze ili da li se tamo i nastane te gnijezde i t. d. Sva ova opažanja od velike su važnosti. Razjasnit će nam, koje su krajnje točke selidbe, dakle s jedne strane, gdje je domo- vina koje vrsti ptica a s druge strane opet, gdje joj je zimo- viste, o kojem gotovo ništa ne znamo. Na taj ćemo način saznati, kojim se smjerom selidbe zbivaju, ako se ovaj svagdje uvijek točno bilježi, da li se ptice daju na put u jatima ili bolje u cijelim masama ili postepeno u manjim čoporima, da li se sele po stalnim putevima, držeći se gora, rijeka i t. d., ili možda putuju u više manje ravnoj, jednakoj fronti ne oba- zirući se na oro- i hidrografske prilike krajeva, kroz koje prolaze, da li obađu ili prelete zapreke kao što sun. pr. gore i t. d. U opće će nam ovako savjesno i točno sabran avifenološki materijal moći protumačiti svu silu za sada još zagonetnih pojava. Paralelno s avifenološkim opažanjima treba da se obav- ljaju i meteorološka, da možemo upoznati, da li i u koliko utječu okolnosti klime i temperature na samu selidbu i da li je ova o njima ovisna. Budući da je selidba promjena mjesta u prostoru, to mora da se i opažanja baziraju na prostornoj t. j. geogratskoj podlozi. Zato se za svako mjesto motrenja moraju ustanoviti geografski elementi, širina, dužina, pa i visina, da se može odrediti, u koliko ovi faktori utječu na selidbu. Općeno vrijedi pravilo, da se selice to kasnije pojavljuju, što je mjesto sjevernije ili što mu je nadmorska visina veća. Ako je broj podataka za koju vrst osobito velik, jako je instruktivno, ako se cijela zemlja razdijeli na nekoliko predjela, koji su karakterizirani svojim oro- i hidrografskim prilikama, pa da se ovaki predjeli onda svaki napose obrade u tu svrhu, da se može razabrati, kako i u koliko utječu topografski odnošaji na taj pojav. Napokon moram još spomenuti, da treba kod svake vrsti izraziti t. zv. selidbenu formulu, koja sastoji iz najranijega, naj- kasnijega podatka za dotičnu vrst, iz razmaka među njima te iz srednjega vremena dolaska, koje se proračuna iz svih podalaka te nam bar aproksimativno naznačuje vrijeme, kada koja selica uz stalne odnošaje vremena u naše krajeve dolazi. Ove formule dobivaju svoju vrijednost tek onda, ako ih imamo na okupu iz 30 cijeloga niza godina, jer onda tek možemo iz njih razabrati zakonitost, koja kod pojava selidbe vlada. Sve ovo, što sam sada spomenuo, tiče se samo mreža motritelja, koje su teritorijalno razvite t. j. vezane na pojedine zemlje. Ove mogu raditi samo za fenologiju t. j. da ustanove pojave selidbe i meteoroloških uvjeta na pojedinim mjestima. One pak ne mogu odgovoriti na pitanja, koja se bave migracijom, selidbom samom, na pitanja, koja nastoje da posredno ili nepo- sredno rastumače vrst i čitav tečaj selidbe To je samo onda moguće, ako se sve mreže motritelja, svih zemalja, slože i pojav taj na zajedničkoj podlozi, po zajedničkom planu istražuju onda će moći riješiti zagonetke, kojih je baš na tom polju još sva sila — a da to bude što skorije, vruća je i naša želja. Dr. E. Rössler. Ornithologisches aus Zengy. IV. 1901—1902. Im vorliegenden Aufsatz habe ich die Ergebnisse des vier- ten Beobachtungsjahres niedergelegt. Es beginnt mit dem 19. Juli 1901 (Beginn des Herbstzuges, eröffnet von Upupa epops) und reicht bis zum 26. Juli 1902 (Beginn des Herbstzuges 1902, eröffnet von Coturnia communis), mit welchem Datum das fünfte Beobachtungsjahr beginnt, worüber ich seiner Zeit berichten werde. Die physikalischen Verhältnisse und anderes betreffend, ver- weise ich auf meine drei ersten Aufsätze, die unter obigem Ti- tel in Tschusi's Ornithol. Jahrbuch X. S. 201 ff. und in dieser Zeitschrift XII. Nro. 4—6 und XIII. Nro. 4—6 erschienen sind. Zur Bestimmung der Wetterlage habe ich auch in diesem Beobachtungsjahre die synoptischen Wetterkarten der Adria vom k. u. k. hydrographischen Amt in Pola benützt, wofür ich der Direction zu besonderem Dank verpflichtet bin, da sie mir die-' selben schon das vierte Jahr täglich und unentgeltlich zusendet. Im vorliegenden Aufsatz habe ich in Klammern die bei der Ankunft — beim Einfall — der beobachteten Zugvögel herrschende Witterung angegeben. Bei jenen Zugvögeln also, von denen ich voraus setzen durfte, dass sie im Laufe der Nacht angekommen sind, habe ich die in der Nacht in Zengg herrschende Wetterlage angegeben. Bei jenen aber, die ich bei Tage im Zuge beobachtete, ver- zeichnete ich die momentan herrschende Witterung, woraus leicht zu ersehen ist, bei welcher Wetterlage die Verschiedenen Zug- vögel wandern, bezw. in welcher Weise der Zug von dieser oder jener Wettergestaltung beeinflusst wird. Oscines. Singvögel. 1. Erithacus luscinia L., Nachtigall. — Im Herbst 1901 habe ich keine beobachtet. — Im Frühling 1902 hörte ich die ersten (2 Exempl.) singen bei „Jasenje“, in der näheren Umgebung von Zengg am 16. April. In der Nacht herrschte leichte Bora bei zumeist heiterem Himmel. Am 1. Mai hörte ich im „Gaj“ ein Exemplar. Am 21. Mai hörte ich je eine Nachtigall im „Gaj“ und in der Senjska draga, etwa 3:5 km von Zengg. Am 6. Juni hörte ich in einem Garten an der Allee ein Exemplar. Mit Aus- nahme der ersten Nachtigallen, scheinen die übrigen schon län- gere Zeit hier verweilt zu haben. 9. Erithacus rubeculus L., Rotkehlehen. — Im Herbst 1901 keine. — Im Frühling 1902 verlief der Zug der Rotkehlchen un- bemerkt und beobachtete ich nur drei Exemplare am 2. Màrz. In der Nacht herrschte bewölktes düsteres Wetter gegen 4ha. heftige Regen- und Gewitterböe, wodurch die erwähnten Exem- plare wohl zum Einfall gezwungen worden sind. 3. Erithacus phoenicurus L., Gartenrotschwanz. — Im Herbst 1901 beobachtete ich am 18. September bei Francikovac juv. Exemplare. — Im Früchling 1902 beobachtete ich die ersten (2 Exempl.) in der Allee am 30. April. In der Nacht herrschte starke Bora und Regen. Am nächsten Tage sah ich noch ein Exemplar. A. Erithacus titis L., Hausrotschwanz. — Am 25. Sept. 1901 bei ,Jasenje“ mehrere Exempl. (mässige Bora). Am 23. Oktob. ein Exempl. (meist ruhig). Am 24. Oktob. ein Exempl. (starke Bora). Am 26. Oktob. ein Exempl. (starke Bora). Am 27. Oktob. dasselbe (mässige Bora). Am 31. Oktob. zwei Exempl. (stürmische Bora und leichter Regen). Am 2. Nowemb. ein Exempl. (leichte Bora). Am 3. Nowemb. mehrere Exempl. (in der Nacht zumeist ruhig, bei Tag mässige Bora). Am 4. Nowemb. ein Exempl. (heftige Bora). Am 5. Nowemb. mehrere Exempl. (mässige, bis heftige Bora). Am 6. Nowemb. mehrere Exempl. (mässige Bora). Am 7. Nowemb. mehrere Exempl. (leichter NW). Am 11. Nowemb. ein Exempl. (leichte Bora). Dann beobachtete ich erst am 28. Dezemb. ein Exempl. Am 3. Jänner 1902 ein Exempl., dasselbe noch am 11. und 16. Jänner. — Im Frühling 1902 beobachtete ich das erste Exemplar am 6. März (mässige Bora bei heiterem Himmel). Am 33 nächsten Tage dasselbe und am 12. März das letzte (leichte Bora bei heiterem Himmel). 5. Pratincola rubetra L., Braunkehliger Wiesenschmätzer. — Am 14. Aug. 1901 morgens verflog sich ein juv. Exemplar durch’s offene Fenster in mein Wohnzimmer (mässige Bora). — Im Frühling 1902 beobachtete ich das erste Exemplar am 30. April (starke Bora und Regen). Auch am folgenden Tage beobachtete ich ein Exemplar (mässige Bora), sonst keine mehr. Zogen also unbemerkt durch. 6. Pratincola rubicola L., Schwarzkehliger Wiesenschmätzer. — Am 24. Oktob. 1901 beobachtete ich ein Exempl. (düster, zeitweise einzelne Refoli und Regenspritzer). — Im Frühling 1902 beobachtete ich die ersten Exempl. (je è u. 9) am 6. März (mässige Bora bei heiterem Himmel). Am nächsten Tage die- selben. Am 10. März mehrere 55 u. 9 (anfangs heiter, dann bewölkt und ruhig, morgens um 6" leichtes Gewitter u. Regen). Am 13. März zwei 55 u. 9 (bewölkt und leichte Bora). Am 15. März ein è und am 18. März das letzte (heftige Bora bei heite- rem Himmel). 7. Sazicola oenanthe L., Grauer Steinschmätzer. — Am 24. Aug. beobachtete ich noch etliche Exempl. bei Francikovac. Ebenso am 18. Septemb. — Im Frühling 1902 beobachtete ich das erste Exemplar am 16. März (Regenwetter). Dasselbe auch am näch- sten Tage, denn es herrschte am vorhergehenden Tage bis Abend Regen bei stürmischen Südwind und dann Bora. Erst am 5. April beobachtete ich wieder einzelne Exempl. (bewölkt, seit morgens leichte Bora). Am 7. April morgens und abends mehrere Exempl. (morgens Regen bei Süd, dann Bora seit 8*/,Pa.). Am 9. April mehrere Exempl. (heiter bei auffrischender Bora). Am 28. April etliche, an 29. April recht viele, denn seit 27. April Nachmittag herrschte stürmische bis orkanartige Bora mit Regen (im Ge- birge Schnee). Es scheint also ein Rückzug stattgefunden zu ha- ben. Die letzten Exempl. beobachtete ich am 2. Mai (heiter bei leichtem Südwind). 8. Saxicola stapazina L., Schwarzkehliger Steinschmätzer. 9. Sazicola rufescens Briss., Schwarzohriger Steinschmätzer. Bis zum 31. Aug. beobachtete ich Steinschmätzer fast täglich ; die letzten am 15. u. 16. Septemb. (an beiden Tagen in der Nacht Regen). Im Frühling 1902 beobachtete ich die ersten = 34 Exemplare am 9. April. (heiter bei auffrischender Bora). Am 10. April ein Exemp. Am 11. April zwei Exempl. Am 12. April mehrere (bewölkt). Am 16. April erkannte ich zum erstenmal S. rufescens. Dann beobachtete ich Steinschmätzer am 17. April. Am 18. April recht viele und zwar S. stapazina und S. rufescens (heiter und ruhig). Vom 20. April ab täglich. — Am 21. Juni beobachtete ich nach längerer Zeit wieder 99. Am 22. Juni hörte ich die ersten Jungen schmätzen. Am 30. Juni abermals zwei 929 bei ,Beličevica draga“ auf den Telegraphendrähten — das eine ein Insekt im Schnabel und hörte Junge schmätzen. Am 4. Juli locken 99 auch an der Spasovacer Strasse. Am 5. Juli überall lockende 99 und junge Steinschmälzer. 10. Monticolla sazatilis L., Steinrčtel. — Im weiteren Ver- laufe des Sommers 1901 hörte ich Steinrötel singen am 19. 7., 25. 7. u. 26.7. Am 28.7. beobachtete ich die ersten jungen Exempl., ebenso am 5.|8., 7.8., 10./8., 13.8., 15./8., 22.8.; dann keine mehr bis 28. Septemb., an welchem Tage ich das letzte Exem- plar beobachtete. — Im Frühling 1902 sah ich das erste Exem- plar am 18. April bei Spasovac (heiter u. ruhig). Dasselbe am 20.4. Am 21./4. je ein 5 bei ,Abatovo“ u. Spasovac (heiter u. ruhig). Am 22.4. dieselben. Am 29.4. mehrere Exemplare (stür- mische Bora u. Regen, im Gebirge Schnee). Einige Pärchen ni- steten auch heuer in der nächsten Umgebung von Zengg. 11. Monticolla cyanus L., Blaudrossel. — Am 19. Aug. 1901 zwei Exemplare bei ,Abatovo“ (mässig starke Bora), ebenso am 30. Aug. (leichte Bora). — Im Frühling 1902 beobachtete ich die ersten (ein Pärchen) am 20. März bei Spasovae (heiter u. ruhig). Am 21.3. ein Exemplar (bewölkt, ruhig). Am 25.3. ein singendes è (heiter u. ruhig). Dann öfters. In der Nähe von Zengg nisteten zwei Pärchen. Am 25. Mai hörte ich ein Exem- plar pfeifend locken. Junge Exemplare habe ih nicht gesehen. 12. Turdus pilaris L., Wacholderdrossel. 13. Turdus viscivorus L., Misteldrossel. — Wintergäste vom 3. Novemb. 1901 bis einschl. 6. Feber 1902, insbes. am 3.11., 26.|11., 29.112., 31.112., 5.|2., 6.|2., jedoch in sehr geringer Anzahl wegen des milden Winters. 14. Turdus musicus L., Singdrossel. — Am 2. Oktober 1901 mehrere Exempl. bei Franeikovac; am 16. Oktob. ziemlich viele in der oberen „Bunica-draga“. — Im Frühling 1902 sah ich das 39 erste Exemplar am 22. Feber (bewölkt, starke Bora). Am 26. Febr. etliche Exempl. (bewölkt, ruhig, seit sva. Bora). Am 14. März mehrere Exempl. (heiter, mässige bis starke Bora). Die letzten beobachtete ich am 9. April (heiter bei auffrischender Bora). 15. Turdus merula L., Schwarzdrossel. — Im Herbst 1901 beobachtete ich die ersten Exemplare im ,Gaj“ am 16. Nowem- ber. Wintergast in der nächsten Umgebung. Die letzten am 22. März 1902. — Während des Wettersturzes vom 29. April er- sehienen wieder mehrere an der Strasse unter dem Nehaj-Hügel. 16. Turdus torquatus L., Ringdrossel. Ein einziges Exem- plar sah ich am Nehaj am 28. Septemb. 1901 (heiter, mässige Bora). Es scheint T. alpestris gewesen zu sein. 17. Accentor modularis L., Heckenbraunelle. — Am 1. Mai etliche Exempl. (heiter, mässige Bora). Am Mai 8. ebenso (bewölkt, mässige Bora.) Am nächsten Tage dieselben (Ausheiterung bei mässiger Bora). — Die letzten am 10. Mai (Regen bei leichter Bora). 18. Anthus campestris L., Brachpieper. — Mehrere Exem- plare beobachtete ich noch am 24. August 1901. bei Franeiko- vac. — Im Frühling 1902 hörte ich die ersten am 22. April (bewölkt, meist ruhig). Am 24. April einzelne Exemplare (anfangs heiter und ruhig, dann Bora). — Am 13. Juli erschienen die ersten wieder an der Strasse, was ein Zeichen des beginnenden Herbstzuges ist. 19. Anthus trivialis L., Baumpieper. — Mehrere Exempl. nur am 23. April 1902 (zumeist bewölkt, leichte Bora). 20. Motacilla alba L., Weisse Bachstelze. — Im Herbst 1901 begann der Durchzug am 24. Septemb. und dauerte bis einschl. 1. Nowember. (Am 30. Septemb. recht lebhaft bei heiterem Wetter und leichter Bora). — Im Frühling 1902 sah ich die erste am 21. Feber (heiter, leichte Bora). Am 5. März 2 Exemp. (starke Bora). Am 6. März 2 Exemp. (heiter, mässige Bora). Am 13. März etliche (bewölkt bei mässiger Bora). Am 14. März recht viele (heiter bei mässiger bis starker Bora). Am 16. März etliche (bewölkt, gegen Morgen Regen). Am 17. März mehrere (Aus- heiterung bei mässiger bis starker Bora). Am 23. März 1 Exem- plar (heiter, ruhig). Am 29. März ebenso (ruhig, heiter, morgens halb bewölkt). Das letzte am 31. März (Ausheiterung, Bora). — * 36 Am 6. Juni und am 14. Juli beobachtete ich morgens je 1 Exem-: plar, das nach Süden zog. 21. Budytes flavus L., Kuh- oder Schafstelze und 22. Budytes cinerocapilla Savi, Graukopfstelze. Im Herbst 1901 keine beobachtet. — Im Frühling 1902 sah ich die erste Kuhstelze am 6. März in der Allee (heiter, mässige Bora). Am 12. März 1 Exemp. (heiter, leichte Bora). Am 16. März 1 Exempl. (bewölkt, gegen morgen Regen). Am 31. März 1 Exem- plar (Bora, Ausheiterung). Am 7. April morgens beobachtete ich verschiedene gelbe Stelzen und erkannte auch B. cinerocapilla |bewölkt, seit morgens Regen (im Gebirge Schnee) bei Süd- wind bis 8°/,"a., dann Bora]. Am 20. April 3 Exempl. (heiter, mässige Bora). Am 27. April 3 Exempl. (bewölkt, bei leichtem Süd). Am 30. April noch immer dieselben Exempl. und erkannte ich sie als B. einerocapilla (starke Bora und Regen). Am 3. Mai etliche gelbe Stelzen (heiter, leichte Bora). Am 8. Mai um 11a. sechs gelbe Stelzen (mässige Bora) Am 14. Mai etliche Exempl. (bewölkt, Süd). 23. Sylvia rufa Bodd., s. cinerea L., Dorngrassmücke. — Am 6. Aug. 1901 beobachtete ich 2 juv. Exempl. Am 1. Oktob. 1 Exempl. (heiter, leichte Landbrise). — Im Frühling 1902 be- obachtete ich die ersten (auch andere Arten, die ich nicht genau erkennen konnte) am 5. April (zumeist bewölkt bei leichter Bora). Am 10. April 2 Exempl. (bewölkt, ruhig). Am 25. April 2 Exempl. (heiter, gegen morgen leichte Bora). Am. 30. April 2 Exempl., davon ein singendes # (starke Bora mit Regen). Am 3. Mai ein singendes 5 bei Abatovo. Am 9. Mai mehrere Exempl. (Aushei- terung bei mässiger Bora). Einzelne Pärchen nisteten in der nächsten Umgebung. 24. Sylvia melanocephala Gm., Sammetkčpfehen. Am 10. März 1902 in der Allee ein singendes & (zuerst heiter, dann be- wölkt und ruhig, morgens um 6" leichtes Gewitter mit Regen, dann Ausheiterung). Am 11. April ebenso ein singendes è, hörte es schon einige Tage singen. 25. Phylloscopus Boie, Laubsänger und 26. Hypolais Brehm. Gartensänger. — Beobachtete am 14. August 1901 ein Exempl.; aın 17. Aug. mehrere; am 28. und 30. September ebenso. — Im Frühling 1902 beobachtete ich die ersten Exempl. (Laubsänger) am 3. März (heiter und ruhig). Am 31 7. März 2 Exempl. (heiter, meist ruhig). Am 12. März 3 Exempl. (heiter, leichte Bora). Am 15. März singen im ,Gaj“ mehrere Exempl. ihr monotones Liedchen (heiter u. ruhig). Am 19. März ebenso (heiter, meist ruhig). Am 22. März ebenso (bewölkt, Süd). Am 5. April verschiedene Arten (bewölkt, seit morgens leichte Bora). Am 8, April einzelne (heiter, starke Bora). Am 9. April mehrere Exempl. (heiter, leichte Bora). Am 15. April etliche graufärbige Exempl. (heiter, seit morgens leichte Bora). Am 16. April ebenso (meist heiter und leichte Bora). Am 1. Mai in der Allee ebensolche (heiter, mässige Bora). 27. Oriolus galbula L. Pirol. -— Im Herbst 1901 keine. — Im Frühling 1902 sind die ersten am 30. April in den „Varos“-er Gärten beobachtet worden (starke Bora, Regen). Am 11. Mai ist ein Exempl. beobachtet worden (bewölkt, leichte Bora). Am 21. Mai hörte ich in der Senjska draga etwa 3:5 km weit 2 55 (bewölkt, ruhig). Am 27. Mai bei ,Abatovo“ ein Exempl. (halb- be völkt, nach Mitternacht mässige Bora). Am 30. Mai ebenso (heiter und ruhig). Am 6. Juni in der Allee 2 Exempl., die letzten (bewölkt, morgens Regen). 28. Sturnus vulgaris intermedius Praz., Staar. — Am 29. Septemb. 1901 morg. 5 Exempl. und gegen Abend zogen 6 Exempl. nach Süden (heiter, mässige Bora, abends leichte Bora). — Im Frühling 1902 beobachtete ich mehrere Flüge am 14. März (heiter, mässige bis starke Bora). Am 15. März morgens 4 Exempl. (heiter u. ruhig). 29. Troglodytes parvulus Koch, Zaunkönig. — Im Herbst 1901 beobachtete ich sehr oft einzelne Exemplare vom 5. Oktober ab bis 31. Dezember (die meisten am 6. Nowember bei heite- rem Borawetter). Die letzten am 8. u. 15. Jänner 1902. — Im Frühling 1902 sah ich am 5. März ein Exemplar (starke Bora, Regen, im Gebirge Schnee). Sonst keine mehr. 30. Regulus ignicapillus Brehm., Tem., Feuerköpfiges Gold- hähnchen. — Am 4. Nowember 1901 mehrere Exemplare, ein- zelne sind auch eingegangen (heftige Bora, kalt). Am 6. Nowem- ber auch noch einige Exemplare (noch immer Borawetter). Im Frühling 1902 habe ich keine beobachtet. 31. Parus major L., Kohlmeise. — Schon am 15. Septem- ber 1901 beobachtete ich Kohlmeisen in der Allee, dann in der Folge sehr oft bis einschl. 31. Dezember. Bemerkenswerte Tage: 38 Am 10. Oktober morgens zieht eine Schar in Absätzen nach Süden (mässige Bora); am 15. Oktob. war der Durchzug recht lebhaft (halbbewölkt, Borin) ; dann am 6. Feber 1902 (meist hei- ter bei abflauender Bora). Am 7. Feber beobachtete ich Kohl- meisen am Nehaj und in der Allće (mildes, bewölktes Wetter bei stürmischem Scirocco), es scheint also der Rückzug.begonnen zu haben. — Am 9. Feber überall (bewölkt, morgens leichter SW), dann am 10. Feber (bewölkt, Regen, starker Süd), am 11. u. 12. Feber (regnerisch). Am 20. Feber einzelne (heftige Bora); am 24. Feber mehrere (heiter, abflauende Bora); am 5. März einzelne (starke Bora mit Regen, im Gebirge Schnee); am 6. März etliche Exempl. (heiter bei mässiger Bora). — Spä- terhin keine mehr. Erst vom 15. Juli ab beobachtete ich öfters in der Allee einzelne Exemplare, auch juv. bis 22. dessel. M. 32. Parus caeruleus L., Blaumeise. — Am 29. September 1901 beobachtete ich im Park ein Exemplar (heiter, mässige Bora). Am 1. Oktober drei Exempl. (heiter, leichte Landbrise). — Im Frühling 1902 beobachtete ich die ersten Exemplare am 7. März (heiter, fast ruhig). Am 9. März mehrere im »Gaj“ (heiter, mässige Bora). Am 17. März ebenso (Ausheiterung bei mässig starker Bora). 33. Acredula Koch, Schwanzmeise. — Ende September 1901 beobachtete Herr Nyitray etliche Exemplare. Am 20. Nowember sah ich bei „Veljun“ (im Gebirge) mehrere Exemplare und dürf- ten es Acredula caudata L. gewesen sein. Im Frühling 1902 keine beobachtet. 34. Lanius minor Gm., Grau- oder Schwarzstirnwürger. — Am 9. September 1901 beobachtete ich ein juveniles Exempl, — Im Frühling 1902 sah ich das erste Exempl. am 8. Mai in der Allee (bewölkt, mässige Bora). Am 9. Mai mehrere Exem- plare (mässige Bora ; tagsüber bis starke Bora mit Regen, im Ge- birge Schnee ; kühl). Am 10. Mai sind sie noch immer da ge- wesen (kühles, regnerisches Borawetter). Am 11. Mai nur noch einzelne zu sehen (bewölkt bei leichter Bora). Am 13. Mai ein Exemplar (bewölkt, ruhig). Am 14. Mai ein Exemplar (bewölkt, zeitlich morgens Regen). Am 20. Mai zwei Exempl. (Regen, im Gebirge Schnee, leichte Bora). Am 21. Mai die letzten 3 Exempl. (bewölkt, ruhig). 35. Lanius collurio L., Rotrückiger Würger. — Am 21. Juli 39 1901 beobachtete ich wieder unter dem Nehaj mehrere Exem- plare, womit der Herbstzug zu beginnen scheint. Am 26. Juli ziemlich viele (heiter, ruhig) ; dann beobachtete ih mehrere Exem- plare am 27. Juli (heiter, leichte Landbrise), am 29. Juli (zum Teil bewölkt, ruhig), 30. Juli (heiter, ruhig), 31. Juli (zumeist heiter, Borin), 4. August (heiter, mässige Bora), 5. August (zu- meist heiter, Borin). Am 6. August recht zahlreich (zum Teil bewölkt, leichte Bora), ebenso am 7. August (um 4a. leichter Regen, seit 5®a. Borin). Am 8. August den ganzen Tag genug Exemplare (mässige Bora, heiter). Am 9. August etliche Exem- plare (zum Teil bewölkt, Borin), ebenso am 10. August (heiter, Borin). Am 11. August einzelne Exempl. (heiter, Borin), ebenso am 14. August (zumeist bewölkt, Borin). Am 15. August den ganzen Tag einzelne Exempl. (heiter, Borin). Am 17. August etliche Exempl. (zumeist bewölkt, ruhig, seit morgens mässige Bora). Am 18. August ebenso (zumeist bewölkt, nach Mitter- nacht zw. 1—-2" heftige Bora, morgens starke Tramontana). Am 19. August ebenso (heiter, mässige Borä). — Einzelne Exempl. beobachtete ich noch am 20. August (heiter, Borin), 21. August (Borin), 22. Aug. (starke Bora) und 23. Aug. (heiter, Borin). — Späterhin beobachtete ich erst am 15. September wieder etliche Exemplare (regnerisch), dann am 20. Septemb. einzelne (heiter, Borin). Am 24. Septemb. ein Exempl. (heiter, mässige Bora) und die letzten, etliche juv. Exemplare am 1. Oktober (heiter, leichte Landbrise). — Im Frühling 1902 beobachtete ich den ersten Rotrückigen Würger am 30. April (starke Bora und Regen). Am 4. Mai das zweite Exemplar (regnerisch, Südwind). Am 6. Mai einzelne Exemplare (Ausheiterung bei mässiger Bora). Am 7. Mai 2 Exempl. (leichter Regen, seit 4a. mässige Bora). Am 8. Mai ein Exempl. (mässige Bora). Am 9. Mai morgens einzelne, im Laufe des Tages recht viele, höchstwahrscheinlich aus dem Gebirge zurückgestrichen (Ausheiterung bei mässiger Bora, dann bewölkt sich der Himmel, bei starker Bora Regen und im Ge- birge Schnee, recht kühl). Am 10. Mai noch genug Exempl., viele sind jedoch schon eingegangen, noch mehr von der lieben Jugend ete. gefangen und getötet worden. Die Überlebenden sassen nass, hungrig, frierend auf den Bäumen — ein trauriger Anblik! (Regen, Bora, recht kühl). Am 11. Mai sind nur noch wenige zu sehen gewesen (wechselnd bewölkt bei leichter Bora). 40 Am 12. Mai nur einzelne (leichter Regen und zumeist ruhig). Am 13. Mai einzelne (bewökt, ruhig), ebenso am 14. Mai (regne- risch). Am 15. Mai erfolgte ein frischer Zuzug (bewölkt, ruhig, morgens leichter Regen). Am 16. Mai einzelne (Ausheiterung bei mässiger Bora). Am 19. Mai fand ich noch frisch eingegangene Exemplare! Am 20. Mai sind wieder etliche Exemplare ange- kommen (regnerisch, recht kühl, denn im Gebirge Neuschnee). Am 21. Mai einzelne (bewölkt, ruhig, kühl. Am 22. Mai keine. Eingegangene Exemplare habe ich bis zu diesem Datum täglich gefunden. — In der nächsten Umgebung ni- steten einzelne Pärchen und zwar in grösserer Anzahl als in früheren Jahren ; wahrscheinlich sind sie infolge des ungünstigen Wetters während des Zuges hier aufgehalten worden. — Am 23. Juni hörte ich in der Allee die Alten zum erstenmal locken und am 1. Juli sah ich das erste juv Exemplar. Am 8., 9., 16. und 21. Juli mehrere und scheint an den beiden letzten Tagen der Herbstzug begonnen zu haben. 36. Lanius senator L., Rotköpfiger Würger. — Am 4. Mai 1902 beobachtete ich 2. Exemplare (sciroccales Wetter), dann am 5. Mai (sciroccales Wetter) und am 10. Mai je ein Exempl. (regnerisches Borawetter). 37. Garrulus glandarius L., Eichelhäher. — Im Winter 1901 beobachtete ich im „Gaj“ je ein Exemplar am 1. und 15. De- zember. — Am 15. März 1902 ebenda 2 Exemplare, von denen eins das Girren einer Turteltaube täuschend nachahmte. An- fangs glaubte ich es wäre eine solche, da aber der Durchzug derselben hier erst im Mai stattfindet, so forschte ich der Sache nach und entdeckte bald den Spottvogel unserer Wälder. 38. Coalens monedula L., Dohle. — Am 10. März 1902 abends zog ein Flug längs der Küste nordwarls. 39. Corvus corax L., Kolkrabe. — Dieselben Paare, die bei Spasovac und in der Senjska draga horsteten, beobachtete ich öfters auch in der Nähe von Zengg. Am 21. Jänner 1902 teilte mir Herr Oberförster Nyitray mit, dass die beiden Raben aus der Senjska draga sich vergiftet haben. Von den Spasovacer Ra- ben ist einer am 5. März geschossen worden. Später beobachtete ich wieder 2 Paare, es scheinen also wieder beide Horste besetzt worden zu sein. 40. Corvus cornix L., Nebelkrähe. — Am 17. Dezember 1901 41 ein Exemplar. Am 31. December beobachtete ich im ,Polje“ bei Franeikovae noch etliche Exemplare. — Am 13. Feber 1902 morgens hörte ich ein Exemplar. Am 14. Feber morgens zogen 2 Exempl. von der Insel Veglia durch die Senjska draga ins Gebirge. Am 15. Feber ebenso ; am 17. Feber einzelne ebenso ; am 18. Feber acht Exemplare; am 19. Feber mehrere Exempl.; am 23. Feber 2 Exempl.; am 25. Feber hörte ich Krähengeschrei ; am 26. Feber sah ich mehrere, wie oben, ins Gebirge ziehen. Am 27. Feber hörte ich abends Krähengeschrei; am 6. März zo- gen morgens wieder mehrere von Veglia. Am 11. März sah ich ein Exemplar an der Strasse unter dem Nehaj. Am 4. April zo- gen 13 Krähen gegen Abend nach Veglia. 41. Chelidonaria urbica L., Mehlschwalbe. 49, Hirundo rustica L., Rauchschwalbe. — Am 24. Juli 1901 zu Mittag sass eine grosse Schar Schwalben auf den Telegra- phendrähten am Nehaj, wahrscheinlich sammelten sie sich um über die Trockenzeit ins Hinterland zu ziehen, oder trockneten sie ihr Gefieder in der Sonne, da um !/,11ba. ein starker Guss- regen niedergegangen. Das erstere ist wahrscheinlicher, den An- fang August sind hier nur wenige Mehlschwalben zu sehen ge- wesen. Ebenso bis 21 August. Am 26. und 27. August keine. Ebenso am 28. August, erst abends sah ich eine kleine Schar Mehlschwalben auf der Zengger Dampfmihle. Am 29. August abends etliche Rauchschwalben. Am 30. August ebenso. Am 831. August morgens etliche Rauch- und Mehlschwalben, abends nur Rauchschwalben (heiter, ruhig, warm). Am 1. September etliche Mehl- und Rauchschwalben. Am 2. Septemb. um 6?a. eine kleine Schar Mehlschwalben am bischöfl. Palais (bewölkt, ruhig). Am 4. Septemb. abends etliche Mehlschwalben. Am 5. September etliche Rauch- und Mehlschwalben, um '/,7"p. eine kleine Schar Mehlschwalben (abends zum Teil heiter, leichter NW und kühl). Am 7. Septemb. morgens 2 Rauchschwalben, abends eine kleine Schar Mehlschwalben (leichte Bora). Am 8. September bin ich Nachmittag in Baška nova auf Veglia gewesen und beobachtete gegen Abend eine kleine Schar Mehlschwalben (Borin). Am 10. Septemb. tagsüber genug Rauch- und Mehlschwalben (bewölkt, meist ruhig). Am 11 Septemb. einzelne Rauch- und Mehlschwal- ben (heftiger Regen). Am 13. Septemb. morgens und abends etliche Rauchschwalben. Am 14. Septemb. etliche Rauch- und 42 Mehlschwalben. Am 15 Septemb. einzelne Rauch- und Mehl- schwalben. Am 16. Septemb. abends etliche Mehlschwalben (Re- gen, Süd). Am 21. Septemb. Vormittag etliche Rauch- und Mehlschwalben (heiter, meist ruhig). Am 26. Septemb. abends kommen an etliche Rauch- und Mehlschwalben (kühles Bora- wetter). Am 29. Septemb. morgens einzelne Schwalben, abends ruht eine matte Rauchschwalbe auf einem Telegraphendraht (heiter, mässige Bora). Am 30. Septemb. morgens etliche Rauch- schwalben (heiter, Borin). Späterhin keine bis 19. Oktober : mor- gens um 7° eine und um SP vier Mehlschwalben (halbbewölkt, leichte Bora). — Im Frühling 1902 sind die ersten Mehlschwal- ben am 26. März beobachtet worden (von den Herrn Nyitray u. Novak): um 3'/,’p. zog eine Schar von Nord nach Süd (Regen, mässiger SE). Die erste Rauchschwalbe beobachtete ich selbst am 27. März morgens, sie zog nordwärts (in der Nacht Süd und Regen, dann Ausheiterung bei starker Bora). Am 3. April um 6"p. zogen 5 Rauchschwalben von Nord über den Nehaj nach der Senjska draga (bewölkt, leichter NW). Am 4. April morgens 1/,S® zogen 4 Rauchschwalben längst der Küste nach Süden und um 1'/,"p. 11 Exemplare. Sie flüchten wahrscheinlich — wie die ge- slrigen auch — vor dem Unwetter, welches nördlich von Zengg herrschte (in Zengg: bewölkt, starker West bis Nachmittag, mild). Am 5. April einzelne Rauch- und eine Mehlschwalbe (zumeist be- wölkt bei leichter Bora). Die ersteren scheinen schon hiesige zu sein, denn sie besetzten die alten Nester in einem Magazin an der Riva. Am 7. April 2 Rauchschwalben im Magazin (Regen, Süd, seit 8%/,"a. starke Bora). Am 9. April morgens 2 Rauch- schwalben und um 11"a. eine (heiteres Borawetter). Am 10. April einzelne Rauchschwalben, insbes. abends, (meist heiter, leichte Bora). Am 11. April einzelne Rauchschwalben tagsüber (be- wölkt, ruhig). Am 12. April morgens einzelne Rauchschwalben, um illa. recht viele und mehrere Mehlschwalben (bewölkt, ruhig; bis Nachmittag ist das Gebirge tiefin Wolken verhüllt gewesen, was die beobachteten Exemplare im Zuge aufgehalten haben mag, abends keine mehr zu sehen). Am 13. April Rauchschwalben im Magazin und streichende (halbbewölkt, leichte Bora seit '/,8"a.). Am 14. April Rauchschwalben wie gestern, morgens auch etliche Mehlschwalben (heiter, ruhig, seit 6"a. mässige Bora). Am 15. April morgens Rauchschwalben genug (heiter, leichte Bora seit 43 morgens). Am 16. April morgens nur wenige Rauchschwalben, um 1/,7%p. kommt von Westen eine kleine Schar an (heiter, leichte Bora, gegen 6° p. bewölkt sich das Gebirge, Borin). Am 17. April keine zu sehen (heiter, ruhig). Am 18. April mehrere Rauchschwalben tagsüber (heiter und ruhig bis zeitlich morgens, dann mässige Bora). Am 19. April mehrere Rauchschwalben (heiteres Borawetter). Am 20. April ebenso ; um !/,7"p. zieht eine kleine Schar Mehlschwalben nach der Senjska draga (heiter, abends Borin). Am 21. April einzelne Rauchschwalben tagsüber (heiter, fast ruhig). Am 22. April ebenso. Am 23. April ebenso; einzelne Mehlschwalben um 9"a. und 6° p. besuchen auch schon alte Nester (halbheiter, Borin). Am 24. April einzelne Rauch- und Mehlschwalben (Ausheiterung, ruhig, dann Bora). Am 25. April einzelne Rauchschwalben (heiter, Borin). Am 26. April einzelne Rauch- und Mehlschwalben (heiter und ruhig, morgens bewölkt sich, dann Scirocco). Am 27. April Rauchschwalben wie gewöhnlich ; um !,,125a. eine Schar Mehlschwalben (leichter Süd, dann frische Tramontana bei bewölkten Himmel). Am 28. April eine Mehlschwalbe (stürmische Bora mit Regen und Schnee). Am 99. April eine Mehlschwalbe; Rauchschwalben nur im Magazin zu sehen (stürmische Bora mit Regen u. Schnee, morgens bedeckt derselbe den Boden bis zur See herab). Am 2. Mai zwei Mehl- schwalben (heiter bis gegen Morgen, leichter Süd). Am 3. Mai Rauchschwalben wie gewöhnlich und 2 Mehlschwalben ; nachmit- tags und abends genug streichende Mehlschwalben (heiter, leichte Bora, gegen Abend bewölkt sich der Himmel). Am 4. Mai we- nige Rauchschwalben ; Mehlschwalben keine (bewölkt, Süd). Am 5. Mai Rauchschwalben mehr wie sonst; Mehlschwalben keine (bewölkt, regnerisch, Süd). Am 6. Mai Rauchschwaiben genug — die hiesigen scheinen da zu sein —; einzelne Mehlschwalben (Ausheiterung bei mässiger Bora). Am 7. Mai Rauchschwalben genug; Mehlschwalben morgens zwei, gegen Abend genug strei- chende (leichter Regen, gegen Morgen mässige Bora und Aushei- terung). Am 8. Mai Rauchschwalben wie sonst; Mehlschwalben einzeln (mässige Bora). Am 9. Mai Rauchschwalben wie sonst, Mehlschwalben keine (Ausheiterung, mässige Bora). Am 10. Mai Rauchschwalben wie sonst: Mehlschwalben um 11"a. u. 6Pp. mehrere (Regen, leichte Bora). Am 14. Mai einzelne Mehlschwal- ben (regnerisch). Am 16. Mai die hiesigen Mehlschwalben 44 bestimmt da. Im allgemeinen nisteten hier ziemlich wenige Schwalben. Am 18. Mai Zunahme der Mehlschwalben bemerkbar (bewölkt, stùrmischer Süd). — Am 30. Juni morgens begatten sich Rauchschwalben auf den Telegraphendraht sitzend. — Am 18. u 19. Juli juv. Rauchschwalben auf den Telegraphendrähten. — Am 21. Juli juv. Mehlschwalben auf den Telegraphendrähten. 43 Clivicola riparia L., Uferschwalbe. — Am 14. August 1901 eine grosse Schar an der Strasse nach Spasovac (leichte 3ora). Am 27. Septemb. morg. '/,7% zogen kurz nach einander fünf kleine Scharen längs der Küste nach Süden (meist bewölkt, mässig starke Bora). Am 28. Septemb. morg. mehrere aufge- lösste Scharen längs der Küste nach Süden, tagsüber einzelne (heiter, mässige Bora). — Im Frühling 1902 beobachtete ich die ersten am 9. Mai: es zogen um '/,8ba. zwei kleine Scharen längs der Küste nach Süden. Sie scheinen also vor dem Unwetter im Norden zurück geflüchtet zu sein (Regen, starke Bora, im Ge- birge Schnee). Am 15. Mai zogen abends 4 Scharen längs der Küste nach Süden (mässige Bora, zu Mittag Regen). Am 17. Mai morgens eine kleine Schar (bewölkt, starker Süd). Am 19. Mai zogen Vor- und Nachmittag mehrere kleine Scharen längs der Küste nach Süden (regnerisch, mässige bis starke Bora). Am 20. Mai morgens eine Schar nach Süden (regnerisch, im Gebirge Schneefall. Am 21. Mai morgens eine Schar nach Süden (be- wölkt, ruhig). Am 23. Mai morgens eine Schar nach Norden (mässige Bora bei wechselnd bewölkten Himmel). Am 24. Mai morg. eine Schar nach Norden (halbheiter, mässige Bora). 44. Galerita cristata L., Haubenlerche, bezw. Phtilocorys- Galerita' senegalensis (P. L. S. Müll.). — Einzelne Pärchen ni- steten auch im Sommer 1901 in der nächsten Umgebung von Zengg. — Am 8. Septemb. beobachtete ich etwa 12 Exemplare bei Baska nova auf der Insel Krk (Veglia). Auch im Winter 1901/92 beobachtete ich Haubenlerchen in der nächsten Nähe von Zengg und mehrere Pärchen nisteten auch im Sommer 1902 nördlich u. südlich von Zengg. Am 9. Juli bei Kalićeva draga 1 juv. Exempl. Von Mitte Juli ab ziemlich viele juv. Exemplare nördlich u. südlich von Zengg. 45 Galerita arborea L., Haidelerche. — Im Frühling 1902 beobachtete ich die erste am 3. Feber in der Allee (Regen, mäs- sige Bora, dann SE). Am 14. Feber sind schon „oben“ auf den 45 Scherbenfeldern Haidelerchen beobachtet worden. Am 17. Feber morgens etliche Exemplare (bewölkt bei abflauender Bora). Am 18. Feber morgens recht viele (mässige Bora, bewölkt, leichter Regen, im Gebirge Schnee). Am 22. Feber etliche Exemplare (bewölkt, starke Bora). Am 24. Feber ebenso (heiter, bei abflauender Bora). Am 4. März einzelne Exempl. (stürmische Bora, leichter Regen, im Gebirge Schnee). Am 5. März genug; scheinen im Zug auf- gehalten zu sein (starke Bora, Regen, im Gebirge Schnee). Am 6. März ebenso (Ausheiterung bei mässiger Bora, bei Tag zeit- weise stürmisch, abends Borin). Am 7. März keine, denn es herrschte heiteres u. fast ruhiges Wetter. Am 16. März Nach- mittag 2 Exempl. (Regen bei stürmischen Seirocco, Nachmittag leichte Bora u. kühl). Am 17. März morgens mehrere Exempl. (Ausheiterung bei mässiger Bora). Am 29. April recht viele, herabgeflüchtet von den Scherbenfeldern wegen slürmischer Bora, Regen, Schnee (im Gebirge). 46. Alauda arvensis L., Feldlerche. — Am 24. Aug. 1901 fand ich auf den Scherbenfeldern bei Francikovac noch zahl- reiche Exemplare. Am 14. Sept. scheint der Durchzug zu begin- nen. Am 18. Sept. bei Francikovac noch immer viele Feldlerehen und am 25. Sept. auch in „Jasenje*, letztere scheinen sich dort zur Abreise gesammelt zu haben (bewölkt, mässige Bora). Am 28. Sept. auch schon in der ,Gromače“ bei Zengg viele Exempl. (heiter, mässige Bora). Am 2. Oktober bei Francikovac noch immer genug Lerchen ; am 6. Oktober auch noch in ,Jasenje“. Am 23. Oktob. sammeln sich die Feldlerchen in „Jasenje“ in Scharen und ziehen etliche derselben gegen Mittag fort (regne- risch, ruhig, warm). Am 25. Oktob. mehrere Exempl. unter dem Nehaj (bewölkt, starke Bora, recht kühl). Am 27. Oktob. am Trbusnjak mehrere Exempl (bewölkt, mässige bis starke Bora). Am 29. Oktob. einzelne an der Strasse (heiter, mässige Bora, recht kühl). Am 5. Nowemb. ebenso (heiter, mässige Bora, kalt). Am 9. Nowemb. beobachtete ich bei Francikovac noch eine Schar Feldlerehen. — Am 30. Nowemb. unter dem Nehaj 3 Exempl. (heiter, ruhig). Am 1. Dezemb. 2 Exempl. (meist heiter, ruhig). Am 11. Dezember zu Mittag 5 Exempl. (Borin bis Mit- tag, dann starker Süd u. Regen). Am 13. Dezemb. zu Mittag mehrere Exempl. (regnerisch, starker SW). Am 14. Dezemb. 3 Exempl. (Regen, starker Süd). Dieselben beobachtete ich bis ein- 46 schl. 19. Dezemb. (bewölkt, leichter Süd). — Im Frühling 1909 beobachtete ich die ersten Feldlerchen (4 Exempl.) am 6. Feber (meist heiter bei abflauender Bora, kühl. Am 10. Feber um »/,10"a. hörte ich ziehende Feldlerchen (regnerisch, starker Süd, warm). Am 15. Feber morgens zogen von West recht viele, aber einzeln; um 8va. eine Schar von etwa 50—60 Stück (Regen, ruhig, seit 7!a, mässige Bora). Am 16. Feber morg. recht viele überall, im Zuge aufgehalten von stürmischer Bora und Schnee- gestöber. Am 17. Feber ebenso, denn noch immer herrschte mässige Bora bei bewölkten und kaltem Wetter. Am 18. Feber ebenso (mässige Bora, leichter Regen, im Gebirge Schnee). Am 19. Feber nur wenige; die meisten scheinen zurückgezogen zu sein, denn es herrschte in der Nacht mässige Bora, dann stür- mische bei Schneefall im Gebirge. Am 20. Feber nur einzelne (starke Bora, recht kalt). Am 21. Feber ebenso (noch immer Borawetter u. Schneefall im Gebirge). Am 22. Feber ebenso ‘(be- wölkt, starke Bora, kalt. Am 23. Feber ebenso (Ausheiterung bei starker Bora, kalt.) Am 24. Feber ebenso (heiter bei ab- flauender Bora). Am 25. Feber morgens eine Schar, dieselbe auch noch zu Mittag. Die einzelnen Exemplare scheinen sich ge- sammelt zu haben, um ihre Reise fortzusetzen (regnerisch, star- ker Südwest). Am 26. Feber einzelne in den ,Gromače“ ; sie schei- nen in der Nacht, bezw. zeitlich morgens angekommen zu sein, denn es herrschte bewölktes ruhiges Wetter, seit morgens starke Bora. Am 27. Feber dieselben (bewölkt, Borin). Am 28. Feber zahlreicher (bewölkt, ruhig, gegen morgen Regen). Am 1. März einzelne am Nehaj u. „Trbusnjak“, vielleicht hiesige (düster, re- gnerisch, Süd). Am 2. März ebenso (düster, Süd, gegen Aa. hef- lige Gewilter- und Regenböe). Am 3. März morg. kommt eine kleine Schar von Süd (heiter, ruhig gegen 7ba. Bora). Am 4. März einzelne (slürmische Bora, Regen, im Gebirge Schnee, recht kühl). Am 5. März am ,Trbušnjak“ genug Feldlerchen (starke Bora, Regen, im Gebirge Schnee). Am 6. März dieselben und wenige kommen an (heiter, mässige Bora). Am 7. März diesel- ben (heiter, fast ruhig) Am 8. März keine, denn im Laufe des gestrigen Tages trat sehr günstiges Zugwetter ein (leichter Süd, Temperatur bedeutend gestiegen), welches die Feldlerchen be- nutzten, um fortzuziehen. Am 9. März einzelne (heiter, mässige Bora). Am 10. März morg. eine kleine Schar (anfangs heiter, dann 47 bewölkt u. ruhig, um 6ba. leichtes Gewitter u. Regen, darnach Ausheiterung). Am 11. März einzelne am Nehaj (heiter, mässige Tramontana). Am 12. März keine. Am 13. März morg. kommen von West mehrere Scharen an (bewölkt, Borin, Ausheiterung). Am 14. März ziemlich viele, jedoch einzeln (heiter, mässige bis starke Bora). Am 15. März ebenso (heiter u. ruhig, seit morgens bewölkt u. frischer Süd). Am 16. März morg. einzelne ; Nach- mittag kommen kleine Scharen von „oben“ (Regen, stürmischer Süd: Nachmittag leichte Bora, kühl). Am 17. März einzelne (Aus- heiterung bei mässiger Bora). Am 18. März genug (heiter, sehr starke Bora). Am 19. März genug, einzeln (heiter, meist ruhig). Am 20. März keine (heiter, ruhig). Am 5. April erst wieder ein- zelne (bewölkt, leichte Bora). Am 7. April mehrere (Süd, Re- gen; seit S°/,Pa. starke Bora, im Gebirge Schnee). Am 9. April mehrere am „Trbusnjak* (heiter auffrischende Bora). Am 29. April recht viele am Nehaj (stürmische Bora, Regen, im Ge- birge Schnee). Nisteten recht zahlreich auch in der näheren Umgebung von Zengg. 47. Emberiza calandra, s. miliaria, L, Grauammer. — Im Herbst 1901 nur am 21. Nowemb. etliche Exemplare. — Im Frühling 1902 die ersten (2 Exempl.) am 24. Feber (heiter bei abflauender Bora), dann am 25., 27. und 28. Feber. Am 29. April mehrere Exemplare von „oben“ (Wettersturz). 48. Emberiza melanocephala Scop., Kappenammer. — Nur am 17. Mai 1902 ein è und ebenso am :0. Juni bei ,Abatovo“. 49. Emberiza citrinella L., Goldammer. — Am 27. Nowemb. 1901 mehrere Exempl. (stürmische Bora). Am 28. Nowemb. ebenso (,oben“ starker Schneefall). Am 31. Jänner 1902 mehrere Exempl. (stürmische Bora, starker Schneefall im Gebirge). Am 1. Feber ebenso (stürmische Bora, Schnee), dann am 2., 3., 6., 1, und 19. Feber. Späterhin keine. Am 31. März etliche (Borawetter). Am 29. April mehrere (Wettersturz). 50. Emberiza hortulana L., Gartenammer. — Im Herbst 1901 vollzog sich die Abreise derselben unbemerkt. Im Frühling 1902 beobachtete ich die ersten erst am 5. Mai. — Nisteten, wie alljährlich, in der näheren Umgebung. 51. Emberiza cirlus L., Zaunammer. — Die ersten beobach- tete ich am 29. Septemb. 1901 und in der Folge den ganzen Winter hindurch bis einschl. 23. Dezember, dann am 5. und 27. 48 Jänner 1902 und vom 13. Feber bis einschl. 9. April. Die letzten während des Wettersturzes am 29. April. 52. Coccothraustes vulgaris Pall., Kernbeisser. — Alljährlich soll ein Pärchen in den Garlen an der Allee nisten. Ich beo- bachtete es am 24. April 1902. Am 16. Juli sind juv. Exempl. beobachtet worden. 53. Serinus hortulanus Koch, Girlitz. — Im Herbst 1901 beobachtete ich die ersten am 28. Oktober (eine Schar ; Aushei- terung bei mässiger Bora). Am 29. Oktober mehrere Scharen (heiter, mässige Bora). Am 7. Nowember etliche Exemplare (halbbewölkt, meist ruhig), ebenso am 8. und 11. Nowember, dann noch etliche Exemplare am 14., 16., 17. und 19. Dezem- ber. Die letzten bei Francikovac am 4. Jänner 1902. — Im Frühling 1902 sind die ersten am 27. März beobachtet worden (seiroceales Wetter, dann starke Bora). Am 4. April etliche Exemplare (bewölkt, starker West). Am 5. April ebenso (zumeist bewölkt, leichte Bora). Am 9. April ebenso (heiter bei auffri- schender Bora). Am 11. April recht viele in der Allee (bewölkt, ruhig). Die letzten beobachtete ich am 13. April. 54. Cloris hortensis Brehm, Grünling. — Etliche Exemplare am 6. Nowember 1901 (heiter, mässig starke Bora). — Im Früh- ling 1902 nur ein Exemplar am 28. März. 55. Pyrrhula'europaea Vieill., Gemeiner Gimpel.’— Im Herbst 1901 beobachtete ich ein è am Nehaj (Ausheiterung bei mässi- ger Bora). Am 20. Nowember ein 5 am ,Veljunac“ ober Fran- cikovac. Am 31. Dezember ebendort ein 5 u. ein 9. Am 4. Jänner 1902 in der Senjska draga ein è. Am 6. Feber in der Allee ein © (Ausheiterung bei abflauender Bora). Am 9. März in der Senjska draga 4 Exemplare. Am 31. März ein è in den „Gro- mače“ (Ausheiterung bei Bora). 56. Carduelis elegans Steph., Stieglitz. — Im Herbst, 1901 beobachtete ich die ersten Exemplare an der Seeküste am 24. September, darnach öfters bis einschl. 19. Dezember (in der Allee). — Im Frühling 1902 die ersten am 5. Feber, dann fast täglich bis einschl. 28. Feber (eine Schar zog von Süden in die Zengger Gärten). Etliche Exemplare sah ich noch am 5. April und 15. April und ein Exemplar am 19. Juni am Nehaj. 57. Fringilla coelebs L.. Buchfink. — Im Herbst 1901 be- obachtete ich die ersten am 28. Septemb. (Borawetter). Am 29. 49 Septemb. einzelne (mässige Bora), ebenso am 30. September (Borin) und 1. Oktober (Borin). Vom 8. Oktober ab öfters bis einschl. 1. Dezember. Bemerkenswerte Tage: Am 29. Oktober morgens kommen nach einander kleine Scharen von „oben“ bei heiterem und recht kühlem Borawetter, ebenso am 18. Novem- ber bei leichtem Regen und starker Bora, bis Nachmittag stür- misch. — Im Dezember 1901 und im Jänner 1902 habe ich keine beobachtet. Erst am 1. Feber etliche Exemplare, die infolge stür- mischer Bora u. Schneegestöber von „oben“ herabgestrichen sind. Vom 5. Feber ab oft bis einschlieslich 7. April (starke Bora, im Gebirge Schneefall) Bemerkenswerte Tage: Am 3. März morgens beobachtete ich einzelne Exemplare, zu Mittag recht viele, die einen Höllenlärm aufführten, was sie bei vorstehenden Wetterstürzen tun sollen. Die Folge bestätigt diese Ansicht. In der Nacht vom 2. auf den 3. März herrschte heiteres, ruhiges Wetter; um 7!a. setzt leichte Bora ein, die bald auffrischte, vom Süden ziehen Cirri herauf, die schnell den ganzen Himmel be- decken, im Gebirge beginnt es zu schneien ; in der folgenden Nacht stürmische Bora mit Regen, im Gebirge Schnee. Am 13. März morgens kommen etliche Scharen von West (Ausheiterung bei leichter Bora). — Nach dem 7. April beobachtete ich nur am 28. (mehrere) und 29. April (recht viele) während des oft erwähnten Wettersturzes. 58. Fringilla montifringilla L., Bergfink. — Die ersten beo- bachtete ich am 20. Oktob. 1901 in der „Lukovica draga“ (be- wölkt, ruhig). Am 29. Oktob. kommen morgens von „oben“ mehrere in Gesellschaft von Buchfinken (heiter, mässige Bora, recht kühl). Am 1. Nowemb. ein Exempl. bei ,Kalićeva draga“. Am 19. Nowemb. morg. etliche Exemplare (heiter, mässige Bora). Am 28. Nowemb. morg. einzelne (ruhig, zeitig morgens einzelne, heftige Refoli, heiter). — Im Frühling 1902 ist am 13. Feber bei Sv. Kriz in der Senjska draga eine Schar von etwa 30 St. ge- sehen worden (bewölkt, leichter SE, dann stürmischer Süd mit Regen von 4—5tp., mild). 59. Chrysomitris spinus L., Erlenzeisig. — Am 30. Septem. 1901 eine kleine Schar (heiter, leiehte Bora). Am 8. Oktober 3 Exempl. (heftige Bora, Regen, Gr.upeln, im Gebirge Schnee). Am 16. Oktob. mehrere Exempl. (bewölkt, leichte Bora). — Im Frühling 1902 das erste Exemplar am 5. März (starke Bora, im 4 50 Gebirge Schnee, dann mehrere Exemplare während des Wetter- sturzes am 29. April. 60. Acanthis cannabina L., Bluthaufling. — An der See- küste beobachtete ich die ersten am 24. September 1901 (leichte Bora), dann öfters bis einschl. 13. Jänner 1902. Bei Francikovac beobachtete ich etliche auch noch am 9. und 20. Nowember und 31. Dezember. — Einzelne vom 5. Feber bis einschl. 2. Mai (die erste Schar am 24. März bei regnerischem Wetter u. mässi- gen bis starkem Süd). Am 5. Juli ein Exempl. an der Strasse nach Spasovac. 61. Passer montanus L., Feldsperling, und 62. Passer domesticus L., Haussperling, gemein im Zengg und Umgebung. Levirostres, Leichtschnäbler. 63. Caprimulgus europaeus L., Nachtsehwalbe. — Am 4. August 1901 in den ,Gromače“ 2 Exempl. (heiter, mässige Bora). Am 21. August ein Exemplar (mässige Bora). Am 10. Sept. ein Exempl. in ,Jasenje“ (leichte Bora). — Im Frühling 1902 ist das erste Exemplar am 3. Mai beobachtet worden (heiter, leichte Bora). Am 6. Mai 2 Exempl. (Ausheiterung bei mässiger Bora). Am 11. Mai ein Exempl. (bewölkt bei leichter Bora). Am 21. Mai ein Exemplar; ein anderes beobachtete Herr O. Nyitray in seinem Garten, es schlief auf einer Latte sitzend (bewölkt und ruhig). 64. Micropus apus L. Mauersegler [bezw. M. murinus (B.)]. Am 24. Juli 1901 noch recht viele da (weil Ameisen schwärmten) von denjenigen Seglern, die auf dem Felseneiland „Zec“ nisten (M. murinus ?). Ebendort beobachtete Herr O. Nyitray am 25. Juli noch recht viele. Am 27. Juli hörte ich früh morgens Mauer- segler, wahrscheinlich durchziehende, denn tagsüber sah ich keine (heiter, leichte Landbrise). Bis 2. Aug. sind keine zu sehen ge- wesen, an diesem Tage morgens u. abends einzelne. Am 7. August abends ein Exemplar, ebenso am 12. August. Am 18. Aug. abends etliche Exemplare, die letzten (bewölkt, starke Tra- montana). — Im Frühling 1902 beobachtete ich das erste Exem- plar am 26. April um '/,5bp. in Gesellschaft von Mehlschwalben (sciroccales Wetter). Am 10. Mai um 11"a. ein Exemplar, das- 51 selbe noch um 5° p. (regnerisch, leichte Bora). Am 12. Mai um /,8®a. eine kleine Schar, über den Gärten streichend (regnerisch, ruhig). Am 14. Mai um 10ba. eine grosse Schar, zu Mittag und abends je eine kleine Schar (regnerisch, leichter Landwind, Nach- mittag halb heiter und gegen Abend leichter Süd). Am 15. Mai morgens eine Schar (regnerisch, ruhig). Am 17. Mai um 4'/,®p. einzelne streichend (bewölkt, starker Süd). Am 18. Mai ein Exem- plar in Gesellschaft von Mehlschwalben (bewölkt, stürmischer Süd). Am 21. Mai um °/,6"p. eine kleine Schar (Ausheiterung, leichter Nordwest). Am 22. Mai nach 5" p. eine Schar (frische Bora). Vom 23. Mai ab streichen Mauersegler täglih, insbeson- dere morgens und abends (M. murinus ?) Anfang Juli sind keine zu sehen gewesen, erst vom 10. Juli ab wenige, am 21. Juli ziemlich viele. 65. Micropus melba L., Alpensegler. — Die ersten beobach- tete ich am 24. Juli 1901 in Gesellschaft von Mauerseglern (s. oben). Am 17. Aug. um 5°40 p. kommt eine Schar aus der Senjska draga (Bora). Am 2. Sept. um 7°a. eine grosse Schar (bewölkt, ruhig). Am 6. Sept. nach 5° p. eine Schar (Kalme, zuvor mässige Bora). Am 7. Sept. um °/,8S®a. eine grosse Schar (bewölkt, ruhig). Am 11. Sept. morg. und abends je eine grosse Schar (zumeist heiter, leichte Bora, bezw. Kalme). Am 12. Sept. um !/,7ba. eine Schar (regnerisch, leichter Süd). Am 14. Sept. um 3," p. eine Schar (meist bewölkt, leichter Süd). Am 15. Sept. etliche Exemplare um 7%, 9!/,Pa. und gegen Abend (in der Nacht Regen und Gewitter ; halbheiter, bezw. bewölkt; Nach- mittag starker Süd u. gegen Abend leichter Regen). Am 17. Sept. um !/,7Pa. eine Schar (heiter, ruhig). Am 18. Septemb. um 7°a. eine grosse Schar (halbheiter, ruhig). Am 21. Sept. um 7Pa. eine Schar (heiter, ruhig). Am 1. Oktob. morgens hörle ich mehrere Exemplare (heiter, ruhig). Am 3. Oktober nach 9". eine Schar (heiter, leichte Landbrise). Am 4. Oktob. um 3/],8®a. eine Schar (heiter, ruhig). Am 5. Oktob. um 7"a. eine kleine Schar (leichter Regen und Süd). — Im Frühling 1902 beobachtete ich die ersten am 6. April um %,7!a. zog eine Schar hoch kreisend nach Osten (bewölkt, ruhig). Erst am 13. Mai wieder eine grosse Schar um 7'/,Pa. hoch langsam kreisend nach Norden (bewölkt, ruhig). Am 22. Juni morgens hörte ich einige Exemplare und die letzten sah ich am 2. Juli morgens. * 52 66. Upupa epops L., Wiedehopf. — Am 19. Juli 1901 ist das erste (juv.) Exemplar von Herrn 0. Nyitray beobachtet und ist damit der Herbstzug 1901 eröffnet worden (fast heiter bei mässiger Bora). Am 24. August beobachtete ich ein Exem- plar bei Francikovac (meist heiter, Borin). — Im Frühling 1902 sah ich das erste Exemplar am 17. April (zumeist heiter und ruhig). Das zweite beobachtete ich am 19. April (heiter, Bora)- Am 25. April das dritte und letzte (heiter, Borin). 67. Coracias garrula L. Blauracke. -- Ein Exemplar ist am 1. Mai 1902 bei Sv. Križ in der Senjska draga erlegt worden (heiter, mässige Bora). 68. Merops apiaster L., Bienenfresser. — Am 20. April 1902 sind die ersten gehört worden (heiter, mässige Bora). Am 21. Mai um 10°a. hörte ich in der Allee Bienenfresser, konnte sie jedoch nicht wahrnehmen (bewölkt, ruhig). Scansores, Klettervögel. 69. Picus viridis L., Grünspecht. — Am 9. Oktober 1901 sah ich ein Exemplar in der Allee (bewölkt, Borin). Am 17. Oktob. ebenso - (ruhiges Regenwetter), wahrscheinlich dasselbe. Am 23. Okt. stösst ein Raubvogel auf ein Exemplar und flüchtet sich dasselbe in den Weinkeller des Herrn I. Novak an der Riva. Derselbe Raubvogel verfolgt darnach eine Möwe. 70. Dendrocopus Koch, Buntspecht (spec?). — Ein Exempl. beobachtete ich in der Allee am 19. Dezember 1901. 71. Jyne torquilla L., Wendehals. — Am 14. April 1902 um 7°a. kamen von West 6 Exemplare und fielen auf dem Ne- haj ein, ein Exempl. sah ich noch bei ,Abatovo“ (heiter und ruhig; seit 6ba. mässige Bora). Am 19. April sah ich in den » Gromače“ zwei Exemplare (heiter, Bora). 72. Cuculus canorus L. Kukuk. — Am 28. August 1901 schickte Jagdaufseher J. Pavelić aus Kriviput ein juv. Exemplar in der Meinung, einen Sperber erlegt zu haben. Raptatores, Raubvögel. 73. Bubo ignavus Th. Forst., s. maximus Charlet, Uhu. — Am 3. Jänner 1902 erlegte Jagdaufseher J. Biondić ein Exemplar zwischen Zengg und Sv. Juraj. 53 74. Asio accipitrinus Pall., Sumpfohreule. — Am 5. April 1902 erlegte derselbe Jagdaufseher ein Exemplar bei Ujča draga. 75. Syrnium aluco L., Waldkauz. — Ist im Winter 1901,2 bei Borawetter in beiden Farbenvarietäten öfters beobachtet worden. 76. Carine noctua Retz, Steinkauz. — Als Standvogel öfters gesehen worden. 77. Vultur monachus L., Mönchs- oder Kuttengeier. — Am 17. Nowember 1901 sind in Varoš ober Zengg zwei Exemplare beobachtet worden, wovon eins mit einem Prügel erschlagen wurde (seit 3/,6%a, stürmische Bora); es kam in den Besitz Pa- dewiet's, wo ich es gesehen und gemessen. Länge ohne Schna- bel 103°5 cm, Schnabel 10:5 cm, Flugweite 262 cm, Flügellänge 79 em, Steiss 40 em, mittlere Zehe 14 em. — Es scheint in den Besitz des Budapester Nat. Museums gekommen zu sein. 78. Aquila chrysaötus L. Steinadler. — Am 12. März 1902 sind in der ,Borova-draga“ (Zweig der Senjska draga) von einem Forstwarten 3 Exemplare gesehen worden; am 22. März zwei Exemplare. 79. Falco tinnuneulus L., Turmfalk. — Ist auch im Jahre 19012 oft beobachtet worden und nistet auch in der nächsten Umgebung von Zengg. 80. Astur Palumbarius L., Hùhnerhabicht. — Im Herbst 1901 beobachtete ich schon am 19. Aug. das erste Exemplar (heiter, mässig starke Bora). Am 28. Aug. ein Exemplar (mässige Bora). Am 9. Nowember ein Exempl. bei Francikovac. Am 29. Nowemb. ist bei Stolac ein Exemplar erlegt worden. 81. Accipiter nisus L., Sperber. — Am 94. August 1901 sah ich bei Francikovac ein Exemplar. Am 18. Septemb. schlägt ein Sperber vor unseren Augen am ,Oslje polje“ eine Feldlerche und wird von Herrn O. Nyitray erlegt. Am 8. Dezember stösst ein Sperber nach Steinhühnern, die bei Sv. Jelena von uns be- jagt worden sind. Am 28. Dezember beobachtete ich ein Exem- plar in der Nähe von Zengg (bewölkt, mässige Bora, im Gebirge Schneefall). Am 29. Dezemb. ein Exempl. in der Lukovica-draga bei Zengg. Am 28. Jänner 1902 ein Exemplar am Nehaj (be- wölkt, starker Süd). 82. Buteo vulgaris Leach., Mausebussard. — Am 8. Aug. 1901 morgens beobachtete ich bei „Abatovo“ ein Exemplar (hei- 94 ler, mässige Bora). Am 24. Aug. bei Francikovac ein Exemplar. Am 21. Septemb. am „Trbusnjak“ bei Zengg ein Exemplar (hei- ter, leichte Landbrise). Rasores, Scharrvögel. 83. Cacabis saxatilis Meyer, Steinhuhn. — Im Winter 1901 2 sind die hiesigen Steinhühner hier geblieben. Am 8. März 1902 abends hörte ich in den ,Gromače“ einen Hahn rufen. Am 26. April fand Forstwart Gradišer in ,Jasenje“ ein Gelege (das erste) von 5 Eiern. Ein zweites Gelege von 10 Eiern fand Herr O. Nyitray am 30. Mai. Am 16. Juli sind die ersten jungen Hühner beo- bachtet worden und sollen schon recht hübsch gross gewesen sein. 84. Perdix cinerea Lath., Rebhuhn. — Am 24. August 1901 fand ich bei Francikovac ein Exemplar (juv. 5), welches ich erlegte. Am 18. Septemb. ebendort ein Volk. — Die ersten Strichrebhùhner (ein Volk) fand ich bei ,Spasovac“ am 3. No- wember. Am 8. Nowemb. abends hörte ich am , Nehaj“ zwei Hähne rufen. Am 9. Nowemb. fand ich bei Francikovac noch ein Volk von 5 Exemplaren. Am 13. Nowember bei „Spasovac* ein Volk. Am 25. Nowember ist zwischen ,Spasovac“ und ,Ujča-draga“ ein Volk beobachtet worden. Am 28. Nowemb. fand Herr O. Nyitray in den ,Gromače“ ein Exemplar. Am 31. Dezember fand ich noch „oben“ bei Klaričevac ein Volk. Am 17. Feber 1902 sah Herr O. Nyitray am „Trbusnjak* 2 Exemplare. Am 29. April beobach- tete ich während des Wettersturzes an der Strasse unter dem „Nehaj“ ein Pärchen. 89. Coturnix communis Bonn., Wachtel. — Im Herbst 1901 sind die ersten Exemplare am 4. August beobachtet worden (heiter, mässige Bora). Am 11. Aug. etliche Exempl. (heiter, leichte Bora). Am 14. Aug. ein Exempl. (leichte Bora). Am 17. Aug. zwei Exempl. (erst gegen Morgen mässige Bora). Am 19. Aug. mehrere (heiter, mässige Bora). Am 20. Aug. ebenso (hei- ter, leichte Bora, seit morgens mässig). Am 21. Aug. recht viele (mässige Bora). Am 22. Aug. nur ein Exemplar (starke Bora, im Hinterlande Regen, deshalb zogen keine). Dann erst am 28. Sept. ein Exempl. (heiter, mässige Bora) und am 27. Oktober das letzte (bewölkt, mässig starke Bora). — Im Frühling 1902 fand ich die ersten Wachteln am 24. April (heiter, Bora). Am 55 1. Mai einzelne Exemplare (heiter, mässige Bora). Am 3. Mai ein Exemplar (heiter, leichte Bora). Am 6. Mai recht viele (Aus- heiterung bei mässiger Bora). Am 7. Mai einzelne Exemplare (regnerisch, mässige Bora seit Aha), im Laufe des Tages hörte man öfters den Wachtelruf, was sonst selten vorkommt. Am 9. Mai mehrere Exemplare (Ausheiterung bei mässiger Bora). Am 10. Mai ebenso, jedoch scheinen dieselben von „oben“ zurück- gestrichen zu sein, denn es herrschte im Gebirge Schneefall ; (in Zengg Regen bei leichter Bora). Am 11. Mai mehrere (bewölkt bei leichter Bora). Am 16. Mai noch einzelne Exemplare (Aus- heiterung bei mässiger Bora). Am 21. Mai ein Exemplar (be- wölkt, ruhig; im Gebirge gestern Neuschnee). Am 27. Mai die letzten Exemplare (nach Mitternacht setzt mässige Bora ein). Gyrantes, Girrvögel. 56. Turtur communis Selby, s. auritus Bp, Turteltaube. — Im Herbst 1901 sah ich nur ein einziges Exemplar am 23. Aug. bei „Belicevica-draga“ (heiter, leichter Borin). — Im Frühjahr 1902 ist das erste Exemplar am 20. April beobachtet worden (heiter, mässige Bora). Am 30. April beobachtete ich in der Allee ein Pärchen (starke Bora und Regen in der ersten Hälfte der Nacht, gegen Morgen zum Teil heiter). Am 5. Mai Vor- mittag auf der nördl. Seite von Zengg ein Pärchen (düster, re- gnerisch u. Südwind). Am 6. Mai zu Mittag ein Exempl., gegen Abend drei (Ausheiterung bei mässiger Bora). Am 9. Mai mor- gens u. abends je ein Exempl. (Ausheiterung bei mässiger Bora; bei Tag regnerisch u. auffrischende Bora). Am 31. Mai das letzte Exemplar. 87. Columba palumbus L., Ringeltaube. Am 4. September 1901 morgens zieht eine kleine Schar in die Senjska draga (Re- gen, mässige Bora). Am 28. Septemb. morgens eine Schar (hei- ter, mässige Bora). Ebenso am 29. Septemb. (heiter, mässige Bora) und 30. Septemb. (heiter, Borin). Dann erst am 27. Okt. morg. ein Exempl. (bewölkt, mässig starke Bora). Am 2. Nowemb. morgens 2 Exempl. (meist heiter, leichte Bora). Am 6. Nowemb. morg. eine kleine Schar am „Strmac“ (heiter, mässig starke Bora). — Im Frühling 1902 beobachtete ich die ersten (3 Exem- plare) am 26. Feber morgens (bewölkt u. ruhig, erst gegen mor- 56 gen setzt Bora ein). Am 2. März im ,Gaj“ ein Exemplar. Am 3. März morg. kommt eine kleine Schar von Nord und bald darauf eine grössere von Süd. (heiter, seit 7!a. Borin). Am 12. März Vormittag am ,Trbušnjak“ 3 Exemplare (heiter, leichte Bora). Am 13. März morgens kommen von West etliche Scharen (bis morgens bewölkt bei mässiger Bora). Am 14. März morgens konimen von Süd mehrere Scharen ; abends sah ich nur 2 Exem- plare, (heiter, bis starke Bora). Am 17. März zogen den ganzen Tag starke Scharen (zumeist heiter bei mässiger Bora). Später- hin beobachtete ich nur noch am 19. März im „Gaj* 2 Exem- plare und am 9. April ein Exemplar. 88. Columba livia Auct., Felsentaube. — Etliche Pärchen nisteten auch 1902 bei ,Pijavica-draga“ und bei Spasovac. Grallatores, Stelzvögel. 39. Totanus hypoleucus L., Flussuferläufer. — Am 22. Juli 1901 beobachtete ich noch 4 Exempl. bei „Belicevica-draga“ ; am 23. Juli ein Exempl. ; am 31. Juli bei ,Kalićeva-draga“ ein Exempl. ; am 14. Aug. 2 und am 28. Aug. 3 Exempl. — Im Frühling 1902 beobach- tete ich das erste Exempl. am 16. April bei ,Beličevica-draga“ (zumeist heiter und leichte Bora). Am 30. April ein Exemplar und bekam ein sehr mattes, welches eingefangen wurde; nach- dem es sich bald wieder erholte, liess ich es frei (regnerisch bei starker Bora, morgens zum Teil heiter). Am 10. Mai bei „Mun- daričevica-draga“ ein Exemplar (Regen, leichte Bora). 90. Scolopax rusticula L. Waldschnepfe. — Im Herbst 1901 ist das erste Exemplar, welches sich wahrscheinlich an den Te- legraphendrähten verletzt hatte, am 28. September in den „Gro- mače“ gefangen worden (heiter, mässige Bora). Das zweite, eben- falls ein verletztes Exemplar, ist erst am 1. Nowember in einem Garten gefangen worden (bewölkt, stürmische Bora). Am 5. No- wember ist in ,Jasenje“ eine gefunden worden (heiter, mässige Bora). Am 9. Nowember fand ich in einem Gestrüpp bei „Oslje polje* ein Exemplar (regnerisch, ruhig, mild). Am 10. Nowember fand bei „Seline* Herr F. Krajač ein Exemplar (heiter, mässige Bora). Am 17. Nowemb. fand ich im ,Gaj“ 2 Exemplare (be- wölkt, leichter Süd, seit morgens stark, warm). Am 24. Nowemb. erlegte Herr F. Krajač in scinem Garten an der Allee ein Exem- 97 plar (leichtes Schneegestöber bei stürmischer Bora). Am 27. Nowemb. fand Herrn F. Krajaés Sohn in den ,Gromače“ 2 Exemplare (in den Nacht scheinen bei Borawetter die Schnepfen durchgezogen zu sein). Am 28. Nowemb. fand Herr J. von La- baš am „Trbusnjak* eine und Herr O. Nyitray am „Strmac“ und bei ,Mundaričevica-draga“ je eine (hell u. ziemlich ruhig, erst früh morgens zeitweise heftige Refoli). Am 21. Dezember um 10ba. sah ich eine Waldschnepfe über die Allee streichen (Regen, zumeist ruhig u. mild). Am 28. Dezemb. fand ich im ,Gaj“ ein Exempl. (bewölkt, im Gebirge Schneefall, seit 6"a. mässige Bora). — Im Frühling 1902 ist die erste Waldschnepfe — ein verletztes Exemplar — am 16. Feber gefangen worden (Schneegestöber bei stürmischer Bora). Am 26. Feber sind im „Gaj“ 4 Exemplare beobachtet worden (bewölkt u. ruhig, erst seit etwa 5°a. Bora). Am 5. März sind bei Sv. Križ in der Senjska draga 2 Exempl. gefunden worden und Jagdaufseher J. Biondić sah morgens eine Schnepfe von der Seeküste in’s Gebirge strei- chen (regnerisch, im Gebirge Schneefall, starke Bora). Am 6. März sind bei Sv. Kriz 3 Exempl. beobachtet worden (heiter, mässige Bora). Am 9. März bin ich mit Herrn Novak im ,Gaj“ gewesen: er fand 3 Exemplare und erlegte eins (heiter, mässige Bora). Am 11. März ist im „Gaj* ein Exempl. gefunden worden (heiter, mässige Tramontana, Stillstand im Zuge). Am 13. März ist im ,Gaj“ ein Exemplar gefunden u. erlegt worden (bewölkt bei mässiger Bora). Am 14. März ist im ,Gaj“ und in den „Gro- mače“ je ein Exempl. gefunden worden (heiter, mässige Bora). Am 15. März findet mein „junger Breno* im „Gaj* seine erste Schnepfe, die ich auch erlegte (heiter, ruhig). Am 17. März sind im ganzen 4 Exempl. gefunden worden (Ausheiterung bei mäs- siger Bora). Am 18. März sind im „Gaj“ 2 Schnepfen und in den „Gromate“ 3 gefunden worden (heiter, heftige Bora). Am 19. März finde ich im ,Gaj“ das letzte Exemplar (heiter, meist ruhig). 91. Vanellus capella I. G. Schäff, s. cristatus Meyer, Kibitz. — Am 3. Nowemb. 1901 sah ich ein Exemplar am „Trbusnjak* (meist heiter u. ruhig, seit morgens mässige Bora) — Inı Früh- ling 1902 sah ich das erste Exemplar am 12. Feber am „Tr- busnjak* (regnerisch, ruhig). Am 5. März ebendort ein Exemplar (regnerisch, im Gebirge Schnee, starke Bora). Am 17. März sind 98 von Herrn I. Novak am ,Trbušnjak“ 2 Exempl. beobachtet wor- den (Ausheiterung bei mässiger Bora). 92. Oedienemus scolopax Gm., s. erepitans Tem., Triel. — Am 28. Sept. 1901 beobachtete ich am Nehaj morgens und nachmittags ein Exemplar (heiter, missige Bora). — Im Frühling 1902 fand und erlegte ich in den ,Gromače“ am 19. April ein Exemplar (heiteres Borawetter). Befindet sich als Beleg im Nat. Museum in Agram. 93. Crex pratensis Behst, Wachtelkönig. — Im Herbst 1901 ist das erste Exemplar am 8. August von Herrn I. Novak in den ,Gromače“ gefunden worden (heiter, mässige Bora). Am 19. Ang. erlegte Herr J. v. Labaš in den ,Gromače“ ein Exemplar (heiter, mässige Bora). — Am 22. Aug. fand ich in den „Gro- mače“ ein Exemplar (zumeist heiter, heftige Bora). — Im Früh- ling 1902 sind nur von Herrn J. Gržanić am 11. Mai zwei Exemplare beobachtet worden (bewölkt, leichte Bora). 94. Ortygometra parva Scop., s pussila Gm., Kleines Sumpf- huhn. — Ein Exemplar ist am 4. April 1902 in der Allee von einem Gymnasialschüler gefangen worden (bewölkt, starker West). 3efindet sich als Beleg im Nat. Museum in Agram. 95. Ciconia alba J. GC. Schäff, Weisser Storch. — Am 97. April 1902 sind vom Kraja@schen Jäger Konrad Naberšnigg bei sAbatovo“ drei Exemplare gesehen worden (sciroccales Wetter). Ich selbst habe hier noch nie welche beobachtet. 96. Ardea garzetta L. Seidenreiher. — Ein einziges Exem- plar beobachtete ich am 25. Mai 1902 an der Seeküste (halb- heiter, leichter Süd). 97. Ardea cinerea L., Fischreiher. — Am 19. Aug. 1901 beobachtete ich an der Seeküste ein Exemplar (heiter, mässig starke Bora) und am 25. Septemb. ein zweites (bewölkt, mässige Bora). Am 6. April 1902 um 8a. zog ein Exemplar nach Nor- den (bewölkt, ruhig). Am 1. Mai morgens 2 Exemplare an der Seeküste (heiter, mässige Bora). 98. Nycticorax griseus L., Nachtreiher. — Am 13. April 1902 bekam Herr O. Nyitray ein Exemplar, welches bei Sv. Juraj erlegt worden ist, 59 Lamellirostres, Zahnschnäbler. 99. Anser Briss. (spec.?) Feldgans. — Die ersten Wild- gänse — eine Schar — sind im Frühling 1902 am 9. Feber beobachtet worden: sie zogen seewärts, wahrscheinlich wegen des hohen Nebels, der das Gebirge verhillte. Am 17. Feber abends eine Schar (bewölkt, mässige Bora). Am 18. Feber um 1/,19ba. zog eine Schar von Nord nach Süd und um 4520p. eine andere von W. nach O. über Vratnik in’s Hinterland (be- wölkt, regnerisch; im Gebirge starker Schneefall bei mässiger Bora). 100 Anas boscas L., Stockente. 101. Anas crecca L., Krickente. 102. Anas querquedula L., Knäckente. 103. Anas acuta L., Spiessente. 104. Anas Penelope L., Pfeifente. Sämmtliche Arten sind nach erlegten Exemplaren bestimmt worden. Am 21. Juli 1901 abends beobachtete ich in See bei ,Beličevica-draga“ 5 Stock- enten, dieselben scheinen irgendwo auf Veglia erbritet worden sein. Am 12. Aug. gegen Abend bei ,Kalićeva-draga“ eine Stock- ente. Am 19. Aug. zogen morgens 3 Stockenten nach der Senjska draga und am 22. Aug. eine. Durehziehende beobachtete ich am 2. Nowemb. morgens und zwar drei Exemplare (zum Teil be- wölkt bei leichter Bora). Am 4. Nowemb. morg. zog eine kleine Ente nach Süden (heiter, stürmische Bora). — Am 9. Feber 1902 morgens ist in der Allee ein verletzter Stockenterich auf- gefunden worden (düster bei leichtem Südwind). Am 12. Feber beobachtete ich die ersten Enten in See und fand Nachmittag eine auffallender Weise im „Gaj* (düster u. regnerisch). Am 20. Feber abends beobachtete Herr I. Novak massenhaft durchziehende Wildenten u. erlegt eine weibliche Pfeifente und 2 Stockenten (starke Bora). Am 21. Feber besuchte auch ich den Abendan- stand. Es zogen Enten ziemlich spät und hoch mit dem Ober- wind (Süd). Herr I. Novak erlegte eine männliche Pfeifente. — Ebenso zogen sie am 22. Feber (es herrschte noch immer starke Bora). Am 24. Feber eine kleine Schar Enten in See; abends zogen keine. Am 26. Feber abends erlegte Herr I. Novak aus einer Schar eine männliche Spiessente. Am 27. Feber morgens am Nehaj eine Pfeifente (bewölkt, leichte Bora). Am 4. März 60 morg. ist eine verletzte Ente gefunden worden; tagsüber sah man cinzelne streichende Enten (in der Nacht stürmische Bora bei düsterem und regnerischem Wetter). Am 5. März-sind bei Sv. Kriz in der Senjska draga 10 Krickenten erlegt worden (starke Bora, Schneefall im Gebirge): abends zogen keine. Am 6. März abends zogen 3 Scharen (leichte Bora). Am 9. März in See einige Scharen ; abends zogen 3 Scharen, jedoch sehr hoch. Am 12. u. 13. März zogen wenige und hoch. Am 17. März in See 2 Scha- ren, eine Pfeifente ist erlegt worden. Am 18. März bis Abend eine Schar in See. Am 19. März Nachmittag eine Schar in See. Am 28. März 2 Enten in See. Die letzten — eine Schar Pfeif- enten — beobachtete ich bei Spasovac am 8. April. Steganopodes, Ruderiiissler. 105. Phalacrocorax graculus L., Krähenscharbe (sbsp. des- maresti Payr?). — Am 25. Juli 1901 fand Herr O. Nyitray am sZec* 2 Exemplare. Am 27. Juli beobachtete ich bei Spasovac ein Exempl., ebenso am 10. August (auffallend hell gefärbt, ver- mutlich juv.). Am 18. Jänner 1902 bei „Pijavica draga“ ein Exemplar. Am 16. März 2 Exempl. im Zengger Hafen (Regen, stürmischer Süd). Am 3. Juni ist am „Zec* von Fischern ein juv. Exempl. mit einer Fischgabel gestochen worden. Am 17. Juli bei ,Beličevica-draga“ ein und am 18. Juli drei Exemplare. Longipennes, Langiliigler. 106. Larus melanocephalus Natt., Schwarzköpfige Möwe, 107. Larus ridibundus L., Lachmöwe. Beide seltener als 108. Larus michahellei Bruh., Südl. Silbermöwe, bezw. Larus cachinnans Pall. — Erscheinen im Zengger Hafen bei sciroccalem Wetter, im Winter selten, bei Borawetter gar nicht. Nisten auf dem Felseneiland ,Zec“. — Am 25. Juli 1901 fand Herr O. Nyitray dortselbst noch verdorbene Eier und auch noch Dunenjunge, brachte eins mit, welches Heuschrecken ausspie. Am 12. Mai 1902 brachten Zengger Fischer etwa 30 Eier; An- fang März sollen die Einwohner von Baška nova (Veglia) am. sZec* etwa 200 Stück Eier gesammelt haben. Die ersten Eier sam- meln sie dort in der Regel schon zu Mariä Verkündigung (25. 61 März). Im Nest befinden sich meist drei, selten vier Eier. Am 3. Juni sind noch mehrere Eier von den Zengger Fischern gesam- melt worden. 109. Puffinus anglorum yelkouan (Acerbi), Südlicher Tau- chersturmvogel. — Am 25. Juli 1901 beobachtete Herr O. Nyitray in der Nähe vom „Zec“ mehrere Exemplare. Am 8. Septemb. beobachtete ich auf der Fahrt nach Baška nova (Veglia) unter- wegs eine Schar. Am 2. Juni 1902 beobachtete Herr O. Nyitray beim Fischen eine Schar. Am 3. Juni beobachteten Zengger Fi- scher am „Zec“ mehrere Exemplare ; sollen dort auch nisten. Urinatores, Taucher. 110. Colymbus griseigena Bodd., s. rubricollis Lath., Rot- halssleissfuss. 111. Colymbus auritus L. Ohrensteissfuss. 112. Colymbus nigricollis Brehm., Schwarzhalssteissfuss. 113. Urinator septentrionalis L., Nordseetaucher. 114. Urinator arcticus L., Polarseetaucher. Sämmtliche Vögel sind selten, meist nur im Winter zu be- obachten. Es bleibt noch immer unentschieden, ob welche von den erwähnten Arten auf den Felseneilanden gegenüber von Zengg nislen. M. Marck. 0 planetu Marsu. Predavanje u hrvatskom naravoslovnom društvu na mjesečnom sastanku dne 26. veljače 1908. U ovaj se čas naš susjedni svijet opet sve više približava Zemlji, prilike motrenja njegova postaju poradi toga sve bolje i to mi se činio zgodan čas, da Vašu pažnju svratim na neke novije publikacije o njem poslije posljednje opozicije nazad dvije gotovo godine i na različne prilike, koje se tiču opozicije, kojoj idemo nasusret. Dne 30. ožujka 1902. bio je Mars u konjunkeiji sa Suncem. Od onda se je po malo sve više izvlačio iz sunčanih zraka i 24. prosinca godine 1902. bio je već 90% na zapad od Sunca. Idući sve dalje dospjet će dne 29. ožujka 1903. u ponovnu opoziciju sa Suncem t. j. prolazit će toga dana o ponoći kroz meridijan i bit će onda Zemlji najbliže. Od toga se dana opet sve više udaljuje od Zemlje, dne 6. srpnja dolazi u istočnu kvadraturu, a pod konac se godine opet gubi u sunčanim zrakama. Za čita- voga ovoga vremena Mars se giba po zvjezdištu Djevice, a tek u augustu prelazi u zvjezdište Vage. Njegovo će se prividno gi- banje među nekretnicama moći lijepo pratiti i prostim okom. Do 17. o. mj. gibao se je direktno ; od toga je dana stacijonaran t. j. čini se kao da ostaje na svom mjestu, no ipak se najprije po- lako, onda sve brže giba retrogradno sve do 9. svibnja. Onda će opet biti stacijonaran, i udariti ponovno u direktno gibanje, kako pokazuje priložena slika. (Sl. 1.) Zvjezdarnice ga motre već od oktobra prošle godine, no plo- čica je njegova s početka bila prividno tako malenoga premjera, da su manji instrumenti mogli tek vidjeti sjevernu bijelu polarnu pjegu, koja je ovaj čas k nama obrnuta. U novembru bio je pri- vidni polumjer samo 6“, dne 10. veljače o. g. bio je već 10:5“, a dne 29. ožujka u času opozicije bit će 14:6“. Bit će tada udaljen od Zemlje 95 milijuna kilometara — u ovoj opoziciji najmanja 63 daljina. Stajat će onda tik kraj zvijezde 3. reda y u Djevici nešto na desno. Kod posljednje opozicije nije nam bio tako blizu : naj- manja je daljina od nas tada bila 101 milijun kilometara. — Sl. Gibanje Marsa u godini 1903. Veličine zvijezda: - E Kako je on cijelo vrijeme blizu nebeskoga ekvatora, dizat će se u našim krajevima dosta visoko nad horizont, da budu slike u durbinima dobre. Sutra, dne 27. veljače bit će na Marsu ljetni 64 solsticij (početak ljeta) za sjevernu njegovu polutku, a jesenski će ekvinokcij (početak jeseni) biti dne 20. augusta; gledamo dakle ovaj puta ljeto sjeverne njegove polutke a u sredini ćemo njegove ploče imati 23. stupanj sjeverne širine. — Spomenuo bih još to, da će bližnje opozicije Marsa za studij biti sve bolje do g. 1907., koja će biti najzgodnija, jer će se onda daljina Marsa od nas reducirati na 56 milijuna kilometara, dakle gotovo na po- lovinu sadašnje daljine. Za vrijeme posljednje opozicije od g. 1901. risali su Marsa Antoniadi i Flammarion na ekvatorealu od 24 em u Juvissyju, Flammarionovoj privatnoj zvjezdarnici, pa mi je čast ovdje pokazati dvije krasne slike onoga susjednoga svijeta u bo- jama !). Slike su najvećom pomnjom reproducirane i pokazuju po izjavi Flammariona sasvim vjerno lice Marsa, kaki se vidi u teleskopu. I u sadašnjoj je opoziciji inklinacija njegove osovine gotovo ista kao g. 1901., pak će prema tomu i sada biti tele- skopična slika njegova gotovo ovaka. Nema dakle sumnje, da će ovogodišnja nova motrenja dati znamenitih priloga poznavanju ovoga svijeta. Na lijevoj je slici u sredini ploče oštro izraženi „Meridijanski zaliv“, koji se dijeli u dvoje, a između obiju je „Fastigium Aryn* ; vrh se njegov uzima na kartama Marsa kao nul-meridijan. Desno se dolje ističe jako tamno „Mare Acidalium“ sasma blizu kao snijeg bijeloj sjevernoj polarnoj pjegi. Na desnoj se,ertnji mimo ino ističe u sredini veliki zaliv „Syrtis major“, koji se dolje desno nastavlja u kanal , Nilosyrtis“ a lijevo u „Nasamon“ ; Nilosyrtis ulazi u jezero „Coloe Palus“ a iz njega ide desno gore veliki dvostruki kanal , Phison“, koji se završuje u „Sabejskom zalivu“. Ovo su jamačno danas najsavršenije i najvjernije repro- dukcije onih slika Marsa, što ih čovjek gleda u većem durbinu. Druga publikacija, na koju bih svrnuo Vašu pažnju je naj- novija ,prijegledna ili generalna karta Marsa“, što su ju nedavno u B. S. A. F. publicirali Flammarion i Antoniadi?). Ova su dva astronoma nekoliko godina velikom pomnjom proučavala sve detaile o Marsu, publicirane i nepublicirane, slagali su ih i 1) Predavač pokazuje dvije kolorirane slike Marsa, publiciranu u prosincu 1902. u B. S. A. F. 2) Predavač pokazuje kartu, 65 diskutirali i na toj je osnovi Antoniadi velikom vještinom izradio ovu lijepu kartu. Veliki početnik novijega studija o Marsu Schiaparelli publicirao je prije 15 godina malu prijeglednu kartu svojih dotada- njih otkrića, koju ćete naći i u mojoj monografiji o Marsu, publici- ranoj u Glasniku hrv. naravoslovnoga društva g. 1889. (u IV. go- disnjaku); na nju Vas mogu uputiti za detail o topografiji Marsa. No kasnijih svojih resultata nije Schiaparelli više sabrao u jednu generalnu kartu. Kako su od onda i s drugih uvaženih strana izneseni veoma važni prilozi k topografiji Marsa, nadala se je gotovo sama zadaća sastaviti sve najvažnije radnje o Marsu u jedinstvenu topografičnu studiju, a to su učinila spomenuta dva astronoma, ispunivši tijem osjetljivu prazninu. U toj su karti najprije sva opažanja Schiaparellijeva od g. 1877. sve do god. 1888. inclusive, onda sva opažanja Flammariona i Antoniadija u Juvissyju, onda jedan dio detaila, što su ih vidjeli Lowell, Gerullii Molesworth, a potvrdili neki članovi areografične komisije u Britskom astronomskom društvu. U kartu su uneseni svi oni detaili, za koje su autori mi- slili, da su od god. 1877. amo toliko puta vidjeni, da se mogu uzeti kao sigurno potvrđeni. Ova je karta prema tomu resultat 25godisnjega istraživanja Marsa. No treba istaknuti, da su baš ova opažanja pokazala, kako se na površini Marsa zbivaju velike i nagle promjene. Prema tomu se ne može ni iskati, da se konstruira permanentna karta Marsa. Karta, što ju Vama gospodo ovdje pokazujem, nije prema tome drugo, nego neko srednje stanje utisaka, što ih motrioci Marsa dobiše o formacijama na Marsu u ovih 25 godina. Kako bi Vam pokazao i tu razliku, evo Vam karte Marsa, nacrtane samo na temelju njegove pojave u godini 1896/7. na Lowellovim zvjezdarnicama u Flagstaffu (e = 35%11') i u Ta- cubayi kod Mehika (g = 19%24 sj.) u visinama od 2200 m i 2400 m. Publicirana -je g. 1900. u 2. svesci anala opservatorija Lo- wellova!). Ispoređivanje obiju pokazuje znatnih razlika; no to spada na detaljni studij. Upozorio bih Vas ovdje samo na veliku raz- liku u tamnosti pjege „Mare Acidalium“ na obje karte: godine se 1896/7. ta inače ponajtamnija pjega gotovo nije ni vidjela. !) Predavač pokazuje ovu kartu. 66 Na Flammarionovoj su generalnoj karti glasoviti kanali ve- ćinom jednostavni, tek oni, koji su se u ovih 25 godina najčešće vidjeli udvostručeni, nacrtani su tako i u karti (n. pr. Cerberus, Gasius, Gyndes, Heliconius, Protonilus, Phison, Jamuna, Hydra- otes, Nilokeras Nilus). Karta je izrađena u Merkatorovoj projek- ciji i seže do 70% s jedne i druge strane ekvatora. Opazit će se, kako kanali u većim širinama postaju sve jači, no to je samo posljedica ovoga načina projekcije. Kako bi se ova karta dopu- nila, dodane su joj još obje polarne kalote od 70" širine do po- lova i na njima su zabilježene sniježne pjege u vrijeme minima: .južni snijeg u g. 1879., a sjeverni g. 1888.') S mjesta se vidi, da se taljenje snijega na južnoj polutki jače ističe nego na sjevernoj. Na sjevernoj polarnoj kapici pokazao se g. 1888. iznenada kanal, koji sastavlja dvije točke uskoga hiperborejskoga jezera. Pitanje o pravoj biti Marsovih formacija nije riješeno : tomu će trebati obilnoga i dugotrajnoga studija. Dobro je, što je Ame- rikanac Lowell svoju veliku zvjezdarnicu u izvrsnoj atmosferi Flagstaffa, (u kojoj je namjestio ekvatorijal od 24“ (= 61 em) i gotovo 10 m fokalne daljine izrađen od poznatoga Alvana Clarka, posvetio gotovo samomu izučavanju Marsa. Izvrsni, go- tovo savršeni instrument, na kojem se u onoj atmosferi mogu upotrebljavati često uvećavanja od 163 do 728 puta, a katkada i od 1028 do 2818 puta, bez sumnje će u bližnjim opozicijama mnogo doprinijeti, da se zagonetka Marsa što skorije riješi, a uz Lowellov opservatorij još je na zemlji čitav niz zvjezdarnica, koje Marsa trajno i uporno studiraju. Spominjem Nizzu, Juvissy, Mi- lan, Lošinj Mali. U najnovije je vrijeme Lane publicirao čitavu seriju stu- dija o kanalima na Marsu. Autor kao da je pri tom išao baš za tim, da bi se uvjerio. kako je pojava kanala čisto subjektivna. Različne ploče, koje predstavljahu planet, bijahu bez ikakva de- taila na njima namještene u određenim daljinama od durbina ponajviše u nezgodnoj rasvjeti. Zatim zamoli Lane različne osobe, da ispituju te ploče na durbin i da nacrtaju konfiguracije, koje na njima vide. Četiri su osobe na njima vidjele kanale Schiapa- rellijeve. Jedan je opažač toliko bio uvjeren o realnosti nacrtanih kanala, te nije ni vjerovao, da su mu pokazali poslije pokusa ') Predavač pokazuje i ove dvije karte. 67 pravu ploču. Iz ovih i sličnih pokusa izvodi Lane, da kanali po svoj prilici niti ne eksistiraju na Marsu, to više, što je priličan broj opažača vidio kanala i na drugim planetima. Zaključak autora ipak mi se čini nešto prisiljen. Nema sumnje, da subjek- tivnost dosta utječe, no da nam Mars pokazuje ploču posvema jednoličnu, kake su bile ploče njegovih pokusa, a mnogo prije njega i ploče Seeligerovih pokusa, za koje on kao da ne zna, teško se može vjerovati. Može biti, da oko u mnogim slučajevima vidi nerealne razliéne detaile, jer nemiran uzduh i nesavršeno staklo durbina projiciraju na svijetlu ploču tamnih crta i pjega, kojih na njoj nema ; no mreža, oko koje astronomi već tako dugo rade, bez sumnje postoji; dessin, koji u nju meću, može utjeca- njem subjektivnosti biti različan i različno se tumačiti. Nije ovdje mjesto da se upustim u ocjenjivanje ove hipoteze, no ona mi se čini vrlo nevjerojatna. Do sasma drugih resultata dolaze najuvaženiji opažači Marsa u posljednjem deceniju prošloga vijeka: Schiaparelli, Ce- rulli, Flammarion, Pickering, Perrotin, Brenner i Lowell. Ni za jednoga od njih nema sumnje o tom, da je mreža na Marsu reelna, tek se razilaze u tumačenju njezinu. No u tom je za sada mjesta tek hipotezama: samo ustrajno motrenje i studij pojava na Marsu tečajem mnogih opozicija unijet će svjetlost istine u zamršeni ovaj kompleks pojava. Hipotezu Flam- marionovu, da su fine crte na Marsu umjetno djelo inteligentnih bića na njem, razložio sam još g. 1885. u ,Viencu“ u prijevodu Flammarionova članka ,Život na Martu“. Flammarion i danas stoji na tom stajalištu. Posljednjih su godina pak izišla prva dva sveska anala jur spomenutoga Lowellova opservatorija u Flagstaffu. U prvom su u sjajnoj opremi resultati opozicije Marsa od g. 1894/5., a izišao je g. 1898. ; u drugom su pak, koji je izišao g. 1900. resultati opozicije od g. 1896/7. Dozvolite mi, da Vam nešto o njima spo- menem. U opoziciji od g. 1894. vidjeli su i nacrtali Lowell, Pi- ckering i Douglass u svemu 191 kanal, među njima ih je bilo i takih, koji da su išli kroz tamne partije Marsa, a te se zovu obično ,mora“. Ti su kanali za opažača pojava, kojoj nema ana- logije na Zemlji; što ih više motriš, to te više osupljuju. Kroz tihu i prozirnu se atmosferu Marsa isticahu spomenutoj trojici opa- žača ova 3 karakteristična svojstva kanala: 1. Njihov posvema PA 68 upravan smjer; 2. njihova svagdje jednaka širina i 3. njihovo izlaženje iz nekih osobitih točaka. Iz toga oni izvode, da kanali nisu rijeke, jer rijeke nijesu jednako široke od izvora do ušća i ne teku u pravcima. Nijesu ni pukotine bilo na površini tla ili pak u ledu, ali nijesu ni optičke obmane, jer ne pokazuju nikakih promjena, koje bi bile zavisne o različnim partijama ploče, ako izuzmeš one promjene, koje potječu od perspektive na površini kugle. Razvijanje se kanala počinje iza talenja snijega i napre- duje s godišnjom dobom. Najprije se javljaju u polarnim kraje- vima i nastavljaju prema ekvatoru. Čini se dakle, da voda, koja postaje talenjem snijega silazi od polova k ekvatoru. Kako go- dišnje doba napreduje, postaju i kanali sve bolje markirani. Nji- hovo razvijanje zavisi o geogr. širini i u drugu ruku o blizini velikih tamnih masa. No ima i kanala kroz tamne pjege. Na osnovi svih svojih opažanja od g. 1894/5. dolazi Lowell do ovih zaključaka : 1. Promjene, koje se vide na planetu, potvrđuju eksisten- ciju atmosfere. 9. Svjetlost na rubu, činjenica sumraka, općena jasnoća ploče, upućuju nas donekle o gustoći te atmosfere. Na površini planeta barometrički tlak ne će biti veći od 10 cm, spram 76 cm na Zemlji, ali se s visinom ne umanjuje tako brzo kao na Zemlji. 3. Tamna pjega opkoljuje polarnu kapu, dok se ova uma- njuje ; to dokazuje, da ona može biti sastavljena od snijega vode, a ne od snijega ugljikova dioksida, kako su neki slutili. 4. Ta se polarna kapa tali tako jako, da je gotovo nestane u sred ljeta, dok inače zaprema gotovo cijeli studeni pojas planeta. 5. Iz toga, što je polarna kapa sastavljena od smrznute vode i što se toliko tali, izlazi, da je srednja temperatura pla- neta dosta visoka. 6. Sjajne točke na kapi, pukotine, koje ju prosijecaju, par- tije, koje se od nje otkidaju, pokazuju, kako se talenje zbiva i potvrđuju, da se jednako zbiva od godine do godine. Polarna je topografija dakle stalna. 7. Sveza najširih partija južnoga polarnoga mora s tamnim partijama na planetu dokazuje i svaku svezu niveaux-a iz- među njih. 8. Tamne pruge, koje prosijecaju te iste tamne krajeve od polarne kape sve do ekvatorijalnih krajeva u doba najvećega ta- 69 lenja snijega i njihovo postepeno nestajanje pokazuje u toj svezi odnošaj uzroka spram učinka. 9. Opažanja utvrđuju, da krajevi, koji se zovu mora, nijesu velike plohe vode 1. poradi toga, što odbita svjetlost nije pola- rizirana, dok je ona od polarnoga mora zaista polarizirana; 2. poradi toga, što ih nestaje prema razvitku godišnjih dobi, a ipak ne postaju drugi krajevi tamniji i 3. poradi toga, što se u neko doba na njima mogu opaziti svijetle i tamne pjege. Sve se pak ove prilike tumače, ako se uzme, da su to plohe vegetacije. 10. Po opažanjima nema na planetu nijedne velike vodene plohe izuzevši polarno more. 11. Projekcije i udubine, opažene na terminatoru planeta, pokazuju, da je kugla Marta po svoj prilici veoma glatka i da svijetle točke potječu od oblaka, koji se tvore nakon zapada sunca, a gdjekada i prije ishoda Sunca; hipoteza se bregova ne da slo- ziti s opažanjima. 12. Svijetle plohe čini se kao da su pustinje, ali se još ne da rastumačiti tijem povremena i periodična svjetlina nekih krajeva. 13. Postepene se promjene izvode na površini planeta od jednoga pola k drugomu tečajem jednoga Martovog polugodišta. Te se promjene počinju talenjem polarnoga snijega i razvijaju se kao da ih sobom nosi vegetacija. Vegetalni se život u njima veoma jasno zrcali. 14. Na planetu je malo vode i nju upotrebljava meteoro- logijska cirkulacija, premještajući ju naizmjence na polove u obliku snijega. Ako je tamo kaki viši životni red, viši od vegetalnoga, red, koji je kadar upotrebljavati i u službu uzimati prirodne sile za određenu svrhu, taj je viši život nastojao, da u svoju korist upo- trijebi svu vodu, koja mu je na dispoziciju, jer ni jedan orga- nizam ne može da živi bez vode. Prema tomu će biti natapanje vodom u agrikulturne svrhe glavna osnova martskom životu. Pa gle, što vidimo na Marsu ? Mrežu onih crta, koje pokrivaju opu- stjelu površinu planeta. Sve su crte geometrijski položene ; one odgovaraju onim crtama, koje prosijecaju tamne krajeve i dolaze od polarne kape; ovaj se sistem crta razvija kao posljedica ta- lenju polarnoga snijega, počinje se pokazivati u proljeću, u ma- ksimu je u ljetu i onda se opel gubi. Ove crte izlaze iz tamnih krajeva na nekim osobitim određenim točkama i stiču se u svi- jetlim krajevima prama određenim točkama sastajanja. Na mje- 70 stima gdje izlaze iz tamnih krajeva, vide se osobite trouglaste pjege; u točkama, gdje se sastaju, pjege su okrugle. To je sasma točna slika, koju bi pokazivao logičan sistem natapanja vodom. No te okrugle pjege po Lowellu nisu jezera, jer one ne po- staju vidljive tijem, što im se uveća površina dolaskom vode, nego tijem, što im se mijenja boja: one postaju tamnije, kako to sobom nosi boja vegetacije. Ova promjena boje dolazi iza ta- ljenja snijega, kao i pojava kanala. Te su pjege dakle krajevi vegetacije, plodne oaze poradi nakvašenja vodom u sred prostra- nih pustinja i nijesu bez svrhe. Ista je svrha i kanalima. Uzeti, da su oni učinak slučaju bilo bi isto kao reći, da slučajna zbirka brojeva može dati tablu multiplikacije. Ni kanali nisu po Lowellu putovi vode ; on u njima vidi polja, umjetnim načinom natopljena vodom, oplođena uskim tracima vode, koji ih presijecaju. — Iz toga izvodi Lowell dva zaključka: 1. mogućnost općene napu- čenosti ovoga planeta i 2. da je on sada napučen nekim oblikom lokalne inteligencije. Godine 1900. izišao je Il. svezak anala opservatorija Lo- wellova sa 300 strana u sjajno opremljenom kvartu. Ovaj su put opažači imali bolji instrument: refraktor od 24“ od Clarka, no među opažačima sada nema Will. Pickeringa, pa su resultati | ovdje priopćeni, zasluga ravnatelja Lowella i Douglassa. Diskusi- jom ovih resultata dolaze opažači do zaključka, da i pojave ove opozicije potvrđuju njihovu hipotezu, koja kanale i tamne pjege u opće pripisuje vegetaciji i vlagi; koja ju izvodi. Opazati su 175 puta motrili terminator planeta, mjerili i slikali velik broj projekcija, koje potječu od visokih oblaka rasvijetljenih suncem, a iod uvala, koje potječu od tamnih krajeva, pa izvode ovo: G. 1894. bile su te projekcije oko 40." južne širine u Mar- tovom prosincu, dakle se može nagađati, da je tada ekvator topline bio negdje u toj širini. G. 1896. u veljači Marta, bio je taj isti ekvator kod 30. južne širine. Čini se, da atmosferička struja u visini puše od ekvatora topline prama polovima. Opazili su naime, kako se oblaci u veljači Martovom g. 1896. premještahu od juga k sjeveru pola- zeći od ekvatora topline u visini od 8—15 engl. milja brzinom od 187 milja u satu. Cini im se, da su konstatirali i ci- Ti klone u izvantropskim krajevima, koji su oborili vodu, pa misle, da sui „Nix Atlantica“ od g. 1877.11882., pa „Nix Olimpica“ od g. 1879. po svoj prilici istoga podrijetla. Malo je vlage u Mar- sovoj atmosferi. Mora je malo, Sunce se reflektirano u njem nije vidjelo, a polarne se kapice gotovo sasma izgubiše. Ta je vlaga po projekcijama na terminatoru u velikoj mjerina ekvatoru topline, najmanje je ima u umjerenim pojasima, a najviše u polarnim krajevima. — Slike polarnih krajeva sasvim su prema godišnjoj dobi. U jeseni su krajevi, koji se vide najbliže sjevernom polu, često bijeli. Vidi se tamo također plavkaste i zelene boje. U Martovu februaru je polarna kapa bjelkasta ; u ožujku se polako tali i uka- zuje zelena; u svibnju se naglo topi, a u lipnju i srpnju je u svom minimu. Sto su uzroci kondenzaciji ? Teža je slaba na po- vršini Marsa. Iz toga izlazi, da su promjene gustoće i tempera- ture prema visini sporije nego u nas. Kondenzacije postaju o zahodu Sunca izbijanjem, a oblaci se ukazuju kao svijetle pro- jekcije. Niske temperature polarne tumače pak oblake, koji se tamo stvaraju. — Vlaga kao da se prenosi uzdušnim strujama, koje ju nose prama polarnim kapicama i onda preko kanala po površini planeta. — Boja je tamnih pjega u proljeću zelena, a pod konac ljeta sura. Površina planeta čini se da je dosta ravna ; no velike uzdignute plohe. postoje u polarnim krajevima, a bez sumnje ih je i drugdje, a izvjestne su depresije označene puko- tinama u polarnim kapama, tamnim ravninama i kanalima. U koliko su ovi zaključci, izvedeni iz dviju opozicija, osno- vani, to će se tek kasnije pokazati. Meni se čini, na temelju sada već 20godišnjega studija pojava na Martu i svih važnijih radnja o njem, da je prerano iz ovako maloga broja opažanja izvoditi zaključke, koji idu tako daleko u detail, no i oni će bez sumnje svoje doprinijeti k objašnjenju pojava na Marsu: mi očito napredujemo u poznavanju tamošnjih prilika. Nije prema tomu nikakvo čudo, da su ovi dosta sensaci- jonalni izvodi Lowellovi i njegovih drugova našli i protivnika. Među njima se ističe osobito Spiridion Gopčević, alias Leo Brenner, ravnatelj Manora-zvjezdarnice u Malom Lo- šinju, koji je također na svom izvrsnom durbinu od 7“ Marsa studirao za svih posljednjih opozicija, pa na tom temelju iznio drugu hipotezu o tvorbama na Marsu, koju je najprije publicirao u „Naturwissenschaftliche Wochenschrift“. 72 Znamo, veli Brenner, da je atmosfera Marsa veoma rijetka, da je u njoj vodene pare i da su mu polovi zimi pokriti veli- kim kalotama, kojih ljeti što sasvim, šlo gotovo sasvim nestane do male pjege; one su dakle prema našim sniježnim pojasima. Karta nam pokazuje granicu između svijetlih i tamnih pjega, koja je sasvim prema formaciji naših obalnih crta, dakle su ja- mačno također obale. Umjesto rijeka vidimo mrežu sasma uprav- nih, rijetko kada savitih crta, koje se provlače kopnima na sve strane. Pogled na tu mrežu već pokazuje, eda ona ne može biti načinjena od prirode, nego da mora biti produkat umjetni. Naj- bliža je misao na kanale; jer zaista, da su razumna bića imala nakanu, kompaktnu masu kopna građenjem umjetnih vodenih cesta prirediti za natapanje vodom i brodarenje : ne bi se bila mogla stvar zgodnije udesiti: kanali zaista vežu sve strane Mar- sova svijeta i idu svagda najkraćim putem. No sada se ističu dva važna pitanja : 1. kako to, da nisu bregovi na putu kanalima ? i 2. zašto su stanovnici Marsa gradili kanale široke 50—300 km i kako su mogli toliku radnju izvršiti ? Na prvo je pitanje lako odgovoriti: kako je Mars jamačno stotine milijuna godina stariji od Zemlje, i osim toga proces ohla- divanja išao brže, nego kod veće Zemlje, jasno je, da on mora da bude u stadiju razvitka, u kojem će Zemlja biti možda tek nakon stotina milijuna godina. No kako se bregovi sveudilj uma- njuju, a doline ispunjuju produktima rastrošbe, na dlanu je, da će taj proces rastrošbe vremenom morati izravnati svu površinu Zemlje. To se je na Marsu već dogodilo, on je posvema ravan, pa upravnim kanalima nema zapreke. Na drugo pitanje odgovara Brenner, upozoren na holan- deske nasipe, ovako: Poradi izravnanja površine Marsa bila su njegova kopna izložena poplavama mora i stanovnici su se Marsa od njih branili kao i Holandezi: građenjem nasipa. Oni su dakle morali najprije svoje obale štitili ovakim nasipima, a onda su dalje nastojali, da valovima, koji udaraju o nasipe, dadu oduška i daljim odvođenjem s pomoću gradnje kanala. Trostruka je bila svrha tim kanalima: oni su imali ne samo odvoditi valove, koji navaljuju, nego također omogućiti brodarenje u sve krajeve i natapati planet inače oskudan vodom. Mi dakle u velikoj da- ljini vidimo uvijek samo glavne kanale ; milijune malih sporednih kanala i one najmanje žilice za natapanje, koje vodu vode na sve strane i omogućuju brodarstvo, mi ne vidimo, jer su pre- uske. Svi su kanali s obiju strana ograničeni nasipima, koji ne treba da budu visoki: nekoliko metara za velike, a još manje za male, bit će dosta. Radnja je pri tom jednaka, bila daljina 5 m ili 300 km. Sirina je kanala tim načinom prirodno rastu- mačena i nije nikaka umjeća. Ne obazirući se na to, da je teža na Marsu jedva 0:376 od zemaljske, da se dakle istom snagom tamo gotovo tri puta toliko izvesti može, ne smije se ni to za- boraviti, da kanali nisu produkat od tisućljeća nego od milijuna godina i da osim toga ne možemo ni s daleka slutiti, kakim tehničkim sredstvima raspolažu stanovnici. Tko bi naime umio reći, dokle će dospjeti čovječji duh u otkrićima i izumima u bli- žnjim milijunima godina. Uređenje mreže kanala, kaku vidimo sada na Marsu, na osnovi prije spomenutih supozicija nije prema tomu ništa ne- moguće ili nevjerojatno. — Sto se tiče tobožnjih udvostručenja kanala, čini se Brenneru, da se i to zbiva sasvim prirodnim pu- tem. Udvostručenja ne postaju po njegovu uvjerenju gdjekada i na neko samo vrijeme, nego postoje uvijek. Ima naime velik broj bliskih paralelnih kanala, koji gdjekada izvode utisak jednoga je- dinoga širokoga kanala (to je za njega obično), gdjekada se pak vide rastavljeni. Cesto se vidi samo jedan od oba udvojena ka- nala ; zašto ? S istih razloga, s kojih mi nigda na Marsu ne vi- dimo najednoć svih kanala, nego čas jedne, čas druge. Uzrok tomu traži Brenner u nekim nama nepoznatim svojstvima Mar- sove atmosfere. Brennerova karta Marsa ima 12 parova ovakih paralelnih kanala, pa ipak je on samo jedan put vidio dva para u isti mah. No da i ostali postoje onako, kako su crtani, doka- zuju mu ne samo njegova, nego i motrenja Schiaparellija i Lo- wella. Ganges je n. pr. taki udvostručeni kanal, koji je on već godine 1894. vidio udvostručen; no g. 1896. bio mu je svagda jednostruk, ali tako širok, kao oba traka zajedno: oba su traka dakle izvodila utisak jednoga kanala; a taki mu se pokazao već u svibnju g. 1896., dakle mnogo mjeseci prije, nego što se obično uzima, da bi počinjala udvostručivanja kanala. On po tom ne sumnja ni malo, da su tako udvostručeni kanali bliski paralelni kanali, koji uvijek postoje, no mi od njih ne vidimo svagda oba traka u isto doba. Ako se prihvali moja hipoteza nasipa, veli Brenner dalje, tumače se i druge neke pojave : Ponovno se opa- zilo, da se pojedini krajevi (n. pr. Libija, Hesperija, Elektris) vide ili sasvim ili djelomice tamni. Nadaje se tu misao, da su se nasipi prolomili, pa su poplavljeni neki krajevi, kako se to u Holandiji gdjekada dogodilo. Otoci i poluotoci u Mare australe i Mare Erythräum rijetko kad pokazuju tako oštre obalne erte kao kopna; to bi se dalo tako tumačiti, da se oni krajevi nisu dali štititi nasipima, pa su poradi toga uvijek izloženi poplavama, koje pustoše čas veća, čas manja područja onih krajeva. I činjenica, da su gdjekada neki kanali slični širokim morskim uvalama, mogla bi se svesti na prolome nasipa, poradi kojih se susjedni krajevi poplave. Jezera na kopnu postala su možda kao Zuydersko je- zero u Holandiji: velikim katastrofama u prolomu nasipa, po- slije kojih stanovnici ne mogoše više vodu ustaviti, nego se ograničiše na to, da ustave dalje napredovanje vode izgrađenjem nasipa okolo na okolo. Mala jezera na raskršću kanala bit će po svoj prilici hotice izvedena raširenja kanala (veliki reservoari). Napokon bi se mogle hipotezom nasipa tumačiti i promjene u intensitetu kanala: kad se pušta voda iz velikoga kanala u spo- redne, postaje on plići, dakle svjetliji, a može biti i toliko svje- tao, da ga mi više ni ne vidimo. Opet ćemo ga vidjeti, kad se zatvore sporedni kanali, pa se voda ponovno nakupi u glavnom kanalu ili kad ponovno dođe dosta vode iz mora. — Predajem ovu hipotezu, završuje Brenner, makar koliko bio inače protivan hipotezama, javnosti, jer može da tumači inače zagonetne i ne- razumljive pojave na površini Marsa sasma prirodnim i nepri- siljenim načinom. Ona nije u protivurječju s motrenjima, nili se osniva na nemogućim supozicijama. A više se od hipoteze ne može ni iskati. Ni ova hipoteza nije ostala bez prigovora. U B. S. A. F. prigovorili su joj g. 1899. Pickering, Moreaux i du Ligondćs, no kako mi se čini ne s velikim uspjehom. Ako, gospodo, isporedimo mišljenje Lanea, hipotezu vege- tacije Pickering-Douglass-Lowellowu i hipotezu nasipa od Bren- nera, vidimo kako su još razrožna mišljenja o pojavama na Marsu. Sve tri hipoteze imaju, uz još neke druge, ipak svoje dobro mjesto u nauci kao tako zvane ,working hypothesis“, koje će u bližnjem vremenu određivati različne pravce u istraživanju zago- netnih pojava na Marsu i tim doprinositi svoju k objašnjenju nji- hovu i k otkriću novih dokumenata za spoznaju istine. Razumjet 75 ćete gospodo i to, zašto se baš ovaj čas, velik broj durbina na zemaljskoj kugli dan na dan ravna k Marsu : ona božanska iskra u čovjeku, koja uz sve prirodne i umjetno stvorene obmane u ljudskom društvu neodoljivom snagom potiče na uporno traženje prave istine i u ovom je slučaju motor, koji izvodi svu tu radnju. Mi motrimo, ispoređujemo, zaključujemo i nezdvajamo o skorom napretku — i to mnogo bržem nego do sada — u našim odno- šajima spram susjednoga svijeta! Dr. 0. Kucera. Komarei i malarija. Predavanje u mjesečnom sastanku hrv. nar. društva dne 19 ožujka 1908. Jedva smo se oporavili od straha pred infekcijom raznih bakterija te se veselimo sretnim uspjesima borbe moderne me- dicine proti tim sitnim, ali ozbiljnim neprijateljima, kad nas evo sa svih strana alarmiraju na novu borbu, koju treba da vodi čovjek proti četi nekih kukaca, jer prema dokazanim činjenicama prenose bolesti. I tako gospodo evo mene, koji sam se veseljem udubio u raznoličnu četu kukaca i rado Vam o njoj štošta pripo- vjedam, gdje se moram priključiti optužnici podignutoj protiv njih. Predaleko bi me vodilo, da spomenem sve bolesti, koje mogu kukci, a osobito dvokrilci prenositi na taj način, da na svom tijelu, dakle slučajno, prenose klice raznih bolesti, s toga ću se ograničiti na one bolesti, koje oni prenose svojim ubodom a i tu ću samo sa par riječi spomenuti neke ine bolesti, da pređem na malariju samu. Za filariju je dokazano, da ju prenose komarci roda Culex, žutu groznicu prenosi Stegomyia, Anopheles je u sumnji, da može prenositi crve Distomum, Glossina prenosi bolest Surrah na životinje u njemačkoj istočnoj Africi, a bit će loga i više. U red dvokrilaca (Diptera), odjel kukaca, na prvi pogled karakteriziran time, što nema 4 već samo dva krila, idu muhe i komarci. Od 35 porodica dvokrilaca sa kakvih 20.000 raznih vrsti zanimat će nas za sada porodica Culicida sa kakvih 250 vrsti, kuda pripadaju mimo druge i naši komarci roda Culex i zloglasni Anopheles, dva rođaka po izgledu, razvoju i načinu življenja. Tijelo im je tanko vitko. Na glavi se vide uz dva slo- žena oka ticala i spruženo rilce sa t. zv. pipalima. Ticala imaju 15 članaka, dlakava su, kod ženke posuta s kratkim, kod mu- žjaka s dužim dlakama, nalična su na perjanice. Hrbat im je dosta dug, sveden, imaju 6 dugih tankih nogu, zadak je tanak, 11 uzak sa 6 kolutića. Mužjaci s ljepušastim ticalima više su krasni spol nego li ženke, koje u ostalom ne zaslužuju ovoga naziva, već ni radi toga, što su one krvopije, dok su mužjaci nedužne životinjice, tumaraju po cvijeću, sjedaju na lišće, hrane se i ašikuju. Kako je Anopheles zloglasni komarac malarije, a Culex dosadni naš komarac, ali za čovjeka manje štetan, zgodno je u praktične svrhe, ako se oba roda mogu lako razlikovati, a tu razliku daje nam rilce s pipalima. Slika 1., 2., 3. U rilcu su kao u toku uske ploče če- SL 1. Anopheles maculipennis O Sl. 2. Anopheles maculipennis ? ljusniće — bodeži, a uz to je rilce sa svake strane pipalo, kod ženke Anopheles-a (a nas zanimaju za sada samo ženke) po prilici iste duljine kao è rilce, dok je to pipalo kod ženke roda Culex posve kratko, jedva se opaža, svakako je manje od !/, rilea. Ima još i inih razlika manje ili više jasnih. Tako n. pr. imaju vrsti roda Ano- pheles obično krila pjegava, Culex obično ne; noge su Anophelesa duže, skoro 2 put tako duge kao tijelo ; kad sjedi, stopalo je trećega 78 para nogu spruženo, zadak strši nešto prema gore, dok su noge kod Culex-a kraće, kad sjedi stopalo trećega para nogu je svinuto, viri van ispod zatka, koji je radi kraćih nogu dolje spušten; kod Anopheles-a tvori glava i prsje sa zatkom gotovo spružen kut, a kod Culez-a malo preko 90% rilce kod prvoga ravno spru- ženo, kod potonjega manje više dolje spušteno. Mužjaka je Ano- pheles-a u svako doba godine znatno manje od ženki, preko zime ih nestane. Oplodene ženke prezime u zakucima stanova, štala, šupa, podruma i probude se u proljeće iz zimskoga sna. Do svibnja Sl. 3. Culex sollicitans 9. ih je samo u stanovima i inim prostorijama zgrade, gdje ima i bolesnika inficiranih te tu već obavljaju svoje zlo djelo. Ženka leže jaja prvi put u ožujku a iza toga još 3—4 puta, a kako mlade ženke opet legu naskoro jaja, računa se potomstvo jedne ženke u godini dana do 200 milijuna. Jaja, njih 100, odlaže najradije u vodu stajačicu (grabe, kanale, mlake, močvare, obale ribnjaka, tihih jezera, potoka i rijeka slaba toka, imenito uz bogatu ve- gelaciju, ali i u korita, bačve, lonce pače, kako veli Terburgh i u udubinu goveđe noge na tlu, ako tamo dođe voda. Ne običavaju leći jaja ni u gnjilu vodu, n. pr. gdje se lan moči (Gulex rado), 79 ni u more ni u vodu, koja se brzo giba, ni u bassine sa vodo- skokom. Što je ljeto toplije i vlažnije a voda mirnija, to bolje za nje. Jaki pljusak, poplave odnesu i unište im leglo. Ličinka se izvali iz jajeta za 2—3 dana, bude po prilici 1 em. duga, zelene boje, ali zna biti i druge boje, živi tako neka tri tjedna, zakukulji se, kukuljica traje opet 2—3 dana i evo opet Anopheles-a. Razvoj je sad brži, sad polaganiji prema odnošajima vode, temperaturi vode i prema hrani. Za praktične svrhe i opet je zgodno, što se ličinke Anopheles-a i Culex-a lako dadu razlučiti. Ličinke Ano- pheles-a nemaju disaće cijevi na kraju zatka, odušci (stigma) leže na hrptenoj strani predzadnjega koluta, ličinka, kad diše, leži vodoravno na vodi, cijelom svojom dužinom; ličinka Culex-a pak ima kosu disaću cijev na kraju tijela, tu su odušci, s toga se ličinka postavi u vodi kad diše koso, u kutu od 50—60°, često gotovo osovno, glavom dolje, strmoglavce. Od roda Anopheles s nekih 40 vrsti, zna se za nekih 10 vrsti, da prenose malariju. Među njima je u Evropi i sjevernoj Americi na sve strane raširena vrst A. claviger Fabr. (= A. ma- culipennis Meig.) na svakom krilu sa 4 pjege, 3 u istom redu prema vanjskom rubu krila, četvrta pjega postavljena straga ispod vanjske prednjega reda. Ne samo da je na sve strane raširen, već dolazi obično u stanovima. Dr. Kertesz u svom djelu Catalogus Dipterorum Vol. I. Budapestini 1902. str. 250—254. navodi za Evropu još ove vrsti: A bifurcatus L., A. nigripes Staeg., A. pseu- dopictus Grassi, A. quadrimaculatus Say i A. superpictus Grassi. Dr. G. B. Grassi, sveuč. prof. zool. u Rimu, koji ima velike za- sluge za proučavanje malarije i Anopheles-a veli za A. pseudo- pictus, da ne dolazi u kućama, već u trsticima šašu, a za A. super- pictus, da ga ima u grmlju, u živicama, a rasvjeta ga mami u kuće. Anophelesi imaju običaj, da se ustuboče, kad sišu, ne sišu u ostalom samo na čovjeku, već i na većim sisavcima pače i na pticama (kokošima, vrapeima). Kad se krvi nasišu, dosta im je to ljeti za 40—50 sati a uz 15% i za 10 dana i više. Grassi veli, da ženke pače trebaju krv za razvoj jaja. Mužjaci kako rekoh ne sišu krv, našli su ih, gdje sišu mlijeko, voće. A sada, gospodo, da prijeđem na malariju kao bolest. Davno se već zna za groznice, da se manje ili više pravilno pojavljuju kod bolesnika (intermittens, Wechselfieber), zna se, da groznice vladaju u nizinama, imenito u močvarnim krajevima, 80 da tu često pomaže drainaga, odvodnja, da nema tih groznica u gorama, da je kinin dobro sredstvo protiv groznice, ali sada tek znamo, da te groznice ne potječu ni od loša močvarna tla (paludisme), ni od loša uzduha (malaria), ni od promjene temperature, ni od loše vode, ni od nezrela voća, već znamo, da tu groznicu pre- nosi Anopheles, znamo zašto pomaže kinin. Cijela četa učenjaka: Ross, Laveran, Grassi, Schaudinn, Golgi, Ficalbi, Celli, Tsuzuki, Maurer, i dr. proutavali su i bolest i Amophelese, dok se nisu odnosaji razbistrili u korist mnogih bolesnika. Kod bolesnika, koji boluju od groznice, ili kako ju obično zovu, „malarije‘, nađu se u krvi određeni oblici, koji pripadaju organi- ziranom biću odjela Sporozoa, koji se zove Himosporidia. Krv čo- vjeka, kako je poznato, sastoji se iz tekućine i množine sitnih tjelešaca u njoj, krvnih tjelešaca, pretežno t. zv. crvenih, a s tima imamo posla kod malarije. Računa se, da čovjek ima 5 litara krvi skakvih 25 bilijuna krvnih tjelešaca u promjeru od 0.007 do 0.008 ”4,. Slika 4. Kod bolesnika malarije nađu se u pojedinim krvnim tjeleseima veoma sitna tjelešca u promjeru od 0.002 ”4, bez pigmenta s jezgrom, koja izvode slabo ameboidna gibanja. Ti parasiti sehizonti rastu na račun krvnoga ljelešca, rastvaraju ervenu tvar, haemoglobin krvi, a tvari rastvorbe naslažu u obliku smeđih zrnaca pigmenta (melanin). Krvno tjelesce izgubilo je nakon 36 sali polovinu tvari, a već nakon 48 sati tvori samo tanak omot oko parasita, koji je potrošio hranivi materijal krvnoga tjelesca za se. parasit stane se dijeliti, raspadne se na veći broj komada, me- rozoita po Schaudinnu, poput rozete poređanih oko sredine, gdje preostane nakupina pigmenta. Ti merozoiti oslobode se omota krvnoga tjelešca, zađu u nova krvna tjelesca, a stvar se sada ponavlja. To je nespolni način pomnožavanja parasita malarije u čovjeku: monogonija. Uz neke uvjete ne dijele se parasiti, premda su postali veći, nego tvore polumjesečaste oblike, a ti se razviju u dva razna oblika: makrogamete (Schaudinn) ili makrospore (Grassi) i mikragometocyte (Schaudinn) ili antheridium (Grassi). Ovi oblici dovode do spolnoga načina pomnozavanja parasita malarije, a to je amphigonija, koja se obavlja u Anophelesu. Ako se pogleda želudac komarca inficiranoga od malarije nađu se na izvanjoj njegovoj strani kvržice u promjeru kakvih 0.06 %n, navlastito na stražnjoj poli želuca, u svemu njih do 500. Kako su nastale te kvržice i što su one? Kad se je komarac Anopheles 81 È & I > Se a ER un“ CERO ERS 3 S tell ro SI. 4. Shematiöni prikaz ciklusa razvijanja kod parasita malarije. Po Grassiju. 41-8 monogonija u krvi čovjeka. B amfigonija u tijelu Anophe- lesa; Bi—> razvitak makrospere; D3—5 razvitak mikrospera, Bs oplodnja, B7—16 razvijanje sporozoita. 6 82 nasisao krvi čovjeka bolesna od malarije, dođu u želudac Ano- phelesa makrogamete i mikrogametocyti još u krvnim tjeleseima i ispanu u želucu iz njih. Makrogamete izluče jedan dio jezgre, ostanu makrogamete a mikrogametocyti daju iza diobe jezgre 4—8 mikrogameta s bičom, živahna gibanja, a preostane skupina pig- menta. Omjer je makrogameta sprama mikrogametocyta kao 33:1 ili čak kao 50:1, no moramo uzeti u obzir, da mikrogametoeyt daje 4—8 mikrogameta. Mikrogamete roje se okolo makrogamela, odabrana uniđe u makrogametu na njenoj određenoj nadizini, oplodnja se zbiva, nastane amphiont (Grassi), oplođena makro- gameta bude dugoljasta, poput ervica, (vermiculum, Grassi, ookinet Schaudinn), previja se, giba se, zađe u kožu želuca, smjesti se tu među stanicama jednoslojnoga epitela i zaodjene se elastičnom kožom (membrana propria), membrana ju omota, postanu oocyste, a to su sada te već spomenute kvržice. Što se zbiva dalje s tim kvrzicama? Jezgra se u njima dijeli u mnoge nove jezgre, koje se omotaju svaka sa nešto cytoplasme, dalje se dijele, nastaju sporoblasti (Schaudinn), stanice bez membrane, ove se produže, dobiju vrete- nast oblik dug 0:014 ”%, a samo 0.001 "%, širok; to su sporozoiti, koji se poredaju na periferiji oko ostatka u kvržici. Kada dozrije kvržica, nabrekne, raspukne se, sporozoiti, do 10.000 njih, dođu u lacımom, u krv komarca, saberu se na skoro okolo žlijezda slinovnica, uđu u nje, napune slinovode, a kad Anopheles ubode čovjeka, dođu sa slinom i sporozoiti u krv čovjeka, zaokruže se tu, postanu schizonti da vrše tu pogubni svoj posao. Cijeli ciklus traje uz povoljnu temperaturu od 28—30° (€ nekih 8 dana, uz nižu temperaturu duže, a ispod 16° G poginu. Golgi je do- kazao, da postoji odnošaj među razvojem parasita i napadajima groznice. Groznica se ne pojavi odmah. Iza infekcije traje vrijeme t. zv. inkubacije nekih 8—12 dana, dok naraste broj parasita na toliko, da prouzroče groznicu. Groznica se javlja kada se parasit raspada u merozoite i ovi se prospu u krv, a to se dosta pravilno opetuje. Dok Laveran drži, da je parasit malarije jed- novit, ali polimorfan pa govori o 3 varietelima od Haema- moeba malariae (v. parva — Laverania malariae, v. tertiana = . Plasmodium vivax i v. quartana == Pl. malariae) uzima većina stručnjaka parasite pojedinih groznica po izvanjem obliku i po životnim prilikama za posebne vrste. Schaudin uzima, da su sve 83 tri vrsti parasita vrste istoga roda Plasmodium, dok neki drugi imaju 2 roda ili pak označuju groznice posebnim imenima. Plasmodium malariae stvara 9—12 spora, obavi ciklus za 3 X 24 — 72 sata, groznica se pojavi svaki četvrti dan, ako se uračuna i početni dan te ju zovu radi toga i quartana. Shema a NS joj je 1001001001. (Pl. malariae quartanum Golgi.) Plasmodium vivax sa 15—25 spora ima ciklus od 2xX24 = 48 sati, groznica se pojavi svaki treći dan uračunavši ovamo i po- četni dan, zove se radi toga i tertiana. Shema joj je 1010101. (Pl. malariae tertianum Golgi.) Laverania malariae, najmanja (samo 0.0015 4) ali naj- gora, ima broj spora 7—25, ciklus traje valjda također 48 sali; no to je teže konstatirati, jer se pojavljuje u krvi unutrašnjih or- gana, imenito slezeni. Poznata je osim imena PI. praecox Grassi i Feletti i uz ime tertiana maligna, quotidiana, tropica a često uz ime aestivo-autumnalis. Quotidiana mogla bi nastati ili od parasita s eiklusom od 24 sata a tada bi imala shemu 111111 ili od 2 ili vise parasita, koji su u isto doba u krvi, ali se izmjenjuju, a to bi bila pseudo- quotidiana, koja je nastala ili od dvije tertiane Pm a mn sa shemom 1212121, pa bi to bila tertiana duplex, ili pak od tri ESCO __ y quartane sa shemom 1231231231, a to bi bila quartana lriplex. -_ Tertiana i quartana je blaža, dok je aestivo-autumnalis jača, nepravilnija, vrućica traje često 24 sata a i više. Djeluje pogubno na živčevlje, probavu, krvolok, rekonvalescenti se polako opora- vljaju, a ako bolesnika groznica duže muči ili se povraća (reci- diva) često je povod i samoj smrti. Bolesnik jako omršavi za kratko vrijeme, postane brzo anemičan, slezena mu oteče, dobije tumore. Velika slezena, koja se protegne do pupka, obično je po- sljedica tertiane. Znamo doduše, da se poput inih česti ljudskoga tijela i uz normalne odnošaje raspadaju i obnavljaju i krvna tjelešca, ali to se zbiva polako — krvno tjelesce traje neka 4 tjedna — dok se uz malariju krvna tjelešca tako brzo raspadaju, da tijelo nije kadro gubitak nadoknaditi. Parasiti malarije razore toliko krv- nih tjelesaca, da im se broj od 5 milijuna u 17,5 može smanjiti na 500.000, nije dakle čudo, da nastane poremećenje u * 84 organizmu, bolest, anemija, a kad se melanin naslaže s pomoću leucocyta u krvi, slezeni i drugdje, melanemija. Teoreticki zanimljiva a i znamenita je činjenica, zašto se taj niski organizam množi iz potetka nespolno sehizogonijom , a kasnije spolno sporogonijom, da dođe već tu do mijene gene- racije. Misli se, da se to zbiva poradi toga, sto su schizonti po- vod, da bolesnik stvara u svojoj krvi tvari obrane (Schulz- stoffe) a parasit, da se uzdrzi, stvara mjesto schizonta gamete, koje se mogu lakše i duže uzdržali. Nekih 20 godina proučavaju se odnošaji malarije, a tek u posljednjim je godinama uspjelo pokusom dokazali i opažanjima dopuniti manjkavosti. Virchov i dr. već su oko polovine prošloga vijeka upozorili na nakupine pigmenta, koje se nalaze u krvi, mozgu, moždini i slezeni bolesnika malarije. Golgi je u osamdesetim godinama proučavao oblike i biologiju parasita malarije u čo- vječjoj krvi, opazio je, da je groznica u svezi s raspadanjem pa- rasita u dijelove, koji su novi parasiti. Laveran je našao polu- mjesece i sfere u daljem razvoju malarije. Schaudinn je godine 1902. priopćio svoja opažanja glede tertiane te mu je uspjelo popuniti neke praznine. Uspjelo mu je mimo ino motrili ulaz sporozoita iz slinovnice Anophelesa u krvno tjelesce i pratili na živu objektu kontinuirani dalji razvoj, motriti kontinuirano po- stanak makrogameta i mikrogametocyta, a u jednom slučaju mogao je konstatirati, što je već Grassi slutio, da recidiva malarije nastaje od makrogameta poradi duga života njihova. Opazio je, da makrogamete imaju svojstvo, da izgube dio jezgre i plasme, te se pretvore natrag u schizonte. Na skoro iza toga pojavila se kod bolesnika groznica. Ross je prvi otkrio stanice s pigmentom u koži komarčeva želuca, on je otkrio, da klice ptičje malarije zadu u slinovnice komarca, spomenuo prve pokuse umjetne in- fekcije ptica s parasitom malarije, Proteosoma. Grassi je za- služan, što je to raširio i dokazao različnim pokusima, da Anopheles prenosi malariju sa čovjeka na čovjeka. Mac Callum vidio je 1897. izlaz makrogameta i mikrogameta kao i oplodnju. Koss g. 1897. a Grassì 1898. izrekli su, da se spolni rasplod parasita malarije zbiva po svoj prilici samo u Anophelesu, produkt su sporozoiti, koji ubodom čine zdrava čovjeka bolesnim od mala- rije. Pokusi su pokazali, da se ne inficirani Anopheles inficira na bolesniku malarije, a zdrav čovjek oboli od malarije, ako ga 89 takav Anopheles ubode, pače da može isti individuum Anophe- lesa inficirati više ljudi. Istraživanja svjedoče, da se Anopheles razvije bez parasita malarije, da se tek kasnije inficira i to razne vrsi a i ista vrst prema okolnostima nejednako. Izvješće en- gleske ekspedicije, koja je proučavala malariju veli, da daje Ano- pheles Rossii u Bengalu samo 7—12°/, bolesnika, dok ih daje A. Christophersi u Duarsu 40 -70°,. Grassi veli, da je i u naj- gore doba od 100 istraženih Anophelesa jedan jedini bio in- ficiran. On je opazio, da Anophelesi bodu, ako se melne boca u kojoj je Anopheles sa otvorom na kožu, on je pokusima do- kazao, da Culex, Centrotypus, Phlebotomus, premda su krvopije, ne prenose malariju. Nije uspjelo prenijeti malariju ni inim kukcima, premda su sisali krv bolesnika n. pr. stjenica, buha, uš. Dođe li inficirani Anopheles u probavilo čovjeka, ne će prouz- rotiti malariju, ako se zaprječi ubod Anophelesa. Budući da se zna, da Anopheles prenaša malariju, trebalo je suzbiti prigovore u onim slučajevima, u kojima nisu našli ni Anophelesa, ni ličinaka, ni mlaka, ni močvara a ipak je bilo dosta malarije, a ne samo sporadičnih importiranih slučajeva. Tako se je reklo za neka mjesta kraj mora da imaju malarije, premda u moru ne žive ličinke Anophelesa. Ficalbi upozorio je na to da je bilo Anophelesa, u neslanim vodama dok ih nije bilo u salinama Cervija a u Comacchiju gdje ih također nije bilo u obilnoj slanoj vodi, našli su ličinke u grabi kišnice. Slično je bilo u selu Magnavacca. Ravnatelj bakterijološkog zavoda u Sao Paulo (Amerika) dr. A. Lutz našao je ličinke u kraju gdje nema mlaka, u pazušnoj vodi lišća Bromeliacea, kako nam je o tom referirao u prošlom mjesečnom sastanku vrijedni naš pred- sjednik prof. dr. Heinz”). Promjena visine vode u zemlji kod raz- ličnih radnja može dali povoljne uvjete za malariju. Gelli tvrdi, da nikad ne manjka Anopheles, gdje vlada ma- larija ali ne obrnuto nili u omjeru. Ako vrijedi latinska: Solamen miseris socios habuisse malo- rum, spomenut ću, da su poznati parasiti roda Haemamoeba Lav. iz ptica, šišmiša, majmuna i kornjače, vrsti roda Piroplasma iz goveda, psa, ovce i konja a od vrsti roda Haemogregarina 4 vrsti iz vodozemaca, 5 vrsti iz kornjača, 2 vrsti iz krokodila, #) Isp. ,naučne vijesti“ u ovoj svesci. 86 3 vrsti iz guštera a 5 vrsti iz zmija. Dolazi k tome svaki čas po koji novi parasit. Malarija, u opće raširena bolest, u sjevernim je krajevima rjeđa i blaža, u južnim obična, česlo s teškim simptomima. Zanimljivo je četvrto izvješće talijanskoga društva za istraživanje malarije, što ga je priopćio prof. Celli g. 1902. a tiče se go- dine 1901. s mrežom preko cijele Italije. Sjeverna Italija i dio srednje ima blažu malariju, južna Italija, otoci te Maremme To- skane i Rima imaju tešku malariju. Međa nije oštra, ima prelaza. De Francesco Monteleone veli, da je Kalabrija veliko endemičko gnjezdo malarije makar da se malo spominje. 63%, općina ima malariju, od 10.000 bolesnika otpuštenih iz bolnice imalo je 2263 malariju. Neke općine spale su posljednjih 40 godina na 1, pučanstva, a od toga boluje 90%, na teškim kaheksijama malarije (perniciosa sa ikterusom i haematurijom). Više puta malarija izgleda kao da je u svezi s tifusom a ipak nije. Bacanje krvi i krvarenje crijeva pojavljuju se uz jaku groznicu i otečenu slezenu, a krv ima 2—3 vrsti haematozoa. Dr. Paggio veli, da od 69 provincija Italije nema ih ni 6 bez malarije, a prof. Levi Morenos veli, da od kakovih 2 milijuna bolesnika umre 20.000 svake godine od malarije. Dr. I. Gwiart živim bojama slika strašne učinke malarije (paludisme), što ih je vidio u rujnu 1901. u cam- pagni romani, kad je tamo pohodio Grassi-ja, koji je tamo pravio pokuse liječenja. Silni su to pašnjaci s velikim obiljem volova i bivola, a ljudi stradavaju od malarije. Dr. A. Gagliardi našao je u okolini Magliana od 397 osoba 290 bolesnih (73). Dok u Švicarskoj umire na godinu od malarije od milijuna 1 osoba, u Irskoj 3, Škotskoj 5, Engleskoj 6, Belgiji 25, u Nizozemskoj 40, umire ih u Italiji 580. Dr. Melloni-Satta veli, da se dobar dio velike ekonomičke zapuštenosti Sardinije ima pripisati nezdravomu podneblju. Dr. Baggio veli, da je u Italiji 2 milijuna hektara ne- obrađenoga zemljišta poradi malarije. Posve je naravno, gospodo, da se je kušalo rezultate pro- učavanja Anophelesa s jedne a parasita malarije s druge strane upotrijebiti u praksi medicine, da se je navijestio rat Anophe- lesima, ali su se pokazale tu neočekivane poteškoće. Anophelese kao razvijene komarce uništiti nije moguće. Na lakim se krilima raziđu i razlete na sve strane, a ako su inficirani malarijom, raznose tu neugodnu, a kako smo vidili 87 češće i smrtonosnu bolest. Ljudi nastoje, da ih bar iz kuća pro- tjeraju. Kako Anophelesi ne vole vjetar, propuh, tjeraju ih s jakom promajom. Tjeraju ih i dimom duhana, sumpora, bu- haca. U Italiji služi u tu svrhu ,zanzolina“ smjesa od buhača, korjena odoljena i anilinskoga Zutila (larvicid), kojom se omame komarci u sobama. Tko je od nas putovao po Dalmaciji i Italiji, pozna dobru i lošu stranu te obrane. Gdje to okolnosti dozvo- ljavaju lakše je unistiti ličinke, leglo Anophelesa. U mnogim krajevima postigne se to time, da se inundirani teren regula- cijom oticanja vode osuši, no odvodnja mora biti potpuna, jer ako preostanu mlake, ili ako voda u odvodnim kanalima radi sla- boga pada vode slabo tječe, mogu postati baš leglom malarije. Gdje je nužno umjetno natapanje, kao n. pr. navlastito kod uzgoja riže, tamo se mora računati s malarijom. U manjim si mla- kama pomažu zasipavanjem ili time, da ličinke unište, ako u vodu naliju neke anilinske boje (n. pr. galol), ako naspu u vodu prah od buhača ili pak naliju na vodu petroleja, koji tvori nad vodom tanak sloj zapriječava disanie ličinaka, (kako se misli time, slo začepi dušnice) pa ih tako uguši. Anopheles ne leže ni jaja u vodu s petrolejem. Čovjek, taj silni gospodar prirode, uviđa često, da je proti množini tih malenih bića nemoćan, da je rat protiv njih slaboga uspjeha, pa se okani često ofenzive, dade se u bijeg ili se spremu na obranu, defenzivu — protiv komaraca! Zgodno je za ljude bo- lesne od’ malarije, da se uklone s mjesta, gdje je malarija, no budući da mnogi to ne mogu učiniti, brinu se za to, da čuvaju ljude uboda inficiranih Anophelesa i to zdrave i bolesne. Zdrave ljude čuvaju od uboda Anophelesa, da ne dobiju malariju, a bo- lesne, da brže ozdrave a i da zapriječe Anophelesima, kako ne bi došli do zgode inficirali se, da budu manja pogibelj za zdrave, koji nisu šlićeni. Vani čuvaju se ljudi na taj način, da ne izlaze iz stanova ni rano u jutro, ni u večer, ni po noći, kada Anophelesi kao i drugi komarci najviše dodijavaju; tko pak mora izlaziti nosi preko glave kapu od žice poput poznate pčelarske kape, a na rukama rukavice najbolje od tanke guste khaki-tvari, ne pa- mučne. U stanovima čuvaju se ljudi tako, da na vratima, pro- zorima i dimnjacima namjeste firnisom namazane okvire sa mrežom od žice, oka 1:5 najviše 1:8 mm velika, koji dozvoljavaju izmjenu uzduha a ne dadu komarcima u stanove. Tim načinom 88 postignuti su veoma povoljni rezultati. Neka mi bude dozvo- ljeno navesti samo nekoliko primjera. Prof. Cl. Fermi i dr. Cano-Brusco postigli su povoljne re- zultate u provinciji Sassari na 2 postaje i na 2 straZarnice (br. 29 i 30) gdje je ostalo preko ljeta 10 odraslih ljudi i 4 djece zdravih, dok je na drugoj stražarnici (br. 32) svih 5 oboljelo. U provinciji Cagliari uz 2 postaje i 9 stražarnica s 30 odraslih ljudi i 26 djece, svi su ostali zdravi. Tsuzuki u Japanu uspio je mekaničkim obranbenim mjerama, da očuva u vojarni 115 vojnika, kako ni jedan ne bi obolio od malarije, dok je od 707 vojnika iste vojarne uz iste inače uvjete ali bez zaštite, oboljelo u isto doba njih 251. Grassi je g. 1900. učinio ovaj pokus. Odabrao je komad željezničke pruge dug nekih 12 km u ravnici kod Capaecija, provincije Salerno, gdje je jaka malarija. Na toj prugi s 2 po- staje i 10 stražarnica bilo je skupa s stručnjacima 112 osoba muškaraca, žena i djece, od kojih su pređašnjih godina mnogi bolovali od malarije. Par mjeseci prije početka malarije energično ih je liječio, kako bi se po mogućnosti zapriječila recidiva. Kad je došlo doba malarije, metnuli su mreže od žice na vrata, pro- zore i dimnjake da zapriječe pristup Anophelesima. Rezultat je bio sjajan, jer u najgorem vremenu od 26. lipnja do 14. listo- pada 1900. nije bilo ni jednoga primarnoga slučaja malarije kod štićenih 112 osoba a samo 5 slučaja recidive. Svih 415 ljudi tu i u blizini, koji nisu bili štićeni, oboljeli su od malarije. Budući da se zna, da groznicu prouzrokuje dioba parasita ma- larije, ide se za tim, da se ta dioba zapriječi. Čini to kinin, koji djeluje na parasita kao otrov. Malarija se liječi samim kininom. Bolji se rezultati poslignu, ako se čovjek liječi preventivno, da se očuva malarije, nego za vrijeme bolesti, a tu je opet bolje, ako se liječi u prvo doba, a ne tek kasnije, kad je malarija mah preotela. Kinin se uzima 5—6 sali prije napadaja groznice, jer se zna, da vršak djelovanja kinina nastupi od prilike nakon 4 sata djelovanja a dijeljenje schizonta počinje 1 —2 sata prije napadaja. Ako se drugačije uzima ne pomaže. Kinin djeluje po Maureru najbrže i najjače na merozoite i na eksterne schizonte, slabo na interne, još slabije na gamete tertiane i kvartane. Kinin se uzima kao prašak, bolje djeluje u tekućini, a u mnogim slučajevima dobre su subkutane injekcije. Koch je g. 1900. izliječio kininom 89 300 stanovnika krasnih istarskih otoka Brioni. Uz kinin, imenito chin. hydrochloricum upotrebljava se i euchinin, etilester ugljično- kiseloga kinina, koji ima to dobro svojstvo, da ga čovjek i u većim dozama dobro podnosi, ali je razmjerno skup. Ako je malarija tvrdokorna, upotrebljavaju uz kinin i arsen i željezne preparate. U Italiji izvode opsežne pokuse s novim sredstvom pod imenom „esanofele“, što ga raspačava tvrdka F. Bisleri & Co u Milanu. Sadržaje to sredstvo: 0:10 g. bichlorhydrata chinina 003 , citrata željeza 0001 „ arsenove kiseline 0:15, gorkih tvari bilinskih Povoljno djelovanje ovoga sredstva za odrasle, a sredstva islih sastavina u ponešto promijenjenom omjeru „esanofelin* — za djecu, pripisuju tome, što sadržaje sastavinu, koja ubija parasita malarije (kinin); sastavinu koja popravlja živčevlje (arsen); sastavinu, koja regenerira krvna tjelešca (željezo) ; sastavine bi- linske, koje jačaju želudac. Temperatura bolesnika pada, boles- nici se oporave, slezena, koja zna zauzeti 1/;,, "4, i čak. '/, trbuha osobito u mlađih ljudi, znatno se reducira. Kakvi uspjeh se postizava radikalnim liječenjem, pokazuju rezultati. U Treporti kako izvješćuje dr. Baggio oboljelo je od 93 osoba samo Il. Od 36 osoba sa starom jakom malarijom ni jedan nije obolio, a u kontrolnoj rpi osoba bez liječenja oboljelo je 57:4. Dr. A. Balduzzi referira o rezultatima liječenja g. 1901. u koloniji Surigheddu provincije Sassari (Sardinije) sa dosta teškom malarijom. Odrasle su liječili s ,esanofeleom“ a djecu s ,esa- nofelinom“. Od 1. do 15. lipnja liječeno je intenzivno 77 osoba, a kasnije su dobivali samo po 1—2 pilule na dan, da se oču- vaju. Na početku liječenja imalo ih je samo 6 normalnu sle- zenu, a koncem listopada 68; 60 od njih nije imalo groznice. Dr. Melloni-Satta veli, da je od osoblja željeznice ,Ferrovia primaria Sarde“ u dužini od 415 km bilo 1898. bolesnika na malariji 465 sa 2457 dana bolesti 1899. E È A DOT i 1890. ) : S LBAB, os doBE k 1901. s i = 206) 3 1004.4 a 90 Liječeno je u tim godinama s kininom, a g. 1901. sa kininom i esanofeleom uz mekaničke obranbene mjere. G. 1901. počeli su liječili sa kakvih 300 osoba, kasnije su nastavili sa nekih 250 osoba. Liječilo se je počevši od lipnja do 10. studenoga u postajama. i stražarnicama. Liječenje je obavilo pravilno i potpuno 208 osoba nepravilno i nepotpuno 28 Ukupno 236 Nisu više dobili malarije 208 Imali recidivu ili slabi napadaj 4 Nisu ozdravili ili imali jači napadaj 4 Ukupno 236 Po izvješću Grassija i dr. g. 1901. oboljelo je u Ostiji od 1. kolovoza do 15. listopada od 92 neliječenih njih 86 cestimice od jake malarije, dok su liječenjem od 293 očuvali njih 239 a 54 ih je oboljelo, ali ne teško i na kratko vrijeme. Grassi zagovara esanofele kao jednostavan lijek bez liječnika, zagovara kombina- ciju kemičke profilakse s mekaničkom. Povoljne rezultate postigli su i na prugi Ferrovia Sicula Occidentale g. 1901. s 93 odraslih i 173 djece, a dobar uspjeh imali su dri E. Pelli i G. Bazzicalupo u Ospedale di Santa Maria della Pace u Napulju u 22 slučaja akutne i kroničke malarije. Prošle jeseni, kad sam bio u Rovinju u tamošnjoj zoološkoj postaji, došao je tamo prof. Grasst i Bisleri iz Zadra, da u tamošnjoj okolini oko Nina kusaju esanofele. Rezultati mi još nisu poznati. Donja Lika, okolina oko Obrovca i Knina, kako sam se uvjerio prošloga ljeta na svom putu kroz te krajeve, mnogo trpi od malarije. Za subkutane injekcije preporuča bisleri klorhidrat ba- zičnoga kinina. Kuhn, koji je u njem. jugozapadnoj Africi 5 godina pro- učavao bolest konja, drži ju identičnom s malarijom čovjeka, jer se pojavljuje na istim mjestima i u istim mjesecima. Prenose ju komarci, krv životinja ima plasmodije malarije. On je na- činio serum, koji da sjegurno čuva zdrave i bolesne životinje, izliječi pače i ljude. Kod kvartane je manji uspjeh, nego kod kvotidijane tropice. Što je više groznica bilo, to da je djelovanje očitije, kadšto ozdravi bolesnik odmah iza cijepljenja. Serum da di djeluje time, sto pomnoZava naravne obranbene tvari (Schutz- stoffe) u tijelu. U Americi smišljaju čak načine, kako bi proizveli epidemiju pogubnu za komarce, obodreni uspjesima na gospodarstvenom polju. Smith veli, da su komarci u državi New Jersep neprilika, koja je vladu prinukala dozvoliti 10.000 dolara za proučavanje njihova načina življenja i njihova tamanjenja. Posebnici, društva, državna vlast brine se za ljude, da ih otmu epidemiji malarije. U Italiji stvorili su zakon za kinin, da se i izvan ljekarna na sve strane prodaje, odredili su pače, da poslodavci moraju davati radnicima kinina za vrijeme groznice badava, a vlast u tome dobrim primjerom prednjači. Da pouče ljuđe o malariji razdjelili su 42.000 raspravica o malariji. So- cieta delle strade ferrate meridionali izdaje svake godine radi malarije 1,050.000 lira. U New Yorku traže, da se siromasima dade od liječnika propisana množina kinina besplatno, kao što se to radi sa serumom proti difteriji. Nizozemska razdijeli u svojim kolonijama ist. Indije na godinu 2000 kg. kinina besplatno u krajevima, gdje hara malarija. Vojnička ljekarna u Pulju daje kinin lju- dima, koji imaju pravo kupovati, za '/, one cijene, koja je za vojničke ljekarne propisana. Prijeka nužda prisilila je liječnike, da se koriste tekovinama zoologije, a danas se natječu zoolozi i liječnici, da što točnije prouče malariju u korist medicine i zoologije. Dr. A. Langhoffer. Kako stoji danas pitanje o uporabivosti Uhienhuth-Wassermann-Schiitzeove serum- diagnoze krvi u forenzične svrhe? Predavanje na mjesečnom sastanku hrv. nar. društva dne 14. svibnja 1903. Netom što su Uhlenhuth, Wassermann i Schütze objelodanili svoja istraživanja, odnosno svoj obret, da se specifične serum- reakcije s najizvjesnijim uspjehom mogu upotrijebiti za odre- đivanje proveniencije različnih bjelanjčevina, a što bi imenito u forenzičnoj praksi od eminentne važnosti bilo, da se te serum- reakcije mogu, kako auktori misle, s apsolutnom sigurnošću upotrijebili i za dokazivanje, odnosno za diferenciranje razli@nih krvi incl. čovječje — imao je dobrotu prof dr. I. Domac u jednome našem mjesečnom sastanku — bilo je to nazad dvije godine — predavati o tome zanimljivome obretu i njegovu gotovo nedoglednom znamenovanju za teoriju i praksu; a u jednom pri- vatnom stru@njackom sastanku kod univ. prof. Gorjanovića pre- davao je prof. Domac već 2. lipnja 1901. o citotoksinima, a onda S. prosinca 1901. o našem specijalnom pitanju*). Iznosim i ovo, kako ne bi tko mislio, da je ovako zamašno biologijsko pitanje ne- opaženo prošlo mimo nas biologa, odnosno mimo našeg privatnog prirodoslovno-stručnjačkog kluba. Među tim je to i u zapisniku naše udruge konstatirano. Ja bih želio, da se ovo moje predavanje o istoj stvari ne posmatra ničim drugim, nego nadopunjkom predavanja moga druga prof. Domca. Kako publikacija Uhlenhuthova i ona obojice njegovih nepo- srednih nasljednika datira iz god. 1901., a kako u drugu ruku te publikacije iznesose stvar jednako znamenitu kako za čistu teoretičku nauku, tako i za praktičnu njezinu primjenu, naročito u forenzične svrhe, ne može nas iznenaditi, što su se od onda, #) Isporedi ,, Glasnik hrv. nar, dr.“ God. XIV. Ur. 93 pa do danas brojni istraživaoci dali na posao, da biologijski, diferencijalno-diagnostički metod dokazivanja krvi sami prokušaju u različnim prilikama i da se osvjedoče, koliko i pod kakim uvje- tima vrijedi. Većina istrazivalaca iznosi specijalno pitanje, je li taj biologijski metod sa svim doljeran i toliko siguran, te se mirne svijesti može i u teškim forenzičnim slučajevima, gdje se redovno radi o glavi okrivljenikovoj, uporabiti i na njegovoj osnovi izreći izvjesno sudbeno-vještačko mnijenje. Kušao sam sastaviti resultate tih poznijih istraživanja i to na osnovu literature, koja mi u lokalnim prilikama bijaše do- hvatna, što u originalnim radnjama, što u dobrim, iserpivim referatima o odnosnim publikacijama, koje su kojegdje raštrkane. Sto iznosim ovdje, nije dakle drugo, nego sasvim objektivni lite- rarni referat. Ako sam sebi, izučavajući noviju literaturu o tom predmetu, stvorio sud, koji ću u malo riječi poslije i izreći, to ipak ni ne mislim, ni ne računam na to, da ćete se i vi svi s tim mojim sudom složiti. Uzimam, da je princip biologijskoga diagnosticiranja krvi, koji se je za pravo razvio iz genijalnih studija Bordeta i njegovih sljedbenika o eitotoksinima, poznat. A načelno je irelevantno, po mome sudu, dok se o sasvim određenoj svrsi radi, naime da ustanovimo provenijenciju neke krvi (ili da neku naglašenu prove- nijenciju is ključimo) hoćemo li upotrijebiti kao specifični reagens, koji ima da do cilja vodi, aglutinine, hemolizine ili precipitine — svaki za sebe, ili eventualno jedan s drugim u kombinaciji. — Danas se općeno radi s precipitinima, što se navodno nalaze u imun-serima. I tako bih sada mogao prijeći na glavnu svoju zadaću, naime da referiram o novijoj literaturi, koja se bavi s pitanjem o biologijskom dokazivanju krvi u opće, a napose s pitanjem o uporabivosti toga metoda u forenzičnoj praksi. Ne mogu međutim a da ne iznesem prije toga još nešto, što mi se važnim čini. Asistenat u patol.-anat. institutu prof. Pertika u Budimpešti, Lad. Deutsch, drzao je g. 1900. (9. augusta) na kongresu u Parizu predavanje, u kome je na osnovu svojih istraživanja sasvim decidirano razvio ideju, da će se specifične antisupstanre u krvi, skojima nas upoznaše najprvo Dordet (Annal. Inst. Pasteur 1898.), zatim opet isti Bordet (Annal. Inst. Pasteur 1899.), onda Tehistowitch (Annal. Inst. Pasteur 1899.) i Nolf (Annal. Inst. Pasteur 94 1900.) uspješno moći upotrijebiti i u forenzične svrhe. Može biti, da ne će bili suvišno, ako ovdje mimogredno konstatiram, da je pojav aglutinacije i hemolize _ prvi motrio i izučavao prigodom transfuzionih pokusa Landois; razbira se to barem iz njegove radnje ,Die Transfusion des Blutes“, Leipzig 1875. Za pravo je, kako sam prije spomenuo, irelevantno, s kojim ćemo antisupstancama nastojati, da dođemo do cilja. Deutsch je u ono doba radio s hemolizinima, a Uhlenhuth, Wassermann i Schütze poslije njega s precipitinima. Kako je predavanje Deutschovo bilo javno i kako su o njemu donijeli štampane referate: ,Bulletin medical“ pod naslovom ,Le diagnostic des taches de sang par les sćrums hémolytiques Bordet“, onda „Revue scientifique“ pod naslovom „Moyen de reconnaitre l'origine des taches de sang“, zatim „Cosmos“ i neki američki listovi (svi još u god. 1900.!) — to mi je napadno, da nitko Deutschova imena ne spominje, kad je govora o biologijskoj diagnozi krvi. To mi je to više napadno, što je ipak svakome bila pristupna i originalna radnja Deutschova „Die forensische Serumdiagnose des Blutes“, štampana u maju 1901. u Bakt. Gentralblattu. U toj je radnji pisac, po mojem mišljenju s pravom, reklamirao za sebe prioritet in puncto ideje forenzične upotrebe biologijskoga metoda, a učinio je to već i prije u „Deutsche Med. Wochenseh.“ Što više, već g. 1900. obratio se je na poznatu tvrtku u Höchstu, koja da pre- uzme pripravu i raspačavanje hemolitičkoga seruma. Tvrtka nije reagirala na to, očevidno poradi slabe nade u izdašan ,rebah“. Meni se dapače čini, da ima ljudi, koji hotice zatajivaju radnju Deutschovu, pak samo iznose imena Uhlenhutha, Wassermanna i Schützea. Ovo sam istini i praviénosti za volju morao konsta- tirati. A kako je za mene baš publikacija Deutschova od osobitoga interesa još poradi sa svim druge jedne opstojnosti, koja se tiče metodike biologijskoga raspoznavanja krvi, lako bi se mogla desili prilika, da ću na Deutschovu radnju morati reflektirati još u drugoj zgodi i na drugom mjestu. Konstalirao bih samo, da se je Deutsch odmah iz početka služio kapilarnim cijevčicama od 2mm. diametra, u kojima motri specifične reakcije. A sad ću najprvo spomenuti pisce (i radnje njihove), koji ustaju za neosporivu uporabivost biologijskoga metoda, kako ga uglaviše Uhlenhuth, Wassermann i Schütze. 95 Razumije se, da to čini sam Uhlenhuth u jednoj od po- znijih svojih radnja (Weitere Mitteilungen über die prakl. An- wendung meiner forens. Methode zum Nachweis von Menschen- und Tierblut; Deutsch. Med. Wochensch. 1901). Jednakoga je mišljenja i Ziemke (Zur Unters. von Menschen- und Tierblut mit Hilfe eines spec. Serums; Deutsch. Med. Wochensch. 1901). Iz te ću radnje zabilježili samo opasku, da vrijeme za preci- pitaciju i intenzitet precipitata stoji u obrnutom razmjeru sa starošću krvi. U daljoj se jednoj radnji (Weitere Mittei- lungen über die Untersch. von Menschen- und Tierblut; Deutsche Med. Wochensuch. 1901) Ziemke bavi više s metodikom stvari. Cheinissova publikacija (Un moyen pratique pour distinguer le sang de l'homme d'avee celui des animaux; La Semaine Medical) ima tek karakter referata. Potvrdu o valjanosti me- toda donosi dalje Stern (Über den Nachweis menschl. Blutes durch ein Antiserum; Deutsch. Med. Wochensch. 1901). Jednako mišljenje izjavljuje i Butza (Eine neue prakt. Unterscheidung von Menschen- und Tierblut; Bull. dela Soc. d. Sciene. de Bukarest 1901.); nego on uzima za cijepljenje kunića čovječju pleuritičku tekućinu, koja da je bolja od krvnoga sera i koju centrifugira. Konstatiram ovdje sa svim nuzgredno upotrebu centri- fuge u tehnici biologijskog metoda. Nedrigailov (u ,Vraču“ 1901.) potvrđuje također forenz. vrijednost serum-diagnoze krvi, a na isto izlazi i opaska u novom Koliskovu izdanju Hofmannove „Gerichtliche Medicin“, gdje iz- davač kaže, da je u njegovu zavodu za sudsku medicinu serum- diagnoza po fuchteru prokušana i u forenz. svrhe valjanom pronađena. U kolo dosad spomenutih auktora uhvatio se i Corin (Zur prakt. Verwertung der Serodiagnostik des mensch. Blutes; Vierteljahrschr. für gericht. Mediein 1902), koji u prvot- nom metodu nalazi tek neke praktične poteškoće, pak ne radi sa serumom samim, nego sa globulinima istaloženim sa magne- zijskim sulfatom iz ascites — i drugih tekućina, a vodenu rasto- pinu taloga upotrebljava kao reagens. Ne mogu zaključiti referata o radnjama pisaca moje prve rpe, a da ne spomenem i svoga odličnoga druga prof. dr. Joanovića, koji, ako i nije još publicirao putem štampe svoja iskustva, pouzdano ne će imali ništa proliv toga, da ga ovdje označim gorljivim pristašom nauke o eminentnoj važnosti i neo- 96 sporwoj vrijednosti serum-diagnoze u forenz. svrhe. Razabrao sam to u kolegijalnom saobraćaju 8 njime, i iz predava- nja, što ga je držao u aprilu o. g. u odlič. zboru hrv. liječnika, a napokon iz intervieva, Sto ga je imao sa meni nepoznatim suradnikom „Agramer Ztg.“, a Stampana u tome glasilu o. g. Saslušajmo sada druge auktore, koje karakteriše, ako smijem lako reći, neka opreznost, kad govore o našoj stvari, ili su u drugu ruku sasvim odlučni protivnici mišljenja, da je sero- diagnoza danas do kraja dotjerana, golova stvar, koja za fo- renzičnu praksu vrijedi onoliko, koliko vrijedi za matematiku ona: dvaput dva je četiri. Evo Dieudonne (Beiträge zum biol. Nachweis von Menschen- blut; Münch. Med. Wochenschr. 1901) naglašava, da serum kunića, koji je prepariran s čovječjim serom, ne daje taloga samo s ljudskom krvi, nego i sa pleura — i peritonealnom tekućinom, ma da i jest toga taloga manje. Na osnovu svoga iskustva u forenzičnoj praksi (dakako samo in puncto istraživanja krvi) ja tvrdim, da spomenuta opstojnost može od velike važnosti bili. A što se liče one primjedbe, koja se u toj stvari često opetuje primjedbe: ,taloga manje ili više“, držim, da bi se je pisci apso- lutno morali kloniti, jer bi mogla voditi do strašnih bludnja. Imal ću prilike doći još i na to. Netom je kod Fischera u Jeni izašla zanimljiva knjiga s natpisom: Gerichtliche Mediein: 12 Vorträge, herausgeg. vom Centralcomité für das ärztliche Fortbildungswesen in Preussen. Tu se nalazi predavanje Strassmannovo : „Sachverständigen- thätigkeit und Technik des Gerichtsarzles“. Glede serodiagnoze kaže doslovee: „Wir dürfen nunmehr darauf rechnen, dass uns in nicht ganz besonders ungünstigen Hällen in Zukunft die Be- stimmung der Herkunft eines Blutfleckes möglich sein wird“, a zaključuje s time, da će biti potrebno, wwede li se metod u forenz. praksu, kreirati zavode, u kojima će se serumi ne samo pripra- vljati nego i kontrolirali. Dakle je govor samo o mogućnosti, i to, ako slučajevi nijesu neobično zamršeni. Sto ja pamtim, corpora delicti su baš ponajčešće vrlo fatalnoga sastava i lica: koječim zaprljano rublje, trošno gospodarsko oruđe, noževi, koji u kućanstvu rabe, zemlja sa poda seljačkih stanova, zaprljana odjeća ete. ete.). Jesu li to „günstige“ ili „ungünstige Falle“? Cujmo malo francuske stručnjake : Iz jednoga referata Woyova 97 (Chem. Cntrbl. 902. II. Bd.) razbiram, da su Linossier i Lemoine konslatirali, da imuni ser kunića ne precipitira samo čovječju krv, nego i onu drugih životinja — ali u manjoj mjeri. Što držim o tome, kad se govori o većoj ili manjoj mjeri, već sam prije spo- menuo. Ögier i Herrscher (u radnji „o uporabivosti seruma kao taložnog sredstva za forenz. određivanje krvnih mrlja“ ; Ann. Chim. anal. appl. 7. 1902) slažu se sa svim sa Linossierom i Lemoineom. Oni također dodaju, da su precipitati u hetero- lognoj krvi neznatniji i da precipitacija više vremena iziskuje. Po tome da reakcija ipak ne gubi svoje vrijednosti. Auktori rade kontrole radi i sa heterolognim vrstama krvi i sa notorno čo- vječjom krvi. Ako reakcija s istražnim materijalom nastupi u jednako kratko vrijeme i jednakim intenzitetom kao sa krvi čo- vječjom, dok u drugim heterolognim probama reakcije nema — „so ist die Gegenwart von Menschenblut zur grössten Wahr- scheinlichkeit erhoben, um nicht zu sagen erwiesen“ — veli njem. referent. Dakle za pravo opet samo „Wahrscheinlichkeit“, Strube (Beiträge zum Nachweis von Blut & Eiweiss auf biol. Wege: Deutsch. Med. Wochenschr. 1902) tvrdi, da je supozieija o strogom specificitetu precipitinske reakcije, u tome smislu naime, da se sa svakom vrsti krvi samo za homolognu krv dobiva specifični serum, sa svim neosnovana. Auktor je radio sa serima velike jakosti (hochwertig), pak je našao, da, što je veća jakost sera za krv, za koju je pripravljen (eingestellt) to jače precipitivno djeluje i na krvi druge proveniencije. Dok se radi o forenz. uporabivosti serum-reakeije, traži Strube, da mora apsolutno poznata biti valencijja preeipi- tivnoga sera kako spram homolognih, tako i spram heterolognih vrsta krvi. Pošto pak valencija visi o različnim faktorima, nužno će biti, da se reakcija udešava prema nekom sa svim određenom postupku. Sirube traži, da se reakcija motri u termostatu barem 4-5 sati. Drugi drukčije rade; jednolični postupak prama tome, kako mi se čini nije uglavljen. Strube preporuča intravenoznu aplikaciju za pripravu sera, drugi Streaju intraperitonealno, treći subkutano na leđima etc. Gdje je tu jednoličnost postupka ? Napredni Japanci primili su se također posla oko našega pitanja. Yanamatsu-Okamoto (Unters. über den forens.-prakt. Wert der serum-diagnost. Methode zur Unterscheidung von Menschen- und Tierblut; Vierteljahrschr. für gericht. Mediein 1902) tvrdi, 7 98 da serum-diagnoza krvi nikako nije tako pouzdana, kakovu nam ju prikazaše njezini obretnici. Konservacija sera sa kloroformom jednako je nepouzdana. Za otapanje krvi ima se uzeti 0, 1%, natr. bikarb. Drugi konserviraju s karvolom, a tope u izotonskoj kuhinjskoj soli. Sto je pravije ? Kratter i Okamito (Zur forens. Serumdiagnose des Blutes: Wiener Medic. Wochenschr. 1903) ravno poricu bezuvjetnu si- gurnost sero-diagnoze. Evo zašto: 1. Ser kunića cijepljena s ljudskom krvi ne djeluje uvijek precipitivno na ljudsku krv; i sa goveđom krvi cijepljeni kunići davaju ser, koji ne taloži goveđe krvi. Neuspjesi iznose 15:38%,. 2. Ser kunića cijepljena s ljud- skom krvi može dati precipitate ne samo u ljudskoj krvi, nego i u krvi svinje, goveda, goluba, kokoši, race etc., a obrnuto daje ser kunića cijepljena s goveđom krvi precipitat i u ljudskoj i u krvi drugih životinja. Pogrješke iznose 9:28, (Fehlschläge). 3. Već u samome seru nastaju kadšto precipitati. Rastapalo često je odlučno za reakciju. Konserviranje specifičnoga sera dosa dnije uspjelo. 4. Serum-reakcija nikako nije specifična za ljudsku krv, nego za ljudski bjelanjak u opće. Poradi toga davaju precipitate i emulzije drugih tkanina, onda sekreti, np. sperma, urin, koji ima bjelanjka, hidrocele — ascites-tekućine etc. Zamislimo se malo, kakva i u kakovom su stanju obično corpora delicti (za- prljani rubci, gaće etc.). Auktori spominju najzad konkretni slučaj, gdje su mrlje krvi na odjeći jednoga optuženika prokla- mirane za čovječju krv, a ipak nijesu bile od čovječje krvi! Vrlo znamenite rezultate publiciraju Kister i Wolff (Zur Anwendbarkeit des serodiagnostisehen Blutprüfungsverfahrens ; Zeitschr. f. Hyg. und Infekt.-Krankh. 1902). Uzimalo se je, vele, da se serodiagnostička reakcija (ne gledeći na vrlo srodne životi- nje, np. konj-magarac, čovjek-majmun etc.) ima bezuvjetno specifičnom smatrati. Iznenadeni jednoga dana, da je svježi, jaki serum konjskom krvi prepariranoga kunića u različnim hetero- lognim otopinama krvi dao jasne precipitate, dadoše se na ek- saktno izučavanje stvari. Predaleko bi pošao, da iznosim rezul- tate pojedinih njihovih različno kombiniranih pokusa. Glavno je to, da iz studija svojih izvode, kako valja na oku imati neke mjere opreznosti, kad se radi o praktičnoj uporabi serodiagno- stičkog metoda. Upozoruju, kako bi naopako bilo temeljiti sud svoj na nijansiranju intenziteta precipitata. Traže odlučno, da se 99 vještaci prije uporabe svojih sera u forenz. svrhe orientiraju o njihovu djelovanju i da prema takoj orijentaciji odrede množinu sera za svaki pojedini slučaj, koja se istražnome materijalu dodati mora. Izražavaju veliku sumnju i bojazan, da bi prijetila pogibelj nedogledna, kad bi se serodiagnostički metod neograničeno upo- trebljavao u forenz. svrhe. Kako treba određenih ograničenja i kod upotrebe aglutinina u diagnostičke svrhe, jer je np. poznato, da tifus-bacile i nespecifična sera u određenoj koncentraciji aglutiniraju, a obrnuto vrlo jaki tifus-serum i druge bakterije aglutinira, tako, misle pisci, da se stvar ima i sa precipitivnim osebinama specifičnih sera. Pa kad smo prvoga saslusali Uhlenhutha, dajmo mu i zadnju riječ. Ima novija radnja od njega (Praktische Ergebnisse der forens. Serodiagnostik des Blutes; Deutsch. Med. Wochen- sehr. 1902), u kojoj od prilike veli ovo: Specif. serumreakcija, ako (to je onaj nesretni ako!) se upotrijebi kako valja, daje u svim slučajevima izvjesne rezultate. Paziti valja, da se upo- trijebe sera velike valencije (kako smo čuli, baš to je po Strubeu opasno), sera dakle, koja u malo časaka davaju jasne precipitate. Valjanost sera imala bi se, veli pisac dalje, vrlo skrupulozno, najbolje pod državnom kontrolom, odrediti. Kontrola se mora obaviti s krvlju, koja je po mogućnosti jednako stara kao i ona, koju valja istražiti. Poradi toga imaju se urediti instituti, koji će u svakom času imati veliku zalihu ili zbirku takovih krvi (eine hin- reichend reichhaltige Sammlung). Za dobivanje sera čini se, da su ipak još najbolji kunići, premda su i s njima rezultati vrlo ne- jednaki. Ja drugih radnja, koje bi se specijalno s našim pitanjem bavile, ne poznam, premda sam uvjeren, da ih ima još dosta. Nego i iz ovih, koje poznam, stekao sam subjektivno uvjerenje : da na polju serodiagnostike treba još puno specijalnih studija; da ju pouzdano čeka krasna budućnost u forenz. praksi, no da taka, kakva je danas, nikako još ne ovlastuje sudbenoga vještaka, da u konkretnom slučaju apodikticno ustvrdi: to jest ili nije krv od ovoga ili onoga bića. Na kraju samo bih još jedno spomenuo. Ima vrlo zname- nitih naučnjaka — a među nje spada bezuvjetno prof. botanike u Baselu, Alfred Fischer — koji jako skeptički u opće susretaju nauka o eksistenciji specifičnih antitjelesa, zvala se ta lizini, * 100 aglutinini, precipitini ili kako mu drago. U potvrdu toga eitirat ću samo jednu rečenicu iz Fischerova djela „Vorlesungen über Bakterien“ II. izd. 1903. p. 355, gdje govori o hemolizi i citotok- sinima. Evo tih riječi: „Man injiziert nun herüber und hinüber, centrifugiert und verdünnt Blut und Serum, lässt bald 37, bald 56° einwirken und kommt zu vielerlei, allerdings oft recht unpràcis sich einstel- lenden Resultaten, die specifischen Antikörpern zugeschrieben werden, in diesen Fällen Lysinen und Antilysinen. Kaum einmal wird dabei die Frage gestellt, ob die roten Blutkörper- chen, die doch keine Pflastersteine, sondern empfindliche Proto- plasmagebilde sind, durch dieses Quodlibet von Experimenten nicht auch ohne besondere Antikörper so geschädigt werden müssen, dass sie ihren Farbstoff fahren lassen“. Nijesam time hotio reći, da sam jednakoga mišljenja s Fi- scherom. Prof. Dr. A. Heinz. Biološke i kulturno-povjesne crtice o paprici. Paprika (Capsicum ') je bilina, koja ide u prirodnu po- rodicu pomoćnica (Solanacea), a amo mi od ostaloga našeg kulturnog bilja ubrajamo korun, rajčicu ili pomidor i miomirisni duhan. Rod (genus) paprika obuhvata danas na zemlji oko 30 vrsta (species). Većini tih vrsta domovina je u tropskim i sub- tropskim krajevima novoga svijeta, osobito u Centralnoj i Južnoj Americi, a samo jednoj je vrsti domovina daleki istok, Japan. Inače se biljka već od davnine kultivira u svim toplijim kraje- vima našega planeta. U Evropi se osobito kultivira u Spanjol- skoj, u Macedoniji i u Ugarskoj. U srednjoj Evropi najviše cijene Segedinsku papriku, dok se u bogatoj Engleskoj i u demokrat- skoj Americi najviše u svrhe kulinarske i ljekovite upotrebljava paprika, koja je u trgovini uz ime ,Cayennskoga papra“ (Cayenne- pfeffer) poznata, a nju neki botanici uzimaju samo za odliku (varijetetu) naše obične paprike (Capsicum annuum L.), dok ju drugi uzimaju za samosvojnu vrstu, te ju prema izvanjem obliku čitave biljke ili njezinih plodova različno krste: Capsicum frutescens, jer je grmolika, ili Capsicum baccatum, jer su plodovi bobulje — baccae. Ne ćemo se u ovom članku baviti sa svim vrstama i odli- kama paprike, kojih je broj vanredno velik, jer bi nas razma- tranje njihovo predaleko odvelo, već ćemo iznijeti samo neke najvažnije biološke i kulturno-povjesne crtice o dvjema vrstama, dobro poznatim iz naše hortikulture, naime o našoj ,običnoj paprici“, koju neki zovu ,španjolski papar“ (spanischer Pfeffer) i o ,peverunu“, koji se od naše obične paprike tek neznatno razlikuje. !) Capsicum dolazi ili od grčke riječi x&rtw = gristi, ili od lat: capsicus — tobolčast. Ime dakle s obzirom na oštri okus ili oblik plodova. 102 Naša je obična paprika, a i peverun jednogodišnja zelen '), koja može doseći visinu od kojih 30—60 em. Lišće joj je elip- tično ili jajoliko, na vršku zašiljeno i cijela ruba. Boja je lišća tamno-zelena. Lijepi bijeli cvijetovi stoje ili osamljeno ili rjeđe po dva skupa na stapkama, koje su prama čaški odebljale, te za vrijeme cvatnje vise. Čaška je od prilike zvonolika, cijela ili sa 5 malih zubića, kod dozrijevanja ploda jedva nešto malo uvećana. Vjenčić je kolutast i ima 9 latica. Plodovi su naše obične paprike (Capsicum annuum L.) i peveruna (Capsicum longum Fingerh.) kuglaste ili oduljene bobulje bez soka ili tek neznatno soène. Plodove obične naše paprike zovu u Turkestanu „kalampfur*, a u ogromnom carstvu, gdje vlada „sin neba“, u dalekoj Kini „ta-hu-tsian“ i ,lah-tsian“. Najveća duljina plodova je oko 10cm, a ističu se svojim sjajno-crvenim, rjeđe tamno-ervenim ili žutim, na povr3ju nabranim, koznatim usplodem (perikarpom). Na podini je ploda čaška, koja je zeleno-smeđe boje, te rascijepana obično na pet zubaca. Ona prelazi u dosta jaku savinutu ili pruženu stapku. Savinuta je stapka kod peveruna, a spružena kod naše obične paprike. Plod paprike je šupalj, u donjem dijelu je dvopregradan, rjeđe tropregradan, dok je u gornjem svom dijelu jednopregradan. Nosioci su sjemenki u donjem dijelu ploda srasli u centralan stupac. Interesantna je ta činje- nica, da se prema istraživanjima Artura Meyera samo u tim nosiocima sjemenki nalazi alkaloid ,Capsaicin“, koji je uzročnik ljuta okusa i žeženja paprike: dakle niti usplođe niti sjemenke nisu prvobitno ljute, tek kad dođu u dodir sa nosiocima sje- menki, odnosno žućkastim kapljicama, što ih po svoj prilici iz- lučuju kakve žlijezde, koje se nalaze na površini tih nosioca sjemenki, postaju ljuta okusa i žežu. Pored Capsaicina, koji kristalizuje u bijelim kristalima, dolazi u paprici još ,Capsacutin“, a po Schaarschmidtu pače i „Solanin“. Sjemenke su u plodovima brojne, opružene, bubrežasta oblika, žute boje, a široke od prilike 3-4 mm. Klica se nalazi u sjemenki okružena bjelanjko- vinom, koja će mladoj biljci bili hrana u prve dane njena života, dok ne ojača u toliko, da se uzmogne sama hraniti. Fingerhuth u svome djelu „Monographia generis Gapsici“ (izd. god. 1832.) spominje za jednu i drugu vrstu više odlika (varije- !') Prema tome i lat. ime vrste za našu običnu papriku Capsicum annuum (annuus = jednogodišnji). 103 teta), kojih ovdje poimence spominjati ne ćemo, nego demo odmah prijeći na kulturno - historijsko razmatranje paprike, te istaknuti njezinu veliku uporabu u kućnom gospodarstvu, a dotaći se također njezine velike važnosti u medicini, napose pučkoj. Paprika, koja se danas poradi svojih plodova goji u svim toplijim dijelovima našega planeta, osobito u tropskim i sub- tropskim krajevima, čedo je novoga svijeta, Amerike, kako je to imenice Flückiger dokazao, tek jedna je vrsta vezana na Japan i ta je po svoj prilici tamo presađena iz Amerike. Flückiger je oprovrgao mišljenje nekih, koji su htjeli iz nekih Teofrastovih spisa zaključiti, da je paprika bila već poznata starim Grcima !). Okolnost, da je paprika tek po otkriću novoga svijeta u Evropu došla, i činjenica, da je odmah iza otkrića istoga bila nađena u svim krajevima između neprohodnih šuma Brazilije i visoke ravnice Meksika, dovele su Flückigera do spoznaje, da je prava domovina i kolijevka paprike tropska Amerika, a da u staroj klasičkoj literaturi naroda grčkoga o njoj ni govora biti ne može. Papriku prvi spominje liječnik Chanca, koji je Kolumba na nje- govu drugom putovanju (1493.) u Ameriku pratio, godine 1494. Taj liječnik, rodom iz Seville, spominje ju kao mirodiju „agi“, koju da urođenici upotrebljavaju za začimbu svoje hrane. Pod imenom „axi* spominje ju Fernandez de Ovieto godine 1514. On ju pače i opisuje te veli, da ju Španjolci kao mirodiju van- redno cijene. Cortez, taj slavni osvojitelj Meksika, ubraja ju godine 1526. u najvrijednije kulturne proizvode Meksika. Slavni Caesalpino (1519.—1603.) ju spominje kao biljku, koja je tek nedavno iz zapadne Indije u Evropu došla. Isto tako veli Fuchs, da je ,piperitis“, kako on zove papriku, tek pred nekoliko godina u Njemačku došla i da se već sada (naime u nje- govo vrijeme) dosta po loncima kultivira. On donosi i 3 slike paprike. — Čini se, da je biljka Evropljanima brzo omiljela, jer se njezina kultura za malo vremena na daleko raširila. Olusius spominje, da su već godine 1585. postojale oko Brna u Morav- skoj i u Ugarskoj čitave poljane, zasađene paprikom. Relativno kasno zasađena je biljka u Kastiliji, naime 1564. U ljekarni do- lazi prvi put kao ljekovita biljka u Braunschweigu godine 1568. !) DrZahu naime Teofrastov rarepı aroumues identičnim s peverunom (Capsicum longum Fingerh.). 104 U kućnom se gospodarstvu upotrebljavaju zeleni i zreli plodovi kao mirodija za začinbu hrane, te su kao takova, jedna od bitnih sastojina za t. zv. „mixed pickles“, Dok je ljutina plodova nekih suvrstica tolika, da može prouzrokovati upalu ustiju, to je ljutina kod drugih nekih suvrstica reducirana na minimum, te njihovi plodovi tek neznatno žežu i pale. Takove suvrstice, kod kojih je ljutina tek neznatna, kultiviraju se osobito u Ugarskoj, Algieru i Natalu. Plodovi pretvoreni u prah pro- uzrokuju kihanje. Najveći potrošak paprike otpada imenice na Englesku, Ugarsku, Srbiju, Sjevernu Ameriku i Istočnu Indiju, gdje se u veliko goji, te dolazi u trgovinu uz ime indijskoga papra (indischer Pfeffer). Kod nas u Hrvatskoj troši se najviše paprike u kitnjastom Srijemu. Zanimljiva je činjenica, da su ljudi u Srijemu poprijeko zdravi, makar da se ljeti ne hrane baš prama zahtjevima fiziologije, dok poglavito jedu lubenice i sirove krastavce, a uz to piju vanredno mnogo vode. Možda bi se dalo povoljno zdravstveno stanje Srijemaca svesti na ljekoviti utjecaj paprike, koju također u velikoj mjeri troše. Čovjek, koji je došao iz drugoga kraja domovine u kitnjasti naš Srijem, ne podnosi iz početka toliku množinu paprike kao rođeni Srijemac, no domala se priuči tako na nju, da bez nje ne može da bude. To mi je priopćio prof. dr. Hranilović. Naš puk upotrebljava papriku u ljekovite svrhe protiv raznih bolesti, osobito protiv malarije, groznice i drugih nekih bolesti. Spomenuo bih jednu zloporabu paprike, što ju čine tvorničari octa; naime uporabu paprike u svrhu, da se učini slab ocat ljutim. I u modernom ljekarstvu rabi također paprika, te se od nje dobivaju razne droge i preparati, od kojih je najvažnija t. zv. sT'inctura Capsici“, koja se daje u pilulama, u infuzu i kao voda za grgljanje; no većinom se ipak upotrebljava za izvanju uporabu kod boli zuba, kljenuti jezika, reumatizma, ako se i kadšto upo- trebljava u nutrinji kao uspješno sredstvo za pospješenje peri- staltike crijeva. Ako se paprika uživa u maloj mjeri, izvodi u želucu čuvstvo topline i pospješuje probavu ne ulječući na bilo. Ako se često uživa i u velikoj mjeri, kvari probavu, a može pro- uzrokovati jaku koliku i želučanu upalu; stoga treba papriku umjereno uživati, da si ne pokvarimo zdravlje, imajući na umu one lijepe Heineove riječi: „Nasa je prva dužnost biti zdravima“. A. Forenbacher. Hrvatsko naravoslovno društvo. E Ustrojenje astronomijske sekcije. Na molbu društva, da glavni grad Zagreb društvu odstupi u društvene svrhe prostorije u Popovu tornju na Kipnom trgu u Zagrebu i da se na tom tornju uredi društveni astronomijski opservatorij, stigla su društvu ova dva dopisa gradskoga načel- nika zagrebačkoga Adolfa pl. MoSinskoga. Br. 37.028/IV. 1902. Slavnom hrvatskom naravoslovnom društvu u Zagrebu. Skupština zastupstva slobodnoga i kralj. glavnoga grada Zagreba, obdržavana dne 3. veljače 1903. stvorila je pod $. 36. zaključak, da se slavnom tom društvu bezplatno na uporabu ustupaju nuždne prostorije u gradskoj zgradi u Opatičkoj ulici kbr. 22 za smjestenje predavaonice i knjižnice, te namještenje društvenoga teleskopa u tornju iste zgrade na Vrazovom šetalištu uz odkazno vrijeme od jedne godine dana i da se gradsko po- glavarstvo ovlašćuje, da u tu svrhu potrebne adaptacije izvede sa razpoloživim troškom od 3300 K votiranim u proračunu za g. 1903. Po troškovniku, izradjenom po škici gr. gradjevnog ureda iznosi trošak 6500 K. 106 Želi li slavno to društvo, da se u smislu zaključka grad- skoga zastupstva sa adaptacijama započme, to neka izvoli u gradsku blagajnu položiti manjkajući iznos od 3200 K. U Zagrebu, 23. ožujka 1903. Gradski načelnik : Mošinsky. Br. 23.352/IV. 1903. Slavnomu hrvatskomu naravoslovnomu društvu u Zagrebu. Visoka kr. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove odpisom od 3. svibnja 1903. broj 32.801 primila je do znanja izvješće gradskoga poglavarstva od 9. travnja 1903. broj 6682 u predmetu zaključkom gradskoga zastupstva od 3. veljače 1903. $. 36. dozvoljenog doprinosa svote od 3300 kruna za adaptaciju t. z. „Popovog tornja“ u svrhe hrvatskog naravoslovnog društva u Zagrebu. O čem se slavno hrvatsko naravoslovno društvo obavje- šćuje s pozivom, da u smislu ovostranog riešenja od 23. ožujka 1903. broj 37.028 — 1902. najkasnije do konca lipnja 1903. manjkajuću svotu od 3200 kruna u gradsku blagajnu položi u svrhu, da se nuždne adaptacije za vrieme školskih praznika obaviti budu mogle. Gradsko poglavarstvo. U Zagrebu, 20. svibnja 1903. Gradski načelnik : Mošinsky. Budući da je tim načinom pitanje o mjestu našega opser- vatorija konačno riješeno, nastala je sada potreba, da društvo namakne svotu od K 3200 za pregradnju tornja u opservatorij. Kako je dosadanje sabiranje dobrovoljnih prinosa tek doseglo toliko, da su se mogli nabaviti glavni instrumenat, stolac za opažanje i željezna pomična kupola s premjerom od 4m, koja 107 je također već u Zagrebu, odlučilo je ravnateljstvo, da sazove izvanrednu glavnu skupštinu društva, u kojoj bi se o tom pi- tanju odlučilo. Skupština se je obdržavala dne 7. lipnja o. g., a o njezinim zaključcima govori zapisnik, koji dolazi. II. Izvanredna glavna skupština hrv. nar, društva od 7, lipnja 1909. Zapršnik izvanredne glavne skupštine držane dne 7. lipnja 1905. Pred- sijeda: Predsjednik dr. A. Heinz. Bilježi: Blagajnik A. Malčević. Prisutni: Dr. J. Domac, dr. A. Heinz, G. Hasek, dr. S. Bošnja- ković, dr. Vl. Varićak, V. pl. Hržić, dr. Aug. Langhoffer, Kaitner, A. Forenbacher, dr. S. Gjurašin, dr. J. Majcen, A. Malčević. G. predsjednik dr. Heinz čita: 1. dopis gr. poglavarstva u Zagrebu od 23. ožujka 1905., kojim društvo obavješćuje, da je zastupstvo sl. i kr. glavnoga grada Zagreba društvu besplatno na uporabu ustupilo nužne prostorije u Popovu tornju uz od- kazno vrijeme od 1 godine dana i da je ovlastilo gradsko po- glavarstvo, da izvede potrebne adaptacije s razpoloživim troškom od K 3300 i poziva društvo, da u gradsku blagajnu položi svotu od 3200 kruna, koja još manjka za tu adaptaciju; 2. dopis gradskoga poglavarstva od 20. svibnja 1903., kojim se javlja, da je vis. kr. zemaljska vlada primila na znanje izvješće gradskoga poglavarstva o doprinosu svote od 3300 K sa strane grada i poziva društvo, da do konca lipnja o. god. položi ostatak od K 3200 u gradsku blagajnu, kako bi se nužne adaptacije za vrijeme školskih praznika mogle izvesti. Predsjednik iznosi pred skupštinu u ime ravnateljstva prijedlog g. dr. Kučere, koji glasi : »Glavna skupština hrv. naravoslovnoga društva ovlastuje ravnateljstvo društva, da društvenu temeljnu glavnicu trajno deponira kod kojega novčanoga zavoda u Zagrebu i da na osnovi toga deposita sklopi zajam od 3200 kruna, uz što manji postotak, u svrhu izgradnje društvenoga opservatorija na Po- povom tornju. Taj se zajam ima u što kraćem roku isplatiti iz dohodaka astronomijske sekcije društva. Ti su dohodci sastavljeni : a) od 108 prinosa redovitih članova, koji su od 1. siječnja g. 1902. dalje društvu pristupili, b) od dobrovoljnih prinosa skupljenih za opservatorij i c) od eventualne ulaznine u opservatorij. Ravnateljstvo se umoljava, da što intenzivnije nastavi sa- kupljanje prinosa za opservatorij, kako bi se zajam od 3200 kruna što skorije isplatio“. G. V. pl. Hržić pita, dali bi po tom dio zgrade bila društvena imovina, ako ne, da se društvu prostorije osiguraju bar za 10 godina. G. dr. Heinz izvješćuje, da će se u tom smislu po za- ključku ravnateljstva podastrti predstavka na gr. poglavarstvo. G. dr. Domac nadovezuje, da se zatraži od poglavarstva, da ono, ako prije 5 godina odkaže društvu prostorije, povrati !/, uplaćenoga prinosa, a ako prođe 10 godina društvo ne traži ništa. Iza toga još jedan put obrazlaže predlog gosp. dr. Kučere, koji skupština nakon toga prihvaća jednoglasno uz dodatak, da ravnateljstvo uz zahvalu gradskom zastupstvu, zamoli, da se odkazno vrijeme od 1 godine nebi upotrijebilo prije godine 1913., budući, da društvo u adaptacije gradske jedne zgrade ulaže iz svojih sredstava svotu od K 3200, koja od prilike od- govara najamnini od 10 godina. Član dr. Srećko Bošnjaković predlaže, da se imena svih prinosnika, koji su za uređenje astronomijskoga opserva- torija darovali 200 kruna ili više u znak zahvalnosti i na vječnu uspomenu uklesu u mramornu ploču, koja će se namjestiti u opservatoriju. I ovaj prijedlog prima skupština jednoglasno. Tim bje skupština zaključena. U Zagrebu, 7. lipnja 1908. Predsjednik : Tajnik : Dr. A. Heinz. Fr. Šandor. * * * Na osnovi ovoga zakljucka glavne skupstine deponiralo je predsjedništvo društva papire temeljne glavnice u hrvatskoj komercijalnoj banki u Zagrebu i s njom sklopilo zajam od K 3200 po 5%,, koji će se _ prema odluci glavne skupštine ot- plaćivati, te je taj novac položilo u gradsku blagajnu u Zagrebu dne 16. lipnja o. g. 109 Adaptacija će se tornja i namještenje kupole i instrumenta izvesti tečajem mjeseca srpnja i kolovoza o. g. Svim faktorima, koji su društvu pomogli do ovoga resultata neka bude izražena smjerna hvala, a svi će članovi društva bez sumnje radosno pozdraviti ovaj uspjeh. No kako još treba namaknuti razmjerno veliku svotu, da se pokrije zajam, molimo usrdno sve članove društva i prijatelje nebeskih čudesa, da bi i dalje ravnateljstvo društva krepko podu- pirali u sabiranju dobrovoljnih prinosa za naš opservatorij i novih redovitih članova astronomijske sekcije. Nacrti opservatorija priopćit će se kasnije na ovom mjestu. m. Prinosi za opservatorij i novi članovi astronomijske sekcije. FErečiriska2?) A. Prinosi za opservatorij : 126. Tvrtka Pilar, Maly i Bauda u Zagrebu 200 K. 127. G. Milan Nossan, posjednik u Zagrebu 50 K. 128. G. Franjo Sollar, trgovac u Zagrebu 20 K. 129. G. Pavao Gugler, prior Vranski u Zagrebu (ponovni prinos) 100 K. 130. G. dr. Jakov Radošević, odvjetnik u Zagrebu 12 K. 131. G. Viktor Račić, trgovac u Zagrebu 2 K. 132. G. dr. Feliks Suk, kanonik u Zagrebbu 3 K. 133. Gdj. Nea Frank rođ. Bottko u Zagrebu 2 K. 134. Gdj. Ivana Popović, posebnica u Zagrebu 2 K. 135. G. M. Knez, urar u Zagrebu 2 K. 136. G. Drag. Mondecar, trgovac u Zagrebu 2 K. 137. G. dr. Srećko Bošnjaković profesor i predstojnik kem. anal. zavoda u Zagrebu 3 K. 138. G. dr. Aleksander Szentgyćrgy, profesor donjogradske gimnazije u Zagrebu 10 K. B. Novi članovi astronomijske sekcije: 28. G. dr. David Segen, kr. sveuč. profesor u Zagrebu. 29. G. Antun Starec, nadarbenik stone crkve u Zagrebu. *) Isp. , Glasnik hrv. nar. društva“ XIV. godišnjak str. 194.—195. i str. 444.—445. 110 30. G. dr. Ladislav Stjepanek, profesor u kr. realnoj gimn. u Zagrebu. 31. G. Stjepan Kugli, nakladni knjižar u Zagrebu. 32. G. Antun Stiasni ml., činovnik eskomptne banke u Zagrebu. 33. G. dr. Vladoje Drapezynski, kandidat profesure u Za- grebu. 34. G. Rudolf Zikmundovski, činovnik eskomptne banke u Zagrebu. 35. G. Ferdo Koch, pristav geološkoga muzeja u Zagrebu. 36. G. Gjuro Kaitner, kemičar kem. analit. instituta u Za- grebu. 37. G. Gašpar Kani, građevni tehničar u Zagrebu. 38. G. Slavoljub Patriarch, učitelj u obrtnoj školi u Za- grebu. 39. G. C. Kašpar, generalintendant u m. u Zagrebu. 40. G. Slavoljub Jakčin, vijećnik banskoga stola u m. u Za- grebu. 41. G. dr. Jakov Radošević, odvjetnik u Zagrebu. 42. G. dr. I. Šalamun, odvjetnik u Zagrebu. 43. Dragutin Häusler, gimnazijalac u Zagrebu. 44. G. Vilko Popović, učitelj u Zagrebu. Dr. O. Kucera. Naučne i različne vijesti. Internacionalna ribarska izložba u Beču od 6. do 21. rujna 1902, — (Prema referatu na mjesečnom sastanku hrv. nar. društva od 15. si- ječnja 1903.) Zanimljiva i poučna ova izložba pod protektoratom prejasnoga nadvojvode Franje Ferdinanda, koja je imala neočekivano velik opseg, bila je smještena u Prateru nedaleko Rotunde, a moglo se je do nje i električnim tramvajem. Izložba je bila smještena u 3 velike daščare i ne- koliko manjih prostorija. U jednoj su bile navlastito žive ribe u akva rijima, u drugoj Austrijaidruge drZave a utrećoj Njemačka. U sredini je prve dvorane (Aquarienhalle) bio niz ovećih akvarija u dva reda, jedan iznad drugoga s obiju strana srednjega prostora, sa živim ribama i racima. Natjecale su se gospoštije, društva, ribogojski zavodi i privatnici iz Austrije i Njemačke. Bilo je tu navlastito mnogo pa- strva raznih odlika i dobe, pače i bastarda (Salmo fario i fontinalis ne- plodni, dok za bastarde od Bach- Meer- i Seeforelle ribogojskoga zavoda C. Arensa na Harzu vele, da su „nach allen Richtungen fruchtbar auch in Rückkreuzungen). Bilo je tu krasnih S. salvellinus, krasnih velikih primje- raka ribe „zlatni jež“ (Goldorfe), a uz to i drugih riba: šarana, jegulja, kečiga itd. I uprava dobara samoga protektora prejasnoga nadvojvode izložila je u 14 akvarija razne žive ribe: šarane, smudeve, štuke, grgeče, linjake, pastrve,jegulje zajedno s kartom dobara i popisom lova. — Spomenuo sam već, da je osim riba bilo izloženo i raka. Gurmani su se već mogli na- slađivati gledajući kapitalne solo-rakove. — Neke tvrtke imale su u malim akvarijima smještene razne ribice, što se drže u sobama za ures (Zierfische), i to osim različnih eksota navlastito poznatu odliku zlatne ribice s izbuljenim očima i velikom repnom perajom t. sv. „Teleskopschlei- erschwanz (Carassius auratus macrophthalmus) i njezinu drugaricu t. zv. „Himmelsauge* (C. a. uranoscopus). Osim ovih uresnih ribica izlozile su u tom prostoru različne trgovine najrazličitijih predmeta, koji su u svezi S ribarstvom: ne samo konzervirane ribe u bačvicama i škatuljama, nego i prediva, pletiva, mreža, oruđa, odijela i t. d. Rumunjska je tu poka- zala, da ima navlastito na delti Dunava kapitalnih riba. Za vrijeme iz- ložbe dovukli su veliku svježu morunu a među suhim i u tekućini kon- zerviranim ribama zabilježio sam Accipenser huso od 380 kg, A. Gülden- städti od 56 kg, soma od 130 kg, šarana od 23 kg, štuku od 14 kg, smuđa od 9 kg, grgeča od 25 kg, linjaka od 12 kg i dva upravo ogromna raka. 112 Na dnu dvorane bila je diorama pitome naše Lovrane, koja bi bila na me kao velikoga ljubitelja krasnoga našeg Primorja bolji utisak uči- nila, da joj nisu dometnuli molo sa tuđim tipovima: muškarci s crvenim prslucima i zelenim šeširima, žene u šarenim suknjama, među njima jedna gola, gdje sjedi na kamenu. Čovjek se nehotice pita, ima li sve to tendenciju ? U drugom velikom prostoru izložila je Austrija svoje predmete a uz nju i druge države. Strane su se države ograničile više na prikazi- vanje svoga ribarstva u raspravama, nacrtima, slikama uz neke karakte- ristične svoje proizvode. Rusija izložila je uz literaturu ribje konzerve, kavijar, ribje kelje (Fischleim), nepromočnu kožu za odijelo i obuću, a spominjem i električnu udicu. Francuska pokazala se s nacrtima, slikama i predmetima. Tvrtka „Erste österreichische Actiengesellschaft für öffentliche Lagerhiiuser“ u Beču izložila je svoje „Kühl- Gefrier- und Lagerhäuser“ u nacrtu, sli- kama a u vitrinama konzervirane ribe !/ godine i više, svakako važna uredba za racijonalnu razdjelbu ribjega hranivog materijala. C. i kr. dvorski muzej izložio je bogatu kolekciju „lachsartiger Fische“, gdje sam vidio i riba naših krajeva, a tomu se ne smijemo ču- diti, da se to joši danas događa, jer neki ljudi zaista radije šalju zoološke predmete u Beč i u tuđi svijet, nego u našhrvatski zoološki muze). K. u. k. Privat- und Familien Fideikomissbibliothek izložila je bogatu seriju djela o ribama. Naša Dalmacija izložila je različne svoje predmete : ribe suhe i konzervirane u bačvicama, oštrige, koralje, spužve, školjke, puževe, prof. Katurić iz Zadra kolekciju riba morskih i slatkovodnih i modele ri- barskih sprava. Bilo je za vrijeme izložbe i svježih riba iz Dalmacije i Trsta. U garska izložila je 24 tablete riba, koje su poznate posjetiteljima zadnje svjetske izložbe u Parizu i literaturu. Opaska podsjetila je posje- tioce, da je u Ugarskoj u isto doba gospodarska izložba u Požunu, gdje je i ribarski odsjek bio, koji sam uz put također vidio. Italija izložila je nacrte, karte i literaturu, koja svjedoči o nje- zinu radu na tom polju. Norvežka izložila je slike i nacrte lova na sledeve, bakalare, top za ulješure (Pottwalkanone) s harpunom, slike brodova, ribja ulja i morskih životinja. Bio je prikazan i močvarni kraj sa životinjama društva „Genossen- schaft der Thierhändler und Priiparatoren“. Najviše se je isticala na izložbi Njemačka s množinom izloženih predmeta cjelokupnoga ribarstva s teoretičke i praktične strane. Vidilo se to već po pomno izrađenom katalogu sa zgodnim općenim bilješkama na početku pojedinih odsjeka kao i kod pojedinih predmeta. Dok katalog 1. za sve države osim Njemačke ima 147 strana, ima katalog Il. lih za Njemačku 278 strana i to ribarstvo u moru (Seefischerei) 94 strane, a sve ostalo ribarstvo na kopnu (Binnenfischerei). Iz velike množine da 113 $pomenem samo nekoje točke. Kakav je jak faktor ribarstvo u moru, najbolje svjedoče brojevi. G. 1900. uneseno je u Njemačku riba konzerviranih u dimu te marini- ranih za 20 milijuna maraka, a g. 1901. svježih za 30 milijuna maraka. Dok su sve sjevero-evropske države godine 1900. ulovile sleđeva ukupno za 67 milijuna maraka, participirala je Njemačka sa množinom od 3 milijuna ma- raka, a uneseno je u Njemačku slanih sleđeva za 30:4 milijuna maraka. G. 1901. došlo je u Austro-Ugarsku ribjih produkata za jedan milijun maraka, postavljene su kako sam vidio u Beču ribarnice za ribu iz Njemačke općene vrijednosti, jer se dobiva zdrava, hraniva riba za malu cijenu, da- kako na uštrb domaće ribe; to je bilo proizvelo, ne samo borbu, nego kako sam čuo, i nemire, no bez uspjeha po domaće ribogojce i ribare. — Ističu se navlastito 2 velika poduzeća a to su: Deutsche Dampffischerei Gesellschaft „Nordsee“, koja ima svoja sijela ne samo u gradovima Bre- menu i Nordenhamu, nego i u samom Beču, a filijale u raznim mjestima. To društvo ima 32 ribarska parobroda, a resultat je ribolova bio: god. 1900. u iznosu od 8,065.150 kg ribe, god. 1901. u iznosu od 7,430.000 kg ribe. To poduzeće imalo je na izložbi uz razne konzervirane ribe, nacrte i slike poduzeća i svježe ribe, a od nekih vrsti omašnih primjeraka (n. pr. Lophius, Hippoglossus i t. d.). „Gestemünder Hochseefischerei“ ima veliku „Auctionshalle i Pack- halle“, gdje je g. 1901. prodano 35,407.355!/, funti ribe u vrijednosti od 4,626.483:54 maraka. A Ako uzmemo na um, da je riba hraniva a u razmjeru spram go- vedine znatno manje cijene, pa se još osvrnemo na navedene velike brojke, očita je velika nacijonalno-ekonomska važnost ribarstva u Njemačkoj ; proti njoj siromašnije more naše Jadransko ne može da konkurira kraj neprilika ribarstva i transporta. Uz različne predmete ribarstva u staro doba bilo je tu izloženo obilje modernih aparata za uzgoj i lovljenje riba: prediva, mreže, oruđe ; čamci i brodovi u modelima; sprave, tabelarni iskazi i nacrti ribarstva, odgojilišta riba i razvijenoga udičarstva. Uz to je bilo izloženo i ribjih masti, ulja, jantara u raznim nuancama boje kao i prekrasnih uresnina iz jan- tara, za ribare zgodna odijela, obuća, uporaba ribjih i račjih otpadaka za hranu životinja ili umjetno gnojivo. Racijonalno ribarstvo ne zadovoljava se time, da crpi što veću korist od svježih riba, da mase riba, koje se ne mogu prodati svježe, na različne načine konzervira, nego nastoji i manje vrijedne predmete unovčiti, da pripravlja ekstrakte, hranu za ribe i do- maće životinje, a što ni u tu svrhu ne valja, da služi kao umjetni gnoj. Tako preporučuju „Dr.. Leonhardt’s Krabben (Garneelen) Extract“ za juhe i umake, jer da su raci poradi obilja topljivih fosfata zgodan dodatak za bolesnike, navlastito nervozne. Gestemiinde daje iz svoje „Fischmehl-Fa- brik“ tvar, koju su upotrijebili za tovljenje svinja, jer vele, da se na svinjskim produktima ne opaža tèk po ribljem ulju (Thran) kao kad svinje žderu ribe. Ikra morskih riba (Seefischeier), samljevene ribe, račići (Gar- neelenschrot), pače koštrige riba (Heringsgrätenmehl) služe uz različna imena kao hrana ribama. Otpaci riba i raka daju umjetno gnojivo. Ima 8 114 zavoda i pojedinaca, koji odgajaju sitne životinje, ličinke kukaca za hranu ribama u ribnjacima (Station für Zucht lebenden Nährthier Fischfutters). — Praksa s mariniranima morskim ribama navela je ljude na misao, da to čine i s ribama slatke vode, a tim se opet otvorilo novo polje rada, kao i s uspjelim pokusima, da se neke morske ribe pohvatane u slatkim vodama dalje odgajaju. Uz normalan odgoj riba kultivira se i pospješeni (schnellwüchsige Zucht). Proučavaju se štetna onečišćenja ribogojnih voda, a traži se i nađe pomoć u tim slučajevima. Kako je za odgoj riba važna množina sitnih bića u vodi (Plankton), bilo je izloženo i planktona sabranoga u pojedinim mjesecima, sprava i načina za pomno proučavanje planktona statke i slane vode, za istraživanje vode i mulja, koji utječe na plankton. Kako se s dotjeranom tehnikom usavršuju i tablice kao pomagalo nauke, jasno svjedoče krasne tablice djela Vogt-Hoferova, koje ima da izađe ove godine pod naslovom „Die Fische von Mittel-Huropa“ s 31 tablicom. Većina tih tablica bila je već tu na izložbi, a načinjene su tako, da su ribe fotografirane, po naravi bojadisane te kromolitografirane, svaka sa 14—18 raznih ploča. Osim toga bilo je 7 uljenih slika s odlikama ša- rana od Hofera. Da se prikaže život u moru, odnošaj spram ostalih životinja mor- skih, izložila je „Kön. Komission zur Untersuchung der Meere in Kiel“ lijepu i pcučnu kolekciju pod naslovom „Die Thiere der Kieler Bucht nach der Art Ihres Vorkommens“ u 6 ormara i to: 1. Plankton und freischwimmende Thiere. 2. An Pfählen lebende Thiere. 3. Im Sand le- bende Thiere. 4. Seegras und Taugenregion. 5. Region der rothen Algen. 6. Am Strande in feuchtem Angespül, unter Steinen u. s. w. lebende Thiere. 7. Brackwasserregion. 8. Thiere des verunreinigten Wassers. 9. Thiere die im Mud (schwarzen Schlamm) vorkommen. Uz to je isto naučno povjerenstvo izložilo sprave i resultate znan- stvenoga svog iztraživanja. „Kön. preussische Biologische Anstalt auf Helgoland“, koju sam vidio prije 2 godine još u staroj zgradi, prešla je već u novu zgradu, izložila slike zgrade, sprava i nekih riba. Bilo je dakako na izložbi i preparata za anatomiju, fiziologiju i patologiju riba, iz posljednje hrpe spominjem Hoferovu seriju od 70 boca za bolesti riba (oka, glave, peraja, zatim vodena bolest, pjege [Pocken] te za parasite riba). — Bilo je na izložbi dosta i različnih dušmana ribjih : sisavaca i navlastito ptica, a kako treba teoriju s praksom sastaviti. po- kazao je mimo ino i prof. dr. Eckstein, koji je velikim trudom istra- živao želuce velikoga broja ptica te na temelju toga izjavljuje uz izlo- žene predmete, da su veliki neprijatelji ribarstva bukavae, čaplja i ronae, a roda ne. Kako se i na oko neznatnim sredstvima može ustrajnošću doći do povoljnih resultata, pokazao je nedavno preminuli tajni dvorski savjetnik prof. Dr. H. Nitsche, koga se sjećaju neki naši stručnjaci iz god. 1901., kad je bio u Zagrebu, time, što je počevši od g. 1978. držao u Tharandtu svake godine ribarski tečaj od samo 3 dana sa 8 predavanja sastavljen s posjetom bliskoga ribogojskoga zavoda; u zadnje doba predavao je iz- 115 imjence jedne godine o pastrvama, druge o šaranu. Od g. 1878. do 1901. bilo je na tim predavanjima u svemu 1879 osoba, i to 1280 slušatelja i 599 izvanjih osoba. Razumije se, da se na izložbi moglo vidjeti i predmeta, koji se tiču konzerviranja i otpremanja riba, čuvanja bravama protiv krađe, razna željeza za hvatanje vidre, sve spreme za udičare i t. d. Izvan ovih dvorana smjestili su se u zgradama i paviljonima raz- lične tvrtke. Spominjem tu paviljone za krasne uresne ribe, ukusno i dobro snabdjevene izloške tvrtke „Wiener Fischhändler Genossenschaft“, žive čaplje i ine ptice u volierama. U posebnoj kućici i kraj nje bila je krasna bogata i raznolična iz- ložba preko 500 godina staroga ribogojnog zavoda kneza Schwarzenberga u Wittingauu, odlikovana na toj izložbi prvom nagradom, počasnim da- rom Njegovoga Veličanstva kralja Franje Josipa I. Tu su bile izložene tablice, nacrti, slike, modeli, da predoče zgrade, jezera, brane; tu su bili predmeti konzervirani suho i u tekućini, korisne i štetne životinje, ribe i druge. U akvarijama kraj kućice bili su krasni primjerci živih riba. Ko- lik je opseg i uspjeh ribarstvu kod toga vlastelinstva, najbolje pokazuju brojevi: ribnjaci zapremaju prostor od 10.205 ha, a daju na godinu 535.323 kg šarana, 8.487 kg smuđa i manje količine inih vrsti riba. Da se mogu posjetnici o tom i uvjeriti, pozvao ih je knez k sebi, sam ih je vodio i ne samo pogostio, nego je dao prije reda u jednom ribnjaku izletnicima za volju ribe pohvatati, tako da su se izletnici ushićeni vratili sa ovoga poučnog izleta. Izložba je i u prometnom pravcu bila korisna, ne samo poradi me- đusobna poznanstva, nego navlastito poradi ribje burze, upriličene 11. rujna, kod koje su za cigla 2 sata sklopljeni ugovori za milijun gotovo kruna. Izložbeni odbor, koji se je mnogo trudio oko uređenja izložbe, po- brinuo se i za duševnu i tjelesnu okrepu posjetnika. U Uraniji izložbene dvorane držala su se predavanja, mimo ina i dva zanimljiva i o ribar- stvu : „Süsswasserfischerei und Fischzucht“ te „Seefischerei“. „Fischerei- tag“ držao je tu svoje sjednice; jedan dio izleta pokvarilo je kišovito vrijeme, ali zato su restaurani s obiljem različnih tečnih riba sabrali teoretičare i praktičare u prijateljske skupine na ugodan razgovor. Izložbu je posjetilo 101.505. osoba. Lijepa, bogata i poučna ova ribarska izložba pokazala je, što se može postići ustrajnim sistematičkim radom, što se može postići složnim radom, ali i pojedince, ako tko radi marljivo i s oduševljenjem, a ne sa kriva se udobno za prilike. Dr. A. Langhoffer. Neke biljke kao kotilišta malarija-moskita. (Predavanje na mjes. sastanku hrv. nar. društva dne 26. veljače 1903.) Otkada je riješeno pi- tanje o etiologiji malarije i otkada je napose definitivno uglavljeno, da su prenosnici te infekcijozne, a često i pernicijozne ljudske bolesti stanoviti komarci, koji pijući našu krv u nju ucjepljuju i virus malarije, njezin x 116 contagium vivum u formi poznatih plazmodija — od onda se gotovo u svim krajevima zemlje, gdje je malarija ili konstantna nevolja, ili se tek časomice javlja, pomno proučavaju sve prilike, koje su stom bolešću ma u kakom odnosu. Izučavaju se navlastito biologijske osobine onih vrsta komaraca, koji su definitivno legitimirani kao posrednici infekcije, pa vrste, koje su sumnjive, da fungiraju kao posrednice; traže se najzabit- niji zakuci tih zlokobnih krvopija, njihova legla i kotilista (Brutstätten) , a usporedo s tima izučavanjima higijena ne zamišlja samo, nego u ovaj par već i s uspjehom provodi zanimljive profilaktične mjere, da u kraje- vima, koji su poradi malarije na zlu glasu, obrani žitelje od demonske te bolesti. Jedno od najradikalnijih sredstava, da se stane na put širenju bolesti svakako je u zatiranju legla te gamadi, odnosno u tome, da se ko- marcima otmu prilike za život i rasplodivanje. — Kako ličinke njihove žive u vodi i to navlastito u vodama stajačicama, u lokvama, baruštinama, mrtvim rukavima rijeka i potoka etc., nesumnjivi se uspjesi polučuju, dok se malarijski krajevi racionalno odvodnjuju, drenažiraju, zgodnim kulturama privađaju itd. Zanimljivi su resultati polučeni i dobrim upu- tama glede uređenja stanova, izbora lokaliteta za obitavališta ljudi, onda glede dijetetike, rada, boravka sub dio u određeno doba dana ili noći, glede baratanja sa svjetlošću, uporabe moskito-mrežica etc. — Sva- kako će međutim, kako rekoh, najbolja i najradikalnija profilaksa stojati u tome, da se malarijski krajevi ili tereni očiste od malarija-moskita, da im se otmu uslovi eksistencije i propagacije, da se po mogućnosti uklone supstrati, na kojima malarija-moskiti nalaze svoja zakloništa, a imenito svoja kotilista. To, razumije se, nije uvijek laka stvar. Tražiti, pa i naći take supstrate, take zabitne zakutke — k tome se hoće kadšto puno strpljivosti, dugotrajnih, redovno eksperimentalnih studija, često puno ingeniositeta, pa recimo kadšto i dobre sreće. Za oto što rekoh, pružaju nam najljepši dokaz klasična istraživanja dra. Lutza, ravnatelja bakteriol. instituta u Säo-Taulo u Braziliji, koji je upozorio na čitavu rpu bilina, imenito na reprezentante u tamošnjim krajevima brojno zastupane pri- rodne porodice Bromeliaceae, koji su u pravom smislu riječi prava koti- lišta zloglasnih moskita, indirektnih uzročnika t. zv. šumske malarije, od koje svijet u Braziliji puno trpi. — Budi mi dozvoljeno, da izvijestim o zanimljivim Lutzovim istraživanjima na osnovi njegove nazad par tjedana publicirane radnje (Waldmosquitos u. Waldmalaria; Ctrbl. Bak. Jan. 1908). Nazad nekoliko godina gradila se nova željeznička pruga, od Sio Paula do Santosa; to je prava planinska pruga sa brojnim tunelima, via- duktima etc. Kraj je skroz šumovit, ima doduše puno magle i oborina, nego poradi strmine terena odvodi se voda potocima, koji čine brojne slapove vrlo brzih voda, tako da u čitavoj okolini nema nigdje ni traga kakim sta- jaćim vodama, barama ete. Prije postajala je druga kraća pruga; a Lutz je mogao saznati izvjesno, da je već prigodom gradnje ove prve pruge među radnicima vladala malarija. To se opetovalo i kod ove druge gradnje, kod koje bijaše zaposleno na tisuće radnika. Malarija je tako med njima harala, da je u svakoj radničkoj baraki većina stanovnika oboljela. Ka- rakter bolesti u cijelosti nije bio hud ; ljudi trošili su puno kinina; smrt- E17 nih slučajeva nije bilo, pa i pojavi anemije i kaheksije dosta su bili ri- jetki; tečaj bolesti bio je u opće povoljan. Da se je ipak radilo o pravoj pravcatoj malariji, uglavio je Lutz mikrosk. pretragom krvi bolesnika, koja je sadržavala malo plazmodija. Ljutih slučajeva malarije bilo je samo u nekim najnižim partijama, gdje šuma međaši sa močvarnom ravnicom, a tu je Lutz mogao konstatirati nazočnost Anopheles-vrsta, čije ličinke se nalažahu u tim močvarama. Da uglavi, kaki komarci prenose malariju u višim dijelovima terena i odakle dolaze, t. j. gdje su im kotilišta, kad tamo nema ni močvara ni stajaćih voda u opće, odluči sprovesti nekoliko noći u jednoj baraki, gdje se malarija već ugnijezdila bila. Odmah prve večeri dolijetalo je kroz pleter u kuću raznih komaraca, imenito Simulium pertinax, onda nekoliko običnih kulicida i napokon jedan Lutzu nepoznat moskit šarenih (ili piknjastih krila), a karakterizovan imenito time, što se kod sisanja krvi sasvim perpendikularno postavlja. Sjedao je direktno na ljude i pse, a da nije puno brundao oko ušiju; moskit je taj pored toga malen, a kako se ubod njegov baš ne osjeća osobito jako, moći ga je lako, imenito u sumračju, pregledati. Lutz je bio uvjeren, da je taj mali moskit prenosilac malarije u tamošnjim gorskim krajevima; pa kako se još na- zad par godina nije znalo, da su baš vrste roda Anopheles ti kobni po- srednici, moralo je Lutza ugodno iznenaditi, da je i taj njegov kandidat bio baš Anopheles, kojega je Theobald nazvao An. Lutzü. Radilo se sada o tome, da se nađu Zotilišta te vrste, da se nađe supstrat, u kome mu ličinke živu. Znajući Lutz od prije, da u njegovim krajevima ima i na takim mjestima, gdje lokava ili baruština apsolutno nema, različnih mu- Sica i komaraca, koji drugdje ne dolaze, suponirao je, da će i ličinke nje: gova Anophelesa biti prilagođene osobitome načinu života. Da će i one živjeti u v di poput svih drugih ličinka kulicida, o tome nije moglo biti sumnje, pak se je dakle samo radilo o tome, da se nađu takove nakupine vode, koje Li zgodne bile za legla toga Anophelesa. „Mit Hilfe einigen Nach- denkens und nnter Benutzung früherer Erfahrungen gelang es mir bald, die Lösung dieses Problems zu finden.“ Lutz se je naime sjetio nečega, što je vidio na Havajskim otocima, da ima naime bilina, koje podržavaju čitave rezervoare vode i u njoj različno sastavljenu faunu. Sjetio se je Panda- naceje Zreycinetia, u čijoj nakupljenoj vodi (među lišćem) konstantno živi neki ri račić (Orchestia). Znao je, da u njegovim krajevima ima obilno Bromeliaceja, koje u ružicama lišća svoga podržavaju redovno obilno vode, u kojoj među ostalim živi i neki sitni ostrakod (po Fritz Mülleru), pak je sudio, da će možda ta bromeliacejska voda biti zgodan supstrat za Ano- pheles-:. ‘nke. Dao se je dakle na istraživanje tih bromeliacejskih vodenih rezervoara. Pomagali su mu pri tome različni prijatelji stručnjaci, među ostalima i bečki profesor Wettstein, koji je tada baš u Braziliji boravio. Rezultat istraživanja bio je taj, da je Lutz u svim tim bromeliacejskim vodama našao redovno ne samo ličinke različnih mušica, nego i one nje- gova Anophelesa. On kaže doslovce: „Heute, nach mehrjähriger Beobach- tung, bin ich in der Lage zu behaupten, dass die typischen Waldmosquitos so gut wie ausschliesslich ihren Larvenzustand in Bromeliaceenwasser verleben“, U olzir za tamošnje krajeve dolaze imenito vrste bromeliaceja, 118 koje pripadaju rodovima Vriesea, Nidularium, Billbergia, Aechmea i dr. Svi reprezentanti tih rodova imaju u ružice sabrano lišće širokih, tokovitih baza, a u tim tokovima ima redovno vode, kadšto u znatnim kvantitetima, koja potječe od oborina. (Predavač demonstrira seriju bromeliaceja iz kr. botan. vrta, koje u tokovima lišća podržavaju puno vode, pak su pouzdano u domovini svojoj kotilišta moskita.) Pored Anopheles-ličinka živu u vodi bromelija i ličinke drugih kuli- cida, onda različni krustaceji, Tifulidi, Nematoceri ete., dapače i ličinke ku- kaca, žaba, onda ima terestričkih Planarija med lišćem etc. — tako, da su Bromelije pravi pravcati akvariji i terariju u isti mah. Lutz dosta opširno opisuje, kako je sabirao materijal, i kako si je kod kuće odgajao čitave čete različnih šumskih moskita, koji se kote u bromelijama. Vrijedno je valjda, da se iz njegove radnje spomene još ovo: šumski moskiti bodu u svako doba dana; to vrijedi i za Anopheles Lutzü, premda ovaj najvoli predvečerje. Zanimljivo je nadalje, da se šumski moskiti najprije jedan po jedan javljaju, a za plijenom ih pouzdano vodi samo njuh, jer primjerice naj- prije napadaju ljude i životinje uznojene. Malo pomalo biva ih sve više, tako te se domala čini, da je čitava šumska četa alarmirana. Moguće je, da se i brundanjem svojim na daleke distance alarmiraju, dok pouzdano vidni organi ne igraju nikake uloge kod tog Vergatterunga. — Kao koti- lista moskita dolaze u Braziliji — a valjda i u drugim trop. krajevima — još pored bromelija u obzir ovima srodne Eriocaulaceae, koje živu na vlažnim terenima i u močvarama. I u njihovim rezervoarima nađene su ličinke komaraca (n. pr. od Culex cingulatus), a interesantno je, da ih u močvari samoj, gdje bilina raste (bio je to Eriocaulon vaginatum) nije bilo. Nema sumnje, da tu korist stoji u tome, što su ličinke među Eriocaulo- novim lišćem zaštićene od neprijatelja, kojima bi žrtvom pale u otvorenoj vodi. Eriocaulon im je dakle izvrsno zaklonište. Broj individuja takovih vrsta, koje se kote u biljnim rezervoarima vanredno je velik. Druge nakupine voda, ma da i nijesu kotilišta za bro- meliacejske moskite, povećavaju ipak nevolju poradi toga, što podržavaju atmosferu vlažnom i time pospješuju razvoj bromelija na drveću. Profilaktične bi mjere protiv ove tropske šumske malarije stojale valjda u prvom redu u tamanjenju bromelija, što je međutim mučno provesti. Najbolji se uspjesi mogu svakako očekivati — a u Braziliji su i iskustvom uglavljeni — krčenjem šuma ili barem proredivanjem, iskrči- vanjem drveta, na kojima žive epifitičke bromelije. U Evropi pouzdano nema biljke, koja bi bila kotilištem moskita (n. pr. Dipsacus!). U sjev. Americi možda bi dobro bilo svratit pažnju na Saracenije, u Indo-Maleziji na Nepenthese, koji, premda u vrčevima svojim izlučuju digestione sokove, ipak u njima podržavaju žive ličinke mušica, kako je Haberlandt spomenuo. Voda, koju med listanim tokovima u ve- likoj množini podržava Musaceja Ravenala madagascariensis, sasvim je bistra i pitka te u njoj nije nađeno ličinki. Možda bi drugdje valjalo paziti na neke Pandanuse (n. pr. Freycinetije)? Dr, A. Heinz. 119 Iz epidemiologije pošaline. (Predavanje na mjesečnom sastanku hrv. nar. društva dne 26. veljače 1903). U ovaj čas, gdje metropola naše Slavonije ravne kuka i stenje poradi zlokobne pošaline, koja ju je u emi- nentnoj mjeri snašla, držim, da ne će biti na odmet, ako iznesem neko- liko riječi o epidemiologiji te užasne pošasti. Činim to i poradi toga, što sam netom pročitao zanimljivu radnju (Zur Epidemiologie des Typh. abd. Ctrb. Bak. Jan. 1903.) ravnatelja zavoda za infekcijozne bolesti u Bernu, dra. Tavela, koja, u lapidarnome stilu pisana, donosi sve, što je o širenju tifa do danas poznato, a rješava napose i jedno od najznamenitijih, a sve do danas prijepornih pitanja, koja se tiču epidemiologije pošaline. Što ovdje priopćujem, i opet nije drugo nego referat o toj radnji, a držim, da će gospodu interesirati. Uzročnik abdominalnoga tifa je Bacillus typhi abdom. Ishodište infek- cije, i to najvažnije i najčešće ishodište je voda, koju kao pitku vodu uži- vamo. Njome dolazi i uzročnik tifa gotovo svagda u naše tijelo. — Nije isključena doduše mogućnost, da se bacil tifa kadšto, ali pouzdano vrlo rijetko, prenosi uzduhom. Ima izvjesnih podataka, da se je prijenos virusa dogodio i posredstvom odjeće, koju su nosili tifozni ljudi. Kao dalja is- hodišta spominje se inficirano mlijeko, za tim inficirani led i inficirano meso. Bit će, da se je kad i kad dogodio i direktni digitalni prijenos bacila (npr. kod bolničkoga osoblja); a slučaj, da je tifus nastao poradi kupanja u infi- ciranoj vodi, bit će, da se ima tako tumačiti, da je nešto inficirane vode kroz usta i u probavni trakt dospjelo, nikako pak nije dovoljan bio sam kontakt površine tijela s takom vodom. Za piće upotrebljavana voda svakako ostaje najvažniji faktor. Da je ona u istinu najčešće vrelo infekcije, posvjedočuju ove opstojnosti : 1. Nebrojeno puta doprinešen eksaktan dokaz, da je dotična voda bila onečišćena s dejekcijama ljudi, koji su na tifu bolovali. 2. Jednakom sigurnošću doprinešen dokaz, da su u nekom mjestu ili prijedjelu, koji je s različnim pitkim vodama bio opskrbljen, oboljeli od tifa samo žitelji, koji su određenu vodu pili. Tu može da je ograničenje bolesti samo na jednu kuću ili samo na malen kotar grada etc., koji se je opskrbljivao s tom jednom vodom. 3. Direktno bakteriološkim putem dokazana nazočnost tifus-bacila u određenoj vodi. Glede I. i II. tačke nemamo ništa da dodamo, jer je odnosni put infekcije apsolutno uglavljen. Puno teže je bilo dokazati nazočnost samih tifus-bacila u nekoj sumnjivoj vodi. Stariji brojni pozitivni navodi jedva su vjerodostojni. Pored današnje dotjerane metodike uspio je međutim i taj dokaz; a negativni nalazi i u ovaj mah još tumače se time, što se u jednu ruku faktično samo sporadične infekcije vode događaju, a u drugu ruku time, što inkubacija bolesti traje od prilike 3 tjedna, te u vodi, kad ona na pretragu dospije, obično tifus-bacilima nema više ni traga. Napokon valja imati na umu, da u inficiranoj i po tome patogenoj vodi ne mora nego vrlo malo bacila biti, a kako jedva imamo sasvim pouzdanih metoda izo- lacije, nijesu neobična posljedica negativni nalazi. Izvodila su se i brojna eksperimentalna istraživanja o tome, kako dugo 120 se u nekoj vodi tifus-bacili u opće, a napose virulentni tifus-bacili mogu uz- držati. U tu su se svrhu različne vode, i prirodne i destilirane i onečišćene ete. umjetno inficirale s tifus-bacilima. — Brojni istraživaoci u takim slu- čajevima već nakon malo vremena (recimo nekoliko dana) nijesu bili po- dobni naći tifus-bacila. A ipak je neoboriva iskustvom uglavljena činjenica, da u određenim prilikama neka voda može vrlo dugo da ostane inficirana. Za ovo potonje doprinesao je eklatantan dokaz baš spomenuti dr. Tavel prigodom jedne epidemije u švicarskom gradu Oltenu, pokazavši, da su u samoj vodovodnoj mreži toga grada tifus-bacili vrlo dugo ostali na životu i viru- lentmi. Radilo se naime o jednoj jedinoj kući, u kojoj je epidemija sveudilj trajala, dok je u čitavom ostalom gradu već bila prestala. Ta je jedina kuća u cijelom gradu (nalazila se je na periferiji) dobivala vodu iz jednoga slijepog rukava vodovoda. Kako pošast u toj kući nije htjela prestati, odlučiše raskopati vodovod i pretražiti sadržinu onoga slijepog komada cijevi Voda je u toj cijevi bila sasvim zamuljena, dakle je stagnirala. U Tave- lovu zavodu našlo se je u 1 cem vode do 13.000 kolonija; našle su se Coli-bakterije, Proteus, Fluorescensi, Bac.-arborescens, kojekaki Staphilococ- eusi etc., a što je najvažnije, našlo se je i živih i virulentnih pravih *tifus- bacila. Ta je analiza obavljena prvih dana maja 1901., dok je epidemija u čitavom gradu (osim one kuće) prestala već u oktobru 1900. Dakle je virulentnih tifus-bacila u mreži vodovoda ostalo nakon '/, godine. Dr. A. Heinz. Prosuđivanje brzine leta i udaljenosti ptica, koje lete. — U svom članku: „Zur Frage über die Beurteilung der Geschwindigkeit und der Ent- fernung fliegender Vögel“ u Ornithologische Monatsberichte XI. (1903.) br. 4. priopćuje nam Kurt-Loos zanimljiva opažanja o brzini leta i udalje- nosti ptice i daje ujedno naputke, kako se mogu bar približno odrediti. Da se prosudi udaljenost kojega predmeta, za to treba mnogo vježbe. To vrijedi navlastito za predmete u uzduhu, jer tu nema objekata za ispoređivanje. Mi te udaljenosti obično uzimamo prevelike, a o tom se možemo lako uvjeriti u lovu, po gotovo na močvarice. Nadalje se čovjek vrlo lako prevari za maglovita vremena, jer mu se predmeti čine onda puno dalji, nego što zbilja jesu. Kako se dakle prema gore rečenomu možemo vrlo lako prevariti pri prosudivanju udaljenosti ptice, koja leti, tako se možemo lako prevariti i kod prosuđivanja brzine leta, koja se također sigurno dosta često uzima prevelika. Pisac priopćuje više pokusa, što ih je izveo, da odredi, na koje se daljine pojedine ptice još vide, pa na tom temelju računa brzinu leta. Vrana n. pr. s razapetim krilima, pričvršćena na pećini od bijela vapnenca, vidjela se još u daljini od 1200 koraka (ca 950m) kao točka, ali se nije više vidjela 1300 koraka (ca 1030 m) daleko. S običnim dur- binom (trostrukoga uvećanja) vidjela se još na daljinu od 1800 koraka (ca 1450 m), a iščezla je na daljini od 1900 koraka (ca 1530 m). Na te- melju ovih opažanja može se brzina leta približno točno proračunati. Ako se nad nama pojavi vrana, koja leti u pravcu dalje, treba samo 121 brojiti, koliko sekundi treba, da nam iščezne iz vidnoga polja; iz toga broja sekundi i udaljenosti, do koje mi vranu još vidimo, lako prora- čunamo brzinu leta. Slične pokuse izveo je Loos za čavku, svraku, žunu, trčku, go- luba itd. Napokon još priopćuje postupak, koji on upotrebljava, da brzinu leta proračuna. Ako mi okom pratimo pticu, koja u pravcu pred nama leti, lako možemo vrhove kažiprsta i palca postaviti u ravninu, koja od našeg oka ide kroz pticu tako, da nam vrhovi naših dvaju prsta leže usporedo s pravcem leta. Ako sastavimo oko s ona dva prsta i produljimo krakove ovoga kuta sve do ptice, dobijemo dva slična trokuta: abe i ade (vidi sliku). Iz njih izlazi proporcija ab: be = ad: de, u kojem su ab i de po- znate, ad i de nepoznate veličine. ad se dade u većini slučajeva izmjeriti, jer je to udaljenost ptice od motritelja i mi imamo sada samo još jednu nepoznanicu de, naime veličinu puta, što ga ptica u određeno vrijeme prevali. Ako mi hoćemo da saznamo brzinu leta, moramo proračunati vrijeme, što ga ptica treba, da taj put prevali. Loos upotrebljava za to štap, što ga objesi na palac i koji mu na taj način služi kao njihalo (za 100 sekundi izvrši po prilici 120 njihaja). Npr. ab = 50 cm, be = 20cm, a udaljenost ptice ad = 200m. Dok je ptica proletjela prostor, što ga mi vidimo među vrhovima naših prsta, izveo je štap 12 njihaja, dakle je ona trebala za taj put 10 sekundi. 1z razmjera 50 : 20 = 200: de izlazi, da je de = 80m, a brzina leta 80 : 10 = 8m u 1 sekundi. Makar da je ova metoda vrlo primitivna, pa ne može prama tomu ni da pokazuje velike točnosti, daje ipak prilične resultate, kako Loos u svom članku pokazuje na više opažanja i primjera. Zato bi bilo dobro, 199 da i drugi taka opažanja i take pokuse izvode, jer bi oni dali dosta materijala, da se prosudi valjanost ove Loosove metode. Dr. £. Rossler. O evropskom krtu (Talpa europaea). — Fakat je, da je život nekih naših najobičnijih životinja u mnogim točkama još dosta slabo poznat, te da se navodi pojedinih starijih autora još uvijek ponavljaju, a da nijesu potvrđeni novijim istraživanjima. Dokaz nam je tome radnja I. E. Adamsa: Prilog našem poznavanju evropskoga krta (Talpa europaea), kako izvješćuje R. v. Hahnstein (u Naturw. Rundsch. 1903. Nr. 14. po Mem. and. proc. of the Manchester literary and phil. soc. 1902—1903, vol 47. pt. 2, p. 1—39). — Pisac veli doduše, da iza Geoffroy St. Hilaira i Blasiusa nijesu publicirana originalna istraživanja o krtovim gradnjama, premda je Dahl prije 12 godina izvijestio na osnovu vlastitih studija o načinu gradnje i o spremljenoj hrani. No ipak su zato i neki podaci Adamsa, koji Dahla u mnogom popunjuje, dosta zanimivi, da ih ovdje iznesemo i pred širu BL I. Sl. 2. publiku, budući da se radi o životinji toli poznatoj i često spominjanoj. Kome nije poznata ona slika krtova stana, što se nalazi po svim školskim knji- gama: „Njegov (krtov) stan sastoji od jednog kućerka i dvaju naokrug prorovanih hodnika, a spojen je sa lovištem u koje po tri puta na dan hodi loviti, prokopanom cijevi, koja je dosta puta preko 30 m. duga“. Već je i Dahl istaknuo, da nijesu nipošto svi stanovi krtova po tom tipu građeni, premda se on još od vremena Geoftroy St. Hilaira i Blasiusa kao aksiom drži. Osobito je poricao Dahl redovni obstanak dvaju u okrug prorovanih hodnika, što okružuju u različnoj visini samo gnijezdo —kućerak, naglasivši, da se gradnje raznih krtova u mnogim točkama razilaze. Adams, koji je iskopao i pretražio do 300 takovih stanova, također veli da među njima niti dva nijesu bila sasvim jednaka, a niti jedan nije odgovarao pomenutom tradicionalnom nacrtu. U močvarnom tlu našao je pisac, kao što i Dahl spominje, na vlažnim livadama kućerak uvijek nadzemno u malenom humku, inače 2—6 palaca ispod površine. Iz kućerka vodi sad kraći sad dulji često zavojit hodnik gore, a tim hodnikom krt iskopanu zemlju u vis potiskuje. Slika 1. predočuje nam takovu jednostavnu građevinu ; u vrlo rijetkim slučajevima našao je Adams, da se taj hodnik sa više za- voja uzdiže (sl. 2.) i podsjeća onda na Blasiusov nacrt (sl. 3). Osim toga 193 ima i drugih individualnih razlika u samoj gradnji, kao Sto i glede ma- terijala, kojim nastiru kuderak; taj može da bude trava, suho lišće ili mješovito. Kadkad naišao je pisac na dva kućerka, koji bijahu redovno jedan nad drugim izgrađeni (sl. 1.) te samo prvi nastanjen, zato drži opravdanim, da ih je jedan individuum izgradio. Kod izbacivanja zemlje u krtičnjak, mnije pisac, da se životinja ne služi stražnjim nogama, već glavom i rilom. — Na ova se opažanja nadovezuju još neka, n. pr. vanjska spo- lovila su u mužjaka i u ženki u djevičanskom stanju vrlo slična, te bi čovjek mislio, da vidi same mužjake. Tek početkom ožujka počne se vanjsko spolovilo ženke potpuno razvijati, te postigne vrhunac razvoja oko konca ožujka, kao i u mužjaka ; iza toga budu pomenuti organi opet manji; tako zaključuje Adams, da samo jednom u godini legu mlade i to najviše što je opažao 7 (suprot tvrdnje Blasiusa 8), a poprijeko 5!/,. Oba spola nastavaju posebne stanove, te su oni ženki mnogo jednostavniji. — Pisac uzima da je krt slijep. Mišljenje nekih starijih autora, da bi u vodu metnuti progledali razmaknuvši dlaku, koja oči opkoljuje, nijesu mu vla- stiti pokusi potvrdili. I drugi eksperimenti dokazali su također sljepoću. — Plivajući miče udove na način pasa, dočim mu glava, hrbat i vršak repa vire iz vode. — Veliku proždrljivost tih životinjica potvrđuje i Adams, naprotiv mogu mladi bolje gladovati, kako pokusi pokazuju. Iz- rasla životinja, pošto je bila obilno nahranjena, postala je tečajem noći bez hrane tako slaba, da nije mogla više jesti i naskoro je uginula, dočim su mladi od 5 tjedana mogli gladovati 18 sati, od 2—3 tjedna 41 sat, a još mladi 50—69 sati, očit dokaz, da sa usavršenjem organizma i dobar apetit raste. Napokon dodaje pisac, da su sisajući mladi tečni poput kunića. Iznio sam ovo nekoliko crtica o krtu u nadi, da će se pogrješka glede gradnje njegova stana u našim školskim knjigama zgodom ispraviti, a sa druge strane opet mislim, da će pomenuta istraživanja o krtovu ži- votu i šire čitateljstvo zanimati. Ivo pl. Czekus. Nova proizvodnja sladora. — Obični se je slador do sada tvornički dobivao jedino od šećerne blitve (Beta vulgaris L. var. Rapa) a u preko- morskim zemljama od sladorne trske (Saccharum officinarum L.). Potonji je dolazio u trgovini pod imenom kolonijalnoga sladora (Colonialzucker). Kako je međutim potrošak sladora svakim danom rastao, trebalo je mi- sliti na novo vrelo dobivanja sladora tvorničkim putem, a to se je i našlo i to u drvu, pa danas, koliko ja znam, postoji već jedna tvornica kod Aachena, koja iz drva proizvodi slador. Iz drva se dobije najprije surova celuloza, koja se uz velik tlak i dodatak kvasovca (Hefe) pusti vreti. Celuloza prelazi kod toga u slador, a kod daljega vrenja u žestu. Jedan kilogram celuloze daje 300 gr. sladora ili 120 grama žeste. Aurel Forenbacher. Pupinova telefonija. — Protesor na Columbijskom sveučilištu u New- Yorku Michaell Pupin, naše gore list, rođen u bivšoj banatskoj kra jini, unaprijedio je telefoniju veoma znamenitim obretom, za koji se već sada čini, da ima lijepu budućnost i da će veoma raširiti primjenu tele- fona kao svjetskoga prometnoga sredstva. Do sada mogao se je prenositi govor telefonom tek na nekoliko stotina kilometara: u Evropi je bila najduža linija s javnim telefonskim prometom linija od Berlina do Pariza, dugačka 1200 kilometara. Uzrok je tomu prije svega u tom, što su izmjenične galvanske struje, koje pre- nose govor, već same od sebe veoma slabe, a onda i u tom, da se one u provodnici telefona ,utišavaju“ u to većoj mjeri, što je duža pro vodnica. Kod svake se izmjenične struje giba elektriciteta periodično tamo i amo, mogli bismo reći, da se njiše na jednu i na drugu stranu poput njihala. Kad god se pak njihalo slobodno njiše, opazit ćeš, da se amplitude njihanja (,zamasi“) malo po malo umanjuju, i da će njihalo napokon stati. Uzrok je tomu umanjivanju otpor, što ga uzduh zadaje gibanju njihala. Ovim otporom uzduha izvedeno neprestano umanjivanje amplitude (zamaha) zove se u nauci ,utišavanje njihanja“ (Däm- pfung der Schwingung). To utišavanje zapada velika uloga kod vrlo raz- ličnih prirodnih pojava, a spomenuti primjer njihala tek je jedan od naj- jednostavnijih slučajeva. Susretamo se s pojavom utišavanja kod titranja napetih struna u akustici, kod titranja zraka svjetlosti, koje ulaze u ti- jelo slabo prozračno, kod svih njihanja elektricitete, koja se javljaju kod električnih ispražnjivanja, a amo ide i naš slučaj kod telefona, I tu se izmjenične struje utišavaju, ali ne možda poradi otpora uzduha, nego poradi elektrostatičke kapacitete dugih provodnica u uzduhu i dugih ka- bela, kojoj je svagda posljedicom gubitak električne energije poradi Jou- leove topline, koja se javlja u žici. Da se govor može prenositi što dalje, treba utišavanje što više umanjiti. Kako utišavanje u našem slučaju u prvom redu dolazi od gubitka energije Jouleovom toplinom, koja je opet upravno razmjerna s kvadratom jakosti struje, moći će se utišavanje dosta umanjiti, ako se gubici toplinom načine što manji. l'o se pak može postići, ako se u provodnicu uklope na određenim mjestima u tečaj struja svitei žice, koji imaju zgodne dimenzije. Ovaki će svitci znatno uvećati 125 vlastitu indukciju u provodnici, tim će se umanjiti jakost struja a poradi toga će se opet gubici toplinom toliko umanjiti, da će faktor utiša- vanja jako umanjiti, amplitude će se električnih njihaja mnogo pola- ganije umanjivati i govor će se u provodnici mnogo dalje prenositi. Na osnovi svojih teoretičkih istraživanja našaoje Pupin g. 1900. veličinu i dimenzije svitaka i daljine, u kojima treba svitke uklopiti u pro- vodnicu, kako se ne bi električni valovi nigdje odbijali i tim prenošenje u velike daljine zapriječili. Osim toga donosi uvećavanje vlastite indukcije još jednu korist: različni se titraji struja jednoličnije utišavaju, a tim postaje preneseni govor čišći, a i to je velik napredak u telefoniji. SiemensiHalske iskušali su obret Pupinov na telefonskom kabelu između Berlina i Potsdama (32:5 km); uklopili su u polovinu žica Pupinove svitke u razmacima od 1300 m, a drugu su polovinu ostavili nepro- mijenjenu. Razlika je bila velika u prenošenju govora. Govor je bio kod Pu- pinova sustava kod daljine od 5 X 32:5 = 162:5 km još uvijek tako glasan, kao kod 325 km bez Pupinovih svitaka. Još i kod 13 X 32:5 = 422:5 km mogli su govore doduše slabo, no ipak za praktične svrhe dobro razumjeti. Do sada se mislilo, da je nemoguće na kabelu tako daleko telefonirati. No velika je većina telefonskih provodnica namještena u nzduhu, pa je trebalo učinak Pupinova sustava ispitati i na ,uzdušnoj li niji“. Na liniji Berlin—Magdeburg (150 km) uklopili su Siemens i Halske na svaka 4 kilometra po jedan svitak u provodnicu debelu 2 milimetra. Pokazalo se je, da se tim postigla veća jasnoća govora na onoj tanjoj žici, nego li na žici od 3 milimetra bez Pupinovih svitaka i u tom je resultatu velika materijalna prištednja, jer je namještenje svitaka kud i kamo jeftinije od razapinjanja debljih žica. Kako su se sjajni resultati pokusa posvema podudarali s teorijom, nema sumnje, da će se i kod pokusa na još dužim linijama ne samo po- tvrditi, nego bi prema teoriji morali biti još to povoljniji, što je dulja linija, Što znači Pupinov izum za telefoniju? Ako se uzme za podlogu dosadanji resultat pokusa, da govor njime može 5 puta glasniji postati i da se je do sada moglo na žici debeloj 5 milimetara telefonirati 1200 ki- lometara daleko, moći će se od sada na žici iste debljine telefonirati 6000 kilometara daleko, a na žici od 6 milimetara pače i 8000 kilometara daleko. Nema dakle sumnje, da će u nedalekoj budućnosti moći Zagreb govoriti s Petrogradom, Carigradom, Atenom, Rimom, Madridom, a nije s tehničke strane nemoguće, da će se n. pr. iz Petrograda moći telefo- nirati u Peking ili iz Berlina u Egipat, Indiju i Afrikanske kolonije nje- mačke. S teoretske strane nakon Pupinova izuma nema tomu zapreke, ako bi se isplatila gradnja ovake skupocjene linije. Kako će biti s telefo- niranjem preko oceana n. pr. iz Evrope u Ameriku, gdje treba oko 6000 kilometara dugačak kabel s Pupinovim svitcima polagati u duboko more, o tom se sada još ne može govoriti, jer se tu javljaju velike nove tehničke zapreke, ali to se smije već danas reći, da misao o telefoniranju preko oceana nije više puka fantazija. Baš se sada izvode dalji pokusi u većoj mjeri, o kojima ću čitatelje kasnije izvijestiti. („Elektrotechn. Zeitschr.“ od g. 1902.) Dr. Oton Kutera. 126 Učinci svjetlosti na dragulje. — Chaumet je u Comptes rendus (sv. 134. od g. 1902.) priopćio resultate svojih nekih zanimljivih pokusa. Zna se, da dijamant fluorescira u ljubičastoj svjetlosti. Chaumet je našao, da ne daju u umjetnoj svjetlosti najživlju vatru oni dijamanti, koji su najpravilnije brušeni, nego oni, koji u ljubičastoj svjetlosti najbolje fluoresciraju. Dijamanti, koji ne fluoresciraju, u umjet- noj su svjetlosti jednostavno ljubičasti. — Zut dijamant s mnogobroj- nim facetama, koji je u danjoj i u umjetnoj svjetlosti pokazivao veoma karakteristične žute reflekse, nije fluorescirao u ljubičastoj svjetlosti, nego se je sjao u vatri živoga rumenila osobito na brušenim bridovima. Kad je kamen tek nekoliko minuta bio u ljubičastoj svjetlosti, boja mu nije bila više žuta, nego tamno sura. Vrijednost bi mu tijem bila pala za */,, da nije na sreću nakon 24 sata opet sam dobio pređašnju boju. I raz- lične se vrste rubina mogu dobro raspoznati po svom odnošaju spram ljubičaste svjetlosti. Veoma skupocjeni rubini iz Birme fluoresciraju jako i pri tom su živo crveni, dok manje vrijedni Siamski rubini samo malo fluoresciraju. Ako su obje vrsti pomiješane, prvi su u ljubičastoj svjetlosti svijetli, a drugi tamni. (Z. f. phys. u. chem. Unt., XV. g. 1992.) Dr. 0. Kučera. Petrolejska lampa, koja govori. — U zimi g. 1901. eksperimenti- rali su A. Bačinskii V. Gabričevski u moskovskom sveučilištu na Rühmkorffovu induktoriju. Za jedan pol im je služio Bunsenov pla- men. Opaziše mimo ino neke osobite periodične promjene u obliku toga plamena. Kad su nedavno ponovili pokuse, pokazalo im se, da plamen sastavljen metalički s jednim polom veoma jasno i čisto ponavlja ton Simonova prekidača struje, sve ako se plamen i odmakne u drugu sobu. Na osnovi toga pojava sagradiše telefon s ovim rasporedom: Od oba pola induktorija išle su kratke spojnice do isoliranih Bunsenovih žižaka ili do jednostavnih petrolejskih lampi, pače samo do svijeća. U primarni se svitak induktorija uklopi baterija zajedno s mikrofonom ude- $enim za struje jake do 4 Amp. Daljina od mikrofona do plamena bila je kod njihovih pokusa od prilike 30 m. Petrolejska je lampa izvrsno po- navljala pjevanje, fićukanje, pače i govor. Bitan je uvjet za dobar uspjeh pokusa, da budu promjene potencijala na elektrodama od plamena dosta velike. Plamenovi pjevaju glasnije, ako je između lampi, koje su sastav- ljene s polovima, namještena žica. (Phys. Zeitschr. IV. 1909.). Dr. 0. Kučera. Brzina svemirskih maglica. — Kako je poznato, nekretnice zaista nijesu nepomična tjelesa u svemiru: kao što sve u svemiru, tako se i sunca gibaju u prostoru; nije izuzeto ni naše Sunce zajedno sa svojom cijelom obitelji. Sve nekretnice (sunca) jure velikom brzinom kroz sve- mir. Kuda, kako i kojim putem — to baš sada nastoji ispitivati astrono- mija. Poradi toga se gibanja nekretnica tečajem stoljeća polako mijenjaju međusobni položaji nekretnica: prastare se sveze zvjezdišta po malo ras- kidaju. No poradi gotovo neizmjerno velike daljine nekretnica od nas, ta 197 še vlastita gibanja njihova tex nakon velikoga broja godina mogu opaziti a donekle i mjeriti tek usavršenim pomagalima moderne astronomije: oko bez tih pomagala ne opaža ništa od tih promjena mjesta. Zna se danas, da je sjajni Sirius (a Canis majoris) od vremena sagrađenja Rima (753. pr. I.) do danas promijenio svoje mjesto na nebu gotovo za pune dvije Širine punoga Mjeseca, Arktur u Bootesu gotovo za četiri, a a Centauri za pet Mjesečevih Širina. — Obretom spektralne analize dobila je astro- nomija novu metodu, po kojoj je osim prividnoga gibanja nekretnica mogla ispitivati i prave brzine njihove u smjeru doglednice. Princip je te me- tode našao g. 1842. profesor Doppler u Pragu, no Mach je tek god. 1560. nakon obreta spektralne analize na to upozorio, da gibanje nekret- nica u svemiru mora imati za posljedicu neko pomicanje spektral- nih crta s njihova mjesta u spektru: ako se nekretnica opažaču pri- bližava, crte su spektra pomaknute nešto prama ljubičastom kraju spektra, ako se pak udaljuje od opažača prama crvenom kraju. Po tom, za koliko je crta pomaknuta sa svoga mjesta na jednu ili na drugu stranu, može se odrediti brzina, kojom nekretnica ide k nama ili od nas. (O spektralnoj analizi isporedi moju knjigu ,Naše Nebo“ str. 152—182). Secchi je prvi ovo neznatno pomicanje crta u spektru kušao upotrijebiti, da ispita ovaj teoretički izvod na nebu, no njegovi aparati ne bijahu još dosta osjetljivi za to suptilno istraživanje. Tek je Huggins g. 1868. nakon velikoga truda mogao utvrditi, da se sjajni Sirius od nas udaljuje br- zinom od 29.4 engl. milja. Točnije su resultate postigli Vogeli Lohse u Potsdamu, a i u Grenwichu su s uspjehom izvodili ovaka opažanja i mjerenja. Ali se ipak pokazalo, da su sva direktna opažanja toliko ne- sigurna, da se od njih ne može mnogo očekivati. Poradi toga je Vogel u Potsdamu pokušao, ne bi li fotografiranjem spektra dobio bolje resultate i uspjeh je zaista pokazao, da ova metoda daje veoma pouzdane resul- tate, jer nije zavisna o predispoziciji opažača, a i nemir uzduha ni s da- leka ne utječe toliko, kao kod opažanja okom. U publikacijama astrofizi- kalnoga opservatorija u Potsdamu (1892. br. 25) izišli su prvi resultati, dobiveni poovoj ,spektrografičnoj metodi“. Tamo su zabilježena gibanja od 51 nekretnice u doglednici i u njima se pokazuje, što se je tada moglo postići u tom smjeru.*) Godine 1899. namješten je u Potsdamu novi dvostruki refraktor — sada u Evropi najveći — s objektivima od 80 em i 50 em i žarišnim daljinama od 12 m i 121, m. Glavna je svrha tomu instrumentu nastaviti spektrografična istraživanja i tu metodu pri- mijeniti na slabije nekretnice. Već g. 1894. upotrijebio je Keeler Dopplerov princip, da ispituje i brzine svemirskih maglica u doglednici, kojima spektar sastoji od ne- koliko svijetlih crta, a najviše se među njima ističu crte vodika. No i nje- gova su mjerenja osnovana na okularnim motrenjima i poradi toga manje pouzdana. I ovdje se dakle preporuča fotografiranje spektara, jer će točnost resultata znatno dići, a osim toga bi nam mogli razmještaji crta, *) Isp. Kučera: Gibanje zvijezda u doglednici. Nastavni Vjesnik II. str. 191—192. i ,Naše Nebo“ str. 413—414. 198 uhvaćeni na fotografičnoj ploči, možda štogođ odati i o gibanju u unutrašnjosti tih maglovitih masa, a tijem bi studijem mogli bolje upo- znati ove sustave nebeskih tjelesa i naše kosmogoničke misli usavršiti. Prošle godine 1902. dobila je nauka prve vijesti o spektrografičnom mje- renju brzine nekih svemirskih maglica: Dr. Hartmannu na astrofizi- kalnom opservatoriju u Potsdamu pošlo je s pomoću novoga durbina od 80 cm i novoga spektrografa na njem za rukom, da odredi brzine u do- glednici triju malih ali svijetlih svemirskih planetarnih maglica u Ophiuchu i Zmaju, o čem izvješćuje u Sitzungsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, 1902, XII. U svemu je dobio 7 ploča kod ekspozicija od 90--270 minuta. Za isporedivanje spektara upotrijebio je spektar željeza u ugljenovoj električnoj svjetlosti. Resultati se izmjerivanja veoma dobro podudaraju s podacima Keelerovim. Za dužine valova obiju najgla- vnijih crta maglica našao je Hartmann X = 500:704 pui X = 495911 up (up = 1 milijuntina milimetra). Iz toga mu izlaze za brzine u do- glednici (u sekundi) ove srednje vrijednosti : Maglica Brzina u doglednici po Hartmannu po Keeleru G. C. 4590 —10:5 km — 97 km G. C. 4373 —658 „ —647 , N..G. 02 7027 Hag +101 „ Za razjašnjenje ove tablice spominjem, da je G. C. kratica za „ge- neralni katalog“ rpa zvijezda i svemirskih maglica a broj označuje mjesto maglice u tom katalogu; N. G. C. znači ,novi generalni katalog“ tih ne- beskih tjelesa. Znak — ispred brzine znači, da nam se maglica približava, a znak +, da se od nas udaljuje. No još su mnogo zanimljiviji drugi neki resultati ovih Hartman- novih spektrografičnih snimaka. Na nekim pločama, koje su bile na- mještene što na rub, što na sredinu maglice, pokazaše se male ra z- like u vrijednostima brzina, no Hartmann sam dodaje, da po njima još ne može pod izvjesno zaključiti na relativna gibanja pojedinih dijelova maglice. Važnije mu se čini opažanje na maglici G. C. 4390. Gotovo na svim se fotografijama njezina spektra pokazuje slaba krivina crta, spojena s malim priklonom spram smjera crta u spektru za isporedivanje. Na osnovi toga mu se čini vrlo vjerojatno, da se u toj maglici odaju re- lativna gibanja unutar njezine mase, pa obećaje, da će ju dalje istraži- vati s pomoću novoga spektografa, građenoga baš u tu svrhu. Mjerenja naime tako velike točnosti, kao što su ovdje spomenuta, ištu osobitu pomnju kod upotrebljavanja spektrografa. Jedan je od najvažnijih uvjeta uspjehu, da bude temperatura konstatna za dugoga trajanja ekspozicije. Ako se naime mijenja temperatura, mijenja se i lomljenje zraka svjetlosti u prizmama, a tim se tečajem jedne večeri mogu i crte spektra toliko pomaknuti, da to nadmaši pomicanje istih crta, koje dolazi od gibanja ma- glice u doglednici. Poradi toga je Hartmann na spektrografu br. III. namjestio električnu peć, koja automatično drži temperaturu spektrograta, koji je zatvoren u drvenoj kutiji, na istoj visini. 129 Uspjesi Hartmannovi potakli su Dra. Eberharda, da upotrijebi spektrografsku metodu na maglicu Oriona s pomoću istoga durbina u Potsdamu od 80 em otvora. O toj je radnji izvijestio Vogel Berlinsku akademiju dne 13. ožujka 1902. (Sitzungsberichte 1902, XIV.). Snimali su dio maglice kod zvijezde è, Orionis i mjerenje je pokazalo, da se ovo mjesto maglice od nas udaljuje brzinama od 17:5 km. i 17:3 km, a s tim se izvrsno podudara resultat Keelerov od + 17:7 km u sekundi. No još je zanimljivije, što su se i tu pokazali znaci, da postoje neka rela- tivna gibanja u unutrašnjosti maglice. Crta Hy, koja pripada vodiku, nešto je bila nagnuta spram crta spektra za ispoređivanje, a osim toga se na njoj pokazuje, da je na više mjesta nešto malo ugnuta, a to bi zna- čilo, da različne partije magle imaju različne relativne brzine. Na osnovi suglasnih i mnogobrojnih mjerenja Vogela i Eberharda izlazi, da se materija maglice na najsvjetlijem svom mjestu, koje je 06“ ispred zvi- jezde %,, giba ispoređena s partijom tik kraj zvijezde za 5—6 km u se- kundi k nama, dok se maglica kao cjelina od nas udaljuje brzinom od 17 km. Još se mnogo veća relativna gibanja pokazaše na sasma drugom mjestu ove najveće maglice na nebu i to kod zvijezde Bond 685, na ko- jem su mjesto spektar fotografirali dne 20. veljače. Tu kolebaju veličine brzina relativno spram nas (Sunca) između + 6 km i + 30 km. Ovdje su u kratko prikazani prvi resultati spektrografične metode primijenjene na svemirske maglice, koji su kadri u nama učvrstiti nadu, da će ova me- toda ispitivanja nebeskih čudesa i na tom polju nauke donijeti sjajnih re- sultata, kao što ih je donijela u velikoj mjeri drugdje, no ujedno se vidi, kako su teška ovaka istraživanja i kakvih instrumentalnih sredstava za nje treba: fotograficki durbin u Potsdamu ima objektiv od 80 cm otvora, dok n. pr. durain astronomijske sekcije hrv. naravoslovnoga društva ima objektiv s otvorom od 16:2 em! — O daljem ćemo tečaju ovih važnih i za- nimljivih istraživanja izvijestiti naše čitatelje. Dr. Oton Kučera. Zanimljivo svojstvo velikih svemirskih magla. — Odkad se sve- mirske maglice mogu fotografirati, pokazalo se je, da su mnogi krajevi svemira ispunjeni slabim maglovitim masama, koje zapremaju velike pro- store. Zovu se danas općeno ,velike svemirske magle“#) Te su velike maglovite mase nebeske najzahvalniji predmeti za fotografiranje s pomoću portretnih leća male žarišne daljine. Samo s pomoću takvih. se instrumenata one mogu prepoznati, njihova protega odrediti i njihova sveza sa zvijezdama u okolini ispitivati. Dr. Max Wolf, sada ravnatelj astrofizikalnoga opservatorija Königsstuhl-Heidelberg, osobito se bavi foto- grafiranjem i ispitivanjem tih maglovitih masa i pri tom je studiju opazio čudnovatu pojavu, da se take magle nalaze svagda u zajednici s takvim mjestima svemirskoga prostora, gdje se broj zvijezda najednoć umanji i gdje nema gotovo nikakvih slabijih zvijezda; svagda su take magle *) Isp. sliku hrpe maglica u Plejadama u mojoj knjizi ,Naše Nebo“ na str. 420. 9 130 ilibarnjihovi vidljivi dijelovi, u zajednici sa ,zvje- zdanim prazninama“ (Sternleeren). Dr. Kopf je s te strane istra- živao veliku Orionovu maglu i maglu Amerika. Obje su opko- ljene zvjezdanim prazninama, koje osobito na jednoj strani daleko sizu; u njima gotovo nema slabijih zvjezdica, a ono malo zvijezda, što ih je u njima, pripada svijetlijim razredima. U masama je magle broj zvijezda tolik kao i drugdje. Wolf i Kopf našli su do sada još ove primjere ovakovih magla. 1) U svezi s velikom Orionovom maglom jesu magla £Orionisi magla N. G. C. 2064—2068 ; 2. Magla Messier 8; 3. od Wolfa obretena velika magla južno od nje, koja zaprema na nebu 10 kvadratnih stupanja, (a = 18h; è = — 26:4); 4. Magla Trifid (Messier 20); 5. velike magle kod y Scuti; 6. magle kod p Ophiuchi; 7. magle kod a Scorpii (Antares); 8. magle kod v Scorpii; 9. magle kod + Ophiuchi; 10. magle kod x Carinae i 11. u manjoj mjeri pokazuju pojavu i spomenute magle u Vlašićima (Plejadama). U prošloj je zimi W olf opet fotografirao dva znamenita primjera za ovu pojavu. Prvi je primjer velika magla, koja sa- stavlja dvije svjetlije maglice a središte joj je u a==6h 28m3 — + 10° u Monoceresu. Čitava je magla na jugoistočnom kraju velike i ne- pravilne i zvjezdane praznine nepravilna oblika, kojoj je središte od pri- like u promjenljivoj zvijezdi x =6h 23:1m 5— + 1121“. Drugi je primjer velika magla kod { Persei N. G. C. 1499 (a =3h5im i š == + 35:38). I ona je prekrasna magla na jugo-istočnom kraju velike zvjezdane pu- stinje, kojoj je središte od prilike u a =3h 44m è = + 37-20. Sve ove mase nijesu niti u sredini s njima spojenih velikih zvje- danih praznina, niti su oko njih naokolo, nego svagda na jednom rubu njihovu. One su krajevi spruženih dugačkih zvjezdanih praznina. Oko svake je magle doduše uska zona bez zvijezda, koja se točno priljubljuje konturama magle, no velike se šupljine nalaze svagda samo na jednoj strani. Magle same su obićno u najgušćim područjima zvi- jezda, a jedan se rub njihov točno podudara s krajem zvjezdane šu- pljine. Ovo se čudnovato pravilo može dakle ovako formulirati: magle u našem sustavu kumovske slame čine uopće na jednoj strani rub velike zvjezdane praznine. Poradi toga se je teško oteti mišljenju, da su nam ove magle vidljiv izraz kod procesa, poradi kojega postaju zvjezdane praznine i da nam one svojim položajem spram tih šupljina kazuju smjer gibanja, u kojem je proces među zvijezdama dalje išao. Tako se čini, da je magla Amerika dalje išla k sjevero-istoku; magla Oriona k sjevero-zapadu, magle u Mo- nocerosu k jugo-istoku i magla kod € Persei na jugo-istok. Courvoi sier primjećuje tomu, da će se po gibanju „velikih magla“, ako zaista postoji, moći suditi o veličini paralakse tih magla, a tijem i o daljini nji hovoj od Sunca. U oči udara, da suponirana gibanja u svim slučajevima imaju isti smjer na nebu t. j. da se zbivaju po najvećim krugovima, k ji idu kroz apeks sunčanoga gibanja t. j. kroz onu točku nebeskoga svodu, prema kojoj se misli, da leti naše Sunce. Po Newcombovim opsei nim istraživanjima ta je točka « = 27750 id = + 35°. Courvoisier na koncu upozoruje na to, kako bi bilo u interesu 131 pitanja, da se i dalje čuju podaci o položaju maglica spram „zvjezdanih pustinja“, jer kad bi se njima potvrdila jedinstvenost u smjeru hipotetič- noga gibanja, ojačala bi u jednu ruku tim Wolfova hipoteza o gibanju, a u drugu bi ruku opravdan bio smišljaj paralaktičnoga pomicanja maglica. (Astr. Nachr. br. 3845. i br. 3848.) Dr. Oton Kučera. Djelovanje električnih valova na mozak. — Kako je poznato, osnova su Marconijevü telegrafu bez žica Hertzovi električni valovi, koji u eteru postaju svagda, kad se negdje u prostoru javi električna iskra. Ti se električni valovi šire od svoga ishodišta na sve strane prostora. Englez Branly otkrio je osobito svojstvo električnih valova. Ako u staklenoj cjevéici naslažemo fine kovne piljotine među dva srebrna čepa, pa kroz nje pošaljemo galvansku struju kojega elementa, pokazuje uklopljen gal- vanometar, da struja ne će da ide kroz kovnu piljotinu, makar da su joj drobnice dobri vodići elektricitete: struja je u Branlyjevu kohereru pre- kinuta. Zrnca su piljotine doduše jedno uz drugo, ali između njih su ipak neizmjerno tanke vrste uzduha dosta jake, da ne dadu struji kroz piljo- tinu. No čim električan val udari o koherer, otpor se piljotine umanji i struja elementa prolazi kroz piljotinu: drobnice se piljotine dakle nekako »bolje sklo pe“, jedna prijanja uz drugu. Amerikanski fizik A. F.Col- lins publicirao je nedavno radnju, u kojoj istražuje pitanje, ne djeluju li Hertzovi valovi slično i na drobnice drugih materija, a ne samo na drobnice kovne i našao je, da djeluju i na stanice čovječjega i životinj- skoga mozga u sličnom smjeru, da ih naime također sklapaju t. j. nji- hovu kohesiju uvećavaju. O toj sam radnji rad ovdje izvijestiti. Povod je njegovu istraživanju bila već otprije u medicini poznata pojava, da oluje neugodno djeluju na nervozne i reumatične ljude. Oso- bito ga je zanimao slučaj jedne djevojčice od 8 godina u Philadelfiji, koja bi se svagda trzala, kad bi grmilo i bliskalo, a kad je jednom stri- jela udarila u kuću nekih 400 m daleko od nje, srušila se je mrtva. Općeno se mislilo, da je strah djeteta bio uzrok smrti, no Collins traži uzrok u Hertzovim električnim valovima, koji potječu od jake električne iskre strijele. Eksperimentirao je sa sličnim aparatima kao i Hertz. Upotreblja- vao je iskre od 2 em, koje su davale električne valove u eteru dugačke 30 em. Ti su valovi udarali o koherer, u kojem su bile između čepova stanice mozga — što žive, što mrtve, — umjesto drobnica kovne piljotine. I one zaista pokazivahu pojave kao i kovna piljotina: kad udaraju elek- trični valovi o nje, propuštaju struju, dakle im se otpor struji umanjuje. Kod čovječjega mozga pokazale su se sive partije mozga osjetljivije na električne valove, nego li bijele partije. Najosjetljivije se pokazaše sure partije maloga mozga, a najmanje je osjetljiv bio mozak (Mark), koji čini središte živaca. Kad je Collins jednoga dana s pomoću Wheatstonove vage istraživao otpor mozga, opazio je na galvanometru sasvim nerazu- mljiva njihanja igle, znak, da otpor čas raste, čas pada. Uzrok mu je otkrio grom, koji se je iza toga čuo: približavala se oluja, i električni valovi izvedeni strijelom mijenjali su koheziju stanica mozga. Kad je oluja bila najjača, zamijenio je galvanometar telefonom, pak je sada mi- * 132 jenjanje kohezije u mozgu čuo kao tonove, kaki se od prilike čuju, kad se usjano željezo utakne u vodu, Na osnovi svojih pokusa iznosi Collins mišljenje, da bi se abnormalni (bolesni) pojavi izvedeni od oluja mogli tumačiti tim, da električni valovi djeluju na veliki mozak. Mali je mozak po njem upravljač gibanja mišičnih, pa električni valovi mogu pogoršati boli, koje već postoje. On izvodi dalje zaključak, da se od električnih va- lova mijenja kohezija u čitavom živčanom sustavu, pa da osje- ćanje straha često potječe od Hertzovih valova. Jače utječu na stanice mozga nego na stanice niti i to toliko jače, da električni valovi strijele mogu biti i uzrok smrti Collinsovi će eksperimenti za stalno biti ishodište mnogim daljim istraživanjima o toj važnoj i zanimljivoj stvari, a dat će i povoda razli- čnim hipotezama o tumačenju drugih pojava. Tako bi se n. pr. i telepa- tija mogla tumačiti kao resultat prijenosa eterskih valova od jednoga mozga na drugi. Čini se svakako, da električni valovi mogu u mozgu iz- vesti koheziju, koja bi u nekim prilikama mogla postati opasna. Već je međutim g. 1893. naslućivao Munro u svojoj knjizi o romantici elektri- citete, da valovi etera djeluju na živce — a ubraja amo potištenost i drhtanje za vrijeme oluja. (Himmel und Erde XV. 1903.) Dr. Oton Kučera. Jossćov parostroj s podgrijavanjem. — Sva velika industrija 19. vijeka razvila se je na osnovi parostroja: da se ovaj genijalni izum J a- mesa Watta nije dao tako priljubiti i najrazličnijim svrhama tehnike i gospodarstva, današnje velike iudustrije za stalno ne bi bilo. Nije dakle čudo, da su svi naučnjaci, tehničari i konstrukteri gotovo 100 godina po- svećivali svu pažnju ovomu velikomu radniku i parostroj je izišao na koncu 19. vijeka gotov umotvor i najglavnija škola za mlade tehničare, No ako se on gleda sa stajališta zakona o održanju energije, ima on ve- liku pogrješku, koju za čudo pokazuje i kulturni svijet na koncu 19. vi- jeka u nerazmjerno velikoj mjeri: parostroj je lakouman ra- sipnikskupo plaćene sile. To će pokazati ovo razmatranje. Vruća vodena para (uzmimo, da joj je temperatura — 100°, makar da neki noviji parostroji rade s parom još više temperature) ulazi u cilindar i u njem se rasteže, slično kao za- voji napeta pera. To se zbiva energično i s velikom silom. Čep se cilindru giba pred njom do na kraj cilindra, a to se gibanje poznatim načinom dalje prenosi na kolesa i druge česti stroja. Kad je čep na kraju cilindra, pusti upravo majstorska konstrukcija Wattova vruću paru na drugu stranu čepa, a paru, koja je već izvršila svoju radnju, sastavi s konden- zatorom, u kojem sa ta para opet pretvori u vodu i tim izgubi svoju radnu snagu. Para, koja je na početku imala temparaturu od 100° ©, ulazi po iskustvu u kondenzator s temperaturom od 60°. Izlazi dakle, da je samo dio topline, koji pripada temperaturi od 40° (i taj ne sav!) izvr- šivao radnju, a para od 60° uvedena u kondenzator nije upotrijebljena ni za kakvu radnju, makar da je u njoj još velika zaliha radne snage, nego je sva ta radna snaga njezina beskorisno odbačena i protepena, Parostroj 133 dakle, mogli bismo reći u prispodobi s organskim stvorom, probavi tek jednu trećinu najbolje hrane, što ju prima u se u obliku crnoga dija manta: Dvije trećine energije, skupljene u ugljenu, parostroj lakoumno protepe. Kako se u parostroju za izvršenje radnje upotrebljava samo skok temperature (Temperaturgefälle) od 100°C na 40/0, a skok temperature od 69% na temperaturu kondenzatora ostaje neupotrijebljen, nastalo je pi- tanje, ne bi li se i ovaj drugi skok mogao korisno upotrijebiti za izvrši- vanje radnje. Profesor Joss& s politehnike u Charlottenburgu riješio je nedavno originalno taj problem. Kako pare u kondenzatoru nemaju više od 60°, a vodeni plinovi, koji izvršuju radnju, tek kod 100° postaju, bilo je jasno, da se s pomoću kondenzatora ne mogu iz vode načiniti po novno plinovi s radnom snagom. No moderna kemija poznaje i produ- cira tehnički i takih tekućina, koje imaju mnogo niže vrelište nego voda, pa se mogu već kod temperature od 60% a i niže pretvoriti u plinove, koji imaju radnu snagu. Josse se je odlučio za sumporičnu kise- linu, pa se njom služi, da upotrijebi korisno toplinu, koja se je u dosa- danjem parostroju rasula. Veoma je interesantno, kako je on ovu jedno- stavnu misao tehnički izveo, a da nije morao konstruirati nov patrostroj, nego baš obrnuto: svaki stari parostroj može se pregraditi u njegov „pa- rostroj s podgrijavanjem.“ Kondenzator Jossćov, u koji ulaze vodeni plinovi, koji su već izvr- Sili svoju radnju, („Abgase“) pun je cijevi između sebe spojenih; posebna ih sisaljka neprestano puni sumporičnom kiselinom. Vodena para od 60°. koja ulazi iz cilindra parostroja u ovaj ,cjevnati kondenzator“, pre- daje svoju toplinu sumpornoj kiselini, pretvara ju u plin s radnom sna- gom, a sama se pretvara u vodu. Ovaj plin sumporične kiseline ulazi u drugi cilindar i izvršuje u njem radnju tjerajući u njem čep tamo i amo. Ova radnja, što ju iz vršuje plin sumporične kiseline, jest dobitak Jossćova parostroja s podgrijavanjem spram staroga parostroja. Cirkulacija se tvari može prijegledno ovako prikazati: Iz parnoga kotla ulazi vruć vodeni plin od 100% u cilindar I, a iz njega ide u Jossèov ,cjevnati kondenzator“, u kojem cirkulira u cijevima sumporična kiselina utiskivana u nju poseb- nom sisaljkom. Razviti plin sumporične kiseline ulazi u drugi cilindar II, t. zv. ,cilindar hladne pare“ (Kaltlampfcylinder), i tjera u njem čep svojom radnom snagom. Izvršivši ovdje radnju ulazi taj plin u drugi ta- kođer cjevnati kondenzator, pak se u njegovim cijevima pretvara natrag u tekuću sumporičnu kiselinu, budući da oko tih cijevi neprestano struji hladna voda. Ovu sumporičnu kiselinu posebna sisaljka ponovno utiskuje u cijevi prvoga kondenzatora, obnavljajući tako prvu svoju cirkulaciju, Prvi Jossćov ,stroj s podgrijavanjem“ („Abwärmemaschine“) izveden je u prostorijama za pokuse strojarskoga laboratorija u visokoj tehničkoj školi i tu je jedan stariji parostroj, pretvoren u Jossćov stroj. Svrha je staroga parostroja bila, da tjera dinamo, koji daje rasvjetu či- tavom laboratoriju. Na prvi se mah nameće ovoj novoj konstrukciji težak prigovor: pare sumporiéne kiseline veoma su poznate sa svoje škodljivosti. No konstrukcija je Jossćova tako savršena, da ni najosjetljiviji nos sasma 134 blizu stroja ne osjeća ništa od tih para: a to je dokaz, da se kod cirku- lacije sumporične kiseline u cijevima stroja baš ništa ne gubi. Mjerenja pokazaše Jossću, da spomenuti dinamo izvršuje za 40%, više kad sudje luje njegov cilindar hladne pare, nego kad parostroj radi bez Josséova dodatka. Dalja su mu istraživanja pokazala, da novi stroj ima još i dru gih dobrih strana. Za jednak efekt treba Jossćov stroj manje pare, a po- stizava taj efekt prištednjom ugljena od 7%, ato će mnogo reći u doba, kad nestaje ugljena. Nema sumnje, da je Jossćov stroj spram dosadanjega parostroja rastrošnika zaista savršen štedljivac i u tom je njegova prva jaka strana. Ali se otvora i nova perspektiva za budućnost: mnogi su se izvori topline do sada beskorisni gubili, koji će se preko Jossćova stroja moći upregnuti na rad n. pr. vruć uzduh iz dimnjaka, vruća vrela vode ili plinova moći će se upotrijebiti, da isparuju sumporičnu kiselinu u Jos seovu stroju i tim izvršuju za čovjeka korisnu radnju. (Himmel und Erde VX.) Dr. Oton Kučera. Knjizevne obznane. Opažanja oborina i vodostaja u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji go- dine 1901. Sastavio narodno-gospodarstveni odsjek kr. zem. vlade. Zagreb. 1902. fol. Već od nekoliko godina izdaje spomenuti odsjek ovakva opažanja, koja će u zgodnim prilikama biti od velike koristi. Godine 1901. bile su 92 ombrometrijske postaje, od kojih 22 nepotpune. Od ostalih 0, pore- danih po aps. visini, nalazilo se izmed 0-—150m njih 42 150—300 ,, , 16 300—500 ,, nm. 8 n 900—750 ” ” 5 iznad MOO Za a najviša je bila na Sljemenu (935m). Redajuć ih pak po godišnjoj mno- žini padalina, opažamo da je izmed 500— 700%» bilo 20 postaja "3467501000, 20 i n 1000-1250 ,, ,, 1 „ 1250-1500 ,, , 1500-1750 ,, _» n 1750-2000 ,, , » 2000 —2500 ” bb) preko 2500 REN Najmanja je množina padalina bila u Vinkovcima (556%), a najveća na Fužinama (3302"%,). Potvrđeno je time pravilo, da u Hrvatskoj od viso- čine prama istoku padaline bivaju manje. Pošto je prijašnjih godina mnogo postaja bilo opskrbljeno ombro- metrima od 0:1 m? površine hvatališta, a čaša je za mjerenje odgovarala takvoj od 0:05 m’, nastalo je bilo nesporazumljenje, pak su mnogi opa- žaoci ubilježili u dnevnik potpunu u mjesto raspolovljene množine pada- lina. Za više je postaja na taj način mnogo opažanja propalo; pak su s toga učinjene pripreme, da se sve postaje opskrbe ombrometrima od 0:05 m“. Kad bi posmatranja svih 70 potpunih postaja bila bez prigovora ipak bi taj broj bio premalen za prosuđivanje prilika oborinskih u Hr- vatskoj. Pošto Hrvatska obuhvata površinu okruglo od 42.500 km', dolazi 1 postaja na 607 km?. Uzmemo li obzir na raznoličnu orografiju i klimu, » » ODE i DO IO 136 pokazuje se potreba, da se broj znatno povisi. Prama raznim poriječjima trebalo bi (uza sve 92 postaje) ustrojiti od prilike još ove: 1. za Primorje: Devčić draga i Jablanac (2 postaje); 2. za Velebit i Kapelu: Crnilug, Begovorazdolje (najviše stalno nastanjeno mjesto, ca. 1050 m), Mošune, Krasno, Mamudovac, Alan (6 p.); 3. za Ponornice: Raduč, Janjče, Donji Kosinj, Komić, Mazin, Rakić, Čanak, Babinpotok i Jasenica (9 p.); 4. za Unu: Doljani, Žirovac, Dvor i mali Gradac (4 p.), a Mečenčane napustiti; 5. za Glinu: Komesarac, Slavskopolje, a donekle Sjeničak (2 p.); 6. za Koranu: Ljeskovac rakovički, Perjasica, Sjeničak i Karlovac (4 p.); 7. za ostalu Kupu: Prezid, Gerovo, Brod mor., Žakanj (5 p.), a Hrastovicu napustiti; 8. za Krapinu: Klanjac, Prišlin, Krapina (8 p); 9. za Lonju: Magjarovo, Dubrava, Samarica i vel. Peratovica (4 p.); 10. za Ilovu: Gjulaves, But i donekle Podvrško (3 p.); 11. za Orljavu: Zvečevo, Duboka, Podvrško i Paučje (4 p.); 12. za Bosut: Ba trovci i Sot (2 p.); 13. za samu Savu: Bregana, Martinska ves, Kobaš, Klenak i Šimanovci (5 p.); 14. za Bednju: Višnjica d. i Ludbreg (2 p.); 15. za Karašicu-Vučicu: Čačinci (1 p.); 16 za Vuku: Vukovar (1 p.); 17. za Dunav: Erdut i Slankamen (2 p.). Ukupno dakle 57 (t. j. 59—2) postaja, a uz nje još one 92, bilo bi ih 149 t. j. 1 postaja na 285 km?, U drugom su dijelu ove knjige izdana posmatranja na vodo mjerama; ima ih na Savi sa pritokama do 40, na Dravi 8, a na Dunavu 7. I njih bi trebalo nekoliko novih urediti, naročito na većim ponor- nicama: Lici, Gackoj, gor. Dobri i dr., a onda na ušćima Korane, Gline, Sutle, Krapine, Pakre, Une, Vuke, Bednje i Karašice, a iz karte se ne razabire jeli vodomjera (kod Siska) za Kupu iznad ili ispod ušća Odre. Vrlo su zgodni podaci za ispravak već publikovanih vodostaja, pa i oni o aps. visini ništica na vodomjerama, makar nijesu potpuni. Sva- kako bi trebalo izdati iskaz, u kome su navedene visine ništice iznad najniže tačke korita, jer tek onda imadu vrijednost spomenuti već podaci o aps. visini ništice. Neka je sve ovo rečeno sine ira et studio, a neka bude svaka hvala nar. gosp. odsjeku ! Dr. A. Gavazzi. Zweiter Beitrag zur Pilzflora von Bosnien und Bulgarien. Von Dr. Fr. Bubik (Tabor in Böhmen). (Oesterreichische botanische Zeitschrift. Jahrg. LIII. Wien 1903. Nr. 2 p. 49—52). Kao dopunjak prvomu prilogu, koji je tiskan u izvješćima o sije- lima kraljevskog českog društva nauka u Pragu godine 1900, izdao je autor drugi prilog flori gljiva spomenutih zemalja. Bosanske gljive brao je autor sam, a bugarske gljive dao mu prof. dr. I Velenovsky i C. I. Pochpera. U tom svom drugom prilogu iznosi autor na javu nekoliko interesantnih gljiva, i to iz Bosne 6 vrsta, a iz Bugarske 2L vrstu. Kao novo opisane vrste s njemačkim diagnozama nalazimo ove vrste: 1. Ramularia bosniaca Bub. (na Scabiosa columbaria); 2. Tilletia Velenovskyi Bub. (kod Sadova u Bugarskoj u plodnici od Bromus ar- vensis). Ova nova Tilletia, koju autor posvećuje zaslužnome piscu „Florae 137 Bulgaricae“, razlikuje se od Tilletia Lolii Auersw. jedino većim i svje- tlijim sporama; 3. Doassansia Peplidis Bub. (na Peplis alternifolia M. B. izmedu Naskova i Naskovskih toplica u Bugarskoj. Bilina hranilica te nove vrste bijaše do sada poznata samo iz Azije i Južne Rusije). Vrijedno je još spomenuti, da autor drži, da je od C. Massalonga na Knautia arvensis nađena Ramularia Succisae var. Knautiae posebna vrsta, pa ju po tome okrstio Ramularia Knautiae (C. Mass.) Bub. Ta je gljiva od autora i Kabäta češće i u Českoj nađena. Aurel Forenbaeher. Godišnje izvješće zagrebačkog meteorološkog opservatorija za god. 191. God. I. (Jahrbuch des meteorologischen Observatoriums in Zagreb für das Jahr 1901. Jahrg. I). Zagreb 1902. Naklada kr. hrv. slav.-dalm. ze- maljske vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu. — U velikom kvartu XIX + 87 + 50 strana. Uviđajući potrebu što intensivnijega meteoroloskog i klimatološkog proučavanja Hrvatske i Slavonije povjerila je kr. zemaljska vlada u Za- grebu predstojniku meteorološkoga opservatorija u Zagrebu profesoru dr. Andriji Mohorovičiću g. 1901. zadaću, da uredi prema potrebi nove postaje i preuredi meteorološku službu u Hrvatskoj i Slavoniji, odobrivši sve predloge njegove i dozvolivši nužnu svotu, da se izvrši to preuređenje. Kako bi se motrenje i nadzor svih postaja u zemlji jedin- stveno uredilo, prihvatio se je dr. Mohorovičić velikoga i teškoga posla, da preuredi postaje II. reda, koje su već bile u zemlji, da popuni mrežu prema potrebi postajama IL i III. reda i da pregovara s kr. ug. meteorološkom centralom o predali starih postaja pod upravu Zagre- bačkoga opservatorija Osim toga preuzeo je Zagrebački meteorološki opservatorij nadziranje, izradbu materijala i publikaciju bilježaka svih ombrometričkih postaja unutrašnjega odjela kr. zemaljske vlade. Tako je trudom i nastojanjem dr. Mohorovičića, a potporom kr. zemaljske vlade Hrvatska od početka 20. vijeka dobila svoj centralni meteo- rološki zavod, a to je naučan institut velike vrijednosti, koji će donijeti i velike praktične koristi, ako bude imao dosta stručnih sila i sredstava, da motrenja izradi prema zahtjevu nauke i na vrijeme. Pred nama je prva publikacija toga centralnoga opservatorija: go- dišnje izvješće za g. 1901., koja mu je svakako na čast. U ,uvodu“ se ističu principi za preuređenje čitave mreže: 1. Zagrebački opservatorij treba kao osnovni institut popuniti najboljim in- strumentima; 2. Sljeme, jednu postaju u Primorju, jednu u Lici i jednu u Podravini treba snabdjeti instrumentima, koji registriraju motrenja ; 3. treba urediti oko 20 postaja drugoga reda u jednakim daljinama ; 4. između postaja Il. reda treba urediti oko 10 postaja III. reda; 5. treba preurediti preuzete ombrometričke postaje (postaje IV. reda) i na važnim mjestima prema potrebi urediti nove i 6. treba nejednolični i gdjegdje loši instrumentalni materijal po malo zamijenjivati jednoličnim i boljim. Na dlanu je za svakoga stručnjaka, da će na osnovi ovoga programa, kad se dosljedno i općeno izvede, Hrvatska imati meteorološku mrežu i 138 sluzbu organiziranu kako treba — ako se nade dosta ustrajnih i nada sve minucijozno savjesnih opazaca. Iz prijegleda meteoroloških postaja u Hrvatskoj i Slavoniji od g. 1853. amo izlazi, da je u Hrvatskoj počelo naučno motrenje uzdušnih pojava g. 1853. u Zagrebu (Stanisavljević), a od onda do konca g. 1900. bilo je u svemu 89 postaja, od kojih je jedna radila više od 40 godinu, njih pet radilo je 5 ili više godina, a njih 25 najmanje 1 godinu. Koncem pak g. 1900. imala je Hrvatska: 1. 1 postaju I. reda; 2. 14 po staja II. reda; 3. 1 postaju III. reda i 4. 62 postaje IV. reda. Postaja I. reda je Zagreb, koji ima instrumente za registriranje svih klimatičkih faktora; postaje II. reda imaju ili će imati: barometar, psihrometar, termometre za maksimum i minimum, vlagomjer, kišomjer i Wildovu vjeternicu. Postaje III. reda dobivaju sve gore spomenute instrumente osim barometra, a postaje IV. reda imaju samo kišomjer (ombrometar). Termometri će na svim postajama biti u engleskim kućicama. — Postaje II. reda, koje su na koncu g. 1900. bile aktivne nijesu bile zgodno raz- dijeljene po zemlji; poradi toga je uprava novoga našega centralnoga opservatorija g. 1901. uredila 7 novih postaja II. reda, (Udbina, Gospić, Otočac, Senj, Vrbovsko, Garešnicu i Županje), a za g. 1902. ostavila je još dvije IL reda (Rakovac i Petrinja) i 10 postaja III. reda s osobitim obzirom na Velebit. Osim ovih meteoroloških postaja uređena je već g. 1893. od Zagrebačkoga opservatorija posebna mreža postaja za motrenje oluja; šteta je, da se ova motrenja nisu mogla do donas publicirati poradi premaloga stručnog personala u Zagrebačkom centralnom op servatoriju. Poseban je odsječak uvoda posvećen historiji i današnjem uređenju scentralnoga opservatorija u Zagrebu“. Razbira se, da je opservatorij g. 1880. dobio prve instrumente za registriranje: Hippov barograf, Hippov termograf, Kraiftov anemograf za brzinu vjetra i Sehiiflerov anemograf za smjer vjetra (sustav Moritz Osnaghi). Godine 1892. počeo je bilježiti Richardov higrograf s vlasima, godine 1894. ombrograf Usteri-Reinacher. Početkom g. 1895. zamijenjeni su Hippovi instrumenti s Richardovim termografom i barografom velikoga modela. Zaostajanje termografa određeno je s pomoću normalnoga termometra za postaje od Fuessa s kuglicom od 9 mm. Godine 1898. izmijenjen je stari anemograf s novim Sprung-Fuessovim s mehaničkim registriranjem i isporedivan je sa starim Krafitovim, a konstante su obaju i korekcije određene s pomoću jednoga kontrolnoga anemometra od Fuessa. — Od g. 1893. služi za redovito motrenje uzdusnoga tlaka jedan Fortin- Kapellerov barometar (br. 807.), koji je već g. 1861. nabavljen i g. 1894. po drugi put ispoređen s normalnim barometrom Bečkoga centralnoga zavoda. — Godine 1899.- počelo se bilježiti trajanje sunčanoga sjaja po instrumentu Maurerovu, koje je g. 1900. pregraden po sistemu Jordanovu: U drugom su odsječku uvoda bilješke o položaju svih postaja I. i II. reda, koje je predstojnik centralnoga opservatorija u jeseni g. 1901. pregledavao, i o smještenju instrumenata na njima. To su postaje: Bakar, Bjelovar, Crikvenica, Donji Miholjac, Garešnica, Gospić, Ilok, Križevci, 139 Lepoglava, Mitrovica, Osijek gornji grad, Otočac, Požega, Rakovac, Senj, Sljeme, Udbina, Virovitica, Vrbovsko, Zagreb: postaja IL i II. i Zupanja. — Treći odsječak uvoda raspravlja o isporedivanju barometara. Osim spo- menutoga barometra Fortin-Kapellerova br. 807. ima centralni zavod još Wild-Fuessov barometar br. 362., koji je od g. 1901. normalni barometar našega centralnoga opservatorija, pa se s njim ispoređuju svi barometri toga zavoda. U srpnju godine 1894. isporedio je dr. Mohorovičić oba barometra naše centrale s normalnim barometrom Bečkoga centralnoga zavoda s pomoću triju barometara. Izlazi, da je status barometra Wild. Fuessova br. 365. jednak statusu Bečkoga normalnoga barometra. — Kod preuzetih postaja IV. reda za mjerenje kiše određeno je, da od 1. lipnja g. 1901. mjere oborinu u 7h u jutro bilježeći ih za onaj dan, kada su mjerene. Šteta je, da u uvodu nije ništa spomenuto o pravnom i naučnom odnošaju novoga hrvatskoga centralnoga zavoda spram kr. ugarskoga centralnoga zavoda u Budapešti i c. kr. austrijskoga centralnoga zavoda u Beču. Sam je sadržaj ovoga godišnjaka razdijeljen u tri dijela, a od tih ima treći dio posebnu paginaciju. U prvom su dijelu ,meteorološka motrenja i bilješke autografičkih instrumenata na opservatoriju u Za grebu i dnevna motrenja na Sljemenu u g. 1901. (str. 1—74.). Tu je za svaki mjesec g. 1901. najprije mjesečni prijegled terminskih opažanja (7b, 24, 9h) po običajnoj shemi i to za opservatorij u Zagrebu i za planinsku kuću na Sljemenu. Onda dolaze autografijske bilješke na centralnom opservatoriju (na Griču) o uzdušnom tlaku, o temperaturi uzduha !), o smjeru i brzini vjetra, o relativnoj vlagi i napokon o oborini, sve za svaki od 24 sata svakoga dana. Napokon su zabilježene i satne bilješke termo- grafa, namještenih u botaničkom vrtu i na Josipovcu u Zagrebu za svaki sat (Zagreb: postaje druga i treća) i kako je dugo Sunce sjalo po bi lješkama Jordanova instrumenta. Ovaj će dio dalje izlaziti u mjesečnim svesčićima, u kojima će biti i terminska opažanja nekih drugih postaja. U drugom su dijelu (str. 15.—87.) godišnji prijegledi motrenja na opservatoriju u Zagreba i na postajama II. i III. reda prema poznatoj internacijonalnoj shemi. Na kraju su toga dijela rezultati bilježaka auto- grafičkih instrumenata na centralnom opservatoriju u godišnjem prijegiedu poređani po mjesecima i satima dana za godinu 1901. Tu će čitatelj naći 1. za centralni opservatorij: tlak uzduha, temperaturu uzduhu, relativnu vlagu u %, množinu oborine u pojedinim satima dana, broj sati s obo rinom, brzinu vjetra, poprječne brzine vjetrova u pojedinim satima dana, koliko je puta duvao određen vjetar u određenom satu dana, broj sati sa suncem (= Dauer des Sonnenscheins in Stunden), poprječne brzine pojedinih vjetrova, koliko je sati duvao odredeni vjetar, onda ekstreme za tlak uzduha, temperaturu uzduha, relativnu vlagu, oborinu i brzinu !') U publikaciji se upotrebljava svagda riječ ,zrak“. Držim, da bismo morali uzeti za to riječ „uzduh“. Isporedi što sam rekao o tom u svojoj knjizi ,Vrieme“ (Zagreb 1897.) na strani 3. 140 vjetra; 2. za kr. botanicki vrt u Zagrebu temperaturu uzduha i 3. za Josipovac u Zagrebu također temperaturu uzduha. U trećem su dijelu napokon obrađena motrenja oborina od 92 kišomjerne postaje, koje su na čelu alfabetskim redom nabrojene i koje su razasute po čitavoj Hrvatskoj i Slavoniji. U godini 1901. uređene su nove kišomjerne postaje u Vrbovskom, Plješivici, Vivodini i Garešnici. Preporučamo ovu znamenitu publikaciju osobitoj pažnji i studiju svima, koji se zanimaju za pojave u uzduhu. Dr. 0. Kučera. Die Buša '). Eine Studie über das in den Königreichen Kroatien und Sla- vonien heimische Rind. Mit sechs Tafeln und einer Karte von Dr. phil. Otto Frangeš, Professor an der kgl. Forstakademie in Agram. Agram Druck von ©. Albrecht (Jos. Wittasek) 1903. Ova doktorska disertacija ima 140 strane, životopis pisca i kazalo sadržaja. Dijeli se u 4 poglavlja. I. poglavlje. „Das Verbreitungs-Gebiet der Buša, seine natürlichen und wirtschaftlichen Verhältnisse“ svr Sava sa stranom 42. Tu saznajemo mimo ino, da buša sačinjava u Zupani- jama ličko krbavskoj i modruško riječkoj te u nekim kotarima županije zagrebačke i požeške gotovo svu množinu goveda (bar 92%). Pisac raz- laže klimatske i biljevne naše prilike, kulturno povjesne i gospodarske odnošaje. II. poglavlje. „Die Stellung der Buša im zoologischen System, speziell des Genus „Bos“; strana 42—93. U ovom čisto zoološkom poglavlju navodi pisac literaturu za ovo područje, daje opis buše (koža, dlaka, sluznice, rogovi, papci), opisuje izvanji oblik (glava, vrat, prsa, hrbat, rep, lopatice, prednje i stražnje noge), razlaže potankosti kostura navlastito lubanje. Tekst zgodno dopunjuju ta- blice i fotografičke slike. Jedna tablica ima mjerenja o dimenzijama glave, rogova i tijela na 28 živih buša, druga tablica ima apsolutne i relativne izmjere lubanja za 10 buša ispoređene s mjerama drugih pas- mina; lubanju jedne buše dobio je na dar naš narodni zoološki muzej od g. pisca; posebna tablica prikazuje dimenzije pojedinih kostiju u kosturu buše, a slike pokazuju nam nekoliko buša in toto, lubanju buše u različnom položaju i cijeli kostur buše. Pisac kazuje rezultate ovoga mučno sabranog poglavlja u ove četiri rečenico: I. Nije ispravno, da buša pripada stepnom govedu. II. Po izvanjem obliku, po boji, a po gotovo po kosturu pripada buša k hrpi kratkorogoga goveda. III. Odnošaji spram prvobitnoga kratkorogoga goveda prehisto- ričkoga čovjeka, spram krave tresetišta (Torfkuh) tako su tijesni, da se buša ima uzeti za recentan oblik brachycernoga goveda iz dobe sojenica. 1) ,Buša“ zove se pasmina goveda, malena, zbijena, za razliku od drugih pasmina. 141 IV. Od današnjih tragova brachycernih goveda buši su najbliže: kratkorogo govedo Bosne, Hercegovine i Albanije, što ga označuje Ada- metz kao ilirsku pasminu, zatim kratkorogo govedo Karpata. III. poglavlje. „Die physiologischen Leistungen der Buša, welchen eine wirtschaftliche Bedeutung zu- kommt“ strana 94—116. ima tablicu s rezultatima pokusnoga muzenja kod 10 buša, tablicu analize mlijeka na sadržinu masti kod buše ispo- ređena s drugim pasminama, a izvedena u Božjakovini. Navodi prednosti buše (ustrajnost i jakost u radu, čvrsto zdravlje, izvrsnu kožu) tao i zle strane (treba mnogo hrane i njege, kasno je zrela, manje mlijeka, meso slabije). IV. poglavlje. „Die züchterische Umgestaltung der Buša“ strana 117—140. Pisac tu razlaže, kako bi bilo teško a možda i nemoguće od buše s istom pasminom proizvesti bolju pasminu, jer je to veoma stara, gotovo već konstantna, slabo plastična pasmina; u naj- boljem bi slučaju trebalo mnogo vremena i velike ustrpljivosti i ustraj- nosti. Preostaje drugi, brži put: križanje sa zgodnom pasminom. Hr- vatska vlada odlučila se nakon pokusa sa raznim pasminama za Pinzgau- mčhlthalsku; postupak je taj opravdan i sa zoološkoga stajališta. jer ta pasmina ima u sebi karaktere brachycernoga goveda. Rezultati su po- voljni. Pisac dodaje neke refleksije o odgoju ostalih pasmina u nekim krajevima. Priložena karta daje prijegled rasprostranjenja raznih pasmina goveda u Hrvatskoj i Slavoniji. Žaliti je, što će ova rasprava, izašla u privatnoj nakladi, usljed malenog broja primjeraka biti strukovnjacima teže pristupna. Nadajmo se, da će pisac, kome uz strukovnu spremu dobro dolazi službeni njegov položaj, obdariti hrvatsku zoološku lite- raturu još kojom takvom radnjom. Dr. Aug. Langhoffer. Iter per Poseganam Selavoniae provinciam mensibus Junio, et Julio anno 1782. susceptum a Mathia Piller historiae naturalis et Ludovico Mitter- pacher oeconomiae rusticae, in regia universitatae Budensi professoribus presbyteris. Budae, typis regiae universitatis anno 1783. 4°. Ljudevit Mitterpacher rodio se 25. kolovoza 1734. u Belju, u baranjskoj Zupaniji, nedaleko Osijeka. Otac Vatroslav vitez Mittern- burZki bio je u tome mjestu prefekt na imanjima principa Eugena Savoj- skoga. Njegov sin Ljudevit za rana je zavolio prirodu i za rana je čitao i učio iz njezine velike knjige. U prirodi zanimala ga svaka biljčica, svaka životinjica, no unatoč tomu nije postao svjetovnim prirodopiscem, već je u 15. godini svoga života stupio u red jezuita (1749.). Godine 1759. vidimo ga u Skalici, kamo bi po običaju svoga reda poslan, da ponovi humaniora i grčki jezik. Poslije je postao učiteljem u Oedenburgu, a za godinu dana poslaše ga u Beč, da se usavrši u eksperimentalnoj fizici ; g. 1758. dođe u Gjur (Rab) da tamo predaje retoriku, a poslije ga vidimo opet u Beču u akademičkom kolegiju, da uči tamo teologijske predmete. Svršivši nauke, postao je g. 1761. redovnikom. Od g. 1768. do 1767. bio je učiteljem u Terezijanumu. Kada su g. 1773. jezuitski red 142 raspustili, ostao je Mitterpacher u svečenićkoj službi. Glas o nje govoj radinosti i učenosti dopro je i pred prijestolje carice i kraljice Marije Terezije, koja ga uz Denisa imenovala učiteljem na savojsko) plemićkoj akademiji. Kao takav napisao je knjigu „Kurzgefasste Natur- geschichte der Erdkugel, zum Behufe der Vorlesungen an der k. k. Akademie. Wien 1774“. Poradi toga imenovalo ga donjo-austrijsko gospodarsko društvo svojim članom i umolilo, da bi i svoja gospodarska predavanja Stampao, a to je on i učinio, ali tek iza nekoliko godina, i to jezikom latinskim. Godine 1777. povratio se je Mitterpacher u Ugarsku i postao pro fesorom gospodarstva na sveučilištu u Budimu, koje bijaše ovamo pre- mješteno iz Trnave. U Budimu našao je svoga mlađega brata Josipa, doktora više matematike, Matiju Pillera, kao profesora prirodopisa, Jurja Praya, prefekta sveučilišne biblioteke i pristava biblioteke Karla Wagnera. U Budimu upoznao je glasovite profesore Stje pana Katonu, Ivana Molnara, Ivana Horvatha i druge, s kojima se Mitterpacher i sprijateljio. Godine 1778. bude imenovan doktorom filozofije. Na sveučilištu predavao je punih sedam godina go spodarstvo, tu je i uredio drugi dio svoje knjige „Elementorum Rei Ru- sticae“ i štampao g. 1779., dočim je dvije godine kasnije štampao u Beču „Anfangsgründe der physikalischen Astronomie“. Godine 1779., 1780. 1781. svratilo je na sebe opdenu pažnju selo „Eminovei“, u županiji požeškoj, jer se je tamo po nekoliko puta pojavila vatra, koja je sukljala iz zemlje. Stanovnici tako su se uplašili, da su odlučili preseliti se na drugo zgodnije i sigurnije mjesto. Po višem nalogu imao je Mitterpacher krenuti sa Pillerom u Slavoniju, da na licu mjesta prouče taj neobični pojav. Nu svom putovanju pro- učavao je Mitterpacher i gospodarske prilike, pa floru i faunu, i tako je postalo djelo s gornjim natpisom, koje je ukrasio sa 16 tablica bakroreza, a posvetio ga grofu Antunu Jankoviću Daruvarskomu '). Iz Budima krenuli su Mitterpacher i Piller u Osijek, a odavde u Čepin, kojemu bijaše gospodarom Ivan Kapistran Adamović. Tu su pošli na močvaru Palaču. Bilježe ove ptice: Seolopar glottis?, Ne. totanus P, Ardea comata, A. obscura, Pelecanus pygmaeus, Colymbus urinator?, Chara- drius illyrieus?), Rallus pusillus, R. dubius, Vultur perenopterus, V. cine- reus, Falco ossifragus, F. cinereus, F. marginatus, 1°. nisus, I. aruginosus, I. rubiginosus, I. subbuteo. Od kornjaša navode pisci: Scarabaeus sacer, S. rufipes, S. spinipes, S. pulicaris, S. hibridus, Hister nanus, Curculio papillosus, Silpha atrata, S. thoracica, S. quadripunctata, S. rugosa, S. ferruginea, S. scabra, S. porcata, 1) Ungrischer Plutarch oder Nachrichten von den Leben merkwiir diger Personen des Königreichs Ungarn und der dazu gehörigen Pro- vinzen. Aus authentischen Quellen geschöpft und in chronologischer Ordnung dargestellt von K. V. Kölesy und J. Melzer. Pest 1806. Bnd. 4, p. 356—375. 2) Ova je ptica naslikana na tabli III, a opisana na str. 26. 143 Arttelabus mollis, A. fasciatus, Cerambyx coriarius. C. alpinus, C. tristis, C. scalaris, C. oculatus, ©. imbricornis, C. hispidulus, C. fascieulatus, (€. bipunetatus, ©. rugosus, Leptura melanura, L. bilineata, L. rubens, L. bicolor, Lampyris sanguinea, Buprestis degener, B. pammonica, B. 22 — punctata, B. flavo-fasciata, Tenebrio rufus, Meloides Adamovichiuna. Ovaj kornja$ opisan je na strani 39, a naslikan na tabli IX. £. 1. Opis glasi: Toto habitu similis meloe vesicatorio; sed antennae ad modum breves extrorsum crassiores, aut potius clavatae. Maxilla cornea magna. Caput porrectum. Artennae, pedesquae, et maxilla festacea. Caput, thorax. elytraque flexilia viridia auro nitentia.!) Pogledali smo u „Faunu kornjaša“ od dra. Slosera Klekov skoga, ali tu vrstu nismo našli, ostala je dakle nepoznata, te po tome sudimo, da je piscu ostalo nepoznato i djelo o kojem razpravljamo. Ovo nam pada to više u oči, što znamo, da je dr. Šloser bio kućni liječnik Adamovića Tenjskoga, kad je godine 1836. došao u Slavoniju, a poslije se sa obitelju spomenutog veleposjednika preselio u Paukovec kod Sv. Jelene u Hrvatskoj Od Cicada bilježe pisci: Cicada bemiptera, C. viridis, dubia, od lepira Papilio Camilla, P. Sybilla, P. Briseis, P. Semele, P. Hermione, P. Europine, P. Lucilla, P. Leucothae, P. maturna, Bombyx ilicifolia, B. bebe, B. villica, B. plataginis, Phalaena noctua. Kao nova vrsta opisan je Papilio Kolos. varensis. „Magnitudo Pap. Prorsae. Alarum anticarum superne nigrarum maculae aliae tulvae, aliae pallidne sulphureae, cum fascia fulva, venis nigris distincta; margo interior niger punctis minutissimis flavo-vires- centibus. Alis posticis superne fascia triplex, suprema e maculis 7 flavis oblongis plerisque, media fulva punctis majoribus 6 nigris, infima nigra puncetis 6 albis. Antennae superne nigro alboque annulatae, inferne ex toto fulvae“. Naslikana je ova vrsta na tabli IV. fig. 5, 6. Opisani su i lepiri Papilio Lucilla i Phalaena noctua variabilis. (Tab. V. £. 5., 6., tab. VI. f. 3.) Iz Čepina krenul! su Mitterpacheri Piller preko Našica u Požešku dolinu. Od biljaka bilježe: Lavatera thuringiaca, Tanacetum vul- gare, Buphtalmum salieifolium, Althaea officinalis, Conium maculatum, Arte- misia vulgaris, Inula salicina, rta, dysenterica, helenium, Spiraca arumeus i ulmaria, T'halictrum flavum; od trava navode Cynosurus eristatus, Holeus lanatus, Phleum pratense, Bromus pinnatus. Od kornjaša bilježe: Scarabaeus albo-punctatus, S. ovatus, Dermestes assimilis, Ptinus umicolor, Cerambyx sub pilosus itd. ud 1z Požege pošli su u Veliku. koju i opisuju, a za Veličanku nam bilježe od riba pastrvu, glavoća (Cottus gobio.) Od biljaka zanimljive su : Veronica montana, Prenanthes purpurea, Scutellaria peregrina, Epilobium montanum, Aira alpina, A. flexuosa, Lilium Martagon. Od kornjaša naslikana i opisana je inova vrsta Tenebrio Veli- kensis, koja je vrst Dr. Sloseru takoder ostala nepoznata. !) Kornjaši naslikani su na tabli VII., VII. i IX. 144 „Apterus; totus niger demtis tibiae extremis, ac tarsis inferne flavescentibus. Torax lineolis inpressis minimis sie striatus, ut primo obtutu pilosus videatur. Elytra admodum convexa, striata lineis octo, ad apicem in cuspidem terminata. Femora pedum anticorum unidentata. Long. 2 lin. Habitat intra corticem et lignum fagi“. Tab. VII. fig. 3. Kako iz knjige razbiramo bili su Mitterpacher iPilleriu Kutini, Pakracu, Daruvaru, Lipiku, ali nisu minuli ni Velikoga Papuka, gdje su od biljaka našli Sanicula europaza, Senecio nemorensin, Astrantia major, Veratrum nigrum, Aconitum Lycoctonum, Geranium lucidum, Bupleurum longifolium, Selinum austriacum, Achillea maerophyllum, koju su na tabli XI. i naslikali; a osim ove još i biljke: Artemisia rupestris, Carduus Bo- ujarti, Melica nodosa, Cheiranthus canus, Phleum alopecuroides i Teuerium Laxmant. Ovaj Mitterpacherov putopis bio je poznat hrvatskim botaničarima, ali je ostao, kako vidismo, nepoznat starini Šloseru, a moguće i drugim hrvatskim prirodopiscima, pak poradi toga i napisasmo ovaj kratki re- ferat, da po njemu i Ljudevitu Mitterpacheru (+ godine 1814. dne 24./V. u Pešti) osiguramo dolično mjesto među hrvatskim prirodopiscima. Dragutin Hire. Nov prilog osteologiji „Homo Krapinensisa“. U mojim nedavno izašlim radnjama „Der paläolithische Mensch und seine Zeitgenossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien“ (paleolitički čovjek i njegovi savremenici iz diluvija Krapine u Hrvatskoj), koje su štampane god. 1901. i 1902. u „Mittheilungen der anthropologischen Gesellschaft in Wien“, opisao sam sve do godine 1902. u Krapini iskopane ostatke dosta tačno. U prvom su dijelu te radnje također i geološki odnošaji kao i vrst te geneza diluvijalnoga krapinskoga nalazišta tako opsežno prika- zani, da ništa nova o tome ne bih trebao da kažem. — Prema naslovu moje teme imao bih ja sada da opišem one ostatke čo- vječje, koji su ljeti prošle godine nađeni u Krapini. Ja sam glavom nijesam doduše mogao upravljati iskapanjem, jer sam teško bo- lestan ležao; no mjesto mene je to obavljao moj u toj stvari prokušani asistenat gosp. Stjepan Osterman, koji je tu zadaću riješio na moje potpuno zadovoljstvo. — No valja mi se oba- zreti na sve ostatke zajedno, što su lani nađeni, jer ima među njima osim ostataka čovječjega skeleta također veoma vrijednih komada od skeleta Rhinocerosa, koji su veoma važni za određenje starosti ležišta krapinskoga. Neke je naime od ovih (t. j. zubi) determinirao M. Schlosser u Monakovu kao vrst Rhinoc. Merckii, ali neki ljudi sumnjali su o točnosti deter- miniranja, jer da zubi rinocerotida ne daju dostatne sigur- nosti kod determiniranja istih. Nalaz od g. 1902. dao nam je i druge dijelove lubanje (komade temporalne i od čeljusti), nadalje ostatke scapulae i predekstremiteta, kralješke i kosti za- stoplja, koji svi skupa pripadaju jednoj te istoj vrsti, a ta je Rhin. Merckii. Ova je činjenica u toliko veće znamenitosti, što ova vrst nije bila do sada poznata iz Hrvatske u tolikom 1) Predavanje (sa demonstriranjem) držano dne 22. rujna 1903. u Casselu prilikom 75. kongresa njemačkih prirodopisaca i liječnika. 10 146 mnoštvu (izuzev 2 fragmenta čeljusti iz Varaždinskih toplica), dok su cijela jedna lubanja i mnogo drugih dijelova od skeleta Rhi- nocerosa Antiquitatis kao i mnogi fosilni ostaci od Elephas Pri- migeniusa iz mlađih tvorevina diluvija Savske i Dravske obale već dugo poznati. U ovim pošljednjim nađeni su i fosilni ostaci čovjeka, koji pripada sasvim drugoj i to modernome tipu sličnoj rasi, te se s toga od krapinskoga čovjeka u velike razlikuje. Na još jedan momenat morat ću podsjetiti tečajem moga predavanja, i to s obzirom na industriju, koja prati ostatke krapinskoga čovjeka. To mi valja to većma učiniti, što veliki auktoritet na tom polju, naime g. A. Rutot iz Bruselja hoće Krapinsku industriju t. z. Ebournćenskom da nazove, i kao takovu stavlja ju pod kraj mamutova doba kao ,postglacialnu“. Razloge, koji me sile, da odbijem Rutotove nazore, imat ću čast odmah pobliže razložiti. Napokon ću u kratko ovdje iznijeti, što sam iskusio u au- gustu o. g. u Krapini, jer je iskapanje ovoga klasičnoga lokaliteta sada definitivno dovršeno, te tako koješta pridonijelo k popunjenju slike one stare diluvijalne postaje. Sada prelazim na kratko opisivanje iz nova nađenih ko- mada skeleta od „Homo Krapinensisa“, gdje ću pobliže osvijetliti sve one momente, koji su znameniti za osteologiju istoga. Kosti glave. Ima jedan komad tjemena od nekoga mlađeg in- dividua, koji nam prikazuje fragmenat parietalnih kostiju uzduž „Suturae sagittalis“, a proteže se od ,Sut. coronalis“ do „Sut. lambdoideae“. Sutura sagittalis nije jošte sraštena, te se odlikuje svojim dugim zubčićima. Debljina kosti varira između 6:3—8:0 %n. — Vrijedno je spomenuti to, da je ovo tjeme svedeno i to tako, da se može uzeti, da je u Krapini bilo individua s plosnatijim è svedenijim tjemenom. Nadalje se našao jedan desni Parietal odrasloga individua, koji se isto tako kao malo prije opisani, odlikuje jakim Tuberom parietaleom. Međutim najznamenitiji je komad lijeva donja čeljust sedmo- godišnjega djeteta, koja je doduše fragmentarno sačuvana, no ipak ima na sebi gotovo sve karakteristične oznake staro-diluvijalnih čeljusti, te se dostojno priključuje na Šipka-čeljust, o kojoj se toliko govorilo i sumnjalo. Taj ulomak čeljusti — kako je spomenuto — prikazuje nam lijevu granu i to od stražnjega di- jela M, do C desne grane. Izvanja je stijena na sreću otkinuta 147 tako, da se poradi toga vide zubi, koji nijesu joste probili. Unu- trašnja je stijena čeljusti gotovo sva sačuvana izuzevši srednji dio, koji je otkinut. Na čeljusti se i u njoj vide ovi zubi: od trajnih zubi nalazimo samo M, i J, na svom definitivnom mjestu, dok se P, P, i C nalaze još u unutrašnjosti čeljusti; od mliječnih zubi ostao je jošte u funkciji €. Kod mladih P valja spomenuti to, da stoje u nejednakoj visini i to tako, da P, kao zub, koji prije izbija, više stoji nego P,. — Rčntgenogram nas napokon tačno obavješćuje, da je ta čeljust faktično od jednoga djeteta, jer su Pulpae svih zubi još veoma široke. Ovaj komad čeljusti usko se priključuje na već mnogo opi- sanu donju čeljust iz Krapine. I ova nam čeljust također poka- zuje jaku čeljustnu prognatnost, a vidi se nadalje nad lijevim donjim rubom čeljusti na unutrašnjoj strani jasno izražena Fovea submazillaris. Još znamenitija je unutrašnja simfizna strana če- ljusti. Akoprem je ova partija pukotinama i lomovima jako iz- nakažena, ipak se može opaziti, da se Foramen nalazi u plitkoj dubičini, i da desno i lijevo pod onom rupicom stoji jedna kosa i slabo uzdignuta nadizina, koja odgovara Spini mentalnoj. — Ova čeljust zajedno sa već poznatima starodiluvijalnim komadima od Naulettea, Spyja, Šipke prikazuje nam dobro markiran tip, koji se osobito odlikuje manjkom brade, znatnom prognatnošću i t. d. S obzirom na zube hoću samo to napomenuti, da je na- đeno osim 2 fragmenta od djetinjskih čeljusti (sa 2 i sa 1 zubom) još 29 izoliranih zubi. Više njih pokazuje mnoge caklovinske bore, a na nekim se opet jasno vide tragovi poremećenja u razvitku krune, vidi se naime urez, koji kroz prednju plohu krune prolazi i ima rupica. Ovo poremećenje, koje je možda u savezu sa slabim hranjenjem individua, jasno se očituje i na röntgenogramu suženjem Pulpae. Veoma su važni nadalje odnošaji, što su opaženi na tem- poralu. U prvom redu spominjem prisutnost Processusa postgle- noidalisa na stražnjoj partiji Fossae glenoidalis, jer ovaj na taki način izražen kod fosilnoga čovjeka još nije opažen, dok je n. pr. kod gorile jako dobro razvijen. Nadalje imam jedan veoma jaki Proc. zygomaticus sa Tuberc. postzygomaticum, tako bih ja naime tu dosada još nepoznatu nabreklinu nazvao. Osobito su instruktivni snošaji, što se vide na Suturi sphe- .notemporalnoj. Kod 4 fragmenta sa Spina angularis sphenoida vidi * 148 se, kako je došlo umetnućem 2 koštica na izvinutoj unutrašnjoj strani Fossae glenoidalis do postepenoga razvitka formalne Spinae glenoidalis, koja nadvisuje Spinu angularis. Postanak Spinae gle- noidalis respektive ojačanje nutrašnjega ruba Fossae glenoidalis pro- uzročilo je vjerojatno i paralelni položaj Suturae sphenotemporalis prema osi lubanje, pošto ta Sutura inače kod modernoga čovjeka stoji koso prema osi lubanje. — Jamačno je dakle od interesa, da si promotrimo oba snošaja na ostacima Krapinskim, jer se čini, da baš odatle proizlaze moderni i stari snošaji. Ekstremiteti. Od njih isto tako imamo samo fragmente, koji medutim djelomice dobro sačuvane partije prikazujui dovode nas do pri- lično sigurnoga zaključka s obzirom na njih same. To su ovi: 1 lijeva Scapula, 3 Claviculae, 2 distalne Epifire i jedan dio Cor- pusa od Humerusa. Od ovih fragmenata osobito su važne Cla- viculae. Ove potječu od različno starih individua, no jedna je od njih — lijeva — 146%, duga i manjkaju joj samo okrajci. Sve Cla- viculae su znatno vitčije i tanje od ključica recentnoga čovjeka. One su nadalje slabije zavinute poput slova S, a također su slabo izražena hvatišta mišica izuzevši ono od Musc. deltoideus, što osobito vrijedi za Tuber. coracoidea. Najznamenitiji momenat valja ugledati u iznenadnom zakretanju Acromijalne partije, koja iznosi 55°. Akoprem ove za čudo zakrenute claviculae pripadaju mlađim individuima, to se ipak svakako veoma udaljuju ti sno- šaji od onih normalnoga tipa clavicula. — I rčntgenografija nas također upućuje na manju čvrstoću kosti prema onima moder- noga čovjeka, jer je isto tako zgušćenje koštave substance kao i trajektorije, što su na odgovarajućim mjestima, slabije nego li kod modernoga čovjeka. Također tri predležeća Humera representiraju dva tipa. Dva od tih komada približuju se Spyu br. 2 i Neandertalcu, no od- likuju se od oba napomenuta slabijim razvitkom distalnoga zglav- čanog kolotura. Ovaj je kod krapinskoga čovjeka — usprkos većeg absolutnog premjera distalne epifire — kraći i premjer je od Trochlea humeri manji. Ako još napomenemo plosnatost krapin- skih humera (neposredno iznad Fossae olecrani), vitčiji veliki Epicondylus externus i rupu u Fossa olecrani, to time ujedno is- takosmo također zajedno sve razlike i vlastitosti pomenutih dvaju humera krapinskih spram onih od Spya br. 2. i Neandertalca. 149 Može se još istaknuti, da humerus krapinskoga čovjeka zauzima gotovo okomit položaj, ako postavimo zglavčani kolotur na hori- zontalnu bazu, i time se priključuje na humerus Australca. Drugi tip humera imao bi nam prikazati 139”, dugi corpus Humeri, koji sastoji samo od donjega dijela do zglavčanoga kolotura. Ovaj komad corpusa pokazuje nam velike razlike prema prije pomenutim dvjema komadima, premda ima kod njega manje za kompariranje dodirnih točaka, a te razlike jesu: za čudo ve- lika vitkost i veća visina toga komada Corpusa. On nam se pri- kazuje kao veoma vitak humerus, čiji je distalni zglobni zglavak puno uzaniji od onih kod prije opisanih humerä. Ovaj se komad kosti udaljuje i od humera neandertalskog i Spy II čovjeka s obzirom na svoju malu duljinu i širinu, a podsjeća donekle na nježni Humerus Negritosä, akoprem još uvijek pokazuje najmanji. premjer (14:7.), koji je još manji od onoga premjera na humeru Dryopitheca sa 18%,. — Svojstva Clavicule i Humera dozvolja- vaju nam neprisiljeno, da zaključimo, da su prednji ekstremiteti bili slabo razvijeni, kao što se to već kod Neandertalca naslu- ćivalo. Ova na napomenutim dijelovima skeleta Krapinskoga čovjeka učinjena opažanja neprisiljeno nas dovode do zaključka, da su tu bile dvije po građi skeleta prilično diferentne rase, okolnost, koja se već iz vrsti i načina, kako su čovječje kosti iskidane i napaljene nađene, dade izvesti kao akt kanibalizma. Ta činje- nica, da su na krapinskom ležištu ljudi od dva tipa pokopani bili, čini nam se, da potpuno dokazuje ono, što sam ja tvrdio u svoje vrijeme, naime da je doista tuđinska horda napala na stanovnika krapinske spilje, a napadnuti se je dakako, što se samo po sebi razumije, branio, te kod te zgode pogiboše također i neki napadači, a odatle se lako dade rastumačiti prisutnost dviju rasa u Krapini. A sada da nješto rečem o iskapanjima u Krapini, sto su prošlog augusta obavljena. Osim čitave lubanje jednoga odraslog Rhinocerosa Merckit i prednjega dijela lubanje mlađeg individua iste vrsti, kome fali nosna priječka i koji se poslije raspao u komade, nađena je lijepa zbirka kamenih artefakata' i jedan komad drvenoga oruđa. — Osobito su pak važni ostaci čovječjega skeleta. Od ovih na- 150 dena su dva nejednaka komada donje čeljusti od odraslih in- dividua i dva komada čeone kosti sa poznatim već jakim supra- orbitalnim rubovima i sa jednim dijelom nosne kosti, nadalje ne- koliko prstiju, rebara, i ulomaka od tjemena. Jedna od tih do- njih čeljusti sa tri molara pripadala je potpuno odraslome indi- viduu i s obzirom na visinu čeljusli i prognatnost bezuvjetno je najsrodnija sa onom čeljusti od Naulette. Drugi manji simfizni ulomak jest sasvim analogno prijašnjemu izrađen, samo je ovdje u toliko znamenito poremećenje u poređaju zubi nastalo, što prvi praemolar stoji iza očnjaka, pa s toga red zubi malo prema natrag zakreće, i daje čeljusti pitekoidalni (karakter) izgled; ta- kođer je vrijedno napomenuti, da ove čeljusti imadu po više foramina mentalia (1-3). — Još je vrijedno opaziti, da čeone kosti imadu osim poznatih već velikih supraorbitalnih rubova još izbočenu glabellu i jako razvijene nosne kosti. Rhinoceros Merckii i starost krapinskoga ležišta. Ja sam jur u uvodu moga predavanja istakao znatni broj skeletnih ostataka od Rhinoc. Merckii, koji su nađeni u Krapini. K tome imam jošte dodati, da nam je istom nedavno i to 21. augusta, dakle pred 1 mjesec po sreći za rukom pošlo naći, kako već napomenuh, jednu čitavu lubanju od ove vrsti. Ta lubanja pripada starijemu individuu i stoji po veličini između poznate lubanje iz Irkucka i one iz Karlsruha, ali međutim bliža i srodnija s prvom nego li s drugom. Osobito je važna ta okolnost, da se dosada nalazio u diluvijalnim tvorevinama Hrvatske i Slavonije samo fihinoc. Antiquitatis i to u društvu Elephas-a primigenius etc. U Krapini pako nastupa isključivo Rhin. Merckü i to u ve- likom broju. Ako k napomenutome dodamo još to, da se tako u lesu diluvijalne Dunavske obale kako u diluvijalnim obalama Save u Slavoniji uz brojne ostatke Elephas primigeniusa, fihinoc. an- tiquitatis također po koja čovječja donja čeljust našla, koja po- kazuje onaki razvitak brade, kaka je poznata na čeljustima mlado- diluvijalnih tvorevina, i koja je sasvim analogno građena kao kod modernog čovjeka: to onda valja onake naslage kake su u Krapini i slične, u kojima se isključivo nalazi Rhin. Mercki u društvu sa čovjekom jako razvijenih supraorbitalnih rubova, prognatne čeljusti etc., eo ipso označiti starodiluvijalnim tvorevinama. Prilike krapinske odgovaraju nadalje točno onima od Taubacha, te ih ja stavljam prema tome u jedan te isti interglacialni odsjek, 151 naime u doba II. diluvijalnog interglaciala (u smislu Penckovu). Dolazi doduše Ahinoc. Merckii također u mlađim diluvijalnim tvorevinama, dapače i sa Rhin. antiquitatis, no ipak ja odlučno držim sa Herm. Meyerom : „da je Rhin. Merekit pretšastnik Rhin. antiquitatis, akoprem su mogla i oba skupa živjeti na stanovitim mjestima“. Ovu rečenicu, čini mi se, da baš česti nalaz Rhin. Merckii u Krapini, kao u sredini one pokrajine, gdje inače lih ostaci fihin. Antiquitatis dolaze, ne samo sjajno potvrđuje, nego dopušta i tvrditi, da je Rhin. Merckit iz Krapine u opće u Hr- vatskoj stariji od £hin. Antiquitatis i bio njegov pretšasnik. Do- sljedno također ležište je krapinsko starije od onih Savske i Dravske ravnice. Nekoliko riječi o kamenoj industriji krapinskoj. Poznato je, da je A. Autot pokušao čovječju industriju upotriebiti za članjenje diluvija i jednog dijela pliocena. Iz čitave serije spisa, u kojima spomenuti geolog te nazore svoje razlaže, navest ću samo jedan : ,Esquisse d’ une Comparaison des Gonches Piocenes et quaternaires de la Belgique“, u kojemu pri koncu nalazimo tabelu, u kojoj on pomenuto članjenje izlaže. Da odmah pređem na Krapinu, pripomenut ću, da sam ja g. Rutotu poslao do 100 artefakata krapinskih, moleći ga, da o njima izreče svoj sud. G. Rutot bio je tako prijazan, te je ne samo ovo lijepo izvršio, nego mi je i istodobno malu kolektu artefakata iz Bel- gije i Francuske poklonio, a ta nam kolekta prikazuje neke zna- menitije grupe industrije tamošnjeg paleolitika. Gosp. Rutot piše mi za krapinsku industriju ovo: „Pregledavsi originale, nalazim, da su krapinski artefakti ,Ebournćenske“ starosti. To je ista industrija, koja se nalazi uz Spyskog čovjeka“. — Rutot piše dalje: ,Da ste od mene zatražili tipične artefakte ,Ebournćena“ (== Solutrećn) Belgije ili Francuske, to vam ne bi mogao ka- rakterističnijih artefakata od krapinskih poslati. To je sve sa- svim isto“. De se uzmogne tip krapinske industrije razumjeti, valja prije ovo istaknuti: Krapinski je čovjek izrađivao oružje lih iz po- točnog koturinja. U potoku pak i u bližoj okolini Krapine nalazi se pravi kresivac (kremen) relativno veoma rijetko; već je to ko- turinje obično tek okamenjeno kamenje, koje često pokazuje veoma nesavršen i nečist lom. Prema tome su i dosta rijetki lijepi resp. bolje izrađeni artefakti; a većinom se nalaze sasvim surovi od- 152 lomei kamenja, koji se jedva morfoloski dadu odrediti. Veoma je karakteristično ali i sasvim naravno, da najbolji artefakti krapinski odgovaraju sasvim starijoj industriji Rutota (Cheléenu i Mouste- rienu), dok bi lamelozni odlomci, koji većinom nijesu ni retouchi- rani, imali pripadati mlađoj t. zv. Ebournćenskoj!“ Krapinski čovjek nije mogao ni prije ni poslije iz materijala (koturinja), što ga je imao pri ruci, izrađivati drugojačije oruđe, nego što ga je i zbilja izrađivao. Jer krapinski je čovjek u svakom slučaju morao najprije koturinje razbiti, a tim dobiveni razne veličine otpadci služahu mu već prema vrsti loma, tvrdoći ete., a također prema raznom obliku, širini ili uskoći za šiljke ili stru- gala, koje je napokon još retouchirati morao, da bude oštrica što jača, jer je tanki oštri rub za dugotrajnu porabu nesposoban. — Kraj takih prilika jest sasvim naravno, da je paleoliticka industrija, gdje god je bila za njezinu izradbu upotriebljena kao analogna materijalu krapinskom (kao n. pr. u Taubachu), mo- rala biti sasvim slična i na najudaljenijim mjestima, jer je pri- ređivanje artefakata bilo isto za paleolitika, te je samo kvali- teta kao i možda izvorni oblik kamena samog (eolitička indu- strija), bila od važnosti i utjecaja, da se poluče stanovite forme (kao n. pr. one Chelćon-tipa). S razloga ovih a i drugih, koje ću svojedobno razložiti, držim kronološko članjenje diluvija resp. paleolitika na temelju artefakata u smislu Rutotovu za prisiljeno i nepodesno, akoprem to može biti dobro upotriebljeno kao sred- stvo za grupiranje tipova paleolitičke industrije u morfoloskom smislu. Dr. Gorjanović- Kramberger. Die pontische Fauna von Glogovnica-Osiek bei Krizevei in Kroalien im Vergleiche zu jener von Radmanest. (Vorläufige Mittheilung.) Gleich nach dem Erscheinen meiner Arbeit „Über Bud- mania Brus. und andere oberpontische Limnocardien Kroatiens“!) im Jahre 1902 begann ich mit der oben genannten kleinen Monographie. Krankheitshalber mußte dieselbe unterbrochen werden, doch soll sie kommenden Sommers beendet und ver- öffentlicht werden. Vor allem möchte ich schon jetzt hervorheben, daß die Fauna von Glogovnica-Osjek mit jener von Radmanest in hohem Maße übereinstimmt und isochron zu sein scheint. Um sogleich zur Sache zu übergehen bemerke ich, dass die von Brusina als Limnocardium banaticum Fuchs notierte und ab- gebildete Form, welche im II. Theil seiner „Iconographie“ (Siehe Tb. XXIX. Fig, 48-50) in natürlicher Größe dargestellt ist, aus gleich näher zu nennenden Gründen der erwähnten Art nicht an- gehört, sondern eine — jener wohl nahe stehende — doch neue Art darstellt. Dank dem Sammeleifer Brusina’s wurde eine schöne Collecte von Mollusken aus Radmanest als auch aus Glogov- nica-Osjek zusammengebracht. Auf Grund eben dieses Materiales konnte auch entschieden werden, dab jene aus Radmanest her- rührende Art kein Limn. banaticum ist. — Außer den von Bru- sina abgebildeten Exemplaren liegen noch weitere vier, also im ganzen 6 sehr gut erhaltene Schalen vor. Die Diagnose dieser neuen Art, welhe ich als Limnocardium pseudobanaticum m. be- zeichne, kann wie folgt formulirt werden: !) Sitzungsberichte der kais. Akademie der Wissenschaften in Wien. Math. naturw. Cl. Bd. CXI. pg. 5—25. Mit 4 Tafeln und 3 Textfiguren Schale queroval, gewölbt vorne zugerundet nach rückwärts mehr minder verlängert, verschmälert, und klaffend. Wirbel stark entwickelt, eingerollt und etwas nach vorne gerückt. Oberfläche der Schalen mit 25 oder 26 dicht gedrängten, ganz flachen Ra- dialrippen, welche durch wellige Zuwachsstreifen gekreuzt werden. Der hintere glatte mit bogigen Zuwachsstreifen versehene Theil deutlich von der gerippten Schalenpartie abgesetzt. Das Schloß besteht — und zwar in der rechten Klappe — aus zwei vor- deren Seitenzähnen, von denen der obere kleiner als der untere ist und aus einem langen, leistenartigen hinteren Seitenzahn. Der Gardinalzahn bildet eine längliche Schwellung, welche durch einen mehr weniger starken rinnenartigen Einschnitt vom hinteren und vorderen Schlossrand absetzt und zwar so, daß dadurch eben der nach vorne zu etwas freistehende Cardinalzahn entsteht, welcher vom Wirbel durch eine dünne Lamelle getrennt ist. Nach rück- wärts zu übergeht dieser Cardinalzahn mehr weniger deutlich in den leistenartigen Seitenzahn über, während er vorne durch einen Ausschnitt von dem vorderen Schloßrand getrennt er- scheint. Bei jüngeren Exemplaren scheint doch die einfache Schwellung des entsprechenden Teiles des Schloßrandes mit dem voranstehendem Einschnitt den Cardinalzahn zu bilden. — Das Schloß der linken Schale hat blos einen kräftigen vorderen Seitenzahn, an dessen Basis zuweilen noch ein verkümmerter Zahn auftritt und einen langen leistenartigen hinteren Seitenzahn. Der Cardinalzahn ist sehr redueirt und weist und blos eine leichte Schloßrandverdickung aut. Es unterscheidet sich diese neue Art von dem typischen Limnoe. banaticum durch eine bedeutende Größe (a = 436 —60°6; H = 387-506; D — 17(34)—25:5(45:0) ; Limnoc. banaticum bis 33'0"m lang), eine geringere Schalendicke (bei L. banaticum — 15-2"m; bei L. pseudobanaticum kaum 1:5"»), durch eine geringere Anzahl (23—26) flacher, eng aneinander geprebter Radialrippen (bei L. banaticum = 30—33). Ferner hat L. ba- naticum an der inneren Schalenfläche blos bis zur stark ausge- prägten Mantellinie reichende deutliche Furchen, während sich diese letzteren bei meinem L. pseudobanaticum weit herauf gegen den Wirbel ziehen, dabei aber ist die Mantellinie kaum sichtbar. Limn. pseudobanaticum ist wohl was Größe anlangt, dem L. Penslii am ähnlichsten, doch unterscheiden sich beide sofort 155 durch die verschieden beschaffenen Rippen. L. Penslü hat zwar auch gedrängt stehende Rippen, dieselben sind aber abgerundet; ferner ist die Rippenzahl bei lezterer Art eine geringere (20—23 ; bei L. pseudoban. 23—26) u. s. w. In Radmanest kommen außer anderen insbesondere folgende Limnocardien vor: Limn. banaticum Fuchs.; L. pseudobanaticum m. L. Penslit und L. arpadense M. H., ferner Congeria triangularis, Dreissen- siomya Schröchingeri, dann Unio Bieltzi und Anadonta Hor- vathi vor. Fast alle diese genannten Arten kommen mit kaum nennens- werthen Variationen auchin Glogovnica-Osjek vor — so zwar, daß man wirklich von einer faunistischen Übereinstimmung dieser Fundorte mit Radmanest sprechen kann. Freilich wurden die in Glogovnica-Osjek gesammelten Mollusken unsystematisch gesam- melt, da sie aus sandigen resp. zu festem Sandstein cementierten Gebilden und aus Mergeln herrühren, also augenscheinlich aus zwei Niveau's, doch hoffe ich kommenden Frühjahres genanntes Materiale nach den im Terrain gemachten Erfahrungen zu sichten, und diese vorläufig gemischte Fauna im verticalen Sinne zu trennen. Ein weiteres Ergebnis des vergleichenden Studiums der Faunen von Radmanest und Glogovnica-Osjek bildet die Er- kenntnis der ursprünglichen Beschaffenheit der Berippung meiner Art Limnoc. Dwmičići. Die Rippen dieses großen Limnocardiums sind sehr stark verwittert und ausgelaugt, so daß sie fast ganz ihre ursprüngliche Gestaltung verloren haben. Blos an jenen Stellen, an denen die Zuwachsstreifen die Rippen kreutzen, ist die Schalensubstanz widerstandsfàhiger und nur dortkann festgestellt werden, daß die Rippen des Limn. Dumicici ganz flach und aneinander gedrückt waren, so zwar, daß sich dadurch die in Rede stehende Form an das Limn. pseudobanaticum m. auf das engste anschließt, also an eine Art, die — wie bereits bemerkt wurde — auch in Glogov- nica zusammen mit L. Dumičići vorkommt '!). Es gehört dem- ') Die Glogovnicaer Exemplare haben 24 Rippen, einen kräftigen Wirbel und an Stelle des Cardinalzahnes blos eine leichte Schwellung und könnten dadurch eventuell als eine Varietät von I. pseudobanaticum angesprochen werden. 156 gemäß das Limn. Dumicici in den Formenkreis des Limn. ba- nateium Fuchs., wobei es sich direkt an das Limn. pseudobana- ticum m. anschließt, von welchem es sich hauptsächlich durch seine bedeutendere Länge auszeichnet. Ich habe das Limnoc. Dumičići für ganz sicher als der Formenreihe des Limn. Schmidti M. H. angehörend betrachtet und zwar deshalb, weil es von Brusina direkt als L. Schmidti bestimmt wurde und weil Lörenthey an Jugendexemplaren des Limn. Sehmidti gerundete, dicht stehende Rippen, als auch Gardinalzihne beobachtete, die sich dann später umändern resp. verschwinden. Auch fehlt den Jugendexemplaren jener so charak- ‘teristische scharfe Kiel. — Nach den eben gemachten Erfahrungen indessen muß das L. Dumičići in die nächste Nähe des L. pseudobanaticum gebracht werden, womit ich gleichzeitig meine früheren diesbezüglichen Annahmen corrigiere. Die näheren Ergebnisse als auch die nötigen Abbildungen werden in der im Sommer erscheinenden Monographie besprochen resp. beigelegt werden. Gorjanovic-Kramberger. Velika grupa sunčanih pjega u oktobru godine 1903. (Od 6/10. do 18 10. 1903.). Poznato je, da se sunčane pjege ne pojavljuju svagda istom čestinom, nego da ima doba, kad ih je sve gušće, a opet doba, kad ih skoro posve nestaje. Astronoma Schwabea ide u prvom redu zasluga, da je na osnovu mnogogodišnjih podataka o sun- čanim pjegama dokazao, kako se pjege pojavljuju perijodično, pak je konstatovao i veličinu perijode od jednoga maksimuma — od doba, kad ih je najviše — do drugoga, dotično od jednoga mi- nimuma — od doba, kad ih je najmanje — do drugoga te našao, isporedjujući te perijode, jednu s drugom, da je srednjak tih perijoda 114 godine. Toliko uz put o perijodičnosti sunčanih pjega. Pojavom vanredno velike grupe sunčanih pjega u prvoj polovini mjeseca listopada g. 1903., o kojoj hoću ovim retcima da izvijestim čitatelje, zaključilo je Sunce konačno perijodu, što sadržaje minimum pjega, kojoj je vršak bio u kolovozu g. 1901., te nastupilo novu pe- rijodu, perijodu sa maksimumom pjega, kojoj će vršak biti negdje g. 1904. ili početkom g. 1905. Iznoseći važnija opažanja o toj ogromnoj grupi, ograničit ću se u cijelome na svoje vlastite bilješke. Motrio sam ju od 7.110. do 18./10. g. 1908. malo ne dnevice, a koji puta i češće u danu, i to svojim malim durbinom, kojemu je otvor samo 45 n, ne imajuči još pri ruci boljega instrumenta; ali time ću ujedno pokazati, kako se i neznatnijim sredstvima dadu u opa- žanju sunčanih pjega postići prilični rezultati. 158 I. Pretece i pratilice grupe sunčanih pjega od 6./10. 1903. Kako je godine 1903. Sunce nastupilo novu perijodu svoje djelatnosti, perijodu maksimuma sunčanih pjega, nije se ova grupa pjega od 6./10. neočekivano pojavila, već je imala svojih preteča napose znamenitiju grupu pjega, sto se pojavila kon- cem mjeseca ožujka naime 21., a ukazivala se nama sve onamo do 14./4. Radi naoblačena neba i kišovita vremena nije u nas bilo moguče tačno odrediti, kada je zašla za rub Sunca. U slici 1. donosim crtnju te pjege po mom opažanju od 27./3. Sl. 1. — Grupa sunčanih pjega 1903. mart 27. 3h p. m. Noi tik pred samu grupu od 6./10. pojavila se kao njena rek bi vjesnica osamljena jedna velika pjega sunčana. Tu sam pjegu zamijetio na istočnom rubu Sunca dne 2./10. Istoga dana u 10 sati u jutro nisam nikakvih pjega opazio na Suncu, pače ni znatnijih sunčanih baklji. U 10 20" dakle iza 20 minuta opazio sam malu oduljastu pjegu, okruženu sa mnogo sjajnih baklji — (zovimo ju A) — u astr. durbinu na desnom gornjem rubu (u I. kvadrantu) sunčane ploče, dakle u istinu na lijevom donjem rubu, u III. kvadrantu sunčane ploče. Na proji- ciranoj slici Sunca nisam joj sa svojim malim durbinom mogao tačnije odrediti položaja, pošto se na projekciji nije mogla opaziti, no, sudeći po oku, imala je 25°—30° južne heliocentr. širine. 159 Dne 4./10. u 4" 45” po podne bila se pjega već dosta od- makla od ruba sunčanoga, te se razvila u 2 ovelike dugoljaste pjege sa više manjih pjega, pa je bližih dana do 6./10. dosta mijenjala svoj oblik. Dne 5./10. u 4" 30". po podne bila se od istoč. sunč. ruba prama zapadnom odmakla za nekih 60°—65°, te je imala pjega, dotično grupa pjega, po prilici oblik, kako nam ga prikazuje sl. 2. Ta je grupa rijesila sunčanu ploču uz gorostasnu grupu — zo- vimo ju, da ne bude pometnje, grupom B), — što je iza nje sli- jedila, te o kojoj kanim podrobnije govoriti. Ovu je grupu B) grupa A) prethodila i pratila sve do 15/10., kad se je izgubila iza zapadnoga ruba sunčanoga. Drugih manjih pjega, što su s prvine okruživale glavnu pjegu grupe A), nestaloje kasnije posvema, te je Sl. 2. — Grupa A) sunčanih pjega 1903. octob. 5. 4h 30m p. m. od te grupe, počamši od 10./10. pa dalje preostala samo jedna izo- lovana pjega, koja se je, dok je nije nestalo, ukazivala čas sa jednom cjelovitom jezgrom, čas sa jezgrom raskoljenom u 2 česti. No baš kad je ova pjega grupa do A) bila dospjela skoro posve na zapadni rub Sunca, a grupa se B) već bila prilično odmakla od istočnoga ruba, ukaže se za ovom na istočnom rubu opet jedna nova ve- lika pjega — zovimo ju €). — Dne 14./10. u 10" 30” pr. podne, kad sam ju opazio, bila se već nešto odmakla od ruba, tako da se je vjerojatno pojavila na istočnom rubu 13./10., bas kad je grupa B) bila u najživljem razvoju. Tako smo imali 14./10. tri grupe pjega na sunčanoj ploči: A), B) i €), u položaju jedne 160 prema drugoj, kako ga prikazuje sl. 3., na kojoj je slici ujedno i omjerna veličina grupe B) nacrtana prema radiju sunčane ploče od 4 em. II Velika grupa B. 1. Dne 6./10. nisam mogao Sunca motriti, jer je nebo bilo tmurno i oblačno, već sam to mogao tek 7./10. Sl. 3. — Grupe A), D), €) sunčanih pjega 1903. octob. 14. 11h 30m a. m Dne 7./10. 7" u jutro bila je glavna pjega grupe A) već puno ko nego predjašnje dane, a na istočnom rubu ukazala se (prividno na sjevernom radi obratne slike i radi dobe dana) nova veličanstvena grupa sunčanih pjega £), ali se je od ruba već toliko bila odmakla, te sam morao doumiti, da se je na sunčanom rubu pojavila već 6/10. No nije se pojavila, kao što se obične pjege i grupe pjega na rubu pojavljuju, naime kao malena, dugoljasta, eliptična crna mrlja, već se je odmah prikazala, još prilično na rubu, velika | Ji 161 dugoljasta glavna pjega, sastavljena od 2 česti skupa svezane, te sa puno drugih omanjih pjega za njom. Po tom sam odmah slutio, da će to biti jedna od najogromnijih grupa pjega, što se u opće pojavljuju na Suncu, I nisam se prevario. Motrim Sunce već više godina, pak je tu znalo biti krasnih eksemplara i velikih grupa pjega, al tako gorostasne grupe nisam Sl. 4. — Grupa B) sunčanih pjega$1908.Zoctob. 7. 10h a. mi još vidio. Evo već 7/10. u 10% pr. pod., kad se dakle grupa tek nešta malo bila “odmakla od ruba, imala je“vec razvit oblik, kako ga vidimo na slici 4 U grupi se već tada fjasno razabirale tri glavne lčesti: naime b,, najveća i najintenzivnija pjega,@koja se Sl. 5. — Grupa B) sunčanih pjega 1903. octob. 7. 1h p. m. počela opet rastavljati u dva dijela; onda b,, manje intenzivna čest, ali sastavljena od puno manjih pjega; i onda b,, koja se bolje isticala od 0,, ali je površinom bila manja od nje. A ispred b, išla je, poput kakova provodića karavane, osamljena pjega b,. 11 162 No taj je oblik svoj grupa rek bi sat u sat, pače i za sa- moga motrenja na oči mijenjala, preobrazivala: u njoj kao da je sve vrelo i kipjelo, miješalo se i bibalo. Kako se je oblik grupi naglo i silno mijenjao, uvidjet ćemo, ako isporedimo slike SI. 6. — Grupa B) sunčanih pjega 1903. octob. 14. 10h 30m a. m. 4., 5., 6. i 7., od kojih nam sl. 4. i 5. pokazuju, kako se oblik grupe promijenio unutar nekoliko sati, a sl. 6. i 7. po- kazuju nam oblik grupe za vrijeme, kad je bila u najživljem razvoju, i kada se bila već primakla kraju. Slike 6. i 7. ispore- dene sa slikama istodobnih fotografskih snimaka u „Bulletinu Sl. 7. — Grupa B) sunčanih pjega 1903. octob. 15. 4h—4h 30m p. m. S. A. F.“ od mjeseca studenoga g. 1903. pružaju mi ujedno jamstvo za ispravnost ovih 8 po mojim opažanjima i nacrtima načinjenih. slika, budući da se obje slike 6. i 7. malo ne na vlas slažu sa fotografskim snimcima od 14./10. 11" 20% pr. pod. i od 163 15/10. 2? 9m, koji su mi dakako tek poslije mjesec dana došli u ruke. Razlika je jedina u tom, što su na fotografskim snimcima detaili manje istaknuti. Ona osamljena pjega b, sve se više gubila, apsorbovala, što se grupa više primicala za- padnomu rubu Sunca; na sl. 7. više je niti nema. Glavna jezgra pjege b, počimala se već 7./10. po podne kidati na više dije- lova, pa se je jezgra i same te pjege b, i pojedini dijelovi, na koje se raspala bila njena jezgra, naglo mijenjali Motrio sam gorostasnu našu grupu od 7./10. do 18./10. dok je naime nije ne- stalo iza zapadnoga ruba Sunca, motrio sam ju dnevice, kad god nije bilo nebo oblacima zastrto, motrio sam ju gdjekada i više puta kroz dan, pa sam skoro svaki put imao pred sobom drugi oblik grupe. Ma što bio uzrok pjegama u opće, a našoj go- rostasnoj grupi pjega napose, to je van svake dvojbe, da ove toli nagle i silne promjene, za nas na zemlji i prostim okom, a po gotovo kazališnim staklom posve jasno vidljive, potječu od vanredne djelatnosti sunčane mase. Pa kad se u jednu ruku sjetimo, da su na suncu svi sno- šaji velikanski, te učinci prirodnih sila za pravo gorostasni, ako se isporede sa sličnim učincima na zemlji, kojoj je masa samo 351507 Mase Sunca, a u drugu ruku imamo na umu grdesiju ove naše grupe, koja je, kako ćemo odmah izložiti, po dužini svojoj zapremala 10—15 zemaljskih premjera, to moramo do- umiti, da nam ova naša grupa pjega i njene nagle i silne pro- mjene potječu od takovih orkanskih pojava u užarenoj sunčanoj fotosferi, prama kojima su i najstrašnije elementarne pojave na Zemlji prave sitnice. Čitamo o tom u „Bulletin-u de la Société astronomique de France“ (sv. od nov. 1903.) : „Pokazivala je (grupa ova) zatim kroz više dana neku vrst fantastična vrijenja, pa si ni predočiti ne možemo ona orijaška gibanja sunčane fotosfere, kojima je dokaz transformacija ove grupe. Na tim bi se žarućim orijaškim valovima sunčanoga mora naša zemljica bibala poput izgubljene splavi, ako je ne bi zahvatio kakav vir i u Zarki po- nor sunovratio“. Prva je dakle osobito svojstvo te grupe, kojim se od mnogih drugih odlikuje, da se je vanredno silno i naglo mijenjala i preo- brazivala. 2. Veličina (protega) te grupe u istinu je gorostasna. Po- kušao sam svojim posve primitivnim sredstvima (bez kakova ma * 164 i jednostavnoga mikrometra), da grupi projekcijom odredim pri- bližnu dužinu, t. j. promjer dužine, pa sam našao po mjerenju od 9./10., kad još nije bila najveća, da ta dužina iznosi oko 147.370:77 kilomet., t. j. 11:5 zemaljskih premjera! Ovo je mje- renje dakako samo približno. 13./10. kad je na žalost nisam mogao motriti, izmjerena je na zvjezdarnici u Juvisy-u (kod Pariza) du- žina od istoka prama zapadu 3“46“, to će reći (uzimajući u račun odnosno skraćenje perspektive): 197.000 km. ili 15:5 premjera Zemlje. Na istoj zvjezdarnici izmjerili su joj dužinu i 10/10., pak je tada bila duga čak 202.000 km. ili 16 premjera Zemlje. To je već prilična mrljica ! 3) Položaj i smjer gibanja grupe. Grupa se je pojavila malo ne posve na istočnom rubu Sunca medju 5. i 6. listopadom, do - čim se, sudeći po njenom razvoju, morala u opće pojaviti na sunčanoj površini, kako isti ,Bulletin“ drži, medju 23. rujnom i 4. listopadom. 11. listopada prošla je središnjim sunčanim meri- dijanom, a 18. listopada u jutro morala je prispjeti na zapadni rub Sunca, i za njim izčeznuti; jer 17./10. ne mogah motriti Sunce poradi oblačna neba, a tako skoro i cio dan 18./10 ; no isti dan oko 4% po podne počelo je Sunce kroz oblake provirivati i tada sam mogao tek kratko vrijeme Sunce motriti, al je naše pjege već bilo nestalo, a opažalo se na zapadnom rubu samo još svijetlih baklji. Pojavila se na južnoj polutci Sunca, i tom polutkom i pro- lazila, bliže ekvatoru, nego južnom polu, u heliocentr. širini od — 22°. III. Uzrok pjegama i njihovoj perijodičnosti. Samo se sobom namiće pitanje: 1. koji su uzroci pjegama i 2. što je uzrok, da se pojavljuju perijodično? No ni na jedno ni na drugo pitanje nema do danas izvjesna i sjegurna odgovora, te se o tim uzrocima dadu postavljati tek manje ili više vjero- jatne hipoteze. 1. Jedna je hipoteza, da su pjege erupcije težih kovinskih uža- renih plinova iz sunčane jezgre, i da te erupcije (slično kao i naše vulkanske erupcije) bacaju ove plinove mnogo tisuća kilometara daleko van sunčane fotosfere i kromosfere u prazni studeni sve- mirski prostor. Ovdje se ti plinovi ohladjuju, zgušćuju i potam- 165 njuju, te padaju s prvine polagano, a onda sve brže (poradi sunčane atrakcije) natrag u Sunce, prodirući kromosferu i foto- sferu i tvoreći pri tom u fotosferi čunjaste izdubine. Jezgru u pjega tvorili bi po tom ti ohladjeni, sgusnutii i potamnjeli kovinski plinovi, dočim penumbre (polusjene) oko jezgre ne bi bile drugo, nego stijene tih čunjastih izdubina. Po toj hi- potezi bilo bi razumljivo, zašto pjege imadu sve dugoljastiji, eliptičniji oblik, što se nalaze bliže sunčanom rubu, te što se većinom prije nego se pojavljuju a i za samih pjega, te i poslije kako ih je nestalo, osobito prema tamnijemu rubu Sunčevu, opa- žaju tako zvane baklje, svijetle različno razgranjene niti ili grane, ili kano mala svijetla razna oblika jezerca. Te bi baklje stvorili uz- visci erupcije žarećih kovinskih, al osobito vodikovih plinova u fotosferi. Tom bi se hipotezom lako tumačila u jednu ruku či- njenica, da se jezgra, kad je pjega blizu ruba, nalazi ne u sre- dini penumbre, ma da je pjega, kad prolazi središnjim meridi- janom Sunca i okrugla oblika, već da se ona nalazi više na desnoj strani penumbre, ako je pjega na lijevom rubu Sunca i obratno; a u drugu ruku razumljiva bi bila činjenica, često opažena, da kad pjega zalazi za sunčani rub, sama pjega, osobito jezgra tvori na sunčanom rubu izdubine, a baklje da tvore uzviske. (Isp. o toj hipotezi, ovdje samo natuknutoj, P. Karla Braun-a S. I. „Ueber Kosmogonie“. U Münsteru 1889. str. 143. i sl.). No i ova hipoteza u najnovije vrijeme čini se, da će ustu- piti mjesto drugoj, novoj od Julius-a, po kojoj mi pojave na Suncu, dakle i pojave pjega i baklji sunčanih niti ne bismo di- rektno opažali, kakovi jesu, već da bi mi opažali samo optičke učinke loma i anormalne disperzije sunčanih zraka kroz razne naslage plinova, a tek iz ovih optičkih pojava da bi nam valjalo dedukcijom doumiti prave, faktične pojave na Suncu. Mnogo je teže ma i kakovom vjerojatnom hipotezom rije- šiti pitanje o uzroku perijodičnosti pjega. Dvije su u glavnom vrste hipoteza ili bolje naslućivanja o tom uzroku. Jedni drže, da je taj uzrok poglavito u samom Suncu, napose u činjenici, da se tijelo sunčano sve više sgušćuje, steže, da sve više opada, da manji obujam prima; a to da biva na mahove, u razmacima manje ili više jednakima, a nipošto jedna- komjerno i neopazice; to pako perijodično opadanje, ma bilo ono pogledom na cijelu ogromnu sunčanu masu i minimalno, da pro- 166 uzrokuje perijodičnost onoj sunčanoj djelatnosti, od koje potječu pojave pjega i baklji. (Sr. P. Karla Braun-a na nap. mj. str. 156. sl. sl.). Drugi, kao Camille Flammarion, misle naći dalnji uzrok perijodičnosti izvan Sunca, u posebnoj konstelaciji planeta sunčanog sustava, na pose Jupitera i Venere, u savezu sa ka- kovom nama još nepoznatom radijacijom med Suncem i plane- tima. (Sr. napomenuti ,Bulletin“ od mjeseca studena 1903.. u članku o ovoj našoj grupi sunč. pjega.). Pisae toga članka, G. Flammarion, ni sam ovom svojom nešta presmjelom idejom ne misli postaviti gotovu hipotezu, pošto i sam priznaje, da su toj pomisli na putu velike teškoće, već samo drži, da je vrijedno imati na umu podudaranje osobite konstelacije planeta sa pojavom naše vanredne grupe pjega, da se tim utire bar put k postavljanju vjerojatne hipoteze o uzroku perijodičnosti, pa veli da ne bi bilo na odmet, tačnije ispitati, da li se i sa predjašnjim minimumima i maksimumima podudaraju dotične konstelacije planeta. IV. Utjecaj pjega na našu zemlju. Još je jedno pitanje u savezu s pojavima sunčanih pjega, naime : imadu li sunčane pjege kakov za nas vidljivi utjecaj na magnetične, električne i termičke pojave, a po tom i na meteoro- loške i klimatičke prilike na našoj Zemlji. Jer ako su pjege (i baklje) produkat vanredno žive sunčane djelatnosti, silnih erup- cija kroz sunčanu jezgru i fotosferu i dr. sl, to je stalno, da po- jačana djelatnost Sunca ne može dugo da ostane bez utjecaja na njegove planete. Al kakov je taj utjecaj? U kojem pogledu? Na to valja odgovoriti, da ima takvih rezullata, kao plod mnogo- godišnjih tačnih opažanja, koji zajamčuju neke učinke sunčanih pjega na terestrične prilike: a to su u prvom redu učinci magne- tični i električni. Utvrdjeno je obilnim dostatnim iskustvom, da su pojavi pjega, osobito većih spojeni sa većim, intenzivnijim pojavima zemaljskoga magnetizma i elektriciteta. To osobitim načinom vrijedi i za našu ogromnu grupu pjega i za drugu što je nekoliko dana kasnije za njom slijedila (vidi sl. 8.) Baš u vrijeme, kad je ova nasa gorostasna grupa B) od 6./10. bila prošla kroz središnji meridijan Sunca, te bila na vrhuncu svoga 167 razvoja, naime od 12./10. do 13./10., opazale se velike po- metnje (perturbacije) u deklinaciji horizontalne magnetićne igle. A kad je ova druga grupa D) dne 31./10. prolazila kroz središnji sunčani meridijam, nastala je na magnetičnim postajama, na ko- jima se tačno motri i bilježi djelovanje zemaljskoga magnetizma — u nas nema takova opažanja ni u povojima — prava bura u deklinacijonim perturbacijama magnetične igle. (Isp. o tom spomenuti ,Bulletin“ sv. od mjeseca prosinca 1903. No kako je veća perturbacija magnetičke igle bila 31./10., nego između 12./10. i 13./10., premda je grupa .B) sunčanih pjega bila kud i kamo ogromnija od grupe D), drže neki, da je B) i D) jedna ter ista grupa, koja se je 31./10. već treći put pojavila na istočnom rubu Sl. 8. — Grupa D) sunčanih pjega 1908. octob. 29. 12h 30m—12h 45m p. m. Sunca A. Mascari misli, da se magnetičke perturbacije ne uvećavaju u svojoj jakosti prema tomu, kako se pjega približava sredini sunčane ploće, nego da im je uzrok u silnim isprekidanim električnim manifestacijama, koje se javljaju uz velike sunčane pjege u nekom posebnom stadiju njihove aktivnosti, pak da iz- vode elektromagnetičke valove, koji se do nas rasprostiru ; prve valove da apsorbiraju više vrste naše atmosfere, a tek kasnije pokazuju osjetljivi naši instrumenti (Isp. Bulletin de la Société belge astronomique, 1. sv. od god. 1904.). Jest dakle van svake dvojbe, da je sa sunčanim pjegama spojena vanredna djelatnost zemaljskoga magnetizma ; a jednako se opaža u perijodi maksimuma sunčanih pjega pojačanje i umna- žanje zemaljskoga elektrociteta, što se je i ovom zgodom opa- 168 zilo i konstatovalo u neobičnim pojavama sjevernoga svjetla. A jest to i razumljivo, da iz tako ogromnoga centralnoga tijela našega sustava, iz ovako ogromne užarene plinovite mase, ka- kova je naše Sunce, kad ono nastupi jaču djelatnost, proizlaze pojačani magnetični i električni valovi, dosižući do krajnih gra- nica sunčanoga našega sustava. Za utjecaj sunčanih pjega na termičke prilike naše Zemlje nismo do sada još na čistom. Već se a priori može istina uzeti, da ima uz magnetičnoga te električnoga djelovanja i termičkih ; ali je materijal opažanja u tom smjeru još premalen, a da bi se dalo iz njega nešta bar izvjestna doumiti. Dodatak. Tko želi još tačnijih podataka o ovoj znamenitoj grupi sunčanih pjega od 6./10. imati, naći će ih medju ostalim u već spomenutom ,Bulletin-u“ od mjeseca studenoga 1903. U ovim reteima bila mi je naročita namjera ta, kako već gore napomenuh, da o toj grupi izvjestim poglavito na osnovu vlastitih svojih opažanja. Stj. Hartmann. Nova načela galvanizma. 1. Koliko je god današnji dan razvijeno znanje o elektri- citeti, i njezina uporaba u raznim granama ljudskoga života, mora se reći, da još ni danas nisu neki pojmovi razjašnjeni. Tome je uzrok, što su se baš ti pojmovi uzdržali iz dobe otkrića elektri- citete, dakle iz one dobe, kada se je tražila životna tekućina, i kada se još držalo, da je i elektriciteta neka vrsta tekućine. Da je tomu još i danas tako, evo što veli njemački glasoviti učenjak W. Weber u svojoj raspravi ,Elektrodynamische Maassbestim- mungen“. Električna se struja sastoji iz gibanja dijelova dvojake električnosti, koji strujištem u protivnom smislu teku; dakle dvije tekućine protivne naravi teku istom žicom u protivnom smjeru pa se ne uništavaju. Na to opaža W. Thomson u svojoj knjizi „Handbuch der theoretischen Physik“ $. 385.: „Diese Annahme ist bei dem jetzigen Stande der Wissenschaft auf keine Weise zu rechtfertigen, da wir die Hypothese, es existiren zwei elektrische fluida unmöglich als richtig denken können“. Jos mi je navesti i ono što Auerbach kaže u knjizi „Handbuch der Physik von Dr. Winkelmann“ u III. svez. I dio, str. 178. „Eine vollständige Definition des absoluten Widerstandes lässt sich bei dem heutigen Stande unserer Kenntnisse von der Constitution der Körper nicht geben, da man nicht weiss, in welchem Maasse bei der Leitung die Verwandlung der elektrischen in calo- rische Energie stattfindet, hierin aber das Wesen des Widerstandes besteht“. Još dalje veli Auerbach: „Hankel setzt die Strom- stärke nicht gleich dem Quolienten aus elektromotorischer Kraft und Widerstand, sondern gleich ihrer Differenz — eine Vorstellung die bekanntlich auch in der Elektrotechnik gang und gabe ist“. Ja sam već odavna počeo istraživati odnošaj elektricitete od- nosno galvanizma, ali žalibože nisam imao prilike, da to istraži- vanje nastavim, jer mi ne bijaše suđeno, da ostanem u svom uči- 170 teljskom zvanju, gdje mi bijahu za ta istraživanja sva potrebita sredstva pri ruci. No pokraj toga svega, nije mi nikad s uma palo lo istraživanje, te sam u sgodne časove hvatao sad ovdje, sad ondje za kojom, dok mi je uz velike poteškoće pošlo za rukom moj prvobitni rad i njegove pokuse sastaviti u jednu cjelinu i tako bar donekle zamišljeni cilj postignuti. 2. Daniellov elemenat. Poznato je, da je ovaj ele- menat sastavljen od dviju stanica, razdijeljenih posudom od že- žene gline. U jednu se stanicu metne ploča od cinka u vodu na- kiseljenu sumporovom kiselinom, a u drugu se metne ploča od bakra u rastopljenu modru galicu. Kada se ove dvije ploče izvan tekućina kovnom žicom spoje, onda opazimo, da ova žica u tren spoja postane električna. Nadalje opazimo i to, da se u elementu i neki ludžbeni učinci događaju. Cinak se pretvara slučivši se sa sumpornom kiselinom u bijelu galicu ili cinkov sulfat, a modra se galica u drugoj stanici rastvara u čisti bakar i sumpornu ki- selinu. Nadalje se je opazilo, da se pri stvaranju bijele galice ili cinkova sulfata iz svojih počela razvija toplina i to za jedan ekvi- valent od 32.5 grm. potrošenoga cinka, 53045 gramkalorija, dočim iz istoga vrela znamo, da za rastvaranje modre galice u svoje sastavine treba od nekuda uzeti za jedan ekvivalent bakra od 31:7 grama topline 27980 gramkalorija. Po tom smo lako u stanju onu toplinu naći, koja se u Daniellovu elementu razvije za vrijeme, dok se pretvori jedan ekvivalent cinka u cinkov sulfat, i dok se ujedno izluči jedan ekvivalent bakra iz modre galice po Faradayevu zakonu. Ta toplina V bit će; V = (Zn + 0 + S0, + aq) — (Cu + 0 + SO, aq) 53045 — 27980 = 25065 grkal. Ovaj broj je već toliko puta i na različne načine određen, da ga možemo uzeti za potpuno pouzdan. Posto smo taj broj za razvijenu toplinu u Daniellovu ele- mentu odredili, možemo lako izračunati onu toplinu, koja se raz- vije, dok se u elementu jedan gram bakra iz modre galice izluči, a to će biti o, = > = 790:68 grkal. Ovaj broj odredismo već sada, jer će nam tečajem naše rasprave često trebati, a ja ga nazivljem termoelektričnim ekvivalentom Daniellova elementa. TI 3. Čini se potrebno nešto reći o načinu našega istraživanja, i o smjeru njegovu. U prvom smislu držao sam se načela, da treba tražiti svezu između topline i elektricitete u Daniellovu ele- mentu, i to putem, kojim udara analitička mehanika, naime, da odredimo dva bitna odnošaja i to početni i konačni, pak onda da tražimo zakon kontimnitete, kojim se veže početni i konačni odnošaj. To je bilo načelo, a pojedince išao sam ovim putem. U priloženoj slici je ABCD Daniell, A reostat od žice no- voga srebra dugačke 1 metar a debljine od 1 mm, razdijeljene u 10 decimetara, V voltametar s pločami od bakra u modroj ga- lici a G je običajna tangentna busola, a i b su dvije spone, koje se mogu kovnim čekićem zatvorili. tako da je galvanometar uklopljen u krug galvanske struje, ako se čep zatakne u sponu a: ako li je čep zataknut u sponu b, onda je galvanometar iz- lučen iz struje, a ostaje voltametar i reostat u struji. Voltametar nije utjecao na razvijenu toplinu i elektrieitetu u cijelom sustavu, kako ga opisasmo, jer su bile obje ploče od bakra, te koliko se na jednoj potrošilo topline na izlučivanje bakra, toliko se je nje razvilo na drugoj ploči pri trošenju te ploče u modru galicu. Da buzola ne utječe na konačni resultat odviše, to je ona samo na početku i svršetku pokusa za kratko vrijeme uklopljena u krug, dok se je magn. igla umirila i kut se mogao odrediti, za koji je struja magn. igla iz ravnotežja odmakla. Svrha je istraživanju bila, ustanoviti toplinu, koja se u ele- mentu razvije, dok se jedan, dva ....do 10 decimetara žice u električni krug uvrsti, zato smo pak trebali znati izlučenu te- žinu bakra u voltametru, jer se po Faradayevu zakonu elektrolitičk i 172 procesi sbivaju po ekvivalentima. Kad smo saznali izlučenu te- žinu bakra u voltametru, onda smo tu težinu trebali sa prije određenim stermoelektričnim ekvivalentom $ = 790:68 pomnožiti, da dobijemo u elementu razvijenu toplinu. Težina bakra izluče- noga na bakrenoj ploči bijaše na analitičkoj tezulji mjerena. Ista je tezulja pokazivala s konjićem još 05 miligrama, a ja sam za bolju sigurnost upotrijebio način obrtanja (Umkehrmethode — Kohlrausch Leitfaden der praktischen Physik 27.), kojom sam još 0:1 miligrama točno odrediti mogao. 4. Kada je sve tako određeno i priređeno bilo, mogao sam na same pokuse prijeći; najprvo sam načinio jedan predbježni niz pokusa, koji je dao ovaj resultat izlučenog bakra za duljine reostata od 10 do 10 dem. uvrštene u strujište R==.0 Pag dig dt ae SESTA 8 9 OMER Q = 07150, 0:4023, 9:2740, 0:2055, 0:1656, 01456. 0:1222, 0:1055, 0:0197, 0-0£82, 0:743 grm. E znači uvrštenu duljinu reostata, a Q znači težinu izlu- čenoga bakra u gramima. Sada možemo izračunati u elementu razvijenu toplinu za pojedine stacije uvrštenoga reostata, ako, kako već rekosmo, izlučenu težinu bakra s ekvivalentom € pomnožimo, a to će biti nim om s a Go Taoa en W = 517:08, 318:09, 216:64 162:11, 130:98, 11512, 96'622, 83416, 78-831, 69-738, 58-717 grmel. R=0 znači kratki spoj elementa, u kom je kratkom de- belom žicom bio samo voltametar uvršten, i taj odnošaj uzimamo za početni, dočim onaj, u kom je u strujište uvršteno osim vol- tametra i 10 dijelova reostata, zovemo konačnim odnošajem. Sada nam treba tražiti svezu između ova dva odnošaja. Ja sam najprvo sveo za svaku staciju reostata toplinu u elementu razvijenu na istu množinu, koja se razvije pri početnom stanju A =0. Uzmemo li na um, da se u elementu kemijski učinci, izuzevši male promjene poradi nečistoće ludžbenih sastavina, isto - ličnom brzinom razvijaju, možemo vrijeme naći, koje treba da se na svakoj staciji razvije ista toplina kao i na početnom stanju, ako toplinu za &=0, koja po pokusima iznosi 517:08 grel. s to- plinom na pojedinim stacijama dijelimo. Za naše pokuse bila je jedinica vremena jedan sat. Po tom dobivamo za pojedine sta- cije ova vremena 7. | BER ge eg 0 gr ga T =1.000, 1,6255, 2.3867, 3,1824, 3.7492, 4,4916, 5,3517, 61958, 65594, 7.4184, 8'799 sati. 173 Po tom je trebalo odrediti odnošaj između ovih vremena i duljina uvrštenoga reostata. Za ovaka predbježna istraživanja čini mi se, da je najzgod- nija grafična metoda, jer se odmah dobije neki prijegled i smjer, kojim se ima dalje postupati; po tom ću u slijedećoj slici to pret- staviti. Za abcise su uzete duljine reostata, a za ordinate stopram izračunata vremena. U ovoj je slici AD vrijeme od jednoga sata, za koje je trajao pokus za ft=o dakle se je razvila toplina V = 517:08 grmkl. u elementu, dočim je EB vrijeme, koje je trebalo, da se je kod n—10 dem. žice uvrštena u strujiste reostata ista toplina razvila. To vrijeme neka bude 7, a BC je vrijeme r,„, koje je nužno još povrh vremena od jednoga sata, tako da je T=, + 1. Krivulja #) Mjesto 10 at. mora biti 1 sat. 174 se AB, kako se iz slike vidi, priblizuje ravnoj liniji, a daje AB u istinu ravna linija, izlazilo bi iz trokuta ABC, daje BC = ABsin a, moma) LA m i 1 a AG=.ABb;cos:a. ili er tang a ili da je" — tanga — const; to će reći, da vrijeme x, stoji sa duljinom uklopljene žice reostata u izravnom omjeru. Ovaj nenadani predbježni resultat me je upravo razveselio i na dalji rad obodrio, tako da mi ovaj posao nije mogao mnogo godina s uma pasti, nego sam kako rekoh svaku sgodu upotrebljivao, da se o istinitosti gore navedenoga resultata osvjedočim. Đ. Sada sam 40 pokusa s najvećom pozornošću i točnošću izveo i to za svaku staciju na reostatu po 4 pokusa na preskok, a napokon iz sva 4 pokusa za svaku staciju poprječan broj uzeo, a to je dalo ovaj resultat: h==0 ui Ice adi Dio EBEN 10 Q = 0,6386, 0:3760, 02691, 0-2095, 0:1716, 0:14:2, 0:125 ', O-1111, 0:00995, 0-0900, 0:0822 grm. W = 493:08, 29727, 21277. 165:68, 13565, 11486, 99:57, 87:89, 78:65, TL17, 64:99 grmel. T 1:000, 1:659, 2:318, 2:v16, 3:612, 4:293, 4:952, 5.610, 6:269, 6.928, 7:587 sati. Ka 685. 568, 476, 404, 349, 306, 274, 243, 220, 204, 185 stupnja. Iz ovih brojeva izašlo je najprvo to, da je krivulja, koja pokazuje vrijeme spram duljine strujišta, koja je u prijašnjoj slici AB označena, tako blizu ravnoj liniji, da se upravo mora prvo ustanovljeni odnošaj između vremena i duljine strujišta priznati valjanim. Po tom je jednadžba == tangg=B «joba zd gj JR točno na temelju pokusa gore navedenih izvedena. To će reći: Vrijeme, koje prođe dok se u voltametru odre- đena težina bakra izluči ili za sve stacije jednaka toplina razvije, stojisduljinomstrujistauizravnom omjeru. Ovo je prvi resultat našega istraživanja, i mi ga držimo za temeljno načelo galvanizma, i to ćemo vidjeli po tom, kakve se sve posljedice iz ovoga načela mogu izvesti. 6. Mi smo rekli, da se vrijeme 7n za svaku pojedinu staciju nađe, ako se početna toplina razdijeli konačnom. Neka bude W, početna a W, konačna toplina; onda je 175 Wo — = Tt+ 1 Was et ni FI a od ovud izlazi: W, = Tn W,, SE W, ili ako mjesto ©, iz jednadžbe I) metnemo nß, bit će Wo en Me II.) Ova jednadžba je drugo načelo galvanizma, jer nam naj- prvo kaze, da se i galvanski elemenat pokorava zakonu postoj- nosti energije. Početna je toplina W, a konačna W, a između obje postoji razlika nf Wn. To znači, da je između početnoga i konačnoga odnošaja neslalo jednoga dijela topline, a taj je bio pena ear mao NI) Sada nastaje pitanje kuda i kako je nestalo te topline. Princip o postojanosti energije nedopušta, da energije nestane u ništa, nego kaže ovako: Ako jedan dio energije između početnoga i konačnoga stanja iščezne, a uzrok energije ostane isti, to mo- ramo tražiti onaj dio energije što je prividno iščeznuo u kakvoj drugoj formi energije. Budući da pak u našem elementu poradi toga, što smo izvan polja ludžbenih učinaka veći ili manji dio spojnice uvrstili u strujište, nismo ništa u biću ludžbenih sastavina i njihova međusobnoga položaja promijenili, to moram tvrditi, da je uzrok, radi kojega se je energija u protivnom stanju razvijala, ostao isti. Poradi toga moramo prividno izgubljenu toplinu V, =nB W,u drugoj formi energije tražiti. Vidili smo, da se tečajem procesa od početnoga do konačnoga stanja toplina, odnosno težina izlu- čenoga bakra umanjuje, a stim manjkom mora ludžbena napetost u elementu između ludžbenih sastavina rasti, samo se pita, da li se ova ludžbena napetost u kojem svojstvu na našem elementu i njegovim sastavinama očituje. Razgledamo li naš sustav, to ćemo opaziti, da druge ener- gije s dosadanjim sredstvima opaziti ne možemo osim elektriei- tete, spojna žica dobije električno svojstvo. Po tom moramo za- ključiti, da se je toplina, koja je iščezla, pretvorila u ludžbenu napetost ili elektricitetu. Ovaj zaključak stoji u istinu s dosadanjim nazorima u pro- tivuriječju, jer se do sada misli, da se elektriciteta pretvara u toplinu, i da se poradi toga grije i žari spojna žica. Taj je nazor 176 postao još u ono doba, kada se nije znalo, da se toplina od lud- žbenih tvorina razvija. Ovdje nema mjesta prepiranju o tom, nego ćemo dalje razvijati, da vidimo dokle ćemo doći, a to će nas do toga dovesti, da ćemo se moći za jedno ili drugo odlučiti. 7. Neka bude dakle V, = nB W, n jedinici vremena (za naše pokuse jedan sat) razvijena množina elektricitete. Iz jed- nadzbe II.) izlazi W, = u ako ovu vrijednost za W,, met- nemo u jednadžbu III), imat ćemo: N nß+ 1 Mi smo sa W, uveli u ovu jednadžbu mjesto konačnoga odnošaja početni, i to s razloga, što je ovaj odnošaj naše isho- dište, te poradi toga možemo W, uzeti za vrijeme naših pro- matranja nepromjenljivom veličinom; no odredili smo, da je f u istinu za naš element nepromjenljiva veličina, poradi toga je i produkt BW, nepromjenljiv, koga ćemo metnuti jednako E. Nadalje ćemo reći, da pod znakom n dosad razumijevasmo u strujište uvršteni broj decimetara našega reokorda, po tom du- ljinu uvrštene žice. Mi rekosmo i to, da je ta žica postala elek- trična, a sad dodajemo još i to, da je ta električna energija po cijelom prostoru (volumenu) te žice razaslrta, jer nemamo ni- kakva uzroka misliti, da bi električna energija bila na kakvom posebnom dijelu te žice, a na drugom ne. Poradi toga moramo mjesto n sada uvesti volumen žice; zato neka bude A jedna mjerna jedinica po volji i potrebi izabrana, » broj tih u strujište uvrštenih jedinica, a p neka bude ploština jednoga poprečnoga prosjeka žice; onda je volumen uvrštene žice nAp = v, poradi toga prelazi jednadžba IV.) u V, = dii alla le n\pE nipBti 8. Da po dosadanjem načinu dobijemo neko prijegledno mjerilo za ovu množinu elektricitete, tražit ćemo, koliko te elek- tricitete dođe na jedan poprječni prosjek strujišta, a to ćemo naći, ako sveukupnu elektricitetu razastrtu po strujištu dijelimo s duljinom žice, po tom je Ba sk. are: n vß+1' Va == V.) VI.) 177 Ovo je jednadžba, koja nam u jednom prosjeku pokazuje jakost struje, te bi nam imalo isto ono kazati, što nam kaže tako zvani Ohmov zakon. U istinu je matematički oblik ove jednadžbe vrlo sličan onom Ohmova zakona, ali je po do sad izvedenom tumačenje naše jednadžbe sasvim drugačije, nego li ono po Ohmovu zakonu. Ova jednadžba nam kaže: 1. Da jakost struje u prosjeku sa površinom prosjeka raz- mjerno raste. 9. Da jakost struje u prosjeku sa duljinom strujista pada. Iz jednadžbe V.) pak izlazi: 3. Množina elektricitete raste s duljinom stru- jišta. Prvo dvoje kaže i Ohmov zakon, ali treće ne. Ovo svojstvo u istinu postoji i dokazano je mnogim i mnogim pokusima i upo- rabom, ali nije izrečeno, jer se iz Ohmova zakona neda izvesti, jer se tamo E kano elektro-motorna sila drži nepromjenljivom, a na množinu elektricitete ne uzimlje se obzir, već jedino na jakost struje u prosjeku. Ovo je još jedno novo načelo galvanizma. Jednadžbu V.) možemo pisati i ovako: BE NAEH, nota) Ovo je način pisanja ove temeljne jednadžbe, kako Hankel ište i kako se u elektrotehnici upotrebljava, te se tamo ovako tumači ; E je elektro-motorna sila, a v B I je po tako zvanom otporu apsorbirana elektriciteta, koeficijent sličan našemu 8 zove Hankel „upojnim koeficijentom“. Značenje pojedinih veličina po dosa- danjem razvijanju u našoj jednadžbi tumači se samo po sebi. 8. Sada nam se je još povratiti na jednadžbu V.), iz koje izlazi kako već rekosmo, da množina elektricitete raste s duljinom strujišta. Ako ovo stoji, onda izlazi to, da strujište odnosno spojna žica ima svojstvo pretvarati ludžbeno slučivanje dakle poradi toga -i toplinu, koja je postala, u ludžbenu napetost ili elektrieitetu. Već je odavno poznato, da je elektriciteta to veća, a toplina to manja, što je duže strujište. I ovim izričemo dakle novo načelo tim, što držimo i na- ravskom konsekvencijom izvađamo iz jednoga pokusom dokazanoga temeljnog načela, da je ludžbeni učinak i iz njega slijedeća to- 12 178 plina prvobitni uzrok, dočim je elektriciteta poradi ustroja elektro- tvora samo posljedica toga, dakle se i pretvara ludžbena toplina u elektricitetu, a kada se struja prekine, pretvori se elektriciteta u obliku užarene iskre u toplinu. Iz toga izlazi, da spojna žica u strujištu nije otpor za elektricitetu već za ludzbene procese u elektrotvoru, koji iz efektivnog stanja prelaze u pasivno, kano željezo u Calanovu članku i drugi. Po tom možemo reći, da spojna žica u strujištu pretvara ludžbene učinke elektrotvora u elektricitetu, i to po svojoj kovnoj specifičnoj naravi, tako da koeficijent elektricitetnog odvoda možemo smatrati koeficijentom pretvaranja. U tom smislu karakterizira naš koeficijent B svaku kovinu za se. 9. Da vidimo iz jednadžbe VI. kakva bi svojstva ta jakost struje još imala, uzet ćemo najprvo, da vidimo u kakvom od- nošaju stoji jakost struje s površinom prosjeka, po tom ćemo jednadžbu VI. ovako pisati ee ee er nBi + : p Od ovud izlazi, da / jakost struje sa p površinom prosjeka : ki. 4 po malo raste, jer slomak A je od veoma malog upliva na članak nA B, osobito ako je strujište dugačko, a po tom » veliki broj. Puno znamenitije će biti pak pitanje, kako dugačko stru- jište u obće imamo napraviti, da nam je jakost struje slabija za kožobe ne Si nego li u prvobitnom stanju, ako žica ostane ista. o m Recimo, da trazimo duljinu strujista, za koje ima biti jakost struje = I od jur postojeće jakosti struje /. Recimo, da za tu jakost moramo strujište za x produljiti, tako će biti = = REN: | È 4 E Rua 1 E | za prvobitnu jakost jest I = je ili Pr I = >; EFT oradi toga Ka“ ERS RUN. | Bi a od ovud izlazi napokon p capire 1 P au oec E doji na 179 Ovo je dosta zanimiv resultat, jer se je do sad držalo, da je dovoljno duljinu » uzeti m puta, ali ova jednadžba kaže, da — 1 B je to nuždno znati. I ovo je novo načelo. 0) Fea RANA . Za velike duljine u istinu Iz jednadžbe V, = nß W, izlazi za jakost struje Ma = I=BW,, to će reći, da je jakost struje razmjerna toplini u strujištu i da je B koeficijent toga razmjera, a i ovo je novo načelo, ali iz njega izlazi još dalje, kada se sjetimo, da na jed- nadžbu I = 2 nB +1 pa kad iz ove dvije jednadžbe eliminiramo B ono izlazi 1 2 eg ei ML a tun ker) Ovo je tako zvani Jouleov zakon samo u malo nešto drugom obliku, jer tu vidimo pokraj n I? kako Joule svoj zakon piše još W, i faktor 2 I? ovaj je faktor znamenit. W, je u nas to- plina, koja se razvija poradi faktičnog slučivanja i lučenja u elektrotvoru, te prelazi u strujište i tako odgovara donekle Jou- leovu zakonu, ali ne kako gornja jednadžba pokazuje potpuno. I ovo je jedno načelo, koje ispravlja jur postojeće. 10. Množina elektricitete pri svakoj duljini strujišta može se, kako vidimo, izraziti množinom topline u strujištu i to jednadžbom V, = nß W,„; nu pošto znamo, da je u strujištu razvijena to- plina razmjerna izlučenoj težini bakra u voltametru, to je, kako nam je već poznato W, = eqn, gdje p znači u početku usta- novljenu veličinu, a gn težinu izlučenoga bakra pri n entm. duljini žice, Za to je Wil n Bodo snitotan saa) Metnimo za n volumen 22 p, tako je za jakost struje LER Nr RE RENT Ova jednadžba potvrđuje ono, što Faraday tvrdi, on veli: Kod svake elektrolitične rastvorbe je množina rastvorene substan - cije razmjerna množini elektricitete, koja elektrolitom prolazi. Konačno znamo iz dosadašnjeg iskustva ili iz pretpostave, da je množina izlučenog elektrolita razmjerna kutu odklona na * 180 tangento busulji ito je qu = È tang y, gdje R znači tako zvani koeficijent redukcije; po tom je I ="BoRtang vo e, RIO 11. Ova jednadžba pruža nam, kako ćemo odmah opaziti vrlo povoljno sredstvo, da ćemo moći na vrlo jednostavni način za svaki elektrotvor olinu B bez elektrolize naći. n BW, Za množinu elektricitete imamo jednadžbu V, = — ——, nB+ 1 a s druge strane imamo za istu mnoZinu jednadzbu V, = nBe R tang Y,, a od ovud eliminacijom V, izlazi un = nßy Rtangy,, a napokon je W, en 5 > 5 5 XIV.) Za jednu drugu duljinu strujista m za inače iste uvjete bit će slično Wi stor enge NP ER ke. Spojiv ove dvije jednadžbe divizijom u jednu, izlazi, da je nB4i41 _ lang mB+1 — tangn najposlije je od ovud Rio FANS di DE e SN m tang Y, — n tang 1, Iz ove se jednadžbe vidi, da je B lako naći, samo treba za dvije poznate duljine strujišta, tražiti kuteve y, i y,, za koje se magnetulja od ravnotežja otkloni. 12. Sada nam je konačno još to napomenuti, da ova načela dopuštaju množinu elektricitete u kritičnom mjerilu s mjesta usta- noviti, jer se sve u našem dosadanjem razmatranju osniva na kaloričkoj mjeri. Nu poznato je, da je razmjer između kaloričkoga i kinetičkoga mjerila ustanovljen tim, što se računa na jednu kilu gramkalorija 425 klg. metr. Dalje je uzeto za jedinicu sile 1 Thes, 000101915 €. @. S. t D 181 Po tom odgovara jednoj gramkaloriji kinetička energija od 416 X 105 €. G. S. Sada ćemo jedan primjer iz naših pokusa izračunati, i to za konačno stanje, to jest za 10 decimetara uvrštene žice u strujište. SPEER: 3 6587 ae ß izlazi iz jednadzbe I.) kano ST 0:6587; W,, izlazi iz pokusne skrižaljke $. 5. u izmjeri od 64:99 grmkl. Po jednadžbi III.) izlazi pak za jedan sat V, = nBW,, a za jednu sekundu vn — OO OI _ 011892 grmkl. Ova se toplina mora pomnožiti sa 416 X 105, da se V, dobije u kinetičkoj mjeri, a to će biti V, = 011892 X 416 x 10% — — 4946810 C. @. S. Pošto je pak jedan volt = 108 C. @. S, 4946810 ipiecebiti:.}, u volti V,.== PETRE! 0:05 volt okruženim brojem. Konačno mi je istaknuti, da mi nije bilo moguće nepromjeniv B za razne kovine u strujištu ustanoviti, jer mi nisu takova sred- stva na raspolaganje bila, što drage volje drugima prepuštam, koji bi imali volje s ovim se predmetom baviti. Samo bi morao još to reći, da bi se u buduće moralo uvijek držati množine elektricitete, a ne tako zvane jakosti — Stromstärke —, jer je ovo fiktivan pojam, koji se neda tako lako realizirati. Elektri- citeta nije tekućina, koja teče kroz strujište kano kroz kakvu cijev, da bi se moglo na isti način računati kao i kad voda teče kroz cijev; dočim s množinom elektricitete možemo upravo onako ra- čunati kao i s množinom topline, a svesti jednu i drugu na kinetičnu mjeru. S tim dovršujem ovu dugotrajnu radnju, te ju predajem veleučenom prirodoslovnom hrvatskom društvu na blagohotnu uporabu. M. Sekulić. Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. Pesci. Selachus maximum, Cuv. Il noto naturalista dr. Gregorio Bucchich, con scritto 29, VI, 903, m’informö che nelle acque di Lesina fu preso uno Squalo, del quale poté avere solo la testa e la coda, per le quali parti lo ritiene di questa specie. taja clavata, Linn. Fra gli altri Ex.‘ anomali, ebbi uno col capo perfettamente simetricamente libero, come lo hanno le Squatine. Motella megalokynodon, Kolomb. Nell'anno 1894 fondai questa specie, per aver trovato piccole Motelle, lunghe circa 100 mm., pescate a grandi profondità, coi denti canini ben più grandi di quelli delle Motelle, d’ambi i sessi, di ben maggiori dimensioni, pescate in profondità minori, per il che distinsi la specie col nome di M. megalokynodon, mihi, dandone la descrizione, senza poter dare il numero dei raggi delle pinne, perchè era imposi- bile il contarli. Ai 23, I, 903 ebbi poi una Motella lung. 330 mm,, pescata a grande profondità, che per il complesso, ma specialmente per la robustissima dentatura, riconobbi essere un vecchio indi- viduo di quella stessa specie di quelli ben più piccoli, sui quali aveva fondata la specie M. megalokynodon. Descrivo questo individuo per completare la descrizione della specie, avendo potuto contare il numero dei raggi. HD IL D. 56; Asbi. 19; V. 710,198; Capo più grosso e muso ben più largo che della M. co- mumis. Lung. del capo contenuta 4} volte nella l. t.; alt. del corpo ben minore della lung. del capo, eguale alla dist. fra il margine posteriore dell’occhio e quello dell’opercolo; squarcio orale oltre- 183 passante la corrispondenza del margine posteriore dell’occhio ; diametro dell’occhio pochissimo maggiore della metà distanza fra questo e la punta del muso e minore della distanza fra le orbite; narici della stessa parte, abbastanza distanti fra loro, l'anteriore con un tentacolo lungo circa due volte il diametro dell'occhio, più vicina alla punta del muso che non all’occhio, la posteriore più vicina a questo che non a quella: barbiglio mentale più lungo e più robusto dei tentacoli. Due grandissimi canini per parte sugl'inframascellari, dei quali l'esterno più grande; cinque grandi denti per parte sulla mandibola, dei quali i due anteriori messi più indietro degl'altri e di questi l’ultimo molto grande; denti acuti ricurvi in più serie sul vomero. I." D. con base lunga + della lung. del capo, distante dalla Il. D. quanto un diametro dell'occhio, col. I.° raggio lungo quanto detto diametro e gli altri filiformi brevissimi; IL* D. poco più dell'A e con raggi più robusti di quelli della I.* D.; Pi forti, rotonde, così lung. che arrivano in corrispondenza della punta del 2° raggio delle Vi che hanno il 1.° raggio in parte libero dal 2.° raggio; G. lunga quanto le P.i col margine rotondato. Colore roseo-bruno, più intenso sulle pinne, le quali hanno il margine rosseggiante; macchie bruno-scure sul capo, corpo e pinne, menochè sull’A, che ha la parte basilare chiara e rosseg- giante la terminale. Ammodytes cicerellus, Raf. Il più grande Ex. di Ammodytes lo ebbi ai 15, VI, 903; questo lungo 110 mm., non corrisponde alla descrizione di nessuna delle tre specie mediterranee, perché mentre ha il margine tanto della D. che dell'A fortemente ondu- lato, manca assolutamente di ogni traccia di squame anche nella parte caudale del corpo; la lung. della mandibola contenuta 24 volte in quella del capo e questa 5 volte nella 1. t. del pesce; vomero inerme. Con tutto ciò ritengo che questo Ex. si possa riferire all’A. cicerellus Raf. = A. siculus, Swains. Julis turcica, Risso. Il primo a trovare questa specie nell’ Adriatico fu, come pubblicai, Gregorio Bucchich, il che Carus (Prod. fau. Mediterr.) non registra, ma dice solo: „Venezia (Ninni) “, mentre Perugia (Elenco dei pesci dell’Adriatico, Milano, 1881) non la registra. Ben sorpreso fui quando nel visitare il Domorodni muzej di Ragusa, vidi in questo cinque Ex. presi nel vicino mare e 1 84. potei constatare che questa specie non era rarissima attorno Visola Lacroma, da dove ebbi un Ex. pescato ai 28, VI, 903, lungo 120 mm. Di questo la lung. del capo — contata dal vertice mem- branaceo dell’opercolo-@ contenuta 4 volte nella distanza dalla punta del muso all'estremità dei lobi della C. ed € sensibilmente maggiore dell'altezza del corpo, ch'è contenuta 4} volte nella detta distanza. Capo compresso e nudo; denti conici forti, specialmente i due anteriori tanto superiori quanto inferiori; corpo compresso coperto da grandi squame, 30 in numero nella l. 1., questa scorre vicino e quasi parallela al profilo del dorso fino sotto il quar- tultimo raggio della D., poi repentinamente convesso scende fino alla metà alteza del tronco, da dove rettilinea va fra le basi dei raggi medi della C.; ognuna delle squame della l. 1. ha tre ri- alzi semicilindrici divergenti verso l’esterno. D. con #,, molto bassa, quasi da per tutto di eguale altezza, alta appena + dell’alt. del corpo; A. con ;;, circa della stessa altezza della D.; P. con 14 raggi lung. 3 volte l’alt. della D:; V. lunghe poco più della 4 delle P.; 3.° e 4° raggio della C. come il terzultimo e il quart- ultimo, allungati e gli altri otto fra questi intermedi, ben più corti, lunghi quanto la } alt. del tronco, con le loro estremità nella stessa linea verticale. Capo rosso-bruno con fascie sinuose azzurre; corpo rosso- bruno, dove dove verdiccio e rosso, senza fascia obliqua celeste orlata di rosso sul petto, con grandi macchie irregolari bruno- rosse più intense e fascie strette verticali, come rillevate, in nu- mero circa doppio di quello delle squame in senso longitudinale. La D. non porta nel mezzo una fascia longitudinale nera, ma ha invece una fascia bleu molto scura, che occupa tutta la metà superiore fino al margine della pinna, della quale la metà infer. è giallo-verdiccia; P. giallo-bleuastre alla base, bleuastre nel resto con grande macchia oscura sulla metà terminale; V. bleuastre più scure nell’estremitä; la metà basilare dell'A e percorsa da una fascia bleu scura e l’altra metà è giallo- verdiccia; la C. ha i raggi rossi e la membrana fra questi verdiccia. Scarus cretensis, GC. V. Questa specie non figurava fra le adrialiche quando il Sig. Baldo Kosié, tanto benemerito per le 185 cognizioni della fauna dalmata, trovò un Ex. nella pescheria di Ragusa, pescato in vicinanza dela città, che io stesso vidi nel Do- morodni muzej e che Kosié pubblicò. Dopo di ciò ebbi un bellissimo Ex. preso nelle reti vicino la lanterna di Lissa, ai 14, III°, 1902, del quale ecco la des- crizione. PEA pena; V. SU 18, L. t. 200 mm.; lung. del capo 50, alt. del corpo 55; mas- simo spessore 24; diametro dell’occhio ! della lung. del capo, 1 della lung. del muso, poco minore della distanza fra le orbite. Il profilo anteriore sup., dalla punta del muso, sale abba- stanza convesso fino sopra gli occhi dove si avvalla alquanto, indi sale ancora dolcemente convesso fino alla base del 6°. raggio della D. da dove discende sempre convesso fino alla base dell’ul- timo raggio di questa pinna e da qui quasi rettilineo alla base dei raggi della caudale. Il profilo inferiore discende poco convesso fino al termine delle V. poi così ascende fino in corrispondenza dell’ultimo raggio della D. da dove va quasi rettilineo fino al principio della C. Il labro sup. è dupplicato in tutta la sua estensione e copre completamente i denti della mascella sup., mentre il labbro inf., ch'è semplice, lascia scoperti i denti della mascela inf. e questi poi coprono quasi interamente, quelli della mascella sup.; i denti d’entrambe le mascelle sono fusi ma pure discernibili. Parte sup. del capo e preopercolo nudi, sulle guancie una sola serie di squame, seguita da un’altra che copre le regioni del sub-e infraoper- colo. Narici poco distanti dall’orbita, quasi all'altezza dell’oechio, la sup. nuda; l’inf., un po’anteposta a questa, fornita di un ten- tacolo molto ramificato; una piega cutanea al vertice dell’an- golo orale. 25 sono le squame con ramificazioni dentritiche che for- mano la l. 1. e così ancora una squama nell'insenatura di questa linea che comincia ben sopra del principio dell'opercolo, poco più in alto del centro dell’oechio, scorre da principio molto vi- cina e quasi paralella al profilo sup. del corpo, precisamente ad + dell’alt di questo, così fino sotto alla base del penultimo raggio dorsale dove piega repentinamente in giù, da principio poco dis- stinta e poi distintissima fino a metà altezza del corpo da dove 186 rettilinea va a terminare su una squama così grande che occupa circa 4 della base della C. Squame brune col margine più chiaro. P. attondate di colore chiaro con macchia scura alla base; D. e A, chiare con screziature oscure; V. più scure delle P. e, come le pinne impari, col margine quasi bianco. Dalla stessa località ebbi poi un altro Ex. preso ai 7, XII, 903, precisso a questo ora descritto. Il dott. Buccich mi disse, non ha guari, di aver avuto un Ex. dei pressi di Lesina ed altri due ne vidi ancora nel museo di Ragusa; così, per quanto a me consta, sarebbero presi fino ad ora sei Ex. di Scarus cretensis nell'Adriatico, tra Ragusa e Spalato nelle acque della Dalmazia. Plectropoma fasciatus, Costa. Nel museo di Ragusa vidi un pesce corrispondente in tutto alla descrizione e alla figura del P. fasciatus, Costa, che secondo autorevoli sarebbe la forma gio- vanile del Serranus alexandrinus, G. V. Jantharus orbicularis, G. V. Dal mare di Vranjic ebbi un Cantharus, che per il maggior spessore del corpo e maggiore lung. e robustezza dei denti come per la differenza nel colore tanto dei 3 quanto delle € del C. lineatus, Thomps., mi sembrò di specie differente da questa e lo trovai corrispondente alla descrizione del C. orbicularis, da molti autori ritenuto di specie distinta. Sebastes maderensis, Lowe. Del genere Sebastes, — distinto dal genere Scorpaena per avere squame sul capo e per la man- canza della conca occipitale, — fino ad ora, dall’Adriatico, fu registrata una sola specie, non rara nel Mediterraneo, cioé Se- bastes dactylopterus, de La Roche, per un solo Ex. pescato presso Cherso il quale si troverebbe nel civico museo di st-naturale in Trieste. Ai 3, XII, 902, presso Lagosta fu preso un Ex. d'altra specie di Sebastes, cioè il S. maderensis, Lowe, della quale non si sa che nel Mediterraneo sieno stati presi altri individui oltre quelli pescati presso Malaga e Beiruth, alle coste della Siria. Riferisco questo Ex. alla specie S. maderensis, oltre che per altri caratteri, perchè nella D. ha 12 raggi spinosi e solo 9 molli e nelle P. soli 15, il che basterebbe per distinguerlo dalle altre seguenti specie: Sebastes dactylopterus, de La Roche che la D. (3t%3; S. Birboni, Sauvage, ritenuta come varieta della 187 precedente, che ha D. 115i? e P. 18; S. Kuhlii, Lowe, che ha D. ;j?; e P. 17, specie quest'ultima dell’Atlantico non registrata ancora fra le mediterranee. Ecco la descrizione del Ex. lungo 180 mm. pescato presso Lagosta, che per me sarebbe il primo Sebastes maderensis, Lowe, preso nell'Adriatico. DESHALB I 148 Altezza massima del corpo minore della lung. del capo, prima contenuta 32, seconda 31 volte nella 1. t. del pesce; diametro dell'orbita poco minore del doppio della larg. infraorbitale come pure della lung. del muso, contenuta 3} volte nella lung. del capo. Nessuna conca occipitale, ma invece un rialzo quadran- golare nella regione occipitale ben più alto del precedente spazio infraorbitale, marginato lateralmente da un leggero solco quadri- latero ; da una parte e dall’altra di questo, quattro forti spine piegate all’indietrbd, una vistosa spina al margine anteriore di ogni orbita ed un’altra dopo la culminazione di questa; cinque spine al mar- gine rotondato del preopercolo, delle quali la più alta è la più grossa; sulle guancie uno spigolo longitudinale un pò seghettato, scorrente quasi dal margine del subopercolo tangendo il mar- gine inf. dell'orbita; due lunghe spine sull’opercolo, volte verso il margine posteriore di questo, al quale arriva la punta della spina inferiore; d’ambe le parti una robusta spina sull’osso na- sale, più vicina alla prima delle narici, la quale è protratta in un tubo breve dal margine posteriore del quale si erge un'appendice cutanea abbastanza grande e frangiata; il margine posteriore della mascella sup. arriva in corrispondenza del centro dell'occhio; due robuste spine al margine di ogni preoculare divergenti ad angolo otuso, l’inf. più grossa; una grande appendice cutanea frangiata alla parte superiore-posteriore dell’orbita, fra la spina sopraorbitale posteriore e la prima delle quattro laterali allo spazio occipitale; sotto il labbro inf., abbastanza distante dalla sinfisi mentale, da una parte e dall’altra, un cirro conico abba- stanza lungo; sull'opercolo e preopercolo squame ben distinte, non così sulle guancie, poco più piccole di quelle del tronco, queste ultime, in proporzione il doppio più grandi di quelle della Scorpaena porcus, L., non convesse, con le spinule marginali più esili in una sola serie impostate lungo il margine e non alla superfice sup. delle squame; alcune squame, specialmente sotto 188 la 1. |, con appendice cutanea rossa. Una fascia di piccoli denti, densi, esili a scardasso, uniformi, restringentesi dall’avanti all’in- dietro, sugl’inframascellari sup. e sulla mandibola; simili denti sul vomero e palato; lingua paraboidale non libera in nessuna parte, non di colore oscuro come anche non lo è la parte in- terna della bocca nè la faringe. La D. nasce ben avvanti del margine posteriore dell’osso scapolare al quale corrisponde la base del 3°. raggio di questa, ha 12 raggi spinosi dei quali l’ultimo è ben più lungo del pe- nultimo, cioè 15 volte questo e fa parte della linea ascendente del margine della pinna dopo l’insenatura, detto penultimo po- chissimo più lungo del 1°. ch'è poco più della 4 del 2.° e circa i del 4°. il quale è il più lungo, — ha la parte molle con soli 9 raggi, quasi così alta come la spinosa e termina alquanto dis- tante dalla base della GC. che ha margine posteriore rotondato. L'A. comincia in corrispondenza della base dell'ultimo raggio spinoso della D. e termina prima di questa, coi più lunghi raggi molli arriva quasi la base dei raggi inf. della C. ed ha il 2°. raggio spinoso il più robusto, lungo il doppio del 1°., ben più lungo della base della pinna, sensibilmente più lungo del 4°. raggio spinoso della D., eguale alla lung. della C. e alla distanza dal margine opercolare al centro dell'occhio, cioè centenuto 1! volte nella lung. del capo. Le P. grandi con 15 raggi, dei quali il 7°. lungo quanto il 2°, spinoso dell'A, e come gli 8 sottostantigli e ancora il 1“. su- periore, articolati ma non fessi edi 5 intermedi fra il 1°. ed il 7°,, articolati e fessi. Le V. hanno l'origine della base ben retroposta a quella delle P,, non arriva indietro la corrispondenza delle punte di queste, ma oltrepassano il foro anale senza arrivare l'origine dell'A, hanno il 1.“ raggio spinoso e abbastanza grande, lungo quanto 18% della D. La GC. lunga quanto il 2° raggio dell’A, ha 18 raggi, il 14° il più lungo, così che fino a questo raggio il margine poster. della pinna è meno convesso che dopo di esso. Colore fondamentale del capo e corpo come anche delle pinne, cinereo-grigio suffuso di rosso; fascie trasversali scure sul capo e tronco: una in corrispondenza del principio della D., fusa in parte con la seguente che ha margine molto sinuoso, altra 189 piccola sotto il 10% e 11.° raggio spinoso e una soprastante al termine dell’A. estesa oltre la base della C.; queste fascie si estendono sulle pinne impari dove si dissolvono in macchie ; margine delle pinne tinto di rosso carmino come le appendici cutanee delle squame. Schedophilus Bdtteri (Heckel), Steind. A questa specie appar- tiene il pesce da me pubblicato come di specie nuova Centrolophus coreyrensis, mihi (Cont. fau. vert. Dalm. 1902), questo sarebbe, dopo il primo Ex. sul quale fu fondata la specie Schedophilus Botteri, il secondo trovato fino ad ora nell'Adriatico. Lampris luna, Risso. I primi individui avvertiti dall’ Adriatico, sarebbero quelli presi nel mare di Novigrad, nel 1902, pubblicati dal noto naturalista prof. M. Katurié (Rad jugoslav. Akad.). Caranz dentex, G. V. Canestrini (Fau. d'Italia) dice: , questa specie fu rinvenuta a Nizza, Genova e nell'Adriatico“, ma Carus (P. F. med.) poi non la registra dall’Adriatico e Kosié (Nova građa za dubrovačku nomen. i fau. riba, 1898) scrive d’aver avuto un Ex. preso nel mare di Ragusa, aggiungendo: „Nel catalogo dei pesci adriatici del Trois è registrata questa specie sotto il nome di Selenia luna, Bp.“ Nell'ultimo catalogo del Perugia non la trovo registrata sotto nessun nome; per cui ritengo che l’unico documento pubblicatto dall’Adriatico sia quello avvertito dal Kosić. Ricevetti da Curzola un Caranx, privato della C., preso ai 27, IX, 902, assieme ad altri due eguali pesci, il quale corris- ponde perfettamente al Caranz dentex, G. V., come risulta dalla ‘ seguente descrizione. Distanza dalla punta del muso alla base dei raggi della C. 300 mm.; mass. alt. del corpo, ch'è in corrispondenza dell’ori- gine della D., 110: lung. del capo 90. Corpo compresso, un’acuta carena dall’occipite fino all’ori- gine della 1.* D.; labbro sup. oltrepassante alquanto l’inf.; oechio più vicino alla punta del muso che non al margine opercolare, di diametro circa } della lung. del capo e distante # del detto diametro dal mascellare sup. il quale arriva all’ indietro, sotto la corrispon- denza del margine anteriori dell'occhio; spazio davanti e fra gli occhi, privo di squame; 24 scudi puntuti sulla 1. 1. 1.® spina della La D. lunga la + della 3.* ch'è robusta e subeguale alla 4.%, questa poco più lunga della 5.%, 8.* poco piu corta ma più robusta della 1.*. L'A. poco più alta della ll.“ D. con le due prime spine con- 190 giunte fra loro con membrana, comincia sotto la base del 5. raggio molle della IL.“ D. e termina in corrispondenza della fine di questa; le P. con la base vicina al margine opercolare sotto l'origine della I.* D. lunghe quanto il capo, arrivano fino sopra la base del 4.° raggio molle dell’A.; le V. hanno la base molto retroposta a quella della P. e sono lunghe meno della 5 di cmeste. Fui informato poi dai pescatori che avevano veduto VEx, ora descritto, che di tali pesci si vedono sul mercato di Cur- zola, sempre così grandi e in più individui. Se questo è vero, come credo che sia, il C. dentex, non sarebbe rarissimo nelle acque della Dalmazia meridionale. Tripterygium minor, mihi. Ancora nel 1902, (Mačkulje | Blen- ninii] Spljetskog pomorskog okruZja), rilevava d’aver trovato pic- coli Tripterygium, alcuni lunghi soli 22 mm., di forma e numero di raggi eguali a quelle del P. nasus, Risso, che avevano il capo nero e il corpo di colore rosso uniforme, senza tracce di quei tratti oscuri che si riscontrano marcati su tutti gl'individui di qualunque grandezza se pure lunghi 22 mm., come anche sui grandi maschi, quando hanno il capo nero ed il corpo colorato in rosso, della specie 7°. nasus, e allora avanzava l'opinione che potevano essere di specie o varietà distinta da questa, che chia- mava P. minor, mihi. Ora poi, per non aver trovato neppure successivamente, di tali Tripterygi in tutte le località ove trovava il P. nasus, e an- cora più per non aver mai trovato Tripterygium lunghi circa 25 mm. con capo nero e corpo rosso, che avessero traccia di tratti seuri sul corpo, come neppure di nessuna grandezza, aventi il capo non nero il corpo non rosso, o di altro colore, senza tratti oscuri, sono convinto che, ambi i sessi del mio 7. minor, sieno costantemente egualmente colorati comme lo sono quelli del Blennius nigriceps, Vine. e sieno di specie o almeno una varietà distinta dal 7. nasus, Risso. Mugil capito, L. Ai 27, XII, 902 fu preso all'amo un Mugil, che io vidi ancor vivo, lungo 335 mm., il quale per il colore paonazzo-nero del capo e corpo come anche per gli occhi nero carbone uniforme, fece impressione anche ai pescatori i quali dichiaravano di non aver mai veduto un simile Mugil. Questo non era punto patito; esaminatolo, trovai che, per il numero dei 191 raggi delle pinne e per quasi tutto il resto corrispondeva ai ca- ratteri del M. capito, L., solo che l’opercolo di un lato, come in nessuna specie di Mugil, copriva una parte dell’opercolo dell’altro, per cui lo spazio di gola scoperto era in proporzione più largo e meno esteso che nella detta specie, della quale lo riguardo come individuo anormale melanotico e sarebbe il primo Mugi! mela- notico da me veduto. Paraphoxinus metohensis, Steind. Avendo ricevuto dal fiumi- cello Ljuta dei Canali di Ragusa, un Paraphoxinus, al quale si adattava la descrizione del Par. Pstrossi, Steind., trovato nel prossimo fiumicello Trebisnica nell’Ercegovina, a questa specie riferiva il Paraphoxinus del fiumicello Ljuta, che Steindachner aveva distinto col nome di Par. metohensis, il che non era allora a mia cognizione. Aggiunte ed osservazioni alla pubblicazione del Dr. Egon Galvagni sull’ elaborato del Dr. Franz Werner; „Beiträge zur Kenntniss der Fauna einiger dalmatinischer Inseln.“ (Verhandl. der k. k. zoologisch- botanischen Gesellsch. in Wien, Jahrgang 1902.) Aggiunte alla diffusione delle Chelonidi, Rettili e Anfibi sulle isole dell’attuale Dalmazia. Emis orbicularis, L. Meleda. Hemidactylus turcicus, L. Solta, Gurzola, Pelagosa, Gazza. Ophisaurus apus, Pall. Arbe. Lacerta viridis, Laur. Curzola. Lacerta muralis, subs. serpa, Raf. Curzola, Cazza, Meleda. Lacerta oxycephala DB. Meleda, Gazza. Algiroides nigropuntatus DB. Solo sull’isola Arbe. Tropidonotus natrix, L. Curzola, Arbe. Zamenis gemonensis, L. Arbe, Meleda. Coluber longissimus, Laur. Meleda, Arbe. Coluber quatuorlineatus, Lacep. Arbe. Coluber leopardinus, Bp. Solo su Curzola. Tarbophis vivax, Fitz. Arbe. Coelopeltis lacertina, Wagl. Brazza, Curzola. Bufo viridis, L. Curzola. Rana esculenta, L. Meleda. Hyla viridis, L. Gurzola. 192 Rimarco poi che la bellissima Zamenis Dahlii. Fitz, fre- quente anche lungo le spiagge del conlinente, non la ho trovalo su nessuna isola e il tanto bello Coluber leopardinus, Bp,, comune sul continente, anche nelle abitazioni, lo ho trovato sulla sola isola di Curzola, vicina alla terraferma. Rimarco ancora che, sull’isola Cazza — sulla quale come scrissi trovai la Lacerta oxy- cephala e ancora, in quantità, una varietà della Lac. muralis subs. serpa, ltaf., che descrissi nel 1886 (2.° Aggiunte ai verte- brati, pg. 36 e 27), caratteristica per il colore e sistema di colo- razione ma più ancora perchè in tutte le stagioni ambi i sessi hanno la coda molto grossa fusiforme, per il che la chiamo va- rietà crassicauda, — non ho trovato alcun ofidio, sebbene Cazza sia moltissimo più grande di Pelagosa dove, come pubblicai nel 1882 (Mamm. anfibi e rettili della Dalmazia pag. 22), ho trovato il Zamenis gemonensis, Laur, nella varietà carbonarius, avvertendo contemporaneamente che questa era stata eroneamente determi- nata da altri come Coelopeltis lacertina, Fitz., il che poi, nell’ela- borato di Werner del 1902 è detto così come se io non avessi parlato di questo ancora 20 anni prima nella succitata mia pubblicazione. Dallo stesso elaborato di Werner non risulta che io abbia mai citato il Coelopeltis lacertina per l'isola di Lesina, mentre nella mia pubblicazione del 1882 stà: ,non raro sull’isola di Le- sina e sullo scoglio di Birona.“ Avverto in fine di. non aver tro- vato sull’isola Brazza nè ricevuto da questa la Coronella austri- aca, Laur., citata dal dr. Werner da questa isola. Uccelli *). Astur brevipes, Svertzov. Non registrato fra gli uccelli tro- vati in Italia, trovato, anche nidificante, nel Montenero, che non constandomi fosse stato rinvenuto in Dalmazia andava a cercarlo a Sutomore, paese della nostra provincia vicino a quello del Montenero ove era stato trovato. Di passaggio per Ragusa andai a visitare il Domorodni muzej, ove con meraviglia e piacere vidi due giovani Astur bre- #) Dovendo spesso citare la magnifica recentissima opera del conte dr. Ettore Arrigoni degli Oddi (Atlante ornitologico-Uccelli europei, Mi- lano 1902) a questa accenno semplicemente collo scrivere solo Arrigoni 193 vipes, uno 7 ucciso ai 21, VIII, 1898 nella Župa, l’altro O ucciso ai 28, VIII dello stesso anno nei Canali, tutti e due nel suolo dalmato, il che, dal solerte direttore del museo, sig. Baldo Košić fu tosto comunicato ad una società ornitologica tedesca, dalla quale, fino ai 14, VI, 1903 non ricevette nessuna relazione stam- pata in proposito. Pernis apivorus, L. In tanti anni di mie ricerche sugli uccelli della Dalmazia, non lo aveva veduto dalla nostra provincia, quando nel museo di Ragusa trovai tre Ex., uccisi sul monte Petka non lungi dalla città, tutti tre g7, dei quali uno della va- rietà scura, due uccisi ai 11, VII, e uno ai 16, VII, 1893. Hierfalco Feldeggi, Schleg. D’una 9 uccisa ai 22, XI, 902, presso Dismo, della 1. t. di 500 mm., le forme sono snelle ed il capo non è grosso; le ali sono lung. 350; la coda oltrepassa per 25 l'estremità delle ali ed è lunga 180 ; la 2.8 remigante è la più lunga di tutte, la 3.* più lunga della 1.*, questa ultima la sola rastremata al vessillo esterno; il tarso è lungo 55; il dito medio, senza l'unghia, 50 mm. Il becco è forte, azzurro-corneo con l’e- stremità nera; la cera turchina come la pelle attorno gli occhi; l’iride bruno-scura, i piedi sono giallo-verdieci con le unghie nere. Nessuna macchia vistosa nera sull’ occipite, dove invece risaltano alcuni tratti bianchi suffusi di rosso-rugginoso, fronte più chiara del vertice e questo dell’occipite, tutte queste parti con penne di color bruno ed i margini rosso-rugginosi, colore questo che si manifesta anche sulla parte bruna delle penne della parte superiore del capo; una fascia nero-bruna sotto tutto l'occhio che ristretta discende oltre il vertice dell’angolo orale ; baffi stretti; cervice e tutte le parti superiori colorate come Voccipite, ma più scure, senza tendenza all’azzurro-turchino ; penne del gozzo e di tutte le parti inferiori con stretta striscia longitudinale bruna, giallo-rugginose nel resto, senza tendeza al roseo nè al carmino; calzoni non più chiari delle parti infer., colorati come queste; remiganti nero-brune, le prime sei con macchie rossigne tondeggianti, solo al vessillo interno, le altre, come anche le copritrici medie e inf. delle ali, con tali macchie anche sul vessillo esterno; le copritrici sup. della coda hanno fascie rossigne che non arrivano i margini delle penne; le timo- niere, tutte di eguale lung., meno le due esterne che sono un poco più corte delle altre, con fascia bianchiccia all'estremità e 13 194 nove macchie rossigne trasversali su ambi i vessilli, che non arrivano i margini delle penne, quelle sul vessillo interno non . più piccole nè di colore meno vivace di quelle che sono sul vessillo esterno, tutte di colore più vivo alla pagina sup. che non all’inferiore. Gecinus canus, Boje. Il primo individuo di questa specie che vidi dalla Dalmazia, fu ucciso ai 8, I, 903, nel bosco di Labin, che constatai esser un 37; una 9 poi vidi nel museo di Ragusa, questa uccisa nella nostra provincia, dove la specie do- vrebbe essere rara. Apus murinus, Brehm. Arrigoni. ,Fu trovata anche in Dal- mazia ed in Ungheria.“ Erythrosterna parva, Bechst. Arrigoni. ,. . . ma sono dubbie le asserzioni in proposito offerte dal Kolombatovié per la Dal- mazia e dell’Eggenhöffer per l’Istria.“ Nel 1880, scrissi, come era vero, d’aver veduto un indi- viduo di questa specie. Dalla lista degli ucelli del museo di Za- gabria, riveduta dal sig." Madarasz, è registrato un Ex. di questa specie, ucciso ai 11, X“ 900 presso Cattaro, spedito dal noto cacciatore e ornitologo capitano Grossmann. Parus palustris, L. Mai lo vidi da noi, ma nel museo di Zagabria si trova uno ucciso il 1, X, 900 dal Grossmann presso Cattaro. Hypolais pallida, Hemp. ed Ehrenberg. Arrigoni, pag. 207. „Abita VEuropa orientale meridionale, è specie accidentale in Italia“, per la quale cita la cattura di soli sei individui, senza dire niente per la prossima Dalmazia, come fa invece per altre specie rare per l’Italia. Nel 1880 (Osservazioni sugli Ucceli della Dalmazia, pag. 23 e 24) scrissi: ,Hypol. elaica, Z. Gerbè. Questa specie che secondo il Savi sarebbe rarissima in Italia, non constando a lui che altri individui vi sieno stati presi oltre i due ucissi dal prof. Magni-Griffi, è invece comune nelle vicinaze di Spalato dall’Aprile al Settembre. Pone il nido entro le siepi di Prunus, Rubus e Pa- liurus“. Questo che dissi ripetto, aggiungendo che nel detto tempo questa è la più abbondante specie di Silvie, anche sulle isole e ne dò la descrizione. L. t. 130 mm.; becco lungo, molto largo alla base; narici ampie elittiche a contatto con le penne che cuoprono la base 195 della mascella sup., la quale è di colore corneo con i margini giallicci, del qual colore chiaro é tutta la mascella inf. Parti sup. d’un grigio olivastro, non suffuso di rossiccio nemeno sul dorso, più oscuro sul capo che non sul dorso: remiganti e timoniere più scure delle copritrici delle ali le quali arrivano all'estremità delle copritrici della coda che ne cuoprono la metà e sono più corte delle sottocaudali arrivando queste a più di 3 della lung. della coda della quale le due penne esterne sono poco più corte delle successive, queste eguali alle altre interne meno le due medie le quali sono eguali alle due esterne. Gastero bianco-bru- niccio, più chiaro sulla gola ed addome, più scuro sul petto ed ancor più sui fianchi. La 1.* remig. è piccola, oltrepassa di pochissimo la punta delle copritrici esterne dell'ala, la 2* eguale alla 6.* e più corta della 3.2 e 4.2, che sono eguali fra di loro e le più lunghe. Piedi grigio-gialicci; dito posteriore lungo quanto il medio ma ben più grosso con unghia più curva e piu forte. Hypolais olivetorum, Stricklaad. Fino ai 15, VI, 903, non lo aveva veduto dalla Dalmazia,” quando nella visita che feci a Castelnuovo di Cattaro, il capitano Grossmann mi regalò un bel g da lui ucciso e preperato tre giorni prima vicino alla città, informandomi che allora la specie non era là rara e nidificava, cosa che potei constatare. Agrobatis galatoides familiaris, Menet. Il prof. Brusina, fece sapere nei fogli di Zagabria, d’aver ricevuto un Ex., ucciso lungo il fiumicello Sutorina presso Castelnuovo di Catfaro, dove nidi- fica e fu scoperto da O. Reiser, il che mi confermò Grossmann ed io potei constattare ai 16, VI, 903. Motacila melanocephala xanthophrys, Sharpe. Arrigoni, pag. 229: „Il Kolombatović parla di M. melanocephalae colte presso Spalato che avevano il sopracilio giallo, soggetti questi forse ri- feribili a questa specie“. Ancora nel 1880, pag. 27, dopo d’aver citato il Budytis flavus, Bp., all'articolo Budy. cinereo-capilla, Bp., soggiungeva“ Non saprei se questa è una buona specie . . .“, con ciò dubitava della distinzione specifica di questi due Budytis. Poi nel 1886, (Agg. ai vert. della Dalm., pag. 22), dopo d’aver detto che ho trovato individui corrispondenti alle descrizzioni delle, fino allora, tenute come specie distinte: Budytes borealis, Sundew., B. xan- * 196 thophrys, Sharpe, B. paradoxus, C. L. Brehm, B. melanocephalum, Licht, rilevando come rari erano gliindividui coi caratteri mani- festi assegnati come specifici ai detti Dudytis, mentre la maggio- ranza manifestava una tendenza ai caratteri del B. melanocep- halum, Licht., concludeva essere sole due vere specie di Budytis, cioe: B. flavus, Bp. e B. melanocephalum, Licht., nel che vedo, con soddisfazione, ora accordarsi più autorevoli ornitologhi, come risulta dalle seguenti parole dell’Arrigoni, pag. 229. „Ho citato tutte le forme europee finora notate del genere Motacilla, seguendo le deduzioni che potei tare sul rieco materiale che ho a dispo- sizione nella mia raccolta e mi è sembrato opportuno mantenere quale specie la Motacilla melanocephala e non censiderarla quale sottospecie della M. flava. Riguardo alle due forme della M. melanocephala (M. melanocephala, G. L. Brhem e M. melanocephala xanthophrys, Sharpe), non sono lontano dal crederle aberrazioni e non vere sottospecie, ciò che sarebbe indicato dalla loro gene- rale rarità“. Calandrella pispoletta, Pall. Scrissi d’aver trovato Calan- drelle coi caratteri assegnati alla ©. pispoletta, senza ritenere questa di specie diferente dalla ©. brachydactyla, L., ma ora la credo. Avverto, d’aver trovato, più volte in Aprile, Calandrelle le quali, per la grandezza e colorazione andavano riferite alla ©. brachydactyla, L., con le remiganti secondarie di un'ala più corte delle principali e dell’altra ala all’oposto. Pterocorys sibirica, Gmelin?. Se lAlauda sibirica, Gmelin, non è sinonimo dell’Alauda (Melanocorypha) calandra, L. ma è invece sinonimo della Pterocorys sibirica Gm. = Pallassia sibi- rica Gm., allora io non avrei mai veduta l’Alauda sibirica Gm., in Dalmazia, da dove secondo la lista degli uccelli del museo di Zagabria, in questo si troverebbero vari Ex. presi nella nostra provincia, dove è stazionaria e in alcuni luoghi abbodante l Alavda (Melanocorypha) calandra, L. Montifringilla nivalis, L. L'unica da me veduta dalla Dal- mazia è quella del museo di Ragusa, uccisa nell'inverno dell’anno 1893 presso Stagno. Anser albifrons, Scopoli. Oltre gl’individui da me pubbli- cati, corrispondenti in tutto alla descrizione che diedi dei due primi da me trovati in Dalmazia, vidi, ai 25, I, 903, uno col 197 rostro carneo e unghia rostrale non del tutto bianca, ma scura alla base, coi piedi giallo-aranei, senza la larga fascia bianca frontale anteposta alla scura, che piü volte riscontrai anche su indiv. della specie A. cincreus ; questo lo ritengo più giovine degli altri da me veduti, compresi i tre uccisi ai 6, II, 903 dei quali due 9 e uno È. Marmoretta angustirostris, Menet. Arrigoni. , Sarebbe stata trovata in Dalmazia e in Ercegovina“. Io non la ho mai veduta da noi. Pelecanus crispus, Bruch. Arrigoni: ., . . comune e nidifi- cante nella vicina Dalmazia alle foci del Narenta“. Nel 1880 serissi: , .. è abbondante alle foci del Narenta dall’Aprile al Settembre e rarissimo nell'inverno. Sembra che abbia per confine occidentale delle sue escursioni normali, nella Dalmazia, il Narenta, dove non nidifica“. Questo ora ripeto, osservando che il P. crispus del museo di Zagabria, con l’indi- cazione di provenienza Spalato, fu sì preparato a Spalato, ma ucciso fu al Narenta. Per me il punto più ad occidente e più lontano dal Na- renta, dove in provincia fu preso il P. crispus, sarebbe Kajane presso Drniš, da dove ai 8, IV, 903, vidi un Pelecanus è così bello come nessuno dei tantissimi P. crispus veduti dalla valle del Narenta, il quale per molti caratteri andrebbe riferito a questa specie, come risulta dalla seguente discrizione. L. t. I.” 660; distanza dalla fronte alla punta dell'unghia rostrale 365mm. ; distanza di quest'ultima al vertice dell'angolo orale 385; parte nuda attorno gli occhi abbastanza ampia, formante una sensibile insenatura acuta fra le penne dietro gli occhi; narici strette piccolissime a contatto con le penne della fronte che formano una linea concava alla base della mascella superiore; tarso ben meno lungo del doppio del dito interno; timoniere 22: ali arrivanti Vestremite della coda con la 3.* remigante la più lunga di tutte. Penne della fronte e vertice più lunghe di quelle del collo, ricciate; quelle dell’occipite e parte alta della cervice, ancora ben più lunghe, contorte ma non arricciate; quelle lungo la linea me- diana della gola, sottili contorte e volte lateralmente all’insù ; del gozzo e parte bassa della cervice, sottili e lunghe. Penne della testa e collo, bianco-cenerine; del gozzo, gial- liece-auree; della parte bassa della cervice, cenerine-perlate suf- 198 fuse di gialliceio; dei spallacci e copritrici delle ali, cenerino-per- late con lo stelo nero, le ultime con margine biancastro ; del petto, addome e sottocoda, cenerino-perlate, più scure di quelle del dorso, specialmente quelle del sottocoda ; remiganti princi- pali, bruno-nere col vessillo esterno grigiastro; timoniere, cene- rine più chiare di quelle del sopracoda con lo stelo nero. Spazio nudo attorno gli occhi, giallo-rosso; iride gialla con serezziature rosse. Parte mediana della mascella sup., grigia con striature più chiare, parti laterali, giallo-carmino come l'unghia rostrale; mar- gini della mascella inf., rossi; sacco della gola, esternamente rosso-cinabro con una grande macchia nero-bleuastra per parte e internamente, nero bleuastro, solo rosso-cinabro nella parte anteriore. Piedi di colore plumbeo. Pelecanus onocrotalus, L. Non lo vidi mai in Dalmazia, da dove, nel museo di Zagabria si trova uno ucciso presso Pago. Sterna minuta L. Fino al 14, VIII, 903, l'aveva veduto da noi solo di passaggio, in minor numero in agosto e settembre che nel maggio, e anche questo non ogni anno. Brehm scrive: nidifica sulle spiagge ghiajose, presso le foci dei fiumi, nei banchi di ghiaja e nelle isole in mezzo ai fiumi più grandi . . .; i due conjugi covano alternativamente le uova, nelle giornate calde si allontanano per qualche minuto dal nido, ogni quarto d'ora,“ Nel detto giorno d’agosto, alle 10 ore del mattino, avvici- nandomi allo scoglietto Bisaća, privo di acqua, nel canale di Orebié, ben lontano dalla costa, vidi levarsi da questo grande numero di Sterne gridanti, che potei poi constatare essere tutte della specie Sterna minuta. ' Percorrendo questo scoglietto in tutte le direzioni, trovai in circa venti posizioni, uova a due a tre e in alcune anche un solo uovo, perfino in posizioni dove potevano essere travolte dai marosi. Le uova stavano sulla nuda roccia allo scoperto, in po- sizioni piane prive d’avvalamenti, solo corose dal salso e urti dei marosi, scottanti così forte da stabilire che a quell'ora non avevano bisogno di essere covate e ritenerle arrostite; il che non era, perchè in queste uova trovai feti vivi più o meno prossimi a sortire dall’uovo; quelle uova non avevano allora hisogno di essere covate, ma si, riparate dall’eccessivo calore solare. 199 Su questo scoglietto, trovai nascosti sotto i cespugli, gio- vani non per anco atti al volo, ma che potevano correre e uccisi volanti vecchi e giovani individui. Rissa tridactyla, L. Nel museo di Ragusa vidi una, uccisa vicino a Gravosa ai 25, XI, 901, che fu pubblicata da Kosić. Stercorarius crepidatus, Banks. Di un g, ucciso ai 16, X, 902, presso Vranjic, della 1. t. di 430 mm., le timoniere esterne arrivano ai 2 delle medie che non sono molto ristrette nella parte termi- nale; il becco è nero, senza intaccatura, con la cera livida che arriva circa ai $ della sua lungh.; le parti superiori e laterali del capo sono nero-brune, non traenti al grigio, così sono le ali, il dorso la sopracoda e coda; la cervice, le guancie e tutte le parti infer. sono bianche, con tratto bruno-giallo trasversale su ogni penna; la sottocoda è bruna con tratti trasversali bianchi su alcune delle penne ; le copritrici interne delle ali, sono brune macchiate di bianco, meno quelle delle remiganti principali che sono tutte brune e così staccano dalla pagina inferiore di queste che è quasi bianca nella parte terminale. Iride nero-bruna; piedi neri zigrinati anche sulla membrana. Puffimus Kuhl, Boje. Arrigoni: ,.... nell'Adriatico è specie rara.“ Nel 1880 serisi: „frequente sugli scogli ed isole ove è stazio- nario e nidificante. Si tiene lontano dalla costa“ e poi nel 1885: (2.° Agg. ai Ver. della Dalm.) ,abbondante, mai lo vidi tuffarsi completamente; in Aprile la 2 depone l’unico uovo, sul nudo sasso al coperto entro la roccia, l’uovo è bianco della grandezza di quello della galina. L'incubazione dura circa 20 giorni, i gio- vani sì vedono volare circa due mesi dopo l’useita dall'uovo.“ Puffinus anglorum yelkouan, Accerbi. Arrigoni lo dichiara raro nell'Adriatico. Nel 1880 scrissi: ,. .. lo trovai per tutto l’anno in Dal- mazia ed ho avuto nidiacei dall'isola di Lagosta e dagli scogli Pettini“; poi nel 1885: ,... anche questa specie depone un solo uovo, più piccolo e di forma più allungata che della pre- cedente; lincubazione dura dai 15 ai 20 giorni, i giovani si vedono volare circa due mesi dopo l’uscita dall'uovo.“ Indi nel 1895 (O njekim kraljes.), rilevai come la nidificazione di questo Puffinus da noi era differente da quella della stessa specie al Nord e feci sapere, che nei primi giorni del decembre 1894 200 arrivo in grandissima quantitä dall’alto mare, seguendo l’enormi masse di Clupea sprattus, L., nel canale delle Castella, dove mai prima era stata osservata la specie, trattennendovisi per circa quattro mesi e come lo vidi tuffarsi completamente e sortire a grande distanza. Rilevai ancora come, dei molti individui da me ispezionati, le femmine avevano il capo più grosso el il becco più corto che i maschi e tutti, le parti superiori nero-brune senza traccia di grigio, corrispondendo in cio alla descrizione del Puff. anglorum, Femm., mentre, meno alcune femmine che ave- vano il vessillo interno delle penne laterali del sottocoda in parte bianco, tutti gli altri avevano queste penne interamente brune, corrispondendo in questo alla descrizione del Puff. yelkouan, Accerbi. | Questa specie la vidi in abbondanza nel golfo di Trieste e nel Quarnero. Per le mie osservazioni, come scrissi, non avrebbe costumi crepuscolari, sì di notte fa sentire le voci: @ - - - 4 - - - va---ka---krik, mentre il Puff. Kuhli, Boje, grida: a - - - Ova - - - karvova. @. Kolombatović. Uebersicht der Hidroidpolypen des adria- tischen Meeres. Im Monate Juli und August 1902 bereiste ich neuerdings das kroatische Küstenland, um die an der kroatischen Küste ge- legenen Lokalitäten der von mir schon vor vier Jahren konsta- tirten und beschriebenen Arten von Hydroiden noch mehr sicherzu- stellen und zu erweitern. Ich besuchte zu diesem Zwecke die alten, ausserdem auch einige neue Fundorte oder Punkte der adria- tischen Nord-Ostküste. Da die Exkursion in den Sommermonaten stattgefunden hat, also zu einer Zeit, da viele Hydroidpolype in Wachsen und in der Entwiekelung von Ganophoren begriffen sind, so war der Fang für mich um so günstiger. So fand ich bei mehreren Arten die Reproduktionsorgane, welche bekanntlich zu den sichersten und karakterischesten Kriterien der diagnostischen Bestimmung der Arten Hydroidpolypen gehören. Durch genaue mikroskopische Untersuchung gelang es mir bei zwei Arten Gonotheken zu entdecken, und zwar bei Gam- panularia raridentata, Alder und Halecium ophiodes Pieper. In dieser Abhandlung will ich die bisher von anderen Autoren konstatirten Arten der Hydroidpolypen des adriatischen Meeres nebst den Lokalitäten nur dem Namen nach erwähnen, während ich bei den von mir konstatirten meine kritischen Bemerkungen, morphologischen und biologischen Beobachtungen (mit besonderer Rücksicht auf die Erscheinungs- zeit der Gonophoren) hervorheben werde; bei einigen werde ich im kurzen die diagnostische Charakteristik nebst den Synonymis hervorheben, um auf diese Weise meine erste Arbeit zu vervoll- ständigen. Die Hauptaufgabe ist hier natürlich, je ausgiebigere Berichte über die kroatische Küste von Rijeka (Fiume) bis zur dalmati- nischen Grenze, innerhalb welchen Gebietes ich meine Exkur- 202 sionen ausdehnte, zu liefern. Damit bringe ich einen neuen Bei- trag zur Kenntnis der kroatischen Fauna der Hydroidpolypen bei. Ich erachte es als meine Pflicht, Herrn Dr. A. Langhoffer, Universitätsprofessor und Direktor des kroatischen Nationalmu- seums in Zagreb, für die mir mit äusserster Zuvorkommenheit zur Verfügung gestellte Literatur, herzlichst zu danken. Ordo: Hydroidpolypi — Hydroidea. Subordo: Gymnoblastea, Allman. (Gymnotoca, V. Carus, Athecata, Hincks). Fam.: Corynidae, Allm. Genus: Coryne, Gärtner. Coryne pusilla, Gärtner. Venedig (Olivi); Hvar (Heller). Kroatisches Küstenland: auf Algen in Senj und Crkvenica, 1897. (Babi£). Coryne Van Benedeni, Hincks. Rovinj, einmal gefunden (Schneider). Coryne implexa, Alder. Rovinj (Schneider). Coryne Pintuerìi, Schneider. Brion veliki!) (Schneider). !) Brione grande. Fam.: Cladocorynidae, Allm. Genus: Cladocoryne, W. D. Rotch. Cladocoryne floccosa, Rotch. Trst (Graeffe); Rovinj und dalmatinische Küste (Pieper), Rovinj (Schneider und 1897. Babić); Zadar (Dobiaš). Kroatisches Küstenland: Senj 1897. (Babić). Fam.: Turridae, Allm. Genus: Corydendrium, Van Ben. Corydendrium parasiticum, Cav. Piran 1897. (Dobias). Fam.: Syncorynidae, Allm. Genus: Syncoryne, Ehrbg. Syncoryne clavata, Graeffe. Trst (Gr.). Syncoryne Graeffei, Jickeli. Trst (Gr.). 203 Genus: Gemmaria, M’Crady. Gemmaria implexa, Alder. Lost (Gr.). Fam.: Clavidae, Allm. Genus: Clava, Gm. Clava squamata, Müller. Trst (Gr.). Clava multicornis, Forskal. Rovinj, einmal gefunden (Schneider). Genus: 7ubiclava, Allm. Tubiclava cornucopiae, Norman. Trst (Gr.); Rovinj, selten (Schneider). Tubiclava lucerna, Allm. Brion veliki, einmal gefunden (Schneider). Fam.: Bougainvilliidae, Allm. Genus: Bougainvillia, Lesson. Bougainvillia museus, var. Allm. Zur bekannten Diagnose dieser Art wäre hinzuzufügen, dass selbe verzweigt und mit kurzen Asten versehen sind; das Pa- risark mit leichter Annulation oder im Anfang gekerbt. Die Zweigchen alterniren oder sie entwickeln sich spiralförmig. Die Hydranthen haben 12—15, niemals mehr Tentakel; unter den Hydranthen befinden sich die knospenförmigen medusoiden For- men. (September.) Adriatische Ostküste (Pieper); Trst (Graeffe); Rovinj (Schneider). Kroatisches Küstenland: Sv. Juraj (bei Senj) 1897. und 1902., Novi, Jablanac, auf treibenden Sargassum 1902. (Babić). Bougainvillia fruticosa, Allm. Novi 1897. (Babić). ? Bougainvillia ramosa, Van Ben. Piran? (Pieper); Rovinj, Senj (?) (Babić, 1897.). Genus: Perigonimus, Sars. Perigonimus repens, Wright. Piran, Rovinj, Hvar, Vis (Pieper); Trst (Graeffe); Rovinj (Schneider, 1897., Babić). Kroatisches Küstenland: Crkvenica, Sv. Juraj, Karlobag, 1897, (Babić), 204 Perigonimus Steinachi, Jickeli, Trst (Graeffe). Perigonimus serpens, Allm, Rovinj, einmal gefunden (Schneider). Perigonimus sessilis, Wright, Rovinj, selten (Schneider). Perigonimus decorans, Schneider. Rovinj (Schn.). Fam.: Eudendridae, Allm. Genus: Eudendrium, Ehrbg. Eudendrium ramosum, L. Die Gonophoren entwickelt unter den Tentakeln (Sommer). Venedig (Olivi); Trst (Graeffe, Schneider); Vis, Lastovo, Hvar (Heller); Rovinj 1897. (Babié). Kroatisches Küstenland: Kraljevica (Grube); Senj, Sv. Juraj 1897., Jablanac auf Algen (zusammen mit Plumu- laria secundaria 1902. (Babić). Eudendrium racemosum, Cav. Adria (Weismann); Trst (Graeffe, Schneider), Rovinj 1897. (Babić). Kroatisches Küstenland: Novi 1897. (Babić). Eudendrium rameum, Pallas. 2 Kroatisches Küstenland: Crkvenica 1897. (Babić). Eudendrium simplex, Pieper. Dalmatinische Küste (Pieper); Rovinj, nur einmal gefun- den (Schneider). Eudendrium insigne, Hincks. Trst (Graeffe); Rovinj (Schneider). vudendrium arbuscula, Wright. Rovinj, ein Exemplar (Schneider). iudendrium dispar, Agassiz. Rovinj (Schneider). Fam.: Podocorynidae, Allm. Genus; Podocoryne, Sars. Podocoryne carnea, Sars. Rovinj (Pieper, Schneider) ; Trst (Graelfe). Kroatisches Küstenland: Sv. Juraj, Senj 1897. (Babie). 205 Podocoryne aculeata, Allm. Trst (R. Wagner). Fam.: Cladonemidae, Allm. Genus: Cladonema, Dujardin. Cladonema radiatum, Dujardin. Trst (Graeffe); Rovinj (Schneider). Fam.: Clavatellidae, Allm. Genus: Clavatella, Hincks. Clavatella prolifera, Hincks. Trst (Gr.); Hvar (planoblast), (0. Schmidt, Pieper). Fam.: Pennariidae, Allm. Genus: Pennaria, Goldf. Pennaria Cavolinit, Ehrbg. (Sertularia pennaria, Cavolini; Pennaria disticha, Goldfuss ; Plumularia uncinata, D. Ch. ; Pennaria Cavolinii, Kölliker). Unsere Exemplare bis 14 em. hoch. Trst (Das zoolog. Nationalmuseum in Zagreb). Genus: Tiarella, F. Eilh. Schulze. Tiarella singularis, F. E. Sch. Trst (Schulze, Graeffe). Fam.: Tubulariidae, Allm. Genus: Tubularia, L. Tubuluria laryna, Ellis et Salander, Adriatische Westküste (Olivi); Ostküste (Heller); Rovinj (Schneider, 1897., Babić). Kroatisches Küstenland: Kraljevica (Grube); Cr- kvenica (1897. Babić). Tubularia indivisa, L. Hvar (Hr.). i Tubularia mesembryanthemum, Allm. Adriatische Ostküste: Trst—Rovinj (? Pieper, Graeffe, Schneider) ; Rovinj 1897. (Babić). Fam.: Spongicolidae, Claus. Genus: Spongicola, F. E. Sehulze. Spongicola fistularis, F. E. Sch. Trst (Schulze, Graeffe). Subordo: Calyptoblastea, Allm. (Skenotoca, Carus; Thecaphora, Hincks.) Fam.: Haleeiidae, Hincks. Genus: Halecium, Oken. Halecium halecinum, L. Venedig (Olivi); Hvar (Hr.); Rovinj (Graeffe, Schneider, 1897. das Agramer zoolog. Nationalmuseum). Halecium labrosum, Alder. Adriatische Ostküste (Pieper). Kroatisches Küstenland: Senj 1897., Jablanac 1902. (Babić). Halecium Beanii, Johnston. Adriatische Ostküste (Pieper): Kroatisches Küstenland: Senj, Novi 1897. (Babić). Halecium minimum, Schneider. Rovinj (Schn.) Halecium nanum, Alder. Rovinj (Schn.). Halecium robustum, Pieper. Adriatische Ostküste (Pieper); Rovinj 1897. (Babié). KroatischesKüstenland: Jablanac, auf Gargassum 1902. (Babić). Halecium ophiodes, Pieper. Vorerst muss ich bemerken, dass ich auf Material gestos- sen bin, welches Gonotheken hatte; (Sv. Juraj-Senj) Juli und August. Die Gonotheken sindgross, oval, oben breiter, auf einem kurzen 2-fach anulierten Stiel, zuweilen quer gekerbt; sie entwickeln sich abseits am Hydrocaulus in der Nähe der Hydrothek, selten niederer. Die Hydranthen sind stark ausgezo- gen derart, dass sie manchmal an Grösse das ganze Individuum übertreffen; es besteht ein Einschnitt zwischen den oralen und aboralen Theile. Die für die Haleciu m - Arten karakteristische Punktreihe sieht man schon bei gewöhnlichem Sonnenlicht sehr schön, besonders klar aber beim intensiven künstlichen Licht einer Auerlampe. Dasselbe gilt auch für die übrigen mir be- kannten Halecium-Arten. Was die Verzweigung dieser Art anbelangt, so muss ich bemerken, dass sich der erste Ast oben neben der Hydrothek des Stammastes theilt, und jetzt schreitet der Verzweigungsprocess sozusagen sympodial fort wieeinbostryx, aber gegen oben indie Höhe, oder öfters cicinal: rechts und links Zweige schaffend. Manchmal 207 ist die Verzweigung üppiger, und wir erhalten dann das Bäum- chen mit „buschiger Krone“. Bei alldem ist der Hydroidpolyp sehr klein, er misst kaum einige Millimeter. Fundort: Rovinj, Piran, dalmatinische Küste (Pieper), Ro- vinj 1897. (Babić). Kroatisches Küstenland: Crkvenica, Sv. Juraj 1897., 1902. (mit Gonotheken im Juli und August); Senj 1897., 1902., Jablanac, Novi, 1902. (Babić). Das Perisark des Stammes und der Zweige ist bei dieser Art unten enger, während es gegen hinauf zu sich immer mehr ausbreitet; von unten ausgehend sehen wir eine klar ausge- drückte Annulation, welche gegen die Spitze stufenweise schwä- cher wird derart, dass in der oberen Partie das Perisark kaum gekerbt ist, und schliesslich ganz gerade eine Hydrothek dar- stellend. Die Annulation stelle ich mir so vor, dass sich das zuerst weiche und gerade Perisark durch die Retraktion des Hydranthen in der oberen Parthie nieht nur ausgebreitet, sondern dass sich bei diesem Process auch die ganze Röhre des Perisarkes gefaltet hat. Durch das häufige Zurückziehen des inneren Thieres selbst (Goenosarks), sowie durch die langsame Erhärtung des Perisarkes, entstanden aus den Falten echte Ringe. Das Resultat eines solchen Ein- und Ausziehens des Coe- nosarkes war meiner Meinung nach die Entstehung von Reihen von Hydrotheken bei den übrigen Halecium- Arten. Nur in wenigen Fällen sah ich auch bei Halecium ophiodes Pieper, je zwei Hydrotheken die eine in der anderen, was mein hervorgehobenes Urtheil noch mehr rechtfertigt. Die Röhre des Perisarkes ist nämlich an manchen Stellen abgebrochen, der ab- gebrochene obere Theil der Röhre steckt in einer anderen, durch die Retraktion des Weichthieres haben sich die oberen Theile des Perisarkes ausgebreitet, und vor uns sind die erwähnten Hydrotheken. Durch die weitere Entwickelung des Hydroidpolypen wieder- holte die enstandene obere Hälfte (d. h. Hydrothek) den be- schriebenen Process, irgendwo sich unterbrechend, und auf diese Art und Weise entstand die dritte Hydrothek u. s. w. So kam es zu den geschachtelten Hydrotheken-Reihen, welchen wir bei den anderen Halecium - Arten begegnen. 208 Die Uebergangstadien der Entwickelung der geschachtelten Hydrotheken-Reihe, das Falten, Einschneiden und die Entstehung der Annulation am Perisark der Halecium- Arten, beobach- tete ich bei vielen Objecten verschiedenen Alters gerade bei dieser Art Halecium ophiodes, Pieper. Fam.: Campanulariidae, Hincks. Genus: Campanularia, Lamarck. Campanularia volubilis, L. Trst (Gr.): Rovinj 1897. (Babić). Kroatisches Küstenland: Senj 1897. (Babić). Campanularia volubiliformis, Sars. Die Hydrotheken meiner Objekte sind mit S—10 langen und stumpfen Zähnchen versehen. Die Gonotheken finden wir in den Sommermonaten ent- wickelt. Hvar (Hr.); Rovinj (Schneider, 1897. Babić) Kroatisches Küstenland: Senj, Sv. Juraj, Novi, 1898. und 1902., Jablanac 1902. (Babić). Campanularia caliculata, Hincks. Die Juli-Exemplare mit Gonotheken. Adriatische Ostküste (Pieper) ; Trst (Graeffe) ; Rovinj (Schnei- der, 1897. Babić). Kroatisches Küstenland: Crkvenica, Senj, Sv. Juraj, Karlobag 1897., Jablanac 1902. (Babić). Campanularia integra, Macgillioray Piran (Pieper). Campanularia gigantea, Hincks. Rovinj. Vis (Pieper); Rovinj 1897. (Babić). Campanularia flecuosa, Hincks. Entwickelt im Sommer in den Astwinkeln die charakteri- stischen Gonotheken. Adriatische Ostküste (Pieper); Rovinj 1897 (Babić). Kroatisches Küstenland: Rijeka, Kraljevica, Grkve- nica, Novi, Senj, Sv. Juraj, Karlobag 1897. und 1902., Jablanac 1902. (Babić). Campanularia angulata, Hincks. Erscheint in grosser Individuenzahl, und ich staune, dass diese Art bei Pieper nicht erwähnt wird. Wahrscheinlich deshalb nicht, weil diese nicht nur makroskopisch, sondern auf den ersten Blick auch mikroskopisch, wenn man sie eben nicht genauest 209 untersucht, der Campanularia flexuosa sehr ähnelt, und wurde sie höchstwahrscheinlich deshalb von Pieper für letztere gehalten. Die Gonotheken werden in den Sommermonaten auf den Hydrorhiza entwickelt, und sind deshalb nicht sofort sicht- bar, wenn man den Polyp nicht sammt dem Substrat anschaut. Trst (Graeffe) ; Rovinj (Babić). Kroatisches Küstenland: Bakar, Kraljevica, Novi, Senj, Sv. Juraj, 1897., Jablanac, 1902. auf Sargassum und Ser- tularella polyzonias; sehr häufig (Babić). Campanularia raridentata, Alder. Aus der sternförmigen Hydrorhiza steigt dieser Hydroidpolyp empor, welcher sich auf Algen, einigen anderen Hydroideen und Bryozoön befindet. Bei manchen Individuen gelang es mir dennoch, auf der Hydrorhiza sich entwickelnde kurzstielige Gonotheken zu entdecken, welche ziemlich gross, oben breitundein wenig convex sind, indes sie sich der Base zu verengen. Trst (Graeffe). Kroatisches Küstenland: Crkvenica, Senj, 1897.,ENovi, Sv. Juraj, Jablanac, 1902. (Babić). Campanularia neglecta, Alder. Rovinj (Schneider). Kroatisches Küstenland: Senj 1897. (Babić). Campanularia coruscans, Schneider. Rovinj (Schneider). Genus: Clytia, Lamanront. Clytia Johnstoni, Alder. Aus der Hydrorhiza entwickeln sich die tief annulierten Gonotheken. Juli. Hvar (Hr.); Trst (Gr.); Rovinj (Schneider, 1897. Babić). Kroatisches Küstenland: Crkvenica, Novi, Senj, 1898. und 1902., Jablanac 1902. (B.). Genus: Obelia, P. et L. Obelia geniculata, L., Hvar (Haller). Kroatisches Küstenland: Sv. Juraj, Senj, 1897. (Babić). Obelia dichotoma, L. Auf den Objekten aus Jablanac und Novi sind die breiten glockenförmigen Hydrotheken zu sehen, von welchen einige mit 14 210 geborstenem Rande (Hincks 1. c. pl. 28 f. 1a.), andere der Länge nach zerknittert sind, weil sie oben von zartem Baue sind. Es ist daher klar, wieso es zur polyedrischen Oefnung der Hydrothek kommen konnte, welehe nicht sein könnte, wenn diese von härterer und stärkerer Struktur wäre. Indem sich also die Hydrothek verdrückt, gewinnt sie natürlich polygonale Form. (Ueber die Falten der Hydrotheken war schon die Rede in der Einleitung zu meiner Abhandlung vom Jahre 1898.). Sommerexemplare mit Gonotheken. Fundort: Venedig (Olivi); Piran (P. Titius); Hvar (Haller). Kroatisches Küstenland: Rijeka, Senj, 1897., Novi, Jablanac, 1902. (Babić). Obelia galatinosa, Pallas. Hvar (Hr.); Trst (Graeffe). Kroatisches Küstenland: 1897. (Babić). ? Obelia plicata, Hincks. Piran, Rovinj, Hvar (Pieper); Trst (Schneider). Genus: Gonothyraea, Allm. Gonothyraea Lovenii, Allm. Kroatisches Küstenland; Sv. Juraj, Senj, 1897. (Babić). Gonothyraea gvacilis, Sars. (Laomedea gracilis, Sars; Gonothyraea gracilis, Allman.) Diese Art ist sehr zarten Baues; Verzweigung schwach und unregelmässig, aber so karakteristisch, dass sie eine der sichersten Kriterien zur Determination dieser Art ist. Der Aeste giebt es wenige, doch entwickeln sich diese vom Hauptstamme aus auf eine besondere Art; diese sind ziemlich lang, am Anfang und am Ende ein wenig geringelt. Die Hydrotheken sind gross, lang, glockenförmig, zart; am Rande sehen wir lange, spitze Zähnchen (eirca 12). Auch ich bin leider keinen Indivi- duen mit Reproduktionsorganen — Gonotheken — begegnet, nachdem ich blos einige Exemplare zur Verfügung hatte, aber auch diese Objekte genügen, um diese Art für die Adria zu de- clarieren. Fundort: Dalmatinische Küste? (Pieper). Kroatisches Küstenland: Senj 1902. (Babić). Fam.: Lafočidae, Hincks. Genus: Lafoća, Lamouroux. Lafoća pacilum, Hincks, var. adriatica. (Lafoéa gigas, Pieper, zool Anz. VII. 1884. p. 165). Verzweigt oder unverzweigt, im ersteren Falle grössten- theils blos bis 3 Aeste, selten mehr; die Zweige sind ebenso dick wie der Stamm. Die ziemlich langen Stiele sind entweder geringelt oder spiralig gewunden. Die Hydrotheken sind im Verhältnisse zum Stiele gross, etwas umgebogen und ganz- randig, unten ausgebuchtet, selten ceylinderförmig; manchmal quer geringelt. Die Gonotheken sind mir bisher unbe- kannt. Fundort: Die adriatische Ostküste (Pieper); Rovinj, auf Algen 1897. und auf Hydrorhiza von Sertularia pumila 1902. (Babić); Rovinj (Schneider). Oefters hatte ich Gelegenheit Hydrotheken dieser Art zu beobachten, welche quer gekerbt oder leicht geringelt waren, beiläufig auf die Art, wie bei den Gonotheken der Ser- tularella polyxonias (,transversely wrinkled“) und wie sie Pieper für seine „neue Art“ Lafoča gigas hervorhebt. Die Stiele sind bei einigen Individuen einmal geringelt, ein ande- res Mal spiralig gewunden; dasselbe sehen wir auch auf Hincks Bilde für die Art Lafoéa posilum (Pl. 40. f. 2a, 2b, 2c). Die gefaltenen Hydrotheken und die spiralig gewundenen Stiele nimmt Pieper als zwei wesentliche Kriterien zum Unterschied von ,Lafoča gigas“ und Lafoča posil- lum. Ich kann geradezu apodiktisch behaupten, dass ich alle von Pieper hervorgehobenen Unterscheidungsmerkmale für „La- fočia gigas“ nur auf einigen Individuen meiner Varietät finde, (ausgenommen „die besondere Grösse der Hydrotheken“ von welchen weiter unten die Rede sein wird). Dasistalso ein Zeichen, dassdiese karakteris- tischen Eigenschaften noch nicht fixirt sind. Nach dem bisher gesagten, kann von einer neuen Art »Lafoča gigas nicht die Rede sein. Die Theken meiner Objecte waren auf einer Seite der Base convex, auf der anderen gerade, auf dieser Seite eylinderförmig aussehend. Die cylindrische form der Hydrotheken bei „La- * 212 fo&a gigas“ Pieper, kann man also nicht als wesentliches Kriterium ansehen, weil diese vorkommen kann oder auch nicht. „Besonders grosse Theken“ bekam ich nicht zu Gesicht, denn diese sind blos relativ gross, wie auch jene der Lafoča pocillum, Hincks. Ebenso ist auch die Verzweigung bei ,Lafoča gigas“ nicht entscheidend, weil sie erstens ziemlich unansehnlich und zweitens auf wenigen Individuen vor- kommt. Wer sich mit der wissenschaftlichen Untersuchung der Hy- droidpolypen befasst, wird wohl des öfteren bei ihnen bemerkt haben, dass bestimmte Arten, wenngleich beispielsweise annu- lierte Stiele, Hydrotheken oder Gonotheken diagnostisch bestimmt sind, dass die erwähnten Kriterien auf jedem Stiele, jeder Hy- drothek und Gonothek aufjedem Individuum einer be- stimmten Art nicht sichtbar sind. Als Beispiel führe ich die Art Campanularia volubiliformis, Sars an, bei welcher der Stiel verschieden ist: „Der Stiel ist an der Base und unterhalb der Hydrothek merklich, in der Mitte leicht geringelt oder glatt, oder aber unterhalb der Hydrothek nur ein Ring, der übrige Stiel gerade, und an dessen Base 1—2 Ringe“. Das namliche kann man auch bei anderen Campanularien, im engeren und weiteren Sinne, beobachten. So sind z. B. die Stiele bei Sertularella fusi- formis Hincks, die Gonotheken bei Sertularella poly- zonias, L., u. s. w. stärker oder schwächer geringelt, beinahe manchmal auf ein solches Minimum, dass die fast glatt zu nehmen sind. Es wird wohl Niemanden einfallen, für jeden einzelnen Fall eine „species nova“ aufzustellen. Um eine neue Art aufzustellen, müssen die Unterschei- dungsmerkmale wesentliche sein! „Lafo&öa gigas“ Pieper, ist also nach meinem beschei- denen Urtheile nichts weiters, als die adriatische ver- zweigte Varietät von Lafoéa pocillum, Hincks. Lafoća parasitica, Ciamician. Trst (Ciamician, Graeffe) ; Rovinj, rankend an Plumula- ria Lichtensterni und Aglaophenia tubiformis (Schneider). Kroatisches Küstenland: rankend an Aglaophenia octodonta und Plumularia halecioides, Senj 1897. (Babić). Lafoča dumosa, Flemming. Primosten (Heller); Rovinj (B.). Kroatisches Küstenland: Senj, Sv. Juraj, Kraljevica, 1897. (Babić). Lafoea Evansi, Ell. et Sol. Rovinj, selten (Schneider). Genus: Calycella, Hincks. Calycella syringa, L. Rovinj (Pieper, 1897., Babić). Genus: Cuspidella, Hincks. Cuspidella humilis, Hincks. Die adriatische südöstliche Küste, (Pieper). Fam.: Sertulariidea, Johnston. Genus: Sertularella, Gray. Sertularella polyzonias, L. Gonotheken beobachtet (Sommer). Fundort: an der adriatischen West- und Ostküste (Pieper) ; Venedig. (Olivi); Kvarner, Lošinj mali (Grube); Hvar, Lastovo (Heller); Trst (Gr.); Rovinj (Schneider, 1897. das Agramer zool. Museum). Kroatisches Küstenland: Crkvenica, Novi, Senj, Sv. Juraj, 1597., Jablanac 1902. (Babić). Sertularella fusiformis, Hincks. Gonotheken entwickelt (Sommer). Rovinj, Piran und dalmatinische Küste (Pieper). Kroatisches Küstenland: Novi, Senj, Sv. Juraj, Kar- lobag, 1897., Jablanac 1902. (Babić). Sertularella Gayi, Lamx. Rovinj (Gr.) Sertularella crassicaulis, Heller. i Die adriatische Ostküste (Pieper); Primošten (Vidov.); Ro- vinj, selten (Schneider). Genus: Diphasia, Agassiz. Diphasia attenuata, Hincks. Adria (Pieper); Molat (Hr.); Rovinj (Gr.); Diphasia pinaster, Ellis et Solander. Adria, Molat (Heller). Diphasia tamarisea, L. Die adriatische Westküste (Olivi). Genus: Sertularia, L. Sertularia gracilis, Hassal. Der Stamm ist einfach, oder seltener, theilt er sich in einige Zweige; 1—1:5 cm. hoch, zart, durchsichtig, fadenförmig; die Internodien lang, schlank, zugespitzt, an der Base öfters ge- wunden. Die Hydrotheken sind gegenständig, röhrenförmig, mit der oberen distalen Hälfte divergieren sie frei, dem Ende zu verengern sie sich, während die Oefinung 2 Zähnchen zeigt. Gonotheken sah ih keine, dieselben sind jedoch nach Hincks einförmig, glatt, mit kurzem röhrigen Halse. Fundort: Rovinj (Schneider, 1897. das kroatische zoolog. Nationalmuseum in Zagreb). Kroatisches Küstenland: nicht selten auf treibenden Sargassum bei Jablanac, Sv. Juraj, 1902. (Babić). Sertularia mediterranea, Marktanner. Rovinj (Schneider). Sertularia pumila, L. (Sertularia pumila, Johnston; Sertularia piccina, D. Chiaye; Dynamena pumila, Lamx., Flem., Ag.). Der Mutterstamm verzweigt oder unverzweigt, Aeste gegen- standig, Internodien kurz, welche mit gleiehen Hydrotheken das Bild des Buchstabes V bilden. Hydrotheken gegenständig, Kurz und röhrig, das obere Dritttheil frei, gegen die Oeffnung zu sich verengernd: die Oeffnung umgebogen, mehr oder weniger spal- tig und zugespitzt. Gonotheken sah ich leider keine. Rovinj 1902. (das kroatische zool. Museum in Zagreb). Sertularia tubulosa, Menegh. Kvarner (Stoss.), Piran (P. T.), Primosten (Vidov), Hvar (Botteri, Heller). Sertularia secunda, Menegh. Piran (P. T.), Primosten (Vidov). Kroatisches Küstenland: Crkvenica, Senj, Karlobag, 1897. (Babić). Sertularia operculata, 1. Hvar (Heller). Sertularia serra, Lam. (Dynamena serra, Blv., Heller, Lamarck). 215 Dieser Art Material bekam ich wenig zu sehen, aber dieses war so entwickelt, dass ich es genau determinieren konnte. Der Stamm fadenförmig, einfach oder dichotomisch sich spaltend; Internodien lang. Hydrotheken gegenständig, röhren- förmig, unten etwas breiter, in der Mitte berühren sie sich fast, dem Ende zu verengern sie sich und gegen aussen zu wenden sie sich schief; der Rand der Oefnung ist ganz, der äussere Winkel ist scharf, oft entzweit. Gonotheken bisher unbekannt. Venedig (P. Titius). Kroatisches Küstenland: Jablanac, auf Algen 1902. (Babić). Sertularia bicuspidata, Lam. Hvar (Heller). Sertularia disticha, Lmx. Adria (Pieper). Sertularia divergens, Lmx. Adria (Pieper). Sertularia abiscina, L. Hvar (Botteri). 2 Sertularia Argentea, Ell. et. Soland. Adria (Pieper). Genus: Thuiaria, Fleming. Thuiaria articulata, Pallas. Venedig (Olivi). Fam.: Plumulariidae, Hincks. Genus Aglaophenia, Lamx. Aglaophenia pluma, L. Gorbulae entwickelt im Sommer. Adriatische Westküste (Olivi), Ostküste (Botteri, P. Titius, Stoss., Grube, Heller, Pieper), Trst (Graeffe), Rovinj (Schneider, das kroat. zool. Museum in Zagreb). Kroatisches Küstenland: Senj, Karlobag, 1897., Sv. Juraj 1897. und 1902. (B.). Aglaophenia octodonta, Menegh. Gorbulae entwickelt im Juli. Piran (P. T.), Trst (Graeffe). Kroatisches Küstenland: Novi 1897., Senj, Sv. Juraj, 1897. und 1902., Karlobag 1897. 216 Aglaophenia elengata, Menegh. Mit Aglaophenia mierodonta, Pieper, ganz iden- tisch. Meine Objekte aus dem kroatischen Küstenlande sind bis 8 em. hoch, während jene aus Rovinj bis 18 cm. Die Gonaden (corbulae) entwickelt an den Objecten im Juli und August. Hier muss ich die sehr wichtige Erscheinung der geschlecht- losen Reproduction hervorheben, welche ich bei Aglaophenia elengata bemerkt habe. Der Stamm verlängert sich in eine lange Ranke („thread- like“), welche sich am nächsten .. Substrate befestigt, wo aus der Ranke als Hydrorhiza ein neues coloniales Individuum aus- wächst. Die erwähnte Erscheinung ist nicht neu, weil sie bereits von Anderen (Nutting 1895.) bemerkt und beschrieben wurde, unter der Benennung „Stoloniferons reproduction‘. Diese Erscheinung ist bei Plumularia pinnata und bei der Gattung Aglaophenia beobachtet worden.!) Fundort: Adriatische Ostküste (Pieper), Piran (P. Tit.), Rovinj (Graeffe, das kroat. zool. Museum in Zagreb). Kroatisches Küstenland: Karlobag 1897., Novi 1902., Senj, Sv. Juraj, 1897., 1902., Jablanac 1902. (Babić). Aglaophenia Kirchenpaueri, Heller. Piran (P. Tit.), Kvarner (St.), Hvar (Heller, das kroat. zool. Museum in Zagreb). Kroatisches Küstenland: Senj (Babié). Aglaophenia paroa, Pieper. Adria (Pieper). ? Aglaophenia Savignyana, Krchp. Adria (Krchp.). Aglaophenia tubiformis, Marktanner. Rovinj, häufig (Schneider). Aglaophenia myriophyllum, L. (Synonyma: Sertularia myriophyllum, L., Pallas; Plumularia myriophyllum, Lam., Johnston, Heller; Aglaophenia myriophyllum, Lmx., Ag., Hincks, Krchp., Kr. Bonnevie; Lytocarpus myrio- phyllum, Allm., Pennington, Marktanner T.; Thecocarpus my- riophyllum, Nutting). 1) Nutting Ch. CI. 1. c. p. 42. 217 Mein Exemplar erreicht die Höhe von 25 cm. und trägt die charakteristischen Gorbulae. Die Kolonie ist ein grosser und hoher Stamm, unverzweigt oder schwach verzweigt und gefiedert „eminently plumons*, gelblicher Farbe. Der Hauptstamm ist stellenweise uneben oder abwechselnd angeschwollen; die oft sehr langen Fiederchen alterniren, spries- sen aber dicht und nahe aneinander hervor, so dass sie den Beobachter einseitig (unilateral) erscheinen. Die Hydrotheken sind genügend weit und tief, cylindrisch, der Rand leicht wellenförmig, gekerbt (crenated), während vorne ein grösseres Zähnchen sichtbar ist. Je 2 kleine seitlichen Nema- tophoden ragen ein wenig über die Hydrothek hervor ; die Ne- matothek umfasst den unteren Theil der Hydrothek. Gonotheken in offenen Korbulen. Kirchenpauer zählt diese Art zum Subgenus Lytocarpia, welchen Hydrotheken mit geradem oder gekerbtem Rande, fer- ner einige Gonangien in offenen Gonocladien: ohne Membran, charakterisiren. Ich bin blos auf zwei Exemplare gestossen ; das kleinere ist am Lepas befestigt. Diese Art ist nach Heller im adriatischen Meere nicht selten. Hvar, Vis, Cavtat (Heller); Piran (P. Tit.), Westküste (O.), Kvarner 1902. (Babić). Genus: Plumularia, Lamarck. Plumularia frutescens, Ellis et Soland. Hvar (Hr.), Trst (Gr.). Plumularia pinnata, L. Der Stamm ist 10 cm. hoch, unverzweigt, unregelmässig gegliedert (klar sichtbar), Internodien auf den Ecken gerade abge- schnitten; jedes Internodium trägt abwechselnd 4—6 Hydrocla- dien. Die Hydrocladien sind gleichmässig und schräg gegliedert, nur am Anfange eines jeden Hydrocladium ist ein schräge ein- geschalteter Ring. Die übrigen Internodien sind lang, gleich- mässig, und jeder trägt je eine Hydrothek. Die Hydrotheken sind hoch, mit ganzem und etwas gebogenem Rande. Unterhalb jeder Hydrothek befindet sich eine kleine sitzende zahnähnliche Nema- tophoze. 218 Gonotheken waren keine vorhanden, trotzdem das Exem- plar im Sommer gefunden wurde. Fundort: Piran, Rovinj, Hvar, Primošten, Vis (Pieper), Rovinj (Graeffe, Schneider). Kroatisches Küstenland: Kraljevica, Senj, 1897., In- selehen Zec bei Senj 1902. (Babić). Plumularia disticha, Heller. Adria (Pieper), Hvar (Heller). Plumularia setacea, Ellis. Ostküste des adriatischen Meeres (Pieper), Trst, Rovinj, (Graeffe), Brion veliki (Schneider), Rovinj 1897. (Babić). Kroatisches Küstenland: Senj 1897. (Babić). Plumularia diaphana, Heller. (Anisocalix diaphanus, Heller; Plumularia diaphana, Kirchen- pauer, Pieper). Der Stamm ist zart, makroskopisch weisser Farbe, aber unter dem Mikroskop ist er fast durchsichtig; dünn, etwas mehr als 1 em. gross. Ein ungeübtes Auge wird ihn im klaren Wasser genug schwer wahrnehmen können. Der Stamm hat gefiederte, wechselständige Hydrocladien. Der Stamm und die Fiederehen sind ungleich gegliedert, wass Pieper mit Rück- sicht auf den Stamm wahrscheinlich wegen der Zartheit und Durehsichtigkeit des Objektes entgangen ist. Also gehört diese Art jedenfalls zu Kirchenpauers Subgenus Anisocola. Die glockenförmigen Hydrotheken sind am Stamme vorneam Astwinkel und an den Hydrocladien, auf kurzen Internodien. Nematotheken giebt es je 2 seitwärts der Hydrotheken, eine un- terhalb der Hydrothek, je eine im Ostwinkel der Fiederchen, und 3—4 an den Zwischengliedern der Hydrotheken. Am Stämmehen jedoch kommen Nematotheken nicht eine genau unter der anderen, sondern im zig-zag, rechts und links, manchmal fast gegenständig. Meine Exemplare sind sehr reich an Nema- totheken. Die grossen Gonotheken sind im Sommer entwickelt, und sind birnförmig, auf einem geringeltem Stiele, mit mehreren Nematokalycen am Stiele und auf der Gonothek selbst. Die Go- notheken haben oben eine runde Oeffnung, welche ein convexer Deckel schliesst. 219 Fundort: Primošten (Vidroić), Adria (Pieper), Rovinj, selten (Schneider). Kroatisches Küstenland: Jablanac, häufig auf Sargassum, 1902. (Babić). Plumularia secundaria, L. Diese Art ist in der Adria unverästelt; Stöckchen ein- (uch (,acaulis“). Männliche und weibliche Gonotheken entwiekelt im Juli und August. Fundort: Primosten (Heller), Rovinj (Schneider, 1897. 3abie). Kroatisches Küstenland: Kraljevica 1897., Novi, Senj 1897. und 1902., Sv. Juraj, Karlobag, 1897., Jablanac, sehr häufig, 1902. (Babić). Plumularia bifrous, Heller. Hvar (Heller). Plumularia halecioides, Alder. Unter dem Stammesgliede spriessen die Fieder hervor, selten tragen sie weniger als 4, manchmal auch 5—10 Hydrotheken ; diese sind un 2—3 Glieder von aneinander entfernt. Nematophoren sind eine oberhalb und eine unterhalb jeder Hydrothek, und eine am Gentralstamme im Ostwinkel der Fie- derchen. Die grossen Gonotheken entwickeln sich auf dem Stamme in den Monaten Juli und August. Diese Anmerkung musste ich für diese Art beifügen Fundort: Venedig? (Olivi), Hvar (Heller), Trst (Graeffe, Schneider), Rovinj (Schneider, 1897. Babić). Kroatisches Küstenland: Kraljevica, Novi, Senj, (1897.), Sv. Juraj (1897., 1902.), Karlobag (1897.), Jablanac, sehr häufig‘ (1902 Babić). Plumularia Helleri, Hincks. Piran (P. Tit.), Hvar (Heller), Rovinj (Schneid r). ? Plumularia schinulata, Lamk. Kroatisches Küstenland: Sv. Juraj (bei Senj), sehr selten (1897. Babić). Plumularia tenuis, Schneider. Rovinj, selten (Schneider). Plumularia Lichtensterni, Marktanner. Rovinj (Schneider)! 220 Plumularia obliqua, Saunders. Adria (Meneghini), Hvar, Rovinj, Piran (Pieper), Rovinj (Schneider). Kroatisches Kustenland: Sv. Juraj, Senj, (1897. Babić). Genus: Nemertesia, Lamx. (Antennularia, Lamk.) Nemertesia tetrasticha, Meneghini. Piran (P. Tit.), Hvar (Heller). Nemertesia ramosa, Lamarck. Adria (Kirchenpauer). Kroatisches Küstenland: Senj (1897. Babić). Nemertesia autennina, lu. Adria (? Olivi), Zadar, Rovinj (das kroat. zool. Museum in Zagreb). Nemertesia Janini, Lamour. Adria (P. Titius), Piran-Rovinj (Graeffe). Nemertesia cruciata, Pieper Rovinj, Piran (Pieper). Nemertesia pentasticha, Pieper. Adria (Pieper). Literatur. (Ausser den bereits in meiner ersten Abhandlung [1898.] erwähnten Werken benützte ich noch folgende): 1847. Johnston, G., A History of the British Zoophytes, 2 d. ed., 2. vols. London. 1885. Pennington, A. S., British Zoophytes, London, 1897. Schneider, K. C., Hydropolypen von Rovigno. Zool. Jahrb. Bd. 10. H. 4. Jena. 1898. Babić, K., Građa za poznavanje hrvatske faune hidroid- polipa. Rad jugoslav. akademije znanosti i umjetnosti. Knjiga GXXXV. Zagreb. 1899. Bonnevia, Kr., Hydroida, Christiania. 1900. Nutting, Ch, Cl., American Hydroids, Part. I. The Plumularidae, Washington. Dr. K. Dabić. Popis reptilija i amfibija hrvatske faune, koji su prispjeli ,narodnom zoološkom muzeju“ u Zagrebu do konca godine 190C. I opet predajem javnosti popis jednoga dijela zoološke mu- zealne zbirke, koji obuhvaća razmak od ustrojenja muzeja pa sve do godine 1900. U ovom popisu pobilježena su reptilija i amfibija, od kojih je dobar dio tek u zadnje vrijeme determiniran. Dok smo mi kod popisa ptica mogli konstatovati, da je zbirka vrlo bogata bar po broju primjeraka, to nam ovdje niti to nije moguće. Obadva ova razreda životinjstva bila su do konca go- dine 1900. zastupana u muzealnoj zbirci samo sa 114 komada, kojima je nalazište označeno. I što se broja vrsti liče, pokazuje popis, da je zbirka vrlo mršava, jer manjkaju u njoj čak posve obične vrsti. Stvar je budućnosti, da se ova zbirka još bolje popuni, nego što je to već tijekom zadnjih godina učinjeno. Bilo bi dobro, da gospoda, koja se sjete našeg muzeja sa pticama i inim ži- votinjama, pošalju i koji primjerak iz ovih odjela. U nomenklaturi sam se pri sastavljanju popisa držao knjige: dra. Fr. Wernera: Die Reptilien und Amphibien Oesterreich- Ungarns und der Okkupationsländer, Wien 1897. Broj i = Ime vrsti komađa | > Nalazište Vale Od koga i spol dina Classis: Reptilia. I. Ordo: Chelonia. Emys orbicularis L. | — | Zagreb (Sofijin put) la. IV. 1898.| B. Krauss. Bukanjac — | S. Brusina. 29 | Q Rijeka Dubro- vačka 7. IV. 1892. | Papi. Ime vrsti Clemmys caspica Gmel. Testudo graeca L. | Thalassochelys caretta | 4. Hemidactylus turcicus Ophrosaurus apus Pall. Lacerta agilis Wolf. | Lacerta viridis Laur. Lacerta muralis Laur. var. olivacea Rat. var. melisellensis (Braun) Lacerta mossorensis Kolomb. Tropidonotus natrix var. persa Pall. var. sparsus Schreiber var. scutata Pall. var. gronoviana Laur. Tropidonotustesselatus Laur. Zamenis gemonensis Laur. Coluber longissimus Laur. komada Broj i spol N Q, | | Nalazište Rijeka Dubro vačka | Rijeka Dubro | vačka Rijeka Dubro- | vacka | Zadar (okolica) | i Jadransko more | | | Ì TIV. 01899. 7. IV. 1892. II. Ordo: Sauria. Janjina (Pelješac) Rijeka Zadar Zadar (okolica) Bakar Polača (Mljet) Plitvička jezera Zagreb Šestine Klek Rijeka Zadar Brusnik 7. ILI. 1896. 31. X. 1898. 24. X. 1900. 1. V. 1899. — IX. 1891. Jabuka kod Visa 20. IX. 1895. Mosor 24. VII. 1899. III. Ordo: Ophidia. Osijek Varaždin Crna draga Bakar Palača (Čepin) Palača (Čepin) Bakar Zadar (okolica) Osijek Zagreb (Tuška- nac) Zagreb Zagreb _ 1889. 11.VIII, 1882, — 1882. — 1884. 13. V. 1886. Od koga | Papi. Papi. Bauhof. Höbert. Höbert. DICHiiret M. Barač. S. Brusina. J. Knežević. D. Hire. | Dr. A. Langhoffer. A. Femen. Dr. A. Langhoffer. M. Barač. Dr. M. Kišpatić. Dr. M. Kišpatić. Đ. Kolombatović, D. Hire. A. Hoffmann. I. Pfister. D. Hirc. D. Hirc. J. Knežević. Swoboda. D. Hruby. C. Hasek. 223 | Ime vrsti PEAS Nalazište a so | Od koga BET dina | | var. leprosus Donnd. | — | Duga resa 13. V. 1893.| Belavić. — | Hvar 25. XI. 1884. | T. Nikolić. — | Zadar (okolica) — 1882. | J. Knežević. Coluber leopardinus — | Zadar 6-7. XII. 1879. — Bonap. — | Vrana 23. VII. 1894.| Peličarić. — | Zadar (okolica) (6-7. XII. 1879. — — | Janjina(Pelješac) — 9). Hire. Coluber quatuor- — | Vrana 23. VII. 1894.| Peličarić. lineatus Lacep. Coronella austriaca iuv. | Dalmacija — 1804. — Laur. — | Brod — VIII. 1899. — — | Varaždin — 1899. | A. Hoffmann. — | Martijanec — D. Hirc. — | Klanjac — D. Hare: | — | Zagreb (Cmrok) | 6. VI. 1893. |F. Zigmundovsky. — | Zagreb 24. IV. 1898.| M. Kuhar. Zagreb (okolica) |27. VIII. —| Dr. L. Vidrić. — | Severin (Vrbov- sko) jesen 189. | I. Muzler. — | Zadar — M. Katurić. — | Janjina (Pelješac) — Di Hire Tarbophis vivax Fitz. | — | Vrana 23. VII. 1894.| Peličarić. Coelopeltis lacertina Wagl. var. fusca Fleischm. | — | Zadar (okolica) |10. VI. 1882.| J. Knežević. Vipera berus L. — | Osijek (Lipik) — | Zrmanja — Knin 9. VIL. 1895. | L. Perok. Vipera ammodytes L.| — Varaždin — 1889. | A. Hoffmann. — estine 12.VIII. 1894.| R. Rogina. 2 Kalje 26. II. 1898. | P. Kovačević. — | Rijeka (Kozala) |22. V. 1899. | F. Simichen. — | Ogulin — D. Hruby. — | Novi 19. IX. 1882.| N. Srića. — | Vrana 23.VIII. 1894.| Peličarić. — | Zadar (okolica) — 1882. | J. Knežević. Grabar jesen 1898. | knez U.iH. Bo- relli. — | Srb 1. VI. 1899. | P. Omčikus. Rana esculenta L. Rana arvalis Nilss. Rana temporaria L. Bufo vulgaris L. Bufo viridis Laur. Classis: Amphibia. I. Ordo: Anura. o) licinke ličinke 80 89 E ? Karlovac Zagreb (okolica) Krk Zagreb (okolica) 13. III. 1894. De Zonca. De Zonca. De Zonca. G. Findeis. E. Wormastini. De Zonca. E. Wormastini. 294. | | | | Broj | N | Ime vrsti | komada Nalazište | Dan i 89 Od koga | 1 spol | | | | Hyla arborea L. — | Vrbica (Sv. Filip | | i Jakov) — 1894. | Dr. A. Langhoffer. | ličinke, Krk | — De Zonca. — | Krk | — De Zonca. Bombinator pachypus | | Bonap. | — | Zagreb (Tuška- | nac) — 1887. — II. Ordo: Urdola. Salamandra maculosa | | Zagreb | 22. X. 1900.| Dr. A. Langhoffer. Laur. ==: 2 Sinj — X. 1881. = SalamandraatraLaur. 3 | Bijele stijene 29. VII. 1899. N. Faller. Molge eristata Laur. | iuv. | Zagreb (Nova | ves) | 15. V. 1877. | > ? | Zagreb (Tuška- | | nac) 22. X. 1878. | — — | Rijeka (21. XI. 1897.| M. Barač. Molge alpestris Laur.| — | Zagreb | 20. X. 1900. | Dr. A. Langhoffer. | Molge vulgaris L. — | Sokolovac (23. VIII. — | D. Hirc. | 1 ai | = | De Zonca. | Vorstehende Arbeit unter dem Titel „Verzeichnis der Reptilien und Amphibien der kroatischen Fauna, welche bis zum Schlusse des Jahres 1900 an das zoologische Nationalmuseum eingesendet wurden“ umfaßt das Material, welches von der Gründung unseres Mu- seums bis zu jenem Jahre in Kroatien, Slavonien und Dalmatien gesammelt wurde. Leider finden wir hier im Ganzen nur 114 Stück und außerdem sind auch ganz gewöhnliche Arten nicht vertreten. Die Aufgabe der Zukunft ist es, diese Sammlung noch besser zu vervollständigen als dies bereits in den letzten Jahren geschah. Die Rubriken sind dieselben wie in meinem Verzeichnis der Vögel. auf welches ich hiemit hinweise. (Glasnik der Societas hi- storico-naturalis croatica. XIV. 1—6). Dr. E. Rössler. Opažanja o Borellyjevu kometu 1903 e. Dne 21. lipnja 1903. otkrio je Borelly neperiodičan komet na južnoj polutki neba u zvjezdištu Vodenjaka. Bio je zvjezdica 9. reda i išao je brzo prema sjeveru: za mjesec je dana proletio gotovo kvadrant neba. Dne 15. srpnja bio je najbliži Zemlji (d = 40:5 milijuna kilometara), a dne 17. srpnja najsvijetliji, ali već 1 milijun kilometara dalje od Zemlje. Na dan je prevaljivao oko 750 hiljada kilometara. U perihel je stigao dne 27. augusta i bio je od Sunca daleko samo 52 milijuna kilometara, dakle nešto bliži od Merkura (d == 57:5 milijuna kilometara). — Para- bola, u kojoj je išao oko Sunca činila je s ekliptikom kut od 85% dakle mu je staza bila gotovo okomita na stazi Zemlje. Prostim se je okom mogao vidjeti negdje od polovine srpnja do polovine kolovoza. Ja sam ga, potaknut od predstojnika naše astronomijske sekcije g. Dr. Kučere, motrio i risao od 22. srpnja do 24. kolo- voza 1903. Instrument je bio moj refraktor od Reinfeldera i Hertela s objektivom od 68 mm i žarišnom daljinom od 98 em. Uvećavanje je svagda bilo isto, naime 36. Ovdje ću priopćiti svoja opažanja i reprodukcije nekih za- nimljivijih slika (u svemu sam ga naslikao 10 puta). Mjesto sam njegovo unosio svaki dan u kartu atlasa od Kleina, i po tom je reproducirana slika 1. Opažanja su sva izvedena u Dugomselu kraj Zagreba, samo sam od 8.—10. kolovoza motrio u Vrbovskom. * * * Dan: 22. srpnja 1903. Doba 11" u večer sr. evr. vr. Uzduh 3. Borellyjev se komet nalazi u sredini nad pravcem, koji spaja zvijezde a u Zmaju i yu Malome Medvjedu, te čini s ovima veoma plosnat istokračan trokut. U zvjezdištu je Maloga Medvjeda, te 15 en: SSL h —i | | 227 mu je po: prilici rektascenzija 14% 45, a deklinacija 6830“. Jezgra nije intensivne svjetlosti, i pokazuje se nekompaktna, a griva je nalik gustoj svjetlucavoj maglici, te okružuje poput aureole jezgru i prelazeći prama istoku u mali repić, dug od prilike 30. Repié nije izrazitih kontura, nego mu se postepeno gubi njegov sjaj, koji je takodjer veoma maglovit u tmini. Prama sredini svojoj širi se taj repić, a tu kao da se naglo sužuje, i onda opet proširuje t. j. čini se, kao da je zubat. Coma pod jezgrom nije osobito zgusnuta, nego više jednolična. Cijeli se komet vidi prostim okom nešto veći, nego li zvijezda prvoga reda, ako bi se uzelo, da je zavita u maglicu i poradi toga oslabljena sjaja. 23. srpanj 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 4. Danas sam se bojao, da mi oblaci ne zastru nebo, pa sam motrio, ne kao jučer u 11, već u 10" na večer. Od jučer do danas po- maknuo se komet baš na granicu Maloga Medvjeda i Zmaja. Na- lazi se od prilike 1%50“ sjeverno od zvijezde a u Zmaju, a ispod pravca a Zmaj i B Mali Medvjed. Rektascenzija i deklinacija su mu od prilike 14" 5m te 66% 50“. Jezgra i griva nešto slabije svjetlosti nego jučer. Zubatosti u sredini repa neopažam. Ostalo kao jučer. 24. srpanj 1903. Doba: 10" u vecer sr. evr. vr. Uzduh 4. Od prilike na 65° 30“, na istok od zvijezde a u Zmaju, vidimo tri zvjezdice. Prva je petoga reda, a druge su dvije šestoga. Pod onim dvjema zvjezdicama šestoga reda danas je Borellyjev komet, tako te čini s tim dvjema zvjezdicama pravokutan trokut, kojemu je hipotenuza pravac, koji sastavlja te dvije zvjezdice. Rektascenzija i deklinacija su mu od prilike 13" 30" te 64° 50°. Ostalo kao 23. srpnja t. g. 25. srpanj 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 3. Komet je opet na granici dvaju zvjezdišta, no ovaj put na gra- nici Zmaja i Velikoga Medvjeda. Sastavimo li e (Alioth) u Veli- kom Medvjedu sa polarnom zvijezdom, proći će taj pravac iz- medju tri zvijezde petoga reda u Zmaju, koje čine mali trokut, te su u atlasu označene brojevima 7, 8i9. Povučemo li nadalje pravac od zvijezde 7 preko 8, ići će on nešto malo iznad dviju zvjezdica šestoga reda, a u sitnom razmaku iznad druge tih dviju zvijezda 6, reda danas je komet. Rektascenzija i deklina- cija su mu od prilike: 135 102i 63° 25°. Jezgra, griva i rep još * 228 su slabije svjetlosti nego li 23. t. mj. Repić kao da je nešto kraći. 26. srpanj 1903. Doba: 10! u večer sr. evr. vr. Uzduh 2. Danas je u Velikom Medvjedu. Povučemo li pravac od zvi- jezde y (Phegda), te produžimo preko (Megrez), proći će on od prilike kod 61° 30“ blizu dviju zvijezda, od kojih je prva šestoga reda, a druga promjenljiva, zvijezda S. Komet je iznad tih dviju zvjezdica te čini s njima gotovo istostraničan trokut. Rektascenzija i deklinacija su mu od prilike 12" 45 i 62% 15/. Sjaj jezgre i grive još je manji nego jučer, te se jezgra slabo raspoznaje, pa se čini, kao da je cijela glava jedno svijetlo i maglovito klupko. Rep se očituje za polovicu kraći nego li 22. t. mj., a u refraktoru se vidi kao veoma slaba i veoma prozirna maglica, koja kao da će se sad na rasplinuti. 27. srpanj 1903. Doba: 10" è 11" u večer sr. evr. vr. Uzduh 6. U 10" na večer ne vidim naprosto ni jedne zvijezde. Nebo je zastrto gustim, crnim oblacima. Tek u 11" mogao sam od časa na čas, trido četiri puta, kroz koju prozirniju maglušinu da opa- zim komet. U Velikom je Medvjedu, blizu promjenljive zvijezde T. Da li ju pokriva, da li je pol stupnja sjevernije ili južnije od nje, ne mogu prosuditi, jer tek što opazim komet, oblak ga po- krije. Mjesta mu ne mogu dakle točnije odrediti, no ipak sam za rektascenziju sjegurniji, naime od prilike 12" 30m, ali dekli- naciju mogu samo nagoviještati i to 59% 30“ ili 60", a moguće i 60° 30“ Izpod 59° 30° ili iznad 60% 30“ svakako nije i to je je- dino, što mogu danas sjegurnije reći. O prosudjivanju gustoće jezgre, oblika, svjetlosti grive ili repa, ni govora. 28. srpnja 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Ueduh 2. Spojimo li e i 8 u Velikomu Medvjedu, prolazit će pravac u svojoj prvoj četvrti preko jedne zvjezdice šestoga reda, označene u karti brojem 71. Od prilike stupanj sjeverno od te zvjezdice 71 nalazi se danas komet. Rektascenzija mu je približno 12" 20%, a deklinacija 58°. Premda je uzduh 2, ne opažam osobite kompaktnosti u jezgri. Jezgru i grivu vidim opet kao svjetlo-maglovito klupko, koje je u sredini, dakle u jezgri, svakako gušće i svjetlije, a prama rubovima prozirnije svjetlosti. Rep vidim kao i 22. t. mj. 29. srpnja 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 3. Komet je u Velikom Medvjedu. Spojimo li crtom zvijezde è i e, 229 pa načinimo li u e okomicu prama dolje, i zabiljezimo na toj okomici točku, koja je od prilike za 2° niže od zvijezde e, našli smo mjesto, na kojem je danas komet. Rektascenzija i deklina- cija su mu od prilike 122 7m 305 te 56° 30“. Jezgra i griva imaju izgled kao jučer, dočim mi se rep pri- činja kraći, te ne vidim nikakve zubatosti, a proziran je kao velo. 30. srpnja 1903. Doba: 11" u večer sr. evr. vr. Uzduh 6. U 11" pošlo mi je za rukom izmedju oblaka opazili komet, tako te sam jedva dospio odrediti mu mjesto. Nalazi se u zvjezdištu Velikoga Medvjeda i izmedju zvijezde y i skupa od četiri zvjez- dice šestoga reda, od kojih su tri već u Lovačkim Psima. Rekta- scenzija i deklinacija su mu od prilike 124 i 54° 45°. Cijeli je komet u magluštini, pa ne mogu o obliku i sjaju danas ništa reći. SI. 2. — Komet Borellye 1903 c; 1903. juli 31. 22h, 31. srpnja 1908. Doba: 10% u večer sr. evr. vr. Uzduh 5. I danas je komet u Velikom Medvjedu, te će u tom zvjezdistu ostati još više dana. Nalazi se od prilike 1% 30“ ispod zvijezde i to nešto postrance spram Lovačkih Pasa. Rektascenzija i de- klinacija su mu od prilike 11% 53m te 53° 20“. Izgleda kao u priloženoj slici (sl. 2.), koju valja kod motrenja 60 do 80 em. odaljenu od oka držati. Takav sličan izgled u 230 jezgri i grivi imao je komet i sve one dane, od kada ga motrim t. j. od 22. t. mj., samo mi se 22. pričinjao rep, kako sam tada napomenuo, zubast. 1. kolovoza 1908. Doba: 12! u noći sr. evr. vr. Uzduh 2. Danas u 10% bijaše nebo sasvim oblačno, pa se je tek okolo 11% 30m počelo vedriti, tako te sam komet izmedju 115 45m5 i 122 mogao motriti. Spojimo li zvijezde y i A u Velikom Medvjedu, nalazi se komet gotovo u sredini. Rektascenzija i deklinacija su mu od prilike 11° 45 te 52°. Izgleda danas drukčije nego li za prijašnjih motrenja. Jezgra i griva danas su po objamu nešto manje nego li jučer i prijaš- njih dana, ali rep je za polovinu dulji, t. j. vidim ga kroz cio stupanj, ali je uži i svjetliji. Nije moguće, da bi samo današnja mirnoća i čistoća uzduha bili tomu uzrok, nego se je morao oblik repa promijeniti. 2. kolovoza 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 2. Danas mu je od prilike rektascenzija 11" 35”, a deklinacija 50°, dakle se nalazi u Velikom Medvjedu i to koso iznad zvijezde A. Danas kao da je opet više nalik na sliku od 31. pr. mj. 3. kolovoza 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 6. Nebo je potpuno zastrto oblacima i kiša lijeva cijelu noć. Ne mogu u 10° a i kroz noć opaziti ni na čas kometa. 4. kolovoza 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 3. Danas je komet nešto iznad pravca, koji spaja zvijezde ) i 4 u Velikom Medvjedu i to bliže zvijezdi A. Rektascenzija i deklina- cija su mu od prilike 11" 27” 305 te 47° 50“. Nebo je obasjano mjesečinom, pa se poradi toga samo jezgra ističe, dok se griva pričinja manja, a rep se ne raspoznaje. 5. kolovoza 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 2. Rektascenzija i deklinacija su mu danas od prilike 11" 22” te 46° 30“, dakle je gotovo u sredini pravca, koji spaja zvijezde X it. Uzduh je miran i čist, pa se veoma jako i mnogo više osjeća sjaj mjeseca nego jučer. Intensivni sjaj mjeseca ne dozvoljava, da se vidi rep i čini grivu manjom. 6. kolovoza 1903. Doba: 10—3* u jutro. Uzduh 6. Borellyjev komet ne može se opaziti cijelu noć. Nebo je potpuno naoblačeno. 7. kolovoza 1903. Doba: 10—3" u jutro. Uzduh 6. Borellyev komet ne može se opaziti cielu noć kao ni jučer. Nebo je potpuno naoblačeno. 231 8. kolovoza 1903. Doba: 10" u vecer sr. evr. vr. Uzduh 2. Kolika razlika u uzduhu izmedju Dugogsela i Vrbovskog! Dugo- selo u nizini kraj Save, a Vrbovsko u Gorskom kotaru kojih 5 do 600 m. iznad mora. No nisam došao u zgodno doba, da motrim komet. Mjesec je pun, pa je sjaj do skrajnosli intensivan poradi bistroće uzduha tako, da ne opažam drugih zvijezda do li onih trećega reda. Komet sam jedva se razabire prostim okom, pa i uvećanjem 36 ne mogu nikakva detaila opaziti u grivi. Ko- met mi se čini veoma malen, te mu poradi napomenutoga inten- sivnoga sjaja Mjeseca teško odredjujem mjesto. Oznatujem od prilike rektascenziju sa 11" 10m 305 a deklinaciju sa 44° 40“. Pokušao sam povećanja 72 i 144, ali bez uspjeha. 9. kolovoza 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 2. Prilike neba iste kao jučer. Mjesečina silno smeta, pa mu ne mogu mjesto označiti. Tom zgodom napominjem, da običajem označivati rekta- scenziju i deklinaciju u pomanjkanju drugih pomagala na taj način, da motrim komet sa malim kazališnim staklom, te mu prama drugim zvijezdama 6. i 6:5 reda označujem mjesto. Da- kako, da na taj način odredba postaje nesigurna, čim postane . sjaj Mjeseca veoma jak. 10. kolovoza 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 6. Ne vidim ništa. Nebo sasvim pokrito oblacima. 11. kolovoza 1903. Doba: 10" u većer sr. evr. vr. Uzduh 6. Ne vidim ništa. Nebo sasvim pokrito oblacima. 12. kolovoza 1903. Doba: 10" u večer sr. evr. vr. Uzduh 3. Mjesečina i danas smeta, no ne u tolikoj mjeri, kao 8. i 9. t. mj., pa mogu mjesto kometa točnije odrediti. Isti čini mali skoro istokračan trokut sa zvijezdami 47 i 49 u Velikom Medvjedu. Podnica je trokuta crta, koja sastavlja zvijezde 47 i 49, a vrh okrenut je prama zvijezdi 57. Rektascenzija i deklinacija su mu dakle od prilike 10" 57"te 40% 45° Komet je malen, te se ne može izgled njegov od danas ni isporediti s onim od 31. srpnja t. g. Griva i jezgra splinjuje se u malo klupkance, pa dočim opažamo na slici od 31. srpnja grivu kometa okruženu s malim finim tracima, nema njima danas traga. I rep se ne očituje kao takav, već kao nešto širi, a dosta kratak i tupast odraz svjetlosti (Schein) nalik u slici od 5. t. mj. Napominjem, da sam rep motrio prije izlaza Mjeseca. 13. kolovoza 1903. Doba: 10* u večer sr. evr. vr. Uzduh 6. Vihor duva i sprema se oluja. Komet zastrt je oblacima, iza kojih &asomice kao kroz paru proviruje, a munja sijeva za munjom. Svako motrenje je onemogućeno. 14. kolovoza 1905. Doba: 10! u vecer sr. evr. vr. Uzduh 3. Danas se već veoma teško prostim okom raspoznaje, jer je prvo mnogo manji postao, a drugo, jedva je 5 do 8° iznad horizonta, pa se u parama gubi. Primiče se granici zvijedja Maloga Lava, te je kojih 4° odaljen od iste. Rektascenzija i deklinacija su mu od prilike 10% 50m te 39% 15“. Sl. 3. — Komet Borellye 1903 c; 1903. august 15. 21h, 15. kolovoza 1903. Doba: 9" u večer sr. evr. vr. Uzduh 3. Komet je već blizu horizonta, pa je nužno motriti ga u 9 sati, jer bi se već u 10 sati sa vida izgubio. Veličina glave ista mu je kao i 12. t. mj., a u grivi se ne opažaju traci, košto su se prvobitno, a naročito u slici od 31. pr. mj. opažali. Vidim dva repa, jedan dugi preko cijelog vidnog polja, a drugi kraći. No ti se repovi pokazuju blizu glave, dakle u početku ujedinjeni, tako da nastaje bifurkacija od prilike u prvoj četvrtini dužega repa. Označujem približno rektascenziju i deklinaciju sa 10% 46” te 38°. Prilažem sliku kometa od danas (sl. 3.). 233 16. kolovoza 1903. Doba: 9" u večer sr. evr. vr. Uzduh 6. Komet se ne vidi, pokrivaju ga gusti oblaci. 17. kolovoza 1903. Doba: 9" u vecer sr. evr vr. Uzduh 5. Nebo je kao i jučer veoma naoblačeno, a naročito sjeverno-za- padna strana, pa je motrenje onemogućeno. Uspjelo mi je jednom izmedju 9 i 95 30m opaziti komet i to u 9" 167, ali samo na dvije do tri sekunde. Jedva sam imao vremena fokusirati te ba- citi pogled kroz refraktor i već su ga oblaci pokrili. Odrediti mu mjesto nisam mogao, no ipak sam opazio kao i 15. t. mj. dva repa. Sl. 4. — Komet Borellye 1908 c; 1903. august 18. 21h. 18. kolovoza 1903. Doba: 9 u večer sr. evr. vr. Uzduh 3. Glava mu je nešto malo manja, nego li 15. t. mj., a coma je uska, te se i danas ne opažaju traci. Ima dva repa, no dočim su se repovi dne 15. t. mj. jedan od drugog razilazili za kojih 90% danas se razilaze za 40°, te se dijele bliže glavi. Ostali izgled kometa vjerno je u današnjoj slici prikazan (sl. 4.). Rektascenzija i deklinacija su mu od prilike 10% 35 te 34" 30° te je po tom u Malome Lavu. 19. kolovoza 1903. Doba: 9 u večer sr. evr. vr. Uzduh 6. Potpuno oblačno ; ne vidim ni jedne zvijezde a ni kometa. 20. kolovoza 1903. Doba: 9 u večer sr. evr. vr. Uzduh 3. Jezgra i griva splinjuju se u jedno, a veličina mu je danas poput 234 zvjezdice 6'5 reda, tako da se prostim okom ne razbira. Dok je 15. i 18. t. mj. imao jasna dva repa, od kojih je jedan sizao preko cijeloga vidnoga polja, danas toga ne vidim, već se vidi svagda samo jedan repić i to sad u sredini, sad desno, sad lijevo otklonjen. Casomice vidim dva i tri repića, koji su silno nemirni te titraju, onda opet jedan i tako ta igra dalje traje. No te re- piće bi bilo bolje nazvati tracima, jer su tako kratki i fini, da niti ne naliče pravome repu kometa. U slici (sl. 5.) od danas vidimo tri repića, no to nije pravilno, kao što ne bi bilo pravilno, da sam risao jedan ili dva, jer kako rekoh, vidio sam kako koji čas i jedan i dva i tri traka. Rektascenzija i deklinacija su mu od prilike 104 22! 305 îte 349% 0 SI. 5. — Komet Boreliye 19v 6; 1903. august 20. 21h, 21. kolovoza 1903. Doba: 8" 45” u večer sr. evr. vr. Uzduh 2. I opet jedan rep preko cijeloga vidnoga polja i to lijevi (u slici), koji se prikazuje kao fini tanki trak, a odjeljuje se u prvoj svojoj četvrtini pod glavom (u refraktoru) od ostalih trakova, koji su nalik metlici, i koje kan da kane s desne strane pružiti isto tako fini no za !/, kraći trak (sl. 6.). Glava ima veličinu zvjezdice 6. reda. Rektascenzija i dekli- nacija su mu od prilike : 10° 17m 30“ te 29° 45“. 235 22. kolovoza 1903. Doba: 8" 35m u večer sr. evr. vr. Uzduh 3. Danas je isčeznuo lijevi fini i dugi rep, te proviruje samo nešto SI. 6. — Komet Borellye 1903 c; 1903. august 21. 21h 45m, SI. 7. — Komet Borellye 1903 c ; 1903. august 22. 20h 35m, Zvan jučer napomenute ,metlice“ odnosno prve četvrtine repa, koja je nešto jasnija nego jučer. (Vidi sliku 7.) Sjaj mu je poput zvjezdice šestoga reda. 236 Nisko je, blizu horizonta i teško ga je naći. Moram ga u pravom smislu riječi loviti i vrijeme si odabirati, jer za mene već u 8h i 54m zapada, a u 8: i 15% još se vidi na zapadu večernja rumen. Što se više približava perihelu, naravno da mu se po vidu teže označuje rektascenzija i deklinacija. Iste su od prilike 10% 12% ij 27° 50“, te je po tom na granici izmedju Ma- loga i Velikoga Lava. 23. kolovoza 1903. Doba: 8" 34" u večer sr. evr. vr. Uzduh 5. Prostim okom se ne vidi, a niti sa povećanjem 12, jer je ho- riont u mojem kraju dosta maglovit. Sa povećanjem 36 vidio sam ga kao maglovitu zvjezdicu 6:5 reda i to bez repa, a griva jedva se prepoznaje. Pokušao sam uvećanje 72, no premda se pokazuje nešto veći, repa ipak opazio nisam. Kriv je tome magloviti horizont. U 8" 38" zašao je, te sam ga vidio po svoj prilici posljednji put. Rektascenziju i deklinaciju nisam u stanju po vidu ozna- čiti. Svakako je u Velikom Lavu. 24. kolovoza 1903. Doba: 8" 34" u večer sr. evr. vr. Uzduh 5. Pogodio sam jučer kad sam kazao, da sam ga vidio posljednji put. Ipak sam se nadao, da ću ga još danas vidjeti, ali trudio se koliko mu drago — uzalud. Žalim, što ga od prvoga početka nisam motrio. Miroslav Mance. Izvješće o radu ,,Hrvatske ornitološke centrale“ god. 1903. Proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji god. 1903. Obradio dr. E. Rössler. Uz neke više manje znatne pro- mjene predajemo evo ovime obradbu proljetne selidbe za godinu 1908. javnosti. Prirast materijala, koji se bez prestanka množi i koji ište sve više i više vremena za obradbu, kao što i povećanje troškova za publikacije, koje tim nastaje, radi opsežnosti njihove i velikoga broja otisaka za motritelje, kojima broj sveudilj raste, učiniše neophodno nužnim, da se naša izvješća po mo- gućnosti skrate, naravno samo u manje bitnom svom dijelu. Drugi dio, obradba sama, razu- mije se, ne da se ine smije se skra- titi iz lako pojmljivih razloga ; pre- ostaje nam dakle samo prvi dio, kod kojega je to moguće i to na taj način, da se ispusti nabrajanje opažanja pojedinih motritelja, koje i onako nije ništa drugo, već samo materijal za ispoređivanje, te da se samo nabroje imena motritelja s odnosnim mjestima motrenja. Gg. motritelji moraju već oprostiti to prividno prikracenje priznanja nji- Der Frühjahrszug der Vögel inKroa- tien und Slavonien im Jahre 1903, Bearbeitet von Dr. E. Rössler. Mit einigen mehr weniger we- sentlichen Veränderungen überge- ben wir hiemit die Bearbeitung des Frühjahrszuges für das laufende Jahr der Öffentlichkeit. Der Zuwachs an Material, welches sich ohne Unterbrechung vermehrt und welches stets mehr und mehr Zeit zur Bearbeitung er- fordert, wie auch die dadurch ent- stehende Erhöhung der Kosten für die Publikationen wegen deren Umfang und der großen Zahl der Separatabdrücke für die Beobach- ter, deren Anzahl ununterbrochen wächst, verursachten die möglichste Reduzierung unserer Berichte, na- türlich nur in dem weniger we- sentlichen Teile derselben. Der zweite Teil, die Bearbei- tung selbst, kann und darf selbst- verständlich aus leicht erklärlichen Gründen nicht gekürzt werden; es bleibt uns also nur der erste Teil, bei dem dies möglich ist und zwar auf diese Art, daß die Aufzählung der Beobachtungen der einzelnen Beobachter weggelassen wird, wel- che ohnehin nichts Anderes als nur Vergleichsmaterial ist, und daß nur die Namen der Beobachter mit den betreffenden Beobachtungsorten 238 hovih zasluga i moraju biti pri- pravni doprinijeti tu žrtvu zato, što je u”interesu i za napredak zavoda. Njihova se detaljna opažanja i onako čuvaju u arkivu zavoda, pa će se iza prvoga decenija op- stanka centrale poimence publicirati sva motrenja svakoga pojedinog mo- tritelja i svakoga pojedinog mjesta motrenja za vrijeme od tih deset godina. Način same obradbe ostaje po- sve isti, kao što je i lani bio. Samo moram spomenuti proši- renje, koje je tu i opet bilo nužno. Onim vrstima, koje su lani bile točnije obrađene po zonama, naime Ciconia ciconia, Cuculus canorus, Hirundo rustica i Scolopax rusticula, možemo dodati ove godine još Che- lidon urbica, Columba palumbus, Sturnus vulgaris i Turtur turtur, jer je i kod ovih broj podataka tolik, da se ta točnija obradba može iz- vesti. Osim toga ćemo za mnoge druge vrsti, koje nemaju dovoljan broj podataka za obradbu po zonama. predočiti barem kulminaciju, kako smo to bili 1 lani za neke učinili. Budući da sam tako naveo sve, što sam držao nužnim, da se spo- mene prije obradbe, prelazim sada na objelodanjenje selidbenoga ma- angeführt werden. Die Herren Be- obachter müssen diese scheinbare Verkürzung ihrer Verdienste schon entschuldigen und müssen bereit sein dieses Opfer zu bringen, da es im Interesse des Institutes ge- legen ist und zu dessen Fortschritte beiträgt. Die detaillierten Beobachtungen werden ohnehin im Archive des Institutes aufbewahrt und werden nach Ablauf des ersten Decenniums des Bestehens der Zentrale sämt- liche Beobachtungen jedes einzelnen Beobachters und jedes einzelnen Beobachtungsortes während dieser zehn Jahre besonders bearbeitet werden. Die Art und Weise der Bear- beitung bleibt vollkommen dieselbe, wie sie es auch im verflossenen Jahre war. Nur muß ich einer Erweiterung Erwähnung tun, die sich hier wieder als notwendig erwies. Jenen Arten, welche im vorigen Jahre genauer nach Zonen bearbeitet worden wa- ren, nämlich Ciconia ciconia, Cucu- lus canorus, Hirundo rustica und Scolopax rustica, können wir heuer noch Chelidon urbica, Columba pa- lumbus, Sturnus vulgaris und Tur- tur turtur zur Seite stellen, da auch bei diesen die Anzahl der Daten eine derartig große ist, daß sie eine genauere Bearbeitung zuläßt. Außerdem werden wir für viele andere Arten, bei denen die Anzahl der Daten für eine Bearbeitung nach Zonen nicht genügend ist, wenigstens die Kulmination dar- stellen, wie wir dies auch voriges Jahr für einige getan haben. Nachdem ich hiemit Alles er- wähnt habe, was ich vor der Be- arbeitung zu bemerken für notwen- dig hielt, übergebe ich nun zur 239 terijala za ovo proljede 'i njegovih Publikation des Zugsmaterials für resultata. dieses Frühjahr und zu dessen Re- sultaten. Imena motritelja i njihovih mjesta motrenja u proljeće god. 1903. Die Namen der Beobachter und ihrer Beobachtungsorte im Frühjahre 1903. a) Privatni motritelji. — Private Beobachter. Antolić P. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Dežanovac. Ane I. pl. (v.) — kot. šumar — Bezirksförster — Garešnica. August Stj. — učitelj — Lehrer — Blagorodovac. Augustinović N. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Odra. Barać M. — tehn. ravnatelj rafinerije petroleja — techn. Direktor der Petroleumraffinerie — Rijeka. Barlović S. — Branjska. Belamarić Š. — kr. kot. šumar — kgl. Bezirksförster — Ivanec. Belavić M. — Duga resa. Besedić — Botinovac. Bogunović P. — učitelj — Lehrer — Zrmanja. Böhm A. — Ruma. Bönel — knež. šum. geometar — fürstl. Forstgeometer — Mikleuš. Bubnjar P. — lugar — Forstwart — Kajgana. Canki Stj. — učitelj — Lehrer — Novo mjesto. Canki V. — Sv. Ivan Zelina. Cindrić N. — lugar — Forstwart — Cetinski varoš. Csikoš Stj. — šum. pristav — Forstadjunkt — Ivanska Čačić I. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Trnovac. Černe M. — učitelj — Lehrer — Otrovanec. Čolić I. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Dobro selo. Delić P. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Plitvice. Diklić P. — učitelj — Lehrer — Palanka. Drakulić M. — lugar — Forstwart — Priboj. Dujmović I. — lugar — Forstwart — Skočaj. Feigl B. — kr. nadlugar — kgl. Oberforstwart — Planina. Gabrilovac I. — učitelj — Lehrer — Slav. Stupnik. Gašić Đ. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Komletinci. Gjuranac Đ. — Ciglenica. Gjurašin Stj. — kr. profesor — kgl. Professor — Zagreb. Gollner H. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Rača. Grospić E. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Sv. Rok. Hajdinović D. — učitelj — Lehrer — Gornja Kovačica. Harapin A. — učitelj — Lehrer — Novi. Janošević St. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Klenak. Jovanović I. — lugar — Forstwart — Kupinovo. Kalember D. — kr. nadlugar — kgl. Oberforstwart — DreZnik. Kanugovié Stj. — lugar — Forstwart — Zavnica. 240 Kasaj J. — opć. upravitelj — Gemeindevorstand — Sokolovac, Kelšin J. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Ivanić grad. Kesterčanek VI. — Zagreb. Kesuc A. — učitelj — Lehrer — Cirkvenica. Knežević A. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Brinjani. Koch K. — učiteljica — Lehrerin — Odra. Kodarić I. — učitelj — Lehrer — Sišćani. Kolaković P. — lugar — Forstwart — Željava. Lepušić — nadšumar — Oberfčrster — Škrljevo. Lukić L. — učitelj — Lehrer — Klakar. Mamuzić St. — učitelj — Lehrer — Kućanci. Marek M. — kr. profesor — kgl. Professor — Senj. Matanić P. — lugar — Forstwart — Lađevac. Matinac I. — kr. nadlugar — kgl. Oberforstwart — Podgajci. Melvinger F. — učitelj — Lehrer — Novi Banovci. Mesić J. — učitelj — Lehrer — Lovinac. Mifka K. — šumar — Förster — Harkanovci. Mijatović M. — kr. nadlugar — kgl. Oberforstwart — Vilić selo. Mikinac M. — lugar — Forstwart — Drenovci. Mlinarić M. — Tomašica. Mrazovac J. — Hrastovica. Nikšić J. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Jasenak, Obrovac P. — lugar — Forstwart — Glinica. Oklobažija M. pl. (v.) — lugar — Forstwart — Dolnji Lapac. Ožegović B. pl. (v.) — učitelj — Lehrer — Gornja Kovačica. Ožegović J. barun — Bela. Panlić J. — lugar — Forstwart — Gojkovac. Papeš I. — lugar — Forstwart — Oraovac. Pintarić Stj. — Maruševec. Pustaić J. — lugar — Forstwart — Kaniža. Rac M. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Ivanić Kloštar. Radaković A. — Zavalje. Rakoš F. — lugar — Forstwart — Hercegovac. Repac M. — lugar — Forstwart — Zavalje. Ribar P. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Vojnić. Rössler E. dr. — Zagreb, Osijek, Dalj, Sarvaš. Škorić J. — lugar — Forstwart — Baljevac. Strossmajer A. — Rajevo selo. Šimec Stj. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Rovišće. Šimunčić A. — lugar — Forstwart — Trnava. Šubat I. — Sv. Ivan Žabno. Šuveljak E. — upravitelj škole — Leiter der Schule — Staro Pe- trovo selo. Tepavac Đ. — lugar — Forstwart — Slušnica. Tomac I. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Popovac. Trputac P. — lovonadziratelj — Jagdaufseher — Kaniška Iva. Trupac A. — lugar — Forstwart — Mrzlo polje. 241 Turkalj I. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Jasenak. Ursan Stj. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Jasenak. Verié A. — lugar — Forstwart — Vrbanja. Vincens M. — Lacić. Vlainić J. — Preseka. Vogrinc A. — vlast. nadlovac — herrsch. Oberjäger — Sirač. Vojnović I. S. — učitelj — Lehrer — Mazin. Vuković A. — nadlugar — Oberforstwart — Vrbanja. Vuković P. — kr. nadšumar — kg]. Oberfòrster — Ljeskovac plitvicki. Vurdelja M. — Velika Mučna. Zastavnikovié N. — učitelj — Lehrer — Lički Osik. Zmaić M. — lugar — Forstwart — Glinica. Zudor — kr. šumar — kgl. Förster — Nova Gradiška. Zarković Z. — Kupinovo. Živković A. — učitelj — Lehrer — Jaruge. Zivoder M. — lugar — Forstwart — Garešnica. b) Imovne općine. — Vermögensgemeinden. I. banska imovna općina. — I. Banalvermögensgemeinde. Sumarsko-gospodarstveni ured — Forst- und landwirtschaftliches Amt — Glina. Borota A. — lugar — Forstwart — Mokrice. Dodoš A. — lugar — Forstwart — Novo selišće. Dragoević — lugar — Forstwart — Stankovac. Minilović A. — lugar — Forstwart — Glina. Pavlović P. — lugar — Forstwart — Golinja. Vojnović Đ. — lugar — Forstwart — Hađer. Brodska imovna općina — Broder Vermögensgemeinde. V. šumarija — V. Försterei — Otok. Blaževac I. — lugar — Forstwart — Otok. Katušić I. — lugar — Forstwart — Podgrađe. Kurjaković P. — lugar — Forstwart — Komletinci. Nedeljković Ž. — lugar — Forstwart — Abševci. Parašilovac A. — lugar — Forstwart — Županja. Šuvić M. — lugar — Forstwart — Slakovci. Živković M. — lugar — Forstwart — Gradište. Gradiška imovna općina — Gradiška-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Nova Gradiška. Andrašić V. — lugar — Forstwart — Gunjavci. Beslić J. — lugar — Forstwart — Gorice. Bulić 0. — lugar — Forstwart — Rogolje. Dragnić I. — lugar — Forstwart — Ratkovac. Dragnić T. — lugar — Forstwart -- Ratkovac. Elbetović M. — lugar — Forstwart — Vrbje. Jelenčić L. — lugar — Forstwart — Gorice. 16 249 Lalić M. — lugar — Forstwart — Mašić. Majanović B. — lugar — Forstwart — Tisovac. , Mandić L. — lugar — Forstwart —Cage. Matošević Stj. — lugar — Forstwart — Kovačevac. Rubčić M. — lugar — Forstwart — Gornji varoš. Skakalo K. — lugar — Forstwart — Dolina. Strinavić V. — lugar -— Forstwart — Laze. Šagovac Đ. — lugar — Forstwart — Visoka greda. Šimunović J. — lugar — Forstwart — Kovačevac. Vukelić A. — lugar — Forstwart — Novi varoš. Kot. šumarija — Bezirksforsterei — Novska. Pavletić I. — lugar — Forstwart — Piljenice. Pavlović M. — lugar — Forstwart — Paklenica. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Orijovae, Čeović F. — lugar — Forstwart — Cerje. Čurčić M. — lugar — Forstwart — Bijeli brijeg. Filić M. — lugar — Forstwart — Bučje. Franjišević J. — lugar — Forstwart — Malino. Lagotić S. — lugar — Forstwart — Vrbova. Petranović I. — lugar — Forstwart — Magić Mala. Pustaić I. — lugar — Forstwart — Kaniža. Rodić I. — lugar — Forstwart — Ratkovica. Rokić M. — lugar — Forstwart — Davor, Križevačka imovna općina — Eriževao-or Vermögensgemeinde. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Bjelovar. Kemenović V. — lugar — Forstwart — Staničić. Rožek — lugar — Forstwart — Hrsovo. Otočka imovna općina — Ototac-or Vermögensgemeinde. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Korenica. Delić D. — lugar — Forstwart — Mrsinj. Jergovié I. — lugar — Forstwart — Kapela. Murgić F. — lugar — Forstwart — Bunić. Pražić L. — lugar — Forstwart — Šeganovac. Svilar M. — lugar — Forstwart — Pedane. Šimić N. — lugar — Forstwart — Šalamunić. Simunié N. — lugar — Forstwart — Ljubovo. Stueie I. — lugar — Forstwart — Frkašić. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Krasno. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Sinac. Potrovaradinska imovna općina — Petrovaradin-er Vermögensgemeinde, Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Morović. Lozjanin M. — lugar — Forstwart — Morović. Kavedžić M. — lugar — Forstwart — Adaševci. 1 Negovanovic P. — lugar — Forstwart — Rađanovci. Petrović L. — nadšumar — Öberförster — Morović, Radmanović V. — lugar — Forstwart — Naprečava. Sekendek I. — lugar — Forstwart — Varoš. Simovljević V. — lugar — Forstwart — Ilinci. Soic M. — lugar — Forstwart — Adaševci. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Ogar. Antonijević St. — lugar — Forstwart — Platićevo, Kovačević Ž.. — Ogar. Miljašević St. — Tovarnik. Popović Ž. — Tovarnik. Purić P. — lugar — Forstwart — Grabovica. Slunjska imovna općina — Slunj-er Vermögensgemeinde. I. kot. šumarija — I. Bezirksförsterei — Valisselo. Magdić I. — lugar — Forstwart — Gredarkosa. Mravunac P. — lugar —- Forstwart — Vališselo. Stublić Vj. — šumar — Förster — Vališselo. Turkalj J. — lugar — Forstwart — Bogovolja. €) Kr. kotarske oblasti — Kgl. Bezirksämter. Bjelovar. Kramberger B. — Bukovac. Brod. Aksamović J. — lugar — Forstwart — Vrhovina. Bogdanović M. — lugar — Forstwart — Podvinje. Dekanić M. — lugar — Forstwart — Varoš. Gaspić F. — lugar — Forstwart — Grabarje. Gjukić M. — lugar — Forstwart — Varoš. Jovanovac J. — lugar — Forstwart — Staro Topolje. Knežević P. — lugar — Forstwart — Gornja Bebrina. Dvor. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Žirovac. Banjanac P. — Žirovac. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Divuša. Vucić P. — Divuša. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Dvor. Živković I. — Dvor. Koprivnica. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Dun). Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Hlebine. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Peteranec. Benotic I. — Peteranec. * 243 MA Krapina. Bakliža I. — učitelj — Lehrer — Sv. Križ. Fristački F. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Petrovsko. Saćec Vj. — učitelj — Lehrer — Gjurmanec. Šivoš T. — učitelj — Lehrer — Radoboj. Žirovčić H. — učitelj — Lehrer — Zabok. Samobor. Leo A. — nadlugar — Oberforstwart — Samobor. Stara Pazova. Knežević St. — Novi Slankamen. Gruić L. — Novi Karlovci. Vukovar. Matizović D. — šum. tehnički izvjestitelj — Forsttechn. Referent — Vukovar. d) Poglavarstva upravnih općina. — Vorstehungen der Verwaltungs- gemeinden. Ogulin. Sabljak — nadlugar — Oberforstwart — Ogulin. Gračac. Sušec M. — Gračac. e) Kr. nadzorništvo za pošumljenje Krša — Kegel. Karstaufforstungs Inspektorat — Senj. f) Kr. 3umarije — kgl. Forstämter. Brlog. Kuterevo, Vlaško polje, Brlog, Krasno, Tuževac. Draganec. Blatnica, Draganec, Dolnji Šarampov, Vezišće, Fuka, Bolč, Dolnji Markovac, Staro selo, Bukovac, Sišćani, Velika Hrastilnica, Mahovo, Vuk- $inac, Narta, Hvalisavo, Behec, Zdenčec, Štefanje, Kebel. Fužine. Berger A. — lugar — Forstwart — Rogozno. Fürle I. — lugar — Forstwart — Maševo, Ravno. Golik M. — lugar — Forstwart — Vrata. Milošević S. — lugar — Forstwart — Lič. Pavlić I. — lugar — Forstwart Lič. Polić I. — lugar — Forstwart — Mrzla vodica, Švob N. — lugar — Forstwart — Jelenje. Glina. Badrić — lugar — Forstwart — Klasnić. Crevar R. — lugar — Forstwart — Hajtić. 245 Davidović A. — lugar — Forstwart — Buzeta. Dokmanović D. — lugar — Forstwart — Mali gradac. Janjanin P. — lugar — Forstwart — Žirovac. Komlenović A. — lugar — Forstwart — Cavlovica. Wrga P. — lugar — Forstwart — Bojna. Ivanska. Begovača, Kostajnica, Prokop, Podgarić, Ivanska, Bršljanica, Sim ljanik, Samarica, Mikleuš, Suhaja. Jaminska šumarija — Jamina-er Forstamt — Morović. Jelié M. — lugar — Forstwart — Strošinci. Konrad J. — lugar — Forstwart — Franjina koliba. Ognjanović J. — lugar — Forstwart — Morović. Pupić K. — lugar — Forstwart — Jamina. Trconić R. — lugar — Forstwart — Strošinci. Jasenak. Jasenovac. Gatar S. — lugar — Forstwart — Živaja. Gosain A. — lugar — Forstwart — Jasenovac. Gyurcsek I. — lugar — Forstwart — Crkveni bok. Kos T. — lugar — Forstwart — Bumbekovača. Rokić V. — lugar — Forstwart — Jasenovac. Trivunčić I. — lugar — Forstwart — Puska. Vrsajko Đ. — lugar — Forstwart — Cerovljani. Kalje. Grdošić M. — lugar — Forstwart — Javor. Herakovié J. — lugar -— Forstwart — Novoselo. Heraković P. — lugar — Forstwart — Sošice. Kleščić M. — lugar — Forstwart — Petričko selo. Mušnjak N. — lugar -- Forstwart — Stojdraga. Karlobag. Božanić Đ. — lugar — Forstwart — Sugarska duliba. Mažuran Đ. — lugar — Forstwart — Ravni dabar. Mažuran M. — lugar — Forstwart — Konjsko. Sladić I. — lugar — Forstwart — Kućište. Vukušić B. — lugar — Forstwart — Cesarica. Kosinj. Balen M. — lugar — Forstwart — Dundović podi. Dugandzija N. — lugar — Forstwart — Dolnje Pazarište. Habel — lugar — Forstwart — Dolnje Pazarište. Petrović J. — lugar — Forstwart — Stirovača. Sakić M. — lugar — Forstwart — Stirovača. Vukusić — lugar — Forstwart — Dundović podi. Župan A. — lugar — Forstwart — Dolnje Pazarište. 246 Lipovljani. Jerković M. — lugar — Forstwart — Jamarica, Lukačević nadlugar — Oberforstwart — Puska. Lukačević M. — lugar — Forstwart — Piljenice. Panié Z. — lugar — Forstwart — Kraljeva Velika. Papučić — lugar — Forstwart — Lonja. Stojanović F. — lugar — Forstwart — Subotska. Vaistina M. — lugar -- Forstwart — Kraljeva Velika. Mrkopalj. Nijemci. Gosić A. — nadıugar — Oberforstwart — Nijemci. Makarević I. — sugar — Forstwart — Nijemci. Philips Đ. — lugar — Forstwart — Spaćva. Stefanović VI. — lugar — Forstwart — Komletinci. Zyhovsky A. — nadlugar — Obertforstwart — Otok. Novi. Balen F. — lugar — Forstwart — Krivi put. Butković J. — lugar — Forstwart — Drežnica. Cvitković I. — lugar — Forstwart — Alan. Golik A. — lugar — Forstwart — Crni kal. Jurčić I. — lugar — Forstwart — Drežnica. Miletić P. — lugar — Forstwart — Omar. Miščević St. — lugar — Forstwart — Alan. Uzelac M. — lugar — Forstwart — Drežnica. Vukelić F. — lugar — Forstwart — Stalak. Zwickelsdorfer — šumar — Förster — Novi. Ogulin. Begović D. — lugar — Forstwarst — Gomirje. Dragišić M. — lugar — Forstwart — Tisovac. Franjković Đ. — lugar — Forstwart — Krakar. Mamčula G. — lugar — Forstwart — Musulinski potok. Pavlić I. — lugar — Forstwart — Musulinski potok. Pintar F. — lugar — Forstwart — Vrbovsko. Rendulić M. — lugar — Forstwart — Modruš. Štiglić M. — lugar — Forstwart — Gomirje. Pitomača, Kovač F. — lugar — Forstwart — Storgina greda. Miljuš D. — lugar — Forstwart — Grabovnica. Požgaj I. — lugar — Forstwart — Grebenska. Razer F. — lugar — Forstwart — Bedenička. Tišljar F. — lugar — Forstwart — Storgina greda. Ravna gora, Rujevac. Adamović J. — lugar — Forstwart — Žirovac. 247 Crnobrnja D. — lugar — Forstwart — Žirovac. Dembić F. — lugar — Forstwart — Babina rijeka. Durman V. — lugar — Forstwart — Kotarana. Habel I. — lugar — Forstwart — Umetić. Klarić I. — lugar — Forstwart — Zrinj. Lotina D. — lugar — Forstwart — Ljeskovac. Stambolia M. — lugar — Forstwart — Gvozdansko. Vujanić D. — lugar — Forstwart — Majdan. Vuruna R. — lugar — Forstwart — Kosna. Zuber P. — lugar — Forstwart — Sočanica. Sokolovac. Vojnić. Vranovina, Melcsiczky P. pl. (v.) — Sumur — Förster — Vranovina, Perna. Vrbanja. Benaković A. — lugar — Forstwart — Vrbanja. Hölzl Stj. — lugar — Forstwart — Vrbanja. Kadić I. — lugar — Forstwart — Soljani. Matinac I. — lugar — Forstwart — Podgajci. Mikinac M. — lugar — Forstwart — Drenovci. Nikolić S. — lugar — Forstwart — Soljani. Vuković A. — nadlugar — Oberforstwart — Vrbanja. Županja. Miijenović Đ. — lugar — Forstwart — Bošnjaci. Mušić L. — lugar — Forstwart — Županja. Novoselac P. — lugar — Forstwart — Bošnjaci. Oršolić Đ. — lugar — Forstwart — Bošnjaci. Penlič S. — Bošnjaci. Petković G. — nadlugar — Oberforstwart — Otok. Mjesta motrenja u proljeće g. 1903. Die Beobachtungsorte im Frühjahre 1903. XLIV. zona. — XLIV. Zone. Između 42° —44° 30' sjev. Sir. — Zwischen 44°—44° 30 N. B. Visina — Höhe Županija Komitat : È 44° 30‘ 40“ sjev šir. (N. B.) Konjsko (22 — 984m 390 48 zu ist. duž. (Ö. 2) Lika-Krbava Sugarska 449 20 By 5 ame duliba 1304—1401m 32° 54 0" , |, hr 2 ? Sv. Rok 576m 440 21‘ 80“ 22 » ER 39" 1% 30“ 2 ” 2 S i 248 Visina — Höhe Lovinac Gračac Mazin Dobro selo Zrmanja Palanka Između 449 30'—45° sjev. Sir, 440 93° 591m 350 91‘ ir 562m 330 20 449 206“ 837 868m isa 440 29' 54T—597m 330 49 449 11‘ 299m 390 49 440 8 269m 330 44' XLIVa. zona. Visina — Hohe Senj (Zengg) Trnovac Dundović podi Cesarica Crni kal Kućište Vlaško polje Ravni dabar Kuterevo Dolnje Pazarište Stirovača Sinac Novi d 20 29—513m 14° 39 320 34' ATI 933m 50 320 34 44° 43° 188—1015m 390 86 440 33° 44m 390 41° 44% 54“ 485—581m 390 44 440 33° 666—881m 390 45 44° 54' 490m 5390 47 449 33. 751—935m 3920 47° 440 49 476—863m 390 48 «2 440 38° em Bean 440 42 449 49 462m 390 59 44° 31 565m 330 — 30" 15" 55“ 58“ 55” 10“ 5" 40" 40" 20” CL 30" 25“ nu o 40“ 50“ 40“ 95" 55" 1OL 40" 10“ 95" 20" 95! 55" 30" 30“ 35" 50" 45" sjev. Sir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) 7 » XLIVa. Zone. Zwischen 44° sjev. Sir. (N. ist. duž. (0. » ” ”» Zupanija Komitat Lika-Krbava 80'459 N. DB: Zupanija Komitat B.) Lika-Krbava L.) 1 ” 1 3 7” 3 n ” r ” r tà) ” ” 5 bal 3 ”» bal bj ” ” fs ” ”» r n 1 1 » D Visina — Höhe Licki Osik Ljubovo Plitvice 579m 591m 677 —I97Im Ljeskovac plitvički 663m Mrsinj Šalamunić Bunić Priboj Drežnik Kapela Pećave Zeljava Šeganovac Baljevac Frkašić Zavalje Skočaj Oraovac Dolnji Lapac Rajevo Selo Podgajci Drenovci (94m 636 — 773m 658—809m 673m 425m 720m 636 — 714m 394m 647—1041m 346m 644m 423m 406— 945m 551— 737m 582m 895m 44" 36‘ 33° 4 44° 37 330 & 44° 53‘ 33° 15° 44° 50° 33° 16“ 44° 46 33% 17 38 18“ 40 1% 50‘ 920‘ 56‘ 20“ 48' 20“ 38“ 23° Dl 23“ 45‘ 24‘ 49“ 31 33° 36‘ 440 39° 039 37 44° 52° 36° 23‘ 44° 53 36% 27 449 53° 36% 34 Mise der. (N. 30" ist. duž. (0. 45“ bh) n ” a aaa g. 1 Ani ek sas a 54 x a È 10“ ” n n BOA MIUR = Bb oluk o 3" „ n ” noj E A 354 è n + I sanre DO ie Va ca 30“ n ” n PNE > AU 9 FE ai 45! g a A 2 4 sa 30“ n 2 ” En en 25“ ” bh) n 10“ / 30“ ” bb) n Ne 5, : 40" „ ” ” 20% ” ” 45° ” n» ” 30“ ” ” n 20% „ » n 30“ n bb) ” 90% 5 ” ” 10“ » i) n Zupanija Komitat Lika-Krbava N » Modruš-Rijeka Lika-Krbava 33 ” 1 n ” » LJ » Modruš-Rijeka Lika-Krbava ” n ba) ” n n ” , n » n ” n bo) » tà) ” ” Srijem ” tà) 250 Visina — Höhe Soljani 83m Vrbanja 80m Strošinci S3m Franjina koliba 895m Radanovci 85m Jamina 85m Klenak 80m Platićevo 32m Grabovci Sim Tovarnik 5m Ogar (Im Kupinovo Sm Visina — Höhe Begovo razdolje 1090m Rijeka (Fiume) 3—65m Jelenje 326m Škrljevo 241—255m Mrzla vodica 859m Rogozno 1063m Cirkvenica 122m Lič 126m 44° 55° 960%: 440 36" 35° 440 52° 36° 39“ 44° 52 36° 40“ 44° 52° 36% 40“ 44° 52' 36" 40“ 440 47° 370 22' 449 49“ 370 27 44° 45‘ 37° 30° 44° 48° IV 35° 44" 40 IT 36° 449 42° 370 48° 32° 45° 2 320 20‘ 45° 21‘ 32° 20“ 45° 10“ 32° 21“ 45° 16° 320 23° Bil ju kos 20” 10“ 40“ 59" 30“ 40% 40“ 30“ 45 u 20“ XLV. Zona. — Između 45°—45° 30“ gjev. Sir. Do pd 45" 28" 10“ sjev. Sir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) ” » Mie pin bi ” n ” ” 1 bh) "1 » I n ) bh] b) bj 1 , 3) 3) , , bb) 1) 2) 3 ) n I 2 n ”» , n» 3 i) I bh] 3 , U bh) ’ , non ” ) » ” n ” » o) 1 1 „” 1 9 , 1 , XLV. Zone. Županija Komitat Srijem Zwischen 45%—45% 30' N. B. sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) 1 » » 2 ” n ” ” 1 n » N ? ” » n 9 » ), 2 » ” Y) , » » » » 1 1 ” n 3 ” ” ” ” 7 ’ ” ” 9 n » ” n ” ” Zupanija Komitat Modruš-Rijeka Visina — Höhe Vrata Novi Ravno Maševo Stalak Mrkopalj Tuk Alan Omar Ravna gora Krivi put Jasenak Krakar Vrbovsko Drežnica Tisovac Gomirje Musulinski potok Ogulin Modruš Mrzlo polje Duga resa 771-855m 8 - 33m 880—992m 898m 260—576m 824m 818m slm 108—1056m 794m 921m 625— 129m 465m 506—578m 574m 685m 434m 588—847m 323m 598—803m 119m 136 — 210m 45" 320 45° 32° 45° 320 45° 320 45° 32° 45" 32" 45 0 320 45° 32° 45° 320 45" 32° 45° 32° 45° 32° 45° 32° 45° 329 45° 32" 45" 32° 45° 390 45 32° 45° 32° 45° 32° 45° 33° 45° 339 27 10' 40" a5" 12“ 30" 40" sjev. Sir. (N. ist. duž. (O. 1 n 9 ? ta) » ” » ” N ” ” ” i) 9 N 7) 1 ” I » n ib) 3 ” n ta) 29 » 1 ” N 2 2 2 11 ” ba) n ” 2 3 n bI ” 7) 22 ? ” 1 n bb) 22 ? N » ) th) N N 1 N bb] be) b) ”» 1 1 ” ” 1 N n 2 ” I 2 ” n ” ” » bb) 2 » ” 1 n 1 1 1 2 ” 2 N n » N n» ” 22 » 22 1 ” ” n ” n 2 , ” ” ” ” ” ” » ” B.) L.) 251 Zupanija Komitat Modruš-Rieka Lika-Krbava Modruš-Rijeka 1 Lika-Krbava Modruš Rijeka 252 Visina _ Höhe Karlovac 112m Slušnica 309m Lađevac 3 /00— 460m Glinica 234—299m Gojkovac 152 — 287m Vojnić 146 —209m Cetinski varoš 367— 408m Blatnica 105m Gredarkosa 239—354m Bogovolja 264m Repusnjak 244m Vališ selo 239m Perna 164ın Čemernica 152m Vranovina 127m Golinja 155— 202m Bojna 225—395m Hajtić 229m Stankovac 192—202m Glina 112—220m Buzeta 208—370m Hađer 105—163m 450 29“ 330 13“ 45% 4 33° 15“ 45° 5‘ 999 18° 45° 12 390 20“ 45° 12° 33° 20“ 45° 19 39% 21‘ 45° 7 390 29° 45° 30“ 39) 28° 450 g 330 24: 45° 4 33° 24“ 45° 11‘ 33° 24 450 9 330 24“ 45° 17° 330 32 45° 20“ 39° 37 45° 16° 33° 38“ 450 24 33" 38“ 45° 11‘ 330 42° 45° 16“ 33° 44“ 45° 25“ 39° 45“ 45° 20“ 39) 45“ 45° 14“ 33" 46“ 45° 22 33° 47 33“ 20" 40“ 20 80“ 925 u 20! 10“ BO“ 50% 30“ 504 30“ 35“ 55" 40“ 45" 35" 30“ 925! 45" Hu sjev. šir. (N. B ist. duž. (0 n .) lan) Zupanija Komitat Zagreb Modruš-Rijeka ” Zagreb Modruš-Rijeka Visina — Höhe Ivanec Žirovac Čavlovica Klasnić Mokrice Gvozdansko Majdan Mali Gradac Ljeskovac Novo selišće Kosna Kotarana Sočanica Hrastovica Zrinj Dvor Umetić Divuša Babina rijeka Kostajnica Lonja Živaja 227m 305m 204m 208m 129m 167 — 252m 200m 242m 370m 173—183m 222—261m 148— 541m 239 —279m 155m 239-—-355m 139m 171—213m 145m 23lm 110m 98m 99m 45% 349 45° 349 6° 13‘ 12' 21‘ 22° 14‘ 28° 95! 30“ 55" 30“ 50 20 BO“ 95" 25 BO“ 40“ 40“ 97 u 55! 15“ 35" 20 Lu 30“ 55! nd BB“ 10“ 45" 20! 20! 394 925! 20! 4 u 50“ 254! 50“ 20! 354 50" 30" 55! 10“ sjev. šir. (N. ist. duž. (0. B.) L.) ” Zupanija Komitat Varaždin Zagreb 253 254 Visina — Höhe Crkveni bok 96m Puska 98m Cerovljani 139— 147m Bumbekovata 91—95m Kraljeva Velika 100m Piljenice 105m Subotska 102m Jasenovac 94m Jamarica 134m Paklenica 130m Gornji varoš 94m Novi varoš 96—99m Rogolje 237m Cage 136— 280m Ratkovac 142m Gorice 139m Visoka greda 91m Mašić . 139m Kovačevac 133—219m Nova Gradiška 129m Dolina 93m Vrbje 97m Tisovac 442 460m 21 23“ 18“ 26“ la“ 26“ 16“ 28' 23“ 30“ 26“ dl‘ 21‘ 33 16‘ 34 25“ 96‘ 1% 41‘ g 52‘ 11: ml o 30“ 55! 50“ BO“ 55" A di 25 u 30“ 55“ 20! 10“ 2“ Hd 20“ 30“ BO“ 54 95! 30“ 2p“ 30“ 30“ 55 ti 35" 15“ 36“ 30“ 50" 10% 55" 35! BB“ BO“ 30“ 55" 30“ 40“ 50“ 25“ 15° 40" sjev. Sir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) n » ” ’ » » ” ” bh) ” ”» » n ” ” ” » n M ” D n ” ” m N ” n »” 3. ” ” LI n bi 22 1 ” » r 22 tà) ” ” e) ” n 1 DO) „ ” „ ” ” n ” ” ” rn 2 1 ” 1 tà) ” ? » th) n » ” » n ” ” ” 3 n n ” n ” ” 2 tà) » ” ” 2 ta) n ” ” ” n ” N” n tb] 13 n » 2 » ” ” 3 3 ” ” ” ” ” » n n n n n n n n n n ” n ” n n n n » n n n n n ” n n n » » n n n n n n n n n n n ” » n ” » n ” » ” n ” Županija Komitat Zagreb Požega Zagreb Požega Visina — Höhe Bijeli brijeg 301m Gunjavei 255 —323m Godinjak 111—136m Petrovo selo 131m Vilić selo 178—296m Vrbova 125m Magić Mala 97m Pozega 152m Ratkovica 110— 208m Laze 379m Malino 107m Bučje 147m Slavonski Stupnik 104m Davor 121— 131m Cerje 119—160m Kaniža 93m Varoš 104m Podvinj 121m Grabarje 118—221m Gornja Bebrina 90m Vrhovina 134—295m Klakar 89m 45° 11‘ 39% 41‘ 45° 19“ 350 41‘ 45° 6 350 46“ 45° 13° 390 47 45° 5‘ 35" 48“ AO“ 50" 95! 40“ 40" 30“ 35" BIL 5 u BO“ 45" 3B“ 15“ BO“ 20“ sjev. Sir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) Županija Komitat Požega 255 256 Visina — Höhe Staro Topolje 90—95m Jaruge 88m Županja 86m Gradište 95m Bošnjaci 85m Otok 90m Komletinci Jim Slakovci 104m Dalj 89m Vukovar 108m Nijemci 90m Spaćva 77—88m Novi Banovei 92m Abševci 85m Naprečava 80—84m Ilinci 84m Lipovac 116m Varoš 80—84m Morović 85m Adaševci 84m Erdevik 119 Ruma l1lim 45° 11‘ 35° 54 45° 6‘ 36° b' 45° 4 36° 45° 9' 36° 22“ 45° 2 36" 45° 8 36% 89“ 45° 9 36° 36“ 450 36° 37 45° 2% 36° 39“ 45" 20“ 36% 40“ 45° 8 360 45° o 36" 43“ 45" 36° 43“ 450 4 36° 44‘ 450 2 36° 47 45° 6° 36" 47 45° 16‘ 360 47° 45° 1 36" 60“ 45" 30 36° 583° 450 4 36° 53° 450 6‘ 370 4 45° 30“ 37 29 40“ 35 Bo“ 10“ 20“ sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (Ö. L.) n» ” no» n n M99 ” ” any. ” ” ” ’ ” ” , n ) ” n» n 7)... ” ” , ” ” n» MIN n» n ELA 1 1 , n ” ” 1 ” 1 2 ” 11 fi ” 7 ” 1 1 " ” ” 11 n ” ” ” ” bi ” ” ” 2 ba) ” ” ” ” ” ” ki tà) 7 » » ” 1 2 ” n ” ” ” ” ” ” ” ” ” ” ” bj 3 bb) ” 2 ” th) n ” ” 2 n ” 22 1 bal ” ” n ” ” ” » 1 29 2) ” be) » ” 7 ” 9 ” ” 1 ” ” » ” ” 22 ” 1 95 ” tà) ” ik] » » ” 29 22 ” ” ” th) iki » ” ” ” Zupanija Komitat Pozega Srijem Virovitica Srijem 257 Visina — Höhe Zupanija Komitat . | 45° 4 55“ sjev. Sir. (N, B.) kas Novi Karlovci 104m 370 50° 40“ ist. duž. (O. B.) Srijem . 45° E 30“ 2 ” n 2 Novi Slankamen 128m 370 B4 154 , >” mac he XLVa. zona. — XLVa. Zone. Između 45° 30'—46° sjev. Sir. — Zwischen 45° 3'—46° N. B. Zupanija Visina — Höhe Komitat 2 5 45° 54‘ — sjev. Sir. (N. B.) Tuževac 953_1358m 390 39 25% ist. duž. (O. L.) 45° 49° 15" , ” co UL Lika-Krbava Krasno 714m 390 44! 904 B sì ee ” ” 450 454 5“ S vr 58 A » ” 1 ” n Z b ošice 2m 89 255 È 4 u agre 45" 37 4 o ” ” 1 1 Brlog 220—2938m 950 gr 15% Lika-Krbava dpr ae a: 8 Petričko selo 619—652m 330 7: 80“ È { Re Zagreb Javor 563— 170m A 3; i 2 È i 4 » Novo selo 805m = po a. : ; a e m Stojdraga 520m i x in f 4 È di » Samobor 168m = = 405 3 A 3 ò ” Podgrade 197—495m = a rs Kua dk " Zdenčina 134—144m Po: a a i i i 2 n Bistra tl oso dpejes sa ae : Demerje 125m = = "i a i : i » Zagreb (Agram) 135m M e pra f ; ; : » Odra 114m = * age 5 i a s » Planina 330m =. 3 a 2 4 i : » ADD aco 1 o, aa Sv. Ivan Zelina 204m — 390 54 354 È » » » 258 Visina — Höhe Zupanija Komitat 5° 57° 15“ sjev. Sir. Horo rane 150m age Bq: 104 ist. duž (0 0) Zagreb REN ; 450 58 =, > Kava Staničić 139—195m 939 _ 10“ Ä 4 ar Bjelovar-Križevci 45° 58 400 , a Preseka 200m 340 84 104 Ivanić-grad 103m 340 gu 40“ Dolnji Sarampov m go 4 Šćapovec 135 —150m Mahovo 98—102m Zagreb u x 45" 35 ae » » » » e Hvalisavo 99—103m SORA : fa Bjelovar-Križevci NA 45° 38' 50“ „ 2 INK. eos Pa a VJ 450 44“ 20“ . 2 v 2 K » » » » Ivanić-Kloštar 159m 30 5104, : As > 5 45035. DOM E ) » » Behec 96—97m i DOSI Aug Sn (85 i ; 450.46 504 4 de I Im Sei ER le i 7 45098! 508 Yun Mi SIOE, 34) 8 30“ La > o = p iva nn ME SAH gh o ; ” AB 951 BBK ya ME SAVA ANA i Mal i ; ABU a MU pol oa KIM: ETE Mb ao d ; ABG ubi ra Ulf TREE 340, 14 95 e di g E Aa a BDE ea dg ME 3416/4841 (lu, ; : Abe Ber ge mg UTI, B4016' 280 a), he : i : Obreška 127m Velika Hrastilnica 100m Mostari 113m Vezišće 101m Fuka 126—149m Bukovac 119—148m Sv. Ivan Žabno 181m Vukšinec 124m 3 . 450 54’ 30“ Z 11 » » n avnica 11lm 340 16° 454 |, , sE » 3; Suhai 45" 43 25% Suh 169 » » dep uhaja IM 340 17° 35% È h re » 9 Draganec 158m do AT 9 » » o 34" 18° 454 È » » Visina — Höhe Grabovnica 140-— 188m Sišćani 120—136m Zdenčec 108—136m Bolč 120m Hrsovo 124— 132m Dolnji Markovac 116—156m Markovec Staro selo Stefanje Rovišće Kraljevac Samarica Gudovac Podgarić Šimljanik Ivanska Narta Brinjani Prokop Bršljanica Begovača Popovac 116—136m 110—164m 110—164m 139m 143— 177m 181m 116m 195 —222m 153m 15lm 139m 131m 131—181m 167m 147 —190m 165m 45" dd' 35“ 340: 194 10“ 450 48“ 35“ 19° 10% 48“ 40“ 20 45“ BA“ 125 21 10% 56“ 20“ 2123154 57° 10“ 212202 56‘ 55“ SMAO: 0 49“ 20“ DD! DL 49' 20“ DODA 56“ ĐO“ 0 23“ 40“ 0 58“ 30“ DA! 20% 41.505 25' 30“ b2' 30% DEE DN 38' 29“ 26“ 40“ 0 40‘ 25“ ŽTE doe AU — o 28 15“ 50' — 28' 40“ 45° 31' 48“ 340 29' 20“ 450 38° 10“ 34330: 25% 45% 85“ — 340 31 o“ 450 40° 27“ 340 31‘ 35” 450 38' 45“ SAV SA HOK 349 sjev. šir. (N. B.) ist. $ir. (Ö. L.) » » » iù » 3: » >: , » » » 3 b » » » » » » » ” b ” » » 5) » » , » » » » ” » » » » » » » » » » » » » » » ” ” , » » ” » » » » » » » 2 ” » ” » » » » » » » » » » » » » » » » ” » » » » » » » » » » , » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » „ » » » » » Zupanija Komitat 255) ) Bj elovar-Križevci 260 Visina — Höhe 459 40 15" sjev. Bir. (N. B.)__, slona li) Bjelovar-Križevci Kostanjevac 162m 340 38 5“ ist. duž. (O. "x 6 450 32° — ” ” 7) Kaniška Iva 136m 340 35420" N A FTA ID SS 200 e ue Ciglenica 109m 40 36 — 402) ji x RIESCE 3 45% 34 25“ 2 7) 2) Garešnica 130m 349 36' 50% ,, p a S 450 48 a ” ” 3 Rača ISKA + S) a7 o S ki E 45° 36! 26/5 30 Ng, ša Kajgana 134m 340 38 90“ eh i La 450 36“ 20“ 3 9? 73 Tomašica 131m 349 39° 40“ 2? 2, ob) 450 39 28“, | > Hercegovac 139m 340 40' 40“ 45° 89. 20“ „ 33 7” Blagorodovac 138m 240 414 38“ 45" 40' 40% , , , Trnava 131—145m 940 49! — i i i 45° 51’ 40“ ,, ; „ Bedenička 145m 34° 45° 20%, » 450.94! DEA bd a 3 (000. ci 0), g. 45° 46° 20% ,, u gu 46! BR SES 45054 B4 ,, |, Dezanovac 154—163m Gornja Kovačica 164m Grebenska 219m 34° 51 — ,„ ” » 45% 55‘ 50“ Otrovan 126m Ian. di gi RR ec 349 52 35 9) ”» ” 0 31° 80“ "er lim lea en 450 48 — Ražljevo 103—105m 2 ci 16 ] 35° 28! — ,„ ” ” 45° 36“ 50“ Mikleuš 131m ion tuj daa IR 350 28 20 ” ” ” | 45° 39 95“ Kućanci 97m 1 " ; : 350 48' — » ” n 4 di Lacić 93m > sd si ” 4 À Harkanovei 93m AB) 85" 29% vd "ch ” 36" — — ” » ” ; 450 33° 45“ Osiiek(Essek 94 E sijek (Essek) rad < a Sarvaš 94m BU BL TU cio ” 36° 30“ 40“ ” ” » Županija Komitat » » » » ” » » » ” » » » » » Požega È » Bjelovar-Križevci Požega Bjelovar-Križevci » » ” » Pozega Virovitica tà) » » ” » » XLVI. zona. — XLVI. Zona. Između 46°—46° 30° sjev. Sir. — Visina — Höhe Gjurmanec 159m Krapinske Toplice 166m Petrovsko Zabok Radoboj Kebel Vinica Sv. Kriz Maruševec Bela Varaždin Botinovac Branjska Sokolovac Srijem Velika Mučna Peteranec Drnje Hlebine Storgina greda 280 — 492m 160m 257m 121—164m 190— 285m 253m 209 —224m 201—398m 178m 245—292m 204— 255m 180—223m 152m 176m 133m 127m 125m 112m BO“ DB“ 40% 95 10“ 30“ 460 11° 380 — 460 5 330 80“ 469 10 330 30 460 1° 504 330 344 45“ 460 10° 5“ 330 35“ 10“ AGO 4 — 330 38° 15“ 46° 20“ 12“ 330 49° 10“ 460 6 50“ 330 50° 58“ 460 17° 10“ 330 51‘ 15“ 460 1% 25“ 330 54 58“ 46° 18 80“ 340 — 10“ 460 7° 20“ 340 19° 20“ 460 4° 35“ 340 21° 40“ 460 6‘ 80“ 340 29 15“ 460 4 45“ 340 23° 10“ 46° 7 10“ 349 24° 40“ 460 11° 45“ 349 33° 10“ 460 1% 85“ 340 34° 50“ 460 9 10% 340 38° — 46° 2' 80“ 349 50“ 30% ist. duž. (O » » ” » » » » » 2 » » » » » » » » » » » » » 2 » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » 2 » » » » » 2 » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » sjev. šir. (N. B.) 10), Zwischen 46°—46° 30' N. B. Zupanija Komitat Varaždin » 261 Bjelovar-Križevci Svih mjesta motrenja u proljece 1903.: Aller Beobachtungsorte im Frühjahre 1903: Ser Palanka (Lika-Krbava) 44% 8“ 19% sjev. ir. (N. B.) Najsjevernije: \ Nördlichster: f Najzapadnle: i Begovo razdolje (Modruš-Rijeka) 32° 4“ 5“ ist. duž. (0. L.) Najistočnije: \ Ostlichster: | Vinica (Varaždin) 46° 20:12 Pa Novi Slankamen (Srijem) 370 54 10“, e Abecedni popis ptica, koje su za vrijeme proljetne selidbe god. 1903. kod nas motrene. Alphabetisches Verzeichnis der Vogelarten, welche während des Frühjahr- zuges 1903. bei uns beobachtet wurden. +-9- Accentor modularis (Linn.) XLV. — Jan. 19. — Rijeka. n © n 20. — Rijeka. » — Febr: 107 = Rijeka. Na žalost i opet imamo za ovu vrst samo podatke iz jednog mjesta, radi tesa se ne možemo upuštati u nikakva točnija istraži- vanja. Ove nam ali godine podaci potvrđuju valjanost odabranog bio- loškog znaka, jer se sigurno odnose na prezimljenje a ne na selidbu. Leider haben wir für diese Art wieder nur Daten von einem Orte, weshalb wir uns in genauere Untersuchungen nicht einlassen können. Dieses Jahr aber besti tigen uns die Daten die Richtigkeit des biologischen Zeichens, da sie sich sicher auf Überwinterung und nicht auf den Zug beziehen. > Ačdon luscinia (Bechst.) — Apr. 16. — Gračac. XLIVa. — Apr. 18. — Senj. (Marek.) — 80. — Frkašić. » — >, 22. — Vrbanja. 4 — ,„, lb. — StrosSnci){(Jelid) XLV. — „6. — Rijeka. > — o, 28. — Vališ selo. » — » 380. — Bojna. 5 — Mai 4. — Buzeta. 3 — Apr. 26. — Ivanec. > — >, 22. — Mali Gradac. È — ». 28. — Ljeskovac. x — Mai 10. — Kotarana. : — Apr. 15. — Subotska. S — Mai 7. — Jasenovac. A — Apr. 16. — Novi varoš. _ 13. — Ratkovac. 263 XLV. — Apr. 17. — Visoka greda. a — > 3. — Malino. - = “e 30. — Jaruge. + — ,„ 20. — Bošnjaci. — ,„ 15. — Slakovci. a — Mai 8. — Morović (Ognjanović.) — Mart. 25. — Morović (Petrović.) + — Apr. 4 — Novi Slankamen. XLVa. — ,„ 29. — Samobor. a — , 24. — Zagreb (Gjurašin.) > — , 10. — Ivanić grad. I — n 5. — Fuka. 5 >, 15. — Bukovac. Pa — n 16. — Suhaja. a — n 8. — Draganec. 9 — n» 23. — Samarica. u — 23. — Simljanik. a — Mart. 15. — Brinjani. 4 — Febr. 27. — Popovac. 5 — Apr. 20. — Kaniška Iva. Ù — 1 17. — Garešnica (Aue.) A — Mart. 15. — Garešnica (Csikoš.) XLVI. — Mai 2. — Gjurmanec. = — Apr. 28. — Zabok. : — ,» >: 23. — Radoboj. 3 — ,„ 25. — Bela. A 24 og 25. — Peteranec. Pretežna većina — podataka Die grčbte Mehrzahl der Daten pada u mjesec travanj i to u drugu njegovu polovicu, dok ih iz prve ima samo šest. Podatak iz Popovca (Febr. 27.) očito se temelji na za- buni, te se zato apsolute ne može održati. Ožujski podaci također su prerani, ako uzmemo u obzir, da se je ove godine selidba slavuljeva u opće nešto kasnije zbivala od lanjske; no na selidbenu formulu tako neznatno uplivaju, da se sred- nje vrijeme, ako ih ispustimo, samo za dva dana promijeni. Isto je slučaj i sa podacima iz mjeseca svibnja, kojih imade pet, koji ali također srednje vrijeme dolaska samo za dva dana mijenjaju, naime potisnu ga od 18. travnja na 16. fallt in den Monat April und zwar in dessen zweite Hälfte, während wir aus der ersten nur sechs Daten haben. Das Datum aus Popovac (Febr. 27.) beruht entschieden auf einem Irrtum und ist deshalb ab- solute unhaltbar. Die Märzdaten sind auch zu frühe, wenn wir in Betracht ziehen, dass der Zug der Nachtigal heuer überhaupt etwas später von statten ging als ver- flossenes Jahr; auf die Zugsformel haben sie aber einen derart geringen Einfluß, daB sich das Ankunfts- mittel, im Falle wir sie eliminieren, nur um zwei Tage ändert. Dasselbe ist auch mit den Maidaten der Fall, von welchen fünf vorhanden sind, 264 Budući da nam stoji na ras- polaganje priličan broj podataka iz svih naših zona, to ćemo za ovu vrst prikazati barem kulminaciju u pentadama. HI. IV. 12—16 1-21 2-26 27-31 2 — 1 — 3 3 Iz ove skrižaljke također vi- dimo, da su ožujski podaci prerani, jer prava selidba počinje tekar u mjesecu travnju te traje do početka svibnja; kulminacija je posve jasno i dobro izražena i to u pentadi: IV. 21—25. od koje onda broj podataka prama koncu selidbe mnogo brže pada, nego što je od početka njena do kulminacije rasao. A sada nam preostaje samo još selidbena formula, koja ima sli- jedeći oblik: 1-5 6-10 11-15 welche aber auch das Mittel nur um zwei Tage ändern, nämlich es vom 18. April auf den 16. herab- drücken. Nachdem uns eine ziemliche Zahl von Daten aus allen unseren Zonen zur Verfügung steht, so wollen wir für diese Art wenigstens die Kulmination in Pentaden dar- stellen. V. 16-20 21-25 26-30 1-5, 6-10 5 8 10 6 2 3 Auch aus dieser Tabelle er- sehen wir, dass die Märzdaten zu frühe sind, denn der eingentliche Zug beginnt erst mit dem Monate April und dauert bis Anfang Mai; die Kulmination ist ganz klar und gut ausgedrückt und zwar in der Pentade: IV. 21—25., von welcher dann die Anzahl der Daten gegen Ende des Zuges viel schneller ab- nimmt, als sie vom Anfange des- selben bis zur Kulmination zuge- nommen hat. Und jetzt bleibt uns nur noch die Zugsformel, die folgende Form hat: Nr. — Mart. 15. — Brinjani, Garešnica (XLVa.) R. — 56 dana (Tage). Nk. — Mai Razmak je jako velik; ako is- pustimo ožujske podatke, snizi se on na 37 dana, srednje vrijeme do- laska ali pomakne se samo na 20. travnja. Srednje vrijeme se posve slaže sa srednjim vremenom god. 1901., te je samo za četiri dana kasnije nego li prošle godine. XLIVa. — Jan. 10. — Kotarana (XLV.) S. v. — Apr. 18. Die Schwankung ist sehr groß; wenn wir die Märzdaten fortlassen, reduziert sie sich auf 37 Tage, das Ankunftsmittel aber verschiebt sich nur auf den 20. April. Dieses ist dasselbe wie im Jahre 1901. und nur um vier Tage später als im verflossenen Jahre. ; -O> Alauda arvensis Linn. 28. — Senj (Marek.) XLV. — Mart. 19. — Rijeka. ne — Apr. 19. — Visoka greda. PA — n 210. — Jaruge. n s 5. — Zagreb, Podaci iz Visoke grede (Apr. 19.) i Jaruga (Apr. 10.) su napadno kasni za ovu našu ranu selicu, zato ih moramo bezuvjetno izostaviti, jer se ne mogu odnašati na prvo pojavljenje, budući da ih ni geo- grafski ni hipsometrijski utjecaj ne potkrepljuje. Podatak iz Senja se možda odnosi na prezimljenje; isto tako je ali vjerojatno, da nam pri- kazuje početak selidbe, koji posve lako može tamo već u to doba na- stupiti. Nr. — Jan. 28. — Senj (XLIVa.) Nk. — Mart. 19. — Rijeka (XLV.) 265 Die Daten aus Visoka greda (Apr. 19.) und Jaruge (Apr. 10) sind auffallend spät für diesen unseren frühen Zugvogel, deshalb müssen wir sie auf jeden Fall fortlassen, da sie sich nicht auf das erste Erscheinen beziehen können, weil sie weder der geographische noch der hypsometrische Einfluß stützt. Das Datum aus Senj bezieht sich vielleichtauf Überwinterung; ebenso glaubwürdig aber ist es, daß es uns den Anfang des Zuges anzeigt, welcher dort ganz leicht um diese Zeit bereits beginnen kann. R. — 50 dana (Tage). S. v. — Febr. 26. -6+ Anas boschas Linn. XLIVa. — Jan. 28. — Senj (Marek). ” — Febr. 13. — Senj (N.*) KLV. = 8. — Mrzla vodica. ” » Budući da imamo premalo po- dataka, koji se osim toga mogu još odnašati samo na prezimljenje a ne na selidbu, to moramo za ovaj put odustati od selidbene formule, — Jan. 28° — Novi. Nachdem wir zu wenig Daten haben, welche sich außerdem noch auf Überwinterung und nicht auf den Zug beziehen können, so müssen wir diesmal von der Aufstellung einer Zugsformel abstehen. + Anser anser (Linn) XLIVa. — Febr. 22. — Rajevo selo. NBA == g 24. — Garešnica. -/> Anser fabalis (Lath.). XLIVa. — Febr. 11. — Senj (N.). XLV. — Mart. 8. — Gvozdansko. È — » 24 — Majdan. = — ,„ 8. — Kosna. XLVa. — ,„ 8. — Bedenička. » bito velik, pa zato nam ne omogu- ćuje upuštati se u dalnje konklu- — Febr. 14. — Grebenska. Broj podataka nije baš oso- Die Anzahl der Daten ist gerade keine besonders große und deshalb ist es uns nicht möglich #) N. = Kr. nadzorništvo za pošumljenje Krša. — Kgl. Karstauf- forstungs-Inspektorat. 266 zije. Steta je, da nije kod ove vrsti uvijek također naznačeno, kada su se na prolasku zadnji eksemplari vidjeli, jer je kod ovih tzv. prolaz- nica u prvom redu od osobite važ- nosti čitav slijed selidbe točno opa- žati i bilježiti, budući da će nam valjda baš ova skupina selica, koje mi prolaznicima nazivljemo, moći podati ključ za tumačenje pojava selidbe, osobito što se tiče smjera njezina i puteva njezinih. Nr. — Febr. 11. — Senj (XLIVa.) Nk. — Mart. 25. — Majdan (XLV.). sich in weitere Konklusionen ein zulassen. Es ist schade dab bei dieser Art nicht auch immer an gegeben ist, wann am Durchzuge die letzten Exemplare gesehen w.rden sind, denn bei diesen sog. Durchzüglern ist es in erster Reihe von besonderer Wichtigkeit den ganzen Verlauf des Zuges genau zu beobachten und zu notieren, weil uns sehr wahrscheinlich eben diese Gruppe von Zugvögeln, welche wir Durchzügler nennen, den Schlüssel zur Erklärung des Zugphänomens wird geben können, speciell was die Richtung des Zuges und die Wege betrifft. R. — 41 dan (Tage). S. v. — Febr. 3. > Anthus campestris (Linn.). XLIVa. — Apr. 26. — Senj (Marek.) > Aquila pomerana Brehm. XLIVa. — Mart. 16. — Kupinovo. -&- Ardea cinerea Linn. XLIVa. — Apr. prezimljuje | — überwintert J 5. — Senj (Marek). — Rajevo selo. > — Mart. 10. — Podgajci. A — n 18. — Soljani (Kadić). X — , 17. — Soljani (Nikolić). M — o, 18. — Vrbanja (Benaković). po — ., 17 — Vrbanja (Verić). 2 — » 25. — Vrbanja (Vuković). Ù — » 11. — Strošinci (Jelić). si — , , 10. — Strošinci (Treonić). $ — o, (14. — Franjina koliba. È — Apr. 10. — Rađanovci. e — Mart. 12. — Jamina. sa — , 12 — Kupinovo (Jovanović). is le; 2. — Kupinovo (Žarković). XLV. — „ 28. — Gojkovac. È — >, 11. — Repušnjak. al Tad „eo, << Vališselo, n — Apr. 14. — Golinja. 267 XLV. — Apr. 30. — Glina. 2 — Mart. 9. — Ivanec. — Febr. 11. — Žirovac. 3 — Mart. 22. — Majdan. È — Apr. 5. Ljeskovac. — Mart. 30. — Kotarana. — Apr. 26. — Sočanica. ja — Febr. 7. — Puska. — , 8. — Kraljeva velika. (Panić). — ,„ 7. — Kraljeva velika (Vaistina). prezimljuje : Ta abemeitort: ; — Jasenovac. — Mart. 29. — Bijeli brijeg. Le dii 6. — Petrovo selo. 2 — Apr. 5. — Vrbova. x — Ma 3. — Davor. > — Mart. 26. — Kaniža. I = 5. — Klakar. ; — Apr. 10. — Bošnjaci. — Mart. 16. — Komletinci. 5 — , 28. — Spaćva. — Apr. 8. — Naprečava. Pi — Mart. 25. — Morović. a — Apr. 11. — Adaševci. Ruya. =". 7. — Dolnji Sarampov. ; — Mart. 25. — Hvalisavo. : — » 20. — Behec. 7 — Apr. 4 — Fuka. — Mart. 31. — Zdenčec. = — , 29. — Samarica. 7 — Apr. 1 — Šimljanik. i — , 22. — Kaniška Iva. > — Mart. 23. — Garešnica. XLVI. — „26. — Zabok. I ove nam godine ova serija podataka pokazuje toliko raznoli- kosti, da ne možemo u njoj ras- poznati nikakove zakonitosti, koja bi u selidbi sive čaplje vladala. Ipak je serija u toliko jednoličnija, što daleko prevlađuju ožujski po- daci, kojih ima 32, dakle skoro dvije trećine svih. Najviše ožujskih po- dataka pokazuje Srijem osim Ra- danovaca (Apr. 10.), kod kojih se po- datak sjegurno temelji na zabuni. Auch in diesem Jahre zeigt vorliegende Datenserie eine solche Buntheit, daß wir in ihr gar keine Gesetzmäßigkeit erkennen können, welche im Zuge des grauen Reihers herrschen würde. Dennoch ist die Serie insoferne einfacher, weil die Märzdaten bei weiten prävalieren; es sind ihrer 32 vorhanden, also fast zwei Drittel. Die meisten März- daten liefert Sirmien außer Rada- novei (Apr. 10.), bei welchem Orte 268 Travanjskih podataka ima u svem 14, od kojih su neki tako kasni, da ih možemo kod proračunavanja for- mule izostaviti, jer nijesu ničim obrazloženi. Čudnovato nas se do- imlje podatak iz Senja (Apr. 5.) za ovu ranu selicu, ali već je to treća godina, gdje imamo prilike tako kasne podatke bilježiti, pa zato ih moramo zadržati. Podatak iz Da- vora (Mai 3.) nikako se ne može od- nositi na prvo pojavljenje, pa zato bezuvjetno otpada. U cijeloj seriji vidimo samo dvaputa pobilježeno, da je siva čaplja prezimila, što je dosta napadno, budući da se to skoro redovno znade događati; zato možemo također i podatke iz ve- ljače uzeti za prezimljenje, premda nije isključeno, da se odnose na prvo pojavljene, budući da se ova vrst već jako rano vraća u naše krajeve, ako ih u opće preko zime ostavlja. Radi dovoljne množine poda- taka slijedi i ovdje kulminacija. w 59 H 15—19 m 10—14 Zi hl » 12—16 Iz ove skrižaljke razabiremo, da se prava selidba zbiva tekar tijekom mjeseca ožujka i da traje do polovice travnja. Veljača i druga polovica travnja pokazuje samo po tri podatka, što nam može služiti dokazom, da se u ovo doba prava selidba ne obavlja. Pravu kulmina- m 17—21 das Datum sicher auf einem Irrtum beruht. Aprildaten finden wir im ganzen 14, von welchen einige so spät sind, daß wir sie bei Berech- nung der Formel weglassen können, weil sie durch nichts begründet sind. Frappierend ist das Datum aus Senj (Apr. 5.) für diesen frühen Zugvogel, aber es ist dies schon das dritte Jahr, wo wir Gelegenheit haben so späte Daten zu verzeichnen, und deshalb müssen wir sie bei- behalten. Das Datum aus Davor (Mai 3.) kann sich auf keinen Fall auf das erste Erscheinen beziehen, und fällt deshalb absolute fort. In der ganzen Serie finden wir nur zweimal angegeben, daß der graue Reicher überwintert habe, was ziemlich auffallend ist, weil dies doch fast regelmäßig vorzukommen pflegt; deshalb können wir auch die Februardaten als Überwinte- rungsdaten auffassen, obzwar es nicht ausgeschlossen ist, daß sie sich auf das erste Erscheinen be- ziehen, nachdem diese Art schon sehr zeitlich in unsere Gegenden zurückkehrt, wenn sie sie überhaupt im Winter verläßt. Wegen genügender Daten- zahl folgt auch hier die Kulmi- nation. IV: RD Ba I alas: Lilo tala iso ON NND «Al O ri O m a a mel ir GIURIA Das Crane ECO ATA OT. Aus dieser Tabelle ersehen wir, daß der eigentliche Zug erst im Laufe des Monats März vor sich geht und bis Mitte April dauert. Der Februar und die zweite Hälfte des April zeigen nur je drei Daten, was uns als Beweis dienen kann, daß zu dieser Zeit der eigentliche ciju vidimo koncem ožujka u pen- tadama: III. 22—26 i 27—31, od kojih broj podataka na jednu i na drugu stranu postepeno pada. Mala jedna, prethodna kulminacija pokazuje se također odma na po- četku selidbe u pentadi: III. 7-11. 269 Zug nicht von statten geht. Die Kulmination sehen wir Ende März in den Pentaden: III. 22—26 und 27—31, von wo die Anzahl der Da- ten auf beide Seiten allmählig ab- fällt. Eine kleine, so zu sagen, vor- bereitende Kulmination zeigt sich auch sofort am Anfange des Zu- ges in der Pentade: III. 7—11. Nr. — Febr. 7. — Puska, Kraljeva Velika (XLV.) R. — 81 dan (Tage). Nk. — Apr. 30. — Glina (XLV.) Radi ranih podataka iz ve- ljače i kasnih iz travnja je razmak tako velik. Srednje vrijeme dolaska pada u pentadu pred kulminaciju. Ako rane podatke iz veljače kao prezimljenje ispustimo, smanji se razmak na 59 dana a srednje vrijeme pada na 22. ožujka, dakle u pentadu, gdje nastupa kulminacija. S. v. — Mart. 19. Wegen der frühen Februar- und der spiten Aprildaten ist die Schwankung so groß. Das Ankunfts- mittel fällt in die Pentade vor der Kulmination. Wenn wir die frühen Februardaten als Überwinterungs- daten außer Acht lassen, verklei- nert sich die Schwankung auf 59 Tage und das Mittel fällt auf den 22. März, also in die Pentade der Kulmination. + Ardeola ralloides (Scop.) XLIVa. — Mart. 27. — Grabovci. a — Apr. XLV. — Mart. Svi podaci potječu iz Srijema. Kasni podatak iz Kupinova mo- žemo si protumačiti tim, da čaplje dolaze onamo u Obedsku baru istom kasnije, da tamo gnijezde. Budući da nemamo podataka iz drugih krajeva naše domovine, to ni for- mula naša ne može imati vriednosti za cijelu zemlju. Nr. — Mart. Nk. — Apr. 7. — Morović (XLV.) 14. — Kupinovo (XLIVa.) 14. — Kupinovo. 7. — Morović. Alle Daten gehčren Sirmien an. Die späten Daten aus Kupinovo können wir uns hiedurch erklären, daß die Reiher erst später dorthin in die Obedska bara kommen, um dort zu brüten. Nachdem wir keine Daten aus anderen Gegenden un- seres Vaterlandes besitzen, so kann auch unsere Zugformel keine Gil- tigkeit für das ganze Land haben. R. — 38 dana (Tage.) S. v. — Mart. 26. + Botaurus stellaris (Linn.) XLVa. — Mart. 24. — Ivanić kloštar. -O> Buteo buteo (Linn.) XLV. — Jan. 20. — Rijeka. » — Mart. 8. — Rijeka. 270 Dok nam prvi podatak moze sluziti dokazom prezimljenja, to nam drugi po svoj prilici pokazuje selidbu. Während uns das erste Datum als Beweis des Überwinterns die- nen kann, zeigt uns das zweite wahrscheinlich den Zug an. + Budytes einereocapillus Savi. XLIVa. - Apr. 17. — Senj (Marek.) > Caprimulgus europaeus Linn. XLVa. — Mart. 24. — Garešnica. — Apr. 24. — Sirač. „ -&- Cerchneis tinunnculus (Linn.) XLV. — Apr. 4. — Novi Slankamen. XLVa. — Mart. 25. — Zagreb. n — Apr. 27. — Kaniška Iva. Iz ovo malo podataka ‘dobi- Aus diesen wenigen Daten be- jemo sliedeću formulu : Nr. — Mart. 25. — Zagreb (XLVa.) kommen wir foleende Formel: R. — 33 dana (Tage) Nk. — Apr. 27. — Kaniška Iva (XLVa.) S. v. — Apr. 8. + Chelidon urbica (Linn.) XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 440 30“ — 45°. Apr. 19. — Senj (Marek, N.) — 29—513 m. 1. — Vlaško polje. — 420 m. en 19. — Kuterovo. — 476 — 863 m. » 28. — Dolnje Pazarište. (Dugandžija) — 603 m. Mai 28. — Dolnje Pazarište. (Habel) — 603 m. Mai 31. — Stirovača. — 498 — 799 m. Mart 26. — Sinac. — 462 m. Mai 7. — Priboj. — 673 m. Apr. 26. — Frkašić. — 644 m. Mai 9. — Vrbanja. — 87 m. Napadno kasan je podatak iz Auffallend spät ist das Datum Senja (Apr. 19.), koji se ne bi dao ničim motivirati; god. 1901. poka- zala se ta vrst tamo 1. ožujka, a god. 1902. 26. ožujka, dakle se vidi, da je ove godine zakašnjenje jako veliko. Ostali podaci se _ skoro na jednake dijelove dijele med mjesece travanj i svibanj, te su dosta kasni, čemu je valjda uzrok velika visina mjesta motrenja dotično kod Vr- banje daleki položaj na istoku. Po- datak iz Dolnjeg Pazarišta (Mai 28.), aus Senj (Apr. 19.), welches durch nichts motiviert werden könnte: im Jahre 1901. erschien diese Art dort am 1. März und im Jahre 1902. am 26., also ist die heurige Ver- spätung eine sehr große. Die übri- gen Daten verteilen sich zu fast gleichen Teilen auf die Monate April und Mai, und sind ziemlich späte ; der Grund hiezu wäre wahr- scheinlich in der großen Höhe der Beobachtungsorte resp. bei Vrbanja se ne može održati uz drugi iz istog mjesta, koji je baš za mjesec dana raniji. Podatak iz Sinca čini se nešto ranim, ali je moguć uz podatak iz Kutereva, od kojeg je samo za ne- koliko dana raniji. Nr. — Apr. Nk. — Mai 31. — Stirovača. 1. — Vlaško polje. 971 in der čstlichen Lage zu suchen. Das Datum aus Dolnje Pazarište (Mai 28.) ist neben dem andern aus demselben Orte unhaltbar, da dieses um ein ganzes Monat zrüher fällt. Das Datum aus Stnac scheint ein etwas frühes zu sein, aber es ist neben demjenigen aus Kuterevo möglich, von welchem es nur um wenige Tage früher fällt. R. — 60 dana (Tage) S. v. — Apr. 25. XLV. zona. — XLV. Zone. 45% — 450 30'. Apr. 15. — Rijeka. — 3—65 m. 16. — Ravna gora. — 794 m. n 20. — Krivi put. — 921 m. » 25. — Drežnica. (Butković.) — 574 m. Mai 2. — Drežnica. (Jurčić.) — 574 m. 1. — Drežnica. (Uzelac.) — 574 m. » 8. — Tisovac. — 685 m. Apr. 23. — Gomirje. — 437 m. 17. — Musulinski potok. — 588—847 m. 2 Mai 22. — Slusnica. — 309 m. Apr. 11. — Glinica. — 234—299 m. » 28. — Cetinski varoš. — 367—408 m. n 16. — Golinja. 155—202 m. Mai 1. — Bojna. — 225—395 m. Apr. 10. — Hajtić. — 229 m. „ 16. — Ivanec. — 227 m. » 23. — Žirovac. — 305 m. n 26. — Klasnić. — 208 m. „ 14. — Hrastovica. — 155 m. » 11: — Umetié. — 14—213 m. » 50. — Babina rijeka. — 231 m. n 14. — Lonja. — 98 m. „ 14. — Crkveni bok. — 96 m. „ 14. — Gornji varoš. — 94 m. n 21. — Novi varoš. — 96—99 m. n 30. — Rogolje. — 237 m. „ 12. — Ratkovac. — 142 m. » 15. — Visoka greda. — 91 m. „ 19. — Mašić. — 139 m. „ 24 — Kovačevac. — 133—219 m. e. 15. — Gunjavci. — 255—323 m. » 13. — Godinjak. — 111—136 m. » 8. — Cerje. — 119—160 m. „ 10. — Klakar. — 89 m. „ 4 — Županja. — 86 m. Mart 27. — Nijemci. (Gosić.) — 90 m. „ 29. — Nijemci. (Makarević.) — 90 m. n 29. — Adaševci. — 84 m. Apr. 6. — Novi Slankamen. — 128 m. Jako jednolična serija poda- taka, gdje su travanjski podaci u daleko pretežnoj većini. Kasniji podaci se lako dadu tumačiti hipso- metrijskim uplivom dotičnih mjesta motrenja, kao što je to i slučaj sa ranim, pače ožujskim podacima iz konca toga mjeseca, koji potječu iz Srijema. Ona dva svibanjska po- datka iz Drežnice se uz travanjski iz istog mjesta ne mogu održati. Podatak iz Slusnice (Mai 22.) je sva- kako daleko prekasan te se ne može odnositi na prvo pojavljenje, jer nije ničim motiviran, ali ne upliva a ma baš ništa na srednje vrijeme dolaska, samo se razmak, ako ga eliminiramo snizi od 56 na 33 dana. Nr. — Mart. 27. Nijemci. Nk. — Mai 22. — Slušnica. Eine sehr einförmige Daten- reihe, in welcher die Aprildaten in großer Überzahl vorhanden sind. Die späteren Daten sind leicht durch den hypsometrischen Einfluß der betreffenden Beobachtungsorte zu. erklären, wie dies auch bei den frühen, ja sogar Märzdaten der Fall ist, welche wir aus Sirmien besi tzen. Jene zwei Maidaten aus Drež- nica sind neben dem Aprildatum aus demselben Orte unhaltbar. Das Datum aus Slusnica (Mai 22.) ist entschieden viel zu spät und kann sich nicht auf das erste Erschei- nen beziehen, da es durch nichts motiviert ist; aber es beeinflußt das Ankunftsmittel absolute gar nicht, nur die Schwankung wird, wenn wir es eliminieren, von 56 Tagen auf 33 heruntergesetzt. R. — 56 dana (Tage.) S. Ve == Apr. 16. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45° 30“ — 46° Apr. 20. — Puževac. — 953—1358 m. » 30. — Krasno. — 714 m. n 25. — Samobor. — 168 m. » 23. — Zagreb. (Rössler.) — 135 m. „ 22. — Zagreb (Stublić.) — 135 m. » 8. — Hrastilnica. — 100 m. „ 22. — Fuka. — 126—149 m. n 29. — Vuk$inac. — 124 m. » 8. — Sišćani. — 120—136 m. » 20. — Hrsovo. — 124—132 m. » 26. — Narta. — 139 m. „ 27. — Kaniška Iva. — 136 m. 21. — Sirač. — 169 m. U ovoj zoni nalazimo izklju- čivo samo travanjske podatke, koji se osim toga među sobom niti jako ne razlikuju, jer su mjesta motrenja osim prvih dvaju prilično jednake visine, Iz te opstojnosti možemo zaključivati, da se ova lastavica na svojoj selidbi u našim krajevima jako brzo širi. Nr. — Apr. 8. — Hrastilnica, Sišćani. Nk. — Apr. 30. — Krasno, Garešnica. 30. — Garešnica. — 130 m. 25. — Hercegovac. — 139 m. In dieser Zone finden wir aus- schließlich nur Aprildaten, welche außerdem untereinander nicht ein- mal große Unterschiede aufweisen, weil die Beobachtungsorte mit Aus- nahme der ersten zwei ziemlich gleiche Höhen haben. Daraus kön- nen wir folgern, daß sich diese Schwalbe auf ihrem Zuge in un- seren Gegenden sehr rasch ver- breitet. R. — 22 dana (Tage.) S. u. — Apr. 22. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46% — 46% 30“. Mai 10. — Bela. — 201—398 m. 4. — Varaždin. — 173 m. Apr. 10. — Peteranec. — 133 m. 2 Na žalost imamo iz ove zone premalo podataka a da bi se mogli upuštati u kakve zaključke. Svi- banjski bi nam podaci mogli služiti kao dokaz geografskog utjecaja u ovoj našoj najsjevernijoj zoni. Po- datak iz Peteranca (Apr. 10.) bi prema tomu bio preran, ali radi manjkavosti podataka ćemo za ovaj put i njega zadržati. Nr. — Apr. 10. — Peteranec. Nk. - Mai 10. — Bela. Ova je vrst naših selica prva, koja ima dovoljan broj podataka, da nam na temelju istih omogućnje upuštati se u točnija istraživanja cijele selidbe, pa zato podajemo sada u prvom redu prijegled for- mula pojedinih zona i kulminacije njihove. Leider haben wir aus dieser Zone zu wenig Daten um sich in welche Folgerungen einlassen zu können. Die Maidaten könnten uns als Beweis für den geographischen Einfluß dieser unserer nördlichsten Zone, dienen. Das datum aus Pe- teranec (Apr. 10.) wäre demnach zu früh, aber wegen Mangel an Da- ten wollen wir es für diesmal bei- behalten. R. — 30 dana (Tage.) S. v. — Apr. 28. Diese Art unserer Zugvogel ist die erste, welche eine genügende Datenanzahl hat, so daß sie uns gründlichere Untersuchungen des ganzen Zuges ermöglicht, und des- halb geben wir jetzt in erster Reihe die Übersicht der Formeln der ein- zelnen Zonen und ihre Kulmina- tionen. 18 274 po des; Zona Nr. | Nk. V. Zone Friih. Ank. | Spit. Ank. | Schwank. | Mittel | XLIVa. Apr. 1. Mai 31. 60 x Apr. 25 XLV. Mart. 27. i e Do 56 |E „7. ale | XLVa. Apr. 8. | Apr.30. | 22 | a NE: g ZELINI. >< 10.41. Mai 10,00] 90 o. 98, Što se tiče najranijega dolaska, zabilježenoga u prvom stupcu, to vidimo, da su tu pretežni travanjski podaci. Geografski utjecaj zona raz- bira se iz toga, što su podaci sve to kasniji, što dalje idemo na sjever; ožujski podatak iz XLV. zone uvje- tovan je valjda malenom visinom mjesta motrenja, koje leži u sri- jemskoj ravnici. U drugom se stupcu, gdje se nalazi najkasniji dolazak, opet nalaze svibanjski podaci u ve- ćini. Najkasniji je podatak onaj iz naše najjužnije, XLIVa., zone, ali je protumačen dosta velikom visinom mjesta motrenja i položajem nje govim u gorama. Za najkasniji do- lazak XLV. zone već smo bili tamo spomenuli, da smo ga samo zato zadržali, jer ne upliva na srednje vrijeme dolaska, inače bi bio naj- kasniji dolazak 30. travnja. U XLVa. zoni nije podatak Apr. 30. napadan, jer se u toj zoni nalaze isključivo samo travanjski podaci. Podatak XLVI. zone uvjetovan je položajem mjesta motrenja u našoj najsjever- nijoj zoni. Razmak ne pokazuje ni- kakve zakonitosti; onaj u XLV. zoni reducira se na 33 dana, u onom slučaju, ako najkasniji dolazak za- mijenimo. Najmanji je u XLVa. zoni, jer se tu naseljenje zbilo ti- jekom mjeseca travnja. < Zadnji Was die früheste Ankunft betrifft, welche in der ersten Ko lumne verzeichnet ist, so sehen wir hier hauptsächlich Aprildaten. Den geographischen Einfluß der Zonen ersieht man daraus, dal die Daten immer später fallen, je weiter wir gegen Norden vorgehen; das März datum in der XLV. Zone ist wahr- scheinlich durch die kleine Höhe des Beobachtungsortes begründet, welcher in der sirmischen Ebene liegt. In der zweiten Kolumne, in welcher sich die späteste Ankunft befindet, sind wieder die Maidaten inder Mehrzahl Dasspäteste Datum finden wir hier in unserer süd- lichsten, XLIVa., Zone, aber es ist durch die ziemlich große Höhe des Beobachtungsortes und dessen Lage im Gebirge erklärt. In Bezug auf die späteste Ankunft in der XLV. Zone haben wir bereits dort erwähnt, dab wir sie nur deshalb beibehalten haben, weil sie keinen Einfluß auf das Ankunftsmittel ausübt, sonst wäre die späteste Ankunft 30. April. In der XLVa. Zone ist das Datum Apr. 30 nicht auffallend, weil sich in dieser ausschließlich nur April- daten vorfinden. Das Datum der XLVI. Zone ist durch die Lage des Beobachtungsortes in unserer nörd- lichen Zone begründet. Die Schwan- stupac napokon, srednje vrijeme dolaska, prilično se dade protuma- čiti. U XLIVa. zoni ovisi tako kasno srednje vrijeme dolaska o gorovi- tom kraju, u kojem mjesta motrenja leže, dakle o hipsometrijskom utje- caju; u ostalim zonama pako vi- dimo, da ono postaje sve kasnije, čim dalje idemo prama sjeveru, dakle očiti geografski utjecaj. 275 kung zeigt gar keine Gesetzmäßig- keit; jene in der XLV. Zone redu ziert sich auf 33 Tage injenem Falle, wenn wir die späteste Ankunft ver- legen. Die kleinste befindet sich in der XLVa. Zone, da hier die Be siedelung im Laufe des Monats April vor sich ging. Die letzte Ko- lumne endlich, das Ankunftsmittel, läßt sich ziemlich erklären. In der XLIVa. Zone hängt das so späte Ankunftsmittel von der gebirgigen Gegend ab, in der die Beobachtungs orte liegen, also vom hypsometri schen Einflusse; in den übrigen Zonen aber sehen, wir, dab es stets später fällt, je weiter wir gegen Norden gehen, also ein deutlich aus geprägter geographischer Einfluli. Kulminacija — Kulmination. drami Pentade — Pentaden m. |IV. v VI. Zona — Zone | | | Id Bedri Ha seele zat ke O iii ee mala Aleclals|S XLIVa. eee ee XLV. ha Baal ee | XLVa. po sie ala a nee e | | | XLVI. = lk lea geez ee | | | Zena 1| 3| 2| 7)12 10/1111) 4| 3|-|—-| 111 U prvoj našoj najjužnijoj zoni (XLIVa.) ne vidimo nikakove kul- minacije; podaci su jako razbacani ; početak selidbe vidimo u ožujku, a konac tekar u svibnju; za pravu, glavnu selidbu možemo ipak i tu uzeti vrijeme druge polovice travnja i početka svibnja. Jasno je izražena In der ersten, südlichsten Zone (XLIVa.) sehen wir gar keine Kulmination; die Daten sind sehr verstreut; den Anfang des Zuges sehen wir im März, das Ende aber erst im Mai; als die Zeit des eigent- lichen Hauptzuges können wir aber doch auch hier die zweite Hälfte * 276 kulminacija u XLV. zoni, koja ima i najviše podataka. Pada ona tu u pentadu: IV. 11—15., od koje na jednu i drugu stranu broj podataka postepeno pada. Sasvim je izoliran kasni svibanjski podatak, o kojem smo već opetovano govorili. U XLVa. zoni bi se mogla uzeti kulminacija u pentadi : IV. 21—25. U XLVI. zoni pako ima daleko premalo podataka a da bi se gdje mogla kulminacija izraziti. Iz cijele skrižaljke jasno razabiremo, da se glavna selidba ove lastavice u našim krajevima zbiva tijekom mjeseca travnja, koji ima najviše selidbenih podataka iz svih zona. U zbroju svih zona pada kul- minacija u pentadu: IV. 1115. A sada na koncu cijele ove obradbe neka slijedi još općena se- lidbena formula, koja vrijedi za sve naše zone, dakle donekle za cijelu zemlju. Nr. — Mart. 27. — Nijemci (XLV.) Nk. — Mai 31. — Stirovača (XLIV.) I u ovoj nam formuli srednje vrijeme dolaska potvrđuje uvjerenje, što smo ga stekli tijekom cijele obradbe selidbe ove lastavice, da se naime ove godine selidba raz- mjerno mnogo kasnije zbivala nego li u prošlim dvjema godinama, u kojima pada. srednje vrijeme na konac ožujka, dotično početak travnja. des April und den Anfang des Mai annehmen. Klar und deutlich aus- gedrückt ist die Kulmination in der XLV. Zone, welche auch die meisten Daten besitzt. Hier fällt sie in die Pentade: IV. 11—15, von welcher die Anzahl der Daten auf beide Seiten stufenweise abfällt. Voll kommen isoliert ist das späte Mai datum, von welchen wir schon des öftern gesprochen haben. In der XLVa. Zone könnte man die Kul- mination in der Pentade: IV. 21—25. annehmen. In der XLVI. Zone end lich sind viel zu wenig Daten, dab die Kulmination irgendwo ausge- drückt werden könnte. Aus der ganzen Tabelle ersehen wir deutlich, daß der Hauptzug dieser Schwalbe in unseren Gegenden im April statt findet, welches Monat auch die meisten Zugsdaten aus allen Zonen hat. In der Summe aller Zonen fällt die Kulmination in die Pentade: IV. 11—15. Und jetzt zum Schlusse möge noch die allgemeine Zugsformel folgen, welche für alle unsere Zonen, also eigentlich für das ganze Land Giltigkeit hat. R. — 66 dana (Tage). S. v. — Apr. 17. Auch in dieser Formel be- stätigt uns das Ankunftsmittel die Überzeugung, zu welcher wir im Laufe der ganzen Bearbeitung des Zuges dieser Schwalbe gelangt sind, daß nämlich in diesem Jahre der Zug relativ viel später erfolgte als es in den verflossenen zwei Jahren der Fall war, in welchen das Mittel auf Ende März resp. Anfang April fällt. -O> Chloris chloris (Linn.) XLIV. — Mart. 14. — Mazin. 217 + Ciconia ciconia (Linn.). XLIV. zona. — XLIV. Zone. 440 — 44" 30“. Mart. 3. Gračac. — 562 m. XLlVa. zona. — XLIVa. Zone. 440 30' — 459, Mai 5. — Dolnje Pazarište. — 603 m. Mart. 18. — Salamunié. — 636—773 m. polovicom \ _ p,; ae Mitte f Rajevo selo. 85 m. » 20. — Podgajci. — 85 m. 22. — Drenovci. — 87 m. 16. — Soljani. (Kadić.) — 83 m. È 2. — Soljani. (Nikolić). — 83 m. „ 81 — Vrbanja. (Hölzl). — 87 m. „ 22. — Vrbanja. (Verić). — 87 m. „ 25. — Vrbanja. (Vuković). — 87 m. n 25. — Strošinci. — 83 m. 27. — Franjina koliba. — 85 m. Apr. 25. — Rađanovci. — 85 m. Mart. 25. — Jamina. — 55 m. » 26. — Platićevo. — 82 m. n 24 — Grabovci. — 81 m. „ 28. — Tovarnik. (Miljašević). — 78 m. » 29. — Tovarnik. (Popović). — 78 m. » 23. — Ogar. — 79 m. » 28. — Kupinovo. (Jovanović). — 78 m. „ 2. — Kupinovo. (Žarković). — 78 m. U cijeloj seriji imamo izuzam dva podatka samo podatke iz ožujka, što je dokaz brzog rasprostranjenja kod selidbe, premda pretežna ve- In der ganzen Serie haben wir außer zwei Daten nur solche aus dem Monate März, was ein Beweis für die rasche Verbreitung cina njihova pripada mjestima iz Srijema. Podatak iz Dolnjeg Paza- rišta (Mai 5.) je daleko prekasan, te se uz podatak iz Salamunica, koji još više leži, i onaj iz Gračaca u XLIV. zoni ne može nikako odr- žati, prem je i lanjske godine tako kasan pače još kasniji bio. Isto tako otpada podatak iz Rajeva sela (Apr. 25.), koje ima isti geografski i hip- sometrijski položaj sa Jaminom, te nije dakle apsolutno ničim opravdan. während des Zuges ist, obzwar die iiberwiegende Mehrzahl der Daten Orten aus Sirmien angehčrt. Das Datum aus Dolnje Pazarište (Mai 5.) ist bei weitem zu spiit, und kann sich neben jenem aus Šalamunić, welcher Ort sogar noch höher liegt, und jenem von Gradac aus der XLIV. Zone absolut nicht halten, obzwar es auch im verflossenen Jahre so spät ja sogar noch später war. Ebenso entfällt das Datum aus Ra- jevo selo (Apr. 25.), welches die 278 gleiche geographische und hypso- metrische Lage mit Jamina hat, und also durch nichts begründet ist. Nr. — Mart. 2. — Soljani. R. — 27 dana (Tage). Nk. — „ 31 — Vrbanja. S. v. — Mart. 22. XLV. zona. — XLV. Zone. 45" — 45° 30“. Mai 6. — Vojnić. — 146—209 m. Mart 15. — Bojna. — 225—395 m. Apr. 13. — Hajtić. — 229 m. Mart 1. — Buzeta. — 208—370 m. „ 27. — Žirovac. — 305 m. „ 10. — Klasnić. — 208 m. Mai 7. — Kosna. — 222—261 m. Apr. 4. — Hrastovica. — 155 m. „ 18. — Babina rijeka. — 231 m. Mart 24. — Lonja. — 98 m. „ 26. — Živaja. — 99 m. „ 24. — Crkveni bok. — 96 m. 25. — Puska. (Lukačević.) — 98 m. „ 24. — Puska. (Trivunčić.) — 98 m. 26. — Cerovljani. — 139—147 m. 25. — Bumbekovača. — 91—95 m. » 24. — Kraljeva Velika. (Panić.) — 100 m. 25. — Kraljeva Velika. (Vaistina.) 100 m. » 80. — Piljenice. (Lukačević.) — 105 m. „ 27. — Piljenice. (Pavletić.) — 105 m. » 19. — Subotska. — 102 m. » 24. — Jasenovac. (Gosain.) — 94 m. » 22. — Jasenovac. (Rokić.) — 94 m. Apr. 18. — Jamarica. — 134 m. Mart 25. — Paklenica. — 1830 m. „ 25. — Gornji varoš. — 94 m. » 29. — Gorice. (Bešlić.) — 139 m. n 19. — Gorice. (Jelenčić.) — 139 m. Apr. 1. — Visoka greda. — 91 m. Mart 26. — Nova Gradiška. — 129 m. » 26. — Dolina. — 93 m. n 26. — Vrbje. 97 m. » 28. — Bijeli brijeg. — 301 m. » 19. — Petrovo selo. — 131 m. n 23. — Magić Mala. — 97 m. Apr. 3. — Ratkovica. — 110—208 m. Mart 26. — Laze. — 379 m. » 28. — Malino. — 107 m. n 25. — Bučje. — 147 m. 279 Mart 20, — Davor. — 121—131 m. n 24. — Cerje. — 119—160 m. „ 24. — Kaniža. — 93 m. „ 14. — Varoš. (Dekanić.) — 104 m. , 24. — Varoš. (Gjukić.) — 104 m. „ 16. — Podvinj. — 121 m. n 25. — Grabarje. — 118—221 m. » 10. — Gornja Bebrina. — 90 m. , 15. — Vrhovina. — 154—295 m. , 17. — Klakar. — 89 m. » 15. — Staro Topolje. (Benaković.) — 90—95 m. „ 14. — Staro Topolje. (Jovanovac.) — 90—95 m. » 22. — Jaruge. — 88 m. „ 23. — Županja. (Mušić.) — 86 m. » 22. — Županja. (Parašilovac.) — 86 m. „ 25. — Gradište. — 95 m. n 24. — Bošnjaci. (Miljenović.) — 85 m. » 22. — Bošnjaci. (Novoselac, Oršolić, Penlić.) — 85 m. Febr. 22. — Otok. (Blaževac.) — 90 m. Apr. 6. — Otok. (Petković.) 90 m. » 12. — Otok. (Zihorsky.) — 90 m. » 6 — Komletinci. (Gosić.) — 91 m. n 3 — Komletinci. (Kurjaković.) — 91 m. » 8. — Komletinci. (Štefanović.) — 91 m. Mart 25. — Slakovci. — 104 m. „ 81. — Vukovar. — 108 m. » 24. — Nijemci (Gosić.) — 90 m. » 26. — Nijemci. (Makarević.) — 90 m. » 26. — Spaćva. — 77—88 m. Febr. 25. — Novi Banovci. — 92 m. Mart 29. — Abševci. — 85 m. » 28. — Naprečava. — 80—84 m. » 28. — Ilinci. — 84 m. n 25. — Varoš. — 80—84 m. » 19. — Morović. (Lozjanin.) — 85 m. » 26. — Morović. — (Ognjanović.) — 85 m. Apr. 1. — Morović. (Petrović.) — 85 m. Mart 28. — Adaševci. (Kavedžić.) — 84 m. „ 19. — Adaševci. (Šoić.) — 84 m. » 28. — Novi Karlovci. — 104 m. » 28. — Novi Slankamen. — 128 m. I u ovoj je zoni daleko pre- Auch in dieser Serie sind die težna većina podataka iz mjeseca ožujka. Ona dva preveć kasna po- datka iz Vojnića (Mai 6.) i Kosne (Mai 7.) moraju se ispustiti, jer se ne mogu odnašati na prvo pojav- weit überwiegende Mehrzahl der Daten Märzdaten. Jene zwei zu späten Daten aus Vojnić (Mai 6.) und Kosna (Mai 7.) müßen entfallen, da sie sich nicht auf das erste Er- 280 ljenje, koje tako kasno nije nipošto ničim opravdano. Podaci iz veljače, što ih imamo iz Otoka (Febr. 22) i Novih Banovaca (Febr. 28.) jako su rani, ali napokon nijesu nemogući kod ove naše rane selice, po go tovo za ova mjesta našeg ravnog Srijema. Ako ih u formuli izosta- vimo, promijeni se samo razmak ali nipošto srednje vrijeme dolaska. Od travanjskih podataka, kojih ima u svem 10, dakle niti desetina svih, neki su također dosta napadno kasni, ali budući da se kroz njih srednje vrijeme ni malo ne mijenja, to ih za sada možemo pridržati, jerbo uplivaju samo na razmak. Ni e=SHebr 22 =#0toks Nk. — Apr. 18. — Babina rijeka, Jamarica. scheinen beziehen können, welches als so spätes durch nichts begrün- det ist. Die Daten des Februar, welche wir aus Otok (Febr. 22.) und Novi Banovei (Febr. 28.) haben, sind sehr frühe, aber endlich sind sie nicht unmöglich bei diesem unserem trühen Zugvogel, speziell für diese Orte unseres ebenen Sirmien. Wenn wir sie in der Formel eliminieren, ändert sich blos die Schwankung, aber absolute nicht das Ankunfts- mittel Von den Aprildaten, deren es im Ganzen 10 gibt, also nicht mal ein Zehntel der ganzen Daten- anzahl, sind manche auch ziemlich auffallend spät, aber da durch sie das Mittel gar nicht verändert wird, können wir sie vorläufig beibehal- ten, weil sie nur die Schwankung beeinfluben. R. — 58 dana (Tage.) S.v. Mart 24. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45° 30° — 46v. Mai 12. — Javor. — B63—17170 m. Apr. 2. — Podgrađe. — 197—495 m. Mart 25.—80. — Ivanić grad. — 103 m. „ 81 — Dolnji Sarampov. — 96 m. Apr. 1. — Šćapovec. — 135—150 m. Mart 24. — Mahovo. — 98—102 m. „ 20. — Vežišće. — 101 m. Apr. 21. — Fuka 126—149 m. „ 22. — Šišćani. (Kr. šumarija.) — 120—136 m. » 23. — Šišćani. (Kodarić.) — 120—136. „ 23. — Kaniška Iva. — 196 m. » 23. — Ciglenica. — 109 m. n 22. — Garešnica. — 130 m. Mart 10. — Hercegovac. — 139 m. Apr. 8. — Trnava. — 131—145 m. Mart 11. — Kućanci. — 97 m. „ 13. — Lacić. — 93 m. Apr. 4. — Sarvaš. — 94 m. Dok smo u prijašnjoj zoni vi- djeli skoro još same ožujske podatke, Während wir in der vorherge- henden Zone fast nur Märzdaten, ja pače dva iz veljače, to nas se tim čudnije doimlje, da u ovoj zoni, samo za pol stupnja sjevernijoj, na: lazimo preko polovice travanjskih podataka, koje ali, prem su djelo- mice jako kasni, ne možemo i ne smijemo eliminirati, jer dolaze sa raznih mjesta. Uzrok ovom toli kas- nom pojavljenju, premda je cijela selidba prama lanjskoj nešto kas- nija, ne bi za sada znali navesti. Podatak iz Javora (Mai 12.) moramo ali ipak na svaki način ispustiti, jer ga niti hipsometrijski utjecaj ne opravdava. Nr. — Mart 10. — Hercegovac. Nk. — Apr. 23. — Šišćani, Kaniška Iva, Ciglenica. 281 sogar zwei Februardaten, vorfan- den, umso auffallender ist in die- ser Zone, welche doch nur um einen halben Grad nördlicher liegt, dab wir hier über die Hälfte Aprildaten vorfinden, welche wir aber dennoch, trotzdem sie teilweise sehr spät sind, nicht eliminieren können und dürfen, weil sie von verschiedenen Orten kommen. Den Grund dieses so späten Erscheinens könnten wir vorläufig nicht angeben, obzwar der ganze Zug gegen den vorigjährigen etwas verspätet ist. Das Datum aus Javor (Mai 12.) müssen wir aber doch aufjeden Fall weglassen, da es nicht einmal der hypsome- trische Einfluß begründet. R. — 44 dana (Tage.) S. v. — Apr. 2. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46° — 46° 30“. Prezimila j Uberwintert \ — Peteranec. — 133 m. Apr. 30. — Storgina greda. (Kovač.) — 112 m. ” Uz opet kasne podatke iz Storgine grede posve je nerazumljivo, kako bi roda u Peterancu prezimlja- vala, jerbo je isto već i prošle go- dine javljeno. Ja još uvijek moram ostati kod svoga mnijenja, da se tu radi svakako o pripitomljenima. Na žalost nemamo dosta podataka, jerbo bi se možda dalo iz dovoljnog broja zaključivati, da li kod naših dviju zadnjih zona nije ipak nenadano tako djelovao geografski utjecaj, te je toliko zakašnjenje prouzročio. I kod ove vrsti, koju smo po zonama obradili, dat ćemo sada 20. — Storgina greda. (Tišljar.) — 112 m. Neben wieder spiten Daten aus Storgina greda ist es vollkom- men unverständlich, wie der Storch in Peteranec überwintern sollte, denn auch schon voriges Jahr ist das- selbe gemeldet worden. Ich mub noch immer bei meiner Annahme bleiben, daß es sich hier auf jeden Fall um gezähmte handeit. Leider haben wir nicht genügend Daten, denn es würde sich vielleicht aus einer genügenden Zahl erkennen lassen, ob bei unseren zwei letzten Zonen nicht doch plötzlich ein ge- ographischer Einfluß gewirkt und eine solche Verspätung verursacht habe. Auch bei dieser Art, welche wir nach Zonen bearbeiteten, geben 282 na koncu prijegled formula poje dinih zona, kulminaciju te napokon općenu formulu. wir jetzt noch zum Schlusse die Übersicht der Formeln der einzelnen Zonen, die Kulmination und,endlich die allgemeine Landesformel. | Zona Nr. Nk. R. | Soi | i | Zone Früh. Ank. Spät. Ank. | Schwank. Mittel. | - 2 | XLIVa. Mart. 2. | Mart. 81. | 27 | = | Mart. 22. RER; | XLV. Febr. 22. | Apr. 18. 58 È | o > XLVa. Mart. 10. > 2B) A 8 | Apr. 2-8, o Što se tiče najranijega dolaska Was die früheste Ankunft rode u naše krajeve, to vidimo ipak prilično dobro, da ono postaje sve kasnije, što dalje idemo na sjever, dakle donekle geografski utjecaj. U nizu tom samo nam smeta po- datak iz XLV. zone, Febr. 22., koji ali eventualno možemo zamijeniti slijedećim najranijim, a to je Mart. 1., koji onda bolje pristaje u red. Posve dobro je izražen geogratski utjecaj u drugom stupcu, koji sa- držaje najkasniji dolazak; što se tiče kasnih travanjskih podataka iz XLV.i XLVa. zone, to smo o njima već tamo govorili. Razmak ne po- kazuje nikakove zakonitosti; naj- veći je u XLV. zoni iz posve jasnih razloga, ne dade se ali bez prigo vora smanjiti kao što ni u XLVa. zoni. U zadnjem stupcu i opet vi- dimo sasvim dobro izražen geo- grafski utjecaj, jer srednje vrijeme postaje lijepo postepeno sve kasnije. čim dalje idemo prama sjeveru. des Storches in unseren Gegenden anbelangt, so sehen wir doch so ziemlich gut, dab es stets später fällt, je weiter wir gegen Norden gehen, also ein geographischer Ein fluß. In der Reihe scheint nur das Datum aus der XLV. Zone Febr. 22. nicht am Platze zu sein, welches wir aber eventuell mit dem nächst frühesten vertauschen können und das wäre Mart. 1., welches dann besser hineinpaßt. Vollkommen gut ausgedrückt ist der geographische Einfluß in der zweiten Kolumne, welche die späteste Ankunft ent- hält; was die späten Aprildaten aus der XLV. und XLVa. Zone betrifft, so haben wir sie bereits dort be- sprochen. Die Schwankung zeigt gar keine Gesetzmäßigkeit; die größte befindet sich in der XLV. Zone aus ganz erklärlichen Gründen, läßt sich aber nicht ohne Widerspruch verkleinern wie dies auch in der XLVa. der Fall ist. In der letzten Kolumne sehen wir wieder den ge- ographischen Einfluß vollkommen gut ausgedrückt, denn das Mittel wird schön stufenweise ein stets späteres, je weiter wir gegen Norden vorgehen. 283 Kulminacija — Kulmination. Pentade — Pentaden | II. (TI. | IV. | Zona — Zone — leo |m mE = n | lo | =. ila [a ola a | | oO 10 | lla m | e | | A e) = | a ca m | miei vl O | Len) au XLIVa. a PE [o Ao i Ni pk o XLV. gova RNC RI XLVa. GS | Ale Lea = e Zbroj — Summe | 1, 2 4,81 91471191..81 4121 2]: ,6 Kulminacije se osim zadnje zone posve dobro razbiru. U prvoj našoj zoni (XLIVa ) leži ona u pen- tadi: III. 22—26, dakle na istom mjestu, gdje i lanjske godine, a či- tava se selidba u ovoj zoni zbila lih u mjesecu ožujku. Po gotovo lijepo se vidi kulminacija u drugoj zoni (XLV.), gdje pada u istu pen- tadu kao što i u prijašnjoj ali od lanjske zakašnjuje za cijelu jednu pentadu, čemu je sigurno uzrok već višeputa istaknuto općenito zakaš- njenje ovogodišnje selidbe rode. Po- daci u ovoj zoni iz mjeseca veljače nemaju pravog priključka na ostale podatke, te stoje zato posve osam- ljeni; pripadaju ravnom Srijemu, koji se ali inače ne ističe osobito ranim podacima prama ostalim mje- stima motrenja, koji bi nas doveli do zaključka, da roda u našim kra- jevima putuje od istoka prama za- padu, dotično u smjeru od jugo- istoka prama sjevero-zapadu. U ovoj se zoni selidba proteže sa priličnim brojem podataka do konca travnja ; uzrok ovim kasnim podacima ne bi znali uvijek navesti. Posve nejasna je zadnja zona (XLVa.), kod koje su podaci razdijeljeni na ožujak i Die Kulminationen sind auber der letzten Zone ganz gut er sichtlich. In der ersten (XLIVa.) liegt sie in der Pentade: III. 22—26, also an derselben Stelle, wo wir sie auch im vertloBenen Jahre vor- fanden, und der ganze Zug verlief in dieser Zone im Laufe des Monats März. Besonders schön sieht man die Kulmination in der zweiten Zone (XLV.), wo sie in dieselbe Pentade fällt wie auch in der vo- rigen aber von der vorigjährigen um eine ganze Pentade verspätet ist, der Grund hiezu ist sicher in der schon öfter erwähnten allge- meinen Verspätung des heurigen Storchzuges zu suchen. Die Februar- daten dieser Zone haben an die übrigen Daten keinen rechten An- schlub und stehen deshalb ganz vereinzelt; sie gehören dem ebenen Sirmien an, welches sich aber sonst nicht durch besonders frühe Daten von den anderen Beobachtungsorten unterscheidet, welche uns zu der Folgerung veranlassen könnten, dab der Storch in unseren Gegenden von Ost nach West, resp. in der Rich- tung von Südost gegen Nordwest zieht. In dieser Zone breitet sich 284 travanj; u ožujku ne raspoznajemo nikakove kulminacije a u travnju pala bi na našu zadnju pentadu: IV. 21—25, pošto je prije toga bila selidba kroz dvije pentade prekinuta. Ako pogledamo zbroj svih podataka, to vidimo oštro i jasno izraženu kul- minaciju u pentadi: III. 22—26, koja sadržaje skoro trećinu svih poda- taka. Od ove pentade pada broj po- dataka na jednu i drugu stranu prilično jednolično, samo se ipak veći brojevi vide na strani prama kraju selidbe. Glavna se selidba u našim krajevima svakako obavlja u mjesecu ožujku te se i ove go- dine u svom tipu bitno ne razlikuje od lanjske. Nr. — Febr. 22. — Otok (XLV.) Nk. — Apr. Kao što kod bjelogrle lasta- vice (pokućarke) Chelidon urbica, tako možemo i tu iz opće formule konštatovati ono, što smo već li jekom obradbe cijele selidbe vidjeli, da je naime ovogodišnja selidba rode u glavnom zakasnjela. Razmak je također veći nego u prijašnjim dvi- jema godinama, što je posve razum ljivo, jer imamo s jedne strane jako rane a s druge opet jako kasne po. datke. der Zug mit einer ziemlichen An- zahl Daten bis gegen Ende April aus; den Grund dieser späten Daten könnten wir nicht immer angeben. Vollkommen unklar ist die letzte Zone (XLVa.), bei welcher die Daten auf die Monate März und April ver- teilt sind; im März finden wir gar keine Kulmination und im April würde sie auf unsere letzte Pen- tade: IV. 21-25 fallen, nachdem vorher der Zug durch zwei Pen- taden unterbrochen war. Wenn wir die Summe aller Daten betrachten, sehen wir eine klar und deutlich ausgedrückte Kulmination in der Pentade: III. 22—26, welche fast ein Drittel aller Daten enthält. Von dieser Pentade fällt die Datenzahl auf beide Seiten ziemlich einförmig ab, nur finden wir doch auf der Seite gegen Ende des Zuges grös sere Zahlen. Der Hauptzug geht in unseren Gegenden auf jeden Fall im Monate März vor sich und hat sich auch dieses Jahr in seinem Typus gegen den vorigjährigen nicht geändert. R. — 60 dana (Tage). 23. — Kaniska Iva, Ciglenica (XLVa) S. v. — Mart. 27. Wie bei der Mehlschwalbe, Chelidon urbica, so können wir auch hier aus der allgemeinen Formel das konstatieren, was wir bereits im Laufe der Bearbeitung des ganzen Zuges ersahen, dab nämlich der heurige Storchzug der Hauptsache nach verspätet ist. Die Schwankung ist auch eine größere als in den zwei vorhergehenden Jahren, was vollkommen verständlich ist, da wir einerseits sehr frühe und anderseits wieder sehr späte Daten haben. + Ciconia nigra (Linn.) XLIVa. — Apr. 21, — Soljani (Kadić.) XLIVa. — Mart. 16. — Soljani (Nikolić.) À — =,» 26. — Vrbanja (Verić.) + — » 24 — Vrbanja (Vuković.) È: — » 28. — Strošinci (Jelić.) M — 27. — Strošinci (Treonie.) N — , 25. — Franjina koliba. ” — Apr. 27. — Radanovei. 3 — Mart. 27. — Jamina. > — Apr. 14. — Kupinovo. XLV. — , 10. — Mali Gradac. e — , 25. — Kosna. 5 — » 80. — Zrinj. 2 — Mart. 28. — Lonja. 7 5 — x,» 28. — Crkveni bok. j — , 28. — Piljenice. n — —» 23. — Paklenica. — Mai 3. — Gornji varoš. È — Mart. 27. — Novi varoš. È — , 28. — Bijeli brijeg. m — o, 27. — Magić Mala. n — Mai 1 — Davor. IJ — Apr. 12. — Klakar. u — n 15. — Bošnjaci (Novoselac.) - — Mart. 26. — Bošnjaci (Oršolić.) : — Apr. 27. — Bošnjaci (Penlić.) n — Mart. 24. — Komletinci. si — » 27. — Nijemci (Gosić.) 2 — , 28. — Nijemci (Makarević.) 5 — Apr. 8. — Naprečava. x — Mart 23. — Varoš. È — Apr. 3. — Morović. m — =» 21. — Adaševci (Kavedžić.) 4 — „15. — Adaševci (Šoić.) XLVa. — Mart. 31. — Žutica. 3 — Apr. 22. — Kaniška Iva. ” ” 24. — Mikleuš. Jedna trećina svih podataka pada u mjesec travanj, dok su svi podaci inače iz ožujka, osim dvaju iz svibnja, koji su svakako nemo- gući, jer se uz druge ožujske po- datke iz obližnjih mjesta apsolutno ne mogu održati. Isto tako otpadaju neki travanjski podaci i to oni, gdje imamo iz istih mjesta motrenja ta- kođer ožujske podatke. Nadalje su Ein Drittel siimtlicher Daten fällt in den Monat April, während die übrigen dem März angehören mit Ausnahme von zweien aus dem Monat Mai, welche jedenfalls un- möglich sind, weil sie sich neben den anderen Märzdaten aus den umliegenden Beobachtungsorten ab- solut nicht halten können. Ebenso entfallen einige Aprildaten und zwar 286 još neki kasni travanjski podaci napadni, tako oni iz Radanovaca, Kupinova, Klakara, Naprečave, Mo- rovića i Adaševaca, od kojih se prva dva ne mogu održati uz same ožuj- ske podatke obližnjih mjesta, dočim bi se ostali dali eventualno tuma- čiti geografskim utjecajem, prem je teško pojmljivo, da ovaj za pol stupnja ima toliki upliv te da pro- uzrokuje toliko zakašnjenje. U ci- jeloj seriji ipak vidimo, da su po- daci iz zapadnih krajeva u glavnom kasniji od onih iz istočnih, što nas dovađa do zaključka, da crna roda naše krajeve naseljuje od istoka prama zapadu. jene, wo wir aus denselben Be- obachtungsorten auch Märzdaten besitzen. Außerdem sind noch einige Aprildaten auffallend, so jene aus Rađanovci, Kupinovo, Klakar, Na- prečava, Morović und Adasevei, von welchen die ersten zwei neben lauter Märzdaten der umliegenden Beobachtungsorte unhaltbar sind, während sich die übrigen eventuell durch den geographischen Einfluß erklären ließen, obzwar es schwer verständlich ist, daß dieser für einen halben Grad eine solche Wir- kung hätte und eine derartige Ver- spätung verursachen würde. In der ganzen Serie sehen wir doch, dab die Daten in den westlichen Ge- genden im großen Ganzen später fallen als in den östlichen, was uns zur Folgerung führt, daß der Schwarzstorch unsere Gegenden von Ost gegen West besiedelt. Kulminacija. — Kulmination. HI. IV. 12—16 17—21 22—26 27—31 1-5 6—10 11—15 16—20 21—25 26—30 1 — 7 12 1 2 2 — 4 1 Premda je kulminacija očita i posve dobro izražena, to nam ci- jela skrižaljka ipak ne pokazuje posve jasne slike selidbe. Početak selidbe pada u pentadu: III. 22—26, jer se onaj podatak iz pentade: III. 12—16 ne može smatrati početkom, tim manje, što je onda selidba za jednu pentadu posve prekinuta. Za- vršetak prave selidbe moramo uzeti u polovici travnja, jer je iza ove opet jedna pentada prazna a istom u dvijema zadnjim pentadama travnja nalazimo pet podataka, šestinu svih, koji se odnose možda na zakaš- njele primjerke ili ovise o gore spo- menutim faktorima. Kulminacija pada u pentadu: II 27—31 sa više od trećine podataka. Obzwar die Kulmination deutlich und vollkommen gut aus gedrückt ist, so gibt uns die ganze Tabelle doch kein vollkommen klares Bild des Zuges. Der Anfang des Zuges fällt in die Pentade: III. 22—26, da jenes Datum aus der Pentade: 12—16 nicht als Anfang angesehen werden kann, umso we- niger, da doch dann der Zug in einer Pentade ganz unterbrochen ist. Das Ende des eigentlichen Zuges müssen wir in der Hälfte des April annehmen, weil nach dieser wieder eine Pentade leer bleibt und wir erst in den zwei letzten Pentaden des April fünf Daten, also ein Sechstel aller, vor- finden, welche sich vielleicht auf Nr. — Mart. 16. — Soljani (XLIVa). Nk. — Apr. 30. — Zrinj (XLV). Priliöno veliki razmak uvje- tovan je kasnim travanjskim po- datkom iz Zrinja, no taj je posve dobro razumljiv, jer je uvjetovan hipsometrijskim utjecajem, kao što je to slučaj i kod obližnjih mjesta, koji također imadu sva kasne tra- vanjske podatke. Srednje vrijeme dolaska je samo za jedan dan kas nije nego što je lane bilo. 287 verspiitete Nachzügler beziehen oder von den oben angeführten Faktoren abhängen. Die Kulmination fällt in die Pentade: III. 27—31 mit mehr als einem Drittel Daten. R. — 45 dana (Tage). S. v. — Apr. 2. Die ziemlich große Schwan- kung ist die Folge des späten April- datums aus Zrinj, welches aber ganz gut verständlich ist, da es durch den hypsometrischen Einfluß verursacht wurde, wie dies auch bei den umliegenden Orten der Fall ist, welche auch alle späte April daten aufweisen. Das Ankunfts mittel ist nur um einen Tag später als im Vorjahre. -X- Clangula elangula (Linn.) XLV. — Mart. 13. — Rijeka. > Clivicola riparia (Linn.) XLIVa. — Apr. 26. — Senj (Marek). XLV. — » 21 — Jaruge. — » 14 — Novi Slankamen. XLVa. — 25. — Zagreb. ” Podatak iz Senja radi položaja mjesta motrenja napadan. Das Datum aus Senj wegen der Lage des Beobachtungsortes auffallend. Nr. — Apr. 14. — Novi Slankamen (XLV). R. — 12 dana (Tage). Nk. — » 26. — Senj (XLIVa). I. U. — Apr: le —O> Columba oenas (Linn ) XLIVa. — Febr. 24. — Vrbanja. — , 21 — Kupinovo. XLV, » 10. — Glinica. 5 ua lo — Golija! 5 — ,„ 7. — Piljenice. — » 18. — Subotska. 5 — » 18. — Gornji varoš. n — „13. — Novi varoš. ni — Mart. 14. — Rogolje. * — Febr. 16. — Petrovo selo. sì — 10. — Magić Mala. S = NR Davor. m — » 21. — Nijemci. LI — » 17 — Naprečava. XLVa. — Mart. 15. — Zagreb (Iveković). È — „14. — Grabovnica. — Febr. 28. — Garešnica. Li — 9, — Trnava. — Mart. 1. — Bedenička. Pa >, 6. — Grebenska. XLVI. — 14. — Peteranec. — Febr. 20. — Storgina greda. Preko dvije trećine svih po- dataka padaju u mjesec veljaču. Što dalje idemo u zonama prama sjeveru, to se više opažaju ožujski podaci, koji su dakle prema tomu posljedica geografskog utjecaja. Po- datak iz Rogolja (Mart. 14.) dao bi se protumačiti hipsometrijskim utje- cajem mjesta motrenja. Kulminacija. — II. 5—9 10—14 15—19 20—24 2 4 5 4 Kulminacija nije osobita, pada u pentadu: II. 15—19. dakle još pred datum srednjeg vremena do laska, koje je radi ožujskih poda taka kasnije. Prava selidba traje do početka ožujka, dakle je dosta kratka. Ožujski podaci iz polovice ovog mjeseca prouzročeni su, kako je već spomenuto, dijelom geograf- skim a dijelom hipsometrijskim utjecajem. Nr. E Febr: Razmak je puno manji, skoro za polovicu, od lanjske godine, jer se je selidba puno brže obavila. Srednje vrijeme je ali zato opet kasnije, kako to općenito ove go- dine opažamo. 7. — Piljenice (XLV.) Nk. — Mart. 15. — Zagreb (XLVa.) Uber zwei Drittel der Daten fallen in den Monat Februar. Je weiter wir in den Zonen gegen Norden gehen, um so mehr März- daten werden bemerkt, welche daher eine Folge des geographischen Ein flußes sind. Das Datum aus Ro- golje (Mart. 14.) ließe sich durch den hypsometrischen Einfluß des Beo bachtungsortes erklären. Kulmination. IBUL Sb DESG hl 1276 2 il — 4 Die Kulmination ist nicht besonders, sie fällt in die Pentade: II. 15—19, also noch vor das Datum des Ankunftsmittels, welches wegen der Märzdaten ein späteres ist. Der eigentliche Zug währt bis Anfang März, ist also ziemlich kurz. Die Märzdaten aus der Hälfte dieses Monats sind, wie schon erwähnt, teils durch den geographischen, teils durch den hypsometrischen Einflub hervorgerufen. R. — 37 dana (Tage). S. u. — Febr. 22. Die Schwankung ist viel kleiner, fast um die Hälfte als voriges Jahr, weil der Zug viel schneller von statten ging. Dafür ist aber das Ankunftsmittel wieder ein späteres, wie wir dies heuer allgemein bemerken. 289 + Columba palumbus (Linn.) XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44° 30° — 45° Jan. 31. — Senj (Marek). — 29—513 m. 'ebr. 20. — Senj (N.) — 29—513 m. Mario — Vrbanja. (Verić). — 87 m. Febr. 14. — Vrbanja. (Vuković.) — 87 m. » 12. — Strošinci. — 83 m. 14. — Franjina koliba. — 85 m. 1 „ 12. — Jamina. — 85 m. Podatak iz Senja (Jan. 31.) je jako ran, ali sigurno pouzdan, jer potiče od izvrsnoga našeg motritelja g. prof. Mareka; prema tomu po- datku je onaj drugi iz Senja pre- kasan te se po tom ne odnosi na prvo pojavljenje. Podatak se iz Vrbanje (Mart. 15.) uz onaj drugi iz istoga mjesta, budući da je za čitav mjesec kasniji, ne može održati. Nr. — Jan. 31. — Senj. Das Datum aus Senj (Jan. 31) istein sehr frühes, aber entschieden, sicher, da es von unserem vor- züglichen Beobachter H. Prof. Marek herriihrt; neben diesem Datum ist jenes zweite aus Senj zu spät und bezieht sich daher nicht auf das erste Erscheinen. Das Datum aus Vrbanja (Mart. 15.) kann sich neben dem zweiten aus demselben Be- obachtungsorte, weil es um ein ganzes Monat später fällt, nicht halten. R. — 14 dana (Tage). Nk. — Febr. 14. — Vrbanja, Franjina koliba. S. v. — Febr. 10. XLV. zona. — XLV. Zone. 45° — 450 30. Febr. 27. — Rijeka. — 3—65m. 10. — Vrata. — 771—-885m. ” Mart. 31. — Cetinski varoš. — 367—408 m. Mai 14. — Gredarkosa. — 239—334 m. Febr. 28. — Zirovac. — 305 m. 22. — Gvozdansko. — 16(—252 m. th) Mart. 20. — Majdan. — 200 m. 18. — Ljeskovac. — 370 m. . 18. — Kosna. — 222-261 m. » 21. — Kotarana. — 148-341 m. no 15. — Sočanica. — 239—279 m. » 25. — Bumbekovača. — 91—95 m. » 16. — Kraljeva Velika. — 100 m. 18. — Subotska. — 102 m. » 26. — Gornji varoš. — 94 m. 9. — Novi varoš. — 96—99 m. ” Mart. 23. — Rogolje. — 237 m. . — Gorice. (Beslić.) — 139 m. 19 Apr. 21. — Gorice (Jelenčić). — 139 m. Mart. 19. — Visoka greda. — 91 m. Febr. 21. — Mašić. — 139 m. » 26. — Kovačevac. — 133—219 m. Mart. 12. — Bijeli brijeg. —- 301 m. „20. — Petrovo selo. — 131 m. Febr. 28. — Vrbova. — 125 m. È 9. — Ratkovica. 110—208 m. Mart. 30. — Malino. — 107 m. Febr. 9. — Bučje. — 147 m. Apr. 7. — Slavonski stupnik. — 104 m. Mart. 22. — Davor. — 121—13I m. Febr. 10. — Kaniža. — 93 m. Mart. 15. — Jaruge. — 88 m. Febr. 14. — Bošnjaci. — 85 m. Mart. 3. — Komletinci. — 91 m. Febr. 27. — Nijemci. (Gosić.) — 90 m. » 28. — Nijemci. (Makarević.) — 90 m. n 17. — Naprečava. — 80—84 m. Apr. 15. — Adasevci. — 84 m. Mart. 13. — Ruma. — 111 m. Dok smo u pređašnjoj zoni vidjeli same podatke iz veljače i pače jedan iz siječnja, to se već u ovoj vidi geografski utjecaj, kojemu je ta posljedica, da se pokazuje više ožujskih podataka, naime trećina svih zabilježenih. Podaci se iz mje- seca travnjaisvibnja kao daleko pre- kasni moraju bezuvjetno zabaciti, jer se ne dadu ničim motivirati. Kod podataka iz mjeseca veljače kao što i kod onih iz ožujka ne dade se raspoznati nikakav hipsome- trijski utjecaj, koji bi možda kod ovoga ili onoga mjesta motrenja dje- lovao. Podatak iz Cetinskog varoša (Mart. 31.) možemo, premda je i on malo prekasan, ipak zadržati, jer se tim srednje vrijeme dolaska ne mi- jenja. Nr. — Febr. 9. — Ratkovica, Bučje. Nk. — Mart 31. — Cetinski varoš. Während wir in der triiheren Zone nur Februardaten, ja sogar ein Januardatum vorgefunden ha- ben, so sehen wir schon hier einen geografischen Einfluß, dessen Wir- kung darin besteht, daß sich mehr Märzdaten zeigen, nämlich ein Drit tel sämtlicher. Die Daten aus den Monaten April und Mai sind weit zu spät und müssen auf jeden Fall eliminiert werden, da sie durch nichts motiviert werden können. Bei den Daten aus dem Monate Februar wie auch bei denen aus dem März läßt sich gar kein hypso- metrischer Einfluß ersehen, der viel- leicht bei diesem oder jenem Beo- bachtungsorte auftreten würde. Das Datum aus Cetinski varoš (Mart 31.) können wir, obzwar auch dieses et- was spät ist, doch beibehalten, da dadurch das Ankunftsmittel nicht verändert wird. R. — 50 dana (Tage). S. v. — Febr. 15. 291 XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45° 30' — 460. Febr.14. — Dolnji Sarampov. — 96 m. „ 10. — Obreška. — 127 m. n 16. — Sišćani. — 120—136 m. „ 14. — Štefanje. — 110—164 m. » 14. — Kraljevac. — 1435—177 m. „ 19. — Ivanska. — 151 m. n 22. — Bršljanica. — 167 m. „ 15. — Kaniška Iva. — 136 m. » 26. — Garešnica. — 130 m. » 9. — Hercegovac. — 139 m. n 9. — Trnava. — 131—145 m. Ova nam serija podataka po- Diese Datenserie zeigt aus kazuje lih samo podatke iz veljače ; o kakvom geografskom ili hipsome- trijskom utjecaju ne može biti go- vora. Razmak je jako malen. Nr. — Febr. 9, — Hercegovac, Trnava. Nk. — Febr. 26. — Garešnica. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 460 — 46° 30“. Apr. I Boke — AN in schließlich nur Februardaten; von irgend einem geographischen oder hypsometrischen Einflusse kann keine Rede sein. Die Schwankung ist sehr klein. R. — 17 dana (Tage). S. v. — Febr. 15. Mart 20. — Peteranec. — 133 m. Budući da iz ove zone na žalost imamo samo ova dva podatka, koja su osim toga još i jako kasna, po gotovo onaj iz Bele, to ne mo- žemo proračunati selidbene formule niti se upustiti u kakve zaključke. Završivši ovako detajlnu ob- radbu po zonama, podajemo sada i kod ove vrsti prijegled formula po- jedinih zona, kulminacije njihove te napokon opću formulu. Nachdem wir aus dieser Zone leider nur diese zwei Daten haben, welche außerdem, besonders jenes aus Bela, noch sehr spät sind, so können wir weder die Zugsformel berechnen, noch uns in welche Konklusionen einlassen. Nachdem wir jetzt die detaillierte Bearbeitung nach Zonen vollendet haben, geben wir auch bei dieser Art die Übersicht der Formeln, deren Kulminationen und zum Schlusse die Landesformel. Zona Nr. Nk. R. S. v. Zone Früh. Ank. | Spät. Ank. | Schwank. Mittel. XLIVa. Jan. 31. | Febr. 14 | 14 | è | Febr. 10. E XLV. Febr. 9. Mart. 31. | 50 | po db XLVa. ch pd Febr. 26. | 17 È O, 3 * 292 U svim stupcima ove skri- žaljke se donekle vidi geografski utjecaj, ako i nije posve jasno iz- ražen i postepen Kod najranijeg do- laska vidimo u prvoj zoni (XLIVa.), najjužnijoj, najraniji datum, dočim je u ostalim dvijema zonama kas- niji ali jednak. U drugom stupcu, koji sadržaje najkasniji dolazak, je napadan kasni podatak iz XLV. zone, koji se ali ne može elimini- rati, jer je slijedeći samo za jedan dan raniji i jer baš u toj zoni, kako smo vidjeli ima trećina svih poda- taka iz ožujka. Inače su i tu po- daci u sjevernim zonama kasniji nego li u južnoj. I kod razmaka pada nam opet XLV. zona u oči radi veličine istoga, koji je ali po- sljedica jako kasnog oZujskog po- datka za najkasniji dolazak. Srednje vrijeme svih zona pada u mjesec veljaču i to je u najjužnijoj zoni najranije, dok je u ostalim dvijema zonama kasnije ali skoro jednako. In allen Kolumnen dieser Ta- belle sieht man gewissermaßen ei- nen geographischen Einfluß, wenn dieser auch nicht vollkommen deut- lich ausgedrückt und stufenweise . fortschreitend ist. Bei der frühesten Ankunft sehen wir in der ersten Zone (XLIVa.), der südlichsten, das früheste Datum, während esin den beiden anderen Zonen später aber gleich ist. In den zweiten Ko- lumne, welche die späteste An- kunft enthält, ist das späte Datum aus der XLVa. Zone auffallend, welches aber nicht eliminiert wer- den kann, da das folgende nur um einen Tag früher fällt und weil eben in dieser Zone, wie wir ge- sehen haben, ein Drittel aller Da- ten dem Monate März angehört. Sonst sind auch hier die Daten in den nördlicheren Zonen später als in der südlichen. Auch bei der Schwankung fällt uns wieder die XLV. Zone wegen der Größe der- selben auf, welche aber die Folge des späten Märzdatums für die spa- teste Ankunft ist. Das Mittel aller Zonen fällt in den Monat Februar und zwar in der südlichsten Zone am frühesten, während es in den übrigen zwei Zonen später aber fast gleich ist. Kulminacija. — Kulmination. Pentade — Pentaden. z, LIL II. ona Zone S Eo 1a aio | aaa MER E) 3,45) 878 | Jato 12] era ee | | = XLIVa. 1\-|4|-|1l1|-}|-] ne nu i XLV. E | Ide (30) 8 LL (48247 XLVa. — | 2|4|3|1|1|-]|-]|-|[|-]|— Zbroj — Summe 1 512, BB | 4 -| “ 4 2 2 U XLIVa. zoni pričinja se selidba posve nepravilnom, čemu je ali možda uzrok mali broj poda- taka, što ga iz ove zone imamo. Kul- minacija leži u pentadi: II. 10—14., ali je od ostalih podataka rastav- ljena praznim pentadama. U drugoj zoni (XLV.) imamo za pravo dvije kulminacije, jer je selidba jednom prekinuta. Prva pada u pentadu: I. 25. — III. 1 a druga u pentadu: HI. 17—21., koja je mnogo slabija. Osim toga su podaci i prije prve kulminacije dosta nejednako po pentadama razmješteni te ne rastu jednolično postepeno do nje. U zad- njoj napokon zoni (XLVa.) pada kulminacija u pentadu: II. 10—14., ali nije ni tu posve oštra i nalazi se odma na početku selidbe. Ako pregledamo napokon kulminaciju svih zona, to ona leži u istoj pen- tadi, u kojoj se nalazi i u zadnjoj zoni, naime u pentadi: Il. 10—14., gdje ima skoro petinu svih poda- taka. S jedne i s druge strane od ove kulminacije je broj podataka u pojedinim pentadama i opet ne- jednolično poredan a cijela selidba je u svim zonama u pentadi III. 7—11. posve prekinuta, da opet sa slijedećom pentadom, ali samo u XLV. zoni, započne. Nr. — Jan. 31. — Senj (XLIVa.) Nk. — Mart 31. — Cetinski varoš (XLV.) 293 In der XLIVa. Zone scheint der Zug vollkommen unregelmäßig gewesen zu sein; der Grund ist vielleicht auch nur die kleine An- zahl Daten, die wir aus dieser Zone besitzen. Die Kulmination liegt in der Pentade: II. 10—14., aber sie ist von den anderen Daten leere Pentaden getrennt. In der zweiten Zone (XLV.) haben wir eigentlich zwei Kulminationen, weil der Zug einmal unterbrochen ist. Die erste fällt in die Pentade: II. 25. — III. 1. und die zweite in die Pentade: III. 17—21., welche aber viel schwächer ist. Außerdem sind die Daten auch vor der ersten Kulmination ziemlich ungleich- mäßig in den Pentaden verteilt uud wachsen nicht einförmig stufen- weise bis zu ihr. In der letzten Zone (XLVa.) endlich fällt die Kul- mination in die Pentade : II. 10—14., aber sie ist auch hier nicht ge- nügend scharf und liegt gleich am Anfange des Zuges. Wenn wir endlich die Kulmination, aller Zo- nen betrachten, so sehen wir, dab sie in derselben Pentade liegt, wie wir sie auch in der letzten Zone fanden, nämlich in der Pentade: II. 10—14., wo sie fast das Fünftel aller Daten hat. Auf die eine sowie auch auf die andere Seite von die- ser Kulmination ist die Anzahl der Daten in den einzelnen Pentaden wieder unregelmäßig verteilt und der ganze Zug ist in allen Zonen in der Pentade: III. 7—11. ganz unterbrochen, um wieder mit der folgenden Pentade, aber nurin der XLV. Zone, zu beginnen. durch R. — 59 dana} (Tage). S. 2 Febr. 12. 294 Srednje vrijeme padai kod ove ptice dosta ranije nego što je to bio prošlih dviju godina slučaj. Das Ankunftsmittel fällt auch bei diesem Vogel ziemlich früher, als das die vertlossenen zwei Jahre der Fall war. + Coracias garrulus (Linn.) XLIVa. — Febr. 27. — Ravni dabar. — Apr. 30. — Podgajci. » 15. — Drenovci. — Mai 1. — Soljani. 4. — Vrbanja. 1. — Strošinci. 2. — Franjina koliba. 1. — Jamina. — Apr. 25. — Kupinovo. 1 XLV. — Mai 5. — Alan. + — Apr. 27. — Vrbovsko. si — o, 27. — Blatnica. si — n 29. — Ivanec. si — Dem“, \ — Mali Gradac. ir — Mai 9. — Kotarana. De — Apr. 18. — Subotska. i — o» 29. — Gornji varoš. > — » 25. — Gorice. RS E.) 27. — Jaruge. È — , 80. — Dalj. # — » 28. — Morović. 3 — Mai 6. — Adaševci (Kavedzić.) < — Apr. 20. — Adaševci (Šoić.) XLVa. — „ 21. — Hrsovo. n; — Mai 4. — Gudovac. — 2. — Kaniška Iva. — Apr. 2. — Ciglenica. MEV ao ano 3. — Peteranec. — Mai 1z ove serije moramo svakako izlučiti podatke iz Ravnog dabra i Malog Graca. Prvi je daleko preran za ovu našu selicu, koja spada među one, koje najkasnije dolaze u naše krajeve, ako i ne uzmemo u obzir visoki položaj mjesta motrenja u gori. Drugi po gotovo nije moguć, jer ova ptica nikada kod nas ne prezimljuje, te se on može samo kao pogreška u motrenju kvalifici- rati. Jedna trećina ostalih podataka ” In dieser Serie miissen wir auf jeden Fall die Daten aus Karni dabar und Mali Gradac eliminieren. Das erstere ist viel zu früh für diesen unseren Zugvogel, der zu den am spätesten in unseren Ge- genden ankommenden gehört, wenn wir auch die hohe Lage des Be- obachtungsortes im Gebirge nicht in Betracht ziehen. Das zweite ist absolut unmöglich, denn dieser Vogel überwintert bei uns nie, po prilici pada u mjesec svibanj, dok su ostali podaci travanjski. Kasne podatke viđamo iz Srijema, što nas dovađa do zaključka, da se ova ptica kod selidbe širi u našim krajevima od zapadu prama istoka; inače se geografski utjecaj baš oso- bito ne opaža. Hipsometrijski utjecaj prouzrokuje također zakašnjenje u nekim mjestima motrenja. Kulminacija. IV. 15 6—10 11--15 16—20 1 — il 2 Premda leži kulminacija u pentadi: V. 1—5 sa trećinom po- dataka, dakle skoro posve pri kraju selidbe, to ipak najveća množina podataka pada u mjesec travanj, u kojem prava selidba započinje po- lovicom mjeseca te lijepo poste- peno do kulminacije raste da iza ove naglo padne, tako da imamo samo još dva podatka iz pentade iza kulminacije, čime je selidba zaključena. Čitava skrižaljka nam dobro pokazuje brzo širenje ove vrsti za vrijeme selidbe u našim krajevima. Nr. — Apr. 2. — Ciglenica (XLVa.) Nk. — Mai 9. — Kotarana (XLV.) Kod formule nam opet ma- leni razmak svjedoči za brzo ši renje. Srednje vrijeme je ovdje opet nešto kasnije nego što je lane bilo. 295 und kann dasselbe nur als Be- obachtungsfehler qualifiziert wer- den. Ein Drittel der übrigen Daten beiläufig fällt in den Monat Mai, während die anderen Aprildaten sind. Späte Daten besitzen wir aus Sirmien, was uns zu der Folgerung veranlaßt, daß sich dieser Vogel auf dem Zuge in unseren Gegenden von West nach Ost ausbreitet; sonst ist der geographische Einfluß nicht besonders bemerkbar. Der hypso- metrische Einfluß verursacht auch in einigen Beobachtungsorten Ver- spätungen. Kulmination. V. 21—25 26—30 1-5 6—10 5 7 3) 2 Obzwar die Kulmination in der Pentade: V. 1—5 mit einem Drittel sämtlicher Daten liegt, also fast ganz zu Ende des Zuges, so fällt doch die größte Menge der Daten in den Monat April, wo der Hauptzug um Mitte des Monats beginnt und schön bis zur Kulmi- nation wächst, um nach dieser rasch zu fallen, so daß wir nur noch zwei Daten aus der Pentade nach der Kulmination haben, womit der Zug beendet ist. Die ganze Tabelle zeigt uns schön die schnelle Verbreitung dieser Art in unseren Gegenden während des Zuges. R. — 37 dana (Tage). S. v. — Apr. 27. In der Formel zeugt wieder die kleine Schwankung für die schnelle Verbreitung. Das Mittel ist hier wieder ein etwas späteres als im Vorjahre. > Coturnix coturnix (Linn.) XLIVa. — Mai 27. — Senj (N.) nol Ana sat ic 296 XLIVa. — Apr. konaa | si — Mai Ende fi. Rajevo selo. 7. — Soljani (Kadić.) x — Apr. 27. — Soljani (Nikolić.) a; — „29. — Vrbanja. x — o, 27. — Strošinci (Jelić.) . — ,» 29. — Strošinci (Trconić.) 5 — o, 24. — Franjina koliba. $ — , 22. — Jamina. > — >, (15. — Kupinovo. XLV. — Mai 5. — Rijeka. = — ,„ 5. — Krivi put. > — Apr. 22. — Glinica. ” — Mai 9. — Bojna. i — ,„ 1. — Ivanec. È — » 26. — Ljeskovac. E — —,» 10. — Kotarana: x — Apr. 18. — Subotska. do — Mai 11. — Jamarica. xi — o, (11. — Paklenica. Sa — —, 18. — Gornji varoš. ca — o, 13. — Novi varoš. i — Apr. 28. — Otok. X — , 28. — Slakovci. a. — ,» 28. — Adaševci (Kavedžić.) — , 20. — Adaševci (Šoić.) 1 XLVa. — „ 28 — Ivanić-kloštar. 7 — , 18. — Fuka. 2 — Mai 21. — Popovae. 3 — ,„ 8. — Kaniška Iva. n — Apr. 24. — Hercegovac. N — Mai 4. — Sirač. XLVI. — ,„ 1. — Radoboj. e — n 5. — Bela. > — Apr. 28. — Peteranec. Ove se godine u cijeloj seriji ne pokazuje nijedan podatak pre- zimljenja, kao što je to lane bilo slučaj. Polovica podataka pada u mjesec svibanj. Od ovih su podaci iz Senja (Mai 27.), Ljeskovca (Mai 26.) i Popovca (Mai 21.) daleko pre- kasni, ne dadu se niti geografskim, niti hipsometrijskim utjecajem tu- mačiti te moraju zato svakako ot- pasti. Druga polovica podataka pada u mjesece travanj. In diesem Jahre finden wir - in der ganzen Serie kein einziges Überwinterungsdatum, wie dies im Vorjahre der Fall war. Die Hälfte der Daten entfällt auf den Monat Mai. Von diesen sind jene aus Senj (Mai 27.), Ljeskovac (Mai 26.) und Poporac (Mai 21.) weit zu spät, lassen sich weder durch den geo- graphischen noch durch den hypso- metrischen Einfluß erklären und müssen daher auf jeden Fall weg- Bududi da i od ove vrsti imamo dovoljan broj podataka, to ćemo uz formulu prikazati i kulmi- naciju. 297 fallen. Die andere Hälfte der Daten gehört dem Monat April an. Nachdem wir auch von dieser Art eine genügende Datenzahl be- sitzen, so werden wir nebst der Formel auch die Kulmination be- rechnen. Kulminacija. — Kulmination. IV: M 11—15 16—20 21—25 26—30 1-5 6—10 11—15 16—20 21—25 26—30 2 2 4 10 7 Kulminacija je ovdje posve jasno izražena i to baš u polovici glavne, prave selidbe, koja traje od polovice travnja do polovice svibnja; ona leži u pentadi: IV. 26—30. te od nje pada broj poda- taka na jednu i na drugu stranu sasvim postepeno, pružajući nam na taj način sliku posve pravilne selidbe. Nadalje se iz ove skrižaljke također jasno vidi, da ona tri kasna svibanjska podatka, o kojima smo gore govorili, ne spadaju na pravu selidbu te da ih možemo pravom eliminirati. Kulminacija je za jednu pentadu napred pomaknuta od lanj- ske, premda je selidba kasnije po- čela, ali je također jasnija a i sama selidba pravilnija. Nr. — Apr. 13. — Fuka (XLVa.) 4 4 — li 2 Die Kulmination ist hier vollkommen klar ausgedrückt und zwar genau in der Mitte des eigent- lichen Hauptzuges, welcher von Mitte April bis Mitte Mai währt; sie liegt in der Pentade: IV. 26 — 30. und von ihr fällt die Daten- zahl auf beide Seiten vollkommen stufenweise ab, indem sie uns auf diese Weise das Bild eines ganz regelmäßigen Zuges vor Augen führt. Weiters sieht man auch aus dieser Tabelle ganz deutlich, dab jene drei späten Maidaten, von welchen wir oben sprachen, nicht zam Hauptzuge gehören und dab wir sie also mit Recht eliminieren können. Die Kulmination ist um eine Pentade früher als voriges Jahr, obzwar der Zug später an- fing, sie ist aber auch deutlicher und der Zug selbst regelmäßiger. R. — 30 dana (Tage). Nk. — Mai 13. — Gornji varoš, Novi varoš (XLV.) Za brzo raširenje prigodom selidbe govori također maleni raz mak, koji je manji od razmaka pri- jašnjih dviju godina. Srednje vri- jeme pada ove godine kasnije od lanjskog ali ranije od preklanjskog, budući da je ovo bilo tek u svibnju. Nalazimo ga u istoj pentadi, u kojoj smo konstatovali i kulminaciju. S. v. — Apr. 29. Für das schnelle Verbreiten während des Zuges spricht auch die kleine Schwankung, welche kleiner ist als in den verflossenen zwei Jahren. Das Mittel fällt heuer später, als im Vorjahre aber früher als vor zwei Jahren, nachdem dieses erst im Mai war. Wir finden es in derselben Pentade, in der wir auch die Kulmination konstatierten. 298 > Crex crex (Linn.) XLIVa. — Mart. 31. — Senj (Marek, N.) XLV. — Mai 7 — Slakovci. XLVa. — Apr. 27. — Kaniška Iva. XLVI. — Mai 5. — Bela. Podatak iz Senja (Mart. 31.) je jako ran, ali moguć radi južnog položaja mjesta motrenja uz more. Das Datum aus Senj (Mart. 31.) ist sehr früh aber möglich wegen der südlichen Lage des Beobach- tungsortes am Meere. Nr. — Mart. 31. — Senj (XLIVa.) R. — 37 dana (Tage). Nk. — Mai 7. — Slakovci (XLV.) S. v. — Apr. 25. > Cuculus canorus (Linn.) XLIV. zona. — XLIV. Zone. 44% — 44" 30“. Mai 30. — Nonjsko. — T22—984 m. Apr. 29. — Lovinac. — 591 m. „. 24. — Mazin. — 837-888 m. Febr. 2. — Zrmanja. — 299 m. Apr. 16. — Palanka. — 269 m. Iz ove serije možemo dra podatka i to onaj iz Konjskog (Mai 30.) i onaj iz Zrmanje (Febr. 2.) eli- minirati. Prvi je daleko prekasan te se ne može ni hipsometrijskim utjecajem opravdati a drugi opet svakako preran pa se valjda temelji na zabuni. Onda nam preostaju samo travanjski podaci, koji daju slijedeću forinulu : Nr. — Apr. 16. — Palanka. Nk. — Apr. 29. — Lovinac. XL1Va. zona. — Aus dieser Serie können wir zwei Daten und zwar jenes Konjsko (Mai 30.) und jenes aus Zrmanja (Febr. 2.) eliminieren. Das erste ist viel zu spät und kann aus nicht einmal durch den hypso- metrischen Einfluß eine Berechti- gung erlangen, das zweite wieder jedenfalls zu früh und basiert wahrscheinlich auf einem Irrtum. Dann bleiben uns nur Aprildaten, welche folgende Formel ergeben: R. — 13 dana (Tage). S. LE Apr. 25. XLIVa. Zone. 44’ 30° — 45°. Mai 1. — Ravni dabar. — 751-985 m Apr. 16. — Kuterevo. — 476—863 m. » 25. — Dolnje Pazarište. (Dugandžija.) — 603 m. Mai 27. — Dolnje Pazarište. (Habel) — 603 m. Apr. 26. — Dolnje Pazarište. (Župan) — 603 m. Mai 19. — Stirovača (Petrović.) — 498—799 m. » 26. — Stirovača. (Sakić.) — 498—799 m. Apr. 16. — Sinac. — 462 m. „ 19. — Ljubovo. — 591 m. Apr. 18. — Mrsinj. — 794 m. „ 24. — Priboj. — 673 m. » 26. — Kapela. — 720 m. 299 Mai 10. — Pećane. — 636—714 m. Apr. 23. — Željava. — 854 m. 27. — Šeganovac. 647—1041 m. » 24. — Baljevac. — 346 m. „ 25. — Frkašić. — 644 m. 26. — Zavalje. (Radaković.) — 423 m. ” „ 21. — Zavalje. (Repac.) — 423 m. Mai 1. — Skočaj. — 406—948 m. . konac \ Apr. Ende | 24. — Podgajci. — 85 m. » 15. — Drenovci. — 87 m. — Rajevo selo. — 85 m. » 24. — Soljani. (Kadic.) — 83 m. 22. — Soljani. (Nikolié.) — 83 m. s 16. — Vrbanja. (Verić.) — 87 m. » 26. — Vrbanja. (Vukovié.) — 87 m. 8. — Strošinci. (Jelić.) — 83 m. 9. — Strošinci. (Trconić.) — 83 m. 9. — Franjina koliba. — 85 m. Mai 9. — Rađanovci. — 85 m. Apr. 7. — Jamina. — 85 m. „ 5 — Ogar. — 79 m. ” Pretežna većina podataka pada u mjesec travanj. Nekoji od svibanjskih podataka moraju se svakako ispustiti; tako onaj iz Dol- njeg Pazarista (Mai 27.), budući da imamo iz istog mjesta motrenja dva druga i to iz mjeseca travnja. Isto je slučaj sa podatkom iz Sti rovače (Mai 26.), jer i tu se nalazi još jedan raniji podatak. Napokon podatak iz Rađanovaca (Mai 9.) se također ne može održati, jer je za čitav mjesec kasniji od podataka obližnjih mjesta, koja leže osim toga još i u istoj visini nad _ morem, te se dakle ne može ni hipsometrij- skim utjecajem protumačiti. Iz či- tave serije razabiremo, da su na zapadu kasniji podaci, pače se samo tu nalaze svibanjski, dočim su u Srijemu i opet podaci raniji. Mnogo 13. — Kupinovo. — 78 m. Die größte Anzahl der Daten fällt in den Monat April. Einige der Maidaten müssen auf jeden Fall weggelassen werden; so jenes aus Dolnje Pazariste (Mai 27.), nachdem wir aus demselben Be- obachtungsorte zwei andere und zwar Aprildaten haben. Dasselbe gilt auch von dem Datum aus Sti- rovaca (Mai 26.), denn auch hier finden wir noch ein früheres Datum. Endlich ist auch das Datum aus Radanovei (Mai 9.) unhaltbar, da es um einen ganzen Monat später fällt als die Daten der umliegenden Be- obachtungsorte, welche außerdem noch in derselben Meereshöhe liegen, so dab es also nicht einmal durch den hypsometrischen Einfluß er- klärlich ist. Aus der ganzen Serie ersehen wir, dab sich im Westen 300 toj razlici u vremenu sigurno i do- prinaša velika visina mjesta mo- trenja naših zapadnih krajeva, dakle hipsometrijski utjecaj, ako i tu možda ne dolazi još u obzir geo grafski utjecaj, da naime kukavica naše krajeve naseljuje od istoka prama zapadu. Nr. — Apr. 8. — Ogar. Nk. — Mai 19. — Stirovača. XLV. zona. — spätere Daten vorfinden, ja nur hier finden wir Maidaten, während Sir mien wieder frühere Daten auf- weist. Viel trägt zu diesem Uuter schiede in der Zeit sicher die grobe Höhe der Beobachtungsorte unserer westlichen Gegenden bei, also der hypsometrische Einfluß, wenn viel- leicht außerdem nicht auch hier noch der geographische Einfluß in Be- tracht zu ziehen ist, daß nämlich der Kuckuck unsere Gegenden von Ost nach West besiedelt. R. — 44 dana (Tage). So — Apr. 24. XLV. Zone. 45° — 45° 30'. Apr. 21. — Rijeka. — 3—65 m. „27. — Jelenje. — 326 m. 28. — Rogozno. — 1063 m. al 7. — Lič. (Milošević.) — 726 m. Mai 12. — Lie. (Pavlić). — 726 m. sa 1 — Ravno. — 880—992 m. Apr. 29. — Stalak. (Butković.) — 260—576 m. 27. — Stalak. (Vukelić.) — 260—576 m. Mai 6. — Tuk. — 878 m. Apr. 27. — Alan. — 871 mn. DI 22. — Omar. — 708—1056 m. 24. — Krivi put. 921 m. » 22. — Jasenak. (Nikšić, Turkalj.) — 628—729 m. » 28. — Jasenak. (Uršan.) — 628—129 m. j9" = Krakar: 463m. » 28. — Vrbovsko. — 506—578 m. » 24. — Drežnica. (Butković.) — 574 m. » 25. — Drežnica. (Jurčić.) — 574 m. 3 23. — Drežnica (Uzelac.) — 574 m. 22. — Tisovac. — 685 m. » 25. — Gomirje. (Begović.) — 437 m. „ 22 — Gomirje. (Stiglié.) — 437 m. . 26. — Musulinski potok. (Mamčula.) — 988—847 m. . 28. — Musulinski potok. (Pavlić.) — 588—847 m. 22. — Modruš. — 598—803 m. Mart. 27. — Slušnica. — 309 m. 460 m. 2. — Glinica. — 234—299 m. Apr. 17. — Lađevac. — 36 » 19 — Vojnić. — 146—209 m, Apr. 301 Gredarkosa. — 239—334 m. Golinja. — 155—202 m. Bojna. — 225—395 m. Stankovac. — 192—202 m. Glina. — 112—220 m. Buzeta. — 208—370 m. - Ivanec. -— 227 m. Žirovac. (Adamović, Crnobrnja.) — 305 ın. Žirovac. (Janjanin.) — 305 m. Čavlovica. — 204 m. - Klasnić. — 208 m: Mokrice. — 129 m. Gvozdansko. — 167—252 m. Majdan. — 200 m. Mali Gradac. — 242 m. Ljeskovac. — 370 m. Novo selišće. — 173—183 m. Kosna. — 222—261 m. Kotarana. — 148—541 m. Sočanica. — 239—279 m. Hrastovica. — 155 m. Zrinj. — 239—355 m. Umetić. — 171-213 m. Babina rijeka, — 231 m. Lonja. — 98 m. Zivaja. — 99 m. Crkveni bok. — 96 m. Puska. (Lukačević.) — 98 m. Puska. (Trivunčić.) — 98 m. _ Cerovljani. — 139—147 m. Bumbekovača. — 91—95 m. Kraljeva Velika. (Panić.) — 100 m. Kraljeva Velika. (Vaistina.) — 100 m. Piljenice. (Lukačević.) — 105 m. Piljenice. (Pavletić.) — 105 m. Subotska. — 102 m. Jasenovac. — 94 m. Jamarica. — 134 m. o Paklenica. — 130 m. Novi varoš. — 96—99 m. Cage. — 136—280 m. Ratkovac. (J. Dragnić.) — 142 m. Ratkovac. (T. Dragnić.) — 142 m. Gorice. (Bešlić.) — 139 m. Gorice. (Jelenčić.) — 139 m. Visoka greda. — 91 m Masić. — 139 m. 302 Apr. 9. — Kovačevac. — 133—219 m. ha ib =Dolına, — Sela 13. — Vrbje. — 97 m. 8. — Tisovac. — 442-460 m. x 9. — Gunjavci. — 255—323 m. n 14. — Godinjak. — 111—136 m. n 7. — Petrovo selo. — 131 m. È, 13. — Laze. — 379 m. 8. — Malino. — 107 m. S 8. — Bučje. — 147 m. „ 10. — Davor. — 121—181 m. 14. — Cerje. — 119—160 m. » 283. — Klakar. — 89 m. Mart. 2. — Jaruge. — 88 m. Apr. 20. — Bošnjaci. (Novoselac.) 18. — Bošnjaci. (Penlić.) — 85 m. 26. — Otok. (Blaževac.) — 90 m. 20. — Otok. (Zihovsky.) — 90 m. » 23. — Komletinci. (Gašić.) — 91 m. 13. — Komletinci. (Kurjaković.) — 91 m. s 17. — Komletinci. (Štefanović.) — 91 m. = 19. — Varoš. — 80—84 m. » 12. — Morović. (Lozjanin.) — 85 m. = 6. — Morović. (Ognjanović.) — 85 m. » 28. — Morović. (Petrović.) — 85 m. » 23. — Adaševci. — 84 m. 18. — Novi Slankamen. — 128 m. Kao kod svih motrenih vrsti, tako imamo i kod ove najviše po- dataka iz ove zone. Između svih podataka nalazimo samo tri iz mje- seca svibnja, od kojih ali prvi iz Lita otpada, jer imamo iz istog mjesta i jedan travanjski podatak. Druga dva svibanjska podatka iz Tuka i Ravnoga mogu se možda od- biti na visoki položaj mjesta mo- trenja te napokon ni ne uplivaju na srednje vrijeme dolaska, tako da ih možemo zadržati. Nadalje imamo također tri ožujska podatka, koji se ali radi toga, što su bezuvjetno prerani, ne mogu održati. Svi ostali podaci padaju u mjesec travanj i tu konstatujemo ono isto, što smo bili već za XLIVa. zonu spomenuli, da naime u istočnim krajevima naše Wie bei allen beobachteten Arten, so habon wir auch bei dieser die meisten Daten aus dieser Zone. Unter allen Daten finden wir nur drei Maidaten, von denen aber das erste aus Lič entfällt, da wir aus demselben Beobachtungsorte auch ein Aprildatum haben. Die zwei andern aus Tuk und Ravno können vielleicht auf die hohe Lage der Beobachtungsorte zurückgeführt werden und schließlich beeinflußen sie das Mittel gar nicht, so dab wir sie beibehalten können. Weiters haben wir auch drei Märzdaten, welche sich aber deshalb, weil sie entschieden zu früh sind, nicht halten können. Alle übrigen Daten fallen in den Monat April und hier konstatieren wir dasselbe, was wir domovine dolaze razmjerno raniji podaci nego li u zapadnim, čemu je uzrok s jedne strane hipsometrij- ski utjecaj naših zapadnih mjesta motrenja a s druge opet geografij- ski radi smjera naseljivanja od is- toga prama zapadu. Nr. — Apr. 1. — Visoka greda. Nk. — Mai 6. — Tuk. Srednje vrijeme pada ovdje mnogo ranije nego li u predjašnjim dvjema zonama, premda su one južnije, čemu je po svoj prilici uzrok velika visina većine mjesta motrenja u onim zonama. XLVa. zona. — 303 bereits für die XLIVa. Zone er wähnt haben, dab sich nämlich in den östlichen Gegenden unseres Vaterlandes relativ frühere Daten vorfinden als in den westlichen: der Grund hierzu liegt eines Teils im hypsometrischen Einflusse der westlichen Beobachtungsorte, des andern aber wieder im geogra- phischen wegen der Richtung der Verbreitung von Ost nach West. R. — 36 dana (Tage). S. v. — April 15. Das Mittel fällt hier viel früher als in den vorhergehenden zwei Zonen, obzwar jene südlicher liegen, und der Grund hiezu ist höchstwahrscheiulich in dergroben Höhe der meisten Beobachtungsorte in jenen Zonen zu suchen. XLVa. Zone. 45% 30° — 46°. Apr. 1. — Krasno. — 714 m. ni 20. — Sošice. — 582 m. 2 23. — Petričko selo. — 619—652. m. A 25. — Javor. — 563—770 m. a 25. — Novo selo. 805 m. n 13. — Stojdraga. — 520 m. ;i 21. — Samobor. — 168 m. A 19. — Zagreb. — 135 m. 2, 10. — Planina. — 330 m. ai 17. — Staničić. — 139—195. 5. — Ivanić grad. — 103 m. Mart. 24. — Ivanić klostar. — 159 m. Apr. 13. — Bukovac. (Kramberger.) — 119—148 m. È 830. — Bukovac. — 119—148 m. a 10. — Suhaja. — 169 m. 5 20. — Grabovnica. — 140—188 m. zi 16. — Sišćani. — 120—136 m. ia; (ito SVEO mi = 16. — Staro selo. — 110—164 m. Mart. 30. — Kraljevac. — 143—177 m. Apr. 5. — Samarica. — 181 m. n 12. — Ivanska. — 151 m. È 13. — Brinjani. — 131 m. ” 3. — Bršljanica. — 167 m. 304 Apr. 11. — Begovača. — 147—1% m. 1) ” Mart. 27. 22. — Kaniška Iva. — 136 m. 5. — GareSnica (pl. Aue). — 130 m. 7. — Garešnica. (Csikoš). — 130 m. Apr. 8. — Garešnica. (Zivoder.) — 130 m. n Mart. 11. — Kajgana. — 134 m. 30. — Hercegovac. — 139 m. Apr. 7. — Trnava. — 131-145 m. 8. — Grebenska. — 219 m. ob] Mart. 5. — Stwač. — 163 m. Apr. 15. — Osijek. — 94 m. Broj ožujskih podataka je u ovoj zoni relativno veći nego li u pređašnjoj. Inače imamo isključivo samo travanjske podatke i to opet na istoku ranije nego li na zapadu. Nr. — Apr. 1. — Krasno. Nk. — Apr. 30. — Bukovac. Die Zahl der Märzdaten ist hier relativ größer als in der vorigen Zone. Sonst sind ausschließlich nur Aprildaten vorhanden und das wieder im Osten frühere als im Westen. R. — 29 dana (Tage). S. v. — Apr. 15. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 460 — 46% 30°. Apr. 30. — Gjurmanec. — 189 m. 24. — Petrovsko. 3. — Zabok. — 160 m. 23. — Radoboj. — 257 m. Mai 3. — Sv. Kriz. — 253 m. 2. — Maruševec. — 209—224 m. 280—492. Apr. 15. — Peteranec. — 133 m. U ovoj zoni nalazimo dva svibanjska podatka, što je posve pojmljivo, budući da imamo našu najsjeverniju zonu pred sobom. Nr. — Apr. 3. — Zabok. Nk. — Mai 3. — Sv. Križ. Srednje vrijeme je tu kasnije nego li u pređašnjim dvjema zo nama i to svakako iz gore spome- nutog razloga. Kao što lani i ove godine već kod nekih vrsti neka sada i tu po- slije ove detajlne obredbe slijedi prijegled formula svih zona, kulmi- nacija i općenita formula. 11. — Storgina greda. — 112 m. In dieser Zone finden wir zwei Maidaten, was vollkommen erkliir- lich ist, nachdem wir unsere nörd- lichste Zone vor uns haben. R. — 30 dana (Tage). S. v. — Apr. 20 Das Mittel fällt hier später als in den vorhergehenden zwei Zo- nen und das aus dem oben ange- führten Grunde. Wie im verflossenen Jahre und auch schon heuer bei einigen Arten möge jetzt auf diese detaillierte Bearbeitung die Übersichtstabelle der Formeln aller Zonen, die Kul- mination und die allgemeine Lan- desformel folgen. 305 . Zona Nr. Nk. R. | Bo NE Zone Früh. Ank. | Spät. Ank. | Schwank. Mittel. XLIV. Annie insp dol | da) Ara. | (ero) XLIVa. » 5. | Mai 19. 44 È pesi XLV. RO kose se 0a: | S XLVa. uni: Apr: 30. | 29 E nd: XLVI. mid: Mai: 3..." 80 208 I ove se godine moZemo Auch heuer können wir uns uvjeriti, da datum najranijega do- laska nije podvrzen velikim promje- nama, koje bi bile posljedica geo- grafskoga utjecaja. Izuzam XLIV. zonu radi velike visine njezinih mjesta motrenja, koja prouzrokuje zakašnjenje, pada on u ostalim zo- nama na početak mjeseca travnja ito u svim jako blizu. U drugom stupcu bi već prije mogli raspo- znati geografski utjecaj, jerbo imadu sjeverne zone svibanjske podatke, dok kod južne još nalazimo tra- vanjski. Ali ni tu se taj utjecaj ne dade postepeno pratiti i to samo radi hipsometrijskoga utjecaja, kako smo to već kod obradbe pojedinih zona bili vidjeli. Razmak također ne pokazuje prave zakonitosti, što je posve jasno, budući da on ovisi o najranijem i najkasnijem dolasku. Srednja se vremena pojedinih zona ne razlikuju jako među sobom. Naj- kasnije je u najjužnijoj zoni radi hipsometrijskoga utjecaja, dok naj- ranije leži u XLV.i XLVa. zoni, budući da tamo ima većina mjesta malu visinu te se onda kukavica razmjerno ranije pojavljuje nego li u gori. Iz čitave skrižaljke možemo napokon razabrati, da su svi podaci überzeugen, daß das Datum der frühesten Ankunft keinen groben Veränderungen ausgesetzt ist, welche die Folge des geographi- schen Einflusses wären. Außer der XLIV. Zone wegen der großen Höhe ihrer Beobachtungsorte, wel: che eine Verspätung verursacht, fällt es in den übrigen Zonen auf den Anfang des Monats April und das in allen sehr nahe. In der zweiten Kolumne könnten wir schon eher einen geographischen Einfluß konstatieren, denn die nörd- lichen Zonen haben Maidaten, während wir bei der südlichen noch ein Aprildatum finden. Aber auch hier läßt sich dieser Einflub nicht stufenweise verfolgen und das nur wegen des hypsometri- schen Einflusses, wie wir dies schon bei Bearbeitung der einzelnen Zo- nen gesehen haben. Die Schwan- kung zeigt auch keine rechte Ge- setzmäßigkeit, was ganz klar ist, da sie doch von der frühesten und spätesten Ankunft abhängt. Die Ankunftsmittel der einzelnen Zo- nen unterscheiden sich nicht sehr von einander. Das späteste ist in der südlichsten Zone wegen des 20 306 kasniji od lanjskih, da je dakle i sama selidba bila kasnija. hypsometrischen Einflusses, wäh- rend das früheste in der XLV.und XLVa. Zone liegt, nachdem dort die Mehrzahl der Orte eine kleine Höhe hat und daher der Kuckuck relativ früher ankommt als im Ge- birge. Aus der ganzen Tabelle end- lich können wir ersehen, daß alle Daten später sind als die vorjähri- gen, daB also auch der Zug später vor sich ging. Kulminacija. — Kulmination. Pentade — Pentaden. tad TAT IN; Zone S i i ke a |5|4|$ | XLIV. > E E XLIVa. he Mk 4 XLV — | 2110118 XLVa. dei 926 XLVI. — || 1|1 Zbroj— Summe| 1| 5|15| 29 U prvoj (XLIV.) zoni je broj podataka tako malen, da kulmina- cija u opće ne može doći do izra- žaja. U drugoj (XLIVa.) pada ona u pentadu : IV. 21—25. te je posve jasna iza dvije pentade kasnija nego što je lani bila. U XLV. zoni su podaci prilično nejednolično po- redani, mi bi ovdje imali za pravo dvije kulminacije i to u pentadama : IV. 11—15. i IV. 21—25. sa jedna- kim brojem podataka, koje su ali „obje kasnije od lanjske. U XLVa. zoni je kulminacija u pentadi: IV. 11—15. posve jasno i dobro izražena bo pr rl (8 a a8 8 lelsla Sila Li fa ja m Ne) = ri — Pla ee ija an 2 du aB dee Li 2 bc BL oke bon MAE 841,5: ah ee 1[-|2|1{2/-|-|-] etz 32|28|40|18| 4, 8| 1| 1 [ansi | In der ersten Zone (XLIV.) ist die Zahl der Daten eine derart ge ringe, daß die Kulmination über- haupt nicht zum Ausdrucke kom- men kann. In der zweiten (XLIVa.) fällt sie in die Pentade: IV. 21—25., ist vollkommen deutlich, und um zwei Pentaden später als im Vor- jahre. In der XLV. Zone sind die Daten ziemlich unregelmäßig ver- teilt; wir hätten hier eigentlich zwei Kulminationen und zwar in den Pentaden: IV. 11—15. und IV. 21—25. mit der gleichen Anzahl von Daten, welche aber beide spä te je ova zona uz XLIVa. u opće najpravilnija. Zadnja zona napokon (XLVI.) ne pokazuje prave kulmi- nacije, čemu je svakako uzrok malen broj podataka. Ožujskih po- dataka, nalazimo samo u XLV.i XLVa. zoni i to u tako malenom, neznatnom broju, koji prama pre- težnoj množini travanjskih podataka posve iščezava, da nam je to već dokazom, da se ovi podaci ne mogu odnašati na početak prave selidbe. Isto je slučaj i sa ono malo svi- banjskih podataka, kojih ima u XLIVa., XLV. XLVI. U prvim dvjema zonama su oni uvjetovani hipsometrijskim a u zadnjoj geo- grafskim utjecajem. Iz cijele skri- žaljke vidimo, da se glavna selidba obavlja u našim krajevima tijekom mjeseca travnja, da je dakle vri- jeme naseljenja dosta kratko. U zbroju kulminacija svih zona je ova vrlo lijepo izražena, vidi u pentadi: IV. 21—25., dakle i opet dokaz za- kašnjenju ovogodišnje selidbe ku- kavice. 307 ter als die vorigjiihrige sind. In der XLVa. Zone ist die Kulmination in der Pentade: IV. 11—15. voll- kommen deutlich und gut ausge- drückt, und ist diese Zone neben der XLIVa. überhaupt die regel mäßigste. Die letzte Zone (XLVI.) endlich zeigt keine eigentliche Kul- ınination, wozu der Grund ent- schieden in der kleinen Datenan- zahl liegt. Märzdaten finden wir nur in der XLV. und XLVa. Zone und das in so kleiner, unansehn- licher Anzahl, welche gegen die Überzahl der Aprildaten vollkom- men verschwindet, so daß schon dieser Umstand uns als Beweis die- nen kann, daß sich diese Daten nicht auf den Anfang des eigent- lichen Zuges beziehen können. Das- selbe gilt auch von Maidaten, welche in den Zonen XLIVa., XLV. und XLVI- vorkommen. In den ersten zweien sind sie durch den hypso- metrischen und in der letzten durch den geographischen Einfluß be- gründet. Aus der ganzen Tabelle sehen wir, daß der Hauptzug wäh- rend des Monats April von statten geht, daß also die Zeit der Besie- delung eine ziemlich kurze ist. In der Summe der Kulminationen aller Zonen finden wir diese in der Pen- tade: IV. 21—25. sehr gut ausge- drückt, was wieder ein Beweis der Verspätung des heurigen Kuckucks- zuges ist. Nr. — Apr. 1 — Visoka greda (XLV.), Krasno (XLVa.) R. — 48 Nk. — Mai 19. — Stirovača (XLIVa.) Razmak je veći nego li u pre- đašnjim dvjema godinama a srednje vrijeme nešto kasnije, što smo već više puta bili istaknuli. dana (Tage). S. v. — Apr. 16. Die Schwankung ist gröber als in den zwei vorhergehenden Jah- ren und das Mittel etwas später, was wir schon mehrmals erwähnt hatten. * 308 + Cypselus apus (Linn.) XLIVa. — Mai 7. — Senj (Marek.) XLV. — Mart 30. — Mali Gradac. = 20. — Klakar. 2 ” XLVa. — Apr. 10. — Osijek. Nepojmljivi su tako rani ožujski podaci za ovu vrst, koja spada među kasne naše selice. Ako ih ipak uzmemo u račun, dobijemo slijedeću formulu : Nr. — Mart. 20. — Klakar (XLV.) Nk. — Mai 7. — Senj (XLIVa.) Unverständlich sind so trühe Märzdaten für diese Art, welche zu unseren späten Zugvögeln ge- hört. Wenn wir sie doch in Rech- nung ziehen, erhalten wir folgende Formel: R. — 47 dana (Tage). S. v. — Apr. 9. + Cypselus melba (Linn.) XLIVa. — Apr. 16. — Senj. (Marek, N.) > Emberiza cirlus Linn. XLV. — Mart. 18. — Rijeka. > Erythropus vespertinus (Linn.) XLVa. — Apr. 16. — Garešnica. -O> Fulica atra (Linn.) XLIVa. — Febr. 8. — Strošinci. n — Mart. 31. — Kupinovo. (Jovanović.) » — Febr. 23. — Kupinovo. (Žarković.) XLV. — » 21 — Mrzla vodica. — 19. — Puska. — 18. — Kraljeva Velika. (Panić.) — 19. — Kraljeva Velika. (Vaistina.) ” ” » — x» 18. — Subotska. 7 — Mart. 21. — Jasenovac. ”» — » 15. — Novi varoš. — 3. — Cage. — Apr. 8. — Mašić. tb) XLVa. — Mart. 13. — Kaniška Iva. — 13. — Garešnica. n 2 XLVI. — Mai. Od svih podatak otpada po- lovica na mjesec veljaču, dok od ostalih većina pripada ožujku i to poglavito mjestima motrenja u go- rovitom ili barem brežuljkastom kraju, što nam je dokazom, koliko je selidba ove selice podvržena hi- 3. — Peteranec. Von allen Daten entfällt die Hälfte auf den Monat Februar, während von den übrigen die Mehr- zahl dem Monate März angehört und das hauptsächlich Beobach- tungsorten in gebirgigen oder we- nigstens hügeligen Gegenden, was psometrijskom utjecaju. Podatak iz Kupinova (Mart. 31.) moZe se samo odnašati na liske, koje su došle u Obedsku baru, da tamo gnijezde, pošto su se već bile do- selile, kako to drugi podatak iz istog mjesta dokazuje. Podaci iz Mašića (Apr. 8.) i Peteranca (Mai 3.), po gotovo ovaj zadnji, su tako kasni, da se za ovu našu ranu selicu, koja pače i jako često, skoro bi mogli kazati, redovito kod nas prezimljuje, apsolutno ne mogu održati. Nr. — Febr. I opet je i kod ove vrsti raz- mak veći i srednje vrijeme kas- nije nego li lane. 8. — Strošinci (XLIVa.) Nk. — Mart. 21. — Jasenovac. (XLV.) 309 uns ein Beweis ist, wie sehr der Zug dieses Zugvogels dem hypso- metrischen Einfluße unterworfen ist. Das Datum aus Kupinovo (Mart. 31.) kann sich nur auf Rohrhühner beziehen, welche in die Obedska bara kamen, um dort zu brüten, nachdem sie schon früher ange- kommen waren, wie dies das zweite Datum aus demselben Orte be- weist. Die Daten aus Mašić (Apr. 8.) und Peteranec (Mai 3.), beson- ders das letztere, sind so spät, daß sie für diesen unseren frühen Zug- vogel, welcher sogar sehr oft, fast könnten wir sagen, regelmäßig bei uns überwintert, absolut unhaltbar sind. R. — 41 dan (Tage). S. v. — Febr. 27. Und wieder ist auch bei dieser Art die Schwankung größer und das Mittel ein späteres als im Vor- Jahre. + Gallinago gallinago (Linn.) XLIVa. — Mart. UV +8, 14, 9. — Senj (Marek.) 19. — Rijeka. + Garzetta garzetta (Linn.) XLIVa. — Mart. 31. — Kupinovo. XLV. — Mai 9. — Adaševci. > Glareola pratincola (Linn.) XLVa. — Apr. 28. — Kaniška Iva. > Grus grus (Linn.) zo Mare: XLIVa. — Febr. 7. » XLV. — Gračac. — Ravni dabar. — Mart. 23. — Mrsinj. — Febr. 14. — Musulinski potok. (Mamčula.) — 13. — Musulinski potok. (Pavlić.) ” n» — Mart. 11. — Bumbekovača. — 18. — Lipovac. » ” — 2. — Ruma. 2 ” XLVa. — Febr. 27. — Ivanić Kloštar. 310 Skoro polovica podataka ot pada na mjesec veljaču; od ovih se onaj iz Ravnog dabra (Febr. 7.) ne može održati. jer je svakako za to mjesto, visoko u gori, preran. Ostale podatke iz veljače moramo zadržati, jer nemamo pravog uzroka, da ih eliminiramo. U opće se ove godine, zaključujuć iz ovo malo po- dataka, selidba ždrala u našim kra- jevima zbila jako rano. Fast die Hilfte der Daten entfallt auf den Monat Februar, von diesen ist jenes aus Rawmmi dabar (Febr. 7.) unhaltbar, da es für diesen Ort, hoch im Gebirge, jeden - falls zu friih ist. Die iibrigen Februar- daten müssen wir beibehalten, weıl wir keinen eigentlichen Grund haben, sie zu eliminieren. Im All- gemeinen war der Kranichzug, nach diesen wenigen Daten zu schlieben, im heurigen Jahre ein sehr früher. Nr. — Febr. 13. — Musulinski potok (XLV.) R. — 38 dana (Tage). Nk. — Mart. 23. — Mrsinj (XLIVa.) S. (ar — Mart. 67 > Haematopus ostralegus Linn. XLV. — Mai 5. — Rijeka. + Herodias alba (Linn.) XLV. — Mai 9. — Magic Mala. - canto, — Davor > Hirundo rustica Linn XLIV. zona. — XLIV. Zone. 440 — 449 30%: Mai 14. — Sugarska duliba. — 1304—1401 m. Mart. 30. — Sv. Rok. — 576 m. Apr. 10. — Lovinac. — 591 m. E 12. — Gračac. — 562 m. » 26. — Mazin. — 837—888 m. Mai 14. — Dobro selo. — 547—597 m. Febr. 28. — Zrmanja. — 299 m. Ova serija je prilično šarena. Podatak iz Zrmanje (Febr. 28.) nije moguć, premda leži ovo mjesto tako daleko na jugu i premda mu jei visina prama ostalim mjestima mo- trenja ove zone neznatna. Inače je hipsometrijski utjecaj prilično iz- ražen te se vidi, kako prouzrokuje zakašnjenje. Nr. — Mart. 30. — Sv. Rok. Nk. — Mai 14. — Šugarska dubila, Dobro selo. Diese Serie ist ziemlich bunt. Das Datum aus Zrmanja (Febr.:25.) ist unmöglich, obzwar dieser Ort so weit im Süden liegt und obzwar seine Höhe gegen jene der übrigen Beobachtungsorte dieser Zone gering ist. Sonst ist der hypso- metrische Einfluß ziemlich ausge- drückt und man sieht, wie er Ver- spätungen verursacht. R. — 45 dana (Tage). S. v. — AMARR. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44° 30' — 45°, Mart. 28. — Senj (Marek.) — 29—513 m. Apr. Febr. Mart. Mar Apr. Mai Apr. 13. Trnovac. — 471-933 m. 3. — Dundović podi. (Balen.) — 788—1015 m. 16. — Dundović podi. (Vukušić.) — 788—1015 m. Cesarica. — 44 m. Crni kal. — 485—581 m. Kućište. — 666—881 m. Ravni dabar. — 751—935 m. Kuterevo. — 476—865 m. 30, — Dolnje Pazarište. (Dugandžija.) — 603 m. . — Dolnje Pazarište. (Župan.) — 603 m. Stirovača. — 498—799 m. Novi. — 565 m. Lički Osik. — 579 m. Plitvice. — 677—977 m. Ljeskovac plitvički. — 663 m. Mrsinj. — 794 m. Šalamunić. — 636—773 m. Bunić. — 658—809 m. Priboj. — 673 m. Drežnik. — 423 m. Kapela. — 720 m. Pećane. — 636—714 m. Željava. — 354 m. Šeganovac. — 647—1041 m. Baljevac. — 346 m. Zavalje. (Radaković.) — 423 m. — Zavalje. (Repac.) — 423 m. Skočaj. — 406—948 m. Oraovac. — 551—737 m. Dolnji Lapac. — 582 m. Anti ) — Rajevo selo. — 85 m. 26. — Podgajci. — 85 m. 14. — Drenovci. — 87 m. 21. 20. 9. — 16. — Vrbanja. (Vuković.) — 87 m. 8. — Strošinci. (Jelić.) — 83 m. 10. — 4. — Soljani. (Kadić.) — 83 m. Soljani. (Nikolić.) — 83 m. — Vrbanja. (Benaković, Hölzl.) — 87 m. Vrbanja. (Verić.) — 87 m. Strošinci. (Treonić.) — 83 m. Rađanovci. — 85 m. Jamina. — 85 m. Klenak. — 80 m. Platićevo. — 82 m. Tovarnik. — 78 m. Ogar. — 79 m. 311 312 Apr. 13. — Kupinovo. (Jovanović.) — 78 m. s 1. — Kupinovo. (Žarković.) — 78 m. Daleko pretežna većina svih podataka pada u mjesec travanj, dok ih samo vrlo malo ima iz ožujka i svibnja. Potonji podaci pripadaju većinom mjestima motrenja, koja leže visoko u gori, osim Cesarice i Radanovaca, kod kojih se ali podaci obzirom na podatke obližnjih mjesta ne mogu održati. I podatak iz Sti- rovače (Mai 26.) se čini malo pre- kasan, jer toliko se zakašnjenje ne da niti hipsometrijskim utjecajem protumačiti. Podaci iz Dundovića podoga (Febr. 13. i Mart. 16.) su za ovo mjesto motrenja, koje leži jako visoko u gori, svakako tako rani, da ih ne možemo zadržati. Geograf- ski se utjecaj u ovoj seriji ne opaža, jer su podaci sami jako nejednako po vremenu i mjestima motrenja porazbacani, Nr. — Mart. 22. — Licki Osik. Nk. — Mai 19. — Kućište. Radi manjeg broja mjesta mo- trenja sa velikim visinama je i srednje vrijeme dolaska ranije nego li u XLIV. zoni, ali ipak pada kasnije od lanjskog. Die weitaus überwiegende Mehrzahl aller Daten fällt in den Monat April, während nur sehr wenige den Monaten März und Mai angehören. Die letzteren Daten ent- fallen meistens auf Beobachtungs- orte, die hoch im Gebirge liegen, außer Cesarica und Radanovei, bei welchen aber die Daten mit Rück- sicht auf jene der umliegenden Beobachtungsortenicht haltbar sind. Auch das Datum aus Stirovača (Mai 26.) scheint etwas zu spät zu sein, denn eine derartigen Verspätung läßt sich nicht mal durch einen hypsometrischen Einfluß erklären. Die Daten aus Dundović podi (Febr. 13. und Mart. 16.) sind für diesen Beobachtungsort, der sehr hoch im Gebirge liegt, entschieden so früh, daß wir sie nicht beibehalten können. Der geographische Einfluß ist in dieser Serie nicht sichtbar, da die Daten selbst nach Zeit und Orten sehr ungleichmäßig verteilt sind. R. — 58 dana (Tage). S. v. — Apr. 15. Wegen der kleineren Anzahl von Beobachtungsorten mit grober Höhe ist auch das Ankunftsmittel früher als in der XLIV. Zone, aber es fällt doch später als im Vorjahre. XLV. zona. — XLV. Zone. 459 — 450 30. Apr. 6. — Rijeka. — 3—65 m. „ 15. — Škrljevo. :=— 241—255. m. Mart. 3. — Mrzla vodica. — 859 m. Mai 6. — Rogozno. — 1063 m. Apr. 19. — Cirkvenica. — 122 m. Mai 6. — Lič. (Milošević.) — 726 m. PS 7. — Lie. (Pavlié.) — 726 m. Apr. 27. — Vrata. — 771-885 m. » 8 — Novi. — 8-83 m. 33 Ma Mart. Apr. Mart. Mat Apr. ” 2. — Maševo. — 898 m. 3. — Mrkopalj. — 824 m. 15. — Alan. — 871 m. 14. — Ravna gora. — 794 m. 2. — Krivi put. — 921 m. 13. — Jasenak. — 628—729 m. 27. — Vrbovsko. — 506—578 m. 1. — Drežnica. — 574 m. 24. — Gomirje. — 437 m. 18. — Ogulin. — 323 m. 19. — Modruš. — 598—803 m. 12. — Mrzlo polje. — 119 m. 8. — Duga resa. — 136—210 m. 18. — Slušmica. — 309 m. 2. — Lađevac. — 360—460 m. 25. — Glinica. — 254—299 m. 20. — Gojkovac. — 152—287 m. 20. — Vojnić. (Ribar.) — 146—209 m. 14. — Vojmić. — 146—209 m. 23. — Gredarkosa. — 239—334 m, 25. — Bogovolja. — 264 m. 27. — Repušnjak. — 244 m. 27. — Vališselo. — 239 m. 23. — Perna. — 164 m. 16. — Bojna. — 225—395 m. 28. — Stankovac. — 192—202 m. 1. — Glina. — 112—220 m. 10. — Buzeta. — 208—570 m. 1. — Ivanec. — 227 m. 25. — Žirovac. (Adamović, Crnobrnja.) — 305 m. 20. — Žirovac. (Banjanin.) — 305 m. 25. — Čavlovica. — 204 m. 8. — Mokrice. — 129 m. 16. — Gvozdansko. — 167—252 m. 27. — Majdan. — 200 m. 21. — Mali Gradac. — 242 m. 4. — Ljeskovac. — 370 m. 10. — Novo selišće. — 173—183 m. 24. — Kosna. — 222—261 m. 28. — Kotarana. — 148—341 m. 29. — Sočanica. — 239—279 m. 26. — Dvor. — 139 m. 8. — Divuša. — 145 m. 21. — Babina rijeka. — 231 m. 17. — Lonja. — 98 m. 24. — Živaja. — 99 m. 17, — Crkveni bok. — 96 m. 313 314 Apr. 9 — Puska. (Lukačević.) — 98 m. Mart. 24. — Puska. (Trivunčić.) — 98 m. Apr. 7. — Bumbekovača. — 91—95 m. 9. — Kraljeva Velika. — 100 m. 16. — Piljenice. (Lukačević.) — 105 m. 13. — Piljenice. (Pavletić.) — 105 m. 12. — Subotska. — 102 m. ti 7. — Jasenovac. (Gosain.) — 94 m. Mart. 25. — Jasenovac. (Rokić.) — 94 m. Apr. 14. — Jamarica. — 134 m. 8. — Paklenica. — 130 m. 7. — Gornji varoš. — 94 m. 7. — Novi varoš. — 96—99 m. 8. — Cage. — 136—280 m. 5. — Ratkovac. (I. Dragnić.) — 142 m. 16. — Ratkovac. (T. Dragnić.) — 142 m. 17. — Gorice. (Bešlić). — 139 m. 19. — Gorice. (Jelenčić.) — 139 m. « 20 — Visoka greda. — 91 m. ,» 22. — Mašić. — 139 m. 18. — Kovačevac. — 133—219 m. 2. — Nova Gradiška. — 129 m. 6. — Dolina. — 93 m. 6. — Vrbje. — 97 m. 22. — Tisovac. — 442—460 m. 17. — Bijeli brijeg. — 301 m. 17. — Gunjavci. — 255—323 m. 15. — Petrovo selo. — 131 m. ou Viliciselo == 8 ==296%m: 11. — Vrbova. — 125 m. 5. — Magić Mala. — 97 m. 14. — Ratkovica. — 110—208 m. si 6. — Laze. — 379 m. + 26. — Malino. — 107 m. 11. — Slavonski Stupnik. — 104 m. 7. — Davor. — 121—-131 m. 6. — Kaniža. — 9 m. 2. — Varoš. (Dekanic.) — 104 m. 3. — Varoš. (Gjukie). — 104 m. 6. — Grabarje. — 118—221 m. 2. — Gornja Bebrina. — 90 m. 5. — Vrhovine. — 134—295 m. 5. — Klakar. — 89 m. 5. — Staro Topolje. (Benaković.) — 90—95 m. u 3. — Staro Topolje. (Jovanović.) — 90—95 m, n 1. — Jaruge. — 88 m. 17. — Zupanja. — 86 m. 315 Apr. 10. — Gradište. — 95 m. 2. — Bošnjaci. (Miljenović.) — 85 m, 9, — Bošnjaci. (Novoselac.) — 85 m. 23. — Bošnjaci. (Oršolić.) — 85 m. 13. — Bošnjaci. (Penlić.) — 85 m. » 10. — Otok. (Blaževac.) — 90 m. Mai 1. — Otok. (Petković, Zihovsky.) — 90 m. Apr. 16. — Komletinci. (Gašić.) — 91 m. 21. — Komletinci. (Kurjaković.) — 91 m. 20. — Komletinci. (Stefanović) — 91 m. 11. — Slakovci. — 104 m. 5. — Vukovar. — 108 m. 20. — Spaćva. — 77—88 m. 29. — Iinci. — 84 m. 14. — Varoš. — 80—84 m. 17. — Novi Banovci. — 92 m. a 16. — Abševci. — 85 m. 26. — Naprečava. — 80—84 m. 16. — Morović. (Lozjanin, Ognjanović.) — 85 m. 14. — Morović. (Petrović.) — 85 m. 13. — Adaševci. — 84 m. 6. — Novi Karlovci. — 104 m. 9. — Novi Slankamen. — 128 m. U ovoj zoni nalazimo, kao i u prijašnjoj, daleko pretežnu većinu travanjskih podataka. Ožujku ih samo pripada šest a svibnju opet šestnaest, od kojih su ali nekoji nemogući ili zato, što imamo iz istih mjesta mnogo ranije podatke ili pak zato, što se ne dadu ni geo- grafskim ni hipsometrijskim utje- cajem protumačiti, te se moraju zato izostaviti. Isto je slučaj i s nekojim ožujskim podacima, koji su za dotična mjesta prerani. Svibanj- ske podatke nalazimo u ovoj seriji samo u zapadnim krajevima, čemu je uzrokom sigurno u prvom redu hipsometrijski utjecaj mjesta mo- trenja, koja leže sva više od istočnih, a možda i geografski, da se naime lastavica u našim krajevima širi pri selidbi od istoka prama zapadu. Što se pako travanjskih podataka tiče, i ti su na zapadu brojevno manje zastupani a i razmjerno kas- In dieser Zone finden wir, wie auch in der vorhergehenden, die weitaus überwiegende Mehrzahl Aprildaten. Auf März entfallen nur sechs und auf Mai wieder sechszehn, von welchen aber einige unmöglich sind, entweder deshalb, weil wir aus denselben Orten viel frühere Daten besitzen oder aber, weil sie weder durch geographischen noch durch hypsometrischen Ein- fluß zu erklären sind, und deshalb weggelassen werden müssen. Das- selbe ist auch mit einigen März- daten der Fall, welche für die be- treffenden Orte zu früh sind. Mai- daten finden wir in dieser Serie nur in den westlichen Gegenden, wozu der Grund sicher in erster Reihe in dem hypsometrischen Einflusse der Beobachtungsorte zu suchen ist, welche alle höher als die östlichen liegen, und vielleicht auch in dem geographischen, daß die 316 niji od podataka u istočnim kra: jevima. Nr. — Mart. 20. — Vojnić. Nk. — Mai 15. — Alan. Srednje vrijeme je posve isto kao što i u prijašnjoj zoni, ali mnogo ranije od lanjskog. XLVa. zona. — Schwalbe nämlich unsere Gegenden bei ihrem Zuge von Ost nach West besiedelt. Was endlich die April- daten betrifft, so sind auch diese im Westen weniger zahlreich ver treten und auberdem auch relativ später als in den östlichen Gegenden. R. — 56 dana (Tage). S. €. — Apr. 15. Das Ankunftsmittel deckt sich vollkommen mit jenem der vorher- gehenden Zone, ist aber viel friiher als im Vorjahre. XLVa. Zone. 45° 30“ — 46°. Apr. 12. — Krasno. — 714 m. 26. — Sošice. — 582 m. 26. — Petričko selo. — 619—652 m. 26. — Javor. — 963—T710 m. n 29. — Novo selo. — 805 m. 26. — Stojdraga. — 520 m. 23. — Samobor. — 168 m. 6. — Podgrađe. — 197—495 m. 11. — Zagreb. (Cindrić.) — 135 m. 22. — Zagreb. (Kesterčanek.) — 135 m. Mart. bh) ga Apr. 20. — Zagreb. (Rčssler.) — 135 m. Mart. 31. — Odra. (Augustinovié.) — 114 m. Apr. 5. — Odra. (Koch.) — 114 m. 16. — Planina. — 330’m. 6. — Sv. Ivan Zelina. — 204 m. 5» 8. — Novo mjesto. — 152 m. 19. — Staničić. — 139—195 m. no 17. — Preseka. — 200 m. 14. — Ivanić grad. — 103 m. bb) Mart. 23. — Apr. Ivanić kloštar. — 159 m. 11. — Mostari. — 113 m. 199" Vezišće! = "101 m. Mart. 12. — Fuka. — 126—149 m. Apr. 22. — Sv. Ivan Zabno. — 181 m. » 21 — Zavnica. — 111 m. 11. — Suhaja. — 169 m. 9. — Grabovnica. — 140—188 m. ob: . — Siščani. — 120—136 m. 21. — Hrsovo. — 124—132 m. 25. — Dolnji Markovac. — 116—136 m. 2. — Markovec. — 116—136 m. — Rovišće. — 139 m. 8. — Kraljevac. — 143—177 m. 5. — Samarica. — 181 m. 7. — Podgarić. — 196 —222 m. A 1. — Ivanska. — 151 m. 2. — Brinjani. — 131 m. 317 n 14 — Prokop. — 131—181 m. Mart. 26. — Bršljanica. — 167 m. Apr. 11. — Begovača. — 147—190 m. » 18. — Kaniška Iva. — 136 m. 18. — Ciglenica. — 109 m. 15. — Garešnica. (Aue.) — 130 m. * 3. — Garešnica. (Csikoš) — 130 m. Mart. 28. — Garešnica. (Živoder.) — 130 m. Apr. 18. — Rača. — 131 m. „ 11 — Tomašica. — (Bubnjar.) — 131 m. Mai 2. — Tomasica. (Mlinarić.) — 131 m. 3. — Hercegovac. — 139 m. DI 17. — Blagorodovac. —- 138 m. G= Mmavas= 13121454 m. S 8. — Bedenička. — 145 m. Mart. 28. — Dežanovac. — 154—163 m. Apr. 15. — Gornja Kovačica. — 164 m. £ 5. — Grebenska. — 219 m. A 13. — Otrovanec. — 126 m. „15. — Sirač. — 163 m. „ 15. — Mikleuš. (Bönel.) — 131 m. „ 11. — Mikleuš. — 131 m. Mart. 28. — Kućanci. — 97 m. „ 31. — Lacić. — 93 m. Apr. 5. — Harkanovci. — 93 m. : ©. — Osijek. — 94 m. Kao što lanjske godine, tako možemo i ove konstatovati, da je broj ožujskih podataka razmjerno veći nego što je bio u XLV. zoni, usljed česa pada u formuli i srednje vrijeme dolaska ranije nego li u prijašnjim zonama, premda je još uvijek mnogo kasnije od lanjskog. Nekoje od ovih ožujskih podataka moramo izostaviti, jer ih ne možemo ničim opravdati; to se u prvom redu tiče podataka iz prve polovice toga mjeseca. Svibanjski podatak je u ovoj zoni samo jedan a i taj ot- pada, jer imamo iz istog mjesta mo- trenja mnogo raniji travanjski po- datak. I tu vidimo ono isto što, smo bili već za prijašnju zonu istaknuli, Wie voriges Jahr so können wir auch heuer konstatieren, daß die Anzahl der Märzdaten relativ größer ist als in der XLV. Zone, infolge dessen in der Formel auch das Ankunftsmittel früher fällt als in den vorhergehenden Zonen, ob- zwar es stets noch viel später ist als im Vorjahre. Einige dieser März- daten müssen wir fortlassen, weil wir sie durch nichts begründen können; das betrifft in erster Linie die Daten aus der ersten Hälfte des Monats. Maidatum kommt in dieser Zone nur eins vor und auch dieses fällt weg, da wir aus dem- selben Beobachtungsorte ein viel früheres Aprildatum haben. Auch 318 da naime na zapadu imamo rela hier sehen wir dasselbe, was wir tivno više kasnijih podataka nego bereits für die vorhergehende Zone li na istoku. erwähnt haben, daß wir nämlich im Westen relativ mehr spätere Daten haben als im Osten. Nr. — Mart. 23. — Ivanić Kloštar. R. — 37 dana (Tage.) Nk. — Apr. 29. — Novo selo. S. ©. — ABILE XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46" -—— 46° 30“. Apr. 13. — Krapinske Toplice. — 166 m. „ 18. — Petrovsko. — 280—492 m. » 2. — Zabok. — 160 m. » 24 — Radoboj. — 257 m. » 13. — Sv. Križ. — 253 m. 28. — Maruševec. — 209—224 m. „ 15. — Bela. 201—398 m. 2. — Botinovac. — 245—292 m. „ 17. — Branjska. — 204—255 m. 23. — Sokolovac. — 180—223 m. n 22. — Srijem. — 152 m. n 22. — Velika Mučna — 176 m. Mart 20.— Peteranec. — 133 m. Apr. 13. — Drnje. — 127 m. 8. — Storgina greda. — 112 m. » U ovoj nasoj najsjevernijoj In dieser unserer nördlichsten zoni nalazimo samojošjedanožujski Zonefinden wir nur mehr ein März- podatak, koji se ali uz same tra- datum, welches aber neben lauter vanjske ne može održati. Aprildaten nicht haltbar ist. Nr. — Apr. 2. — Zabok. R. — 26 dana (Tage.) Nk. — Apr. 28. — Maruševec. Bo — Apr. IE A sada opet neka, kao što Und jetzt mögen, wie bei allen kod svih vrsti, sa detajlnom obrad- Arten mit detaillierter Bearbeitung bom po zonama, slijede tablice i nach Zonen, wieder die Tabellen općenita formula. und die allgemeine Formel folgen. | | | Zona Nr. NK. R. S. v. | Zone Früh. Ank. | Spät. Ank. | Schwank. Mittel. | XLIV. Mart. 30 Mai 14. 45 pK ra X XLIVa. RN TR E8 Ej BR XLV. , 20. MS, 56 | | peg i: S | XLVa. i 028: Apr. 29. 37 Ho | PL o fi 2%....\ 96 | o i U prvom stupcu tablice mo žemo razabrati priličnu zakonitost, koja tu vlada. Najkasniji podatak pada u najsjeverniju (XLVI.) zonu. Od ostalih zona nalazimo onda opet najkasniji podatak u XLIV., i to radi visine mjesta motrenja, kako smo to već bili tamo spome- nuli. U drugim zonama leže podaci za najraniji dolazak prilično blizu i padaju svi u mjesec ožujak. Drugi je stupac skoro bez ikakve zakoni- tosti. Kasni podatak iz XLIV. zone razumijemo još iz gore navedenih razloga, dok nas se ali čudno do- jimlje, da podaci za najkasniji do- lazak postaju prama sjeveru sve to raniji. Isto smo konstatovali i kod lanjske selidbe, te moramo sada da priberemo dovoljno mate- rijala za selidbu ove lastavice pa da onda možemo na temelju vise- godišnjih opažanja zaključivati na uzroke ovim pojavima. Razmaci, jer ovise o poda- cima najranijeg i najkasnijeg do- laska, ne pokazuju također velike za- konitosti. Najveći pripadaju XLIVa. i XLV. zoni, dočim je u XLVI, najsjevernijoj našoj zoni, najmanji. Srednja vremena svih zona padaju u travanj ito općenito kasnije nego li lane. Najkasnije srednje vrijeme pada i tu u XLIV. zonu i to, kako već znamo, radi hipsometrijskog utjecaja ove zone. XLIVa. i XLV. zona imadu ranija ali jednaka srednja vremena, u XLVa. zoni i opet pada ranije, da se istom u zad- njoj najsjevernijoj zoni radi geo- grafskog utjecaja opet digne iznad podataka ostalih zona osim XLIV. 319 In der ersten Kolumne der Tabelle können wir eine ziemliche Gesetzmibigkeit finden, welche hier - herrscht. Das späteste Datum fällt in die nördlichste (XLVI.) Zone. Von den anderen Zonen finden wir dann wieder das späteste Datum in der XLIV. und zwar wegen der Höhe der Beobachtungsorte, wie wir dies schon dort hervorgehoben haben. In den übrigen Zonen lie- gen die Daten der frühesten An- kunft ziemlich nahe beisammen und fallen alle in den Monat März. Die zweite Kolumne entbehrt fast jeder Gesetzmäßigkeit. Das späte Datum aus der XLIV. Zone verstehen wir noch aus den oben angeführten Gründen, während es uns frappie- ren muß, daß die Daten der spä- testen Ankunft gegen Norden stets früher fallen. Dasselbe konstatier- ten wir auch bei dem vorjährigen Zuge, und es ist nun unsere Auf- gabe genügend Material über den Schwalbenzug anzusammeln. um dann auf Grund mehrjähriger Beo- bachtungen auf die Ursachen die- ser Erscheinungen schließen zu können. Die Schwankungen zeigen auch keine große Gesetzmäßigkeit, da sie doch von den Daten der frü- hesten und spätesten Ankunft ab- hängen. Die größten gehören der XLIVa. und XLV. Zone an, wäh- rend sie in der XLVI., unserer nörd- lichsten Zone am kleinsten ist. Die Ankunftsmittel aller Zonen fallen in den Monat April und das im allgemeinen später als voriges Jahr. Das späteste Mittel finden wir auch hier in der XLIV. Zone und das wegen des hypsometrischen Ein- fluBes derselben, wie wir schon wis- sen. Die XLIVa. i XLV. Zone ha- ben frühere aber gleiche Ankunfts- mittel, in der XLVa. Zone fällt es 320 wieder friiher, um sich erst in der letzten, der nördlichsten Zone we- gen des geographischen Einflubes wieder iiber die Daten der iibrigen Zonen auber der XLIV. zu erheben. Kulminacija. — Kulmination. Pentade. — Pentaden. | | | Zona Il. | Zone nSimala s Fanta m oni | | a te N De ca I — temi N ca OTE | XIV: cei | van os ii pe Mone XLV. i hz dize ndau XLVa. a ja SSA 1 6 Raliivanol diesel mostly) soli ZZ ETE Tra i Eri 2| 2 2,2109 Mi smo u ovu skrižaljku uvr- stili i neke prerane ožujske kao što i neke prekasne svibanjske po datke, koje smo mi bili kod prora- čunavanja formula pojedinih zona ispustili. Učinili smo to zato, da na temelju svih podataka, koji nam stoje na raspolaganje, predočimo cijelu sliku ovogodišnje selidbe la stavice. S jedne strane mi iz toga vidimo, da prava selidba ove go- dine nije počela prije mjeseca travnja, dok se je s druge opet kon. cem toga opet svršila, jer i u svib- nju nalazimo samo tako malo po- razbacanih podataka kao i u ožujku. Jedinu iznimku tu čini XLV. zona, u kojoj je selidba do konca svibnja neprekinuta. Što se tiče kulmina- cije u pojedinim zonama, to je ova dosta slabo izražena a ako je i pri- IV. | IV. | | | 10 | |ı8 10 | | ati = Eat bazu | Stope] 20 n S ai M a al gl olsla 221 2/—1 21 14126116128114 111 8| 3| 2| 2 8| zl1a| 9| el s| ıl | 1 ra ie (===) AB 27 |44 39 40 [85 20 1 5| 4] 4 Wir nahmen in diese Tabelle auch einige zu frühe März — wie auch einige zu späte Maidaten auf, welche wir bei Berechnung der Formeln der einzelnen Zonen fort- gelassen hatten. Wir taten dies deshalb, damit wir auf Grund sämt- licher Daten, die uns zur Verfü- gung stehen, das ganze Bild des heurigen Schwalbenzuges vor Au- gen führen können. Einerseits sehen wir daraus, daß der eigentliche Zug in diesem Jahre nicht vor dem Monate April begonnen hat, wäh- rend er andrerseits wieder mit Ende dieses Monats endigt, denn auch im Mai finden wir nur wenig solche zerstreute Daten wie im März. Die einzige Ausnahme ist hier die XLV. Zone, in welcher der Zug bis Ende Mai ununterbrochen lično jasna a to su brojevi poda- taka s obje njene strane posve ne- jednolično poredani. U prvoj zoni nemamo niti kulminacije radi pre- malena broja podataka, koji su još bez ikakvog kontinuiteta po pen- tadama porazmješteni. U XLIVa. zoni pada ona u pentadu : IV. 6—10., ali broj podataka iza nje pada samo u dvjema pentadama, a da se onda i opet digne, ako i ne do tolike visine. U istoj pentadi nalazimo kulminaciju i u XLV. zoni ai kod ove je sličan slučaj, jer i tu nala- zimo samo tja kroz jednu pentadu padanje podataka i onda opet pri- lično dizanje ; a istom iza ove druge kulminacije neke vrsti pada broj podataka lijepo postupno prama kraju selidbe. U XLVa. zoni je kulminacija u pentadi: IV. 11—15. posve jasno izražena a i padanje podataka je postupno na jednu i drugu stranu. U zadnjoj zoni se pomakla kulminacija daleko prama kraju mjeseca travnja, čemu mo- žemo uzrok tražiti u geografskom utjecaju, jer je to naša najsjevernija zona. Ako napokon pogledamo zbroj svih podataka, to ipak vidimo, da su sve pentade od početka ožujka do kraja svibnja ispunjene poda- cima, da se dakle selidba u glav- nom, specijalno ove godine, ako uzmemo u obzir sve naše krajeve, 321 währt. Was die Kulmination in den einzelnen Zonen betrifft, so ist sie ziemlich schwach ausgedrückt und wenn sie auch genügend deutlich ist, so sind die Zahlen der Daten aufihren beiden Seiten ganz un- regelmäßig aneinder gereiht. In der ersten Zone haben wir gar keine Kulmination wegen zu kleiner An- zahl von Daten, welche noch auber- dem ohne irgendwelche Kontinuität in den Pentaden verteilt sind. In der XLIVa. Zone fällt sie in die Pentade : IV. 6—10., aber die An- zahl der Daten nach ihr fällt nur in zwei Pentaden, um sich dann wieder zu heben, wenn auch nicht bis zu solcher Höhe. In derselben Pentade finden wir auch die Kul- mination in der XLV. Zone und auch bei dieser ist ein ähnlicher Fall, denn auch hier finden wir sogar nur während einer Pentade ein Fallen der Datenzahl und dann wieder ein Heben; und erst nach dieser zweiten Kulmination gewisser Art fällt die Anzahl der Daten schön stufenweise gegen Ende des Zuges. In der XLVa. Zone ist die Kulmination in der Pentade : IV. 11—15. ganz klar aus- gedrückt und auch das Fallen der Datenzahl auf eine und die andere Seite ist stufenförmig. In der letz- ten Zone verschob sich die Kul- mination weit gegen Ende des Mo- nats April, wofür wir den Grund in dem geographischen Einflusse suchen können, da dies unsere nördlichste Zone ist. Wenn wir endlich die Summe aller Daten überblicken, so sehen wir, daß doch alle Pentaden von Anfang März bis Ende Mai durch Daten ausgefüllt sind, daß also der Zug, speciell heuer, wenn wir alle unsere Gegenden iz Betracht zie- 21 322 ipak dosta polagano obavlja. Premda smo u pojedinim zonama konstato- vali dosta nepravilnosti u kulmi- naciji i razmještaju podataka, to se ipak u zbroju svih zona kulmina- cija posve jasno izrazuje u pentadi : IV. 6—10. Nr. — Mart. 20. — Vojnić. (XLV.) 19. — Kućište. (XLIVa.) Nk. — Mai Razmak je u ovoj općenitoj formuli veći nego li uijednoj zoni, te nadmašuje također razmake pri- jašnjih dviju godina. Srednje vri- jeme je isto kao što i u XLIVa. i XLV. zoni, ali mnogo kasnije od srednjega vremena zadnjih godina, što nam je i opet dokazom zakaš- njenja selidbe lastavice, koju smo opstojnost već i kod drugih ove godine motrenih vrsti konstatovali. hen, doch ziemlich langsam vor sich geht. Obzwar wir in den ein- zelnen Zonen genug Unregelmäßig- keiten in der Kulmination und der Verteilung der Daten konstatiert haben, so wird doch in der Summe aller Zonen die Kulmination voll- kommen klar in der Pentade: IV. 6—10 ausgedrückt. R. — 60 dana (Tage). S. v. Apr. 15. Die Schwankung ist in dieser allgemeinen Formel größer als in irgend einer Zone und übertrifft auch jene der vorhergehenden Jahre. Das Ankunftsmittel ist das- selbe wie auch in der XLIVa. und XLV. Zone aber viel später als in den letzten Jahren, was uns wieder ein Beweis für die Verspätung des Schwalbenzuges ist, welchen Be- fund wir schon auch bei anderen heuer beobachteten Arten konsta- tiert haben. + Hydrochelidon nigra (Linn.) > Jyna torquilla (Linn.) 11. — Senj. (Marek, N.) XLV. -- Apr. 25. — Rijeka. XLIVa. — Apr. XLV. — Mart. 18. — Rijeka. > — Apr. 1. — Malino. 5 — ,» 24 — Jaruge. XLVa. — Mart. 29. — Kaniška Iva. I opet imamo iz Senja kasni podatak, kojemu uzrok ne bi znali. Ostali podaci ne pokazuju nika- kovoga ni geografskoga ni hipso- metrijskoga utjecaja. Nr. — Mart. 18. — Rijeka (XLV.) 24. — Jaruge (XLV.) Nk. — Apr. Radi onih dviju ožujskih po- dataka pada srednje vrijeme ranije nego li lane. Und wieder haben wir aus Senj ein spätes Datum, wofür wir den Grund nicht wüßten. Die übri- gen Daten zeigen weder einen ge- ographischen noch einen hypso- metrischen Einflub. R. — 37 dana (Tage). S. v. — Apr. 4. Wegen jener zwei Märzdaten fällt das Mittel früher als im Vor- jahre. 323 > Lanius collurio (Linn.) XLIVa. — Mai 3. — Senj (Marek.) XLV. — Apr. 26. — Rijeka. È — Mai 9. — Gomirje. — n 7. — Vojnić. ” XLVa. — Apr. 2. — Ciglenica. — Mai 1. — Sirač. ” XLVI. — ,„ 5. — Petrovsko. Podatak iz Ciglenice je sva- Das Datum aus Ciglenica ist kako za ovu vrst preran, te mora für diese Art auf jeden Fall zu zato izostati. Ostali podaci daju früh und muß daher wegbleiben. slijedeću formulu : Die iibrigen Daten geben folgende Formel: Nr. — Apr. 26. — Rijeka (XLV.) R. — 13 dana (Tage). Nk. — Mai 9. — Gomirje (XLV.) S. v. — Mai 3. -%- Lanius excubitor (Linn.) XLVa. — Mart. 27. — Kraljevac. > Lanius minor Gmel. XLVa. — Apr. 25. — Zagreb. — Mai 2. — Kaniška Iva. ” 7 — 4. — Sirač. Nr. — Apr. 25. — Zagreb (XLVa.) R. — 9 dana (Tage). Nk. — Mai 4. — Sirač (XLVa.) S. v. — Apr. 30. Jer imamo samo iz jedne zone Da wir nur aus einer Zone i to još samo tri podatka, to se na- und das nur drei Daten besitzen, ravska stvar ovoj formuli ne smije so darf natürlich dieser Formel pripisivati općenita vrijednost. keine allgemeine Giltigkeit zuge- schrieben werden. + Lanius rufus Briss. XLIVa. — Apr. 24. — Senj (Marek, N.) Ove godine je i ovaj podatak Dieses Jahr ist auch dieses mnogo raniji nego li u prijašnjim Datum viel früher als in den vor- dvjema godinama. hergehenden zwei Jahren. > Larus cachinnans Pall. XLV. — Mart. 2. — Rijeka. > Larus canus Linn. XLV. — Mart. 13. — Rijeka. > Larus fuscus Linn. XLV. — Mai 5. — Rijeka. +-&- Larus ridibundus Linn. XLV. — Mart. 2. — Rijeka. 324 > Linaria cannabina (Linn.) XLIVa. — Mart. 15. — Senj. (Marek.) + Locustella naevia (Bodd.) XLVa. — Apr. 15. — Osijek. > Lullula arborea (Linn.) XLV. — Jan. 4. — Rijeka. » = 20. — Rijeka. È — Mart. 15.”— Rijeka. a — Febr. 9. — Ruma. Prva dva podatka se svakako odnašaju na prezimljenje. Radi pre- malog broja podataka moramo za ovaj put odustati od formule. Die ersten zwei Daten be- ziehen sich entschieden auf Über- winterung. Wegen der zu kleinen Datenzahl müssen wir für diesmal von der Aufstellung einer Zug- formel absehen. + Mareca penelope (Linn.) + Merops apiaster (Linn.) + Miliaria miliaria (Linn.) + Monticola saxatilis (Linn.) XLIVa. — Mart. 5. — Senj. (N.) XLIVa. — Apr. 27. — Senj. (Marek.) XLVa. — Febr. 11. — Zagreb. + Milvus milvus (Linn.) XLV. — Mart. 13. — Ruma. + Monticola cyanus (Linn.) XLIVa. — Mart. 22. — Senj. (Marek.) XLIVa. — Apr. 27.%— Senj. (Marek.) -©+ Motacilla alba (Linn.) XLIV. — Mart. 21. — Mazin. XLIVa. — Febr. 26. — Senj. (Marek.) 27. — Senj. (N.) n i ” XLV. — Mart. 20. — Begovo razdolje. » > ” 19. = Jelenje. n — » 17. — Lič. (Milošević.) ”» — o, 16. — Lič. (Pavlić.) n — n 12. — Vrata. » — „29. — Gomirje. (Begović.) 30. 5 Gomirje. (Štiglić.) si — Febr. 21. — Hrastovica. 325 XLV. — Mart. 15. — Ratkovac. ha — ,„ 6. — Ruma. XLVa. — , 18. — Ivanić-kloštar. M — ,„ 17. — Bukovac. = — , 19. — Kraljevac. 2 — „12. — Begovača. sà > hp 5. — Kaniška Iva. * IJE Đ. — Garešnica. È — ,„ 4. — Hercegovac. XLVI. — Apr. 4 — Radoboj. Pa — Mart. 12. — Storgina greda. U cijeloj seriji vidimo samo jedan jedini podatak iz mjeseca travnja, kojije na svaki način pre- kasan za ovu pticu, koja jako često, u blagim zimama skoro redovito, u nas prezimljuje, a ne dade se taj podatak napokon ni geografskim ni hipsometrijskim utjecajem potkrije- piti. Ostali podaci osim triju iz ve- ljače padaju svi u ožujak i kod ovih vidimo prilično izražen hipsome- trijski utjecaj, da su naime po- daci iz mjesta veće visine također kasniji. In der ganzen Serie sehen wir nur ein einziges Datum aus dem Monate April, welches aber auf jeden Fall zu spät für diesen Zugvogel ist, der sehr oft, in milden Wintern fast regelmäßig, bei uns überwintert und dann läßt es sich auch weder durch einen geogra- phischen noch hypsometrischen Einfluß begründen. Die übrigen Daten außer dreien aus dem Fe- bruar fallen alle in den Monat März und bei diesen sehen wir ziemlich den hypsometrischen Einfluß aus- gedrückt, daß nämlich die Daten aus Orten größerer Höhe auch später sind. Kulminacija. — Kulmination. II TIT. 204 25—1 2-6 711 1 2 4 — 5 Iz ove skrizaljke razabiremo, da je selidba bijele pastirice dva- puta bila prekinuta. Kulminacija leži u pentadi: III. 17—21. Na žalost ali imamo svakako premalo poda- taka a da bi na temelju ovih mogli stvarati kakve daljnje zaključke. Nr. — Febr. 21. — Hrastovica (XLV.) Nk. — Mart. 30. — Gomirje (XLV.) Razmak i srednje vrijeme se i opet razlikuju od lanjskih. Onaj je daleko veći a ovo opet kasnije. 12—16 IV: 17-21 22-26 27—31. 1—5 fi — 2 1 Aus dieser Tabelle ersehen wir, daß der Zug der weißen Bach- stelze zweimal unterbrochen worden war. Die Kulmination liegt in der Pentade: III. 17—21. Leider haben wir aber zu wenig Daten, um auf Grund dieser irgendwelche weitere Schlüsse ziehen zu können. R. — 37 dana (Tage). S. v. — Mart. 13. Die Schwankung und das Ankunftsmittel weichen wieder von den vorigjährigen ab. Jene ist be- deutend größer und dieses wieder später. > Muscicapa atricapilla (Linn.) . — Apr. 17. — Senj. (Marek.) + Muscicapa collaris (Bechst.) . — Apr. 17. — Senj. (Marek.) — 23. — Rijeka. te) + Muscicapa grisola Linn. . — Apr. 17. — Senj. (Marek.) Sii o: Rifeka; + Nettium crecca (Linn.) — Mart. 24. — Bošnjaci. —/> Numenius arquata (Linn.) . — Apr. 10. — Senj. (Marek, N.) — Mart. 9. — Kupinovo. + Nycticorax nycticorax (Linn.) . — Mai 22. — Senj. (Marek.) — Apr. 7. — Kupinovo. (Jovanović.) — Mart. 21. — Kupinovo. (Žarković.) + Oedicuemus vedicuemus (Linn.) — Apr. 12. — Rijeka. — o, 15. — Kaniška Iva. + Oriolus galbula (Linn.) . — Apr. 25. — Senj. (Marek, N.) k : 5 a ) — Rajevo selo. — o» 29. — Podgajci. — Mai 1. — Soljani. Zen 2. — Rijeka. — Apr. 23. — Ivanec. — Mai 8. — Ljeskovac. — Apr. 18. — Subotska. — Mai 10. — Jamarica. — Apr. 28. — Gornji varoš. — » 30. — Novi varoš. — , 15. — Ratkovac. (I. Dragnić.) — » 25. — Ratkovac. (T. Dragnić.) — » 29. — Gorice. — o, 29. — Mašić. — » 29. — Kovačevac. — Mai 14. — Malino. — pm 4. — Samobor. — _» 2. — Ir anic-grad. 327 XLVa. — Apr. 29. — Ivanić-kloštar. Pi — ,» 80. — Hrastilnica. È — Mai 2. — Bolè. È — Apr. 28. — Hrsovo. . — o, 24. — Kaniška Iva. 1 — , 25. — Hercegovac. È — o, 217. — Sirač. DI — Mai 2. — Osijek. XLVI. — Apr. 28. — Zabok. A — o, 27. — Maruševec. — 3. — Peteranec. ” 2 Jedna trećina svih podataka pada u mjesec svibanj i to u prvu njegovu polovicu. Od ovih otpadaju podaci iz Jamarice (Mai 10.) i Malina (Mai 14.), jer su za ova mjesta pre- kasni, kako nam to dokazuju po- daci susjednih mjesta motrenja, koji spadaju u travanj, a gdje to nije slučaj, tamo je kasniji podatak posljedica hipsometrijskoga utjecaja. Inače su travanjski i svibanjski podaci u pojedinim zonama tako pomiješani, da ne možemo opažati nikakvoga geografskog utjecaja. Ein Drittel aller Daten fällt in den Monat Mai und zwar in dessen erste Hälfte. Von diesen entfallen die Daten aus Jamarica (Mai 10.) und Malino (Mai 14.), weil sie für diese Orte zu spät sind, wie uns dies die Daten der Nachbarorte beweisen, welche in den April fallen, und wo dies nicht der Fall ist, dort ist das spätere Datum eine Folge des hypsometrischen Einflusses. Sonst sind die April- und Maidaten in den einzelnen Zonen derart ver- mischt, daß wir keinen geogra- phischen Einfluß ersehen können. Kulminacija. — Kulmination. PV. V. 11—15 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 11—15 1 1 5 13 7 2 1 Kod ove vrsti nalazimo ri- jetko liepo izraženu kulminaciju u zadnjoj pentadi mjeseca travnja, baš u sredini cijele selidbe. Ona obuhvaća preko trećine svih poda- taka, kojim na jednu i drugu stranu broj postaje postepeno manji. Na- dalje razabiremo također iz ove skrižaljke, da se vuga pri selidbi brzo kroz naše krajeve širi, jer joj selidba pače uz one gore spome- nute kasne svibanjske podatke ne obasiže mnogo više od mjesec dana. Nr. — Apr. 15. — Ratkovac. (XLV.) 8. — Ljeskovac. (XLV.) Nk. — Mai Bei dieser Art finden wir die Kulmination selten schön ausge- drückt in der letzten Pentade des Monats April, genau in der Mitte des ganzen Zuges. Sie umfaßt über ein Drittel aller Daten, deren Anzahl auf die eine wie auch die andere Seite stufenweise kleiner wird. Weiters sehen wir auch aus dieser Tabelle, daß die Goldamsel während des Zuges unsere Gegenden rasch besiedelt, da derselbe selbst mit jenen oben erwähnten späten Mai- daten nicht viel mehr als ein Monat umfaßt. R. — 23 dana (Tage). S. v. — Apr. 28. 328 I razmak potvrduje nam gor- nju tvrdnju glede brzoga raširenja. Srednje vrijeme se posve slaže sa lanjskim, te je samo neznatno malo ranije od predlanjskoga. Pije Auch die Schwankung bestä- tigt uns die oben ausgesprochene Behauptung betreffs der raschen Verbreitung. Das Mittel ist voll- kommen dasselbe wie im Vorjahre und nur unbedeutend früher als vor zwei Jahren. Otis tarda Linn. XLV. — Mart. 26. — Gorice. > Phalacrocorax pygmaeus (Gm.) XLIVa. — Mart. 26. — Kupinovo. Dužnost mi je, da na ovom mjestu ispravim jednu pogrješku, koja se je u lanjsku obradbu pro- ljetne selidbe uvukla. Na str. 115. imamo tamo jedan podatak iz Kupinova za Ph. carbo, koji se ali kao i ovogodišnji odnosi na Ph. pygmaeus. Es ist meine Pflicht an dieser Stelle einen Fehler zu berichtigen, der sich in die Bearbeitung des vorigjährigen Frühjahrzuges ein- geschlichen hatte. Auf pag. 115. haben wir dort ein Datum aus Kupinovo für Ph. carbo, welches sich aber wie auch das heurige auf Ph. pygmaeus bezieht. + Phylloscopus rufus (Bechst.) XLV. — Mart. 9. — Rijeka. XLVa — ,„ 5. — Zagreb. + Phylloscopus trochilus (Linn.) XLV. — Apr. 25.’— Rijeka. _ > Platalea lencorodia (Linn.) XLIVa. — Mart. 27. — Kupinovo. (Jovanović.) n > , 81 — Kupinovo. (Zarkovid.) + Plegadis faleinellus (Linn.) XLIVa. — Apr. 16. — Kupinovo. +-©- Podicipes fluviatilis (Tunst. XLVa. — Febr. 26. — Kaniška Iva. + Podicipes griseigena (Bodd.) XLVa. — Apr. 7. — Kaniška Iva. > Pratincola rubetra (Linn.) XLIVa. — Apr. 24. — Senj. (Marek.) + Pratincola rubicola (Linn.) XLIVa. — Mart. 17. — Senj. (Marek.) 329 > Pyrrherodias purpurea (Linn.) XLIVa. — Mai JA — Kupinovo. (Jovanović.) s — Apr. 2. — Kupinovo. (Žarković.) XLV. — Mart. 11. — Bošnjaci. x — Apr. 21. — Adaševci. Ova je mala serija jako $a- rena, premda potiču podaci isklju- čivo samo iz Srijema. Prvi podatak iz Kupinova (Mai 1.) ne može se odnašati na prvo pojavljenje ni onda, da inemamo drugoga za mjesec dana ranijega podatka. Iz preostalih triju podataka dobijemo slijedeću for- mulu, kojoj se naravska stvar ne smije pripisivati općenita vrijednost. Nr. — Mart. 11. — Bošnjaci (XLV.) 21. — Adaševci (XLV.) Nk. — Apr. Diese kleine Serie ist sehr bunt, obzwar die Daten ausschlieB- lich aus Sirmien stammen. Das erste Datum aus Kupinovo (Mai 1.) kann sich nicht auf das erste Erscheinen beziehen, wenn wir auch nicht das zweite um ein Monat friihere Datum hätten. Aus den übrigen drei Daten erhalten wir folgende Formel, der wir aber natürlich keinen allge- meinen Wert zuschreiben dürfen. R. — 41 dana (Tage). S. v. — Apr. 1. -X- Pyrrhula europaea Vieill. + Ruticilla phoenicurus (Linn.) + Ruticilla titis (Scop.) XLVa. — Mart. 15. — Zagreb. XLIVa. — Apr. 14. — Senj. (Marek.) XLV. — Mart. 18. — Rijeka. XLIVa. — Apr. 10. — Senj. (Marek, N.) + Saricola oenanthe (Linn.) XLIVa. — Mart. 29. — Senj. (Marek.) XLV. — Apr. 26. — Rijeka. + Saricola stapazina (Linn.) XLIVa. — Apr. 14. — Senj. (Marek.) -0+ Scolopax rusticula Linn. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 450, 44° 30° — Mart. 7. — Senj. (Marek.) — 29—513 m. Apr. 25. — Dolnje Pazarište. — 603 m. 85 m. Mart. 9. — Vrbanja. (Benaković.) — 87 m. n 1% — Vrbanja. (Hölzl.) — 87 m. n 12. — Strošinci. (Jelić.) — 83 m. n 9. — Strošinci. (Trconić.) — 83 m. n 14 — Franjina koliba. — n 7. — Jamina. — 85 m. 330 Mart. Febr. 26. — Platićevo. — 82 m. 10. — Kupinovo. — 78 m. Cijela serija pokazuje samo jedan jedini travanjski podatak, koji je doduše jako kasan ali ipak moguć radi hipsometrijskog utjecaja mjesta motrenja, koje leži u gori. Za po- datak iz Kupinova se ne može točno kazati, da li se radi tu o prvom po- javljenju ili o prezimljenju. Svi ostali podaci padaju u mjesec ožujak. Nr. — Febr. 10. — Kupinovo. 25. — Dolnje Pazarište. Nk. — Apr. Radi jako ranoga podatka za najraniji dolazak i jako kasnoga za kasniji je razmak tako jako velik. Potonji podatak upliva također na srednje vrijeme, koje je uslijed toga prilično kasno. Die ganze Serie zeigt nur ein einziges Aprildatum, welches zwar sehr spät aber doch möglich ist wegen des hypsometrischen Ein- flusses des Beobachtungsortes, welcher im Gebirge liegt. Von dem Datum aus Kupinovo kann man nicht genau sagen, ob es sich hier um das erste Erscheinen oder aber um Überwinterung handelt. Alle anderen Daten gehören dem Monat März an. R. — 74 dana (Tage). S. v. — Mart. 14. Wegen des sehr frühen Datums für die früheste Ankunft und des sehr späten für die spä- teste ist die Schwankung so grob. Das letztere Datum beeinflußt auch das Ankunftsmittel, welches da- durch ein ziemlich spätes ist. XLV. zona. — XLV. Zone. 45% — 45° 30“. Jan. 4. — Rijeka. — 3—65 m. Mart. 8. — Rijeka. — 3—65 m. Mai 12. — Alan. (Cvitković.) — 871 m. prezimila e atea tiberwinterte j Alan. (Miščević.) 871 m. Apr. 4. — Krivi put. — 921 m. n 29. — Vrbovsko. — 506—578 m. Febr. 18. — Karlovac. — 112 m. Mart. 4. — Vranovina. — 127 m. n 28. — Ivanec. — 227 m. „ 15. — Žirovac. — 305 m. » 11. — Gvozdansko. — 167—252 m. » 24. — Ljeskovac. — 370 m. n 16. — Kosna. — 222—261 m. Febr. 1. — Kotarana. — 148—341 m. Mart. 15. — Hrastovica. — 155 m. Jan. 2. — Kostajnica. — 110 m. Febr. 17. — Lonja. — 98 m. prezimljuje \ überwintert f Febr. — Zivaja. — 99 m. 17. — Crkveni bok. — 96 m. 331 Febr. 14. — Puska. (Lukačević) — 98 m. imliui STA Meri tea , — Puska. (Trivunčić.) — 98 m. — Cerovljani. — 139—147 m. ” Mart. 9. — Bumbekovača. — 91—95 m. Febr. 13. — Kraljeva Velika. (Panić.) — 100 m. » 14. — Kraljeva Velika. (Vaistina.) — 100 m. » 17. — Piljenice. (Lukačević.) — 105 m. Mart. 6. — Piljenice. (Pavletić.) — 105 m. n 14 — Subotska. — 102 m. n 14. — Jasenovac. (Gosain.) — 94 m. Febr. 14. — Jasenovac. (Rokić.) — 94 m. Mart. 7. — Paklenica. — 130 m. n 10. — Novi varoš. — 96—99 m. Febr. 28. — Cage. — 136 —280 m. Mart. 2. — Ratkovac. (I. Dragnić.) — 142 m. n 18. — Ratkovac. (T. Dragnić.) — 142 m. Febr. 12. — Gorice. (Bešlić) — 139 m. Apr. 19. — Gorice. (Jelenčić.) — 139 m. Febr. 25. — Visoka greda. — 91 m. Mart. 28. — Mašić. — 139 m. Febr. 28. — Kovačevac. — 133—219 m. Jan. 13. — Tisovac. — 442— 460 m. Mart. 10. — Bijeli brijeg. — 301 m. Febr. 20. — Gunjavci. — 255—323 m. n 26. — Godinjak. — 111—136 m. n 26. — Vrbova. — 125 m. Mart. 6. — Požega. — 152 m. Febr. 26. — Cerje. — 119—160 m. Mart. 7. — Varoš. — 104 m. n 18. — Klakar. — 89 m. 10. — Slakovci. — 104 m. 3. — Nijemci. — 90 m. 15. — Morović. — 85 m. 2. — Erdevik. — 119 m. 13. — Ruma. — 111 m. U ovoj je zoni na četiri mjesta konštatovano prezimljenje i to u Alanu, Zivaji, Puski i Cerovljanima. Osim toga ima još dosta tako ranih podataka, da se ovi mogu samo na prezimljenje protezati a nipošto na prvo pojavljenje. Tako ovamo spada, samo da primjerice spomenemo, prvi podatak iz Rijeke (Jan. 4.), kojemu je osim toga vrijedni naš motritelj In dieser Zone ist an vier Orten Überwinterung konstatiert und zwar in Alan, Zivaja, Puska und Cerovljani. Außerdem sind noch genug so frühe Daten vorhanden, daß sich diese nur auf Überwinte- rung und auf keinen Fall auf das erste Erscheinen beziehen können. So gehört hieher, um nur Einiges beispielweise anzuführen, das erste 332 gosp. M. Barač još dodao podatke od 18., 19. i 20. siječnja te 10. ve- ljače; nadalje podaci iz Kotarane, Kostajnice i Tisovca pa možda još i koji drugi rani podatak iz veljače. Ima i tri prekasna podatka i to onaj iz Alana (Mai 12.), koji je sva- kako nemoguć i bez toga, što je na tom mjestu opaženo prezimljenje Sljuke; drugi je iz Vrbovskog (Apr. 29.) .a treći iz Gorica (Apr. 19.), koji također nijesu ničim, ni, hipsome- trijskim utjecajem, potkrepljeni te moraju zato svakako izostati. Onda još imamo samo jedan podatak tra- vanjski i to iz Krivog puta, koji je ali svakako posljedica hipsometrij- skoga utjecaja, koji se donekle opaža i na nekim ožujskim podacima. I ove godine moramo i opet isto kon- statovati, što smo već lane bili is- taknuli, da naime na istoku, oso- bito u Srijemu, ima razmjerno rinnogo više ožujskih podataka nego li na zapadu, što bi govorilo u prilog na- šem lane nabačenom mijenju, da se šljuka u našim krajevima seli od zapada prama istoku. Nr. — Febr. 12. — Gorice. Nk. — Apr. 4. -— Krivi put. Razmak je prilično manji nego li u pređašnjoj zoni a i srednje vri- jeme je ranije i to zato, što imamo dosta podataka iz veljače. Datum aus Rijeka (Jan. 4.), welchem außerdem unser unermüdlicher Be- obachter Herr M. Barač noch die Daten vom 18., 19., 20. Januar und 10. Februar beigefügt hat; weiters die Daten aus Kotarana, Kostajnica und Tisovac so wie auch möglicher- weise noch eins oder das andere frühe Datum aus dem Monate Fe- bruar. Es sind auch drei zu späte Daten vorhanden und zwar das aus Alan (Mai 12.), welches über- haupt unmöglich ist, auch wenn auf demselben Orte keine Über- winterung beobachtet worden wäre; das zweite ist aus Vrbovsko (Apr. 29.) und das dritte aus Gorice (Apr. 19.), welche auch durch nichts, nicht einmal durch den hypsometrischen Einfluß, begründet sind und daher jedenfalls entfallen müssen. Dann haben wir nur noch ein Aprildatum und zwar aus Krivi put, welches aber auf jeden Fall die Folge des hypsometrischen Einflusses ist, welcher auch bei einigen März- daten teilweise ersichtlich ist. Auch heuer müssen wir dasselbe konsta- tieren, was wir bereits voriges Jahr hervorgehoben haben, daß es näm- lich im Osten, speciell in Sirmien, relativ viel mehr Märzdaten gibt als im Westen, was zu Gunsten un- serer im Vorjahre ausgesprochenen Meinung sprechen würde, daß die Schnepfe in unseren Gegenden von West nach Ost zieht. R. — 51 dan (Tage). S. v. — Mart. 5. Die Sehwankung ist ziemlich kleiner als in der vorhergehenden Zone und auch das Mittel ist ein früheres, weil wir genug Februar- ‘daten haben. 333 XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45° 30‘ — 460. Mart. 7. — Samobor. — 168 m. Febr. 27. — Zdenčina. — 134—144 m. Mart . — Demerje. — 125 m. . — Hrastilnica. — 100 m. či ti 1 7 4. — Staničić. — 139—195 m. 5 1. — Bukovac. (Kramberger.) — 119—148 m. n 10. — Bukovac. — 119—148 m. m 6. — Markovec. — 116—136 m. Febr. 19. — Gudovac. — 116 m. Mart. 21. — Ivanska. — 151 m. i 4 — Bršljanica. — 167 m. Febr. 24. — Popovac. — 165 m. Mart. 10. — Kaniška Iva. — 156 m. > 1. — Garešnica. (Aue.) — 130 m. » 11. — Garešnica. (Csikoš.) — 130 m. Dec. 19. 1902. — Hercegovac. — 139 m. Apr. 20. — Grebenska. — 219 m. Febr. 22. — Sirač. — 163 m. ” Mart. 2. — Lacić. — 9 m. U ovoj seriji imamo i opet jedan podatak o prezimljenju još iz prosinca prošle godine. Podatak iz Grebenske (Apr.20.) mora se kao prekasan za prvo pojavljenje sva- kako ispustiti. Većina ostalih po- dataka pada u ožujak, dok ih iz veljače imamo relativno manje nego li u pređašnjoj zoni, što bi govorilo za geografski utjecaj ove sjevernije zone. Hipsometrijski utjecaj se ovdje ne može razabirati, jer su i razlike u visinama među pojedinim mje- stima motrenja dosta neznatne. Nr. — Febr. 19. — Gudovac. Nk. — Mart. 21. — Ivanska. 27. — Ražljevo. — 103—105 m. In dieser Serie haben wir wieder ein Überwinterungsdatum und zwar noch aus dem Dezember des vorigen Jahres. Das Datum aus Grebenska (Apr. 20.) muß als zu spät für das erste Erscheinen jedenfalls wegbleiben. Die Mehrzahl der übrigen Daten fälltin den Monat März, während wir aus dem Februar relativ weniger vorfinden als in den vorhergehenden Zone, was für den geographischen Einfluß dieser nörd- licheren Zone sprechen würde. Ein hypsometrischer Einfluß ist hier nicht ersichtlich, weil auch die Unterschiede zwischen den Höhen der einzelnen Beobachtungsorte ziemlich klein sind. R. — 30 dana (Tage). S. v. — Mart. 4. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46° — 469% 30". Febr. 28. — Maruševec. — 209-224 m. Mart. 10. — Bela. — 201—398 m. 334 Febr. 13. — Sokolovac. — 180-223 m. Mart. 10. — Peteranec. — 133 m. Apr. 21. — Storgina greda. — 112 m. I ovdje imamo jedan prekasni travanjski podatak, kojega kod pro- računavanja formule izostavljamo. inače su podaci iz veljače i ožujka jednako porazdijeljeni. Na žalost ih ima tako malo, da iz njih proraču- nanoj formuli ne možemo pripisati nikakove općenite vrijednosti. Nr. — Febr. 13. — Sokolovac. Nk. — Mart. 10. — Bela, Peteranec. I ove godine je ovdje opet najmanji razmak ali ujedno je sred- nje vrijeme najranije od svih zona. Auch hier haben wir ein zu spätes Aprildatum, welches wir bei Berechnung der Formel eliminieren. Sonst sind die Februar- und März- daten gleich verteilt. Leider sind ihrer so wenig, dab wir der aus ihnen berechneten Formel keine allgemeine Giltigkeit zuschreiben können. R. — 23 dana (Tage). S. v. — Mart 1. Auch heuer ist hier wieder die kleinste Schwankung aber zu- gleich ist das Ankunftsmittel das früheste von allen Zonen. U prvom stupcu naše tablice vidimo sasvim dobro geografski utjecaj izražen, jer datum najranijega dolaska postaje prama sjeveru sve kasniji. Iznimku ovdje čini samo XLVI. zona, koja u opće ove go- dine sa ono malo podataka, što je iz nje imamo, nikakove zakonitosti ne pokazuje. Posve obratno je to u drugom stupcu. Tu postaje datum najkasnijega dolaska, čim dalje idemo prama sjeveru, sve to raniji. Kasni travanjski podaci iz XLIVa. i XLV. zone posljedica su hipsometrijskoga utjecaja mjesta motrenja, kako smo to bili već u dotičnim zonama spo- Zona Nr. Nk. R. Sona Zone Früh. Ank. | Spät. Ank. | Schwank. Mittel. XLIVa. Febr. 10. Apr. 25. 74 A Mart. 14. XLV. la: a 51 = Roia o) XLVa. sep Mart. 21. 30 i DI 4. XLVI. mai DG LOL 23 E È 1: In der ersten Kolumne un- serer Tabelle ist der geographische Einfluß ganz gut ausgeprägt, denn das früheste Ankunftsdatum wird gegen Norden stets später. Eine Ausnahme macht hier nur die XLVI. Zone, welche überhaupt dieses Jahr mit ihren wenigen Daten, die wir aus ihr besitzen, gar keine Gesetz- mäßigkeit zeigt. Ganz umgekehrt ist das Verhältnis in der zweiten Kolumne. Hier wird das Datum der spätesten Ankunft, je weiter wir gegen Norden gehen, stets früher. Die späten Aprildaten aus der XLIVa. und XLV. Zone sind menuli. I ovdje čini XLVI. zona iznimku sa ranijim podatkom, nego li ga nalazimo u ijednoj drugoj. Razmak pada sve to više od naj- južnije prama najsjevernijoj zoni, što nam postane posve razumljivo, čim pogledamo prva dva stupca ta- blice, jer on ipak ovisi o najranijem i najkasnijem dolasku. Srednje vri- jeme pada u svim zonama u ožujak i to i opet nalazimo i tu obratan red, nego što bi se nadali, da na- ime srednje vrijeme prama sjeveru biva sve ranije. Najkasnije je u naj- južnijoj (XLIVa.) zoni; ako pako izostavimo onaj kasni travanjski podatak to ono pada na T. ožujka, čim se doduše približi ostalim zonama ali je još uvijek kasnije od njih. Uzrok tom pojavu moramo tražiti poglavito u šarenom razmještaju kasnih i ranih podataka u pojedinim zonama. 335 eine Folge des hypsometrischen Einflusses der Beobachtungsorte, wie wir dies bereits in den betref- fenden Zonen erwähnt haben. Auch hier macht die XLVI. Zone eine Ausnahme mit einem früherem Datum als wir es in irgend einer andern Zone finden. Die Schwan- kung fällt von der südlichsten ge- gen die nördlichste Zone, was uns ganz verständlich erscheint, wenn wir die ersten zwei Kolumnen über- blicken, da sie doch von der frü- hesten und spätesten Ankunft ab- hängt. Das Mittel fällt in allen Zonen in den Monat März und zwar finden wir auch hier wieder ein umgekehrte Reihenfolge, als wir erwarten würden, daß nämlich das Mittel gegen Norden ein stets früheres wird. Das späteste ist in der südlichsten Zone (XLIVa.); wenn wir aber jenes späte April- datum weglassen, fällt es auf den 7. März, wodurch es zwar den übrigen Zonen näherkommt aber noch immer später ist. Die Ursache dieser Erscheinung müssen wir hauptsächlich in der bunten Ver- teilung der frühen und späten Daten in den einzelnen Zonen suchen. Kulminacija. — Kulmination. Pentade. — Pentaden. TI. Irm“ | IV Zona — Zone m onion oo Title 3a (= ISS KED ME | | Ge GI | | 10 |H ri ri GI au [ex | r- rid = au GI ri do] | ri ca XLIVa. 1|-|— |—-|— | 41 2| 1| 11— | —-|— |) || 1 XLV. Allee |. Ss 1 EP —l >= XLVa. NI 25 Ai eee XLVI. ll—|—| 1|-| 2|.—|-|-{|--|-|-|— --| 1 Zbroj — Summe | 7| 5] 2/13/11/18/10/ 3] 2) 1| 1|.—|—-| 2] 2 Iz cijele skrižaljke na prvi pogled odma vidimo, da mi podatke iz travnja ne možemo više pribra- jati pravoj selidbi, koja se pogla- vito zbiva tijekom mjeseca ožujka. Kulminacije nijesu osobito izražene ai podaci su vrlo šareno porazmje- šteni, kako smo to već imali prilike jednom spomenuti. U XLIVa. zoni leži kulminacija u pentadi: III. 7 do 11., prividno tik na početku se- lidbe; mi ali moramo tu svakako pretpostaviti, da pred njom manjka : više podataka, budući da ova zona baš ne obiluje osobitim brojem nji- hovim. U XLV. zoni počinje se- lidba početkom veljače sa dosta velikim brojem podataka, iza dvije pentade se ali prekida a nastavlja se tek koncem veljače, da dostigne kulminaciju u dvjema pentadama, naime: III. ”—11 i IH. 12—16. Iza kulminacije nalazimo u svakoj pen- tadi uvijek samo po jedan podatak. Kod XLVa. zone nalazimo kulmi- naciju također u dvjema pentadama, samo ranije nego li u XLV.; tu ona naime pada u pentade: II. 25—III. 1. i III. 2-6. Zadnja napokon zona ima tako malo podataka i tako ne- jednolično porazmještenih, da kul- minaciju u pentadi: III. 7-11. za pravo ne bi smjeli takvom ni na- zvati. Uza svu nejednoličnost i ne- pravilnost razmještaja podataka i kulminacija u pojedinim zonama vi- dimo u zbroju njihovu kulminaciju ipak posve dobro izraženu i to u pentadi: III. 7—11., dakle kasnije nego li je to slučaj lane bilo, što nam služi dokazom, da je selidba šljake ove godine zakasnila. U zbroju se nepravilnost očituje samo u toliko, što suitu s jedne i s druge strane kulminacije podaci vrlo ne- jednako poredani. Aus der ganzen Tabelle sehen wir sofort auf den ersten Blick, daß wir die Daten aus dem April nicht mehr dem eigentlichen Zuge zurechnen können, da dieser haupt- sächlich während des Monats März vor sich geht. Die Kulminationen sind besonders ausgeprägt und auch die Daten sind sehr bunt verteilt, wie wir dies schon zu erwähnen Gelegenheit hatten. In der XLIVa. Zone liegt die Kulmination in der Pentade: III. 7—11., scheinbar gleich am Anfange des Zuges; wir müs- sen aber hier entschieden voraus- setzen, daß vor ihr mehrere Daten fehlen, nachdem diese Zone ihrer eben nicht sehr viele hat. In der XLV. Zone beginnt der Zug anfangs Februar mit einer ziemlich großen Anzahl von Daten, nach zwei Pen- taden aber wird er unterbrochen und setzt sich erst Ende Februar fort, um die Kulmination in zwei Pentaden zu erreichen, nämlich: III. 7—11. und III 12—16. Nach der Kulmination finden wir in jeder Pentade stets nur ein Datum. Bei der XLVa. Zone finden wir die Kulmination auch in zwei Pen- taden vor, nur früher als in der XLV.; hier fällt sie nämlich in die Pentaden II.25.—III. 1. und III. 2—6. Die letzte Zone endlich hat so wenig Daten und diese sind so un- regelmäßig verteilt, daß wir die Kul- mination in der Pentade: III. 7 — 11. eigentlich nicht einmal so nen- nen dürften. Trotz aller Unregel- mäßigkeit und Ungleichheit der Verteilung der Daten und Kulmi- nationen in den einzelnen Zonen sehen wir in der Summe derselben die Kulmination doch ganz gut aus- gedrückt und zwar in der Pentade: III. 7—11., also später als dies im Vorjahre der Fall war, was uns als Općena formula, koja rezul- tira iz svih podataka, što smo ih kod proračunavanja pojedinih zo- nalnih formula uzeli u račun, ima slijedeći oblik: Nr. — Febr. 10. — Kupinovo (XLIVa.) 337 Beweis dient, daß der Schnepfenzug heuer verspätet war. In der Summe zeigt sich die Unregelmäßigkeit nur insofern, daß auch hier die Daten auf die eine und die andere Seite der Kulmination sehr ungleichmäbig angereiht sind. Die Landesformel, welche aus allen Daten resultiert, die wir bei Berechnung der einzelnen Zo- nalformeln in Rechnung gezogen haben, hat folgende Form: R. — 74 dana (Tage). Nk. — Apr. 25. — Dolnje Pazarište (XLIVa.) S.v. — Mart. 6. Razmak je veći nego li u pređašnjim dvjema godinama; uz- rok leži s jedne strane u raznim podacima iz veljače, s druge opet: u kasnim iz travnja, prouzročenih hipsometrijskim utjecajem. Kako smo već bili spomenuli, da je se- lidba šljuke ove godine zakasnila, to je i posve naravski, da je i sred- nje vrijeme kasnije nego li lane i preklane. Die Schwankung ist größer als in den zwei vorhergehenden Jahren; der Grund liegt einerseits in den frühen Februar —, anderseits wieder in den späten Aprildaten, welche durch hypsometrischen Einfluß ver- ursacht sind. Dawir schon erwähnt haben, daß der Schnepfenzug heuer verspätet ist, so ist es ganz natür lich, dab auch das Mittel später fällt als in den Vorjahren. -9- Serinus serinus (Linn.) XLIVa. — Apr. 1. — Senj (Marek, N.) >O> Sturnus vulgaris Linn. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44° 30° — 45°. Mart. 19. — Senj (Marek.) — 29 — 513 m. prezimo \_ überwintert f Mart. Dolnje Pazariste. — 603 m. 9. — Salamunié. — 336 — 773 m. » 11 — Bunić. — 658 — 809 m. Febr. 6. — Podgajci. — 85 m. » 24. — Soljani. (Kadić.) — 83 m. Murt. 7. — Soljani. (Nikolié.) — 83 m. Febr. 28. — Vrbanja. (Verić.) — 87 m. Mart. 7. — Vrbanja. (Vakovié.) — 87 m. Febr. 25. — Strošinci. — 83 m. n 26. — Franjina koliba. — 85 m. È. 8. — Radanovci. — 85 m. » 25. — Jamina. — 85 m. 22 338 Be Platićevo: — 182m: 30. — Grabovei. — 81 m. 9, — Tovarnik. (Miljašević.) — 81 m. 4 8. — Tovarnik. (Popović.) — 81 m. Febr. 26. — Kupinovo. — 78 m. Polovica podataka otpada na mjesec ožujak, od kojih ali tri ot- padaju i to oni iz Soljana i Vrbanje zato, što imamo iz istih mjesta ra- nije podatke iz veljače a onaj iz Grabovaca, što je svakako prekasan te se ne može odnašati na prvo po- javljenje. U cijeloj se seriji nalazi jedan podatak o prezimljenju, prem je moguće, da ovamo spadaju i neki jako rani podaci iz veljače. Na za- padu su podaci razmjerno kasniji nego li na istoku, čemu je uzrok ili geografski utjecaj, ili pako, što je vjerojatnije. hipsometrijski, jer imamo na zapadu mjesta dosta ve likih visina. Nr. — Febr. 6. — Podgajci. Nk. — Mart. 19. — Senj. Die Hälfte der Daten entfällt auf den Monat März, von welchen aber drei wegfallen, und zwar jene aus Soljani und Vrbanja deshalb, weil wir aus denselben Orten frü- here Daten aus dem Februar haben, jenes aber aus Grabovei, weil es entschieden zu spät ist und sich nicht auf das erste Erscheinen be- ziehen kann. In der ganzen Serie befindet sich ein Überwinterungs- datum, obzwar es möglich ist, daß auch einige frühe Februardaten hieher gehören. Im Westen sind die Daten verhältnismäbig später als im Osten, wozu der Grund ent- weder im geographischen Einflusse, oder aber was glaubwürdiger ist, im hypsometrischen zu suchen ist, da wir im Westen Orte ziemlich großer Höhen haben. R. — 41 dan (Tage). S. v% — Mart. 1. XLV. zona. — XLV. Zone. 45% — 450 30'. Febr. 27. — Rijeka. — 3—65 m. Mart. 17. — Lie. — 726 m. 29. — Slušnica. — 309 m. Febr. 27. — Glinica. — 234-299 m. Apr. 2. — Bogovolja. — 264 m. 6. — Vališselo. — 239 m. . 28. — Golinja. — 155—202 m. n 29. — Ivanec. — 227 m. n 29. — Mokrice. — 129 m. „ 19. — Gvozdansko. — 167—252 m. Mai 8. — Ljeskovac. — 370 m. Mart. 6. — Novo selišće. — 173—183 m. » 23. — Kosna. — 222—261 m. . — Kotarana. — 148—341 m. . — Hrastovica. — 155 m. Mart. ” Febr. Mart. 15. 12. 12. 24. 339 Divuša. — 145 m. Lonja. — 98 m. Crkveni bok. — 96 m. Puska. — 98 m. Kraljeva Velika. — 100 m. Piljenice. — 105 m. Subotska. — 102 m. Paklenica. — 130 m. Gornji varoš. — 94 m. Novi varoš. — 96—99 m. Rogolje. — 237 m. Cage. — 136—280 m. Ratkovac. (I. Dragnić.) — 142 m. Ratkovac. (T. Dragnić.) — 142 m. Gorice. — 139 m. Visoka greda. — 91 m. Kovačevac. — 133—219 m. Bijeli brijeg. — 301 m. Ratkovica. — 110—208 m. Bučje. — 147 m. Davor. — 121—131 m. Kaniža. — 93 m. Varoš. — 104 m. Klakar. — 89 m. Jaruge. — 88 m. Gradište. — 95 m. Bosnjaci. — 85 m. Otok. (Blaževac.) — 90 m Otok. (Zihovsky.) — 90 m. Komletinci. (Gašić.) — 91 m. Komletinci. (Kurjaković.) — 91 m. Komletinci. (Stefanović) — 91 m. Slakovci. — 104 m. Vukovar. — 108 m. » 14. — Nijemci. (Gosic.) — 90 m. E 2. — Nijemci. (Makarević.) — 90 m. „ 11. — Naprečava. — 80—84 m. Febr. 25. — Ilinci. — 84 m. 25. — Morović. (Lozjanin.) — 85 m. N” Mart. 22. — Morović. (Ognjanović.) — 85 m. Febr. 23. — Morović. (Petrović.) — 85 m. » 26. — Adaševci. (Kavedžić.) — 84 m. Mart. 2. — Adaševci. (Soié.) — 84 m. U ovoj seriji već vidimo In dieser Serie sehen wir preko polovice oZujskih podataka, što posve odgovara njenom sjever- schon über die Hälfte Märzdaten, was vollkommen ihrer nördlicheren * 340 nijem poloZaju. Nekoje od ovih po dataka, t. j. one iz konca toga mje- seca, koji nijesu mogući ili zato, što iz istog mjesta imamo raniji podatak, ili pak zato, što ih ne možemo u sklad dovesti sa poda- cima obližnjih mjesta motrenja, ispuštamo kod proračunavanja for- mule. Isto je slučaj i sa travanj- skim i svibanjskim podacima, koje kao prekasne moramo svakako iz- ostaviti. I ovdje vrijedi ono isto, Sto smo bili kazali za pređašnju zonu, da se naime na zapadu nalaze razmjerno kasniji podaci, nu bu- dući da ovdje hipsometrijski utjecaj toliko ne dolazi u obzir, jer razlike u visinama baš nijesu osobito znatne, to dolazimo i kod ove vrsti opet do zaključka, da ona naše krajeve naseljuje od istoka prama zapadu. Nr. — Febr. 3. — Gradište. Lage entspricht. Einige von diesen Daten, nämlich jene vom Ende des Monats, welche unmöglich sind entweder deshalb, weil wir aus demselben Orte ein früheres Datum besitzen, oder deshalb, weil wir sie mit den Daten der nächstliegenden Beobachtungsorte nicht in Einklang bringen können, lassen wir bei Be- rechnung der Formel fort. Dasselbe ist auch mit den April- und Mai- daten der Fall, welche wir als zu spät entschieden eliminieren müs- sen. Auch hier gilt dasselbe, was wir für die vorhergehende Zone gesagt haben, dab nämlich im Westen verhältnismäßig spätere Daten vorhanden sind, aber nach- dem hier der hypsometrische Ein- flub nicht so viel in Betracht kommt, da die Unterschiede der Höhen keine so groben sind, so kommen wir auch bei dieser Art wieder zu dem Schlusse, daß sie unsere Gegenden von Ost nach West besiedelt. R. — 54 dana (Tage). Nk. — Mart. 29. — Slušnica, Ivanec, Mokrice. S. v. — Mart 8. Radi kasnijih ožujskih poda- taka je razmak veći, a i srednje vrijeme kasnije, što sve odgovara položaju ove zone prama pređašnjoj. Wegen der späteren März- daten ist die Schwankung größer und auch das Mittel später, was alles der Lage dieser Zone der vorhergehenden gegenüber ent- spricht. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45° 30' — 460. Mart. 5. — Zagreb. — 135 m. Febr. 27. — Dolnji Šarampov. — 95 m. Apr. 4. — Ivanić Kloštar. — 159 m. Mart. 19. — Bukovac. — 119—148 m. Febr. 27. — Vukšinec. — 124 m. Mart. 17. — Grabovnica. — 140—183 m. » 27. — Kraljevac. — 143—177 m. n 29. — Samarica. — 181 m. , ” 6. — Gudovac. — 116 m. N 3. — Ivanska. — 151 m. Rebr! 12! — Narta; — 139 mi 341 » 25. — Bršljanica. — 167 m. Mart. 26. — Kostanjevac. — 162 m. Febr. 18. — Kaniška Iva. — 136 m. Mart. 4. — Garešnica. (Aue, Csikoš.) — 130 m. Febr. 18. — Garešnica. (Zivoder.) — 130 m. Mart. 16. — Bedeniška. — 145 m. „ 14. — Grebenska. — 219 m. Febr. 28. — Lacić. — 93 m. I u ovoj zoni opet nalazimo ožujske podatke u pretežnoj većini, pa i jedan travanjski podatak iz početka toga mjeseca, kojega mo- žemo ali u ovoj sjevernoj zoni za- držati već i zato, što se bez njega srednje vrijeme ne mijenja. I opet su iu ovoj zoni podaci na zapadu Auch in dieser Zone finden wir wieder die Märzdaten in der Überzahl und auch ein Aprildatum aus dem Anfange dieses Monats, welches wir aber in dieser nörd- lichen Zone beibehalten können, schon deshalb, weil ohne dasselbe das Ankunftsmittel nicht geändert wird. Und wieder sind auch in dieser Zone die Daten im Westen später als im Osten. R. — 51 dana (Tage). S. v. — Mart. 8. kasniji nego li na istoku. Nr. — Febr. 12. — Narta. Nk. — Apr. 4. — Ivanić Kloštar. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 460 — 469 30“. Febr. 5. — Zabok. — 160 m. Mart. 3. — Kebel. — 121—164 m. Apr. 1. — Maruševec. — 209—224 m. Mart. 15. — Peteranec. — 133 m. 8. — Storgina greda. (Kovač.) — 112 m. 5. — Storgina greda. (Tišljar) — 112 m. ” ” Za podatak iz Zaboka je teško odlučiti, da li se odnaša na pre- zimljenje ili na prvo pojavljenje To je ujedno i jedini podatak iz veljače za ovu našu najsjeverniju zonu. Svi ostali podaci pripadaju prvoj polovici ožujka, a jedan tja Für das Datum aus Zabol ist schwer zu entscheiden, ob es sich auf Überwinterung oder auf das erste Erscheinen bezieht. Dies ist auch das einzige Februardatum für diese unsere nördlichste Zone. Alle anderen Daten gehören der ersten travnju. Hälfte des März und eines sogar dem April an. Nr. — Febr. 5. — Zabok. R. — 55 dana (Tage). Nk. — Apr. 1. — Maruševec. S. v. — Mart. 7. Diese Zone zeigt die größte Schwankung von allen und das Mittel ist um einen Tag früher als in den vorhergehenden zwei Zonen. Ova zona pokazuje najveći razmak od svih, a srednje je vri- jeme ranije za jedan dan, nego li u predaönjim dvjema zonama. 342 I tu ćemo opet na ovu točnu obradbu nadovezati prijegled for- mula pojedinih zona, kulminaciju i općenu formulu. Auch hier wollen wir wieder an diese genaue Bearbeitung die Übersicht der Formeln der einzel- nen Zonen, die Kulmination und die Landesformel anreihen. Zona Nr. Nk. R. S. v. Zone Früh. Ank. | Spät. Ank. | Schwank. | Mittel. XLIVa. Febr. 6. Mart. 19. 41 > Mart. E San“ IA 0 Ses | = RAR: XLVa. ra ZLI | i PESTO) XLVI. ai Re slija Bi; Najraniji dolazak ne podvr- gava se ove godine nikakoj osobitoj zakonitosti; imamo naime same rane podatke iz veljače, koji se eventualno također mogu odnašati na prezimljenje škvorca u našim krajevima. Bolje je već izražen geografski utjecaj zona prama sje- veru u drugom stupcu tablice. Prama sjeveru tu naime nalazimo travanjske podatke, dok su u juž- nijim zonama još ožujski zastupani. Razmak prama sjeveru raste, te dosiže svoju najveću visinu u naj- sjevernijoj zoni (XLVI.), dok je u najjužnijoj (XLIVa.) najmanji. Ni kod srednjeg vremena dolaska ne nalazimo točne zakonitosti, koja bi ovisila o geografskom utjecaju. Naj- ranije je ono doduše u najjužnijoj zoni, na to ali slijede dvije zone sa doduše kasnijim, ali opet jednakim srednjim vremenom, a zadnja na- pokon zona ima opet ranije srednje vrijeme od pređašnjih dviju. Uzrok tomu leži svakako u razmještaju ranih i kasnih podataka u pojedinim zonama. Die friiheste Ankunft unter- liegt heuer keiner besonderen Ge- setzmäbigkeit; wir haben nämlich nur frühe Februardaten, welche sich eventuell auch auf Überwin- terung des Stares in unseren Ge- genden beziehen können. Besser ist schon der geographische Einfluß gegen Norden in der zweiten Ko- lumne ausgedrückt. Gegen Norden finden wir hier nämlich Aprildaten, während in den südlicheren noch Märzdaten vertreten sind. Die Schwankung wächst gegen Norden und erreicht ihre größte Höhe in der nördlichsten Zone (XLVI.), während sie in der südlichsten (XLIVa.) am kleinsten ist. Auch bei dem Ankunftsmittel finden wir keine genaue (esetzmäbigkeit, welche von dem geographischen Einflusse abhängen würde. Am frühesten ist es zwar in der süd- lichsten Zone, darauf folgen zwei Zonen mit zwar späteren aber wieder gleichen Mitteln und die letzte Zone endlich hat wieder ein früheres Mittel als die zwei vorher- gehenden. Die Ursache hiefür liegt 343 entschieden in der Verteilung der frühen und späten Daten in den einzelnen Zonen. Kulminacija — Kulmination. Pentade. — Pentaden. I ova nam skrizaljka kulmi- nacije pokazuje vrlo šarenu sliku. U prvoj (XLIVa.) zoni pričinja se selidba više puta prekinutom, što se ali dade svesti na manjkavost, dotično malen broj podataka. Kul- minacija leži u pentadi: III. 7-11. U drugoj (XLV.) zoni također opa- žamo, da podatke iz početka veljače za pravo ne možemo pribrajati pra- voj selidbi, koja svagdje tek pod konac toga mjeseca počinje. Kul- minaciju vidimo tu u istoj pentadi, gdje ju nalazimo u zoni XLIVa., naime u pentadi: III. 7—11., oko koje se sa svake strane grupiraju dvije pentade sa jednakim brojem podataka, što nas može dovesti do zaključka, da se u toj zoni baš u to vrijeme glavna selidba zbiva. U XLVa. zoni opet vidimo selidbu dvaputa prekinutu, čemu je možda isti uzrok, kao što i u prvoj zoni, nedostatak podataka. Kulminaciju tu nalazimo u dvjema pentadama: 1.11. | Zona — Zone | ser) tl i | | | (>| 10 CO [19 | ÄA|ı rm | XLIVa. — 69 | XLV. i a E XLVa. — | UL | 2 | KENT, a e Zbroj — Summe 1149 x 3 II. | IV _ | o|=lo|- | Sn. dan |. |g dame | Inka | | E |G | | X |m [A In jel aja jajmjisi=iajaj/=|o a o kani jski 6| 7| 71105 5| 4| 6| 11 = kapa o oa fe CE ZA ee 7 16|13|18| 8| 8| 5| 9| 3 II Auch diese Tabelle der Kul- minationen zeigt ein sehr buntes Bild. In der ersten (XLIVa.) Zone scheint der Zug mehrmals unter- brochen zu sein, was man aber auf das Fehlen resp. die kleine Anzahl der Daten zurückführen kann. Die Kulmination liegt in der Pentade: III. ”—11. In der zweiten (XLV.) Zone nehmen wir auch wahr, dab wir die Daten aus dem Anfange des Monates Februar eigentlich nicht dem eigentlichen Zuge zu- zählen können, welcher überall erst zu Ende dieses Monats an- fängt. Die Kulmination sehen wir hier in derselben Pentade, wo wir sie in der XLIVa. Zone finden, nämlich in der Pentade: IL 7 bis 11., um welche sich von jeder Seite zwei Pentaden mit gleicher Daten- zahl gruppieren, was uns zu dem Schlusse führen kann, dab in dieser Zone eben zu dieser Zeit der Haupt- zug vor sich geht. In der XLVa. 344 II. 25— HI. 1. i III. 2—6. Zadnja na- pokon zona se i kod ove vrsti radi premalog broja podataka ne dade točno karakterizovati. Kulminaciju po našim podacima možemo uzeti u pentadi: III. 2—6. U zbroju svih zona mogli bi eventualno uzeti dvije kulminacije rastavljene samo jed- nom pentadom, od kojih je ali zad- nja u pentadi: III. 7—11. svakako prava, dok nam nagomilavanje po- dataka u onim dvjema pentadama pred njom samo služi dokazom, da se glavna selidba škvorca zbiva kod nas koncem veljače i počet- kom ožujka. Nr. — Febr. 3. —- Gradište. (XLV.) Nk. — Apr. 4. — Ivanić kloštar. (XLVa.) Srednje vrijeme je i opet kas- nije nego što je bilo u pređašnjim dvjema godinama, što također do- kazuje da je i selidba škvorca ove godine bila zakasnila. Zone sehen wir den Zug wieder zweimal unterbrochen, wofür der Grund vielleicht derselbe ist, wie in der ersten Zone, das Fehlen von Daten. Die Kulmination finden wir hier in zwei Pentaden: II. 25—III. 1. und III. 2—6. Die letzte Zone endlich läßt sich auch bei dieser Art wegen zu kleiner Datenzahl nicht genau karakterisieren. Die Kulmination können wir nach un- seren Daten in der Pentade: III. 2—6. annehmen. In der Summe aller Zonen könnten wir eventuell zwei nur durch eine Pentade ge- trennte Kulminationen annehmen, von denen aber sicher die letztere in der Pentade: III. 7—11. die richtige ist, während uns die An- häufung der Daten in jenen zwei Pentaden vor ihr nur als Beweis dient, daß der Hauptzug des Stares bei uns Ende Februar und anfangs März von statten geht. R. — 60 dana (Tage). S. v. — Mart. 7. Das Mittel ist wieder spiter als in den vorhergehenden zwei Jahren, was ebenfalls beweist, dab auch der Zug des Stares heuer ver- spätet war. > Sylvia atricapilla (Linn.) XLV. — Jan. 19. — Rijeka. XLVa. — Mart. 25. — Zagreb. Podatak iz Rijeke odna$a se svakako na prezimljenje, koji sam pojav i ja imao prilike već jednom u osječkoj okolici motriti. Das Datum aus Rijeka be- zieht sich entschieden auf Über- winterung, welcheErscheinung auch ich schon einmal in der Umgebung von Osijek zu beobachten Gelegen- heit hatte. > Sylvia subalpina Bon. XLIVa. — Apr. 18. — Senj. (Marek.) > Sylvia sylvia (Linn.) XLIVa. — Apr. 12. — Senj. (Marek.) SUV. — "bem 345 -S+ Totanus ochropus (Linn.) XLVa. — Febr. 14. -— Zagreb. > Tringoides hypoleucus (Linn.) XLIVa. — Apr. 1. — Senj. (Marek.) -%- Turdus iliacus Linn. XLV. — Jan. 4 — Rijeka. — ,„ 20. — Rijeka. — Febr. 10. — Rijeka. > Turdus musicus Linn. XLIVa. — Mart. 8. — Senj. (Marek.) XLV. — Jan. 18. — Rijeka. 4 — Mart. 8. — Rijeka. XLVa. — „ 22. — Zagreb. Prvi podatak iz Rijeke odnaša Das erste Datum aus Rijeka se na prezimljenje. Iz ovo vrlo malo bezieht sich auf Überwinterung. podataka resultira slijedeća formula Aus diesen sehr wenigen Daten bez opće vrijednosti: resultiert folgende Formel ohne allgemeine Giltigkeit: Nr. — Mart. 8. — Senj. (XLIVa,), Rijeka (XLV.) R. — 14 dana (Tage). Nk.— „22. — Zagreb. S. v. — Mart. 12. XY Turdus viscivorus Linn. XLV. — Jan. 4. — Rijeka. ” Kap ” 18. Tra Rijeka. 7) res ” 19) ame Rijeka. 2) SE 3) 20. — Rijeka. » — Febr. 10. — Rijeka. > Turtur turtur (Linn.) XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44° 30“ — 45°. Mai 11. — Senj. (Marek, N.) — 29—5135 m. Apr. 20. — Salamunić. — 636—773 in. Mai 2. — Zavalje. — 423 m. Apr. 23. — Podgajci. — 85 m. n 22. — Soljani. — 83 m. Mai 1. — Vrbanja. — 87 m. Apr. 7. — Strošinci. (Jelić.) — 83 m. » 29. — Strošinci. (Trconié.) — 83 m. „ 24. — Franjina koliba. — 85 m. „ 13. — Ogar. — 79 m. U svem nalazimo samo tri Im Ganzen finden wir nur podatka iz svibnja, dok su svi drei Maidaten, während alle übrigen ostali travanjski podaci, Hipsome- Aprildaten sind. Derhypsometrische 346 trijski utjecaj se ne razabire a ni Einfluß ist nicht ersichtlich und auch geografski nije osobito izražen. der geographische ist nicht beson- ders ausgeprigt. Nr. — Apr. 7. — Strošinci. R. — 34 dana (Tage). Nk. — Mai 11. — Senj. 8. v. — Apr. 24. XLV. zona. — XLV. Zone. 45° — 45 30“. Mart. 17. — Lič. — 726 m. Mai 4. — Slušnica. — 309 m. = 8. — Lađevac. — 360—460 m. Apr. 27. — Glinica. (Obrovac.) — 234—299 m. si 1. — Glinica. (Zmaić.) — 234—299 m. » 19. — Vojnić. — 146—209 m. a 23. — Cetinski varoš. — 367—408 m. 4 90. — Gredarkosa. — 239—334 m. È 2. — Bogovolja. — 264 m. » 29. — Repušnjak. — 244 m. » 16. — Golinja. — 155—202 m. » 29. — Bojna. — 225—395 m. Mai 3. — Hajtić. — 229 m. Apr. 25. — Stankovac. — 192—202 m. n 26. — Glina. — 112—220 m. Mai 1. — Buzeta. — 208—370 m. Apr. 21. — Hađer. — 105—163 m. n 28. — Ivanec. — 227 m. » 23. — Žirovac. (Adamović, Crnobrnja.) — 305 m. Mai 20. — Žirovac. (Banjanac.) — 305 m. Apr. 29. — Žirovac. (Janjanin.) — 305 m. Mai 8. — Cavlovica. — 204 m. Apr. 25. — Mokrice. — 129 m. n 27. — Gvozdansko. — 167—252 m. z 28. — Mali Gradac. — 242 m. n 23. — Ljeskovac. — 370 m. n 24 — Novo selišće. — 173—183 m. » 27. — Kotarana. — 148—341 m. » 23. — Sočanica. — 239—279 m. n 28. — Hrastovica. — 155 m. 27. — Dvor. — 139 m. 3. — Divuša. — 145 m. 4 4. — Babina rijeka. — 231 m. Apr. 28. — Lonja. — 98 m. n 28. — Crkveni bok. — 96 m. » 24 — Puska. — 98 m. » 24 — Kraljeva Velika. (Panić.) — 100 m. » 25. — Kraljeva Velika. (Vaistina.) — 100 m. » 29. — Piljenice. (Lukačević.) — 105 m. Apr. 28. — Piljenice. (Pavletic.) — 105 m. „18. — Subotska. — 102 m. 24. — Vrbje. — 97 m. 22, — Paklenica. — 130 m. 29. — Gornji varoš. — 94 m. 22. — Novi varoš. — 96—99 m. 27. — Rogolje. — 237 m. 17. — Cage. — 136—280 m. 24. — Ratkovac. — 142 m. 26. — Gorice. (Bešlić) — 139 m. 28. — Gorice. (Jelenčić.) — 139 m. 23. — Visoka greda. — 91 m. 22. — Mašić. — 139 m. 25. — Kovačevac. — 133—219 m. » 24 — Dolina. — 9% m. 27. — Tisovac. — 442—460 m. 24. — Gunjavci. — 255—323 m. 29. — Godinjak. — 111—136 m. » 27. — Petrovo selo. — 131 m. Mai 7. — Magić Mala. — 97 m. Apr. 24. — Laze. — 379 m. 23. — Malino. — 107 m. » Mart. 23. — Davor. — 121—131 m. Mai 2. — Varoš. (Dekanić.) — 104 m. Apr. 24. — Varoš. — (Gjukić.) — 104 m. n 28. — Podvinj. — 121 m. 24. — Grabarje. — 118—221 m. 16. — Gornja Bebrina. — 90 m. 21. — Vrhovina. — 154—295 m. 20. — Staro Topolje. (Benaković.) — 90—95 m. 22. — Staro Topolje. (Jovanovac.) — 90—95 m. 26. — Slakovci. — 104 m. » Mai 2. — Adaševci. (Kavedžić.) — 84 m. Apr. 18. — Adaševci. (Soié.) — 84 m. Daleko pretežna većina svih podataka pada u mjesec travanj, dok ih iz svibnja nalazimo jedva sed- minu, od kojih još moramo dva izostaviti, jer imamo iz istih mjesta motrenja ranije podatke iz travnja. Podaci iz Liča (Mart. 17.) i Davora (Mart. 23.) se ne mogu održati, jer su za grlicu svakako prerani, te se možda odnose na drugog kojeg go- luba. Hipsometrijski se utjecaj ni ovdje ne dade baš točno opažati, Die weitaus grobte Mehrzahl aller Daten fällt in den Monat April, während wir aus dem Mai kaum ein Siebentel vorfinden, von wel- chen wir noch zwei fortlassen müs- sen, weil wir aus denselben Be- obachtungsorten frühere Daten aus dem April haben. Die Daten aus Lič (Mart. 17.) und Davor (Mart. 25.) können sich nicht halten, da sie für die Turteltaube jedenfalls zu früh sind, und sich vielleicht auf irgend 348 dok je geografski priličan, budući dai kod ove vrsti opažamo na za- padu razmjerno kasnije podatke nego na istoku. Nr. — Apr. 1. Nk. — Mai — Glinica. Razmak je veći nego li u prvoj zoni, a srednje vrijeme kas- nije, jer je zona sjevernija. 8. — Lađevac, Cavlovica. eine andere Taube beziehen. Der hypsometrische Einfluß läßt sich auch hier nicht eben genau be- obachten, während der geogra- phische ziemlich ist, nachdem wir auch bei dieser Art im Westen relativ spätere Daten vorfinden, als im Osten. R. — 37 dana (Tage). S. v. — Apr. 25. Die Schwankung ist gröber als in der ersten Zone und das Mittel später, weil die Zone nörd- licher liegt. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 450 30' — 460. Mai 4. — Samobor. — 168 m. Apr. 25. — Zagreb. — 135 m. Mai 1. — Dolnji Sarampov. — 96 m. Apr. 15. — Bukovac. — 119—148 m. » 28. - Dolnji Markovac. — 116—136 m. 80. — Šimljanik. — 153 m. Mai 2. — Popovac. — 165 m. Apr. 24. — Kaniška Iva. — 136 m. » 24. — Ciglenica. — 109 m. » 28. — Garešnica. (Csiko$.) — 130 m. » 24. — Garešnica. (Živoder.) — 130 m. » 25. — Hercegovac. — 139 m. » 26. — Bedenička. — 145 m. » 25. — Sirač. — 163 m. Ovdje već imamo razmjerno više svibanjskih podataka, što se posve slaže sa sjevernijim položajem zone. Samo se ovi opet nalaze na zapadu, dok su na istoku zastupani raniji, travanjski podaci. Nr. — Apr. 15. — Bukovac. Nk. — Mai 4. — Samobor. Radi kasnog podatka za naj- raniji dolazak je i razmak mnogo manji od prijašnjih zona, zato je ali srednje vrijeme ipak i opet kasnije. Hier haben wir schon ver- hältnismäßig mehr Maidaten, was mit der nördlicheren Lage der Zone vollkommen im Einklange steht. Nur befinden sich diese wieder im Westen. während im Osten die früheren Aprildaten vertreten sind. R. — 19 dana (Tage). S. (U Apr. 26. Wegen des späten Datums für die früheste Ankunft ist auch die Schwankung kleiner als in den früheren Zonen, das Mittei aber ist deshalb doch wieder ein späteres. 349 XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46% — 46% 30°. Apr. 20. — Petrovsko. — 280-492 m. Mart. 18. — Zabok. — 160 m. Apr. 27. — Radoboj. — 257 m. Mai lee Viniea* —190-2832m. ” 9. — Maruševec. — 209—224 m. Apr. 30. — Peteranec. — 133 m. no 16. — Storgina greda. — 112 m. Premda ima dataka, možemo ipak konstatovati, da tu već jedna trećina pada u svi banj. Podatak iz Zaboka (Mart. 18.) je apsolutno nemoguć, jer grlica se niti u južnijim krajevima tako rano ne pojavljuje a kamo li onda u našoj najsjevernijoj zoni. samo malo po- Nr. — Apr. 16. — Storgina greda. Nk. — Mai Razmak je i opet manji od prijašnje zone, srednje je vrijeme ali isto. 2. — Maruševec. Obzwar wenig Daten vorhanden sind, können wir doch konstatieren, daß hier schon ein Drittel derselben in den Mai fällt. Das Datum aus Zabok: (Mart. 15.) ist absolut unmöglich, denn die Turteltaube erscheint nicht einmal in südlicheren Gegengen so früh, also wieso dann in unserer nörd- lichsten Zone. R. — 18 dana (Tage). S. € — Apr. 26. nur Die Schwankung ist wieder kleiner als in der vorhergehenden Zone, das Mittel aber ist dasselbe. Zona Nr. Nk. R. SA: Zone | Früh. Ank. | Spät. Ank. | Schwank. Mittel. XLIVa. Apr. 7 Mai 11. 34 | Si Apr. 24. RTV. Ata PARO se | = 08: | XLVa. KUNE. uvali 19 I MEDO. XLVI. s LG. MA 18 E A AAZO: U prvom stupcu prijegleda vidimo, da datum najranijeg do- laska postaje prama sjeveru sve to kasniji, $to bi odgovaralo geo- grafskom utjecaju; samo prve dvije zone ne pristaju potpunoma u ovaj postupni red. Drugi je stupac posve obrnut: &im dalje idemo na sjever, tim je datum najkasnijeg dolaska In der ersten Kolumne der Übersichtstabelle sehen wir, daß das Datum der frühesten Ankunft gegen Norden stets später wird, was dem geographischen Einflusse entsprechen würde; nur die ersten zwei Zonen passen nicht ganz in diese Stufenreihe. Die zweite Kolumne ist ganz umgekehrt; je weiter wir 350 raniji. Razmak biva opet prama sjeveru sve to manji; samo bi se i tu kao što i u prvom stupcu, morale vrijednosti prvih dviju zona izmijeniti. Srednje vrijeme dolaska napokon biva prama sjeveru sve to kasnije, u zadnjim dvijema zonama je jednako. Ovaj stupac na taj način opet stoji pod zakonitosti geograf- skog utjecaja. gegen Norden vorgehen, desto friiher fällt das Datum der spätesten An- kunft. Die Schwankung wird wieder gegen Norden stets kleiner; nur mübten auch hier, wie auch in der ersten Kolumne, die Werte der er sten zwei Zonen vertauscht werden. Das Ankunftsmittel endlich wird ge- gen Norden ein stets späteres, in den letzten zwei Zonen ist es gleich. Diese Kolumne steht auf diese Art wieder unter der Gesetzmäbigkeit des geographischen Einflusses. Kulminacija. — Kulmination. aja _ Pentade. — Pentaden. | LG IV. | | |V. Zona — Zone | | o | slala 18 | or EL | | | ri ido) rd eo | | ri ÄleIl- | Ja | a oo | TH XLIVa. LT AIB TR XLV. ol—|—|7|9]|2) 7) sm XLVa. eu Eee, — | XLVE A SE 2|— | ee | | le za i s > >. > s s > > | Zbroj — Summe 2| 1 | 2.1.10.1.38-.29.|. 14. Ban Broj podataka je po poje- dinim pentadama vrlo nejednolično porazmješten a osim toga imaju neke zone još i vrlo malo poda- taka, tako da je onda teške opće- nite zaključke stvarati. U prvoj našoj zoni nalazila bi se kulmina- cija u pentadi: IV. 21—25., premda bi mogli još jednu slabiju uzeti za dvije pentade kasnije, ali radi manj- kavosti podataka moramo odustati od daljnjeg zaključivanja. XLV. zona ima, kao uvijek, najviše po- dataka. Prava selidba počinje tek ovdje u drugoj polovici travnja te postizava kulminaciju odma u pen- Die Anzahl der Daten ist in den einzelnen Pentaden sehr un- regelmäßig verteilt und außerdem haben einige Zonen noch sehr wenig Daten, so daß es dann schwer ist allgemeine Schlüsse zu ziehen. In unserer ersten Zone würde sich die Kulmination in der Pentade: IV. 21-25. befinden, obzwar wir noch eine zweite schwächere um zwei Pentaden später annehmen könnten; aber wegen der Mangel- haftigkeit der Daten müssen wir von weiteren Folgerungen abstehen. Die XLV. Zone hat, wie immer, die meisten Daten. Der wahre Zug be- tadi: IV. 21—25. sa trećinom svih podataka. U slijedećoj pentadi ta- kođer još ima jako velik broj po- dataka, što nam je dokazom, da je to vrijeme prave selidbe. Treća naša zona (XLVa.) i opet ima malo po- dataka; kulminacija u pentadi: IV. 21—25. rastavljena je od početka selidbe jednom praznom pentadom, što je valjda i opet posljedica manj- kavosti podataka. Zadnja zona na- pokon ima samo u trim pentadama podatke i to u svakoj po dva; tu dakle o kulminaciji ne može biti govora. Iz cijele skrižaljke raza- biremo, da se prava selidba grlice u našim krajevima započela ove godine tek u drugoj polovici trav- nja, te da se u prvoj pentadi svibnja već i svršila, tako da ova ptica naše krajeve jako brzo na- seljuje. U zbroju svih zona nalazi se kulminacija, kako se bilo na dati, u pentadi: IV. 21—25., dakle je za jednu pentadu kasnija od lanjske kao dokaz, da je i selidba grlice ove godine zakasnila. Nr. — Apr. 1. — Glinica (XLV.) Nk. — Maill. — Senj (XLIVa.) I prilično malen razmak nam svjedoči za brzo Širenje grlice u našim krajevima za vrijeme selidbe. Budući da je cijela selidba prama lanjskoj zakasnila, to je naravno i srednje vrijeme kasnije. : 351 ginnt hier erst in der zweiten Hälfte des April und erreicht seine Kulmination sofort in der Pentade: IV. 21—25. mit einem Drittel aller Daten. In der folgenden Pentade ist auch noch eine sehr große An- zahl von Daten, was uns als Be- weis dient, dab dies die Zeit des Hauptzuges ist. Unsere dritte Zone (XLVa.) hat wieder wenig Daten; die Kulmination in der Pentade: IV. 21—25. ist vom Anfange des Zuges durch eine leere Pentade ge- trennt, was wahrscheinlich wieder eine Folge des Fehlens von Daten ist. Die letzte Zone endlich hat nur in drei Pentaden Daten und zwar in jeder zwei; hier also kann von einer Kulmination keine Rede sein, Aus der ganzen Tabelle er- sehen wir, daß der eigentliche Zug der Turteltaube heuer in unseren Gegenden erst in der zweiten Hälfte des Monats April begonnen und schon in der ersten Pentade des Mai geendet habe, so dab dieser Vogel unsere Gegenden sehr rasch besiedelt. In der Summe aller Zonen finden wir die Kulmination, wie zu erwarten war, in der Pentade: IV. 21—25., also um eine Pentade später als im Vorjahre als Beweis, daß auch der Zug der Turteltaube heuer ver- spätet war. R. — 40 dana (Tage). S. 9%. — Apr. 24. Auch die ziemlich kleine Schwankung zeigt für die rasche Verbreitung der Turteltaube in unseren Gegenden während des Zuges. Nachdem der ganze Zug gegen den vorjährigen verspätet ist, so ist auch natürlich das Mittel ein spiteres. + Upupa epops Linn. XLIVa. — Apr. 15. — Senj. (Marek, N.) 3 — » 16. — Sinac. to XLIVa. — / Apr. 26. — Podgajci. » 25. — Soljani. (Kadić.) » 28. — Soljani. (Nikolić.) A 8. — Vrbanja. en 15. — Kupinovo. n 29. — Vrata. Mai 5. — Alan. + €. — Vrbovsko. Apr. 2. — Čemernica. Mai 2. — Glina. Mart. 29. — Ivanec. Apr. 3. — Mokrice. no 13. — Gvozdansko. n 22. — Ljeskovac. n 24. — Novo selišće. „ 15. — Kotarana. Mart. 30, — Piljenice. Apr. 6. — Paklenica. Mai 1. — Gornji varoš. Apr. 21. — Novi varoš. A 10. — Cage. „ "15. — Ratkovac. (I. Dragnić.) S 7. — Ratkovac. (T. Dragnić.) n 10. — Gorice. Mart. 25. — Visoka greda. Apr. 1. — Mašić. sì 2. — Kovačevac. n 10. — Gunjavci. n 22. — Godinjak. sA 15. — Slakovci. X 4. — Dalj. »s 16. — Adaševci. Mart. 31. — Novi Slankamen. „ 31, — Dolnji Sarampov. n 26. — Bukovac. Apr. 19. — Grabovnica. Mart. 30. — Bolč. » 28. -— Kraljevac. » 28. — Samarica. Apr. 3. — Ivanska. Mart. 28. — Brinjani. Apr. 1. — Bräljanica. Mart. 27. — Kaniška Iva. 27. — Garešnica. 30. — Hercegovac, 3. — Trnava. 393 XLVa. — Mart. 31. — Grebenska. XLVI. — Apr. 21. — Zabok. _ 8. — Radoboj. » o — Mai 3. — Maruševec. n — Apr. 14. — Peteranec. — 8. — Storgina greda. Daleko pretežna većina svih podataka pada u mjesec travanj. Ranije podatke imamo iz ožujka i to po prilici četvrtinu svih; zastu- pani su samo u dvjema zonama, naime u XLV.i XLVa., u kojoj potonjoj sačinjavaju dapače apso- solutnu većinu svih podataka te zone, kako tu u opće nalazimo skoro najranije podatke u cijeloj seriji. Svibanjskih podataka ima u svemu pet, od kojih je jedan iz naše najsjevernije zone, dok su drugi većinom uvjetovani hipsome- trijskim utjecajem dotičnih mjesta motrenja. Geografski utjecaj prama sjeveru se ne dade točno motriti ali zato su opet podaci od istoka prama zapadu poredani stanovitim redom, mi naime u svim zonama vidimo na istoku ranije podatke nego li na zapadu, što nam služi dokazom, da grebeded naše krajeve naseljuje smjerom od istoka prama zapadu. Die weitaus überwiegende Mehrzahl der Daten fällt in den Monat April. Frühere Daten haben wir aus dem März und zwar bei- läufig ein Viertel der ganzen Daten- anzahl; diese sind nur in zwei Zonen vertreten, nämlich in der XLV. und XLVa,in welch letzterer sie sogar die absolute Mehrzahl aller Daten dieser Zone ausmachen, wie wir hier überhaupt fast die frühesten Daten der ganzen Serie finden Maidaten sind im Ganzen fünf, von denen eines aus unserer nörd- lichsten Zone stammt, während die übrigen meistens durch den hypso- metrischen Einfluß der betreffenden Beobachtungsorte begründet sind. Der geographische Einfluß gegen Norden läßt sich nicht genau be- obachten, dafür aber sind wieder die Daten von Ost nach West in einer gewissen Reihenfolge verteilt, wir sehen nämlich in allen Zonen im Osten frühere Daten als im Westen, was uns als Beweis dient, dab der Wiedehopf unsere Gegen- den während des Zuges von Ost gegen West besiedelt. Kulminacija. — Kulmination. II. EV. V 22—26 27—31 1-5 6—10 11—15 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 2 12 8 8 Ci I ove godine vidimo u ovoj skrižaljci istu, dapače još mnogo veću nepravilnost, nego što lani, Teško se je odlučiti, kamo da se metnu kulminacije. Najveći broj po- dataka pada u pentadu: III. 27. do 31., dakle bi ovdje imali pravu kul- 3 8 2 4 1 Auch heuer sehen wir in dieser Tabelle dieselbe, ja sogar noch eine größere Unregelmäßig- keit als im Vorjahre. Es ist schwer zu entscheiden, wohin die Kulmi- nationen zu stellen wären. Die größte Anzahl Daten ist in der Pen- 23 354 minaciju. Nadalje bi bar još jednu mogli metnuti u pentadu; IV. 21. do 25., dakle skoro za mjesec dana kasnije. Ali i u ostalim pentadama su brojevi podataka tako nejedno- liéno razvrstani bez ikakvog po- stupnog padanja na jednu ili na drugu stranu, tako da za ovaj put moramo odustati od daljih za- ključaka, nadajuć se, da će nam višegodišnja točna motrenja sa obilnim brojem podataka omogu- Citi riješiti ovaj do sada još zago- netni pojav. Nr. — Mart. 25. — Visoka greda (XLV.) ©. — Vrbovsko (XLV.) Nk. — Mai Razmak je veći nego što je lani bio ali srednje vrijeme je i kod ove vrsti i opet nješto kasnije. tade: III. 27—31., also hätten wir hier die eigentliche Kulmination. Weiters könnten wir wenigstens noch eine in die Pentade: IV. 21. bis 25. stellen, also um fast ein Monat später. Aber auch in den übrigen Pentaden sind die Daten zahlen so unregelmäßig verteilt, ohne jedwedes stufenweises Ab- nehmen auf eine oder die andere Seite, so daß wir für diesmal von weiteren Folgerungen abstehen müssen, hoffend, daß uns mehr- jährige, genaue Beobachtungen mit reicher Datenzahl ermöglichen werden diese bis jetzt noch rätsel- hafte Erscheinung zu erklären. R. — 43 dana (Tage). S. v. — Apr. 10. Die Schwankung ist größer als im Vorjahre aber das Ankunfts- mittel ist auch bei dieser Art wieder ein etwas späteres. > Vanellus vanellus (Linn.) XLIVa. — Mart. »” 7) Anfang 5. — Senj. (Marek.) početak ) sh Rajevo selo. — Febr. 12. — Podgajci. — Mart. ©. — Soljani. — Febr. 27. — Vrbanja (Verić.) — Mart. 6. — Vrbanja. (Vuković ) — Febr. 18. — Strošinci. (Jelić.) — Mart. 23. — Strošinci. (Trconić.) — 15. — Franjina koliba. — 4. — Rađanovci. m — , 283. — Jamina. — 9. — Platićevo. — 30. — Grabovci. ro 6. — Tovarnik. (Miljašević.) u 5. — Tovarnik. (Popović.) ” ” È — Apr. 6. — Kupinovo. (Jovanović ) 4 — Febr. 22. — Kupinovo. (Zarković.) XLV. — Mart. 19. — Rijeka. — Febr. 17. — Blatnica. — 11. — Paklenica. ” ” — Mart. 15. — Subotska. 355 APV, = “, 4. — Gornji varoš. — n 4. — Novi varoš. sa — o, 18. — Varoš. A — Febr. 24. — Bošnjaci. (Novoselac.) M — Apr. 24. — Bošnjaci. (Penlić.) S IVA 8. — Komletinci. . — Mart. 5. — Slakovci. a — Apr. 4. — Dalj. PA . — Nijemci. si — Mart. 24. — Abševci. È — Apr. 8. — Naprecava. si — Mart. 14. — Ilinci. 26 — „19. — Morović. E, — cy 8. — Adaševci. (Kavedžić.) S — Febr. 28. — Adaševci. (Šoić.) Martis 28 = Ruma 7) XLVa. — , 11. — Kanižka Iva. ” — , (11. — Garešnica. Ovdje opet nalazimo na za- padu razmjerno više ranih poda- taka, osobito rane podatke iz ve- ljače, dok se prama istoku pojav- ljuju kasniji podaci iz veljače i više ožujskih podataka. Iz toga možemo zaključivati, da se selidba vivka kod nas zbiva od zapada prama istoku. Pretežna većina svih poda- taka su ove godine ožujski, dok onih iz veljače ima jedva četvrtina, kao znak, da je i selidba ove ptice zakasnila. Travanjski podaci su svagdje, osobito što potiču iz mjesta jako malenih visina, pre- kasni te zato odpadaju. Budući da i kod ove naše zadnje motrene selice imamo do- voljan broj podataka, to ćemo i tu prije nego sastavimo selidbenu for- mulu prikazati kulminaciju. Hier finden wir wieder im Westen relativ mehr frühe Daten, besonders solche aus dem Februar, während gegen Osten zu die spä- teren Februardaten und mehr März- daten auftreten. Daraus können wir schließen, daß der Zug des Kibitzes bei uns von West gegen Ost statt- findet. Die überwiegende Mehrzahl aller Daten sind heuer Märzdaten, während wir jener aus dem Februar kaum ein Viertel finden, als Zeichen, daß auch der Zug dieses Vogels eine Verspätung erlitt. Die April- daten sind überall, besonders weil sie aus Beobachtungsorten mit sehr geringen Höhen eingelaufen sind, zu spät und fallen deshalb weg. Nachdem wir auch bei diesem unserem letzten beobachteten Zug- vogel eine genügende Anzahl von Daten haben, so wollen wir auch hier bevor wir zur Aufstellung der Zugformel schreiten, die Kulmi- nation berechnen. 396 Kulminacija. — Kulmination. DE HI. 10—14 15—19 20—24 25—1 2—6 7—11 12-16 17—21 92236 27—81 2 2 2 2 10 5 4 2 3 1 Tijekom veljače vidimo u svakoj pentadi samo po dva po: datka a istom početkom ožujka po- činje prava selidba, koja se koncem toga mjeseca i završava. Kulmi- nacija leži u pentadi: III. 2—6. Ci- jela nam skrižaljka prikazuje dosta brzo rasprostranjenje vivka za vri- jeme selidbe kod nas. Nr. — Febr. 11. — Paklenica (XLV.) Nk. — Mart. 30. — Grabovci (XLIVa.) Radi mnogih ožujskih poda- taka je i srednje vrijeme mnogo kasnije od lanjskog, razmak ali nije mnogo veći. Kao što do sada, tako ćemo i ove godine, da se upotpuni slika ovogodišnje proljetne selidbe, do- dati tablice, u kojima se prikazuje vrijeme naseljenja pojedinih vrsti i koledar selidbe. Prije toga ćemo ali još napomenuti sve vrsti, koje su prezimile u našim krajevima i kojih ima ove godine 13. Ovi podaci su ili direktni t. j. kao prezimljenje na- vedeni ili su pako iz serija izvađeni najraniji podaci, koji se po svim obilježjima mogu lih na prezimljenje odnositi. Uz svaku vrst navode se ujedno i sva mjesta, u kojima je prezimila. Im Laufe des Februar sehen wir in jeder Pentade nur zwei Daten und erst anfangs März beginnt der eigentliche Zug, welcher mit Ende des Monats auch endet. Die Kul- mination liest in der Pentade: III. 2—6. Die ganze Tabelle zeigt die ziemlich rasche Besiedelung des Kibitzes während des Zuges bei uns. R. — 47 dana (Tage). S. v. — Mart. %. Wegen der vielen Märzdaten ist auch das Mittel ein viel späteres als im Vorjahre, die Schwankung aber ist nicht viel gröber. Wie bisher, so wollen wir auch heuer, um das Bild des heu- rigen Frühjahrzuges zu vervollkom- men, zum Schlusse Tabellen an- führen, in welchen die Besiedelungs- dauer der einzelnen Arten und der Zugskalender vor Augen geführt werden. Vor dem wollen wir aber erst noch alle Arten anführen, welche in unseren Gegenden über- winterten und deren im Ganzen 13 sind. Diese Daten sind entweder direkte, dh. als Überwinterung an- geführt oder aber es sind aus den Serien die frühesten Daten heraus- gegriffen, welche sich nach allen Charakteren nur auf Überwinterung beziehen können. Bei jeder Art werden zugleich auch alle Orte an- geführt, in denen sie überwintert hat. Prezimile su: — Es überwinterten: -O> Accentor modularis (Lion.) — Rijeka. -9- Alanda arvensis Linn. — Senj. -&- Anas boschas Linn. — Senj, Mrzla vodica, Novi. +-&- Ardea cinerea Linn. — Rajevo selo, Žirovac, Puska, Kraljeva Velika, Jasenovac. 357 +-+ Buteo buteo (Linn.) — Rijeka. -O> Columba oenas Linn. — Piljenice, Trnava. > Columba palumbus Linn. — Senj, Novi varoš, Ratkovica, Bučje, Hercegovac, Trnava. -O> Fulica atra (Linn.) — Strošinci. + Luilula arborea (Linn.) — Rijeka, Ruma. -&- Scolopax rustieula Linn. — Rijeka, Alan, Kotarana, Kostaj- nica, Zivaja, Puska, Tisovac, Hercegovac. D+ Sturnus vulgaris Linn. — Dolnje Pazarište, Podgajci, Rađa- novci, Gradište, Zabok. > Sylvia atricapilla (Linn.) — Rijeka. + Turdus musicus Linn. — Rijeka. Ukupno 13 vrsti. Zusammen 13 Arten. Od ovih 13 vrsti samo su če- tiri prave selice, dok sve druge pri padaju onakim vrstima, koje mje- stimice prezimljuju, kod kojih to dakle nije nikakav čudnovat ili ab- normalan slučaj. Čudno je, da je Columba palumbus ove godine u mnogo više mjesta prezimila nego li C. oenas, kod koje je to inače dosta redovit pojav. Skoro polovica svih vrsti prezimila je na Rijeci, sigurno radi položaja uz more; inače su najviše zastupana mjesta iz ravnice, osobito iz Srijema, dok se samo tu itamo pojavljuje i koje gorsko mjesto. Von diesen 13 Arten sind nur vier eigentliche Zugvögel, während die anderen solchen Arten ange- hören, welche stellenweise über- wintern, bei denen dies also gar keine wunderbare oder abnormale Erscheinung ist. Auffallend ist, dab Columba palumbus dieses Jahr in viel mehr Orten überwintert hat als C. oenas, bei welcher es doch eine ziemlich regelmäßige Erschei- nung ist. Fast die Hälfte aller Ar- ten überwinterte in Rijeka, gewiß wegen dessen Lage am Meere; sonst sind die Orte aus dar Ebene am meisten vertreten, besonders aus Sirmien, während sich nur hie und da ein Gebirgsort zeigt. Naše krajeve naselise za vrijeme proljetne selidbe g. 1903.: Unser Territorium besiedelten während des Frühjahrzuges 1903: Slijedeće vrsti: Folgende Arten: Ardea cinerea Scolopax rusticula Ciconia ciconia . Hirundo rusttca Sturnus vulgaris . Columba palumbus Aedon luscinia . Alauda arvensis Cuculus canorus Cypselus apus Za koliko dana: Binnen Tagen: .81 REN «VADE 500 ERBETEN Kut zov. 60 . 59 . 56 50 48 . 47 398 Vanellus vanellus . . Ciconia nigra Upupa epops Anser fabalis Fulica atra : Pyrrherodias purpurea . Turtur turtur Ardeola ralloides Grus grus Columba oenas Coracias garrulus Jyna torquilla Motacilla alba Cerchneis tinnunculus Coturnix coturnix Oriolus galbula Turdus musicus Lanius collurio Clivicola riparia . . Lanius minor eta do fol ito DATO wies: jest ehe pi* e. fe Mer rer We è e Me, tle (sh ie. Kažite e e e eo e e 0 el a Ger Lia ela Premda se ova tablica baš ne slaže osobito sa tablicama pri- jašnjih dviju godina, to ipak opet u glavnom vidimo potvrđenu Mid- dendorfovu tezu, da je razmak obično tim veći, čim se dotična vrst prije pojavljuje. Oi LA a ML e e. Bre. “e „ahnen, file eV SAR a} e, e ANO see leto tenta goa o ie Za Te. S ae aa e e“. a ie .a_ le, 0 io. asa loto) re Bo Zov ati a: "eb Lo, Pte dome sliče ie jo ‘07 (ta “ato lio lo!” ee a ie a e""a. “s ie oh Bali («Put je aheu. sl dele. en sis“ odo (e HER E «A feisla. (feš more ee (ROT SEO ICE OK e ard ie. 9° (taita ek Ko dello tare elite atta fuel re OR OT ® Gel el) eher (eg ‘eg al ea o ak N ana dajete! Karen ito ee eo wogegen dee ie: ION ag e: (o o. jee foliji toy io pi e" dol beretta Auen IMRE RES TEOR ON TE SLO O O EI MT O Men e: 0, ‘ol ia.) do oto) PATO) ce 3 COMI RT ICA ZO O STE (I O ROOT TI a O Obzwar diese Tabelle mit jenen der Vorjahre gerade nicht ganz im Einklange steht, so sehen wir doch wieder der Hauptsache nach Middendorf’s These bestätigt, dab die Schwankung desto gröber ist, je früher die betreffende Art erscheint. Koledar selidbe za proljece god. 1903. Zugkalender des Vrst: — Art: +-/— Anser fabalıs . . + Columba palumbus +9+ Columba oenas +-9- Alauda arvensis -O> Fulica atra + Grus grus +-&- Scolopax rusticula . -©O+ Sturnus vulgaris + Vanellus vanellus . . . . + Turdus musicus +-&- Motacilla alba ++ Ardea cinerea . + Ardeoba ralloides + Ciconia ciconia ale te dua Db > osa ata ie el Pel ra sale, si alia a [i PO NSK AZ E 07 TO e RR e Ska Ae jet Frühjahrzuges 1903. Srednje vrijeme dolaska: Ankunftsmittel: [> Fehrs 2 è "le TRL e ae o ši kaj Ze le! ev. 0. e AMT GR NOT NIE > Pyrrheroidias purpurea + Cicomia nigra . + Jyna torquilla . —QD+ Cerchneis tinnunculus Cypselus apus da Upupa epops.. =. o. Hirundo rustica... Cuculus canorus Chelidon urbica . . ... Ačdon luscinia Clivicola riparia Turtur turtuv. ... Coracias garrulus . . Oriolus galbula Coturnix coturnix . Lainus minor . Lainus collurio CIS e RE SIRO A e PRIKU POI Na početku ove skrizaljke nalaze se, kao što dosada uvijek, najprije vrsti, koje mjestimice pre- zimljuju; naravska stvar nikada posve same nego uvijek nalazimo med njima i po koju vrst, koja spada među prave selice, koje ali istom kasnije sačinjavaju glavni kontin- gent. Porednja vrsti je dakle, ako ne uzmemo u obzir neke manje ne- znatne promjene, prilično ostala ista kao što i u prijašnjim godinama. Razlika se sastoji u tom, što je kod većine vrsti srednje vrijeme kasnije, te tako možemo na temelju toga stvoriti zaključak, da je ovogodišnja selidba zakasnila, kako smo to već imali prilike tijekom obradbe više- puta istaknuti. 39) Apr ele ns Em ram Mon a. a, 4. n 8 a 9. POJ > caldo: Se EHTRENT ld: 16: FERIE pda I AIA RE fu iS: i ARE > È m 2B. - sa AL an Ze: no 429% Sr oteti (7 O : "Mar. 3 Am Anfange dieser Tabelle finden wir, wie immer bis jetzt, vor Allem die Arten, welche stellenweise überwintern; natürlich nie ganz al- lein sondern wir sehen stets unter ihnen eine oder die andere Art, welche unter die echten Zugvögel gehört, welche aber erst später das Hauptkontingent bilden. Die An- einanderreihung der Arten also, wenn wir manche kleine, unan- sehnliche Veränderungen nicht in Betracht ziehen, ist die ziemlich gleiche geblieben wie auch in den Vorjahren Der Unterschied liegt darin, daß bei der Mehrzahl der Arten das Ankunftsmittel ein spä- teres ist, und wir können auf Grund dessen den Schluß ziehen, daß der heurige Zug verspätet war, wie wir dies schon im Laufe der Bearbei- tung mehrere male zu erwähnen‘ Gelegenheit gehabt hatten. Dr. E. Rössler. Hrvatsko naravoslovno društvo. E Ustrojenje astronomijske sekejje. (Isp. str. 105.—110.) Na osnovi zaključka izvanredne glavne skupštine od 7. lipnja 1903. položilo je društvo kao svoj prinos za adaptaciju Popova tornja dne 16. lipnja 1903. svotu od K 3200 u gradsku blagajnu grada Zagreba, te je gradsko poglavarstvo raspisalo jef- timbu za tu radnju, koju je g. arhitekt Vjekoslav Heinzel u Zagrebu dostao i u mjesecima srpnju, kolovozu i rujnu 1903. prema nacrtima gradskoga građevnoga savjetnika g. Milana Lenucija, a pod nadzorom gradskoga inzinira g. Schöna izveo. Od strane društva nadzirali su radnju g. predsjednik Dr. Heinz, prof. Vinko Hlavinka i dr. O. Kučera. Nakon do- vršenih radnja namjestio je E. Tobias iz Beča po njemu kon- struiranu kopulu, a potpisani je u njoj smjestio glavni durbin opservatorija Koncem mjeseca listopada uselila se je u nove društvene prostorije i knjižnica, a dne 5. prosinca 1903. otvoren je astronomijski opservatorij u izvanrednom mjesečnom sastanku u prisutnosti zastupnika vis. kr. zemaljske vlade, glavnoga grada Zagreba, kr. sveučilišta Franje Josipa I. i jugoslavenske akade- mije svečanim načinom i predan uporabi članova. Izvještaj će o tom sastanku izaći poslije zajedno s izvještajem o glavnoj skupštini za g. 1903. Od toga je vremena astronomijski opser- vatorij otvoren za članove svake srijede i subote od 7"—8'/," na večer, svakoga četvrtka od 9"—10" do podne i svake nedjelje od 100 —12" do podne, a biblioteka svake srijede od 51,0 —61/," po podne. Prinosi za opservatorij i novi članovi društva, Il. (Cetvrtiiskaz)*) 361 Da se je ovaj naum društva mogao u razmjerno kratkom vremenu izvesti, za to ide hvala u prvom redu prijatelje astro- nomije i našega društva, koji su svojim darovima društvo i dalje pomagali. Hvala usrdna svima! 139. 140. 141. 142. 143. 144. 145. 146. 147. 148. grebu 300 K. 149. G. dr. Stjepan Boroša, župnik u Zagrebu 20 K. A. Prinosizaopservatorij. G. Milan pl. Weiss, veleposjednik u Zagrebu 100 K. G. dr. Feliks Suk, kanonik u Zagrebu (ponovno) 10 K. G. Ivan Schneider, knjigoveža u Zagrebu 23 K. G. F. Kohn, trgovac u Zagrebu 10 K. Švicarska Uranija u Beču 102 K. Gjurgjevačka imovna općina u Bjelovaru 100 K. G. Fran Saridja, trgovac u Zagrebu 38 K 26 fil. G. Aleksander Maruzzi, limar u Zagrebu 230 K 23 fil. G. Vjekoslav Heinzel, arhitekt u Zagrebu 29 K 50 fil. Preuzv. gosp. dr. Juraj Posilović, nadbiskup u Za- 150. G. Ivan Vuković, c. i kr. general u Zagrebu 20 K. Gosp. profesor i narodni zastupnik Martin Sekulić sakupio je među članovima visokoga sabora kraljevine Hrvatske, Slavo- nije i Dalmacije : 151. 152. 153. 154. 159. 156. 157. 158. 159. 160. noopnaPepa . dr. Aleksander Egersdorfer 20 K. . Vaso Gjurgjević 10 K. . Hinko pl. Francisci 10 K. A. pl. Krajesovich 10 K. F. Kosovac 5 K. Fr. Svarcmajer 5 K. N. Petrovic 5 K. dr. Dragutin Benak 5 K. . A. grof Janković 20 K. . G. Dedović 5 K. *) Isp. ovaj godišnjak na strani 109.—110. 161. G. M. pl. Kiepach 10 K. 162. G. dr Ivan Banjavčić (ponovno) 10 K. 163. G. dr. Milan Maksimović 10 K. 164. G. dr. Eduard Kürsner S K. 165. G. Krunoslav Bešlić 5 K. 166. G. dr. Bogoslav Mažuranić 5 K. 167. G. Petar Šorak 5 K. 168. G. Andrija Stojanović 2 K. 169. G. A. pl. Mihalović 20 K. 170. G. I. pl. Kiepach 5 K. 171. G. Vjekoslav Klein 4 K. 172. G. dr. Miroslav Strizic 10 K, 173. G. dr. Božo Vinković 5 K. 174. G. dr. August Harambašić 3 K. 175. G. dr. Pero Gavranić 5 K. 176. G. Bela Adamovich 4 K. 177. G. dr. Vladimir Nikolic 10 K. 178. G. Makso Snap 4 K. 179. G. L. grof Kulmer 10 K. 180. G. dr. M. Antolković 10 K. 181. G. Martin Sekulić 10 K. 182. G. VI. barun Vranycany 10 K. 183. G. Mons. Frane Bulié u Spljetu 10 K. 184. Pozrtvovan rodoljub u Virovitici jedan potpuni foto- grafiéni aparat 185. G. Zikmundovski Rudolf časopis , Prometheus“ ijednu knjigu. Bi Novi dla io vi doinsitva. (Vidi stranu 970371.) Dr. ©. Kucera. III. Uprava i članovi društva koncem g. 1909. A. Ravnateljstvo. Predsjednik: Dr. Antun Heinz, kr. sveuč. profesor. Podpredsjednik: Dr. Julije Domac, kr. sveuč. profesor. Tajnik: Blagajnik: Franjo Sandor, Antun Malcevic, profesor kr. realne gimnazije. asistent nar. zoolog. muzeja. Arkivar: { Cesar Hasek. Odborntel: Dr. Hinko pl. Hranilovic, Dr. Oton Kucera, kr. sveučilišni profesor. Predstojnik prof. kr. realne gimn. i učitelj u geografijske sekcije. sveuč Predstojnik astronomijske sekcije, upravitelj astr. opservato- rija i urednik ,,Glasnika“. Zamjenici: Dr. August Langhoffer, Dr. Stjepan Gjurašin, kr. sveuč. profesor. prof. žen. liceja. BH. Clanovi društva. Začasni: Blanchard dr. Raphaél, profesor mediein. fa- kulteta, Lt. di. agi ole 4078 roje tas ra Bank + Bodganov Anatole Petrović, sveuč. profesor . Moskva. Brusina Spiridion, kr. sveučilišni profesor, pravi član jugoslavenske akademije i t. d. Zagreb. + Doderlein dr. Pero, sveuč. profesor zoologije i poredne anatomije . i . + + “< Balena Friedel dr. Ernst, gradski Sol Re zem. muzeja grada Berlina Berlin. Horvath dr. Geza de Brezovica, nalen nar. zool. muzeja, pravi član mad. al i bad! i . Budimpešta. + Pančić ir Josip, da; EI sci velike skole, predsjednik srpske akademije, dopisujući član jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti > an. Bepsn + Stur Dionis, ravnatelj c. kr. geoloskoga za- voda, počasni član jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Beč. Utemeljitelji: Grad Karlovac. Grad Zagreb. Petrovaradinska imovna općina . Mitrovica. Prva hrvatska štedionica Zagreb. Trgovačko-obrtnička komora . a Trgovačko-obrrnička komora . Osijek. * k * Banjavčić dr. Ivan, odvjetnik Karlovac. Barač Milutin, ravnat. čistionice mineralnog ih Rijeka. + Danilov dr. Franjo, um. savjetnik e. kr. namjest. Zadar. 10. + Jäger Lovro, veletrzac sale Osijek. Karić Pavo, c. kr. at um. Zagreb. Njeg. preuz. Khuen-Hederväry de mana grof Dragulin Zagreb. y Nj. uzr. Mihalovic a eek sv. đu C. nadbiskup voda i Zagreb. Nemičić dr. Milan, e fizik Karlovac. 15. Normann-Ehrenfelski grof Rudolf Valpovo. + Ožegović barun Metel, c. kr. državni savjetnik Hietzing k. Beča 20. LO DI 10. 20. - 365 Pejačević grof Pavao . Sense. Podgorač. Nj. preuz. Pejačević dr. grof Theodor, ban kraljevina Hrv., Slav. i Dalm. Zagreb. Polić Antun, veletrzac . Rijeka. Nj. preuz. Posilović dr. Juraj, n MENE i L m Zagreb. Schwarz dr. Vatroslav, kr. zem. zdravstveni sa- vjetnik, ravnatelj i primarni liečnik bolnice Pakrac. Šest Franjo, ljekarnik . Karlovac. Vancaš Josipa. Zagreb. Vranyczany barun ee È Vranyczany barun Vladimir. Laduč. Žerjavić dr. Juraj, župnik Mar. Bistrica. Redoviti članovi: Amruš dr. Milan. 5 Zagreb. Anderka Julije, kr. kot. Sumar Pleternica. Arnold dr. Đuro, kr. sveučilišni notato Zagreb. Babić-Gjalski Šandor, književnik i vlastelin Gredice. Bakarević Zuhdi, upravitelj kotarske izpostave Rude kod Vi- šegrada. Balaško Ivan, umir. ravnatelj male realke u Petrinji dh Srna Zagreb. Bedeković Catia a. ei savjetnik 5 Beyer Josip, profesor kr. velike donjogr. gim- gimnazije . E ; Bombelles grof Marko tu Opeka kod Vinice. Borelli grof Hugo Zagreb. Borosa dr. Stjepan, Zupnik nik 5 Bosanac dr. Stjepan, profesor gornjogr. gimn. 3 Bosnjak dr. Dragutin, prof. kr. realne gimn. È Bošnjaković dr. Srećko, predstojnik kr. zem. analit. zavoda i prof. šumar. akndemije . S Brunšmid dr. Josip, kr. sveučilištni profesor . È Bučar dr. Franjo, profesor kr. Ei gimn. 5 Bulvan Slavoljub, zlatar . m Crnčić dr. Mirko, kr. javni PIO ; Culumovié dr. Pavao, obé. Ber: 3 Ogulin Deberto Ivan, optičar Zagreb Deml M., profesor kr. realne gimnazije . 366 Deutsch Albert, knjizar . . . «a... Zdstel: Deželić Gj. Stjepan, gradski Slo 3 Deželić dr. Velimir, pristav u knjižnici kr. sveučilišta REDET 95. < Domac, dr. Julije kr. sveuč. profesor Dragić Slavoljub, prof. kr. real. gimnazije n ” LI Drapczynski dr. Vladoje, profesor . . . . . Bakar. Dvorak dr. Vinko, kr. sveuč. profesor . . . Zagreb. Fink Franjo, županijski veterinar . . . . . Ogulin. 30. Fischbach Robert, šumarski nadzornik . . . Zagreb. Folnegović Fran, posebnik È Forenbacher Aurel, slusaè filozofiije . Frangeš dr. Oton, kr. zem. povjerenik za go- spodarstvo i prof. šumar. akademije Gjurašin dr. Stjepan, prof. žen. liceja i privat. sveuč. docent 3 35. Gnezda Antun, trgovac. . ME tic 2 Goglia Ferdo, prof. kr. vel. gimn. . . . . Osijek. Gorjanović dr. Dragutin, kr. sveuč. profesor Zagreb. Gruber dr. Dane, prof. kr. donjogr. gimnazije a Gundrum dr. Franjo, gradski fizik. . . . Križevac. 40. Hafner Ivan, profesor kr. real. gimnazije . . Zagreb. Hartman Stjepan, svećenik 2 E + Hasek Cesar, umir. profesor kr. Heat Häusler Dragutin, gimnazijalac gornjogr. gimna- mjes Zagreb gle. m VE Ej EN S ann Heffler Ferdo, profesor kr. učiteljske Skole . Zagreb. 45. Heinz dr. Antun, kr. sveuč. profesor : Hlavinka Vinko, ing. i profesor kr. šum. aka- demije . . kh hau: Hoić dr. Ivan, dona iii liceja. ©.» x Hondl dr. Stanko, profesor kr. donjogr. gimna- zije i priv. sveuč. docent Sue Horvat dr. Dragutin, kr. gimn. profesor . . 5 50. Hranilovié dr. Hinko pl. kr. sveuč. profesor . > Hrzié Velimir pl., profesor kr. real. gimnazije Zagreb. | „ ” » » » Iveković Oto slikar i profesor . . . > Jakčin Slavoljub, umirov. vijećnik kr. BündkBEN stola Janeček dr. Gustav, kr. sveuč. profesor . . Ž 60. Jurišić Živko I, vrta ,Jevrenovac“ Kadić dr. Kani Gašpar. Kaspar G., Otokar, kr. Kiss Dragutin pl. Kišpatić dr. Mijo, kr. Klein Dragutin, trgovac Koch Ferdo, kustos geol.- al ze Koča Gjuro, nadšumar Korlević Antun, kr. a šum. akademije Kosirnik dr. milosrdnih sestara Kučera dr. Oton, protesor Hi Leal gimnazije profesor i ravnatelj botaničkog ug. geolog . Kaitner Gjuro, držav. isp. kemičar gradjevni tehničar A c. kr. generalintendant u m. Kauders Alfons, slušač filozofije sveuč. profesor dl, i učitelj Ivan, primarni iječnik bolnice i učitelj u šumarskoj akademiji . Kugli Stjepan, knjižar . Langhoffer dr. August, kr. sveučilišni profesor Lochmer Š., profesor kr. realne gimnazije . Majcen dr. Đuro, profesor kr. zije i priv. sveuč. docent Malčević Antun, asistent nar. realne gimna- zool. muzeja Mance Miroslav, upravitelj stedione . Marek Ivan, profesor kr. zem. obrtne škole Marek Milan, profesor kr. vel. gimnazije Marinić Valentin, c. kr. Mašek dr. Dragutin, liječnik Mazura dr. Šime, odvjetnik . N Mažuranić Vladimir, ren ha en skoga stola Miletić dr. Mohorovičić dr. gimnazije i učitelj šumar. Mosinger Rudolf, svjetloslikar Stjepan pl., ere i posjednik Andrija, profesor kr. realne akademije major u m. Muzler Josip, umirovljeni kr. podžupan Obad Ivan, posjednik Partas I., profesor kr. šumar. akademije 367 Beograd. Budimpešta. Zagreb. » Saulovee kod Varaždina. Zagreb. ” ” Vinkovci. Zagreb. Dugoselo. Zagreb. Vinkovei. Zagreb. 368 90. 100. 110. Patriarch Slavoljub, učitelj kr. zem. obrtne škole : Pavičić Stanko, aa: Geh Pavlovič P. S., kustos geološkog zavoda ve- like škole NR Penjić Bogdan, ota o vel. gimnazije Ponebšek dr. Janko, e. kr. visi porezni nad- zornik ži fa an Predojević dr. Albert, odvjetnik Prigl Josip, činovnik kr. pošte i brzojava . Prukner Josip C., ravnatelj slavonske štedione Purić Josip, profesor kr. realne gimnazije . Radošević dr. Jakov, odvjetnik PK: Rakovac dr. Ladislav, umirov. tajnik kr. zem. vlade, predsjednik liječničkoga zbora . Ratković dr. Ivan, odvjetni i nar. zastupnik . Rossler dr. Ervin, profesor kr. donjogr. gim- nazije ; Rusnov Antun, ei banskoj stalla Schulz Ernst tiskar i posjednik . e Schwarz dr. Dragutin, primarni liječnik Holdica milosrdne braće ; Segen dr. David, kr. sveuč. BIN Ren Seunik Josip. vije@nicki tajnik banskoga Starec Antun, nadarbenik STA Stiasni Antun ml., činovnik hrv. Siem pine banke . Mira E A ORI a Stjepanek dr. Lavoslav, profesor kr. realne gimnazije i priv. sveuč. docent . Suk dr. Feliks, kanonik Szentgyörgy dr. Šandor, pitar ki ano gimnazije | RARO Re (13) Salamon dr. Jakov, ode sink 1 Sandor Franjo, profesor kr. realne cima dari učitelj šumar. akademije Šega Ferdo, inžinir Šenoa dr. Milan, Re tl veli voti aridi gimnazije. č Šilović dr. Josip. še sveuč. protslon Zagreb. Sarajevo. Beograd. Osijek. Rudolfovo. Zagreb. Osijek. Zagreb. 9 ” Rijeka. Zagreb. 115. 120. 130. 140. Smit Franjo, profesor kr. vel. gimnazije Štambuk dr. Ivan, općinski liječnik i narodni zastupnik Šulentić dr. Fran, Er kat Krank Thaller dr. Ignjat, vrhovni liječnik Trgovčević Luka, kr. gimn. profesor Turković Petar, posjednik È Varićak dr. Vladimir, kr. sveuč. profesor Vitezié dr. Dinko, financijalni prokurator u m. Vranyczany barun Gjuro Vranyczany barunica Olga . Vrgoč Antun, profesor Weiss Gjuro, kr. gimn. Brela Wickerhauser dr. Teodor, primarni senile bolnice mil. sestara : Zahradnik dr. Dragutin, c. kr. sveuč. MR Zikmundovski Rudolf, &inovnik hrv. eskompt. banke Zlatarić 1., veleposjednik * * * Rakovac, Jelsa. Glina. Zagreb. Gospić. Zagreb. Krk. Rijeka. Zagreb. Zemun. Zagreb. » Brno. Zagreb. Bukevje. 369 Belovar. Šumsko gospodarstveni ured imovne obć. Gjurgjevačke. Dubrovnik. Domorodni muzej. Gospić. Kr. vel. gimnazija. ; Čitaonica ,Lička vila“. Ivanić grad. Gradsko poglavarstvo. Križevac. Kr. gospodarsko učilište. Osijek. Kr. vel. gimnazija. a Kr. realna gimnazija. a Kr. učiteljska škola. Senj. Kr. vel. gimnazija. » Trgovačko-obrtnička komora. Spljet. C. i kr. gimnazija. Sušak. Kr. vel. gimnazija. Vinkovci. Kr. vel. gimnazija. Vukovar. Mala realna gimnazija. Zadar. C. kr. mala realka. Zagreb. Kr. vel. gornjogr. gimnazija. È Kr. realna gimnazija. 24 370 Zagreb. Kr. učiteljska škola. 155. - Ženski licej. 3 Nar. zoološki muzej. Klub geografa i historika u zagrebačkom sveučilištu. fun Kr. realna gimnazija. *k * * Za godinu 1904. prijavili su se: 1. Antolek Josip, činovnik kr. poste i brzojava . Zagreb. Barbot Dragutin, posjedmik . “UG... 9 3 Bojničić dr. Ivan pl. zemaljski arkivar . . . n Bolle Herman, tehnicki savjetnik i ravnatelj obrtne skole . . . Mazga M È 10. Bosnjak N., umir. duri RL. Di . £ Broz Ma ravnajudi Pest pučke škole u Svi Duhu" BMA N Černy Slavoljub, ite na sane školi am : Dečak Josip, činovnik kr. pošte i brzojava . „ Dolovcak Franjo navinuatej tr gel, = 15. MGnmischyane Duden a A i Hodalj Josip, apsolv. filozof . CALA ve a Ištvanović Ivan, Zupnik . . . . . . Vrbica (Slavonija). Ivanek Vilim, svećenik. . . +... . . Zagreb. Kanto Juhjo,dnovnik: << LA N ER 2 90. Katičić dr. My *odvjetnik #7. peul, -BNDai.T Biagi Kavić Ljudevit, magister farmacije . . . . Zagreb. Kolombatović Gjuro ce. kr. gimn. profesor . Spljet. Kranjčević Antun, odvjetnički perovodja . . Zagreb. Kresnik“ Ladjslavj stolar seat 2, 04 F 95. *Ninardičcćdre Dominik 5 D303 AN G Lovasere Email Mot, ni Lo BS VIA E SI g Matoš A., učitelj jana gu SIOE : Medanić dr. Bruno, liječnik. . . . . . Rijeka. Munk Katarina . . Sea td Ze: 30. Musulin dr. Mihajlo, iljesdik sia dav 234, di : Nagy Dimitrije, prefekt grčko-kat. sjemeništa jd Nyaradi Dionis, ravnatelj grčko-kat. sjemeništa 5 Pavlić Mijo, Kateketàv: ‘ua. zuistog. a, È Pavličić Stjepan® te a saturi. ala 32, 3 30. JU) (ba | 40. 371 Petzrik Albert pl., knjigovodja . . . . . Zagreb. Binoviđe Miko, utitelja). Sn nn ma 3 Beiecher Franjo; činovnika pet, lia 5 Rubetić Cvjetko, kanonik. . . na A Schenk Milan, računar. oficijal SS zem. vlade E Seljan, bragulin sus e ir 3 Simić. Milorad Kr kot-inzime®. 4 . |. 2.200201 Dugoselo. Stagelschmidt Ljudevit, nadinzinir kr. ug. HITZE e željeznice RIM ZARTCD: Stanisavljević Julijo pl., kr. nadinzinir . . . 5 Sircaznicki,}:,.kr..umir:,profesor.. ... ar, = Svoboda Julijo, a hrv. eskomptne banken: RUE RE r Tkalčić Ivan, nba Ab tr pa Vesely Franjo A., tehnicki upravitelj MMS : Zidarić Josip pl., svršeni pravnik MPAA a * % * Pazin. C. k. državna gimnazija. Požega. Kr. vel. gimnazija. Travnik. Nadbiskupsko dječačko sjemenište i gimnazija. Zagreb. Kr. obrtna škola. Antun Malčević, blagajnik društva. Naučne i različne vijesti. Državna akcija protiv malarije. — („Die staatliche Malaria-Tilgungs- aktion“). Od kada je znanstvenim istraživanjem za izvjesno dokazano, da su uzrokom malarije mikroorganizmi, što su dospjeli u čovječju krv, pa da se ovi mikroorganizmi prenose ubodom jedne odredjene vrste koma- raca (Anopheles),* preporučene su i nove metode za liječenje malarije. Malarijom su zaraženi mnogi krajevi po svim stranama svijeta. 1. Profesor Koch u Berlinu togaje mnijenja, da se moraju liječiti, respective i zbiljam izliječiti (prvo intenzivno liječenje i onda naknadno liječenje, koje traje po više mjeseci) svi ljudi cijeloga kraja, koji se imade asanirati, a za koje je dokazano mikroskopskim istraživanjem krvi, da boluju na malariji; liječiti da ih treba kininom, koji ubija malarijine parazite, jedno vrijeme prije nego što će zavladati malarija i za vrijeme njezina trajanja (Malariasaison) t. j. u ljetu, kada se roje komarci. Koch drži, da tako ponestaje mogućnost, da bi si komarci mogli napuniti svoju krv parazitima, a nema li u njihovoj krvi parazita, ne mogu prenašati malariju. 2, Profesor Dr. Grassi u Rimu preporučuje takodjer liječenje malarije s pomoću medikamenata, ali se služi pilulama, u kojima imade ne samo kinina već i željeza i arsena (Bislerove pilule). Uz medikamen- tozno liječenje veli Grassi, da treba tamaniti komarce i njihova jaja, što ih odlažu na površinu stajaćih voda (močvare, mlake. posude. u kojima se nalazi voda dulje vremena i t. d.), pa i njihove ličinke, ali se valja poslužiti i posebnim spravami s kojima bi se čovjek mogao očuvati od uboda komaraca. Treba zatvarati vrata, prozore i kamine gustom rešetkom od tanke željezne žice ili kakovom zgodnom tkaninom, a boravi li čovjek vani, mora si krinkom od sličnoga materijala pokriti cijelu glavu ili barem lice i vrat, a na ruke valja obući guste rukavice. 3. Profesor Celli u Rimu stavlja još strožije uvjete od Dra. Gras- sija za asaniranje kojeg kraja od malarije. Po njegovu mnijenju nije dosta, da se bolesnici naprosto liječe kininom, već on drži, da treba i zdravo pučanstvo zaraženoga kraja imunizirati proti malariji. Valja prije nego što će zavladati malarija dati svakomu, i zdravu čovjeku, svaki dan po O-“4 g kinina i tako, kako Celli veli, ljude kininizirati. Pored toga dakako da se moraju tamaniti komarci, njihova jaja i ličinke, a s pomoću me- kaničkih sprava treba se čuvati od njihova uboda. Napokon kaže Celli, * Isp. , Komarci i malarija“. Predavanje prof. Dr. Langhofera u mj. sast. hrv. nar. društva dne 19. ožujka 1903. Glasnik hrv. narav. društva god. XV. Prva polovina 1903. 373 da bi se morale osušiti sve močvare, jer je odavna poznato, da je to najbolje sredstvo za asaniranje krajeva, u kojima vlada malarija. Po svima ovim metodamı trijebila se malarija u inozemstvu u poviše krajeva. Profesor Koch pokušao je to u Australiji (Nova Guinea) i u Africi (njemačka jugozapadna Afrika), drugi u Evropi, a navlastito u Italiji. I svi su uspjeli u tomu nastojanju, jedni bolje, drugi slabije, sve prema tomu kako je manje ili više eksaktno bio proveden način liječenja ; kadšto bio je uspjeh baš vanredan. U Istri i Dalmaciji počeo je prvi nastojati oko trijebljenja malarije epidemiološki zavod u Berlinu. Na poziv posjednika Brionskih otoka g. P. Kupelwiesera odredio je tamo god. 1901. prof. Koch sve što je bilo nužno, da bi se iskorjenila malarija, a liječenje obavljao je profesor Frosch uz češću intervenciju samoga profesora Kocha, najvećim dijelom na trošak epidemiološkoga zavoda u Berlinu. Slična je akcija povedena istodobno na bližnjem kopnu (Fasana, Peroi, Stignano) uz pripomoć zva- ničnoga liječnika iz Pulja. I u mjestima Osseru i Puntacroce na otoku Krku u Lošinjskom kotaru, zloglasnim kao leglo malarije, proveo je vrlo dobrim uspjehom lokalnu akciju za liječenje kininom njemački stožerni liječnik Dr. Bludau, kojega je profesor Koch tamo poslao, a pomagao mu je u tom poslu tamošnji zvanični liječnik. Opširna izvješća o uspjehu trijebljenja malarije na Brionskim oto- cima i u mjestu Puntacroceu objelodanili su prof. Frosch i Dr. Bludau god. 1903. u prvom broju 43. sveska časopisa: „Zeitschrift für Hygiene und Infektionskrankheiten“. Prof. Frosch ističe u svojemu izviješću kako je osobito važno, da se krv svakoga pacienta počešće istraži mikroskopski. Krv treba ispitati: 1. Na početku liječenja poradi pozitivne diagnoze i da bi se zapriječila eventualna kriva diagnoza kod onih bolesnika, koji ne boluju na malariji, no u kojih se pojavljuje groznica s drugih razloga. 2. Za vrijeme liječenja, da bi se kontroliralo djelovanje kinina i 3. nakon što je dovršeno liječenje, ne samo da bi se konstatirao uspjeh, već da bi se mogli pronaći i malene količine malarijinih parazita zaostalih u krvi, jer _ oni lako prouzrokuju recidivu. Frosch upozoruje, da se kod liječenja kininom valja obazrijeti i na prilike bolestnikä, navlastito da im ne treba dati kinina u jutro nego na večer, kako usljed kininova djelo- vanja po danu ne bi bili nesposobni za rad (Chininrausch), a napokon spominje, da se u izvjesnim stanovima i zgradama nalazi vanredna mno- žina malarijom inficiranih Anophelesa, pa da se ovakove zgrade imadu smatrati baš leglom malarije. Pomenuta akcija protiv malarije započela je time, da je mikros- kopskim istraživanjem krvi sviju mjestnih stanovnika prvo konstatirano tko boluje i tko ne boluje ra malarijii onda, da su se sistematski liječili svi bolesnici kininom kroz pet mjeseci. Trošak za lijekove podmirivao je na Brionskim otocima djelimice vlasnik otoka, dok je na drugim mjestima plaćao dvije trećine troška zemaljski odbor, a treću trećinu općine. Za siromašne podmirivala je trošak država od dotacije, koja je odredjena za saniranje epidemija. Na Brionskim otocima upravljao je akcijom, kako je već rečeno, sam prof. Koch, a liječio je Dr. Frosch. Na 374 bliznjoj obali podupirahu ih u njihovom nastojanju kotarski nadlije@nik dr. B. Schiavuzzi i zdravstveni asistenat Dr. Z. Donauberger iz Pulja. U Osseru i Puntacroceu radio je njemački stožerni liječnik Dr. Bludau, a pomagao mu je zdravst. koncipista Dr. V. Gramaticopulo iz Lošinja. Godine 1902. poveo je zdravst. koncipista Dr. R. Battara iz Zadra vrlo dobrim uspjehom borbu protiv malariji po Grassijevoj metodi u Ninu u Zadarskom kotaru u Dalmaciji, a ravnao je akcijom sam prot Grassi, koji je stavio na raspolaganje i stručno uvježbano osoblje. Ove godine pak kušao je liječenje takodjer po Grassijevoj metodi Dr. F. Schaudinn, povjerenik carskoga državnog zdravstvenog ureda u Berlinu u mjestu St. Michele di Leme blizu Parenza, a pomagačem bio mu je općinski liječnik Dr. Mahrer iz Akvileje. Povoljni uspjeh, polučen kod sviju pomenutih pokusa, ponukao je c. kr. ministarstvo unut. posala u Beču, da ozbiljno pristupi riješenju pitanja, kako bi se u većem opsegu povela akcija protiv malariji u Dal- maciji i u svim primorskim krajevima, u kojima se ponajviše uvrijezila ova bolest. Po nalogu ministarstva izradilo je državno namjesničtvo u Trstu god. 1902. na temelju zvaničnih podataka zemljovid Istre, na kojemu je zabilježeno koliko je malarija raširena u toj zemlji i kojim intenzi- tetom vlada u pojedinim krajevima i mjestima. Osim toga podalo je ze- maljsko zdravstveno vijeće ministarstvu mnijenje o tomu, kako bi se uspješno mogla liječiti i istrijebiti malarija u Istri i podastrlo je pod- jedno istoj oblasti konkretne predloge za slučaj državne akcije. Predlaže se: 1. Sistematsko liječenje malarije kininom po metodi Kochovoj, koje se imade sukcesivno provesti sve na temelju mikroskopskog istraživanja krvi. Ispitati se mora krv svih osoba cijeloga kraja osim onih, za koje je kliničkim istraživanjem za izvjesno ustanovljeno, da boluju na malariji. Kinin se imade besplatno podavati svima siromašnim bolesnicima, a uspjeh liječenja kontrolirati mikroskopom. U okužene krajeve treba da se porazmjeste državni liječnici, koji će besplatno istraživati krv, obavljati samo liječenje i vršiti sve ostale odredbe protiv malariji. Akcija neka započne u primorskim krajevima okolo Pulja, koji su najviše zaraženi malarijom, pa i u samom Pulju, no istodobno i u sjeverozapadnom dijelu otoka Krka (Veglia). Nadzor oko liječenja treba povjeriti zvaničnim lije- čnicima u Pulju i Lošinju kao i zemaljskom zdravstvenom nadzorniku. 2. Tamaniti treba komarce (Anopheles), njihova jaja i njihove ličinke, jer oni su uzrokom malarije i posreduju kod njezinog prenašanja. Zato neka se poduči pučanstvo o uzroku bolesti, neka se uputi u to kako se može od nje sačuvati i kako uspješno liječiti. Napokon treba narod na- učiti kako se ponajbolje tamane komarci. O svemu tom neka se napiše i štampa popularna uputa, koja se imade razdijeliti narodu. 3. U odredjenim slučajevima treba se braniti i mekaničkim sred- stvima od uboda komaraca (rešetke na vratima i prozorima, krinke, ru- kavice itd.), no ova mekanička sredstva imala bi se upotrijebiti samo u pojedinim odredjenim ubikacijama. Ovaj program državnog namjestničtva u Trstu odobrilo je c. kr. mini- starstvo unut. posala u Beču, jer odgovara svrsi, koja se hoće postići, naime . 375 da se istrijebi malarija u svim onim krajevima, u kojima epidemički vlada sistematskim liječenjem kininom onih individua, koji od nje boluju, a ta- manjenjem komaraca, da bi se zapriječilo okuživanje pučanstva malari- jinim parazitima, No prije nego što se moglo pristupiti tomu, da se povede akcija protiv malariji, moralo se riješiti pitanje, kako će se nabaviti valjani i sigurno dozirani lijekovi za mali novac, a u lako porabivom obliku, jer su lijekovi najvažniji preduvjet za uspjeh akcije. Ministarstvo unutarnjih posala obratilo se na donjo-austrijsko državno namjestničtvo i na c. i kr. vojno ministarstvo ne bi li se u velike mogli proizvesti nužni kininovi preparati što u laboratoriju režije lijekova bečkih bolnica, što u laborato- riju 6. i kr. vojnog ljekarskog ravnateljstva u Beču. Kako oba zavoda raspolažu najmodernijim tehničkim sredstvima i aparatima, tako preuzeše oni proizvodjenje kininovih preparata u velike, a proizvodit će ih u svakoj zatraženoj količini, u savršenom obliku i kvalitetu pa za cijenu, koja je niža od detailne cijene samoga kinina. Na prijedlog farmaceutskog od- bora vrhovnog zdravstvenog vijeća bi zaključeno, da se imadu prirediti sladorom preobučene (dražirane) pastile od kininskog klorida (Chininum hydrochloricum) po jedan, dva i pet decigrama (0:1, 0:2 i 05 g.), onda za liječenje kroničkih slučajeva malarije pastile od kininskog klorida konbi- novane s natrijskim arsenatom. U 10 je pastila 1 gram kininskog klo- rida i dva miligrama natrijskog arsenata (1:0:002). Ove pastile zgodno adjustirane u kartone po 100 komada, dat će se javnim ljekarnama u onim krajevima, u kojima će se povesti akcija protiv malariji, da bi ih imali vazda u zalihi, a ljekarne podavat će ih uz primjerenu otštetu na pripis onim liječnicima, koji su namješteni za saniranje epidemije. Pošto je tako bilo osigurano proizvodjenje i zajamčena mogućnost pravodobnog podavanja nužnih lijekova za liječenje malarije, naložilo je ministarstvo unutarnjih posala u Beču svojom naredbom od 29. travnja 1908. broj 18.621 državnom namjestničtvu u Trstu, da upriliči sve pripreme, što su nužne za akciju, koja će se povesti protiv malariji u primorju oko Pulja, u samom Pulju, na otoku Krku i u nekim krajevima grofovije Gorice i Gradiške, koje će se naknadno označiti. Akcija će započeti 1. lipnja 0. g. i trajat će do konca listopada. Detailni program imade se predlo- žiti ministarstvu. Pomenutom se naredbom odredjuje i potanko način, kako će se na- baviti lijekovi od ljekarske režije bečkih bolnica, kako će se kininski pre- parati preko javnih ljekarna staviti u promet i način kako će se podavati nužna količina pastila zvaničnim liječnicima zabavljenim okolo liječenja malarije, pa napokon, kako će zemaljski odbori istarski i gorički refundi- rati troškove za pomenute lijekove. Konačno upućuje ova naredba državno namjestničtvo u glavne točke programa, koji se imade podastrijeti u ko- liko se one odnose na namještenje liječničkog i pomoćnog osoblja, na njihov djelokrug i njihovu nagradu, na sudjelovanje općina i općinskih organa na tamanjenje komaraca i na izvješća o uspjehu liječenja, koja se imadu podastrijeti ministarstvu od vremena do vremena pa i na ko- načno izvješće. Navlastito se pak odredjuje, da c. kr. kotarski nadliječnik 376 . u Pulju dr. Schiavuzzi, kojemu je uz nadzor zemaljskog zdravstvenog nadzornika, odnosno zemaljskog zdravstvenog referenta povjereno ravnanje cijelom akcijom u okolici puljskoj, imade po više dana praktično podučavati liječnike, što će biti zabavljeni oko liječenja malarije, u mikroskopskom istraživanju krvi, o načinu liječenja malarije, o prirodopisnim obilježjima anofelesa, njihovih jaja i ličinaka, a napokon i o tomu, kako se oni mogu ponajlaglje utamaniti. Dana 22. svibnja 1903. podastrlo je državno namjestničtvo u Trstu bečkomu ministarstvu zatraženi detailni program. Iz programa se raza- bire ovo: Malarija liječit će se ove godine u velike u okolici Puljskoj u mje- stima Fasana, Stignano, Peroi, Montichio a eventualno i u Lavarigu, u kojim mjestima imade skupa 2.119 stanovnika, onda u općini Dobasničkoj na otoku Krku u mjestima Sv. Antun, Bogović, Milčetić, Porto, Radić, Sabljić, Strilčić, Turčić, Vatančić i Sidarić skupa 874 stanovnika i napokon u grofoviji Goričko-Gradiškoj u općini Akvileji u mjestima Belvedere i Beligna sa 520 stanovnika. Za mjesta Fasana, Peroi i Stignano s ukupno 1.736 stanovnika na- mješten je poseban zvanični liječnik sa sjedištem u Fasani, a za prvih 15 dana liječenja dodijelit će mu se još jedan liječnik poradi nepovoljnih mjesnih prilika toga kraja. Liječenje u mjestu Montichio sa 179 i eventualno u Lavarigu sa 204 žitelja povjereno je zvaničnomu liječniku u Pulju, a za mjesta, koja padaju pod Dobasničku općinu na otoku Krku, namješten je liječnik vrlo dobro upućen u lokalne prilike ove općine. U mjestima Belvedere i Be- ligna općine akvilejske, vodit će akciju tamošnji općinski liječnik. Osim toga pozvana bje kotarska oblastu Pulju, da upriliči kako bi i gradski liječnici sistematski i besplatno liječili sporadične slučajeve malarije, koji bi se pojavili u samom gradu Pulju, a za to se puljskoj gradskoj općini uz primjerenu otštetu stavljaju na raspolaganje pomenuti kininski prepa- rati što ih podaje država. Sri liječnici zaposleni oko liječenja malarijske epidemije imadu dobre sitnozore, a za priredjivanje mikroskopskih krvnih preparata dobit će sva nužna materijalia i potrebite utenzilije od državnog namjestniötva. Kako ovi liječnici imadu udesiti svoj rad, odredjuje se posebnom instruk- cijom, koju je izdalo državno namjestničtvo u Trstu. Kininovi preparati, koje namiče država, deponirat će se u javne lje- karne u Pulju, Dignanu, Vegliji i Akvileji, a ove ljekarne podavat će ih zvaničnim liječnicima uz normiranu cijenu. Državno je namjestničtvo izdalo zainteresiranim kotarskim oblastima u Pulju, Lošinju i Gradiški pod brojem 11600 naredbu dne 9. svibnja 1908., kojom se u poslu akcije protiv malarije odredjuje ovo: Liječenje od malarije započet će 1. lipnja i trajat će sve do polo- vice listopada o. g. No budući da se tu radi o krajevima, u kojima mala- rija već odavna epidemički vlada, pa se mora cijelo pučanstvo smatrati zaraženim malarijinim parazitima, to se imadu podvrći liječenju svi sta- novnici pomenutih mjesta u koliko će to biti moguće. 377 Za vrijeme akcije treba zabilježiti na formularu (tiskanice, što ih stavlja na raspolaganje drž. namjestničtvo) za svakoga bolesnika posebno: način liječenja, količinu lijekova što mu je bila danomice podavana, sve važnije promjene, koje su se mogle opaziti za vrijeme liječenja, nalaz mikroskopskog istraživanja krvi, promjene pronadjene na slezeni bolesni kovoj i napokon uspjeh liječenja. Poseban pak zapisnik dužni su voditi liječnici o onim osobama, koje bi za periode liječenja oboljele na akutnim pojavama. Niže označene pripreme imadu se odma izvesti: 1. Cjelokupno stalno pučanstvo onih mjesta, u kojima će se liječiti malarija ima se popisati u za to odredjene tiskanice, a zabilježiti treba : ime i prezime (eventualni pridjevi), koliko je tko srar i kuće broj. U većim mjestima mora se pučanstvo razdijeliti na rajone, u kojima ne smije biti više od 200 stanovnika. Za svaki se pak rajon ima voditi po- seban zapisnik no tako, da brojevi u zapisnicima teku redom i jednako dalje za cijelo mjesto. Ovako valjano sastavljene zapisnike, odnosno po- pise, moraju mjesne općine priposlat kotarskoj oblasti, koja će ih pre- dati u ruke zvaničnog liječnika. 2. Svećenici, učitelji i druge sposobne osobe imadu se pozvati, da bi zgodnim načinom pripravili pučanstvo na ovu akciju protiv malariji, koja će se besplatno provesti. Neka razlože narodu važnu, sanitarnu i humanitarnu svrhu toga poduzeća i neka ga navlastito upute, da samo pravilno, sistematsko i do kraja provedeno liječenje može dovesti do željenog uspjeha. Pomenute osobe treba moliti, dabi potpomagale zvanične liječnike zabavljene oko liječenja malarije, kako bi svi što lakše i uspješnije mogli vršiti svoje dužnosti. Navlastito, da bi im pomogali kod razdjeljivanja lijekova i kako bi se vodila što točnija evidencija sviju bolesnika. Imena svih dobrovoljnih pomagača akcije protiv malarije treba zabilježiti na čelu svakoga zapisnika, a o njihovom djelovanju io njihovim zaslugama imade se na koncu akcije izvijestiti kotarska oblast. 3. U svakomu mjestu, u kojem će se liječiti malarija, mora općina besplatno staviti na raspolaganje prostranu svjetlu i suhu sobu, u kojoj će se za hrdjava vremena dijeliti kinin i pretražiti bolesnici. U sobi mora biti barem jedan stol, dvije stolice, ormar, koji se može zaključati, umivaonik s nužnim posudjem, boca za vodu, nekoliko čaša i jedno zgodno ležaje, na kojemu će se moći bolesnici pregledati. Pred ležajem mora biti zastor tako namješten, da drugi u sobi nazočni ne mogu viditi bolesnika, dok ga liječnik pregledava. U sjedištu zvaničnog liječnika za- poslenog oko liječenja malarije, imade mu se dati, ako je to ikako samo moguće, još jedan drugi prikladni lokal, u kojemu bi si mogao urediti jednostavni laboratorij za mikroskopsko istraživanje krvi. 4. Svakomu liječniku zabavljenom oko liječenja epidemije dodijelit će se jedna pomoćna sila, koja će se nagraditi prema dogovoru običajnim mjesnim prilikama. Pomoćnikova će biti dužnost paziti na čistoću i red u pomenutim prostorijama, čistiti i urediti liječnikove instrumente, po - tražiti one bolesnike, koji nisu bili došli pred liječnika kada je dijelio 378 lijekove i t. d. Za pomoćnike treba uzeti inteligentne, čitanju i pisanju vješte osobe iz samoga mjesta, u kojem se malarija liječi, a u njihove dužnosti uputit će ih sam liječnik. U koliko dospiju, morat će ovi po- moćnici i potražiti i uništiti legla komaraca (Anopheles). Ljekarnici moraju od vremena do vremena putem c. kr. državnog namjestničtva zemaljskim odborima podastrijeti na isplatu valjano sa- stavljene račune o kininskim preparatima, što su podavali za liječenje malarije, a računima moraju se priklopiti autentični pripisi (doznačnice) liječnika zabavljenih liječenjem epidemije Oviračuni moraju biti ispitani od nadležne političke oblasti. Za mikroskopsko istraživanje krvi izdat će se liječnicima zaposlenim oko liječenja malarije posebna uputa. Na koncu akcije, no najkasnije do polovice mjeseca studenoga o. g., mora svaki liječnik podastrijeti instruktivno izvješće o uspjehu svojega rada, a uz izvješće mora priposlati i zapisnike, u kojima je sve zabilježio, što se odnosi na liječenje malarije. Prema iskustvu koje će se steći prigodom ovogodišnjeg liječenja i prema uspjehu cijele ove državne akcije, kojoj je svrha trijebljenje ma- larije kurativnim načinom, odredit će se buduće godine asaniranje i drugih krajeva primorja i Dalmacije, koji su zaraženi malarijom. Evo ovako je upriličena organizacija u velike za liječenje malarije sve na principijama, što proističu iz napretka našega znanstvenog spo- znavanja onih mikroorganizama, koji su uzrokom ovoj endemičkoj bolesti. Ovaj se podhvat prislanja uz akciju protiv boginjama, koja je odavna i do kraja provedena s pomoću državnog zavoda za proizvodjenje ani- malnog cjepiva, onda uz akciju protiv difteriji, što ju je započeo i van- rednim uspjehom proveo državni seroterapeutski zavod u Beču. Isti zavod nastoji već i oko toga, kako bi se stala na put skrletu serotera- peutskim liječenjem. Zdravstveni odsjek c. kr. ministarstva unut. posala u Beču misli povesti sličnu akciju i protiv širenju kretinisma u alpin- skim zemljama tako, da bi se besplatno i sistematski liječila djeca, koja naginju na tu bolest Thyreoidinovim tabletama proizvedenim u dr- žavnoj režiji. Znatnom državnom subvencijom potpomaže ministarstvo i borbu, koja se uspješno vodi protiv pelagri u Gradiškoj i južnoj Tirol- skoj, a napokon čini sve kako bi se sukcesivno istrijebila tuberkuloza. Ovim nizom humanitarno-zdravstvenih uredaba nastoji država neprestano, kako bi obranila i očuvala zdravlje svojih gradjana, jer je zdravlje glavni izvor privrede i blagostanja, obranbene snage i društvenog napretka cjelokupnog pučanstva. (Das Oester. Sanitaetswesen“ 1903. Nr. 24.) (Primjedba referenta). U Hrvatskoj i Slavoniji imade takodjer krajeva, u kojima vlada malarija endemički, ali ne vlada u tolikoj mjeri, a nije ni tako pogubna kao u nekim prijedjelima Istre i Dalmacije. Navlastito je počela kod nas iščezavati za zadnjih 25 godina, od kada se osušile mnoge močvare i podvodna polja. Liječenje ove bolesti prepušta se u našoj domovini privatnoj liječničkoj praksi i brizi samih bolesnika. Nije 379 nužno, da bi zemlja upriličila kakovu akciju protiv malariji u velike. Samo u Zrmanji pojavila se god. 1902. malarija tako jako, da je zem. vlada morala povesti akciju protiv njoj. U samom mjestu Zrmanji bi namješten liječnik, koji je po Kochovoj metodi liječio pučanstvo kininom, što ga je vlada stavila besplatno na raspolaganje. Ova se akcija nastavila i godine 1903., premda je bio uspjeh povoljan, jer godine 1908. dakako već nije bilo toliko malarije, a nije ni bila tako pogubna kao godine 1902. Bude li nužno, nastavit će se liječenje malarije u Zrmanji o ze- maljskom trošku i godine 1904., no bez sumnje, da će se asanirati kraj, ako se prema prijedlogu zdravst. odsjeka bude uredilo korito Zrmanje na onim dvima mjestima na kojima ona izlijeva svoju vodu na obližnja polja tvoreći močvare, pa ako se još urede neke prilike na jednom mjestu na brijegu, koji zatvara dolinu s desne strane. Cijepljenje boginja u nas je od vajkada obligatno, a provadjaju ga naši kotarski i općinski liječnici savjesno i eksaktno s najboljim uspjehom, navlastito od kada je god. 189%. zem. vlada uredila u Zagrebu zavod za proizvodjenje animalnoga cjepiva, koje je vazda tako izvrsno, da ga i neke druge zemlje (Dalmacija, Bosna) od nas uzimlju. I protiv difteriji pokrenula je vlada god. 1895. ne žaleći ni truda ni troška akciju po priznatoj seroterapeutskoj metodi, pa je živo nasto: jala oko toga, kako bi se zapriječilo širenje ove strašne bolesti i kako bi se umanjio broj letalnih slučajeva. Kotarskim i inim zvaničnim liječ nicima porazdjeljivao se (a dijeli se i sada još) Behringov ili Paltaufov serum proti difteriji, a uvedeno bje za siromake besplatno liječenje ovim lijekom. Preventivnim injiciranjem serumom čuvaju se djeca, da ne bi oboljela od difterije, a od 100 jur oboljele i serumom injicirane djece ne umru više od 11, dok je prije, dok se nije serumom liječilo od 100 umrlo 80. Pa i taj broj još bi se umanjio, kad bi se bolesna djeca uvijek inji- cirala za vremena, no usljed neznanja, a navlastito usljed indolencije mnogih roditelja injieiraju se mnoga djeca prekasno. Protiv skrletu podu- zimaju se kod nas jednake mjere kao i u drugim zemljama (medikamen - tozno liječenje, izoliranje bolesnika i t. d.) jer pokusi, kako bi se i ova pošasna bolest mogla liječiti seroterapeutskim načinom, još nisu dovr- šeni. Kretinizam i pelagre kod nas nema (posljedne bolesti tek sporadično), a općenoj borbi protiv tuberkulozi priključila se i naša vlada kako to svjedoče već poviše odredaba izdane godine 1901. i 1903. Ali jedna se priljepčiva bolest kod nas uvriježila, na kojoj trpi veliki broj pučanstva, navlastito u Slavoniji, a to je egipatska očna bolest ili trahom. Protiv ovomu zlu povela je zemaljska vlada (a u Krajini u svoje vrijeme glav. vojno zapovjedništvo u Zagrebu) po više puta ener gičnu akciju u velike, posljednu od godine 1894—1899., no nikakovim ili vrio slabim uspjehom, ma da su akcijom ravnali dva izvrsna vještaka, koja su ne žaleći truda požrtvovno nastojali kako bi istrijebili ovu bolest. Od godine 1894.—1899. trošila je zemlja u poslu liječenja trahomu svake godine 50—60.000 forinti, a troši i sada još godimice u istu svrhu znatne svote. No ipak se čini, kao da je u borbi protiv ovom starom ne: prijatelju našega naroda sada nastala stanka, rekao bi, da je momentano 380 napuštena nada na konačnu pobjedu. Jednaka borba protiv trahomu vodi se u Francuskoj i Njemačkoj, u Rusiji i još u nekim državama, no uspjeh nije baš bolji nego i kod nas. Mnogo je razloga, koji oteščaju liječenje trahoma, navlastito u Hrvatskoj i Slavoniji, a glavni je taj što u opće ne poznajemo apsolutno sigurno sredstvo, s kojim bi se moglo izliječiti ovo zlo. Budu li jednom kliničke metode liječenja trahoma sa- vršenije, bolje da kažem, sasvim pouzdane i eksaktne, odnosno bule li se jednom pronašlo kakovo sigurno i specifično sredstvo protiv ovoj bolesti, onda će bez sumuje sve trahomom zaražene zemlje povesti opet u velike živu akciju protiv ovomu dušmaninu, a jamačno stupit će onda u to kolo i kr. hrv. slav. dalm zem. vlada, koja se već dugi niz godina bori protiv ovomu zlu. Sve do onda moramo biti zadovoljni, ako neprija- telj ne preotme više maha, pa ako protiv njemu održimo megdan u što više pojedinim slučajevima. Dr. I. Domac. Ima li patogenih kvasovaca. (Predavanje na mjesečnom sastanku g. 1903.) — Do nazad malo godina nije nitko još ni slutio, da i među sakaromicetima, koji su od davne davnine u pravom smislu dobro- činitelji ljudskog roda, ima patogenih reprezentanata, koji su uzročnici infekcioznih ljudskih i životinjskih bolesti. Pitanje je do duše više put već prije duže vremena bilo nabačeno, nego se je većinom na nj negativno odgovaralo. Samo Metschnikoff je 1884. našao u dafnijama nekog kvasovca, koji je kod tih račića uzrokom sasvim osobite bolesti. On je našao duguljastog nekog sakaromiceta (nazvao ga je Monospora bicuspidata), koji u sebi sadrži po jednu igli- častu sopru. Dafnije su toga sakaromiceta proždirale, pri čem je sama stanica dakako desorganizovana, dok su se oslobođene spore zapilile u zid probavila i prošavši ga doprle u tjelesnu utlinu, gdje su klijale, klice dalje pupale, tako da su dafnije obično već 15. dan, silno nadute, pogi- nule. Na taj obret Metschnikoffovv nijesu se puno obazirali, a sva poznija istraživanja o tome, ima li za čovjeka ili za životinje patogenih sakaro- miceta, činilo se, da su definitivno bila zaključena publikacijom dviju radnja, jedne od Rauma, druge od Neumayera (obje 1891.), koji su istraži- vaoci došli do negativnog odgovora na to pitanje. Da je međutim taj za- ključak kio sasvim neopravdan, pokazao je domala (1894.) Busse, koji je kod sasvim osebujne, do sada nepoznate bolesti (radilo se je o vrlo bolnoj oteklini na tibiji jedne žene) našao kao uzročnika jednog kvasovca, koji nosi po njemu ime Sacharomyces Busse. Malo zatim našao je Japanac Zoki- shige blastomicete kao uzročnike neke u Japanu među konjima dosta ra- Sirene endemične bolesti. A napokon uspjelo je Sanfeliceu nedvojbeno do- kazati, da faktično patogenih kvasovaca ima i više. Bolest, koju je spo- menuti Busse nešao i koj donekle sliči sarkomatozi, nazvao je on Sacha- romyceosishominisatosu ime ondaidrugi akceptirali. Eksperimentalno je poslije uglavljeno, da je 5. Busse patogen i za miševe i za štakore. Drugi slučaj sakaromikoze publicirao je 1895. prof. Curtis u Lille u pod imenom Sachoromycose humaine, a uzročnika zove Sacharomyces subcutaneustumefaciens. Ispostavilo se i za njega, da je pato- gen za miševe, štakore, pse i kuniće. 381 1595. našli su dalje Corselli i Frisco za zamorče, kunića i psa pato- genog kvasovca u tekućini jednog hydrops ascites chilosus. Gilchrist i Stoke pripisuju jednu dermatomikozu, koju su opisali kao pseudolupus također kvasovcima,negoje vjerojatnije, de se je tu radilo o nekom oidiumu. Organizmi njihovi ispostavili su se ipak također kao patogeni za vrlo različne životinje. 1899. izolovao je Stöwer iz sekreta teških konjunktivitida nekog ru žičastog kvasovca, ali nije izvjesno mogao dokazati, da je baš on uzročnik bio dotične očje bolesti, dočim je u istinu izazvao akutnu hipopionkera- titis nakon infekcije sa S. Buse i S. tumefaciens Curtis. Takovu hipopionkeratitis polučio je 1899. Lundsgaard također sa kvasovcima; a Colpe i Buschke našli su patogenih blastomiceta kod kro- nične entometritide. Kao sigurne uzročnike (dokaz je infekcioznim pokusima doprinešen) našao je Sanfelice kvasovce kod različnih patologijskih procesa životinja. Tako u jednom slučaju karcinomatozno degeneriranih limfatičkih žlijezda kod vola, gdje uzročnika zove Sacharomyces lithogenes. Onda u jednom slučaju ovapnjenjenih čvorova svinjskih pluća (uzročnik S. gra- nulomatogenes.) Od najvedeg ce pak znamenovanja biti, ako se kao ispravni uglave navodi, da su i malignim tumorima (karcinomima etc.) uzročnici sakaromiceti (n. pr. S neoformans i dr), tvrdnja, koju u ovaj čas iz- riču istraživaoci. Stvar dakako još nije do kraja riješena i poradi toga ne iznosim o tom detajla. Ipak držim, da je i ovo, što sam ovde iznesao dovoljno, da nas osvjedoči o eksistenciji patogenih kvasovaca — ato je bila i svrha ovih mojih redaka. Dr. A. LUeimz. Potoniéova teorija o perikaulomu. (Predavanje na mjesečnom sastanku godine 1903.) — Praktični obziri doniješe već u davnini potrebu, da se u šarenom kaosu organizama poradi lakše orien- tacije provede neki raspored, neka klasifikacija. Tako nastadoše različni sistemi životinjskog i biljnog svijeta. Nego domala nije više dostajala klasifikacija individuja: valjalo je organe, od kojih su bića sastavljena, nekako klasificirati. Najbliži princip za taku klasifikaciju i ujedno termi- nologiju dadoše odnosi organa spram izvanjeg svijeta, t. j. taj princip bijaše fiziologijski. Pojmovi: stablo, list, korijen, cvijet, plod ete. za pravo su fiziologijski; kad ih laik izgovara, nehotice pomišlja na funkciju, na znamenovanje tih organa u životu biljke. Prva je klasifikacija biljnih or- gana po tome bila skroz fiziologijska i prvi period biljne organografije Potonié s pravom zove periodom naivno-fiziologijskim. Poslije toga perioda vlada u naučnoj botanici dugo puka deskriptiva, puko opisivanje oblika, opisivanje građe organa; deskriptivna se botanika gotovo gubi u organo- grafijskim detajlima, a nastojanja, da se ti detajli priberu u cjelinu, da se različni oblici dovedu u neku svezu, u ovaj mah još nema. Bilo je sva- kako genijalnih posmatralaca prirode, koji su vidjeli, da organi vrlo raz- ličnih funkcija imaju često jasnih organografijskih sličnosti; tome mora da je dublji uzrok, a izučavanje toga uzroka postade problemom jednako, 382 kako je problemom bila velika mnogoli@nost stanovitog organa, n. pr. lista, ili toliko varijantna, a ipak po nekim tipovima udešena građa čitavih organizama. Te probleme pouzdano ima na umu Rousseau, kad govori o velikoj sličnosti, a ipak toliko divnoj raznolikosti u organizaciji bilja, a imenito Goethe, dok pjeva: „Alle Gestalten sind ähnlih, und keine gleichet der anderen; Und so deutet das Chor auf ein geheimes Gesetz.“ Baš od Goethea potječe ime morfologija za disciplinu, koja hoće, da na osnovu komparativnih studija obličnih prilika različnih organizama teoretički uglavi odnose, koji ih u pogledu njihovih obliénih osebina vežu. Teoretičkim posmatranjima i izvođenjima, koja su baš jezgra nauka, razlikuje se dakle morfologija u smislu Goetheovu od organografije u prvotnom značenju riječi. Danas se (bez potrebe) razlikovanje obiju disciplina konsekventno ne provađa. Potonieova teorija o perikaulomu izučava i nastoji riješiti pitanje čisto morfologijsko, koje po naravi svojoj ne može da spada u područje biljne organografije; izvodi su, kako ćemo vidjeti, skroz teoretički, nego zasnovani dakako na komparaciji faktičnih prilika. A kako nam za rije- šenje mnogih drugih morfologijskih pitanja daje Zljuč filogenija, tako na- stoji i Potonićova teorija, da istumači postanje stabljike višeg bilja filoge- netički, t. j. da ju svede na najjednostavnije prilike, što nam ih prikazuju i danas još različne steljnjače (talofiti), imenito neke halužine. Znanstvenoj morfologiji, koja tako operira, položio je temelj Goethe 1790. s radnjom svojom o metamorfozi bilja (Versuch die Metamorphose der Pflanzen zu erklären), onda s nizom članaka „Zur Morphologie“ 1817, a dalje je tu nauku razvio imenito Aleks. Braun, iznesavši nazore svoje 1851. osobito u radnji „Verjüngung in der Natur“. Dakako da je već prije Goethe-Braunove škole bilo botanika, koji su put krčili znanstvenoj morfologiji: mogli bi spomenuti u XVI. vijeku Cesalpina, u XVII. vijeku Junga i Malpighija, u XVIII. Ludviga, svakako i Linnća,*) onda Forskala, imenito pak Caspar Friedrich Wolfa, koji je osne organe, najme stabljiku posmatrao kao nezdruživo oprječnu sa lišćem ; stabljika i lišće su za Wolff« sa svim razlieni, zasebični dijelovi na biljci. Sa svim drugo mišljenje zastupa Goethe. On sebi predstavlja biljku građenu od samih jedinstvenih komada; mladica (Spross) sastavljena bi bila od takvih komada, od kojih svaki nosi na vrhu list; svaki takov komad čini sa svojim listom nerazdruživu jedinicu, čini temeljni organ, čini onaj traženi X., od kojega bijke modifikacijama ili metamorfozama različnim produciraju najrazličitije oblike („Die Pflanze stellt die verschiedensten Gestalten durch Modifikationen eines einzigen Organs dar“). Metamorfoza znači dakle Goetheu (a kako ćemo vidjeti i Braunu) mnogoličnost, u kojoj se ideje u smislu Platonovu ćutilima našim prikazuju. Goethe je tražio jednu takovu ideju i mišljaše, da ju je našao u onome X-u. Gaudichaud (1841.) zove temeljni organ viših bilina ,phyton“; ti se fitoni spajaju međusobno u sveudiljnom opetovanju i sastavljaju tako *) Linnć kaže primjerice već 1755.: ,principium florum et foliorum idem est“, a Ludwig 1742. nalazi homologiju između brakteja, tipula, vi tica, trnova etc. 383 čitavu biljku, a svaki fiton sastoji od silaznog komada (to je na embrijomu korijen) i od uzlaznog komada, koji opet sastoji od 3 česti t. zv. meritala, najme od meritala stabljike, peteljke i plojke. Schulizu (1843.) temeljni je organ ,anaphyton“, na koji se svi ostali imaju svoditi; mučno je reći, kakovu je sebi Sehultz predstavljao tu mor- fologijsku jedinicu. I drugi pozniji znameniti botanici, n. p. Nüägeli, Delpno, Dangeard etc. povodiše se u neku ruku za Goetheom uzimajući, da se svi biljni or gani dadu svesti na jedan temeljni. Vratimo se među tim k Aleks. Braunu. Poput Goethea pliva i on u struji metafizike Platonove, a razlikuje se od Goethea samo u tome, što ne traži jednu ideju, nego tri: apsolutno različni temeljni članovi svake više biljke su: stabljika, list i korijen, a svaki od ovih pojmova je Braunu ideja za sebe. Morfologija je Braunova po tome spram Goetheove natražna — ali fakat jest, da je vladala u botanici u čitavoj drugoj polovini XIX. vijeka, pa za pravo i danas još nalazi dosta odziva. Glavni predstavnici moderne morfologije, koji su ujedno uložili snažan protest protiv toga, da se eksaktna nauka skučuje pod jaram metafizike, jesu Sachs, Schwendener i Goebel. Sachs vidi naročito u materijalnom sastavu organa i u utjecajima okoline na nje uzrok mnogoličnosti orga- ničkih oblika. Potonić, priznavajući važnost takih iztraživanja, s pravom opaža, da problem morfologijski time još nije riješen i da spoznaja odnosa između materijalnog sastava i obličnih osebina nikako još ne tumači po- stanje (Werdegang) viših, kompliciranih biljki od jednostavnijih, t. j. filo- genetičku sukcesiju. Goebel, koji je netom dovršio znamenito djelo ,,Organo- graphie der Pflanzen“, nastoji otkriti odnose, koji postoje između forma i funkcija organa, on najme nastoji, da uglavi organografijske činjenice, koje nalaze tumač u funkcijama, a osvrče se pri tom na čitave organe kao takove, dok Schwendener i njegova škola za istim ciljem ide, obazirući se pri tome više na histologijske prilike. Potonié priznaje veliko znamenovanje i ovih smjerova nauka, nego on drži, da morfologija mora da ima još jedan cilj pred očima, najme da istumači postanje organa od prapočetaka, a taj cilj drži, da se dade po- stići izučavanjem onih odnosa, koji vežu organe preda s onima potomaka. On drži, da morfologija mora ostati posebna disciplina, koja ima da jasno prikaže promjene, što su ih organi tijekom generacija doživjeli. Smjerovi su nauka po tom razliéni do duše, nego oni se ne isklju- čuju, što više, svi treba da idu za jednim višim ciljem, t. j. valja doći do spoznaje svih odnosa, doći do viših pojmova i prijeko ovih do jedinstvene spoznaje biljke i — uzimajući u obzir i druge prirodne discipline — do jedinstvenog shvatanja wniverzuma. Do kakih resultata vodi put gore istaknutog smjera morfologije, pokazuje Potonić najljepše sa svojom teorijom o perikaulomu. Razumije se, da kod takih morfol. studija valja imati na umu, da preobrazba jednoga organa A u drugi organ B udara na to više zaprijeka, što je filogenetički vrijeme dalje nazad, u kome je organ A postao. Poradi toga preostat će i nakon novih prilagodba (Anpassungscharaktere) neke trajne i iz prove- 384 niencije svoje shvatljive osebine, koje eventualno ni ne stoje u pravoj har- moniji spram novih prilagodba. To su onda t. zv. morfologijski ili organi- zacioni karakteri (Nägeli). In ultima linea, dakako, bila su ipak i sva organizaciona obilježja nekoć obilježja prilagodbena Potonić dokazuje, da je lišće viših bilina postalo tijekom generacija od ogranaka steljke (talusa) viličasto razgranjenih alga (n. p. Fueus) ili algama sličnih steljnjača; uzima, da se je ta evolucija odigrala tako, da su jedni članovi ili ogranci viljuški druge nadmašili (prevršili = über- gipfelt), a na taj način postali postrani članovi da su primili karakter lišća u širem smislu, najprvo dakako karakter vrlo primitivnog lišća, dakle filoida, ili, kako Potonić kaže, ,prališća“ (Urblätter). Oni pak komadi talusa, koji to lišće prevršuju, postadoše osi, dakle kauloidi, ili, kako Potonić kaže, „prakaulomi“ ili , Centrale“. Prema tome imali bismo 1. biljke tipa Fucusova, 2. biljke tipa Sar- gassumova (već sa prališćem) i 3. više biljke. Kod ovih potonjih srasao je, po mišljenju Potonićovu, bazalni dio pralista u nekoj stanovitoj dužini (streckenweise) sa centralom, a svi ti bazalni dijelovi čine okolo centrale t. z. perikaulom. Centrala i perikaulom zajedno sastavljaju dakle stabljiku viših biljka. Prema tome imamo samo dva bitna člana, najme prakaulom i pralist, koji su tijekom filogenetičkog razvoja, mijenjajući se i preobrazujući se biljem. A budući da se oba ta člana filogeneticki dadu odvoditi od vi- ljuškasto razgranjenih steljnjača, to je dosljedno jedini morfologijski te- meljni organ (ili član) sveokupnog višeg bilja talozna viljuška dihotomijskog sistema. Zanimljiva je Potonićva terminologija, pa je vrijedno i nju spo- menuti. Organe steljnjača, koji jednako služe hranidbi è rasplodu, zove trofosporosomima; one, koji samo ili barem pretežno samo hranidbi služe, zove trofosomima; a organi, koji samo rasplodu služe, su mu sporosomi. Da je prakaulom ili centrala nosilica postranih članova, dakle lišća, i kako je postala, netom smo čuli. Kod steljnjača ti su postrani članovi prališće i to: pra-trofosporofili, ako služe hranidbi i razplodu, pra-trofofili, ako samo hranidbi služe i napokon pra-sporofili, ako samo rasplodu služe. Kod viših bilina imamo da razlikujemo osim centrale još i onaj dio stab- ljike, koji ovu centralu poput plašta odijeva, a postao je od bazalnih česti prališća; to je najme perikaulom. Imao tu napokon i postrane organe stabljike, t. j. slobodne česti prvotnog prališća, a to je ono, što u običnom govoru zovemo lišćem. Potoniću su to t. z. post-filomi ili kaulomsko lišće. Ti post-filomi su opet ili post-troposforofili, ili post-trofofili (to je obično veg. lišće) ili post-sporofili — sve analogno prema prije rečenome. Prijegledno dadu se razlike u shvatanju morfologije osnog organa (stabljike) ovako predočiti : 1. Stabljika je organ za sebe i stoji u oprjeci s lišćem; (to su mi- šljenje izjavili Wolff i Al. Braun) ; 2. Stabljika ima morfologijski dignitet lista, odnosno fitona i po- staje izključivo od bazalnih dijelova lišća; (to je jezgra nauke (roetheove i Gaudichaudove) ; 3. Stabljika je u središnjoj svojoj partiji os, u periferiji list: a) Ta os dobiva izvanju koru time, što baze lišća oko nje rastu ; (to je mišljenje zastupao Hofmeister, polazeći od prilika, što ih u korici svojoj prikazuju parožine, Characeae) ; 8) Ta os, najme prakaulom, dobio je tijekom filogenetičkog razvoja, u povodu sraštenja bazalnih dijelova prališća š njime, omot (Mantel) t. j. perikaulom, koji je sa svoje strane opet postao u povodu međusobnog sraštenja bazalnih dijelova prališća, koji su sa centralom jednako rasli (Zusammen- aufwachsen). To je perikaulom — teorija Potonieva. U jednu ruku vodilo bi me predaleko, da prikažem, kako Potonić sve svoje izvode gradi, odnosno potkrjepljuje ih konkretnim primjerima uzetim što iz današnjeg biljnog svijeta, što iz fitopaleontologije; a u drugu ruku treba puno detajlnoga poznavanja organografijskih prilika recentnog i fosilnog bilja, tko hoće, da Potonića prati na putu dokazi- vanja valjanosti njegove perikaulomske teorije. Samo još zaključnu riječ o tome, što je bilo poticalom, da dođe do razvitka perikauloma? Potonie dolazi glede toga do ovog zaključka : Ako su više kopnene biljke u algama imale svoje pređe (a o tome ne može biti sumnje, da su prvi organizmi bili stanovnici vode), onda je perikaulom mogao nastati iz potrebe za čvrstim šupljim cilindrom, a ta je potreba pouzdano nastupila onda, kad su se biline povodnice dale na terestrički život i dobile osovljene stabljike. U početku dao se je taj cilj najbolje postići sraštenjem baza trofosoma, odnosno trofosporosoma. Pošto pak u tome slučaju sraštene baze preuzeše i ulogu provađanja hrane u duljnom smjeru stabljike, postao je dakako prvotni centralni snopić suvišnim. A morala je podupirati konačno iščeznuće njegovo i ta opstoj- nost, što prema zasadama mehanike za pregib čvrsta konstrukcija (a o takoj se kod stabljike radi) zaista ne treba u centrumu mehaničkih ele- menata, nego baš na periferiji. Pak evo mi i znamo, da su se gotovo kod svih perikaulomskih stablašica mehanički elementi poređali na peri- feriji, odnosno združili su se sa perifernim povodnim snopićima. Dr. A. Heinz. Najviši vrhunac u Velebitu. — Pokojni Pilar, pregledavajući vojnu kartu, prvi je oglasio, da je najviši vrhunac u Velebitu šiljak, što no se na istoku Babinom jezeru ispinje do 1760 m. Izgubiše tijem prvenstvo i Sveto Brdo i Vaganski vrh, makar su ovi i danas najpoznatiji vrhunci. Do aps. visine onoga šiljka stoji ime Malovan, a po tome je ovo ime ušlo u naše knjige kao ime najvišega vrhunca. Spremajuć se jedne večeri u Raduču (kod Gospića), da se popnem do Bunjevačke doline, ne bi li na- šao tragova starim ledenjacima, stadem se dogovarati sa lugarom kojim ćemo putem. Nikako se nijesmo mogli složiti: ja mu (po karti) tumačim gdje je taj Bunjevac, a on mi uvijek dodaje: ma da, taj je upravo pod Malovanom. Kad mi je dodijalo to raspredanje, odsjekoh: mi ćemo na Bu- njevac, a Malovan neka je gdje je. Razlog naime nesporazumku bio je taj blaženi Malovan: ja sam držao (po karti) da se taj nalazi blizu Babina jezera, a lugar pak iznad Bunjevca. Penjuć se slijedećeg dana dobra tri 25 386 sata uza stranu mimo doline Sijaset, dodosmo na Košanicu. Ovdje milu- gar pokazao kako mi se sučelice izdiže Veliki Malovan (1708 m), do njega prama sjevero-zapadu mali Malovan (1700 m), a dalje istim smjerom Še- gestin (1723 m). Ovaj se nalazi od prilike 1 km. na istoku Vaganskome vrhu. Pojmovi mi se počeli bistriti. Na Bunjevcu nađoh Dalmatince, koji u onim visinama ljeti pasu svoja stada ovaca; njih sam upitao za ime vrhuncu kod Babina jezera. Odgovor je glasio: Babin vrh, a to je i lugar — sjetivši se — potvrdio. No jer su ondje dva vrha, jedan obično zovu mali (1738 m), a drugi velik: Babin vrh (1760 m). Ovaj neka bude od sada spomenut kao najviši vrh u Velebitu, makar ima u ovome kraju i trećega imenjaka (Babin vrh 1446 m), 1 km. na sjeveru Štirovcu (1590 m). Dr. A. Gavazzi. Tektonika balkanskoga poluotoka. — Vrlo uvaženi srpski geograf Jovan Cvijić već nekoliko godina pretražuje tektonske prilike balkanskoga poluotoka, te je svoja posmatranja priopćio u nekim raspravama). Slijedeć njegova razlaganja, iznijet ću u glavnim potezima resultate, koji su tim važniji što se u mnogočem razlikuju od dosadanjih predsuda pa i od mnijenja Th. Fischera. Na balkanskom su poluotoku četiri vorana gorska sistema: dinar- ski, grčko-albanski, balkanski i transilvanski; med njima je rodopski masiv. 1. Dinarski sistem ne ima po cijeloj zapadnoj polovini balk. polu- otoka smjer NW—SE, već samo do uvala (Becken) Skadra i Metohije. Nu i u onom sjevernom dijelu opaža se kako smjer slojeva zakreće od one provodne linije prama NE ili E, a to sve jače i češće što više idemo na jug. Njegova je građa simetrična: sredinom se vuku najviši povori, u ko- jima se javljaju paleozoične i triadične kami, a na obje se strane nasla- njaju mlađe tvorevine. Najviše je rasprostranjen vapnenac kao triaski, jurski, kredni i eocenski vapnenac, na kojem se u potpunoj formi razvio fenomen krša. 2. Grčko-arbanaški sistem sastoji se od vora, koje imadu smjer N—S ili NNW-SSE, al i one pokazuju otklone: u srednjoj Grčkoj zakreću na istok, u akrokeraunskim gorama na WNW, a u Albaniji od Valone (Avlone) se vuku normalno do Drima, gdje zakreću na NE i tvore visoke gore Paštrik, Koritrik i valjda Šardag. Neobična su pojava grebeni (Kämme) od radiolitna vapnenca, koji se izdižu iz Skadarske ravnine a kao da su umetnuti med dinarski i arbanaški sistem. Građen je ovaj grčko-arba- naški sistem asimetrično: paleozoične i triadične naslage pojavljuju se na krajnom istoku, a na nje se prama zapadu naslanja zona fliša i uski trak marinskog neogena. Sastoji se ponajviše od škriljavaca i peščenjaka, a fenomen krša razvijen je vrlo slabo. 1) Spominjem naročito: „Forschungsreisen auf der Balkanhalbinsel“ u „Zeitschrift d. Ges. für Erdkunde in Berlin“. 1902, str. 196—214 ; za tim „Die dinarisch-albanesische Seharung“ u „Sitzber. d. k. Akad. d. Wiss.“, Wien, 1901, Bd. 110. I. Abt. str. 437-478. 387 3. Transilvanski sistem pokazuje neznatan pojav voranja ; njegove vore zakreću u istočnoj Srbiji prama istoku, a svršavaju se u nepomućenim slojevima bugarske dunavske ploče. 4. Balkanski sistem. Zapadni dio pretstavlja posebnu voranu zonu prama centralnom i istočnom dijelu. Ne tvori jedan lanac, već se ras tvara u više virgacionih lanaca. Provodne linije tih lanaca zakreću u is točnoj Srbiji prama zapadu, a udaraju o staru masu. 5. Rodopski masiv raširen je po centralnom i južnom dijelu bal- kanskoga poluotoka, od južne Srbije do Egejskoga mora. Ističe se vo- ranjem i poniranjem (Sekungen); no današnji oblik Rodopa neovisan je od voranja, on je nastao uslijed pukotina (Brüche) i poniranjem. Baš uslijed ovoga potonjega pojava nastale su mnoge uvale (Becken), koje predočuju danas isušena jezera. Samo su se u južnoj Maćedoniji sačuvala neka jezera n. pr. Ohrida, Presba, Ostrovo i dr. Pošto je ova razdioba gorja na balkanskom poluotoku veoma jedno- stavna i shvatljiva, a u drugu ruku počiva na naučnom temelju, zgodno bi bilo, da se uvede i u naše školske knjige geografijske. Sa nekoliko zgodnih riječi, koje učenik nižih razreda može da shvati, mogli bi mu predočit pravu orogratsku sliku balk. poluotoka. Dr. A. Gavazzi. Modra i zelena modifikacija sumpora. — Sumpor ima — kako je poznato — 3 modifikacije: rombsku, monoklinsku i amorfnu. Rombska je od ovih najstalnija, te se druge dvije uz stanovite okolnosti mogu pre- tvoriti u rombsku modifikaciju. U najnovije doba objelodanjuje N. Orlov u glasniku ruskih fizičara i kemičara pokuse, po kojima se može zaključiti, da sumpor ima još 2 modifikacije: modru i zelenu. Ove 2 nove modifikacije — veli Orlov — vrlo su nestalne i ostaju kao takove t. j. modri i zeleni sumpor, kad se istodobno zbivaju neke nepotpune kem. reakcije, a i kod dissociacije. Modra modifikacija, kako mu se čini, ima u molekuli 3 atoma, te dakle po svojoj konstituciji uz svoju modru sliči plavkastom ozonu: 0;. Bude li zbilja utvrđeno, da je molekula modrog sumpora Se, eto jedne nove ana- logije za dokaz srodnosti između kisika i sumpora u VI. razredu na- ravnog sustava. Za zeleni sumpor misli se, dato ipak ne će biti prava modifikacija već samo smjesa običnog žutoga sumpora i nove modre modifikacije sumporove, A. Vrgoč. Katastrofa na Martinique. — Još je nama u pameti provala vul- kana Mt. Pelće, koja je u jedan čas uništila grad St. Pierre, te životom rastavila 25.000 ljudi. Užasna vijest o ovom događaju potresla je sav naobraženi svijet, no nije samo po broju žrtava te opsegu učinjene štete Mt. Pelće u jedan čas postao predmetom općega zanimanja, već sui osebni pojavi grozne ove vulkanske djelatnosti zadavali znanosti teške zadaće. * DI DO U toj su se naime provali godili neki pojavi i učinci, koje go tove nije moguće bilo protumačiti, po kojima se je cijela erupcija znatno razlikovala od dojakošnjih pojava vulkaničke djelatnosti. U času, kada je propao grad St. Pierre sa svojim stanovništvom, djelovahu sile nove i nepoznate. Zagonetno je naime izgledalo, kako se je moglo dogoditi, da je toliko ljudi propalo, da se gotovo nitko nije mogao spasiti; da su na- pokon lješine nađene u položaju, koji odavaše, da ih je smrt snašla posve neočekivano, da tu nije bilo borbe i otimanja, već da je prelaz iz života, iz pune životne snage u smrt uslijedio tako brzo i neočekivano, kako si to nitko nije mogao protumačiti. To bijaše prva zagonetka, što ju je ova vulkanička erupcija za- dala znanosti. Sile i pojavi vulk. erupcija danas su dosta ispitane, da se prilično izvjesno mogu ustanoviti okolnosti, koje su zatekle nesretne žrtve u kojem pojedinom slučaju. Da se pako iz St. Pierre nitko nije mogao spa- siti, da ljudi nijesu ni vremena imali, da prekinu kretnje ruke, kojom su jelo prinosili ustima te se sa stolice dići,na kojoj su za objedom sjedili, da su lješine nađene u istom položaju, što su ga zauzimali tren prije smrti a bez ikakve slutnje o blizini smrti — to sve je dalo nagovještati, da se tu dogodilo nešto vanredna i do sada u vulk. erupcijama nepoznata. Čim su bile stigle prve vijesti o strašnoj ovoj nesreći k nama, te javile erupciju i katastrofalno uništenje grada St. Pierre osvrnuo sam se u svezi sa mojim sveučilišnim predavanjima na taj događaj, pa sam mojim slušateljima saopćio moje mnijenje o vulkaničkoj naravi ove erupcije te o njenim osebinama, koje su baš razlogom bile smrti tolikih ljudi. Kazao sam: „Vijesti o propasti grada St. Pierre još su nepotpune ; ne zna se naime, što je baš faktor bio, koji je tako strjelovitom brzinom mogao uništiti grad i ljude. Držim, da se je tu javila jedna sila inače rijetka i neobična. Držim, da su teški, veoma otrovni plinovi velikom silom bili provalili iz vulkana, te veoma velikom brzinom navalili na grad, provalili u sve prostorije, te ubili ljude. Erupciju ovih plinova je valjda pratio razvitak znatne električne snage pa su oba ova faktora u zajed- ničkom djelovanju prouzročili potresnu i toli naglu smrt ljudi i živo- tinja“. Slijedeće je nedjelje donio francuski časopis Illustration članak o ovom događaju pa je u njemu smrt stanovnika grada St. Pierre bila istim načinom protumačena. I tu sam vijest mojim slušateljima odmah saopćio, te im kazao, kako za sada francuski stručnjaci električnomu dje- lovanju pripisuju, što se gotovo nitko iz grada nije mogao spasiti. Kasnija istraživanja, koja još i sada traju, posvjedočiše mi, da sam pravo bio naslutio. Otrovni plinovi — narav im još nije posve ispitana — provališe u grad; visoka njihova temperatura, naglo njihovo napredovanje od mjesta erupcije do grada pa s njima u svezi razvitak jakih električnih struja — to su bili kobni poslanici smrti po mnijenju raznih stručnjaka, koji su na licu mjesta mogli pojave ispitati, Dr. H, Hranilović, 389 Toranj u Mt. Pelće. — Mont Pelće je vulkanički čunj do 1300 m. visok. U krateru toga vulkana pojavila se je neobična tvorevina, o ko joj nas izvješćuju njemački geografi Sapper, Wegener, amerikanski geolog Hovey it. d., koji su tijekom ove godine istraživali otok Martinique osobitim obzirom na vulkaničke pojave od prošle godine. Sapper opisuje svoja istraživanja na Mt. Pelée-u ovako: „Na visini od 400 m. stupismo u područje, koje je vulkaničkom djelatnosti posve opustošeno. Od 700 m. dalje moradosmo se pješke pe- njati. U jednom se pred našim očima ukaže tajinstveni i ogromni kameni toranj, koji strši iz kratera. Još par koraka pa sa malene ravnice, koju zapremaše sada nestalo jezerce des Palmistes, ugledasmo u potpunoj veličini silnu i osebnu kamenu tvorevinu Conus-a. Prizor nas ovaj po: trese u dno duše. Na desnu se pruža zavinuta grbina kao po prilici Somma u Vezuvu, a pred nama se otvara srpoliki jarak 50 m. dubok i do 100 m. Širok. Iz toga jarka izbijaju bijelkasti oblaci i modrikaste isopine pli nova. Jaki miris sumporovodika odavaše nama narav nekih tih izmetina. S one strane jarka ispinjaše se sa vrška čunja vulkaničke grohoti golema klisura (plsnadel) 250 m. visoko. Stijene su joj veoma strme, k jugu pače osovne. Kao da je dljetvom izrađena, tako strši stijena, prekinuta dubokom osovnom pukotinom, koja odaje njen homogeni sastav iz jedne kami. Žuto-smeđu joj površinu prikriva često bijela nahuklina, koja iz daljine kao snijeg izgleda. Što je ta bijela nahuklina, to ne znam, ali kažu, da se u trajnoj kiši znatno smanjuje. Voda ju dakle ispire, ali ju ne topi. Katkada se od stijene odrone pojedine klisure, te se stropoštaju na grohot podnožja. Inače je sve tiho — samo magle neprestano se dižu i miješaju, te za čas saviju i kameniti toranj, koji nam tako isčezne“. Kada se je Sapper vratio u grad St. Pierre, opet je vidio, kako usred oblaka iz kratera strši ogromni kameni čunj, koji je postao naj- značajnijim biljegom cijeloga kraja. U noći se na tornju vide svjetli po- javi, pa je valjda cijeli ogromni kamen tek na površini ohladnio a u nutra usijan. Toranj nije uvijek iste visine. Preko noći poraste za 2, 4i do 10 m., a onda opet isto toliko ili više izgubi odronom. U času opa- žanja bijaše mu apsolutna visina 1570 m. — Ova promjena visine potječe valjda od poriva, koji vertikalno od ozdol na toranj djeluje. Svakako je — veli napokon Sapper — stijena ova jedna od najčudnijih tvorevina, što ih u povijesti naše zemlje poznajemo. Wegener, koji se je u proljeću ove godine bavio također istra- Zivanjem istoga pojava, pomno ga je fotografirao, pa dodaje, da se Cone — kako taj toranj tamo zovu, — iz kratera 300 m. ispinje. Po obliku priliči kamenitu Siljku koplja iz kamene dobe, a sastoji od homogene tvari. Nije dakle nasipina grohoti ili erupcijom naslagana izmetina. O postanku ovoga čudnovatoga pojava rekao bi, da je to nukleus kratera, koji je isturan uslijed vulkaničke erupcije Mt. Pelćea. Mislim da je ovako postao: Mt. Pelće je stari krater; od prijašnje erupcije zaostala je žitka lava u ždrijelu, te je time začepila vulkanički kanal. Sveza pako između toga čepa i okoline njegove ne bijaše baš oso- bito jaka. Uz to je okolina njegova od jakih i otpornih slojeva sagrađena. 390 Kada su lanjske godine nastupile jake erupcije, plinovi su našli izlaza, no lava je zaostala. Ta je lava ugrijala čep u čunju, sveza njegova sa njegovom — uslijed provale veoma ugrijanih para, koje su St. Pierre uništile — okolinom bijaše već jalo rasklimana. Lava pako nije dosegla do vrha kratera, već je poput Havajskih vulkana, ostala u ždrijelu. Penjući se polagano prema vrhu kratera, svojom je površinom iznijela Cone na vidik. Svakako je to rijedak i neobičan pojav, pa je čudno, da se je uz ovoliku visinu toranj uzdržao u ravnovjesju. Sličnih tvorevina istina ima i na Havajskim vulkanima, gdje na usijanoj lavi plivaju čunjevi ohladnjele kami. No to su tek patuljci prema Conu, a i po svome postanku druge su naravi. Dok se bude moglo u krater Mt. Pelćea ući — ako se čudni taj toranj tako dugo sačuva — bude moguće ustanoviti, je li je Cone zaista, kao po prilici plivajući led na oceanu, podinom zaronjen u žitku lavu, te zaista čep kratera ili je samo nasipina vulkaničkih izmetina. Pojavi na Martinique pa na bližnjem otoku St. Vincent jesu samo pojedini akti ve- like vulkaničke djelatnosti, koja je od lane opet zahvatila osobitom sna- gom Centralnu Ameriku. Mnogobrojni su stručnjaci krenuli, da ispitaju ove pojave, pa su ih u knjigama i raspravama opisali. S toga za nas ne postoji potreba, da bi ovdje opširniji opis iznijeli. Tek za ova dva mo- menta držao sam za uputno, da ih spomenem, jer su glavni biljezi, po kojima se vulkanička provala na Martinique najjače razlikuje od tipičnih oblika vulkaničke djelatnosti. Dr. H. Hranilović, Veličina bakterija. — Najsitniji danas poznati organizmi su bak- terije. Najveći coccus ima promjer od prilike 2 p. = ?/1000 mm, kod naj- raširenijih uzročnika gnojenja spade promjer na 0, 8 |, a volum na '/1;00000000 mm’. U 1 mm? vode ima dosta prostora za 1,000,000.000 stafilokoka. Znatno veći bacil bedrenice dug je 3—6 p, a širok 1—1, 2 p. Da dobijemo veli- činu bacila bedrenice, to si moramo pomisliti običnu srednje veličine cigaretu smanjenu za !/s;oo- Prema neznatnoj veličini i bogatstvu na vodi (85 %) je i težina bakterijske stanice vrlo malena: živ uzročnik gnojenja vagao bi 0,000:0000005 miligrama (0. 6 X 10“ mg), dok je težina crvenog krvnog tjelešca čovjeka od prilike 0, 8 X 104 mg. Sa do sada spomenutim organizmima ipak nije dostignuta najniža meda, pošto ima organizama još i manjih, koje nije podobno naše oko vidjeti ni uz najbolja optička pomagala. Među takva nevidljiva bića ubrajaju uzročnike plučne zaraze goveda (Lungenseuche), zatim slinavke i Saba (Maul-und Klauenseuche) i t. zv. mosaik-bolesti lišća duvanova. Takove organizme ne zaustavlja ni porculanski filtar, inače nepropustan za druge najsitnije organizme. (cf. Nocard et Roux, Le microbe de la peripnemonie, Annales de l’Institut Pasteur, Paris 1898. Ebertz, Die Er- gebnisse der neueren Untersuchungen über Maul-und Klauenseuche, Archiv für wissenschaftliche und praktische Tierheilkunde 1900. Konning, Mosaikkrankheit, Zeitschrift für Pflanzenkrankheiten IX.). Aurel Forenbacher. 391 Zemna smola u Carev-daru. — U vrtu župnoga stana u Carev-daru kod Križevca, naišli su seljaci kod rigolanja na zemnu smolu, koja se nalazi u dubini od pol metra i više. Slojevi ove smole protežu se pod slabim kutem pod zemlju, a do- segnu debljinu od 5 cm. Smola je sasvim crna i sjajna, na suncu i u toploj ruci postane tako meka, da se dade razvući i obličiti. Za tu smolu znali su već i prije, jer je već odavna ulaz u staju tom smolom — rek bi asfaltiran. — Kovači ju rabiše za mazanje željeznih predmeta mjesto tera. U eteru se jedan dio smole otapa, dočim drugi manji dio zaostaje kao crna prašina. Otopina u eteru, petroleju i terpentinskom ulju (onaj dio koj se otopio) fluorescira od crvena na zeleno. M. Urbani. Blondlotova istraživanja o Röntgenovim zrakama. — Röntgenove zrake postaju, kada katodne zrake padaju na metaličnu plohu antikatode ili pak na staklo vakuum-cijevi. Među svojstvima tih zraka ističe se u svrhu istraživanja o tom, što su Röntgenove zrake svojstvo, da uzduh, na koji udaraju Röntgenove zrake ili kroz koji one prolaze. postaje dobar vodič elektricitete, dok je obični uzduh jedan od najboljih isolatora. Taki se uzduh zove „iksiran uzduh“. Nasusret su si dva veoma različna mišljenja. Po jednom su Rčntgenove zrake emisija vanredno malenih čestica materije nabitih elektricitetom (elektrona), — hipoteza emisije — a po drugom su mišljenju nekakvo gibanje etera (hipoteza etera). Francuski fizik Blondlot publicirao je prošle i ove godine u Comptes rendus (sv. 134. i 135.) ne- koliko radnja, koje su potvrda drugomu mišljenju toliko jaka, da će se po svoj prilici hipoteza emisija morati posvema odbaciti. Posljedica gore spomenutoga svojstva Rčntgenovih zraka jest, da se elektricitetom nabijena tjelesa ispražnjuju u iksiranom uzduhu u obliku električne iskre, koja preskače od jedne elektrode na drugu, dok u običnom uzduhu te iskre ili u opće nema ili je bar slabija. To isto svojstvo imaju međutim i ultravioletne zrake svjetlosti. Blondlot upotrebljava za svoja istraživanja dvije bakrene ploče kao elektrode, između kojih preskače iskra. Kad ih je razmjestio 01 mm razdaleko i diferenciju napetosti uzeo tek nešto veću, nego što treba za preskakivanje iskrica bez Röntgenovih zraka, dobio je između bakrenih elektroda iskricu u obliku neizmjerno malene crvene svjetlosti. Čim bi pak maknuo olovni zastor između Rönt- genove cijevi i „puta iskara“ (ovo predlažem za njemačko ,Funkenstrecke“), postala bi iskrica s mjesta mnogo svijetlija i bijelija; čim bi pak olovni zastor opet turio među nje, iskrica bi odmah postala crvenkasta i trep- tava. Tim je Blondlot dobio veoma osjetljiv aparat za analizu Röntgenovih zraka, no treba spomenuti, da se ovo uvećavanje sjaja iskrice može dokazati samo kod sasvim malenih, slabo svijetlećih iskrica. Po pređašnjem se može to uvećavanje sjaja iskrice i rastumačiti: zrake Röntgenove uma- njuju otpor uzduha, množina energije, koja svaki put prijeđe s jedne elektrode na drugu, postane veća i sjaj iskrice poraste. S ovim osjetljivim analizatorom za Rčntgenove zrake, kušao je Blondlot najprije, da odredi brzinu rasprostiranja kod Röntgenovih zraka. 399 Brzina se rasprostiranja svakoga valovitoga gibanja ravna po gustoći i d Znamo li dakle brzinu rasprostiranja, možemo obrnuto zaključivati o sred- stvu, u kojem se valovi rasprostiru. S pomoću spomenutoga analizatora i vanredno domišljatim rasporedom pokusa dokazao je Blondlot, da se Rčntgenove zrake rasprostiru brzinom svjetlosti, t. j. 300.000 kilometara u sekundi, a to je bez sumnje velik udarac za hipotezu emisije, jer će se teško danas itko moći odlučiti na to, da makar i najmanjim materijalnim česticama prizna toliku brzinu gibanja. Hipoteza etera, t. j. mišljenje, da su Rčntgenove zrake nekakvo gibanje etera, postaje ovim resultatom sasvim vjerojatno. Kakvo je to gibanje etera, da li je slično valovitomu gibanju svjetlosti s veoma kratkim valovima ili možda potiče od ponovnih udaraca na eter, o tom se sada još ne može odlučiti. Najnovije publikacije Blondlotove pokazuju, da između Röntgenovih zraka i zraka svjetlosti postoji mnogo više analogija, nego što se do sada uzimalo. Poznato je n. pr., da se kod Rčntgenovih zraka do sada nije ni- kako mogla dokazati polarizacija tih zraka, koja bi posvema o tom od- lučila, da su i Rčntgenove zrake transversalno valovito gibanje. Kod drugih gibanja etera, n. pr. kod zraka svjetlosti, kod zraka topline i napokon kod Hertzovih električnih valova moglo se je razmjerno dosta lako pokazati, da postoji polarizacija tih zraka ili se je bar dala izvesti zgodnim polarizatorima, kaki su n. pr. za zrake svjetlosti turmalin ili Nikolova prizma. Blondlotu je došla sretna misao, da su Röntgenove zrake možda već polarizirane poradi njihova osobita postanja u vakuum cijevi. Uspjeh mu je pokusa to potvrdio: Röntgenove su zrake zaista polarizirane i to tako, da se njihovo djelovanje na put iskara najjače pokazuje u rav- nini položenoj kroz smjer katodne zrake i kroz smjer Röntgenove zrake, koja je iz nje postala. Blondlot je to mogao dokazati tijem, da je gore opisani analizator okretao spram Röntgenove cijevi: u ravnini katodna — Röntgenova zraka — bio je učinak Rčntgenove zrake na sjaj iskrice najveći. - Sada Blondlot nastavlja svoja istraživanja u ovom smjeru. Do sada je već mogao konstatirati, da se ravnina polarizacije i kod Röntgenovih zraka okrene kremenom i šećerom. Sada je bližnje pitanje, hoće li se po- kazati i elektromagnetično okretanje ravnine polarizacije, kako ga je Faraday pokazao za svjetlost. Čini se, da će se i to naskoro otkriti. (Himmel und Erde XVI). Dr. 0. Kučera. elasticiteti onoga sredstva, u kojem se valovito gibanje širi (e = Vo ) Nova zvijezda u Blizancima (Nova Geminorum). — Posljednjih 11 godina, naime od godine 1892., kad se je na nebu pokazala nova zvijezda u Kocijašu (Nova Aurigae)*) pa do godine 1903. pokazalo se je u svemu 8 novih zvijezda: 1892. Nova Aurigae, 1893. Nova Normae, 1895. Nova Carinae i Nova Centauri, 1898. Nova Sagittarii, 1899. Nova Aquilae, 1901. #) Isp. Kučera, Zvijezda „Nova Aurigae“ od godine 1892. u Nast. Vjesn. I. str. 267—270. 393 glasovita Nova Persei i sada 1903. Nova Germinorum. To je dokaz, da pojav t. zv. ,novih zvijezda“ nije nipošto tako rijedak, kako se je prije mislilo, dok su nebeske pojave nesavršenim sredstvima motrili i dok je bilo mnogo manje marnih ispitivača i prijatelja nestručnjaka nebeskih po- java. Što ovdje može učiniti amateur, pokazuje okolnost, da je i Novu Aurigae od godine 1892. i Novu Persei godine 1901. otkrio isti amateur astronomije svećenik Anderson. Od godine 1572., kad se je pokazala u Kasiopeji glasovita „Tuchonova zvijezda“, pak do godine 1892., dakle za 320 godina, nisu opazili više, nego 13 novih zvijezda, a za posljednjih 11 godina njih 8. Moderna pomagala za otkrivanje novih zvijezda u prvom su redu fotografična ploča i spektroskop. Što vrijede, pokazuje i historija najnovije ,nove zvijezde“. Prof. Turner u Oksfordu opazio je dne 25, ožujka o. g. na jednoj fotografičnoj ploči, koja je već dne 16. ožujka snimljena a 25. razvijena, da je u onom kraju neba zvijezda 8. reda, koje u Argelandermu „Bonner Durchmusterung“ nema, akoprem su u tom po- pisu zabilježene sve nekretnice do veličine 9:5, koje su se tada vidjele na nebu. Točno joj je mjesto: a — 6h 37m 48:97s i è = + 30" 2‘ 36:9“ (god. 1900.). U prvi se mah nije moglo odlučiti, je li to ,promjenljiva zvijezda“, koja je u ono doba, kad je Argelander ispitivao onu zonu neba, slučajno bila slabija od zvijezde veličine 9-5, ali inače periodički mijenja svoj smjer unutar nekih određenih granica, ili je pak zaista ,nova zvijezda“, koja na jednoč od nepoznatoga veoma niskoga sjaja kakovom katastrofom samo jedan put dođe do neobično velika sjaja, no iza veoma kratka vremena (obično nekoliko dana) stane dosta naglo tamnjeti, da se napokon ustavi na sjaju, koji je obično nešto veći od prvobitnoga. Ovu alternativu od- lučuje spektroskop i on ju je iu ovom slučaju odlučio. Već dne 27. ožujka istražio je prof. Hartmann u Potsdamu spektar Turnerove zvijezde i našao je, da su vodikove crte Ho i HB svijetle, žuti je dio spektra izvanredno slab, a u modrom je i ljubičastom dijelu bilo toliko svijetlih crta, da se je gotovo moglo misliti, da je to neprekidan spektar. Po tom se može uzeti, da sjaj zvijezde potiče od usijanih plinova, navlastito vodika, pa da je to zaista ,nova zvijezda“. To je potvrdio i ,astronomijski arkiv“ prof. Pickeringa na Harvard- zvjezdarnici u Cambridgeu u Americi. Tamo se naime pod upravom Pickeringa od nekih 15 godina amo čitavo nebo, koje se tamo vidi siste- matično i bez prestanka fotografira, pa su na tim pločama zabilježene sve zvijezde do 12 veličine. Ploče se razviju i spreme u arkivu, dok ne dođe kaka osobita prilika, da ih upotrijebe. U tom neprocjenivom i ogromnom materijalu, zabilježena je historija neba u bližnjoj prošlosti. Saznavši za obret Turnerov izvadio je Pickering 6% ploča toga kraja neba iz svoga ar- kiva iz vremena između 3. ožujka 1890. i 1. ožujka 1908. i na nijednoj nema ni traga novoj zvijezdi. Najinteresantnije je ipak pregledavanje ploča poslije 1. ožujka o. g. Na ploči od 2. ožujka još je nema; od 3.—5. ožujka bilo je u Cambridgeu oblačno, no već ploča od 6. ožujka pokazuje na onom mjestu zvijezdu pete veličine, dakle zvijezdu, koja se prostim okom vidi sa- svim dobro. Dalje od toga dana našle su se ove fotografične ploče: 25 394 Ožujak 6. u 15h 28m srednjoevropskog vremena (S. E. V.) veličina 5:08 » 11. „ 16h 28m ” ” ”» 6:76 5 12. „ 15h 25m ” Dì si 7:06 = 12. „ 16h 25m n A Da 716 n 18, 15h 52m n n ” 14 ” ltd ira i) n ” 1:38 5 14. „ 17h 20m =. 5 733 n aa ME ee n ” ” 1:27 n 15. „ 15h 55m n ” ” 51 Prema tomu je ova nova zvijezda imala svoj najveći sjaj dugo prije njezina otkrića, svakako negdje između 2. i 6. ožujka, a najveći joj je sjaj možda dosegao i 4. ili 3. veličinu. Vidi se po tom, kako je i danas još malo dobrih poznavača zvjezdanoga neba, kada se može dogoditi, da se u tako velikom i poznatom zvjezdištu, kao što je zvjezdište Blizanaca, može pojaviti razmjerno sjajna zvijezda 4. veličine, a da ju ipak nitko na Cijeloj zemlji ne opazi! Od 25. ožujka o. g. sjaj joj sveudilj pada, dne 1. travnja imala je veličinu 87. Dne 29. ožujka eksponirao je prof. Hartmann 3 sata ploču i dobio je spektrogram nove zvijezde, iz kojega se razbira, da su se crte vodika HB i Hy jako raširile i k crvenomu kraju spektra toliko pomakle, da bi se prema Dopplerovu principu zvijezda od zemlje udaljivala brzinom od 520 kilometara u sekundi. Inače je spektar veoma slišan spektru nove zvijezde u Perseju od god. 1901., kaki je bio pod konac ožujka god. 1901. Dalja će istraživanja pokazati, hoće li se i oko ove nove zvijezde pokazati kakve maglice, kao što su se pokazale oko Nove Persei. (Astr. Nachr. i Himmel und Erde.) Dr. 0. Kučera. Književne obznane. Geologijska prijegledna karta kraljevina Hrvatske i Slavonije. Tumač geologijske karte Vinica. (Zona 20., col. XIV.). Snimio i obradio dr. Drag. Gorjanović-Kramberger, kr. javni redoviti sveuč. profesor, Zagreb. Na- klada kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove. 1902. Pod ovim naslovom izašao je pre list hrvatske geološke karte, koji se može posvema usporedo staviti specijalnim kartama, što ih izdaje bečki geološki zavod i s obzirom na izradbu karte i teksta, koji joj pri- pada kao i s obzirom na detail. Izdanje ove karte primljeno je usrdno i u vanjskom učenom svijetu, te joj strukovna kritika priznaje jednodušno veliku vrijednost i točnost u izvedbi. Karta je izvedena u mjerilu 1 : 75,000, dakle u mjerilu, koje je običajno kod specijalnih snimanja, a uz to su pojedine naslage označene istim bojama, što ih upotrebljavaju austrijski geolozi u svojim speci- jalnim kartama. U popratnom tekstu, koji je pisan hrvatski i njemački, govori se najprije općeno o svrsi i potrebi geološke karte te u kratko o literaturi, koja se odnosi na geotektonske prilike predlezeće karte i susjedne Šta- jerske. : Zatim slijedi tumač razgloba gorja sjeverne Hrvatske i ističu se pri- like, poradi kojih su postali ti gorski odlomci, koji su pridržali svoj prvo- bitni smjer brazdenja, te su oni po svom stratigrafijskom sastavu inte- grirajuće česti istočnih Alpa. Ovomu razglabanju dodan je na str. 9. nacrt odnošaja gorskih nizova sjeverne Hrvatske spram onih susjedne Šta- jerske. Iz ovog nacrta razabire se, da je Ravna gora nastavak štajerskog Boča; niz eruptivnih pršinaca Željeznice, Brdai Huma na Sutli nastavak gore Dost južno Celja; Ivančica (u užem smislu) onda Očura, Strahin- čica, Brezovica, Kuna gora i Desinićka gora nastavak štajerske Rudence; Strugača preko Krapinskih toplica te Cesargradske trupine nastavak šta- jerske Orlice, a Kalnička gora prema sjeveroistoku odmaknuti nastavak Zagrebačke gore, a ova opet je nastavak Samoborske gore. Pripomenuti nam je ovdje, da je spomenuto rasporedanje gorskih nizova oprečno onomu, što ga je dr. Hranilović u svojoj geografiji (vidi str. 248.—255., sv. 8.) prikazao, jer se oba za 90% razilaze. Iza opisa zani- mivih Widrografskih prilika slijedi (str. 14.) opis stratigrafskih odnošaja, koji 396 su u toliko jednostavni, što tu nalazimo iz mezozoičke dobe samo tria- dičke naslage, a iz kenozoičke dobe tercijar i kvarter. Dolnjem triasu i to verfenskim slojevima pripadaju neki zelenkasti vapnenci i tinjčasti škriljevi. Srednjem odjelu triasa pribrajaju se tamni dolomiti, crni i sivi pločasti vapnenci, razni škriljevi i enkrinitni vap nenci. Taj srednji odio triasa pripada grupi ljušturnog vapnenca, a poja- vljuje se pretežno u najdublje erodiranim čestima Ravne gore i to na periferiji te u višim čestima vrlo strma položaja. Najvažnije udo tih na- slaga je sivi enkrinitni vapnenac istočno od Dol. Višnjice. U njemu ima čaška i držala osim od Enerinus liliiformis i od inih vrsti Encrinita. Gornji trias razvijen je u obliku svjetlo-sivih dolomita i bijelih halstätskih vapnenaca Tercijarne taložine zapremaju najpretežniju čest upitnog terena. Sta- rijem morskom miocenu pripadaju mrki zelenkasti pršinasti pješčenjaci ma- celjski, konglomerati i pješčenjaci raznog zrna te prhki pjeskuljasti lapori: Okamina ima tu malo; u pješčenjaku maceljskom našao se Pecten Reussi. a u konglomeratima i prhkim laporima ostrigî i slabo sačuvanih Ga- stropoda. Taj morski miocen više puta je boran i dubokim paraklazama raz- maknut, te je na ovima došlo do erupcije andesita. Nadalje nalazimo tu gornji morski miocen (lithotamnijski vapnenac) kao tipičnu obalnu tvo- rinu, koja mjestimice prelazi u laporaste pjeskovite taložine, koje odgova- raju t. zv, ,badenskoj glini“. Sarmatske naslage (brakične) prekrivene su u opsegu karte plioncenskim taložinama, u kojima ima mjestimice lignita. Kvarter razvijen je kao riječni diluvij i prapor. Nakon opisa tektonskih prilika Ravne gore slijedi opis eruptivnih i koristnih kami i ruda. Naučna literatura hrvatska dobiva tim djelo velike naučne i prak- tične vrijednosti, koje se samo po sebi preporučuje. I. Koch. Izvadak iz pravila. I S. 3. — Svrha je društvu: a) unapredjenje naravoslovnih znanosti u opće, a proučavanje napose prirodnih odnošaja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, obzirué, se takodjer na cieli slavenski jug; b) širenje i popula- rizovanje naravoslovnih znanosti u hrvatskom narodu. S. 7. — Društvo se sastoji od začasnih, utemeljiteljnih i redovitih članova. S. 10. — Utemeljitelji jesu oni, koji će društvu uplatiti svotu od 100 fl. na jedan put ili tečajem dviju godina. J p J Ju go S. 13. — Redoviti članovi plaćaju 1 fl upisnine i 6 fl godišnjega prinosa. S. I4. — Juristične osobe, ako su redoviti članovi, plaćaju godišnji prinos kao i drugi redoviti članovi; ako su utemeljitelji onda 200 fl na jedan put ili tečajem dviju godina. 1 S. 15. — Svi članovi dobivaju badava društvenu diplomu i ,,Glasnik“, ‘a druge eventualne publikacije prema odluci ravnateljstva. Društvo ima svoj astronomijski opservatorij i svoju biblio- teku, (Zagreb, Opatička ulica 22) koja je rezervirana samo za članove društva. Svi članovi dobivaju besplatno ovaj », Glasnik“ d imaju pravo upotrebljavati astronomijski opservatorij za svoje stuäije. EEE EEE ENERGIEN A EST OAO | Knjiznica je društvena otvorena svake srijede od 5), —6!/,h" po podne. — Astronomijski je opservatorij (od 1. svibnja do 1. listopada otvoren svakoga utorka i svakoga petka od Sh —9!/,h na večer za prak- | tična motrenja članova (nečlanovi plaćaju 1 K) i svake neđjelje od 10h —-12h . .. . \ v . > \ e . JII > do podne za razgledavanje prostorija i opažanje Sunca (nečlanovi plaćaju 40 f.). Svi prilozi i pisma, koja se tiču ,,Glasnika“, neka se šalju samo na adresu njegova urednika gosp. Dr. Otona ščučere u Zagrebu (Jurjevska ulica 14), članarina pak gosp. Pr. Srećicu Bošnjakoviću u Zagrebu, kem. analitički zavod. Reklamacije za ,,Glasnik“ neka se šalju gosp. Antunu Malčeviću, u Zagrebu (Demetrova ulica I, narodni muzej). 7 = + sil ‚terarische Berichte (S. 395 —396). 4 IN Sadrzaj. Dr. D. Gorjanovit-Kramberger, Nov prilog osteologiji „Homo Krapinensisa“. St. 145.—153. — Dr. D. Gorjanovit-Kramberger, Die pon- tische Fauna von Glogovnica-Osjek bei Križevci in Kroatien im Vergleiche zu jener von Radmanest. St. 153.— 157. — S. Hartmann, Velika grupa sunčanih pjega u oktobru godine 1903. (Sa 8 slika). St. 157.--169. — M. Sekulić, Nova načela galvanizma. (Sa 2 slike). St. 169.—182. — @. Kolombatović, Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. St. 182.—201. — Dr. K. Babić, Uebersicht der Hidroidpolypen des adriatischen Meeres. St. 201.—221. — Dr. E. Rčosster, Popis reptilija i amfibija hrvatske faune, koji su prispjeli „narodnom zoološkom muzeju“ u Zagrebu do konca godine 1900. St. 221.—225. -— M. Mance, Opazanja o Borellyjevu kometu 1903 c. (Sa 7 slika). St. 295.—23T7. — Dr. E. Rössler, Izvješće o radu ,,Hrvatske ornitoloske cen- trale‘“ god. 1903. I. Proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji god. 1903. St. 237.—359. — Hrvatsko naravoslovno društvo I. Dr. O. Kučera, Ustrojenje astronomijske sekcije. St. 360. — H. Dr. O. Kučera, Prinosi za opservatoriji novi članovi društva. St. 361.—363. — II. A. Malčević, Uprava i članovi društva koncem g. 1908. St. 363.—871. — Naučne i različne vijesti: — Državna akcija protiv. malarije. (D. J. Domac). — Ima li pato- genih kvasovaca. (Dr. A. Heinz). — Potonićova teorija o perikaulomu. (Dr. A. Heinz). — Najviši vrhunac u Velebitu. (Dr. A! Gavazzi). — Tekto nika balkanskoga poluotoka, (Dr. A. Gavazzi). — Modra i zelena modifi- kacija sumpora. (A. Vrgoč). — Katastrofa na Martinique. (Dr. H. Hrani- lović). — Toranj u Mt. Pelée. (Dr. H. Hranilović). — Veličina Fi (A. Forenbacher). — Zemna smola u Carev-daru. (M. Urbani). — Blondlo- tova istraživanja o Rčntgenovim zrakama. (Dr. 0. Kučera). — Nova zvi- jezda u Blizancima (Nova Geminorum). (Dr. 0. Kučera). St. 312.—395. — Književne obznane: Geologijska prijegledna karta kraljevina Hrvatske i Slavonije. Tumač geologijske karte. Vinica. (Zona 20., col. XIV.). Snimio i obradio dr. Drag. Gorjanović-Kramberger, kr. javni redoviti sveuč. pro- fesor. (I. Koch). St. 395,—396. d Inhalt des ,Qlasnik" der kroatischen naturwissenschaftlichen Gesellschaft in Zagreb (Agram). Redakteur: Prof. Dr. Otto Kučera in Zagreb. Band XV. Zweite Hälfte pro 1903. Dr. D. Gorjanović- Kramberger, Neuer Beitrag zur Osteologie des „Homo Krapinensis“. S. 145—153. — Dr. D. Gorjanović- Kramberger, Die pontische Fauna von Glogovnica-Osjek bei Križevci in Kroatien im Ver- gleiche zu jener von Radmanest. S. 155—157.-— S. Hartmann, Die grosse Sonnenfleckengruppe von Oktober 1903. (Mit 8 Abbildungen). S. 157—169. — M. Seleàlit, Neue Principien des Galvanismus. (Mit 2 Textfiguren). S. 1569—182. — G. Kolombatović, Beiträge zur Fauna der Vertebrata von Dalmatien (ital.) S. 182—-201. — Dr. K. Babić, Uebersicht der Hidroid- polypen des adriatischen Meeres. S. 201-221, — Dr. E. Rössler, Ver- zeichniss der Reptilien und Amphibien der kroatischen Fauna, welche an das. „zoolegische Nationalmuseum“ in Zagreb bis zum Schlusse des Jahres 1900 eingesendet wurden: .S. 221--225. — M. Mance, Beobachtungen über den _ Komet Borelly 1903 c. (Mit 7 Abbildungen). S. 225—237.— Dr. E. Rössler, Bericht über die Thitigkeit der „kroatischen ornithologischen Centrale“ in Zagreb im Jahre 1903. 1. Der Friihjahrszug der Vögel in Kroatien und Slavonien im Jahre 1908. S. 237-859. — Kroatische naturwissenschaftliche Gesellschaft: I. Dr. O. Kučera, Gründung der astronomischen Sektion. S. 360. — IL. Dr. 0, Kučera, Beiträge für das astr. Observatorium und ‘neue Mitglieder der Gesellschaft. S.361—363* - IH. 4. Malčević, Leitung der Gesellschaft und a deni > im “Jahre 1903), S, 368—371. — Wissenschaftiiche Mitteilungen und Verschiedenes ROTTI — Lit- LA È to pr H | he «i > . + ri : > DO ce Li 7 > Mik Ì Te Ad I + 2 ‘ng u “er@re- GLASNIK HRVATSKOGA NARAVOSLOVNOGA DRUSTVA. UREDNIK DR. OTON KUČERA. GODINA XVI. SA 13 SLIKA U TEKSTU. Od 3 ZAGREB 1905. VLASTNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. KR. ZEMALJSKA TISKARA. Imena suradnika | XVI. godišnjaka „Glasnika“ za god. 1904. Dr. Drapczynski Vladoje, profesor nautičke škole u Bakru. Dr. Gorjanović - Kramberger Dragutin, sveučilišni profesor u Zagrebu. Dr. Heinz Antun, sveučilišni profesor u Zagrebu. Kolombatović Gjuro, profesor u Spljetu. Dr. Kučera Oton, profesor realne gimnazije i učitelj u filosof- skom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Dr. Langhoffer August, sveučilišni profesor i ravnatelj zoolo- škoga odjela narodnoga muzeja u Zagrebu. Malčević Antun, asistent na nar. zoološkom muzeju u Zagrebu. Marek Milan, profesor gimnazijski u Vinkovcima. Dr. Rössler Ervin, profesor gimnazijski u Zagrebu. Šandor Franjo, profesor realne gimnazije u Zagrebu. Urbani Milutin, profesor gospodarskoga učilišta u Križevcima. Vrgoč Antun, slušač filosofije u Zagrebu. A er A i * EINEN € ra IM LA KE: Dr. Dr. Dr. Sadržaj XVI, godišnjaka „Glasnika hry, nar, društva“ za godinu 1904, Clanci: E. Rössler, Izvješće o radu „Hrvatske ornitološke centrale“ god. 1903. a N II. Jesenska Saba ca u eni i lan oniji g. 1908. D. Gorjanović-Kramberger, Zur Altersfrage der diluvialen Lager- stätte von Krapina in Kroatien. Eine vorläufige Mitteilung. M. Marek, Ornithologisches aus Zengg. Res š °. V. Drapezynski, Raspored meteoroloških loa u oralen barometrickih minima i maksima u St. Louis-u N S. A). Sa 2 slike. r. O. Kučera, ital Den Nisa u opoziciji da . 1908. S1 slikom) °. D. Gorjanović- LOCI Die‘ N am Soletta Be DE diluvialen Menschen (Sa 10 slika). M. Urbani, Množina dušika u naravnim vinima sv A Rakić kalničkoga vinogorja. °. A. Langhoffer, Popis riba, er su e ton on muzeju u Zagrebu do konca godine 1900. r. E. Rössler, Izvješće o radu „Hrvatske ornitoloske ae En 1904. I. Proljetna a en u riale i SL an Ed 1904. D. Gorjanović-Krambergerv, Zur Altersfrage der diluvialen Lager- stätte von Krapina in Kroatien II. Gjuro Kolombatović, Discussioni su due specie ni Cefalopodi de branchiati. . Hrvatsko naravoslovno društvo: . O. Kučera, Izvanredni mjesečni sastanak od 5. prosinca 1908. za svečano otvorenje astronomijskoga opservatorija. Fr. Šandor, XV. redovita glavna skupština za godinu 1908. Uprava i članovi društva koncem godine 1904. A. Malčević, Društva i zavodi, s kojima je društvo god. 1904. Be njivalo publikacije. i Fr. Sandor, XVI. redovita da skupština za ar 1904. Strana. Naučne i različne vijesti: Strana. Vrgoč;semaRek N O... i e e a: KPR N: Urbani, Imade li u naravnim vinima dalie Has isch ‚199 . A. Heinz, Spremišta za vodu kod Dipsacus silvestris i biolo- gijsko znamenovanje žlijezda u tim spremištima. . 200 r. A. Heinz, Ima li patogenih kvasovaca? . . . . 2. 2.2.2... 202 0. Kučera, Najveći objektivi za astronomske durbine. + 2208 0. Kučera, Mendeljejevljev pokus kemijskoga shvatanja sve- mirskoga etera. : PERA . tt WAS . O. Kučera, Dover SORU kol REI LARE GEA 213 O. Kučera, + Ivo barun Benko 219 Inhalt des ,,Glasnik" der kroatischen naturwissenschaftlichen Gesellschaft in Zagreb (Agram). XVI. Jahrgang, 1904. Redakteur: Professor Dr. Otto Kucera in Zagreb. Aufsätze: Seite. Dr. E. Rössler, Bericht über die Thätigkeit der „kroatischen ornitho- logischen Centrale“ in Zagreb im Jahre 1909. . . .. 4... 1 I. Herbstzug der Vögel in Kroatien und Slavonien im Jahre 1908. 1 Dr. D. Eutin Krambälger. Zr Me: der ke Base stätte von Krapina in Kroatien. Eine vorläufige Mitteilung. ‘ M. Marek, Ornithologisches aus Zengg . . a 76 Dr. V. Drapezynski, Verteilung der RR ae in der Umgebung der barometrischen Minima und Maxima in St. Lewis tia et: 105 Dr. 0. Kučera, Beobachtung des Planeten Mat w abegna der O ION Vor SLA RR II AA AIA IE NATO Dr. D. Gorjanović.Kramberger, Die Variationen am Skelette der alt- diluvialen Menschen. . . . . : 128 M. Urbami, Die Menge des SEN in dod "et talichai ‚Weiden der Weinberge von Sv. Ivan und Kalnik. NER ie erde Dr. A. Langhoffer, Verzeichniss der Fische, welche dem Sa zoologischen Museum in Zagreb bis zum Schlusse des Jahres 1900 zugekommen sind. . . . . 148 Dr. E. Rössler, Bericht über Ho Thätigkeit dia IRR o in. logischen Centrale“ im Jahre 104 . . ... 4 221 1. Der Frühjahrszug der Vögel in Kroatien nua Slavine im Jahre 1904/4001 221 Dr. D. Gorjanovic- Kramberg ger, ma Micrsaso der dilaga ui stätte von Krapina n: Kroatien... (LAI e DL Gjuro Kolombatović, Discussioni su due specie di Cefalopodi di- hranohilati. 5. Sl o ja a OD A RI VIII Kroatische naturwissenschaftliche Gesellschaft: Dr. 0. Kučera, Die ausserordentliche Monatsversammlung vom 5. Dezember 1903 zur feierlichen Eröffnung des astronomischen Observatoriums. a ER IR A a RA: Fr. Sandor, Die XV. Generalversammlung der Gesellschaft tür das Jahr 1908. NASI RAVE OT ad U E E Leitung der Gesellschaft und Mitgliederverzeichniss im Jahre 1904 Be, A. Malčević, G debeo tica Ha nee mit die lO ‚haft ihre Publikationen eintauschte 3 Hay Fr. Sandor, Die XVI. Generalversammlung dek Geisha für das Jahr 1904 Wissenschaftliche Mitteilungen. Verschiedenes. . . . . . . 198— Seite. 395 402 407 220 HRVATSKO NARAVOSLOVNO DRUŠTVO. (SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) GLASNIK HRVATSKOGA NARAVOSLOVNOGA DRUŠTVA. UREDNIK DE. OTON KUČERA. GODINA XVI. — PRVA POLOVINA. SA 13 SLIKA U TEKSTU. ZAGREB 1904. VLASTNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. KR. ZEMALJSKA TISKARA. AT Imena suradnika u ovoj knjizi. Prof. Dr. Vladoje Drapezynski u Bakru. Prof. Dr. Dragutin Gorjanović-Kramberger u Zagrebu. Prof. Dr. Antun Heinz u Zagrebu. Prof. Dr. Oton Kučera u Zagrebu. Prof. Dr. August Langhoffer u Zagrebu, Prof. Milan Marek u Vinkovcima. Prof. Dr. Erwin Rössler u Zagrebu. Prof. Franjo Šandor u Zagrebu. | Prof. Milutin Urbani u Križevcima. Slušač filozofije Antun Vrgoč u Zagrebu. Hrvatsko naravoslovno društvo u Zagrebu. Utemeljeno g. 1555. Predsjednik: Dr. Antun Heinz, kr. sveuč. profesor u Zagrebu ; Podpredsjednik: Dr Julije Domac, kr. sveuč. profesor u Zagrebu; Tajnik: Franjo Šandor, profesor kr. realne gimnazije u Zagrebu; Blagajnik: | .Dr, Srećko Bošnjaković, profesor kr. šum. akademije i predstojnik kem. analit. zavoda u Zagrebu; Knjižničar: Antun Malčević, asistent na nar. zoološkom muzeju u Zagrebu; Odbornici: Dr. Hinko pl. Hranilović, kr sveuč. prof. u Zagrebu; Dr. Oton Kučera, profesor kr. realne gimn. i učitelj u mudroslovnom fakultetu kr. sveučilišta u Zagrebu; Zamjeniei: Dr. August Langhoffer, kr. sveuč. profesor u Zagrebu; Dr. Stjepan . Gjurasin, kr. profesor na ženskom liceju u Zagrebu. POA © N Hi Ravnateljstvo hrv. naravoslovnoga društva daje ovim glas, da je dne 13. studenoga 1903. umro u Zagrebu gospodin CEZAR HASEK kr. profesor učiteljišta u miru i knjižničar hrvatskoga naravoslovnoga društva. On je pripadao među najstarije, najvjernije i najmarljivije članove hrvatskoga naravoslovnoga društva, bio je jedan od zaslužnih nastavnika svoga naroda, a u ovomu društvu njegov pre- revni knjižničar više nego jedan puni decenij. Društvo u njem gubi jednoga od svojih naj- revnijih članova, a ravnateljstvo na radu za društvo požrtvovna druga. Častan mu bio spomen ! Ce UL vati ‚hin Na Lo m 1 Izvješće o radu „Hryatske ornitološke centrale“ god. 1903. Jesenska selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji. Obradio dr. E. Rössler. Premda materijal za jesensku selidbu s poznatih razloga nije to- lik, koliki je bio za proljetnu, to ćemo jedinstvenosti radi i tu prvi dio na isti način pokratiti, naime samo nabrojiti imena motritelja s njihovim mjestima motrenja. Drugi dio obradit će se kao i dosada, samo moram spomenuti, da će se ovdje samo pet vrsti točnije obra- diti, naime Ciconia ciconia, Cuculus canorus, Hirundo rustica, Scolopax rusticula i Sturnus vulgaris i to poradi toga, što druge vrsti za ovaku obradbu nemaju dovoljnoga broja podataka. Kao u obradbi proljetne se- lidbetako će se i tu za neke druge vrsti predočiti barem kulminacija. Inače se ova obradba od pređaš- njih ničim ne razlikuje i mi možemo zato odmah na nju prijeći. Der Herbstzug der Vögel in Kroa- tien und Slavonien im Jahre 1909. Bearbeitet von dr. E. Rössler. Obzwar das Material für den Herbstzug aus bekannten Gründen kein so großes wie für den Früh- jahrszug ist, so werden wir der Einheitlichkeit halber doch auch hier den ersten Teil auf dieselbe Art abkürzen, nämlich nur die Na- men der Beobachter mit ihren Be- obachtungsorten aufzählen. Der zweite Teil wird wie bisher ausge- arbeitet, nur muß ich erwähnen, dab und fünf Arten genauer bearbeitet werden, nämlich Ciconta ciconia, Cu- eulus canorus, Hirundo rustica, Sco- lopax rusticula und Sturnus vulgaris und zwar deshalb, weil die ande- ren Arten fir eine derartige Bear- beitung nicht die geniigende Anzahl von Daten haben. Wie in der Be- arbeitung des Frühjahrszuges wird auch hier für einige andere Arten wenigstens die Kulmination be- rechnet werden. Im Übrigen unterscheidet sich diese Bearbeitung nicht von den früheren und wir können deshalb sofort auf sie übergehen. 1 imena motritelja i njihova mjesta motrenja u jesen god. 1903. Die Namen der Beobachter und ihrer Beobachtungsorte im Herbst 1903. a) Privatni motritelji. — Private Beobachter. Antolić P. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Dežanovac. Augustinović N. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Odra. Barač M. — tehn. ravnatelj rafinerije petroleja — techn. Direktor der Petroleumraffinerie — Rijeka. Bobinac J. — učitelj — Lehrer — Jamarica. Canki Stj. — učitelj — Lehrer — Novo mjesto. Cačić J. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Trnovac. Drakulić M. — lugar — Forstwart — Priboj. Grospić E. — kr. lugar — kel. Forstwart — Sv. Rok. Harapin A. — učitelj — Lehrer — Novi. Janošević Stj. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Klenak. Kadić J. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Soljani. Lepušić M. — kr. kot. šumar — kgl. Bezirksförster — Sušak. Lukić L. — učitelj — Lehrer — Klakar. Matinac J. — kr. nadlugar — kgl. Oberforstwart — Podgajci. Mrazovac J. — Hrastovica. Papeš J. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Oraovac. Pavlić J. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Musulinski potok. Pintarić Stj. — Gornja Rijeka. Pustaić J. — lugar — Forstwart — Kaniža. Rakoš F. — lugar — Forstwart — Hercegovac. Rožek J. — lugar — Forstwart — Hrsovo. Rössler E. dr. — Zagreb, Osijek, Stubica, Vrbovec. Sabljak J. — kr. nadlugar — kgl. Oberforstwart — Ogulin. Skorić M. — kot. šumar — Bezirksförster — Kupinovo. Strossmayer A. — Rajevo selo. Simec Stj. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Rovišće. Tomac J. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Popovac. Trputac P. — lovonadziratelj -— Jagdaufseher — Kaniška Iva. Verić A. — lugar — Forstwart — Vrbanja. Vuković P. — kr. nadšumar — kgl. Öberförster — Ljeskovac plitvički. Žarković Ž. — Kupinovo. Živković A. — učitelj — Lehrer — Jaruge. b) Imovne općine. — Vermögensgemeinden. Brodska imovna općina — Broder Vermögensgomeinde. V. šumarija — V. Försterei — Otok. Blaževac I. — lugar — Forstwart — Otok. Cvitić J. — lugar — Forstwart — Podgrađe. Katušić I. — lugar — Forstwart — Podgrađe. Kurjaković P. — lugar — Forstwart — Komletinci. Parašilovac A. — lugar — Forstwart — Županja. Šuvić M. — lugar — Forstwart — Gradište. Živković M. — lugar — Forstwart — Gradište. Gradiška imovna općina — Gradiška-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Nova Gradiška. Beslić J. — lugar — Forstwart — Gorice. Bulić 0. — lugar — Forstwart — Rogolje. Dokuzović M. — lugar — Forstwart — Mačkovac. Dragnić T. — lugar — Forstwart — Ratkovac. Elbetović M. — lugar — Forstwart — Vrbje. Lalić M. — lugar — Forstwart — Mašic. Majanović B. — lugar — Forstwart — Tisovac. Mandić L. — lugar — Forstwart —Cage. Matošević Stj. — lugar — Forstwart — Kovačevac. Rubčić M. — lugar — Forstwart — Gornji varoš. Skakalo K. — lugar — Forstwart — Dolina. Strinavić V. — lugar -- Forstwart — Laze. Šagovac Đ. — lugar — Forstwart — Visoka greda. Šimunović J. — lugar — Forstwart — Adžamovci. Vukelić A. — lugar — Forstwart — Novi varoš. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Novska. Otočka imovna općina — Otočac-er Vermogensgemoinde. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Korenica, Delić D. — lugar — Forstwart — Vrelo. Mic F. — lugar — Forstwart — Mihaljevac. Lulić B. — lugar — Forstwart — Krbavica. Rajković St. — lugar — Forstwart — Krbavica. Svilar M. — lugar — Forstwart — Pećane. Štulić I. — lugar — Forstwart — Frkašić. Vukmanović M. — lugar — Forstwart — Šalamunić. Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Sinac. Petrovaradinska imovna općina — Petrovaradin-er Vermögensgemeinde, Kot. šumarija — Bezirksförsterei — Morović, Kavedžić M. — lugar — Forstwart — Adaševci. Lozjanin M. — lugar — Forstwart — Morović. Negovanović P. — lugar — Forstwart — Rađanovci. Radmanović V. — lugar — Forstwart — Batrovci. Sekendek I. — lugar — Forstwart — Ilinci. Simovljević V. — lugar — Forstwart — Ilinci. Soić M. — lugar — Forstwart — Ada$evci. €) Kr. kotarske oblasti — Kgl. Bezirksämter. Đurđevac. ' Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Đurđevac. Jilk Š. — Đurđevac. * 4 Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Ferdinandovac. Farkaš Lj. pl. (v.) — Ferdinandovac. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Kloštar. Barac M. — Kloštar. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Pitomača. Jankač Stj. — Pitomača. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Podravske Sesvete Posavec Stj. — Podravske Sesvete. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung Virje. — Aušperger M. — Virje. Koprivnica. Poglavarstvo općine — Gemeindevorstehung — Sokolovac. Ivanić J. — lugar — Forstwart — Botinovac. Kudelić M. — lugar — Forstwart — Rijeka. Madjerić J. — lugar — Forstwart — Pešćenik. Medved F. — lugar — Forstwart — Sokolovac. Rajn N. — lugar — Forstwart — Brđani. Šuka J. — lugar — Forstwart — Ribnjak. Trezić — Peteranec. Krapina. Bakliza I. — učitelj — Lehrer — Sv. Križ. Fristački F. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Petrovsko. Lepće F. — učitelj — Lehrer — Zabok. Sagec Vj. — učitelj — Lehrer — Gjurmanec. Sivoš T. — učitelj — Lehrer — Radoboj. Žirovčić H. — učitelj — Lehrer — Zabok. Stara Pazova. Dimitrijević P. — lugar — Forstwart — Bukovac. Vranešević J. — Belegiš. Vukasović M. — Surduk. Vukovar. Matizović D. — šumar — Förster — Vukovar. d) Kr. nadzorništvo za pošumljenje Krša — Kgl. Karstaufforstungz Inspektorat — Senj. e) Kr. šumarije — kgl. Forstämter. Brlog. Banić J. — lugar — Forstwart — Krasno. Rukavina N. — lugar — Forstwart — Vlaško polje. Vukelić A. — lugar — Forstwart — T'uZevac. an Draganec. Draganec, Fuka, Mostari, Sišćani, Staro selo, Vezišće. Fužine. Berger A. — lugar — Forstwart — Fužine. Fiirle I. — lugar — Forstwart — Lič. Golik M. — lugar — Forstwart — Vrata. Milošević S. — lugar — Forstwart — Lič. Pavlić I. — lugar — Forstwart — Lit. Polić I. — lugar — Forstwart — Mrzla vodica, Svob N. — lugar — Ferstwart — Jelenje. Glina. Badrić — lugar — Forstwart — Klasnić. Crevar R. — lugar — Forstwart — Buzeta. Čučković P. — lugar — Forstwart — Staro selo. Davidović A. — lugar — Forstwart — Buzeta. Dokmanović Đ. — lugar — Forstwart — Mali gradac. Janjanin P. — lugar — Forstwart — Kobiljak. Vrga P. — lugar — Forstwart — Bojna. Ivanska. Bršljanica, Ivanska, Mikleuš, Podgarić, Popovac, Samarica, Suhaja, Šimljanica, Šimljanik. Jaminska šumarija — Jamina-er Forstamt — Morović. Lukačević M — lugar — Forstwart — Strošinci. Ognjanović J. — lugar — Forstwart — Morović. Panić Z. — lugar — Forstwart, — Morović. Pupić K. — lugar — Forstwart — Jamina. Jasenak. Jasenovac. Gatar S. — lugar — Forstwart — Živaja. Gosain A. — lugar — Forstwart — Jasenovac. Gyurcsek I. — lugar — Forstwart — Crkveni bok. Kos T. — lugar — Forstwart — Bumbekovača. Rokić V. — lugar — Forstwart — Jasenovac. Trivunčić I. — lugar — Forstwart — Puska. Vrsajko Đ. — lugar — Forstwart — Cerovljani. Kalje. Grdosié M. — lugar — Forstwart — Javor. Heraković J. — lugar -— Forstwart — Nova sela. Heraković P. — lugar — Forstwart — Sošice. Mušnjak N. — lugar — Forstwart — Stojdraga, Kosinj. Balen M. — lugar — Forstwart -— Mirevo, Habel Vj. — lugar — Forstwart — Kosa. Vukusić — lugar — Forstwart — Stinica. Lipovljani. Čandjek J. — lugar — Forstwart — Kraljeva Velika. Jerković M. — lugar — Forstwart — Jamarica. Lukačević — nadlugar — Oberforstwart — Puska. Papučić — lugar — Forstwart — Lonja. Vaistina M. — lugar — Forstwart — Kraljeva Velika. Mrkopalj. Nijemci. Gašić Đ. — lugar — Forstwart — Komletinci. Gopić A. — nadıugar — Oberforstwart — Nijemci. Makarević I. — iugar — Forstwart — Nijemci. Philips Đ. — lugar — Forstwart — Spaćva. Stefanović VI. — iugar — Forstwart — Komletinci. Zihovsky A. — nadlugar — Oberforstwart — Otok. Nova Gradiška. Novi (Vinodol). Balen F. — lugar — Forstwart — Krivi put. Butković J. — lugar — Forstwart — Duliba. Butković T. — lugar — Forstwart — Drežnica. Cvitković I. — lugar — Forstwart — Novi. Krpan J. — lugar — Forstwart — Škalić. Miščević St. — lugar — Forstwart — Alan. Miletić P. — lugar — Forstwart — Omar. Uzelac M. — lugar — Forstwart — Drežnica. Vukelić F. — lugar — Forstwart — Duliba. Ogulin. Begović D. — lugar — Forstwart — Gomirje. Dragišić M. — nadlugar — Oberforstwart — Tisovac. Mamčula G. — lugar — Forstwart — Musulinski potok. Pavlić I. — lugar — Forstwart — Musulinski potok. Pintar F. — lugar — Forstwart — Vrbovsko. Štiglić M. — lugar — Forstwart — Gomirje. Pitomača. Grković D. — lugar — Forstwart — Grabovnica, Kozarevac. Kovač F. — lugar — Forstwart — Sesvete. Miljuš D. — lugar — Forstwart — Grabovnica. Požgaj I. — lugar — Forstwart — Brzaja. Tišljar F. — lugar — Forstwart — Storgina greda, Rajic. Ravna gora. Rujevac. Adamović J. — lugar — Forstwart — Žirovac. Crnobrnja D. — lugar — Forstwart — Žirovac. Dembić F. — lugar — Forstwart — Babina rijeka. Durman V. — lugar — Forstwart — Kotarana. Lotina D. — lugar — Forstwart — Ljeskovac. Obradović M. — lugar — Forstwart — Bešlinac. Stambolia M. — lugar — Forstwart — Gvozdansko. Vujanić D. — lugar — Forstwart — Majdan. Vuruna R. — lugar — Forstwart — Kosna. Sokolovac. Marković St. — lugar Forstwart — Sokolovac. Vranovina. Melesiezky P. pl. (v.) — šumar — Förster — Vranovina. Vrbanja. Benaković A. — lugar — Forstwart — Vrbanja. Kadić I. — lugar — Forstwart — Soljani. Matinac I. — lugar — Forstwart — Podgajci. Mikinac M. — lugar — Forstwart — Drenovci. Vuković A. — nadlugar — Oberforstwart — Vrbanja. Županja. Drakulić I. — lugar — Forstwart — Bošnjaci. Mušić L. — lugar — Forstwart — Županja. Novoselac P. — lugar — Forstwart — Bošnjaci. Oršolić Đ. — lugar — Forstwart — Bošnjaci. Penlić S. — Bošnjaci. Petković G. — nadlugar — Oberforstwart — Otok. Mjesta motrenja u jesen g. 1903. Die Beobachtungsorte im Herbste 1903. XLVI. zona. — XLVI. Zone. Između 46°—46° 30“ sjev. Sir. — Zwischen 46°—46° 30 N. B. Visina — Höhe ae Đurmanec 189m i ar oz a Ne (0. 2 Varaždin Novi dvori 186m Bi; t er g È g £ » Petrovsko 280 — 492m > Ri; n 3 X 2. 5 2 ? 2% i Go Visina — Höhe Zabok 160m Radoboj 257m Sv. Križ 253m Gornja Rijeka 206m Ribnjak 255m Sesvete 146m Botinovas Sokolovac Brdani Rijeka Pešćenik Peteranec Virje Đurđevac i : Storgina greda Ferdinandovac 245—292m 150 —223m 154m 164m 204—258m 155m 155m 121m 112m 115m Podravske Sesvete 124m Između 45° 30'—46° gjev. Sir. 46' 1“ 50° sjev. šir. (N. B.) 330 34 45“ ist. duž. (Ö. L.) AO EN Po 330 85“ 10“ » » » » a u EI 46° 6' 50 ss 5 Koka 339 50° 58" „ 5 x 40° 6.40, pa N 34° 3° 30% » » » n 4 Di 10° 29“ » » » » STR de vo è) ı 90% 46 17 20 » » » » DA (eV) 34° 19° — ma a tn 4607 20“ 3a I 20 e > > 46° G/ 30" „ > E gao DislosPE € ee a6 4° 5 » » » bi) 340 95‘ 10“ = » » » n m mii 46% 7 39 i s MIO 340 98154 160, did sn. cu 340 96454 |, 460 11° 45" , ASSO men AG Arge rag le Moods DARSGL (LIRA PO Shih WE Sing pama aje Bay Ad ORTA sut 46° 280“, BAER read a 46° 31864, eh. gdo er dada PE Dr Koj čao a ar, XLVa. Zona. — XLVa. Zone. Visina — Höhe Tuževac Krasno Sekulići 953—1358m “14m 670m 45° 54° - sjev. šir. (N. B.) 390 39 254 ist. duž. (Ò. L.) 450 49 15“ » ” „ ” 32" 44 20“ ” ” ” ” 45" 44 DO“ ” ” ” ” 32° 58' 25 ” ”? ” ” Zupanija Komitat. Varaždin. » Bjelovar-Križevci i n i) ” Uj ” ) » » » ” » » » » » n » n ” v » n — Zwischen 45° 30'—46% N. B. Zupanija Komitat Lika-Krbava » » Zagreb Vin — Moe u mi 450 45/5“ sjev. Sir. (N. B.) x Sošice 552m 330 2 55“ ist. duž. (O. BE Zagreb 45° 46° 25” ” ” ” ” Javor 565 — 770m 39 8 404 „ A Pa: » 45° 43 15° ” 3 be} ” Vranjak palm. sein = N, nae » SR 45° 48' 4 la ch} 3 ” ” Novo selo 805m 350 10° 20“ ,, s) EN: » 45" 49 10“ ” ” 2 ur) Poklek om, go Joe I 4 Ba: ” 45050 78% =, sa SANE Stojdraza ROB > oo gle u NE » 450 58' 40” „ » duo Stubica 1920 asp ag: JE. a artt. » 459 48° 45" „ A 3 CE Zagreb 135m 330 38 304 ,, si a » 450 44‘ gt DEI +, 2) ” Odra 114m 350 39, 80“ È. A je oč » 45° 49 20“ 3, CE) 22.92 Kobiljak 106m 330 49 80“ ,, nm» ? i ADDIO sy DU Novo mjesto lož. gar pr oja m Mo, » 45% 53‘ 10“ 33° Gana me : Vrbovec 15m g B— f < i h Bjelovar-Križevci 45° 45' 40“ Bešlinac 149m gp 7 A X A A Zagreb 45° 47° — - de i Mostari 113m 940 9 45% ki A i 4 Bjelovar Križevci 459 36“ 55" Vežišće 101m 340 11° 20 È : a x » » 196 149 45% o 15“ ” n n Fuka A m 340 11° 50“ 3 3 Sun » » ; 450 43‘ 25” Suhaja 169m SA 17 954 f a i 4 » » a 45° 4° Se ” ” gar kisa Draganec 158m 340 189 45“ N » » BAR, Lj 45° 48! 35” ., 5; RE; Sišćani 120 _ 136m 940 19° 10 E : » ” 3 45° 44' 30. 3 2) ” 77 Grabovnica 140— 188m 349 19' 10“ » » ”» 9 3 77 45° 56° 20“ ” bb] ” ” Hrsovo 124—132m 940 a1‘ 15“ » » ” ” „ 9° 45° 49 20" „ » Pa Staro selo 110—164m 349 99 854 5 » . , 450 56‘ 5 n » » » » Rovišće 139m 340 28/ 4 u Mi. ” » ” » » 10 Visina — Höhe Samarica Podgarić Šimljanik Ivanska Bjelovar Simljanica Bršljanica Popovac Kaniška Iva Hercegovac Dežanovac Kozarevac Kloštar Brzaja Pitomača Mikleuš Osijek 151m 199—222m 153m 15lm 155m 156m 167m 165m 136m 159m 154—163m 15lm 120m 144—220m 116m 131m 94m 45° 41“ 50“ 34° 25“ 90“ 45% 38“ 25“ 34° 26“ 40“ 45° 40' 25“ 34° 27° 10“ 450 47 —“ 340 28° 15“ 45% 53° 55% 34° 80“ 30“ 450 42“ 50“ 34 31 — 45° 35“ — 34 81 5% 45% 38° 45“ 30 32 10“ 45° 32° — 34° 35' 20“ 45° 39“ 20“ 34° 40“ 40“ 450 34' 25“ 349 45“ 30“ 45° 56“ 2“ 34° 47° 20“ 45% 59' 10“ 340 49“ 30“ 45% 50' 20“ 34° 49' 30“ 45" 56' 45“ 34° 54“ — 45% 36“ 90“ 80% 28' 20“ 45% 33%“ 45“ 36% 21“ 45“ XLV. zona. — Između 45%—45% 30' sjev. Sir. — Visina — Höhe Rijeka Jelenje Sušak 3—65m 326m 146m 45% 19“ 45“ 320 6“ 28% 45% 23° 10“ 820 €“ — 450 19° 45“ OT — sjev. Sir. (N. B.) Zupanija Komitat ist. duž. (O. L.) Bjelovar-Križevci XLV. Zone. Zwischen 45°—45° 30' N. B. sjev. Sir. (N. B.) ist. duž My coma EN 29 n u kp) PRIA nom ” » » » » » , » u » » » » » Pozega Bjelovar-Križevci » » Virovitica Županija Komitat Modruš Rijeka Visina — Höhe Mrzla vodica Fužine Lič Vrata Mrkopalj Alan Ravna gora Omar Krivi put Jasenak Vrbovsko Drežnica Škalić Tisovac Gomirje Musulinski potok Ogulin Staro selo Vranovina Bojna Buzeta Žirovac 859m 732 —885m 726m 771—855m 524m 8TIm 794m 708—1056m 921m 028—129m 506—578m 574m 744m 685m 457m 588—847m 323m 139—152m 127m 225—395m 208—370 m 305 m 450 32° 450 320 45° 32) 45° 320 450 320 450 320 45° 920 450 320 45 320 45° 320 45% 320 45° 320 45 920 450 320 45° 2 32° 45° 320 450 32° 45 33° 45° 33° 38 45° 11“ 39° 4» 45° 14° 33° 46“ 450 9 92° 48 sjev. šir. (N. ist. duž. (0. 22 22 n 2 bè) » » » » ” 1 » ” ” bb) mn n n 29 ” 9 ” 23 ba) » N” " 2 ” 2) 22 ” ” ” » ” ” ” ” ” ” ” ” » ” ” 2 22 n» » n ” ” ) ” ” ” 1 23 9 » » ” » 7 » » » » » i » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » » ” » » » » » » » » » » » » » » Pe ” ” » » Županija Komitat Lika-Krbava 11 ModruS-Rijeka ModruS-Rijeka » » Lika-Krbava Modruš-Rijeka Lika-Krbava Modruš-Rijeka Visina — Höhe Klasnić Gvozdansko Majdan Mali Gradac Ljeskovac Kosna Kotarana Hrastovica Babina rijeka Coda Zivaja Crkveni bok Puska Cerovljani Bumbekovača Kraljeva Velika Jasenovac. Jamarica Novska Rajić Gornji varoš Novi varoš 208m 167 — 252 200m 242m 310m 98m 139—141 91—95m 100m 94m 154m 94m 96—99m 45" 39" 45° 33° 450 390 450 380 45" 39 45° 399 45° 330 450 33° 450 34 45" 340 45° 34° 45 340 450 34° 450 94° 45% 34° 45° 34" 45° 349 45" 340 450 JA" 45° 349 45% 340 45° 57° 15‘ 6° 21 22' 14‘ 23“ 21 23' 18: 26“ 12%“ 26“ 16“ 28' 23“ 30“ 16“ 34 25“ 36“ 20“ 38“ 18‘ 46° 9 52‘ 19° 55% 10“ 25" 50“ 50“ 90“ Dai 10“ 5 30“ 55 50" BO“ 55 2 44 25“ 30“ 55“ 20“ 30“ 50“ Di 20” 30“ 15% 20“ 25% 30“ 30“ 33° 92 50“ sjev. Sir. (N. B.) ; «duž: (0; 1) Zupanija Komitat Zagreb Visina — Höhe Rogolje 237m Cage 136— 280m Ratkovac 142m Gorice 139m Visoka greda 91m Mašić 139m Mačkovac 94m Kovačevac 133 —219m Nova Gradiška 129m Dolina 93m Vrbje 97m Tisovac 442 — 460m Adžamovci 126m Laze 379m Kaniza 99m Klakar 89m Jaruge 88m Zupanja 86m Gradište 95m Bošnjaci 85m Otok 90m Komletinci Ilm 45° 340 45° 349 45° 340 45° 34° 45° 3 40 ) 45° 3 40 45° 35° 4 50 35° 450 35° 450 35° 45 0 35° 45° 359 459 39° 45° 300 450 ) 35° 450 IV 45° 36" 450 36° 45 36° 45° 450 360 21 53° 17 DI“ 16“ DB“ 12‘ DT 11 57° 16‘ 59 33“ 9 30“ 35“ 15 30“ 30“ 50“ 1 u 55” 35“ 55! 50! 30! 10“ 10“ 55" 30" 40" 50“ 25 15” sjev. šir. (N. ist. duž. (0. Zupanija Komitat 13 14: Visina — Höhe Vukovar Nijemci Podgrađe Spaćva Tlinei Batrovei Morović Adaševci Bukovac Belegiš Surduk 45° 20' 50“ 105m 960 491 95% = 450 8 30“ I Se 2) 450 6° 25% ROTA Sep don Sali In ; 450 5! Bu || ((—SOm 960 43 —u 450 6 50“ Sm 360 47 Oqu 45% 8 10“ SEM 960 47 40" i 45090 Sé 85m 960 53 u 450 4 40“ 8 34m 360 53 154 j 45% 11° 30“ 166m 370 33 404 95m » 1710 i 370 59 300 4 dl tom 460 4 15 370 59° 40“ XLIV.a zona. — Između 44° 30'—45° sjev. Sir. — Visina — Höhe Stinica Senj Trnovac Vlaško polje Duliba Mirevo Sinac Novi (Vinodol) 44° 49° 20“ 201 Bon gu u ME 0 1 u 471—933m 4 ir ar 0 4 u a ae sje = ex ai 0 [Ea 498—199 ao, Ben 2 0 1 u a n 440 BIL —« 565 2 830 — sjev. šir. (N. ist. duž. (0. 2 n n 2 ” ” ” th) n 3 ” ” n r bo] 1 » » » ” 2 an 1 „ bb] 33 ” ” ” 7) 2 ” » 9 22 tà) 2 2) 7) ” ” tà] ” ” n » 2 ” È 2 2 » ” N n ” ” ” » ” 'XLIV.a Zone. Zwischen 44 sjev. šir. (N. ist. duž. (0. ” 29 n ” m ” 2) 2 9 2 97° » ” ” DI n DJ n 1 ” ” » bh) n ” » 23 n ” » » ” ” » n n» » » n Zupanija Komitat B.) grij rijem L.) J 1 DI) n ” ” r 21 ” ” 7 ” n 22 2 n 2 ” ” ” ” » ” » » n ” i Da 33 ” 30'—45° N. B. Zupanija Komitat B.) i Lika-Krbava L.) ” ” » 3 2 9 ” 9 A : » » ” ”» : » » bh] ” ” ” » ” ” ” ” » 3; ” ” ” Visina — Höhe Ljeskovae plitvicki 663m Krbavica Šalamunić Priboj Vrelo Mihaljevac Pećane Frkašić Oraovac Kosa Rajevo selo Podgajci Drenovci Soljani Vrbanja Strošinci Jamnica Rađanovci Klenak Kupinovo 636—773 673m 684m 662m 336— 714m 644m 551— 737m 676m S5m 85m S7m 83m 80m 83m 875m 85m. 80m 78m 44" 50° 39% 16“ 44° 4x 33° 17 44° 38° 33° 18' 449 50‘ 330 20' 449 46‘ 330 21“ 44° 46° 33° 29“ 449 38 33° 23“ 440 41‘ 39" 28' 44° 31‘ 39° 36° 449 42° 330 58“ 449 52' 36% 23' 440 53“ 36° 27“ 449 53° 36% 34 449 53° 36° 35 449 59 36° 35“ 44° pa 36% 39“ 449 52° 36" 40° 440 pa 36% 40“ 449 47 370 22' 449 42' 370 43“ sjev. Sir. (N ist. duž. (O 1 » 2 » » h 22 ” n» N 1 7) ” 2 1 ” 2 ” ” ” 2 n n 11 n» 2 ” 2 n 1 9 tà) ” bb) ba) 1 ” 2 ” ” ” ” 2) 2) ” ” 7) ” ” 1 ” ” ” 9 7) » ” 1 ” bh) I ” ” 2 ba) bb) 2 » 2 ” 1 » ” 9 11 » ” ” ” ” ” » ” n n ” ta] tb) ” ” ” ” n ” ba) 3 tà) 2 ” » 2 ” va] ” n ” ” ” ” ” 3059) SL Komitat Zupanija Lika-Krbava Srijem 16 XLIV. zona. — XLIV. Zone. Između 44°—44° 30' sjev. šir. — Zwischen 44°—44° 30' N. B. Visina — Höhe Zupanija Komitat 44° 21“ 30” sjev. Sir. (N. B.) Lika Gi Sv. Rok 576 = v. Ro ae dal (0: 10) Svih mjesta motrenja u jesen godine 1903: Aller Beobachtungsorte im Herbste 1903: NI) Sesvete (Bjelovar-Križevci) 46° 17“ 20“ sjev. šir. (N. B) Di aiuznie: ) Sv. Rok (Lika-Krbava) aa Oi 900 — 0 te: \ Rijeka 320 61 28" ist. duž. (O. L) Dajstaönije } Surduk (Srijem) 370 59' 40, H Kg Abecedni popis ptica, koje su za vrijeme jesenske selidbe godine 1903. kod nas motrene. Alphabetisches Verzeichnis der Vogelarten, welche w&hrend des Herbstzuges 1903. bei uns beobachtet wurden. -0+ Accentor modularis (Linn.) XLV. — Dec. 30. — Rijeka. Kao što prošle zime tako i ove Wie in vorigen Winter so über- zime prezimljuje siva pjevka u oko- wintert auch in diesem die Hecken lici riječkoj, jer smo dobili već i braunelle in der Umgebung von podatak, da je 3. siječnja 1904. Rijeka, nachdem wir auch schon ovdje viđena. eine Beobachtung eingesandt erhiel- ten, daß sie am 3. Jänner 1904. hier gesehen wurde. > Aédon luscinia (Linn.) XLVI. — Sept. 3. — Đurmanec. — 14. — Radoboj. ” ” — 9. — Ribnjak. ” ” ” — Oct. 2. Brdani. ” a. Sept. 18. a Rijeka. n — Aug. 20. — Peteranec. BD) SA Sept. 25. — Virje. — Aug. a — Ferdinandovac, \ XLVa. — Sept. 19. — Fuka. » — » 10. — Kloštar. XLV. — Aug. 26. — Puska. n — » 20. — Kraljeva velika, 17 XV. — Aug. 15. — Visoka greda. — Sept. 6. Gradište. U ovoj seriji su podaci iz ko- lovoza i rujna skoro jednako po- razdijeljeni; u istočnim krajevima pretežni su oni prvi, dok iz zapadnih nalazimo kasnije podatke, pače jedan iz listopada. Rani podatak iz Frkašića (Aug. 8.) uvjetovan je sva kako hipsometrijskim utjecajem toga mjesta, koje je najviše u cijeloj seriji. Nr. — Aug. 8. — Frkašić. (XLIVa.) Nk. — Oct. 2. — Brđani (XLVI.) Razmak je manji nego što je prošle jeseni bio ali i srednje vri- jeme odlaska pada mnogo ranije. — Aug. 15. — Bukovac. XLIVa. — Aug. 8. — Frkašić. In dieser Serie sind die August- und die Septemberdaten fast gleich- mäßig verteilt; in den östlichen Gegenden praevalieren die ersteren, während wir in den westlichen spä tere Daten finden, sogar eines aus dem Oktober. Das frühe Datum aus Frkašić (Aug. 8.) ist jedenfails durch den hypsometrischen Einfluß dieses Ortes verursacht, welcher der höchste der ganzen Serie ist. R. — 55 dana — Tage. S. v. — Sept. — 4. Die Schwankung ist kleiner als sie im vorigen Herbste war aber auch das Mittel des Wegzuges fällt viel früher. -0+ Alauda arvensis (Linn.) XLVI. — Sept. početak {- Ferdinandovac. | Anfang » — Oct. 11. — Podravske Sesvete. XLV. — Aug. 18. — Visoka greda. Na žalost imamo za ovu pticu samo ova tri podatka, od kojih je zadnji svakako preran te se ne može odnositi na selidbu, dok je prvi neuporabiv, tako da nam nije moguće ni formule izraditi. Leider haben wir fiir diese Art nur diese drei Daten, von welchen das letzte entschieden zu friih ist und sich nicht auf den Zug be- ziehen kann, während das erste unbrauchbar ist, so daß es uns unmöglich ist auch nur die Zugs- formel aufzustellen. -O- Anas boscas Linn. XLVI. — Sept. 29. — Brđani. XLV. — Oct. 28. — Mrzla vodica. n — Nov. & Lie. XLV. — Nov. 19. — Mrkopalj. XLIVa. — Nov. 5. — Ljeskovac plitvički. Za selidbu divlje patke, koja redovito skoro u nas prezimljuje, je podatak iz Brdana (Sept. 29.) svakako preran; iz ostalih poda- Für den Zug der Wildente, die fast regelmäßig bei uns überwin- tert, ist das Datum aus Brđani (Sept. 29.) entschieden ein zu frühes; 2 18 taka pako slijedi slijedeća for- mula : aus den übrigen Daten resultiert folgende Formel: Nr. — Oct. 28. — Mrzla vodica (XLV.) Nk. — Nov. 19. — Mrkopalj. (XLV.) R. — 22 dana — Tage. S. v. — Oct. 6. > Anser anser (Linn.) XLVI. — Nov. 30. — Sokolovac. XLVa. — Dec. 8. — Krasno. XLIVa. — Nov. 8. — Senj. Iz ovo malo podataka dobi- jemo slijedeću formulu bez opće- nite vrijednosti : Nr. — Nov. 8. — Senj. (XLIVa.) Nk. — Dec. 8. — Krasno (XLVa.) Aus diesen wenigen Daten er- halten wir folgende Formel ohne allgemeinen Wert: R. — 30 dana — Tage. S. Ue Oct. 25. +-/—> Anser fabalis (Lath.) XLVI. — Oct. 11. — Sesvete. » > » 12. — Storgina greda. XLVa — „ 18. — Grabovnica, 14. — Kozarevac. » ” Budući da za ovu vrst imamo podataka samo iz dviju zona, ai ti su još jako blizu, to je sasvim naravno i razumljivo, da i formula, proračunana iz tih podataka ne može vrijediti za sve naše krajeve. Nr. — Oct. 11. — Sesvete. (XLVI.). Nk. — Oct. 14. — Kozarevac. (XLVa.) Nachdem wir für diese Art nur aus zwei Zonen Daten haben und diese sich noch dazu sehr nahe stehen, so ist es ganz natürlich und verständlich, daß auch die Formel aus diesen Daten berechnet nicht für alle unsere Gegenden gelten kann. R. — 3 dana — Tage. S. v. — Oct. 14. + Aquila pomerana Brehm. XLIVa. — Aug 23. — Kupinovo -O> Ardea cinerea (Linn.) Prezimljuje XLVI. — Oberwihtarh { XLVa. — Nov. 15. — Fuka. n — Dec. 24. — Osijek. XLV. — Nov. 18. — Mrkopalj. n 5. — Puska. Oct. 15. — Novska. n ” ” Nov. 12. — Nijemci. — Oct. 16. — Spačva. n 6. — Morović. — Nov. 2. — Adaševci. — Peteranec. 15. — Bošnjaci. (Drakulić.) 12. — Bošnjaci. (Penlić.) 30. — Bošnjaci. (Novoselac.) XLIVa. — Sep. 30. — Vrbanja. 3 — Oct. 7. Rađanovci. ” Ova serija podataka za sivu čaplju vrlo je šarena kao što uvijek, jer nalazimo redovito podatke za prezimljenje kao što na pr. onaj iz Osijeka. (Dec. 24) Iz Kupinova imamo i opet jako rani podatak, (Aug. 20.) koji se ali, kako je već u pređašnjem izvješću spomenuto, odnosi samo na one eksemplare, koji ostavljaju svoja gnijezdišta u Obedskoj bari; inače prezimljuje i tamo siva čaplja, kako je to baš ove zime slučaj, što mi je nedavno gosp. kot. šumar M. Škorić priopćio. Zato mi onaj rani podatak iz ko- lovoza ni ne _ možemo upotrijebiti pri proračunavanju formule. Nr. — Sept. 30. — Vrbanja (XLIVa.) Nk. — Dec. 24. — Osijek. (XLVa.) Razmak i opet kao obično jako velik radi podatka za prezim- ljenje. Srednje vrijeme odlaska se ne razlikuje baš mnogo od srednjeg vremena prijašnjih dviju godina. 19 — Aug. 20. — Kupinovo. Die Datenreihe für den grauen Reiher ist sehr bunt wie immer, da wir regelmäßig Überwinterungs- daten vorfinden, wıe z. B. jenes aus Osijek (Dec. 24.) Aus Kupinovo haben wir wieder ein sehr frühes Datum (Aug. 20.), welches sich aber nur auf jene Exemplare be- zieht, welche ihre Brutplätze in der Obedska bara verlassen, wie dies bereits im vorigen Jahresbericht er- wähnt worden war; im Übrigen überwintert der graue Reiher auch dort, wie dies eben in diesem Win- ter der Fall ist, was mir vor kur- zer Zeit der Bezirksförster Herr M. Škorić mitteilte. Deshalb kön- nen wir jenes frühe Augustdatum bei der Berechnung der Formel auch nicht brauchen R. — 85 dana — Tage. S. v. — Oct. 28. Die Schwankung ist wie ge- wöhnlich wieder sehr groß wegen des Überwinterungsdatums. Das Mittel des Wegzuges differiert ge- rade nicht viel von den Mitteln der vorhergehenden zwei Jahre. + Ardeola ralloides (Scop.) XLV. — Oct. 6. — Batrovci. no ©» 6. — Morović. + Ardetta minuta (Linn.) XLIVa. — Aug. 20. — Kupinovo. I ovaj podatak se svakako odnosi samo na male čapljice, koje su samo ostavile svoja gnijezdišta u Obedskoj bari. Auch dieses Datum bezieht sich jedenfalls nur auf jene Zwerg- reiher, die ihre Brutplätze in der Obedska bara verlieben. -©- Buteo buteo (Linn.) XLV. — Dec. 30. — Rijeka. Ovo je na svaki način po- datak za prezimljenje. Dieses ist auf jeden Fall ein Uberwinterungsdatum. * 20 + Caprimulgus europaeus Linn. XLVa. — Aug. 26. — Osijek. > Chelidon urbica (Linn.) XLVI. — Sept. 22. — Gornja Rijeka. = 30. — Peteranec. ” 2 n — » 30. — Đurđevac. » = XLVa. — , — Krasno. n > » 8. — Zagreb. ,» — Oct. 28. — Kobiljak. n — Sept. 30. — Fuka. »n — Oct. 14. — Hrsovo. XLV. — Sept. 24. — Rijeka. » > ,» 23. — Jasenak. 22. — Podravske Sesvete. = 30. — Drežnica. (Butković.) IE 29. — DreZnica (Uzelac.) n — 1. — Tisovac. » “ua n 30. — Mali Gradac. — 30. — Crkveni bok. ” » no — Oct. 5. — Novska. n — Aug. 26. — Novi varoš. n — Sept. 20. — Visoka greda. n — n 13. — Kovačevac. n > ,» 24 — Županja. n 7» € — Nijemci. XLIVa. — Sept. 10. — Priboj. — 23. — Frkašić. ”» ” konac f __ n — AUS Ende \ » cavi Sept. 17. — Vrbanja. Pretežna većina svih poda taka pada u mjesec rujan, dok ih ima samo tri iz listopada a samo jedan jedini iz konca kolovoza. Po- jedini se podaci vremena niti oso- bito među sobom ne razlikuju tako, da se niti geografski niti hipsome- trijski utjecaj nigdje ne opaža. Budući da ima ipak priličan broj podataka, to ćemo prije for- mule predočiti još i kulminaciju. Rajevo selo. Die weitaus größte Mehrzahl aller Daten fällt in das Monat Sep- tember, während nur drei dem Oktober und nur ein einziges dem August angehört. Die einzelnen Daten unterscheiden sich auch, was Zeit anbelangt, besonders unter einander, so daß weder ein geo- graphischer noch ein hypsometri- scher Einfluß ersichtlich ist. Nachdem doch eine ziemliche Anzahl von Daten vorhanden ist, so wollen wir vor der Zugsformel auch die Kulmination aufstellen. 21 Kulminacija. — Kulmination. VIII. IX. X. XI. QD qa =a m ar a m STI Agsdadagibadag Wed ae ae, === =, 1 Kulminacija pada već na kraj selidbe u pentadu: IX. 28—X. 2, jer iza nje imamo samo još tri vrlo nejednolično poredana podatka, koji nam daju naslucivati, da tu imamo posla sa zaostalim pticama. Od po- četka selidbe pa do kulminacije teče selidba bez prekida i broj po- dataka postepeno raste. Nr. — Aug. 26. — Novi varoš (XLV.) Nk. — Oct. 28. — Kobiljak (XLVa.) Razmak je veći nego u pri- jašnjim godinama a srednje vrijeme = odlaska je kasnije od lanjskog, dok se sa preklanjskim prilično slaže. Die Kulmination fällt schon auf das Ende des Zuges, in die Pentade: IX. 23—X. 2, denn nach ihr haben wir nur noch drei sehr ungleichmäßig verteilte Daten, welche uns ahnen lassen, daß wir es hier mit Nachzüglern zu tun haben. Vom Anfang des Zuges bis zur Kulmination geht dieser ohne Unterbrechung von Statten und die Anzahl der Daten wächst suk- zessive. R. — 63 dana — Tage. S. v. — Sept. 24. Die Schwankung ist größer als in den vorhergehenden Jahren und das Mittel des Wegzuges fällt spä- ter als im Vorjahre, während es mit jenem aus dem Jahre 1901. ziemlich korrespondiert. + Ciconia ciconia (Linn) XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46° — 46° 30“. Sept. 21. — Zabok. — 160 m. Aug. 15. — Peteranec. — 133 m. (Prolaznica. — Durchziigler.) Sept. 20. — Đurđevac. — 121 m. Premda imamo samo ova tri podatka, od kojih je onajiz Pe- teranca još i u omjeru prama dru- gima jako ran, to demo ipak po- staviti formulu. Onaj rani podatak uvjetovan je možda tim, da je roda prolaznica u tom kraju te da dolazi tako rano iz sjevernijih krajeva i da se prolazeć onuda prije konač- nog odlaska još u južnijim kraje- vima zadrži. Obzwar wir nur diese drei Da- ten besitzen, von denen noch jenes aus Peteranec im Verhältnis zu den anderen sehr friih ist, so werden wir doch die Formel aufstellen. Jenes frühe Datum ist vielleicht darauf zurückzuführen, daß der Storch in jener Gegend Durchzüg- ler ist und daß er so früh aus nördlicheren Gegenden kommt, um sich dort durchziehend vor dem endgiltigen Wegzuge noch in süd- licheren Gegenden aufzuhalten. 22 Nr. — Aug. 15. — Peteranec. Nk. — Sept. 21. — Zabok. R. — 37 dana — Tage. S. v. — Sept. 8. XLVa. zena. — XLVa. Zone. 45° 30‘ — 460. Aug. 17. — Tuževac. — 953 1358 m. Sept. 15. — Javor. — 563—770 m. n 26. — Staro selo. — 110—164 m. Aug. 26. — Hercegovac. — 139 m. Sept. 5. — Kloštar. — 120 m. Aug. 26. — Osijek. — 94 m. U ovoj zoni nalazimo po- datke iz kolovoza i rujna jednako porazdijeljene te su oni razmjerno mnogo raniji nego u prijašnjoj sje- vernijoj zoni. Rani podatak iz Tu- ževca je bezuvjetno posljedica ve like visine mjesta motrenja. Nr. — Aug. 17. — Tuževac. Nk. — Sept. 26. — Staro selo. Razmak je veći od _ razmaka prijašnje zone i nego što je lane bio. Srednje vrijeme odlaska ali pada za čudo ranije, premda je zona juznija; od lanjskog srednjeg vre mena je ovogodišnje nešto kasnije. In dieser Zone finden wir die August- und Septemberdaten gleich- mäßig verteilt und sind sie ver- hältnismäßig viel früher als in der ersten, nördlicheren Zone. Das frühe Datum aus 7uzevac ist jedenfalls die Folge der großen Höhe des Beobachtungsortes. R. — 40 dana — Tage. S. v. — Sept. 4. Die Schwankung ist größer als in der vorhergehenden Zone und im . Vorjahre. Das Mittel des Wegzu- ges aber fällt auffallenderweise früher, obzwar die Zone südlicher liegt; vom vorjährigen Mittel ist das heurige ein etwas späteres. XLV. zona. — XLV. Zone. 459 — 450 30°. Nov. 4. — Bojna. — 225—395 m. Sept. 2. — Lonja. — 98 m. Aug. 20. — Živaja. — 99 m. 26. — Puska. — 98 m. 27. — Crkveni bok. — 96 m. 18. — Cerovljani. — 139—147 m. 25. — Bumbekovača. — 91—95 m. 26. — Kraljeva Velika. — 100 m. . — Jasenovac. (Gosain.) — 94 m. 20. — Jasenovac. (Rokić.) — 94 m. 1 Sept. 6. — Jamarica. — 134 m. Aug. 20. — Novska. — 125 m. » 20. — Rajić. — 118 m. n 24. — Gornji varoš. — 94 m. n 24. — Novi varoš. — 96—99 m. — Gorice. — 139 m. 23 Aug. 20. — Visoka greda. — 91 m. n 24 — Mačkovac. — 94 m. » 26. — Dolina. — 93 m. n 26. — Vrbje. — 97 m. 26. — Laze. — 397 m. » 18. — Klakar. — 89 m. n 26. — Jaruge. — 88 m. 23. — Zupanja. — 86 m. ” Sept. 3. — Gradište. (Šuvić.) — 95 m. Aug. 15. — Gradište. (Živković) — 95 m. „ 18. — Bošnjaci. (Drakulić.) — 85 m. » 26. — Bošnjaci. (Novoselac.) — 85 m. „ 16. — Bošnjaci. (Oršolić) — 85 m. n 19. — Bošnjaci. (Penlić.) — 85 m. „ 15. — Otok. (Blaževac.) — 90 m. » 17. — Otok. (Petković) — 90 m. n 20. — Otok. (Zihovsky.) — 90 m. » 20. — Komletinci. (Gašić.) — 91 m. n 16. — Komletinci. (Kurjaković.) — 91 m. » 19-20. — Komletinci. (Stefanovié.) — 91 m. Oct. Polovica NED Pužovori 108 nr Mitte | Aug. 21. — Nijemci. (Gopić.) — 90 m. n 18. — Nijemci. (Makarević.) — 90 m. ” 25. — Podgrađe. (Cvitić.) — 86 m. Sept. 1. — Podgrađe. (Katušić.) — 86 m. Aug. 25. — Spaćva. — 77—80 m. Sept. 2. — Ilinci. — 84 m. Aug. 16. — Batrovci. — 84 m. n 16. — Morović. (Lozjanin, Ognjanović.) — 85 m. n 17. — Morović. (Sekendek.) — 85 m. » 18. — Morović. (Panić.) — 85 m. » 27. — Adaševci. (Kavedžić.) — 84 m. 31. — Adaševci. (Šoić.) — 84 m. ba) Sept. 19. — Belegiš. — 95 m. n € — Surduk. — 112 m. Od svih podataka ove zone otpada ih jedva jedna sedmina na rujan, dok su ostali iz kolovoza, dakle imamo tu razmjerno mnogo više ranijih podataka nego u pre- đašnjoj, sjevernijoj zoni, što smo imali prilike već i lane istaknuti. Podatak iz Bojne (Nov. 4.) kao što i onaj iz Vukovara otpadaju, jer su svakako daleko prekasni. U osta- lom ne možemo nigdje razabrati Von allen Daten dieser Zone entfällt kaum ein Siebentel auf das Monat September, während die übrigen dem August angehören, also haben wir hier verhältnis- mäßig viel mehr frühere Daten als dies in der vorhergehenden, nörd- licheren Zone der Fall war, was wir schon voriges Jahr hervorzu- heben Gelegenheit hatten. Das Datum aus Bojna (Nov. 4.) 24 ni geografskog ni hipsometrijskog utjecaja. Nr. — Aug. 15. — Gradište, Otok. Nk. — Sept. 19. — Belegiš. Razmak je ovdje dosta ma- len, što je nužna posljedica pretežnih podataka iz kolovoza i ranih rujan- skih podataka. Srednje vrijeme od- laska pada iz istih razloga nešto ranije od srednjeg vremena pređa- šnjih dviju zona. XLIVa. zona. — 44° 30° — wie auch jenes aus Vukovar ent- fallen, da dieselben entschieden viel zu spät sind. Im Übrigen können wir nirgends weder einen geogra- phischen noch einen hypsometri- schen Einfluß konstatieren. R. — 35 dana Tage. S. V. — Aug. 24. Die Schwankung ist hier ziemlich klein, was die natürliche Folge der überwiegenden August und frühen Septemberdaten ist. Das Wegzugsmittel fällt aus denselben Gründen etwas früher als in den vorhergehenden zwei Zonen. XLIVa. Zone. 45°. Aug. 13. — Rajevoselo. — 85 m. 29. — Drenovci. — 87 m. 23. — Soljani. — 83 m. 20.—21. — Podgajci. — 85 m. » 28. — Vrbanja. (Benaković.) 87 m. n 12. — Vrbanja. (Verić.) — 87 m. n 20. — Vrbanja. — (Vuković.) — 87 m. » 20. — Strošinci. — 83 m. 17. — Jamnica. — 85 m. » 16. — Kupinovo. — 78 m. Na žalost imamo iz ove zone jedino podataka iz Srijema, koji ali svi bez iznimke padaju u mjesec kolovoz. Kako se i iz pređašnje zone razabira, imaju istočni krajevi naše domovine uvijek ranije po- datke u pretežnom broju, što nas dovađa do toga, da roda možda pri svom odlasku kod nas putuje najprije od istoka prama zapadu, a da istom onda promijeni smjer se- litbe na jug. Nr. — Aug. 12. Vrbanja. Nr. — Aug. 29. — Drenovci. Radi samih podataka iz ko- lovozu je i razmak tako malen ai 24. — Rađanovci. — 85 m. Leider haben wir in dieser Zone nur Daten aus Sirmien, welche aber alle ohne Ausnahme in das Monat August fallen. Wie auch aus der vorhergehenden Zone ersichtlich ist, haben die östlichen Gegenden unseres Vaterlandes im- mer frühere Daten in der Mehrzahl, was uns dazu führt, daß der Storch bei seinem Wegzuge bei uns erst von Ost nach West zieht um dann erst die Zugrichtung gegen Süden einzuschlagen. R. — 17 dana — Tage. S. v. — Aug. 20. Wegen der reinen August- daten ist die Schwankung so klein srednje vrijeme najranije od svih zona. Jer nam stoji na raspola- ganje priličan broj podataka, to ćemo kao i dosada kod rode selidbu točnije obraditi t. j. prikazati prije- gled formula svih zona i kulmina- ciju a onda istom proračunati op- ćenitu selidbenu formulu. 25 und auch das Mittel ein friiheres als in den übrigen Zonen. Da uns eine ziemliche Anzahl von Daten zur Verfügung steht, so werden wir wie bisher beim Storch den Zug genauer ausar- beiten dh. die Übersicht der For- meln aller Zonen und die Kulmi- nation geben, um dann erst die allgemeine Landesformel zu be- rechnen. Zona Nr. Nk. Früh. Wegz.| Spät. Wegz. Zone XLVL Aug.15. | Mart 21. |. 87 | o Sept. 8. XLVa. ua VA ni 26 a | i jon di XLV. LB: Baris | a | Aug 24 XLVLa la Ka gr ia a, Prijegled formula približno nam pruža istu sliku kao što i pređašnje godine, osobito u zad- njem stupcu. Najraniji odlazak je u glavnom ove godine raniji; geo grafski utjecaj, skoro bi rekli, baš je obratan, jer čim dalje idemo na jug tim raniji datum nalazimo, dok bi to moralo baš obratno biti; naj- kasniji podatak vidimo u XLVa. zoni. U drugom stupcu tablice, koja sadržaje najkasniji odlazak, je po- redak podataka posve isti, naime biva također prama jugu sve raniji a u XLVa. zoni je opet najkasniji. Što smo bili rekli za prvi stupac tablice glede geografskog utjecaja, vrijedi i ovdje. Razmak biva takoder prama jugu sve manji, što je na- ravna posljedica najranijeg i naj- kasnijeg odlaska, samo i tu vidimo u XLVa. zoni najveći razmak, koji se ali dade i opet lako protumačiti iz prvih dvaju stupaca tablice. R. | S. v. Schwank. | Mittel. Die Ubersicht der Formeln gibt uns annäherend dasselbe Bild wie auch im Vorjahre, besonders in der letzen Kolumne. Der früheste Wegzug fällt heuer der Haupt- sache nach früher, der geogra- phische Einfluß ist, fast würden wir sagen gerade ein entgegenge- setzter, denn je weiter wie gegen Süden gehen, ein um so früheres Datum finden wir, wo doch gerade das Gegenteil der Fall sein sollte; das späteste Datum sehen wir in der XLVa. Zone.: In der zweiten Kolumne der Tabelle, die den spä- testen Wegzug enthält, ist die Ver- teilung der Daten ganz dieselbe, sie werden nämlich auch gegen Süden immer frühere und in der XLVa. Zone finden wir wieder das späteste Datum. Die Schwankung wird auch gegen Süden stets klei- ner, was eine natürliche Folge des frühesten und spätesten Wegzuges 26 Zadnji stupac napokon pokazuje posve jednolično padanje datuma prama jugu, kao što je to i lane slučaj bio. Što je tomu pravi uzrok, da se roda u južnijim krajevima ranije seli nego li u sjevernijim i da ona iz sjevernijih onda ne pre lazi preko južnijih, to nije do sada još moguće razjasniti pa će nam možda obilniji materijal iz više go- dina omogućiti i na to pitanje od- govoriti. ist, nur auch hier sehen wir in der XLVa. Zone die größte Schwan kung, welche aber auch leicht aus den ersten zwei Kolumnen zu erklii- ren ist. Die letzte Kolumne endlich zeigt ein vollkommen gleichmäßiges Fallen des Datums gegen Süden, wie dies auch im Vorjahre der Fall war. Was der eigentliche Grund dessen ist, daß der Storch in den südlicheren Gegenden früher zieht als in den nördlicheren und daß er dann aus den nördlicheren nicht über die südlicheren hinwegzieht, dab können wir bis jetzt noch nicht erklären und wird uns vielleicht ein reicheres Material von mehreren Jahren in den Stand setzen auch diese Frage zu beantworten. Kulminacija — Kulmination. am Pentade. — Pentaden. É VIII. IX. | Zona — Zone | [6.0] ca (0 ©) I GAI Le Sia [a | a al /!a | ia Ar dika leli Rev Pda lia | | lolo — = ca ca ca (o ©) = — a XI VI -— I=I=I=>=| = 2|— XLVa. = 1 — 2|— 1| — l1|— 1 XLV. — [13 | 12: | 17 4 ie l1|— XLIVa 2 2 | 6 1 1|-|-| - | —- | — Zbroj — Summe 2 | 17 | 20120| 5| 4|—|1/3|1 Iz ove se skrižaljke vidi, da je selidba najranije započela u XLIVa., dakle najjužnijoj zoni, dok je najdulje trajala u XLVa. Podaci iz rujna, kojih i vrlo malo ima, jako su raštrkani, iz čega razabi- remo, da su tu već više manje radi i o zaostalim komadima. U XLVI. zoni nema kulminacije, jer iz nje imamo samo tri podatka, koja su Aus dieser Tabelle ersehen wir, daß der Zug am frühesten in der XLIVa. Zone begann, die am südliehsten liegt, während er am längsten in der XLVa. Zone dauerte. Die Septemberdaten, deren auch wenige sind, sind sehr zerstreut, woraus wir schließen können, dab wir es hier schon mehr weniger mit Nachzüglern zu tun haben. In još i vrlo udaljena medu sobom. U XLVa. zoni ležala bi kulmina- cija u pentadi: VIII. 24.—28., ali i ta nije točna, jer je ono razmjerno malo podataka nejednolično po pen- tadama razdijeljeno. Očita je kulmi nacija u XLV. zoni i to u pentadi: VIII. 24.—28., u kojoj imamo skoro trećinu podataka cijele zone. Se- lidba ovdje počinje sa jako velikim brojem podataka a iza kulminacije nenadano brzo pada, tako da već iza dvije pentade prestaje. I u zad- njoj zoni, XLIVa., je kulminacija oštro izražena i pada prije nego li u pređašnjoj zoni, naime u pentadu: VIII. 19.—23., iza koje spadne broj podataka odma na jedan. Općenitu kulminaciju mi nalazimo u dvijema pentadama: VIIL 19.—23. i VIII. 24.—28. iza kojih broj podataka ne razmjerno naglo pada, tako da možemo početkom rujna smatrati pravu selidbu već dovršenom, Pred kulminacijom vidimo isto tako brzo rastenje podataka, jer ova nastupa već u trećoj pentadi iza početka selidbe. Na koncu cijele ove točne obradbe neka još slijedi općenita formula. Nr. — Aug. 12. — Vrbanja (XLIVa.) Nk. — Sept. 26. — Staro selo (XLVa.) Razmak je nešto veći nego li u ijednoj zoni a srednje vrijeme od- laska se skoro podudara sa sred- 27 der XLVI. Zone ist keine Kulmi- nation ersichtlich, weil wir aus derselben nur drei Daten besitzen, welche noch außerdem sehr weit auseinander liegen. In der XLVa. Zone würde die Kulmination in der Pentade: VIII. 24—28. liegen, aber auch diese ist nicht genau, weil die wenigen Daten sehr ungleich mäbig in den :Pentaden verteilt sind. Klar ausgedrückt ist die Kul- mination in der XLV. Zone und zwar in der Pentade: VIII. 24.—28,, in der fast ein Drittel aller Daten der ganzen Zone vorhanden ist. Der Zug beginnt hier mit einer sehr großen Anzahl von Daten und nach der Kulmination fällt er gegen alles Erwarten rasch, so dab er bereits nach zwei Pentaden endet. Auch in der letzten Zone, der XLIVa., ist die Kulmination scharf ausgeprägt und fällt früher als in der vorhergehenden Zone, nämlich in die Pentade VIII. 19—23., nach welcher die Anzahl der Daten so- fort auf eins fällt. Die allgemeine Kulmination finden wir in zwei Pentaden: VIII. 19—23. und VIII. 24—28., nach welchen die Anzahl der Daten unverhältnismäßig schnell fällt, so daß wir anfangs September den eigentlichen Zug schon als beendet betrachten können. Vor der Kulmination sehen wir ein ebenso rasches Steigen der Daten, denn dieselbe liegt bereits in der dritten Pentade nach Anfang des Zuges. Zum Schluß möge jetzt noch auf die ganze genaue Bearbeitung die allgemeine Formel folgen. R — 45 dana Tage. 5. V. — Aug. 25. Die Schwankung ist etwas grösser als in irgend einer Zone und das Mittel des Wegzuges fällt 28 njim vremenom XLV. zone te jera- nije nego u pređašnjim dvjema godinama. premda kulminacija pada u iste pentade. fast mit jenem aus der XLV. Zone zusammen, ist aber ein friiheres als in den zwei vorhergehenden Jahren, obzwar die Kulmination in dieselben Pentaden fällt. + Ciconia nigra (Linn.) XLVa. — Aug. 28. — Mostari. XLV. — , 25. — Crkveni bok. x — Sept. 25. — Jasenovac. — 6. — Novi varoš. ” ” th) — Sept. 30. -- T. ” » bb] ” — »n 26. — Morović. — Sept. 2. — Adaševci. (Kavedžić.) — Aug. 30. — Bošnjaci. (Drakulić.) == 21. — Bošnjaci. (Oršolić.) — Bošnjaci (Novoselac.) — Bošnjaci. (Penlić.) — Aug. 21. — Nijemci. — 26. — Batrovci. — 3. — Adaševci. Soil.) 1 ba] ” XLIVa. — Oct, 10. — Jamina. — Oct. 12. — Strošinci. — 11. — Rađanovci. 1 ” _ 16. — Kupinovo. » ” Podaci ove serije potiču iz tri razna mjeseca ; najviše, naime skoro polovica, pada u kolovoz, dok su samo tri podatka iz listopada a ostalo pripada mjesecu rujnu. U glavnom se ipak vidi, da crna roda dulje zaostaje u našim krajevima od bijele. Nr. — Aug. 16. — Kupinovo (XLIVa.) — Strošinci (XLIVa.) Nk. — Oct. 12. Razmak stoji među razma- cima pretprošle i prošle godine a srednje vrijeme je dosta ranije. Die Daten dieser Serie ge- hören drei verschiedenen Monaten an; die meisten, nämlich fast die Hälfte ist aus dem August, während nur drei Daten in den Oktober fallen und das übrige stammt aus dem September. Im großen Ganzen sieht man doch, daß der Schwarz- storch länger bei uns bleibt als der weibe. R. — 57 dana Tage. S. Poi == Sept. 8. Die Schwankung liegt zwi- schen den Schwankungen der vor- hergehenden zwei Jahre und das Mittel ist ein ziemlich früheres. +9+ Columba venas (Linn.) XLVI. — Nov. 14. — Peteranec. XLVa. — Oct. 24. — Zagreb. ” — » 15. — Hrsovo. Rida Veoh 22. — Kotarana. 29 XLV. — Sept. 17. — Gornji varoš. A — Dec. 7. — Novi varoš. ” — Sept. 22. — Rogolje. » — Oct. Todo — Visoka greda. ” Eu, 2. — Mašić. „ — „830. — Kovačevac. n — Nov. 7. — Nijemci. XLIVa. — Aug. 20. — Vrbanje. » — Oct. 17. — Kupinovo. Podatak iz Vrbunje (Aug. 20.) je na svaki način za ovoga goluba preran te se mora ispustiti. Od ostalih podataka pada polovica u mjesec listopad. Podatak iz Novog Varoša (Dec. 7.) odnosi se možda već na prezimljenje ali je i za selidbu još moguć, pa ćemo ga zato za- držati. Das Datum aus Vrbanja (Aug. 20.) ist fiir diese Taube auf jeden Fall zu früh und muß daher weg- fallen. Von den übrigen Daten fällt die Hälfte in das Monat Oktober. Das Datum aus Novi Varoš (Dec. 1.) bezieht sich vielleicht schon auf Uberwinterung aber es ist auch noch für den Zug möglich, deshalb wollen wir es beibehalten. Nr. — Sept. 17. — Gornji varo$ (XLV.) R. — 81 dan Tage. Nk. — Dec. 7. — Novi varoš (XLV.) S v. — Oct. 22. + Columba palumbus (Linn.) XLVI. — Nov. 13. — Peteranec. XLVa. — Oct. 20. — Tuževac. n — Sept. 26. — Staro selo. n — Oct. 15. — Ivanska. XLV. — Nov. 23. — Rijeka. no — Oct. 6. — Žirovac: » > n 12. — Ljeskovac. n > » 21. — Kotarana. n — Sept 17. — Gornji varoš. n — Dec. 7. — Novi varoš. n. — Sept.27. — Rogolje. » > n 24 — Visoka greda. n — Oct. 2. — Mašić. » — » 80. — Kovačevac. pil ,,,,805 — Nijemci. PRIORE Pop 6. — Adaševci. XLIVa. — Sept. 30. — Senj 29. — Vrbanja ” — Nov. ” » Podatak iz Novog varosa (Dec. 7.) je za goluba grivnjaša, koji kod nas ne prezimljuje prekasan, pa 5. — Strošinci. Das Datum aus Novi varoš (Dec. 7.) ist für die Ringeltaube, die bei uns nicht überwintert, zu 30 zato se ne može uzeti u račun. Od ostalih podataka otpada polovica na mjesec listopad, dva na studeni a ostalo na rujan. U cijeloj seriji se ne opaža kao što ni kod prijaš- nje vrsti nikakav geografski ili- hipsometrijski utjecaj. Nr. — Sept. 17. — Gornji varoš (XLV.) 23. — Rijeka (XLVa.) Nk. — Nov. Razmak je veći nego lane, jerje selidba prije započela. Srednje vrijeme odlaska ali je ranije, što smo imali prilike kod više vrsti opaziti, iz čega možemo zaključi- vati, da se je selidba ove jeseni u opće ranije zbila. spät und kann deshalb nicht in Rechnung gezogen werden. Von den anderen Daten entfällt die Hälfte auf das Monat Oktober, zwei auf den November und das Übrige auf den September. In der ganzen Serie ist wie auch bei der vorigen Art weder ein geographi- scher noch ein hypsometrischer Einfluß zu ersehen. R. — 67 dana Tage. S. v. Oct. 14. Die Schwankung ist grösser als im Vorjahre, weil der Zug früher begann. Das Wegzugsmittel aber ist ein früheres, was wir schon bei mehreren Arten zu beobachten Gelegenheit hatten, woraus wir schließen können, daß der Zug in diesem Herbste überhaupt früher vor sich ging. + Coracias garrulus Linn. XLVI. — Sept. 19. — Sokolovac. n — » 20. — Rijeka. n > » 10. — Peteranec, XLVa.— „ 23 — Mostari. XLV. — Aug. 30. — Novska. n — Sept. 15. — Gornji varoš. n — » 15. — Novi varoš. n > n 1 — Gorice. — Oct. 29. — Gradiste. » ” XLIVa. — ” Dvije trećine svih podataka padaju u mjesec rujan. Podatak iz Gradista (Oct. 29.) nije ničim oprav- dan, te mora kao daleko prekasan otpasti. Isto je slučaj i sa podatkom iz Mireva (Oct. 30.), kod kojega mjesta već radi njegove velike vi- sine tako kasan podatak nije mo- — , 12. — Bošnjaci. — Sept. 2. — Nijemci. — 14. — Adaševci. Oct. 30. — Mirevo — Sept. 21. — Kupinovo. Zwei Drittel aller Daten fallen in das Monat September. Das Da- tum aus Gradište (Oct. 29.) ist durch nichts begründet und mub daher als zu spät wegfallen. Dasselbe ist auch bei dem Datum aus Mirevo (Oct. 30.) der Fall, bei welchem Beobachtungsorte schon wegen guć. Iz ostalih podataka dobijemo slijedeću formulu : Nr. — Aug. 30. — Novska. (XLV.) Nk. — Oct. 12. — Bošnjaci (XLV.) Radi toga, što smo prekasne podatke ispustili, smanjio se jei razmak prama lanjskom a srednje vrijeme opet se posve sa lanjskim slaže. 31 seiner großen Höhe kein so spätes Datum möglich ist. Aus den übri- gen Daten erhalten wir folgende Formel: R. — 43 dana — Tage. S. Veri Sept. 16. Wegen eliminierung der spä- ten Daten verkleinerte die Schwankung gegen die vor jährige und das Mittel wieder kor- respondiert vollkommen mit dem- jenigen des vorigen Jahres. sich auch + Coturnix coturnia (Linn.) XLVI. — Sept. 20. — Gornja Rijeka. nn. 28. — Brđani. no > Nov. 1. — Peteranec. n — Sept. 29. — Virje. n — Oct. Erra: — Ferdinandovac. XLVa — „ 12. — Fuka. n — Nov. 24. — Kaniška Iva. XLV. — Sept. 20. — Mrkopalj. n — Jul. 30. — Mali Gradac. n — Oct. 20. — Ljeskovac. n > a» 6 — Jamarica. sn > n 9. — Novska. n — Sept. 21. — Novi varoš. n > n 1 — Gorice. n > » 20. — Nijemci. » o — Oct. 26. — Adaševci. n — 15. — Bukovac. XLIVa. — Aug. 28. — Senj. a — Oct. 28. — Šalamunić. » — Sept. 2. — Frkašić. Pi — » 18. — Kupinovo. Podaci iz rujna i listopada su skoro na jednake dijelove po- razdijeljeni. Podatak iz Malog Graca (Jul. 30.) je na svaki način daleko preran za odlazak prepelice pa mora zato otpasti. I senjski podatak (Aug. 28.) je razmjerno ran, osobito kada uzmemo u obzir južni položaj mjesta motrenja, ali može ostati, Die Daten aus dem Monate September und Oktober sind fast zu gleichen Teilen verteilt. Das Datum aus Mali Gradac (Jul. 30.) ist auf jeden Fall für den Wegzug der Wachtel zu früh und muß des- halb wegfallen. Auch das Datum aus Senj (Aug. 28.) ist verhältnis- mäßig früh, besonders wenn man 32 jer ne upliva ba$ na srednje vrijeme die südliche Lage des Beobach- odlaska. tungsortes in Erwägung zieht, aber es kann bleiben, weil es eben das Mittel nicht beeinflußt. Radi dovoljnog broja poda- Wegen der genügenden Anzahl taka ćemo prije formule najprije der Daten wollen wir vor der For kulminaciju prikazati. mel erst noch die Kulmination be- rechnen. Kulminacija. — Kulmination. VINI. X. XI. A GY De = ce: a a A m a = a Gi ri © = = Su a re AA INE 12 ——14—21835 11.12 — — — — 1 Iz ove skrižaljke vidimo, da Aus dieser Tabelle ersehen wir, se prava selidba zbiva u mjesecu daß der eigentliche Zug im Mo- listopadu, jer su tu sve pentade nate September vor sich geht, weil podacima ispunjene, dok pred tim hier alle Pentaden Daten besitzen, a po gotovo iza tog mjeseca ima während vor und besonders nach dosta praznih pentada. Kulminacija diesem Monate genug leere Pen- se ne dade posve to@no izraziti. taden vorhanden sind. Die Kulmi- Jedna bi lezala u pentadi: IX. nation läßt sich nicht ganz genau 18—22, koja se ali ne može sma- bestimmen. Eine würde sich in der trati pravom kulminacijom, jer ne Pentade: IX. 18—22. befinden, leži u vremenu prave selidbe. Druga welche aber nicht für die eigent- je u pentadi: X. 8—12, ali je raz- liche Kulmination angesehen wer- mjerno slaba. den kann, da sie nicht in die Zeit des eigentlichen Zuges fällt. Die zweite liegt in der Pentade: X. 8—12, ist aber verhältnismäßig schwach. Nr. — Aug. 28. — Senj (XLIVa.) R. — 88 dana — Tage. Nk. — Nov. 24. — Kaniška Iva (XLVa.) S. v. — Sept. 20. Razmak kao što i srednje vri- Die Schwankung wie auch das jeme odlaska leže sa svojim ovo- Wegzugmittel liegen mit ihren heu- godišnjim vrijednostima izmedu rigen Werten zwischen jenen der . razmaka i srednjih vremena prijaš- zwei vorhergehenden Jahre. njih dviju godina. > Cree crex (Linn) XLV. — Aug. 30. — Bukovac XLIVa. „ 17. — Senj. + Cuculus canorus Linn. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46° — 46 304 Aug. 28. — Petrovsko. — 280-492 m. 3. — Gornja Rijeka. — 206 m. th) Jul. 2. — Ribnjak. — 258 m. n 20. — Brđani. — 184 m. Oct. 20. — Peteranec. — 133 m. Jul. 5 — Virje. — 135 m. 33 6. — Botinovac. — 245—29%2 m. 4. — Sokolovac. — 180—223 m. Sept. 15. — Đurđevac. — 121 m: početak f » Anfang \ Pretežna množina podataka pada u mjesec srpanj. Podatak iz Peteranca (Oct. 20.) je za kukavicu prekasan te se zato kod proračuna- vanja formule ispušta. Hipsome- trijski utjecaj se nigdje ne opaža. Nr. — Jul. 2. — Ribnjak. Nk. — Sept. 15. — Ferdinandovac. Radi prilično kasnog podatka iz rujna je razmak tako velik. Srednje vrijeme je zato ali ipak mnogo ranije nego li što je lane bilo. — Ferdinandovac. 113 m. Die iiberwiegende Mehrzahl der Daten fällt in das Monat Juli. Das Datum aus Peteranec (Oct. 20.) ist für den Kuckuck zu spät und wird daher bei Berechnung der Formel eliminiert. Hypsometrischer Ein- flub ist keiner zu bemerken. R. — 75 dana — Tage. S. v. — Jul. 26. Wegen des ziemlich späten Datums aus dem September ist die Schwankung so groß. Das Mittel ist aber dennoch ein viel früheres als voriges Jahr. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45° 30° — 469, Aug. 30. — Sošice. — 582 m. 14. — Javor. — 563—-(70 m. n Jun. 29. — Novo selo. — 805 m. Jul. 17. — Poklek. — 775 m. Oct. 24. — Kobiljak. — 106. Sept. 17. — Draganec. — 158 m. Aug. 15. — Hrsovo. — 124—132 m. Jul. 9. — Hercegovac. — 139 m. Sept. 10. — Kloštar. — 120 m. Julie = Prtomaćas = Klb m: U ovoj zoni nalazimo već kasnije podatke nego li u pređaš- njoj, što posvema odgovara juž- nijem položaju njenom. Samo po- datak iz Kobiljaka (Oct. 24.) se ne dade ničim opravdati pa zato i ot- pada. Kod nekih mjesta motrenja ove zone _ možemo i hipsometrijski utjecaj konstatovati. In dieser Zone finden wir schon spätere Daten als in der vorher- gehenden, was auch ihrer südli- cheren Lage vollkommen entspricht. Nur das Datum aus Kobiljak (Oct. 24.) li8t sich durch nichts begründen und fällt deshalb auch weg. Bei einigen Beobachtungsorten dieser Zone können wir auch einen hypso- metrischen Einfluß konstatieren. 3 34 Nr. — Jun. 29. — Novo selo. Nk. — Sept. 17. — Kloštar. Razmak je jako velik, što ima svoj uzrok s jedne strane u vrlo ranom podatku iz lipnja a s druge u kasnom podatku iz rujna. Srednje vrijeme je radi veće množine kasni- jih podataka kasnije nego li u pr- voj zoni a i kasnije od lanjskog. R. — 80 dana — Tage. S. v. — Aug. 5. Die Sehwankung ist sehr grob, was einerseits in dem sehr friihen Junidatum anderseits im späten Septemberdatum seinen Grund hat. Das Mittel ist wegen der größeren Anzahl späterer Daten ein späte- res als in der ersten Zone und auch als im Vorjahre. XLV. zona. — XLV. Zone. 45° — 45% 30“. Jun. 28. — Mrkopalj. — 824 m. Jul. 4 — Omar. — 708—1056 m. n 6. — Vrbovsko. 506—578 m. Sept. 29. — Drežnica. (Butković.) — 574 m. Jun. 29. — Drežnica. (Uzelac.) — 574 m. n 21. — Tisovac. — 685 m. n 17. — Gomirje. — 437 m. Aug. 30. — Staro selo. — 139-152 m. » 20. — Bojna. — 225—395 m. n 16. — Buzeta. (Crevar.) — 208—370 m. n 18. — Buzeta. (Davidović.) — 208—370 m. Jul. 10. — Žirovac. (Adamović.) — 305 m. » 9 — Žirovac (Crnobrnja.) — 305 m. Aug. 18. — Klasnić. — 208 m. Jul. 8. — Gvozdansko. — 167—252 m. n 6. — Majdan. — 200 m. n 20. — Mali Gradac. — 242 m. n 12. — Košna. — 222—261 m. n 10. — Kotarana. — 148—341 m. n 4 — Hrastovica. — 155 m. Aug. 28. — Babina rijeka. — 231 m. Sept. 22. — Lonja. — 98 m. „ 19. — Živaja. — 99 m. n 19. — Crkveni bok. — 96 m. n 18 — Puska. — 98 m. Aug. 18. — Bumbekovača. 91—95 m. Sept. 18. — Kraljeva Velika. — 100 m. n 10. — Jamarica. — 134 m. Aug. 8. — Novska. — 125 m. » 26. — Gornji varoš. — 94 m. no 26. — Novi varoš. — 96—99 m. Jul. 17. — Cage. — 136—280 m. — Ratkovac. — 142 m. — Gorice. — 139 m. Aug. 10. — Visoka Greda. — 91 m. Jun. 27. — Mašić. — 139 m. » 25. — Mačkovac. — 94 m. Jul. 20. — Kovačevac. — 133—219 m. n 2. — Tisovac. - 442-460 m. Oct. 27. — Gradiste — 95 m. Jul. 6. — Bošnjaci. (Drakulić.) — 85 m. Sept. 18. — Bosnjaci. (Penlié.) — 85 m. Jul. 20. — Batrovci. — 84 m. » 20. — Morović. (Lozjanin.) — 85 m. Aug. 20. — Morović. (Ognjanović.) — 85 m. Sept. 14. — Morović. (Panić.) — 85 m. Oct. 7. — Adaševci. — 84 m. U cijeloj seriji vidimo najviše podataka iz srpnja i kolovoza, dok ih iz lipnja i rujna ima dosta malo, naime samo jedna trećina svih. Napadni su različni podaci iz istih mjesta kao što oni iz Dreénice, Bošnjaka i Morovića, koji se katkad za više mjeseca razlikuju, a od kojih se rani sjegurno odnose na vrijeme, kada se kukavica zadnji puta čula. Prekasni podaci iz mjeseca listo- pada moraju se i ovdje opet iz- ostaviti, jer nijesu ničim opravdani. U ovoj zoni već donjekle razabi- remo hipsometrijski utjecaj, osobito u zapadnim krajevima, gdje su sama mjesta motrenja velikih visina i gdje zato i nalazimo rane pače i lipanjske podatke. Nr. — Jun. 25. — Mačkovac. Nk. — Sept. 22. — Lonja. I opet je razmak iz poznatih razloga tako velik. Ispustivši nekoje prerane i prekasne podatke dobili smo srednje vrijeme, koje se posve podudara sa srednjim vremenom In derganzen Serie sehen wir die meisten Daten aus den Mo- naten Juli und August, wiihrend aus dem Juni und September ziem- lich wenige vorhanden sind, näm- lich nur ein Drittel aller Daten. Auffallend sind die verschiedenen Daten aus denselben Orten, wie jene aus Drežnica, Bošnjaci und Morović, welche manchmal um ei- nige Monate differieren und von denen sich die frühen Daten sicher auf die Zeit beziehen, in der der Kuckuck zum letztenmal gehört wurde. Die zu späten Daten aus dem Oktober müssen auch hier wieder eliminiert werden, da sie durch nichts begriindet sind. Im dieser Zone sieht man schon ziem- lich den hypsometrischen Einfluß, besonders in den westlichen Ge- genden, wo fast ausschließlich Beobachtungsorte mit großen Hö- hen vorkommen und wo wir des- halb auch frühe, ja sogar Junidaten finden. R. — 89 dana — Tage. S. v. — Aug. 5. Und wieder ist die Schwan- kung aus bekannten Gründen eine so große. Nach eliminirung einiger zu früher und zu später Daten er- hielten wir ein Mittel, welches dem- * 36 pređašnje zone, ali je ipak kasnije od lanjskog. jenigen der vorigen Zone vollkom- men gleich ist aber früher als das vorjährige fällt. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 440 30° — 450. . — Duliba. (Butković.) — 556 m. Jul 18 Le 3. — Duliba. (Vukelić.) — 556 m. Aug. 10. — Sinac. — 462 m. Oct. 31. — Novi. — 565 m. Jul. 28. — Krbavica. (Lulić.) — 657 m. 10. — Priboj. — 673 m. 10. — Frkašić. — 644 m. 2 Sept. 11. — Kosa. — 676 m. Aug. 10. — Kupinovo. 78 m. Kao što u pređašnjoj zoni tako se i u ovoj opaža hipsometrijski utjecaj. Najviše podatakaimamo iz visokih zapadnih krajeva naše do- movine pa zato su i rani srpanjski podaci u pretežnoj većini. Podatak iz Novog (Oct. 31.) jei ovdje daleko prekasan pa se zato ispušta. Nr. — Jul. 10. — Priboj, Frkašić. Nk. — Sept. 11. — Kosa. Razmak je ovdje najmanji, jer nema kasnih podataka a srednje vrijeme je opet radi mnogih ranih podataka samo za dva dana kasnije nego li u najsjevernijoj našoj zoni, a ranije nego li u ostalim zonama. Budući da smo obradili ovako svaku zonu napose, neka sada sli- jedi prijegled njihovih formula. 22. — Krbavica. (Rajković.) — 657 m. Wie in der vorhergehenden Zone so ist auch in dieser der hypsometrische Einfluß ersichtlich. Die meisten Daten besitzen wir aus den hohen westlichen Gegenden unseres Vaterlandes und deshalb sind auch die frühen Julidaten in überwiegender Mehrzahl vor- handen. Das Datum aus Novi (Oct. 51.) ist auch hier viel zu spät und wird daher weggelassen. R. — 63 dana — Tage. S. DR Jul. 28. Die Schwankung ist hier am kleinsten, weil keine sehr späten Daten vorhanden sind und das Mittel ist wieder wegen der vielen frühen Daten nur um zwei Tage später als in unserer nördlichsten Zone und früher als in den übrigen. Nachdem wir so jede Zone einzeln bearbeitet haben, möge jetzt die Übersichtstabelle ihrer Zugs- formeln folgen. 37 U prvom stupcu ove tablice ne nalazimo za pravo nikakove zakonitosti. Najkasniji podatak za najraniji odlazak pada doduše u najjužniju zonu ali zato su u XLVa. i XLV. zoni ovi podaci mnogo ra- niji nego li u ostalim zonama, što se ima pripisati hipsometrijskom utjecaju mjesta motrenja tih zona. Podaci za najkasniji odlazak padaju postepeno prama jugu sve kasnije, kako je to kod jesenske selidbe i opravdano. Jedinu iznimku čini naj- južnija naša zona sa najranijim po- datkom, čemu leži uzrok i opet u hipsometrijskom utjecaju. Razmak također prama jugu sve više raste jer biva najkasniji odlazak sve kas- niji, samo je i opet u zadnjoj zoni najmanji, jer nema baš kasnih po- dataka radi dosta znatne visine mjesta motrenja. Sto se srednjeg vremena odlaska tiče, to je ono naj- ranije u najsjevernijoj zoni, zatim slijede dvije zone sa jednakim vri- jednostima, od kojih je druga po- sljedica mnogih ranih podataka a napokon je u zadnjoj zoni srednje vrijeme opet razmjerno rano radi hipsometrijskog utjecaja dotično opet uzrokovano po mnogim ranim podacima. Zona Nr. Nk. R. Se, Wi Zone Früh. Wegz.| Spät. Wegz.| Schwank. Mittel. XLVI Jul. 2. Sept. 15. 75 ) % Jul. 26. XLVa. Jun. 29. rd | (80 | = Aug. 5. RLY. si 12 122. | 89 : ko fo E XLIVa. Jul. 10. SOL 63 E Jul. 28. In der ersten Kolumne der Tabelle finden wir eigentlich keine wahre Gesetzmäßigkeit. Das spä- teste Datum für den frühesten Weg- zug fällt zwarin die südlichste Zone, aber dafür sind diese Daten in der XLVa. und XLV. Zone viel frühere als in den übrigen Zonen, was dem hypsometrischen Einfluße der Be- obachtungsorte dieser Zonen zu- zuschreiben ist. Die Daten für den spätesten Wegzug fallen sukzessive gegen Süden stets später, wie dies für den Herbstzug auch begründet ist. Die einzige Ausnahme bildet unsere südlichste Zone mit dem frühesten Datum, wofür der Grund wieder im hypsometrischen Einfluß liegt. Die Schwankung wächst auch gegen Süden, weil der späteste Weg- zug stets später fällt, nur ist sie in der letzten Zone wieder am kleinsten, weil eben keine besonders späten Daten wegen der ziemlichen Höhe der Beobachtungsorte vor- handen sind. Was das Wegzugmittel betrifft, so ist dieses in der nörd- lichsten Zone am frühesten, darauf folgen zwei Zonen mit denselben Werten, von denen der zweite die Folge vieler früher Daten ist und endlich ist in der letzten Zone das Mittel wieder ein verhältnismäßig frühes wegen des hypsometrischen 38 Einflusses, respektive wieder ver- ursacht durch die vielen frühen Daten. Kulminacija. — Kulmination. 4 : 2 g ž Pentade. = Pentaden. : Zona IE VII | -| pur | 10% Zone la | 12/2 8 |»|_ el28đ al _alSlf LI Tla kaka NATA ITI ad Add PLATA A Boo RSA RN Bh ola jojo /điH IT XLVI. >| 221i 11—| 11—|—\— | .1:)— | 1. — = | | xXuovası, Dei — | 11—|—-|— | —-|— | 2/—|— | ii m XUV. |16]:8] 814) ml4l=|—| 1] 2105 ae ee | | Ba Vi i GR GS hl) ale = mn gro | el 6| 8| 7| 8| 6| 1| 1| 1] 3| 7] a| 8| 2| 1] 8| 8| 6 Kao što lanjske godine tako možemo i ove konstatovati samo veliku nepravilnost u jesenskoj se- lidbi kukavice. Selidba jako dugo traje, obuhvaća u svem 18 pentada, koje su doduše sve ispunjene, ako zbrojimo podatke svih zona, dok u pojedinim zonama nalazimo vrlo mnogo praznih pentada, iz kojih ipak možemo zaključivati na pre- kidanja selidbe. Što se kulminacija pojedinih zona tiče, ne da se ništa stalna odrediti, jer njih faktično niti nema. Isto tako teško je od- rediti kulminaciju zajedničku za sve zone; imali bi ih za pravo dvije, naime odma na početku selidbe u pentadi: VII. 5—9. a onda u drugoj polovici njenoj u pentadi: VIII. 14 do 18., ali ni te nijesu posve jasne radi posve nepravilnog razmještaja brojeva podataka. Napadno je, kako selidba sa razmjerno velikim brojem podataka rano počinje, pa se onda s istim brojem podataka kasno svr- Wie im Vorjahre so können wir auch heuer nur eine grobe Un- regelmäßigkeit im Herbstzuge des Kuckucks konstatieren. Der Zug währt sehr lange, er umfaßt im Ganzen 18 Pentaden, welche zwar alle ausgefüllt sind, wenn wir die Daten aller Zonen summieren, während wir in den einzelnen Zonen sehr viel leere Pentaden vorfinden, aus denen wir doch auf Unterbrechungen des Zuges schlies- sen können. Was’die Kulminationen der einzelnen Zonen betrifft, so läßt sich nichts Genaues bestimmen, da sie faktisch eigentlich gar nicht existieren. Ebenso schwer ist die allgemeine Kulmination für alle Zonen zu konstatieren; eigentlich hätten wir deren zwei, nämlich gleich am Anfang des Zuges in der Pentade: VII 5—9. und in der zweiten Hälfte desselben, in der Pentade: VIII. 14—18., aber diese sind nicht vollkommen klar aus- $ava. Naravska stvar, da se na te- melju ovakih nepravilnih podataka ne možemo upuštati u kakve za- ključke, kad ni ne znamo, što je uzrok tim nepravilnostima, premda evo već druge godine nastupaju, A sada napokon neka slijedi još općenita formula. Nr. — Jun. Razmak se posve slaže sa razmakom u XLV. zoni, jer u nju padaju oba podatka, pa i sa lanjskim razmakom, dok je od preklanjskog samo za tri dana manji. Srednje vrijeme je mnogo ranije od sred- njeg vremena u pretprošloj godini, ali se u glavnom slaže sa lanjskim. 25. — Mačkovac (XLV.) Nk. — Sept. 22. — Lonja (XLV.) 39 gedriickt wegen der ganz unregel- mäßigen Verteilung der Daten- zahlen. Auffallend ist es, wie der Zug mit einer relativ groben Datenzahl früh beginnt und wie er dann mit derselben Datenzahl spät endet. Natürlich können wir uns auf Grund derartiger unregel- mäßiger Daten in keine Schlüsse einlassen, da wir nicht einmal wis- sen, was die Ursache dieser Un- regelmäßigkeiten ist, obzwar sie doch schon jetzt das$zweite Jahr auftreten. Und jetzt möge noch die all- gemeine Landesformel folgen. R. — 89 dana — Tage. S. v. — Aug. 3. Die Schwankung ist voll- kommen dieselbe wie in der XLV. Zone, da beide Daten ihr ange- hören, und auch wie im Vorjahre, während sie nur um drei Tage kleiner ist als im Jahre 1901. Das Mittel ist ein viel früheres als in diesem Jahre, korrespondiert aber der Hauptsache nach mit dem vor- jährigen. > Cyanecula eyanecula (Wolf. početak \ XLVI — Sept. Anfang f — Gornja Rijeka. > Cypselus apus (Linn.) ovali 24. — Osijek. XLV. — Aug. 15. — Mali Gradac. Niliva; “4 konac \ Na žalost imamo premalo po- dataka a da bi mogli proračunati formulu. Prama jugu bivaju podaci sve kasniji, što bi moglo možda imati svoj uzrok u geografskom utjecaju. Ende | Rajevo selo. Leider haben wir zu wenig Daten um die Formel berechnen zu können. Gegen Süden werden die Daten stets später, was viel- leicht seinen Grund im geographi- schen Einfluß haben könnte. + Cypselus melba (Linn.) XLIVa. — Aug. 24. — Senj. 40 > Fulica atra Linn. — Sept. 6. — Cage. — Dec. 28. — Osijek. — Oct. 47 Batkovaci — Aug. 28. — Mašić. XLIVa. — Sept. 29. — Kupinovo. Serija podataka je vrlo $a- rena; šteta samo što ih ima tako malo. Podatak iz Osijeka (Dec. 28.) se odnosi na prezimljenje, što se kod nas dosta često, pače skoro re dovito, događa. Nr. — Sept. Premda smo podatak iz Ma- sica (Aug. 28.) kao daleko preran ispustili, to je ipak razmak još vrlo velik radi ranih podataka s jedne strane i podatka iz prosinca s druge. Srednje vrijeme je i kod ove vrsti nešto ranije nego li prije dvije godine. 6. — Cage (XLV.) Nk. — Dec. 28. — Osijek (XLVa.) Die Serie der Daten ist sehr bunt; leider sind ihrer nur wenige. Das Datum aus Osijek (Dec. 28.) bezieht sich auf Überwinterung, was bei uns ziemlich häufig, ja sogar fast regelmäßig, vorkommt. R. — 103 dana — Tage. S v. — Oct. 17. Obzwar wir das Datum aus Mašić (Aug. 28.) als ein viel zu frühes eliminiert haben, so ist die Schwan- kung dennoch immer noch sehr groß wegen der frühen Daten einerseits und des Dezemberdatums ander seits. Das Mittel ist auch bei dieser Art ein etwas früheres als vor zwei Jahren. -O> Gallinago gallinago (Linn.) ABER, nd, 25. — Vrbovec. > Garzetta garzetta (Linn.) XLIVa — Aug. 15. — Kupinovo. > Grus grus (Linn) XLVI. XLV. » —. Nov. — Oct. 1. — Radoboj. 29. — Gomirje. — Sept. 20. — Musulinski potok. Nr. — Sept. 20. — Musulinski potok (XLV.) R. — 42 dana — Tage. Nk. — Nov. 1. — Radoboj (XLVI.) S. v — Oct. 17. + Hirundo rustica Linn. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46°.— 46° 30‘ Sept. 15. — Đurmanec. — 189 m. n 30. — Petrovsko. — 280—492 m. Oct. 1. — Zabok. — 160 m. Sept. 20. -— Radoboj. — 257 m. » 12. — Sv. Križ. — 253 m. n 29. — Gornja Rijeka. — 206 m. Sept. 21. — Ribnjak. — 258 m. . 27. — Sesvete. — 146 m. 41 Sept. 24. — Botinovac. — 245—292 m. » 20. — Sokolovac. — 180—223 m. 25. — Brđani. — 184 m. 17. — Rijeka. — 164 m. ” Oct. 7. — Pešćenik. — 207—258 m. Sept. 20. — Peteranec. — 133 m. n 26. — Virje. — 155 m. n 80. — Đurđevac. — 121 m. Aug. 25. — Storgina greda. — 112 m, konac Ende Dok je lane u ovoj zoni bilo najviše listopadskib podataka, to ih ove godine ima najviše iz rujna, što nam već može služiti dokazom, da se je selidba ranije zbila. Iz listopada imamo samo dva podatka i to iz početka mjeseca. Dva su po: datka također iz konca kolovoza, dakle razmjerno jako rana; mi ih ali možemo zadržati, jer baš ne uplivaju osobito na srednje vri- jeme odlaska. Sept. Nr. — Aug. 25. — Storgina greda. Nk. — Oct. 7. — Pešćenik. Razmak je samo za jedan dan veći od lanjskog a srednje vrijeme ranije, kako to nužno slijedi iz toga, što su podaci u opće raniji. \ — Ferdinandovac. — 113 m. Während voriges Jahr in dieser Zone am meisten Oktober- daten vorhanden waren, so sind heuer die Septemberdaten in der überwiegenden Mehrzahl, was uns schon als Beweis dienen kann, dab der Zug früher von Statten ging. Aus dem Oktober haben wir nur zwei Daten und zwar aus dem Anfange des Monats. Zwei Daten sind auch aus dem Ende August, also verhältnismäßig sehr früh; wir können sie aber beibehalten, da sie das Wegzugmittel nicht besonders beeinfluben. R. — 43 dana — Tage. S. Mer Sept. 21. Die Schwankung ist nur um einen Tag größer als im Vorjahre und das Mittel früher, wie dies notwendig daraus folgt, daß die Daten im Allgemeinen frühere sind. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45% 30“ — 460, Sept. 18. — Tuževac. — 958—1358 m. Aug. 20. — Sošice. — 582 m. Sept. 23. — Vranjak. 534 m. Oct. 16. — Novo selo. — 805 m. Sept. 25. — Stojdraga. — 520 m. n 24 — Zagreb. — 135 m. » 18. — Odra. — 114 m. Oct. 14. — Novo mjesto. — 152 m. 42 Sept. 18. — Vezišće. — 101 m. n 10. — Suhaja. — 169 m. Oct. 9. — Grabovnica. — 140—188 m. Sept. 26. — Hrsovo. — 124—132 m. » 8. — Rovišće. 139 m. 17. — Samarica. — 181 m. 17. — Podgarić. — 195—222 m. 12. — Šimljanik. — 153 m. 7. — Šimljanica. — 156 m. - Bršljanica. — 167 m. Aug. 80. — Popovac. — 165 m. Sept. 28. — Hercegovac. — 139 m. noT. — Dežanovac. — 154—163 m. Oct. 12. — Kozarevac. — 151 m. Sept. 15. — Kloštar. — 120 m. Aug. 22. — Brzaja. — 144—220 m. Sept. 13. — Pitomača. — 116 m. ” I u ovoj zoni su podaci iz rujna u daleko pretežnoj većini, ali ima i više podataka iz listopada i to još kasnijih, što bi odgovaralo južnijem položaju zone. I iz kolo- voza imamo opet tri podatka, koja se ali mogu odnositi samo na po- četak selidbe; mi ih ali baš ne mo- ramo eliminirati, jer ni ovdje ne utiču osobito na srednje vrijeme odlaska. Hipsometrijski utjecaj se ni ovdje kao što ni u pređašnjoj zoni ne razabira. Nr. — Aug. 20. — Sošice. Nk. — Oct. 16. — Novo selo. Razmak je radi ranog po- datka iz kolovoza veći nego li u prvoj zoni i lane, a i srednje vri- jeme je ranije radi mnogih rujan- skih podataka. 10. — Mikleuš. — 131 m. Auch in dieser Zone sind die Septemberdaten in weitaus praevalierender Überzahl, aber es gibt auch mehr Oktoberdaten und zwar noch spätere, was der süd- licheren Lage der Zone entsprechen würde Auch aus dem August haben wir wieder drei Daten, welche sich aber nur auf den Anfang des Zuges beziehen können; wir müssen sie aber gerade nicht eliminieren, weil sieJauf das Wegzugmittel keinen besonderen Einfluß ausüben. Der hypsometrische Einfluß ist hier ebensowenig wie in der vorherge- henden Zone sichtbar. R. — 57 dana — Tage. S. v. — Sept. 17. Die Schwankung ist wegen des frühen Augustdatums größer als in der ersten Zone und im Vorjahre und auch das Mittel ist ein früheres wegen der vielen Septemberdaten. XL. zona. — XL. Zone. Nov. 6. — Rijeka. 3—65 m. Sept. 28. — Jelenje. — 326. 9. — Sušak. — 146 m. . — Mrzla vodica. — 859 m. . — Vrata. — 771-885 m. . — Mrkopalj. — 824 m. 3. — Alan. — 811 m. . — Ravna gora — 794 m. . — Krivi put. — 921 m. . — Vrbovsko. — 506—578 m. = Skalić. — TAE m. . -— Gomirje (Begović.) — 437 m. . — Gomirje. (Štiglić.) — 487 m. . — Musulinski potok. (Mamula.) 588-847 m. — Musulinski potok. (Pavlić.) 588—847 m. 8. — Ogulin. — 323 m. 2. — Staro selo 139—152 m. 27. — Vranovina. — 127 m. 28. — Bojna. — 225—395 m. 22. — Buzeta. (Crevar.) — 208—370 m. 2. — Buzeta. (Davidović.) — 208—370 m. 22. — Žirovac (Adamović.) — 305 m. 28. — Žirovac. (Crnobrnja.) — 805 m. 28. — Klasnić. — 208 m. 22. — Gvozdansko. — 167—252 m. 13. — Majdan. — 200 m. 24. — Mali Gradac. — 242 m. 28. — Ljeskovac. — 370 m. 19. — Kosna. — 222—261 m. 13. — Kotarana. — 148—341 m. 25. — Hrastovica. — 155 m. 21. — Babina rijeka. — 231 m. 28. — Lonja. — 98 m. 12. — Živaja. — 99 m. 30. — Crkveni bok. — 96 m. 28. — Puska. (Lukačević.) — 98 m. 29. — Puska. (Trivunčić.) — 98 m. 15. — Cerovljani. — 139—147 m. 20. — Bumbekovača. — 91—95 m. 28. — Kraljeva Velika 100 m. 23. — Jasenovac (Gosani.) — 94 m. 24 — Jasenovac (Rokić.) — 94 m. 20. — Jamarica. (Bobinac). — 13% m. 25. — Jamarica. (Jerković) — 134 m. 5. — Novska. — 125 m. 16. — Rajić. — 118 m. 16. — Gornji varoš. — 94 m. 19. — Novi varoš. — 96—99 m. 27. — Cage. — 136—280 m. 5. — Ratkovac. — 142 m. 43 44 . — Gorice. — 139 m. . — Visoka greda. — 91 m. » 28. — Mašić. — 139 m. n 25. — Mačkovac. — 94 m. » 18. — Kovačevac. — 133—219 m. n 16. — Nova Gradiška — 129 m. Oct. 26. — Dolina. — 93 m. Sept. 29. — Vrbje. — 97 m. » 20. — Tisovac. — 442—460 m. n 9. — Adžamovci. — 126 m. Oct. 3. — Laze. — 379 m. Sept. 23. — Kaniža. — 93 m. » 26. — Klakar. — 89 m. „ 19. — Jaruge. — 88 m. » 24 — Županja — 86 m. » 15. — Gradište. (Šuvić.) — 95 m. n 29. — Gradište. — (Živković) — 95 m. » 6. — Bošnjaci. — (Drakulić.) — 85 m. » 9. — Bošnjaci. (Novoselac.) — 85 m. n 23. — Bošnjaci. (Oršolić.) — 85 m. n 20. — Bošnjaci. (Penlić.) — 85. n 27. — Otok. (Blaževac) — 90 m. » 20. — Otok. (Petković, Zihorsky.) — 90 m. » 21. — Komletinci. (Gašić, Štefanović.) — 91 m. » 26. — Komletinci. (Kurjaković.) — 91 m. » 22. — Vukovar. — 108 m. » 25. — Nijemci. (Gopic.) — 90 m. n 9% — Nijemci. (Makarević.) — 90 m. ” Oct » 14. — Belegiš. — 95 m. » 12. — Surduk 112 m. I u ovoj zoni je daleko pretežna množina podataka iz mjeseca rujna, premda su ti podaci u glavnom ipak kasniji, dotično ih ima razmjerno više kasnih, što i odgovara posvema južnijem položaju cijele zone. Na- dalje ima i više podataka iz mjeseca listopada, od kojih su oni iz Alana (Oct. 13.) i Krivog puta (Oct. 10.) napadni radi velike visine tih . — Podgrađe. — 86 m. ). — Spaćva. — 77—80 m. » 14 — Batrovci. — 84 m. . — Morović. (Lozjanin, Ognjanović.) — 85 m. 23. — Morović. (Panić.) — 85 m. 26. — Morović. (Sekendek.) — 85 m. Sept. 22. — Adaševci. — 84 m. Auch in dieser Zone ist die weit- aus überwiegende Mehrzahl der Daten aus dem Monat September, obzwar diese Daten der Hauptsache nach doch spätere sind, beziehungs- weise sind verhältnismäßig mehr späte Daten vorhand-n, was auch vollkommen der südlicheren Lage der ganzen Zone entspricht. Weiters gibt es auch mehr Oktoberdaten, mjesta. Tu se sigurno radi samo o prolazu lastavica iz drugih krajeva, jer smo i lane imali iz istih mjesta pače još kasnije podatke Podatak iz Musulinskog potoka (Nov. 22.) ot- pada, jer je prekasan te se valjda temelji na zabuni, budući da nije vjerojatno, da bi se lastavica u tolikoj visini tako dugo zadržala. Isto tako otpadaju i prerani podaci iz Gomirja (Aug. 14.) i Buzete (Aug. 22.), koji se svakako odnose na po- četak selidbe, jer imamo iz istih mjesta i kasnijih podataka. £ijeka ima i ove godine kasni podatak iz studenog (Nov. 6.), koji ali ne mo- žemo eliminirati, jer je sasvim poj- mljiv radi blagog podnebja i položaja mjesta motrenja na moru uz ne- znatnu visinu. Kao što lanjske go- dine tako možemo i ove konstato- vati, da su podaci u istočnim kra- jevima naše domovine razmjerno raniji, premda ležeovi krajevi mnogo niže od zapadnih, što bi nam opet moglo služiti dokazom, da lastavice najprije od istoka prama zapadu pu- tuju a da onda istom skrenu na jug. Hipsometrijski utjecaj napokon u ovoj zoni se baš nigdje osobito ne opaža. Nr. — Sept. 2. — Staro selo. Nk. — Nov. 6. — Rijeka. Razmak je dosta znatno veći nego i u pređašnjim dvjema zonama i to radi kasnog podatka iz stude- 45 von denen die aus Alan (Oct. 13.) und Krivi put (Oct. 10.) wegen der groben Höhe dieser Orte auffallend sind. Hier haben wir es sicher nur mit dem Durchzug von Rauch- schwalben aus anderen Gegenden zu tun, denn auch voriges Jahr hatten wir aus denselben Orten sogar noch spätere Daten. Das Da- tum aus Musulinski potok (Nov. 22.) fällt weg, weil es zu spät ist und wahrscheindlich auf einem Irrtum beruht, denn es ist nicht glaubwür- dig, dab sich die Rauchschwalbe in solcher Höhe so lange aufhalten würde. Ebenso entfallen die zu frühen Daten aus Gomirje (Aug. 14.) und Buzeta (Aug. 22.), welche sich auf jeden Fall auf den Anfang des Zuges beziehen, denn wir haben aus denselben Orten auch spätere Daten. Rijeka hat auch dieses Jahr ein spätes Datum aus dem Novem- ber (6), welches wir aber nicht eli- minieren können, da es ganz ver- ständlich ist wegen des milden Klimas und der Lage des Beob- achtungsortes am Meere bei kleiner Höhe. Wie im Vorjahre so können wir auch heuer konstatieren, dab die Daten in den östlichen Gegen- den unseres Vaterlandes verhältnis- mäßig frühere sind, obzwar diese Gegenden viel tiefer als die west- lichen liegen, was uns wieder als Beweis dessen dienen könnte, daß die Rauchschwalbe erst von Ostnach West zieht um dann erst gegen Süd einzubiegen. Der hypsome- trische Einfluß endlich ist in dieser Zone eigentlich nirgends recht zu sehen. R. — 65 dana — Tage. S. v. — Sept. 27. Die Schwankung ist ziemlich bedeutent größer als in den vorher- gehenden zwei Zonen und zwar 46 nog. Srednje vrijeme takoder pada kasnije, što posve odgovara polo- žaju zone; ipak je ali još za dva dana ranije od lanjskog. wegen'des späten Novemberdatums. Das Mittel ist auch ein späteres, was vollkommen der Lage der Zone entspricht; es ist aber doch noch um zwei Tage früher als im Vor- jahre. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44° 30' — 450 Sept. 10. — Senj. — 29—531 m. 195 24 mnoyva ce — Aqı- Bam: 29 Oct. 10. — Vlaško polje — 420 m. Nov. 27. — Mirevo. — 498 —799 m. Sept. 30. — Sinac. — 462 m. » 28. — Novi. (Šumarija — Forstamt.) — 565 m. Oct. 16. — Novi (Harapin.) — 565 m. Sept. 15. — Ljeskovac plitvicki. — 663 m. » 25. — Krbavica. (Lulić.) — 657 m. 25. — Vrelo. — 684 m. 29 — Krbavica. (Rajković.) — 657. n 10. — Priboj. — 673 m. » 15. — Mihaljevac. — 662 m. » 24. — Pećane. -- 863—1714 m. Nov. 14. — Oraovac. — 551-737. m. Sept. 7. — Kosa. — 676 m. n 24. — Rajevo selo. — 85 m. 23. — Podgajci. — 85 m. » 19. — Drenovci. — 87 m. n 24. — Soljani. — 83 m. 16. — Vrbanja. (Benaković.) — 87 m. » 28. — Vrbanja. (Verić.) — 87 m. » 18. — Strošinci. — 83 m. 23. — Jamina. — 85 m. n 22. — Radanovci. — 85 m. » 8. — Klenak. — 80. Podatke iz Mireva (Nov. 27.) i Oraovea (Nov. 14.) ćemo i ovdje kao prekasne izostaviti, jer se i ti po svoj prilici odnose samo na prolaz- nike, kao što smo to već u pređaš- njoj zoni spomenuli. Inače su i ovdje rujanski podaci daleko preteZni i to opet u istočnim krajevima raz- mjerno raniji, dok u zapadnim imamo tja i dva podatka iz listo- pada, premda su tu visine mjesta 29. — Kupinovo. — 78 m. Die Daten aus Mirevo (Nov. 27.) und Oraovac (Nov. 14.) werden wir auch hier als zu späte weglassen, weil sie sich wahrscheinlich auch nur auf Durchziigler beziehen, wie wir dies bereits in der vorherge- henden Zone erwähnt haben. Im Übrigen sind auch hier die Septem- berdaten in der Überzahl und zwar wieder in den östlichen Gegenden die relativ früheren, während wir 47 motrenja daleko veće; dakle opet in den westlichenjGegenden sogar ne nalazimo nikakvog izravnog hip- zwei Oktoberdaten haben, obzwar sometrijskog utjecaja. hier die Hčhen der Beobachtungs- orte weit größer sind; also finden wir wieder keinen direkten hypso- metrischen Einfluß. Nr. — Sept. 7. — Kosa R. — 39 dana — Tage. Nk. — Oct. 16. — Novi. 8. v. — Sept. 22. ‘ Ovdje je razmak najmanji a Hier ist die Schwankung am srednje je vrijeme samo malo kas- kleinsten und das Mittel ist nur nije nego štoje bilo u prvim dvijema etwas später als in den ersten zwei zonama, dok je ranije od srednjeg Zonen, während es früher fällt als vremena pređašnje zone. Možda bi in den vorhergehenden. Vielleicht se to ipak dalo pripisati posrednom lieBe sich dies doch einem mittel- nekom hipsometrijskom utjecaju baren hypsometrischen Einflub der ove zone, usljed kojeg su podaci Zone zuschreiben, infolge dessen općenito nešto raniji nego li u dru- die Daten im Allgemeinen etwas gim zonama. früher sind alsin den anderen Zonen. XLIV. zona. — XLIV. Zone. 44° — 44° 30- Sept. 14. — Sv. Rok. — 576 m. Budući da nam za ovu zonu Nachdem es uns unmöglich nije moguće postaviti formule, pre- ist für diese Zone eine Formel auf- lazimo odma na prijegled svih zona. zustellen, gehen wir sofort zur Übersichstabelle aller Zonen über. 1 T F =: = Zona | Nr. Nk. R. S. v. Zone Früh. Wegz. Spit. Wegz.| Schwank. Mittel. | L XLVI. Aug. 25. Oct: 27: 43 ( a Sept. 21. S XLVa. Macao, JE | Br. LS AR ir et X LV. Sept. 2. Nov. 6. 65 = È 27. XLIVa. orta po e | ar: u Bu Mn 22. Ove godine u selidbi lasta- In diesem Jahre können wir vice ne moZemo konstatovati one bei dem Zuge der Rauchschwalbe zakonitosti i pravilnosti, koju smo nicht jene Gesetzmäßigkeit und Re- lane opažali. Već u prvom stupcu gelmäßigkeit konstatieren, welche tablice čini XLVa. zona iznimku, wirim Vorjahre beobachteten. Schon jer ima najraniji podatak, koji bi in der ersten Kolumne der Tabelle za pravo pripadao prvoj zoni; inače macht die XLVa. Zone eine Aus- biva najraniji odlazak prama jugu nahme, weil sie das friiheste Datum ipak sve to kasniji. I u drugom besitzt, welches eigentlich der ersten stupcu nalazimo nepravilnost i to Zone zukommen würde; im Übrigen 48 vrlo kasni podatak iz XLV. zone; što je tomu uzrok, istaknuli smo već prije. XLVa. i XLIVa. zona imaju jednake podatke; dakle se tu geografski utjecaj u opće ne opaža. Razmak raste pravilno prama jugu sve do XLIVa. zone, gdje je ali najmanji, što je naravna poslje dica podatka najranijeg i najkasni jeg odlaska. Najmanju zakonitost nalazimo u zadnjem stupcu tablice. Tu je najkasnije srednje vrijeme u XLV. zoni a najranije u XLVa., čemu su uzrokom s jedne strane dosta kasni podaci iz rujna i listo- pada u XLV., a sdruge opet rani podaci, pače iz kolovoza u XLVa. zoni. XLVI. i XLIVa., dakle naj- sjevernija i najjužnija zona imaju skoro jednako srednje vrijeme, čemu za zadnju zonu možemo možda, kako je već spomenuto, tražiti uzrok u velikim visinama mjesta motrenja. wird der früheste Wegzug gegen Süden doch stets ein späterer. Auch in der zweiten Kolumne finden wir eine Unregelmäßigkeit und das ist das sehr späte Datum in der XLV. Zone; was die Ursache hiefür ist, haben wir schon früher erwähnt. Die XLVa. und XLIVa. Zone haben gleiche Daten; also ist der geogra phische Einfluß hier überhaupt nicht ersichtlich. Die Schwankung wächst regelmäßig gegen Süden bis zur XLIVa. Zone, wo er aber am kleinsten ist, was eine natür- liche Folge der Daten für den frühesten und den spätesten Weg zug ist. Die geringste Gesetzmäs sigkeit finden wir in der letzten Kolumne der Tabelle. Hier ist das späteste Mittel in der XLV. Zone und das früheste in der XLVa.; der Grund hiefür liegt einerseits in den ziemlich späten Daten aus dem September und Oktober in der XLV. und anderseits wieder in der frühen, ja sogar Augustdaten der XLVa. Zone. Die XLVI. und XLIVa., also die nčrdlichste und die siid- lichste Zone haben fast das gleiche Mittel, wofür wir für die letzte Zone, wie schon erwähnt wurde, den Grund vielleicht in den großen Höhen der Beobachtungsorte suchen könnten. Kulminacija. — Kulmination. VIII. IX. | FLV EEE A am XLVa. eg Esa gle di edo SIR EE UCI zhoa XLV. 1|—| 1| 2| 5111/17/23118| 8| 2/81— 21—(1 XLIVa. _|-|—-|—|_1|:8| 8| 5( T|-4|—| al 11—|—i—I— Zbroj — Summe] 3] 2| 2] 6114120129] 38/22) 3| 4| 6 — 2 —| 1 Kulminacije se ove godine prilično dobro razbiru osim u prvoj (XLVI.) zoni, gdje bi ona obuhvaćala tri pentade, no u to vri- jeme svakako pada glavna se- lidba. U XLVa. zoni leži kulmi- nacija u pentadi: IX. 8—12., dakle razmjerno jako rano. Jasno se razbira, da se podaci iz kolovoza odnose tek na početak selidbe. Iza kulminacije imamo u ovoj zoni još dosta velik broj podataka sve do konca rujna, dok se podaci iz listopada već odnose na zaostale lastavice. Najljepše je izražena kul- minacija u XLV. zoni, gdje pada u pentadu: IX. 23—27., dok se oko nje grupiraju podaci od početka rujna do polovice listopada bez pre- kida do kulminacije postepeno ra- stući, a iza nje naglo padajuć. I u XLIVa. zoni je kulminacija dosta jasna u pentadi: IX. 23—27., ovdje već gotovo pri kraju selidbe. U zbroju podataka vidimo, da selidba započinje koncem kolovoza i da traje bez prekida do polovice listo- pada a kulminira u pentadi: IX. 23—27., dakle gdje iu XLV. i XLIVa. zoni. formula napokon Općena ima ovaj oblik: Nr. — Aug. 20. — Sošice (XLVa.) 6. — Rijeka (XLV.) Nis = Nov! Razmak je i ove godine veći nego što je u ijednoj zoni, ali i veći od razmaka pređašnjih dviju go- dina. Srednje vrijeme pako leži iz- među vrijednosti prijašnjih dviju 49 Die Kulminationen sind heuer ziemlich gut ausgedrückt außer in der ersten (XLVI.) Zone, wo sie drei Pentaden umfassen würde, in welche Zeit aber jeden- falls der Hauptzug fällt. In der XLVa. Zone liegt die Kulmination in der Pentade: IX. 8—12., also verhältnismäßig sehr früh. Klar ist hier zu sehen, daß sich die Augustdaten erst auf den Anfang des Zuges beziehen. Nach der Kulmination haben wir hier noch eine ziemlich große Anzahl von Daten bis zu Ende September, während die Oktoberdaten schon Nachzügler betreffen. Am schönsten ausgeprägt finden wir die Kulmi- nation in der XLV. Zone, wo sie in die Pentade: IX. 23—2%7. fällt, während sich um sie die Daten von Anfang September bis Mitte Oktober ohne Unterbrechung gruppieren bis zur Kulmination sukzessive wachsend, um nach ihr rasch abzunehmen. Auch in der XLIVa. Zone ist die Kulmination ziemlich klar in der Pentade: IX. 23—27., hier schon fast am Ende des Zuges. In der Summe der Daten sehen wir, daß der Zug Ende August beginnt und ohne Unterbrechung bis Mitte Oktober dauert; er kulminiert in der Pen- tade: IX. 23—27., also in derselben. wo auch in der XLV. und XLIVa. Zone. Die allgemeine Landesformel endlich hat folgende Form: R. — 78 dana — Tage. S. v. — Sept. 24. Die Schwankung ist auch heuer größer als in irgend einer Zone aber auch gröber als sie es in den vorhergehenden zwei Jahren war. Das Mittel liegt zwischen den 4 50 godina te je po tom i kod lasta Werten dieser zwei Jahre und ist vice selidba ove godine ranija nego daher auch bei der Rauchschwalbe što je lane bila. der Zug ein friiherer als im Vor jahre. > Hydrochelidon nigra (Linn.) XLV. — Sept. 24. — Rijeka. > Jyna torquilla (Linn.) XLVa. — Aug. 15. — Pitomača. — Jul. 15. — Osijek. > Lanius collurio Linn. XLVa. — Sept. 6. — Stubica. XLV. — Aug. 30. — Bukovac. — Sept. 21. — Belegiš. Nr. — Aug. 30. — Bukovac (XLV.) R. — 22 dana — Tage. Nk. — Sept. 21. — Belegiš (XLV.) S. v. Sept. 9. +-&- Larus ridibundus Linn. XLVa. — Dec. 30. — Osijek. Ovaj se podatak svakako od- Dieses Datum bezieht sich nosi na prezimljenje. jedenfalls auf Überwinterung. -/— Limnoeryptes gallinula (Linn.) XLIVa. — Oct. 25. — Senj. > Lullula arborea (Linn.) . XLV. — Dec. 31. — Rijeka. I tu se bez sumnje radi o Auch hier haben wir es auf prezimljenju. jeden Fall mit Überwinterung zu tun. +-/> Mareca penelope (Linn.) XLIVa. — Sept. 6. — Senj. +-&- Motacilla alba Linn. XLVI. — Nov. 19. — Radoboj. k ž en n — Oct. Dadi } — Gornja Rijeka. - — Sept. 29. — Ribnjak. n “= $ pren ) — Ferdinandovac. ” — Oct. 7. — Podravske Sesvete. XLVa. — , 28. — Sekulidi. — 24. — Novo selo. _ 16. — Stojdraga. > 15. — Kloštar. 51 XLVa. — Aug. 15. — Pitomača. XLV. — Nov. 3. — Rijeka. g — Oct. 14. — Jelenje. 7 » 15. — Hrastovica. * — Nov. 17. — Jamarica. m — Sept. 15. — Bukovac. XLIVa. — Sept. 9. — Senj. Podatak iz Pitomače (Aug. 15.) mora na svaki način otpasti, jer je daleko preran. Inače je pretezna množina podataka iz listopada uz ‘ nekoliko iz rujna i studenoga. Nr. — Sept. Napadno je, da najraniji po datak pada u najjužniju a najkas- niji u najsjeverniju zonu, što nam već kao što i cijela serija podataka pokazuje veliku nepravilnost u se- lidbi ove vrsti. Razmak je nešto veći od lanjskoga a srednje vrijeme mnogo ranije, jer nema kasnih po- dataka prezimljenja. 9. — Senj (XLIVa.) Nk. — Nov. 19. — Radoboj (XLVI.) Das Datum aus Pitomača (Aug. 15.) muß auf jeden Fall ent- fallen, da es viel zu früh ist. Im Übrigen ist die überwiegende Mehr- zahl der Daten aus dem Oktober neben einigen aus dem September und November. R. — 71 dan — Tage. S. v. — Oct. 14. Auffallend ist es, dab das früheste Datum in die südlichste und das späteste in die nördlichste Zone fällt, was uns schon wie auch die ganze Datenserie eine große Un- regelmäßigkeit im Zuge dieser Art zeigt. Die Schwankung ist etwas größer als voriges Jahr und das Mittel ein viel früheres, weil wir XLV. XLVI. — Sept. keine späten Überwinterungsdaten besitzen. > Muscicapa grisola Linn. — Sept. 29. — Rijeka. > Oriolus galbula Linn. 5. — Ribnjak. Aug. 17. — Botinovac. » 4 — Sokolovac. Sept. 27. — Brđani. » 14. — Peteranec. 1 XLVa. — Aug. 27. — Fuka. » — Sept. 30. — Hrsovo. 3 — Aug. 20. — Pitomača. » — Jul. 15. — Osijek. XLV. — Sept. 6. — Jamarica. n 2. — Novska. Aug. 25. — Gornji varoš. » 25. — Novi varoš. no 16. — Cage. XLV. — Oct. 1. — Ratkovac. — Aug. 24. — Gorice. — Oct. 29. — Gradište. — Aug. 15. — Bukovac. A — Sept. 6. — Rajevo selo. XLIVa.— %„ 8. — Kupinovo. Podatak se iz _ Osijeka (Jul. 15.) ne može održati, jer se nipošto ne može odnositi na selidbu, bu- dući da je daleko preran. Isto tako otpada podatak iz Gradista (Oct. 29.), koji je opet daleko prekasan. Ostali podaci su jednako razdije ljeni na kolovoz i rujan te se ne razabira niti geografski niti hipso metrijski utjecaj. Nr. — Aug. 4. — Sokolovac (XLVI.) Nk. — Oct. 1. — Ratkovac (XLV.) Razmak je veći nego što je Das Datum aus Osijek (Jul. 15.) ist unhaltbar, weil es sich nicht auf den Zug beziehen kann, da es viel zu früh ist. Ebenso ent- fällt das Datum aus Gradište (Oct. 29.), welches wieder viel zu spät ist. Die übrigen Daten sind auf die Monate August und September gleich verteilt und ist weder ein geographischer noch ein hypsome- trischer Einfluß sichtbar. R. — 58 dana — Tage. S. 0. — Sept. 1. Die Schwankung ist gröber als in den verflossenen zwei Jahren aber darum ist das Wegzugsmittel wieder ein früheres. bio u prošlim dvjema godinama ali zato je srednje vrijeme odlaska i opet ranije. + Phalacrocorax pygmaeus (Gm.) XLIVa. — Aug. 17. — Kupinovo. > Platalea leucorodia (Linn.) XLIVa. — Aug. 14. — Kupinovo. + Pyrrherodias purpurea (Linn. XLIVa. — Aug. 17. — Kupinovo. + Ruticilla phoenicurus (Linn.) XLV. — Dec. 27. — Rijeka. XLIVa. — Nov. 7. — Senj. Podatak iz Rijeke (Dec. 27.) bez sumnje se odnosi na prezim- ljenje. Das Datum aus Rijeka (Dec. 27.) bezieht sich ohne Zweifel auf Überwinterung. + Ruticilla titis (Scop.) XLV. — Dee. 31. — Rijeka. I opet podatak prezimljenja. Wieder ein Überwinterungs- Šš datum. 33 -3-+ Scolopax rusticula Linn. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46° — 46° 30“. Dec. 15. — Novi dvori. — 186 m. Nov. 15. — Zabok. — 160 m. Oct. 10. — Gornja Rijeka. — 206 m. ” 26. — Ribnjak. — 258 m. 11. — Sokolovac. — 180—223: m. th] Sept. 23. — Rijeka. — 164 m. Nov. 15. — Peteranec. — 133 m. Sept. 29. — Podravske Sesvete. — 124 m. Podatak iz Novih dvora (Dec. 15.) se po svoj prilici odnosi na prezimljenje. U ostalom su podaci dosta porazbacani. Hipsometrijski utjecaj se ne opaža. Nr. — Sept. 23. — Rijeka. Nk. — Dec. 15. — Novi dvori. Poradi ranoga podatka sjedne a kasnoga opet sdruge strane raz- mak je tako jako narasao. Srednje vrijeme odlaska samo je za dva dana kasnije od lanjskoga. Das Datum aus Now dvori (Dec. 15.) bezieht sich höchst wahr- scheinlich auf Überwinterung. Im iibrigen sind die Daten ziemlich un- gleichmäßig verteilt. Ein hypso- metrischer Einfluß ist nicht zu sehen. R. — 83 dana — Tage. S. v. — Oct. 26. Wegen des friihen Datums einerseits und des spiten ander- seits ist die Schwankung so stark angewachsen. Das Mittel des Weg zuges ist nur um zwei Tage später als voriges Jahr. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45° 30° — 46°. Oct. 25. — Vrbovec. — 155 m. z 8. — Bešlinac. — 149 m. Nov. 11. — Šišćani. — 120—136 m. Dec. 19. — Bjelovar. — 135 m. Dec. 28. — Osijek. — 94 m. Opstojnost, da u ovoj zoni imamo već dva podatka o prezim- ljenju i da nema više nijednoga po- datka iz mjeseca rujna, dala bi se možda tumačiti geografskim utje- cajem zone. O hipsometrijskom utje- caju ne može ni ovdje biti govora. Nr. — Oct. 8. — Bešlinac. Nk. — Dec. 28. — Osijek. Die Tatsache, daß wir in dieser Zone schon zwei Überwin- terungsdaten und kein einziges Sep- temberdatum mehr haben, könnte vielleicht durch den geographischen Einfluß der Zone erklärt werden. Von einem hypsometrischen Einfluß kann auch hier keine Rede sein. R. — 82 dana — Tage. S. Ve TI Nov. 18. 54 Razmak je i tu mnogo veći od lanjskoga a srednje vrijeme baš za mjesec dana kasnije poradi poda- taka o prezimljenju. Die Schwankung ist auch hier viel größer als die vorjährige und das Mittel ist gerade um ein Monat später wegen der Überwin- terungsdaten. XLV. zona. — XLV. Zone. 450 — 450 30°. Oct. 18. — Rijeka (Prva — Die erste.) — 3—65 m. Dec. 30. — Rijeka. — 3—65 m. Oct. 21. — Fužine. — 732-885. m. Nov... 2, — Tine, — 126 m. Oct. 14 rate, = (= 88 mi » 10. — Alan. — 871 m. 9. — Krivi put. — 921 m. Oct. 14. — Gomirje. — 437 m. n 19. — Gvozdansko. — 167—252 m. n 21. — Majdan. — 200 m. n 12. — Ljeskovac. — 370 m. » 11. — Kosna. 222—261 m. 20. — Kotarana. — 148—341 m. ” Prezimljuje \ Überwintert / — Zivaja. — 99 m. “ — Puska. — 98 m. Nov. — Cerovljani. — 139—147 m. m — Bumbekovača. — 91—95 m. Oct. 24. — Jamarica. — 134 m. Nov. 17. — Novska. — 125 m. Aug. 16. — Rogolje. — 237 m. no 16. — Cage. — 136—280 m. Oct. 16. — Ratkovac. — 142 m. Sept. 30. — Tisovac. — 442—460 m. Oct. 31. — Gradište. — 95 m. Sept. 28. — Bošnjaci. (Drakulić.) — 85 m. Oet. Podatak se iz Rijeke (Dec. 30.) odnosi opet na prezimljenje, što nam dokazuje i to, da nam gosp. Barač i u siječnju ove godine (1904.) još javlja šljuke. Osim toga imamo još dva podatka o prezimljenju ali bez točne oznake vremena. Podaci iz Rogolja i Caga (Aug. 16.) su da leko prerani te moraju zato otpasti. Inače imamo samo dva rujanska po- 16. — Bošnjaci. (Penlié.) — 85 m. ja 2. — Nijemci. — 90 m. Das Datum aus Rijeka (Dec. 30.) bezieht sich wieder auf Über- winterung, was noch dadurch be- wiesen wird, daß uns Herr Barač auch noch im Januar dieses Jahres (1904.) Schnepfen meldet. Außer- dem haben wir noch zwei Über- winterungsdaten aber ohne genaue Angabe der Zeit. Die Daten aus Rogolje und Cage (Aug. 16.) sind datka, dok podaci iz listopada da- leko prevaliraju. Izravni hipsome- trijski utjecaj se ni u ovoj zoni ne razabira. Nr. — Sept. 30. — Tisovac. Nk. — Dec. 30. — Rijeka. Ovdje je razmak još veći nego što je bio u pređašnjim zonama a srednje vrijeme je opet ranije od srednjega vremena pređašnje zone, što bi se eventualno ipak moglo pri- pisati nekakom indirektnom hipso- metrijskom utjecaju ove zone, koja ima na zapadu mjesta motrenja ve- likih visina. 55 weit zu friih und miissen daher entfallen. Sonst haben wir nur zwei Septemberdaten, während die Ok- toberdaten praevalieren. Ein di- rekter hypsometrischer Einfluß ist auch in dieser Zone nicht ersicht- lich. R. — 91 dan — Tage. S. v. — Nov. 3. Hier ist die Schwankung noch größer als in den vorherge- henden Zonen und das Mittel ist wieder ein früheres als in der zweiten Zone, was man eventuell doch vielleicht irgend einem in- direkten hypsometrischen Einfluß dieser Zone zuschreiben könnte, welche im Westen Beobachtungs- orte grober Höhen hat. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44° 30° — 45°. Oct. 11. — Senj. — 29—513 m. Nov. 6. — Novi. — 565 m. Oct. 24. — Kosa. — 676 m. Nov. 12. — Jamina. — 85 m. Podaci iz listopada i stude- ovdje su jednako porazdije- samo ih na Zalost ima pre noga ljeni, malo. Nr. — Oct. 11. — Senj. Nk. — Nov. 12. — Jamina. U ovoj zoni nalazimo naj- manji razmak, koji je i od lanjskoga za polovicu manji. Srednjeje vrijeme ranije od lanjskoga i od srednjih vremena pređašnjih dviju zona. Premda i ove godine imamo na žalost za jesensku selidbu šljuke opet samo polovicu podataka, što smo ih imali za proljetnu, to ćemo Die Daten aus dem Oktober und November sind hier gleich- mäßig verteilt, nur sind ihrer leider zu wenig. R. — 32 dana — Tage. S. Ya = Oct. 29. In dieser Zone finden wir die kleinste Schwankung, welche auch von der vorjährigen um die Hälfte kleiner ist. Das Mittel ist früher als das vorjährige und auch als jene der vorhergehenden zwei Zonen. Obzwar wir auch heuer leider für den Herbstzug der Schnepfe wieder nur die Hälfte der Daten- zahl des Frühjahrs haben, so werden 56 ipak i tu samo za volju potpunosti sastaviti prijegled formula svih zona i kulminaciju. wir doch nur der Vollkommenheit halber die Übersichtstabelle der Formeln aller Zonen und die Kul- mination zusammenstellen. Mnogo zakonitosti u ovom prijegledu ni ove godine baš ne vidimo. U prvom stupcu se doduše vidi neki geografski utjecaj, jer po- daci postaju prama jugu kasniji ali i tu čini XLV. zona izuzetak sa raz- mjerno ranim podatkom. U drugom stupcu se geografski utjecaj vidi do XLIVa. zone, koja ima najraniji po- datak, koji bi pripadao najsjever- nijoj zoni. Razmak je nejednak, ali to je naravna posljedica podataka za najraniji i najkasniji odlazak. Najveći je u XLV. zoni a najmanji u XLIVa. I srednje vrijeme odlaska ne odgovara geografskomu položaju pojedinih zona. Najranije je doduše u najsjevernijoj (XLVI.) zoni, ali zato je najkasnije odmah u slijedećoj (XLVa.) zoni, dok se ono najjužnije (XLIVa.) zone baš mnogo od pr- voga ne razlikuje. KZ en a Nr. Nk. R. | S. v. | Früh. Wegz.| Spät. Wegz.| Schwank. Mittel. XLVI. Sept. 23. | Dec. 15.| 83 o Oct. 26 XLVa. Oct. 8. | Dec. 28.| 82 = Nov. 18 XLV. Sept. 30. | Dec. 30. | 91 i brana 8. | XLIVa. | Oct. (11. | Nov. 12.| 82 J 51 Oct. . 29 Viel Gesetzmäßigkeit sehen wir eben auch dieses Jahr nicht in dieser Übersichtstabelle. In der ersten Kolumne sieht man zwar einen geographischen Einfluß, denn die Daten werden gegen Süden später aber auch hier bildet die XLV. Zone eine Ausnahme mit ihrem verhältnismäßig friihem Datum. In der zweiten Kolumne ist der geographische Einfluß bis zur XLIVa. Zone ersichtlich, welche das früheste Datum hat, das der nördlichsten Zone angehören sollte. Die Schwankung ist ungleich, was aber eine natürliche Folge der Daten für den frühesten und spä- testen Wegzug ist. Am größten ist sie in der XLV. Zone und am kleinsten in der XLIVa. Auch das Wegzugsmittel entspricht nicht der geographischen Lage der einzelnen Zonen. Es fällt zwar in der nörd- lichsten (XL VI.) Zone am frühesten, aber dafür sofort in der nächsten (XLVa.) Zone am spätesten, während sich jenes der südlichsten (XLIVa.) Zone eben nicht viel vom ersten unterscheidet. 97 Kulminacija. — Kulmination. Pentade — Pentaden 1x.|x.| ml | Xu. | | Zona — Zone | fade | Li Sica Da la | Sama - "Saar III LETO DITA TRO Aa AR a Arad ae Ana XLVI. E | XLVa. 1-1 1-1 >>> 1-1 XLV ES gal i Ie eli | | | | | [RSU XLIVa. gii || | | | EM | | [al | Zbroj — Summa [14-745 412323 1-4 —-—-—- 11-2 ah pon | | | u) U nijednoj zoni osim XLV. In keiner Zone außer der nije kulminacija izraZena, jer ima XLV. ist die Kulmination ausge- prije svega premalo podataka a prägt, weil vor Allem zu wenig osim toga su ti podaci i vrlo ra- Daten vorhanden sind und auBer- štrkani, tako da ima vrlo mnogo dem diese auch sehr zerstreut praznih pentada. Da se podaci iz sind, so daß es sehr viele leere prosinca odnose na prezimljenje, Pentaden gibt. Daß sich die De- vidi se posve jasno, jer su sasvim zemberdaten auf Überwinterung osamljeni, bez ikakve sveze s beziehen, sieht man ganz klar, weil ostalom selidbom. U XLV. zoni, sie ganz vereinzelt, ohne irgend- koja ima najviše podataka, leži welchen Zusammenhang mit dem kulminacija u pentadi: X. 18—22. übrigen Zuge sind. In der XLV. U zbroju svih zona pako bila bi Zone, welche die meisten Daten ona u pentadi: X. 8—12., dakle besitzt, liegt die Kulmination in posve na početku selidbe, što nije der Pentade: X. 18—22. In der sasvim vjerojatno. Prava selidba, Summe aller Zonen aber wäre sie kako se iz skrizaljke razabira, obu- in der Pentade: X. 8—12., also hvaća devet pentada, vrijeme od ganz am Anfange des Zuges, was prve polovice listopada do druge nicht ganz glaubwürdig erscheint. polovice studenoga. Der eigentliche Zug, wie aus der Tabelle zu sehen ist, umfaßt neun Pentaden, die Zeit von der ersten Hälfte des Oktober bis zur zweiten des November. Nr. — Sept. 23. — Rijeka (XLVI.) R. — 98 dana — Tage. Nk. — Dec. 30. — Rijeka (XLV.) 8. v. — Nov. 2. Razmak je u ovoj opdenoj Die Schwankung ist in dieser formuli veći nego u pređašnjim allgemeinen Formel größer als in dvjema godinama a i srednje vri- jeme odlaska dosta je kasnije. den vorhergehenden zwei Jahren und auch das Wegzugsmittel ist ziemlich größer. +-9- Sturnus vulgaris Linn. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46° — 46° 30“. Oct. 8. — Zabok. — 160 m. „ 18. — Ribnjak. — 258 m. » 19. — Sokolovac. — 180—223 m. » 29. — Brđani. — 184 m. Sept.27. — Rijeka. — 164 m. Nov. 3. — Pešćenik. — 207—258 m. » 14. — Peteranec. — 133 m. — Ferdinandovac. — 113 m. Oct. Najveća većina podataka pada u ovoj zoni u listopad a samo jedan je rujanski podatak. Hipsometrijski se utjecaj već i zato ne može opa- ziti, jer su razlike: u visinama mjesta motrenja dosta neznatne. Nr. — Sept. 27. — Rijeka. Die größte Menge der Daten fällt in dieser Zone in den Monat Oktober und nur ein September- datum ist vorhanden. Der hypso- metrische Einfluß kann auch schon deshalb nicht konstatiert werden, weil die Unterschiede in der Höhe der Beobachtungsorte ziemlich un- ansehnlich sind. R. — 48 dana — Tage. S. v. — Oct. 21. VLVa. zona. — XLVa. Zone. 46v. 10. — Popovac. (Sumarija — Forstamt.) — 165 m. Nk. — Nov. 14. — Peteranec. 45° 30° — Oct. 2%. — Zagreb. — 135 m. » 17. — Fuka. — 126—149 m. Nov. 13. — Grabovnica. — 140—188 m. Oct. 17. — Hrsovo. — 124—132 m. Sept. 25. — Bršljanica. -- 167 m. Oct. » 11. — Popovac (Tomac.) — 165 mn. Nov. 12. — Kozarevac. — 151 m. Oct. 80. — Kloštar. — 120 m. U ovoj zoni nalazimo isti ras- pored podataka kao što i u prvoj, naime jedan rujanski podatak, dva podatka iz studenoga, dok svi ostali otpadaju na listopad. Hipsometrijski utjecaj se ni ovdje s istih razloga kao što i u predašnjoj zoni ne opaža. In dieser Zone finden wir dieselbe Verteilung der Daten, wie auch in der ersten, nämlich ein Septemberdatum, zwei Daten aus dem November, während alle übrigen auf den Oktober entfallen. Ein hypsometrischer Einfluß ist auch hier nicht aus denselben Gründen wie in der vornergehen- den Zone ersichtlich. 59 Nr. — Sept. 25. — Bršljanica. R. — 49 dana — Tage. Nk. — Nov. 13. — Grabovnica. 8. v. — Oct. 21. Razmak je samo za jedan Die Schwankung ist nur um dan veći nego li u prvoj zoni a einen Tag größer als in der ersten srednje se vrijeme pače s prvim Zone und das Mittel deckt sich posve podudara. mit dem ersten sogar vollkommen. XLV. zona. — XLV. Zone. 45% — 45° 30“. Dec. 31. — Rijeka. — 3—65 m. Oct. 6. — Fužine. — 732—885 m. » 16. — Lič. — 726 m. » 16. — Vrata. — T71—885. Nov. 1. — Alan. — 871 m. Aug. 15. — Mali Gradac. — 242 m. Oct. 14. — Ljeskovac. — 370 m. 18. — Kotarana. — 148—341 m. Nov. 2. — Puska. — 98 m. n 2. — Kraljeva Velika. — 100 m. Oct. 11. — Jasenovac. (Gosain.) — 94 m. » 10. — Jasenovac. (Rokić.) — 94 m. n 28. — Jamarica. — 134 m. È 8. — Novska. — 125 m. Sept. 16. — Gornji varos. — 94 m. n 20. — Novi varoš. — 96—-99 m. ov. 5. — Cage. — 136—280 m. Oct. 11. — Ratkovac. — 142 m. 16. — Gorice. — 139 m. Sept. Er — Visoka greda. — 91 m. Oct. 25. — Kovačevac. — 133—219 m. » 14. — Gradište. (Šuvić.) — 95 m. » 28. — Gradište. (Živković.) — 95 m. Sept. 9. — Bošnjaci. (Drakulić.) — 85 m. Oct. 10. — Bošnjaci. (Penlić.) — 85 m. » 80. — Otok. (Blaževac.) — 90 m. Sept. 22. — Otok. (Zihorsky.) — 90 m. » 25. — Komletinci. (Gašić, Štefanović.) — 91 m. Oct. 29. — Komletinci. (Kurjaković.) — 91 m. n 11. - Vukovar. — 108 m. » 14. — Nijemci. (Gopić.) — 90 m. „ 12. — Nijemci. (Makarević.) — 90 m n 18. — Podgrađe. — 86 m. 2 6. — Batrovci. — 84 m. » 26. — Morović. (Lozjanin, Panić.) — 85 m. » 28. — Morović. (Sekendek.) — 85 m. Sept. 3. — Adaševci. — 84 m. Sept. 27. — Belegiš. — 95 m. 60 Prije svega eliminiramo u ovoj zoni podatak iz Malog Gradca (Aug. 15.), jer je apsolutno daleko preran. Isto tako otpadaju svi ru- janski podaci kao prerani za ovu južnu zonu, jer i onako uz nje imamo većinom iz istih mjesta mo- trenja i mnogo kasnije podatke. Po- datak iz Rijeke (Dec. 31.) odnosi se na prezimljenje, ali mi ga ne tre- bamo izostaviti, jer ne utječe baš osobito na srednje vrijeme odlaska već samo na razmak. Od ostalih podataka samo četiri otpadaju na studeni, dok opet svi ostali pripa- daju listopadu. Nr. — Oct. Nk. — Dec. 31. — Rijeka. Razmak je u ovoj zoni jako narasao, dok je srednje vrijeme samo za jedan dan kasnije. 6. — Fužine, Batrovci. Vor Allem eliminieren wir in dieser Zone das Datum aus Mali Gradac (Aug. 15.), weil es absolut viel zu früh ist. Ebenso entfallen alle Septemberdaten als zu frühe für diese südliche Zone, da wir ohnehin außer ihnen meistenteils aus denselben Beobachtungsorten auch noch viel spätere Daten ha- ben. Das Datum aus Rijeka (Dec. 31.) bezieht sich auf Überwinterung aber wir müssen es nicht weglas- sen, da es das Wegzugsmittel nicht besonders, sondern nur die Schwan- kung beeinflußt. Von den anderen Daten entfallen nur vier auf den November, während wieder alle anderen dem Oktober angehören. R. — 86 dana — Tage. S. v. — Oct. 22. Die Schwankung ist in dieser Zone sehr angewachsen, während das Mittel nur um einen Tag später fällt. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 449 30" — 45% Noy.. 12 Novi: == bob m: 24. — Kosa. — 676 m. ” Aug. 28. — Vrbanja. — 87 m. Sept. 20. — Kupinovo. — 78 m. Podatak iz Vrbanje (Aug. 28.) je na svaki način preran, ali i onaj iz Kupinova (Sept. 20.) se ne može u ovoj najjužnijoj našoj zoni za- držati. I tako nam ostanu samo dva podatka, iz kojih nam nije mo- guće formule proračunati. Das Datum aus Vrbanja (Aug. 28.) ist auf jeden Fall zu friih, aber auch jenes aus Kupinovo (Sept. 20.) kann sich in dieser unserer süd- lichsten Zone nicht halten. Und so bleiben uns nur zwei Daten, aus denen wir keine Formel berechnen können. È a Nr. R. S. v. gra A Wegz.| Spät. Wegz.| Schwank Mittel. XLVI. |Sept. 2. | Nov. 14. | 48 | & | Oct. 21 E XLVa. a 3 ug pi ba dont ze 21. S | XLV. Oct. 6. | Dec. BET"B6 E * 22. U ovom prijegledu formula naših zona vidimo, da XLVa. zona ima najraniji podatak za najraniji i najkasniji odlazak, dok su ovi po- daci, kako treba da bude, u naj- sjevernijoj zoni najraniji a u naj- južnijoj najkasniji. Razmak također biva sve veći, što dalje idemo na jug. I srednje vrijeme je u naj- južnijoj zoni najkasnije, što je kao što i u prvim dvima stupcima ta- blice, po svoj prilici posljedica geo grafskoga utjecaja, dok se srednja vremena u predđašnjim dvjema zo- nama posve slažu. 61 In dieser Übersichtstabelle der Formeln unserer Zonen sehen wir, daß die XLVa. Zone das frü- heste Datum für den frühesten und spätesteen Wegzug hat, während diese Daten, wie es auch sein soll, in der nördlichsten Zone am frü- hesten und in der südlichsten am spätesten fallen. Die Schwankung wird auch stets gröber, je weiter wir gegen Süden vorgehen. Auch das Mittel ist in der südlichsten Zone das späteste, was wie auch in den ersten zwei Kolumnen der Tabelle wahrscheinlich die Folge des geographischen ‚Einflusses ist, während die Mittel der vorher- gehenden zwei Zonen vollkommen gleich sind. Kulminacija. — Kulmination. ; Pentade — Pentaden x IX. X ix]. | | RIESEN, | | Zona — Zone = loa Io | o | (so jeo = ko = ln intesi cn ||| leo a eo loo LL KI faule laufen Tala GW [AU]. 100 41771 [OT [EN ION JE I fr (| CI IR FAHNEN AVE ae a ol en XLVa. ia 2 2—| 1 1—-|-| 2——|—-|-||-|—-|- XLV 3|—| 2 7 6| 21 2 6 8(——I—i—i——>>—— 1 | | Zbroj — Summe [5— 2108 438 4—8———|—————1 U prvoj i drugoj zoni nema pravo izražene kulminacije, jerbo ima premalo podataka a ti su još po pentadama raštrkani tako, da ne tvore suvisle cjeline. Jedino u zadnjoj zoni vidimo jednu ili za pravo dvije kulminacije, ali ni te nijesu osobite. Prva leži u pentadi: X. 8—12., dakle odma na početku selidbe a druga bila bi pri In der ersten und zweiten Zone gibt es keine klar ausge- drückte Kulmination, weil zu wenig Daten vorhanden sind und diese in den Pentaden noch zerstreut vor- kommen, so daß sie kein einheit- liches Ganze bilden. Nur in der letzten Zone sehen wir eine oder eigentlich zwei Kulminationen, welche aber auch nicht besonders 62 kraju njenom, naime u pentadi: X. 28—XT. 1. Isto tako vidimo u zbroju svih zona dvije kulminacije, jednu u pentadi: X. 13—17. a drugu u istoj pentadi, gdje leži i druga kulminacija XLV. zone. Prava selidba obuhvaća sedam pentada, vrijeme od mjesec dana t.j. od po četka listopada do poćetka stude noga. Podatak iz prosinca je posve osamljen, a iz toga se baš vidi, da se odnosi na prezimljenje. Općena formula napokon ima ovaj oblik : Nr. -- Sept. 25. — Bršljanica (XLVa.) sind. Die erste liegt in der Pen- tade: X. 8—12., also gleich am Anfang des Zuges und die zweite wäre am Ende desselben, nämlich in der Pentade: X. 28—XI. 1. Ebenso sehen wir in der Summe aller Zonen zwei Kulminationen, eine in der Pentade: X, 13—17. und die zweite in derselben Pentade, in der auch die zweite Kulmina- tion der XLV. Zone liegt. Der eigentliche Zug umfaßt sieben Pen- taden, die Zeit von einem Monat d. i. von Anfang Oktober bis An- fang November. Das Datum aus dem Dezember steht ganz allein und daraus sieht man eben, das es sich auf Überwinterung bezieht. Die allgemeine Formel endlich hat folgende Form: R. -— 97 dana — Tage. Nk. — Dec. 31. — Rijeka (XLV.) S. v. — Oct 22. Razmak je mnogo veći nego što je bio u ijednoj zoni i lane. Srednje vrijeme je također nešto kasnije nego li u prijašnjim dvjema godinama. Die Schwankung ist eine viel größere als sie es in irgendeiner Zone und auch im Vorjahre war. Das Mittel ist ebenfalls etwas später als in den vorhergehenden zwei Jahren. + Tringoides hypoleucus (Linn.) XLVa. — Sept. 27. — Zagreb. Ovo je samo prigodni poda- tak, koji se ne odnosi na selidbu. Osim toga je mala prutka ove zime ostala kod nas, jer sam jn još u siječnju vidio. Dies ist nur ein Gelegenheits- datum, welches sich nicht auf den Zug bezieht. Außerdem ist der Flub- uferläufer diesen Winter bei uns geblieben, denn ich sah ihn noch im Januar. -X+ Trypanocorax frugilegus (Linn.) XLVI. — Oct. — Ferdinandovac. XLVa. — , 24. — Zagreb. XLV. — Nov. 8. — Rijeka. Ovi se podaci odnose na prvo pojavljenje crne vrane, koja zimi dolazi u naše krajeve. Diese Daten betreffen das erste Erscheinen der Saatkrähe, die im Winter in unsere Gegenden kommt. 63 -X- Turdus iliacus Linn. XLV. — Dec. 8. — Rijeka. > Turdus musicus Linn. XLV. — Nov. 15. — Rijeka. n — Aug. 26. — Batrovei. n — n. 26. — Morović. 5 — Sept. 15. — Bukovac. Budući da podaciiz Batrovaca i Morovića (Aug. 26.) kao prerani ot- padaju, nije nam moguće iz pre- ostalih dvaju podataka proračunati formulu. Nachdem die Daten aus Ba- trovei und Morović (Aug. 26.) als zu frühe entfallen, ist es uns aus den übrigen zwei Daten nicht möglich die Formel zu berechnen. +-%- Turdus pilaris Linn. XLV. — Dec. 8. — Rijeka. +-%- Turdus viscivorus Linn. XLVa. — Oct. 25. — Vrbovec. n 7». 24 — Zagreb. n > a» 25. — Rijeka. Formula iz ovih triju poda- taka ne bi imala vrijednosti; raz- mak bi iznosio samo jedan dan, a srednje vrijeme dolaska ovoga našeg zimskog gosta palo bi na 24. listo- pada. Die Formel aus diesen drei Daten berechnet hätte keinen Wert; die Schwankung würde nur einen Tag betragen und das Ankunfts- mittel für diesen unsern Wintergast wäre der 24. Oktober. + Turtur turtur (Linn.) XLVI. — Aug. 30. — Petrovsko. A — n 28. — Ribnjak. 3 — » 25. — Botinovac. > — Sept. 19. — Sokolovac. A — » 10. — Brđani. O — Oct. 5. — Rijeka. 2 > 4. — Pešćenik. È — Sept. 5. — Peteranec. a — » 80. — Virje. n — Aug ia \ Ferdinandovac. XLVa. — Sept. 25. — Draganec. s — n 28. — Hercegovac. S — Aug. 27. — Osijek. XLV. — Sept. 30. — Bojna. X — n 26. — Buzeta. » — » 12. — Žirovac (Adamović.) ” —. n 22. — Žirovac (Crnobrnja.) 64 XLV. — Oct. 30. Klasnić. è. — Sept. 11. Gvozdansko. S => ,„ 16. Majdan. a Ai Mali Gradac. 3; — Sept. 15 Kosna. S — Oct. 9 Kotarana. — Sept. 5. Hrastovica. 3 g 9. — Babina rijeka. si >, 15. Jamarica. ; — 14. Novska. m — Aug. 19. Rogolje. a — Sept. 25. Cage. > fig «88 Ratkovac. © => 12% (Gorice. n — 2. Visoka greda. 5 = ai BE Mašić. Ba — Aug. 21 Mačkovac. A — Sept. 27. Dolina. 2 —. WED ZD. Vrbje. LJ =.» 29 Tisovac. si = 1 Adzamovei. è — » 3. Laze. y —. a 26. Gradište. fa —> , 15. Bukovac. XLIVa. — Aug. 22. Kupinovo. I ove je godine pretežna mno- Auch in diesem Jahre ist zina podataka iz mjeseca rujna, dok | ih iz kolovoza i listopada razmjerno malo ima. Iz toga razabiramo, da se glavna selidba grlice u našim krajevima zbiva baš u mjesecu rujnu, dok se podaci iz kolovoza odnose na početak, a podaci iz listo- pada na konac selidbe, dotično kasni podaci na zaostale ptice. Prije nego što izračunamo formulu za selidbu, prikazat ćemo kulminaciju, jer imamo dovoljan broj podataka. die überwiegende Mehrzahl der Daten im Monate September zu finden, während aus dem August und Oktober relativ nur wenige Daten vorhanden sind. Daraus er- sehen wir, daß die Hauptzugzeit der Turteltaube in unseren Ge- genden aber der September ist, während sich die Augustdaten auf den Anfang des Zuges und die Oktoberdaten auf das Ende des- selben, respektive die späten auf Nachzügler beziehen. Bevor wir die Zugsformel aufstellen, wollen wir die Kulmi- nation berechnen, da uns eine ge- nügende Anzahl von Daten zur Verfügung steht. 65 Kulminacija. — Kulmination. ABEL, IX. x XT, EN dn SERRANO 1 yi a 3 ar e ee nl, | i ri ca GI — rl N GI ra Leni ca ca MEKOM 5 TN ma GBE DA VOR O — == 21 Iz ove tablice izlazi, da Aus dieser Tabelle folgt, dab se selidba grlice započinje u drugoj polovici kolovoza i da traje do po- četka listopada, dok se podatak iz konca toga mjeseca svakako odnosi na zaostale, kako je već spomenuto. Kulminacija baš nije osobito oštro izražena; ona pada u dvije pentade sjednakim brojem podataka, naime u pentadu: IX. 13—17. i IX. 23. do 27., koje su dakle samo jednom pentadom razlučene. Nr. — Aug. 19. — Rogolje (XLV.) Nk. — Oct. 30. — Klasnić (XLV.) Poradi kasnoga podatka iz li- stopada i razmak tako velik, premda još uvijek ne dosiže razmaka pret- prošle godine. Srednje je vrijeme kasnije nego što je u pređašnjim dvjema godinama bilo. der Zug der Turteltaube in der zweiten Hälfte des Monats August beginnt und bis Anfang Oktober dauert, während sich das Datum vom Ende dieses Monats ent- schieden auf Nachzügler bezieht, wie schon erwähnt wurde. Die Kulmination ist nicht besonders scharf ausgedrückt; sie fällt in zwei Pentaden mit gleicher An- zahl von Daten und zwar in die Pentaden: IX. 13—17. und IX. 23. bis 27., welche also nur durch eine Pentade getrennt sind. R. — 72 dana — Tage. S. v. — Sept. 17. Wegen des spiten Oktober- datums ist auch die Sehwankung so grob, obzwar sie noch nicht jene des Jahres 1901. erreicht. Das Mittel ist ein späteres als in den vorher- gehenden zwei Jahren. + Upupa epops Linn. XLVI. Ane. ai } Gornja Rijeka. và] resa ” DI: a Ribnjak. + hi. 15. — Botinovac. E — Jul. 14. — Sokolovac. PE) “mari Aug. DR =sBrdans » — Sept. 29. — Rijeka. FA — » 10. — Peteranec. XLVa » 18. — Fuka. È — Oct. 4 — Hrsovo. n — Jul. 27. — Hercegovac. N — Aug. 3. — Pitomača. XLV. — Sept. 27. — Jamarica. 5 — Aug. 31. — Novska. E — » 27. — Gornji varoš. A — w 27. — Novi varoš. 66 XLV. — Jul. 15. — Cage. S — Oct. 7. — Ratkovac. È — Aug. 28. — Mašić. si — Sept. 26. — Kovatevac. Br — » 2. — Adžamovci. A — Oct. 30. — Gradište. XLIVa. — Sept. 21. — Kupinovo. U ovoj seriji imamo dva vrlo rana podatka iz Sokolovca (Jul. 14.) i Caga (Jul. 15.), koji se ne mogu nikako održati; isto tako otpada i podatak iz Gradista (Oct. 30.), koji je za grebeđeda bez sumnje pre- kasan. Od ostalih podataka pada nešto preko polovice u mjesec ko- lovoz, dok su ostali podaci iz rujna a dva još iz listopada, ali ti baš ne utječu na formulu, tako da mogu ostati. Kulminacija. VII: VII: ep m ot a @ ao m sa a a ee Am nma le Hanne sh Selidba ne teče bez prekida jednolično, najviše podataka ima iz druge polovice kolovoza i rujna, a to nam služi dokazom, da je se- lidba početkom rujna prekinuta. Kulminacija leži u pentadi: VIII. 29--IX. 2. Nr. — Jul. 27. — Hercegovac (XLVa.) Nk. — Oct 7. — Ratkovac (XLV.) Razmak je jako velik a sred- nje vrijeme odlaska ranije nego što je bilo u pređašnjim dvjema godi nama. In dieser Serie haben wir zwei sehr frühe Daten aus Soko- lovac (Jul. 14.) und Cage (Jul. 15.), welche absolut unhaltbar sind; ebenso entfällt auch das Datum aus Gradiste (Oct. 30.), welches für den Wiedehopf entschieden zu spät ist. Von den übrigen Daten ent- fällt etwas über die Hälfte auf das Monat August während die an- deren Daten aus dem September und außerdem noch zwei aus dem Oktober sind, welche aber die For- mel gerade nicht beeinfluBen, so dab sie beibehalten werden können. — Kulmination. IX. X. ae «a m TA g o MC INA © ©] BN © VANO MINOC: = AR N ee 4 ii le Ze am Der Zug geht nicht gleich- mäßig ohne Unterbrechung vor sich; die meisten Daten stammen aus der zweiten Hälfte der Monate August und September, was ein Beweis ist, daß der Zug im An- fange des Septembers unterbrochen wurde. Die Kulmination liegt in der Pentade: VIII. 29—IX. 2. R. — 72 dana — Tage. S. v. — Aug. 6. Die Schwankung ist sehr groß und das Wegzugsmittel ein früheres als in den vorhergehenden zwei Jahren. + Vanellus vanellus (Linn.) Prezimljuje \ ZINN art / — Peteranec. 67 XLVI. — Nov. 18. — Podravske Sesvete. XLVa. — Sept. 16. Staro selo. Rivara Octa825: Novska. Lì — » 50. — Bošnjaci. a — Sept. 8. — Adaševci. XLIVa. — Nov. 8. — Rajevo selo. bb] ki I opet nalazimo jedan po datak za prezimljenje, dok su u ostalom pretezni kasni podaci iz studenoga. Nr. — Sept. 8. — Adaševci (XLV.) 5. — Rađanovci. Wieder finden wir ein Über- winterungsdatum, während im Übrigen die späten November- daten praevalieren. R. — 71 dan — Tage. Nk. — Nov. 18. — Podravske Sesvete (XLVI.) S. v. — Oct. 20. Razmak je veći nego u pre- đašnjim dvjema godinama a srednje vrijeme leži među vrijednostima tih godina. Budući da smo time svršili obradbu selidbe pojedinih vrsti naših selica, preostaju nam samo još one dvije poznate tablice, koje evo ovdje dajemo. Die Schwankung ist größer als in den zwei Vorjahren und das Mittel liegt zwischen den Werten dieser Jahre. Nachdem wir so die Bear- beitung des Zuges der einzelnen Arten unserer Zugvögel beendet hätten, bleiben uns nur noch jene zwei bekannten Tabellen, die wir im Folgenden zusammenstellen. Naše krajeve ostaviše za vrijeme jesenske selidbe g. 1903.: Unser Territorium verliessen während des Herbstzuges 1903: Ove vrsti: Folgende. Arten: Fulica atra . Scolopax rusticula . Sturnus vulgaris. Cuculus canorus Coturnix coturnix . Ardea cinerea . Colimbanoenas m us ee Hirundo rustica. . + è» Turtur turtur . DIS Upapa epops. <>. i. er Motacilla alba . x Vanellus vanellus +. ..... Columba palumbus . >... - Chelidon urbica 2 < 2 e e 0. Omotis' gulbale sne e Ciconia nigra +. ... è + + + Adam USCIRA RA (ICONA: CICORIA e Za koliko dana: Binnen Tagen: ER. 14 0 an 98 ar en. ne) a ka ESB Jaka top . SRO aa ze ži Kr BR (63 a sra: Kr: BI Ad: SE edo . 55 -v 68 Coracias garrulus Grus grus Anser anser . Anas boschas Lanius collurio . .... Anser fabalis Premda se ova skrizaljka i opet razlikuje od tablica pređašnjih dviju godina, to se ipak i ovdje opet razbira, da naše selice raz- mjerno dulje vremena trebaju, da ostave naše krajeve nego li u pro ljeće za naseljenje. 43 . 42 . 80 22 Obzwar sich diese Tabelle auch wieder von jenen der vorher- gehenden zwei Jahre unterscheidet, so kann man doch auch hier wieder sehen, daß unsere Zugvögel ver- hältnismäßig längere Zeit benötigen, um unsere Gegenden zu verlassen als im Frühjahre zur Besiedelung. Koledar selidbe za jesen g. 1903. Zugskalender des Herbstzuges 1903. Vrst: Art: Cuculus canorus Upupa epops . Ciconia ciconia Oriolus galbula Aédon luscinia Ciconia nigra . Lanius collurio . . . Coracias garrulus . . . TUrtUrturiuno i i Coturnix coturmia . . . Chelidon urbica . . .. . TIITItiItTIt1 t +-9- Anas boschas . . +-/> Anser fabalis . . . - + Columba palumbus j +-&-— Motacilla alba . . + Fulica atra . . . . . ar Uri era + Vanellus vanellus . . . +. + Columba oenas . .. . —O—> Sturnus vulgaris + Anser anser 4.3 -O-> Ardea cinerea . . . . -©+ Scolopax rusticula Ova se skrižaljka sa lanj- skom prilično slaže; na početku nalazimo same prave selice, koje Hirundo rustica . 2... Srednje vrijeme odlaska: Wegzugsmittel: Au} Ri; pi «Bee Spie no Gas > - x 3 9. 5 È A 2 mn “db Hr SE, A rkhikać n a ao so CRONO Ore ; n. 24 3 e : aki E n, 124 Oct. © 5 E ne JE na Rn 3 2 i nA 3 da GDE i ela crafts ica PR. fi šuta. Ba, NG vn šo farse È n Tei 3 "n° 28 3 2 pr “m È as. vo E i Nov. "2. Diese Tabelle stimmt mit der vorigjährigen ziemlich überein; am Anfange finden wir nur echte Zug- nas razmjerno rano ostavljaju, a tek pri kraju pojavljuju se vrsti, koje mjestimice redovito ili u redim slučajevima prezimijuju- tično vrlo kasno iz naših krajeva odlaze. Ako isporedimo ovu skri- žaljku s lanjskom, vidjet demo, da su u pretežnoj većini slučajeva srednja vremena odlaska ranija, iz čega zaključujemo, da je ovogodišnja jesenska selidba bila vanija od lanjske, Što smo već na više mjesta bili istakli. Nadalje se razbira i to, da one vrsti, koje u proljeće ranije do- laze u naše krajeve, u jesen opet kasnije odlaze, a to nas dovodi na misao, da one vrsti, koje pri hlad- nijem vremenu dolaze, priisto takom vremenu i odlaze i obratno, koje se pojavljuju pri toplijem vremenu, nas pri isto takom vremenu i ostavljaju, na što je već gosp. I. Hegyfoky bio upozorio. Izvješće o radu „Hrvatske orni- tološke centrale“ godine 1903. I opet je jedna godina od osnutka „H. O. C.“ prošla i ako pregledamo obradbe selidbi i broj motritelja, to ćemo se uvjeriti, da se iove godine možemo podičiti li- jepim napretkom, koji se je već lane priznavao i izvan međa naše domo- vine, kako se to razbira iz kritika drugog godišnjega izvještaja u raz- nim časopisima. Kako je to u prvom redu zasluga naših revnih motri- telja, to im se na ovom mjestu naj- srdačnije zahvaljujemo i molimo ih, 69 vogel, welche uns verhältnismäßig zeitlich verlassen und erst am Ende zeigen sich jene, welche stellenweise regelmäßig oder in selteneren Fäl- len überwintern respektive sehr spät aus unseren Gegenden fortziehen. Wenn wir diese Tabelle mit der vorigjährigen vergleichen, werden wir sehen, dab in der überwiegenden Mehrzahl der Fälle die Wegzugs- mitteln frühere sind, woraus wir schließen, dab der heurige Herbstzug früher vor sich ging als der vor- jährige, was wir schon bei mehreren Arten erwähnt hatten. Weiters sehen wir auch, dab jene Arten, welche im Frühjahre früher in unseren Gegenden an- kommen, im Herbste später fort- ziehen, was uns auf die Ansicht bringt, daß jene Arten, welche bei rauherer Witterung ankommen, bei eben solcher auch fortziehen und umgekehrt, welche bei milderer Witterung erscheinen, uns bei eben solcher auch verlassen, wo- rauf schon Herr Hegyfoky hinge- wiesen hat. Bericht über die Tätigkeit der „Hrvatska ornitoloska centrala“ im Jahre 1903. Wieder ist ein Jahr seit der Errichtung der H. O. C. verflossen und wenn wir die Bearbeitungen des Zuges und die Anzahl der Be- obachter überblicken, werden wir uns überzeugen, dab wir auch heuer auf einen schönen Fortschritt zu- rückblicken können, der schon im verflossenen Jahre auch außerhalb der Grenzen unseres Vaterlandes anerkannt wurde, wie dies aus den Kritiken des zweiten Jahresberichtes in verschiedenen Zeitschriften zu 70 da nas i nadalje podupiru i da do- prinose svoju ne samo napretku našega zavoda nego i cijele avifeno- logije, koja samo zajedničkim, mar- ljivim radom na čitavom kontinentu može doći do pravih, neoborivih re- zultata. Broj je motritelja i u ovoj godini opet narasao. U proljeće bilo ih je 307, a od ovih 99 privatnih ; mjesta motrenja imali smo 303. U jesen je bio pako i broj motritelja, pa po tom i broj mjesta motrenja manji, što je posve lako razumljivo, ako se uzme na um, da je motrenje jesenske selidbe mnogo teže, da izi- skuje i mnogo više truda, vježbe i poznavanja života ptica i njih samih. Zato smo ali ipak imali 190 motri- telja na 171 mjestu. Od starih je motritelja i ove godine doduše ne- koliko izostalo, ali zato su pristu- pili opet novi, tako da je broj mo- tritelja za cijelu godinu iznašao 339, koji su motrili na 333 mjesta. Da se postupak motriteljima olakša, i ujedno da se provede neka jedinstvenost u njemu, priposlane su kr. kot. oblastima, imovnim op- ćinama i kr. drž. šumarijama tiska- nice sa skrižaljkama za motrenje ptica, kojima su se ti uredi i obilno služili. Uz to su privatni motritelji i opet dobili određen broj porto- prostih dopisnica, na kojima su mogli svoja motrenja priopćivati. Na taj je način svakako mnogo do- "S rinešeno prirastu motritelja. ersehen ist. Nachdem dies in erster Linie das Verdienst unserer fleißi- gen Beobachter ist, so danken wir ihnen hiemit herzlichst und bitten sie, uns auch weiterhin zu unterstützen und das ihrige bei- zutragen zum Fortschritte nicht nur unseres Institutes sondern der ganzen Aviphaenologie, welche nur durch gemeinsame, fleißige Arbeit auf dem ganzen Kontinente zu wirklichen, unumstößlichen Resul- taten kommen kann. Die Zahl der Beobachter ist auch dieses Jahr wieder gewachsen. Im Frühjahre waren 307, und von diesen 99 private; Beobachtungsorte hatten wir 303. Im Herbste war aber die Zahl der Beobachter und folg- lich auch jene der Beobachtungs- orte kleiner, was ganz leicht ver- ständlich ist, wenn mann bedenkt, daß die Beobachtung des Herbst- zuges viel schwerer ist, und daß sie mehr Mühe, Übung und Kenntnis des Lebens der Vögel und ihrer selbst erheischt. Deshalb hatten wir aber doch 190 Beobachter an 171 Orten. Von den alten Beobachtern blieben zwar auch heuer wieder einige aus, aber dafür traten wieder neue ein, so dab die Zahl der Be- obachter für das ganze Jahr 339 betrug, welche an 333 Orten be- obachteten. Um den Beobachtern die Ar- beit zu erleichtern und auch eine gewisse Gleichmäßigkeit durchzu- tühren, wurden den kgl. Bezirks- ämtern, den Vermögensgemeinden und den kgl. Staatsforstämtern Drucksorten zu Vogelbeobach- tungen eingesendet, welche die besagten Ämter auch reichlich be- nützten. Nebenbei erhielten die privaten Baobachter wieder eine gewisse Anzahl portofreier Kor- respodenzkarten, auf denen sie ihr® I broj je motrenih vrsti ptica ove godine daleko veći. U proljeće motreno je u svem 100 vrsti a u jesen 56, od kojih neke imaju baš omašne serije podataka, tako da ih je bilo moguće posve točno po zo- nama obrađivati. Promjene provedene kod ob- radbe navode se svagdje pred njom samom, tako da je suvišno ovdje o njima govoriti. Dr. E. Rössler, upravitelj H. O. C. 71 Beobachtungen mitteilen konnten. Auf diese Art wurde jedenfalls viel zum Zuwachs der Anzahl der Be- obachter beigetragen. Auch die Anzahl der be obachteten Vogelarten viel gröber. Im Frühjahre wurden im Ganzen 100 Arten beobachtet und im Herbste 56, von denen einige reichlich große Datenserien besitzen, so dab sie ganz genau nach Zonen bearbeitet werden konnten. Die Veränderungen, welche die Bearbeitung selbst betreffen, werden überall vor derselben an- gegeben, so dab es überflüssig ist hier darüber zu sprechen. ist heuer Dr. E. Rössler, Leiter der H. O. C. Zur Altersfrage der diluvialen Lagerstàtte von Krapina in Kroalien. Eine vorläufige Mitteilung. Über dieses Thema soll im 4. Hefte meiner Untersuchungen über den Menschen von Krapina ausführlicher gesprochen werden. Ich habe mich übrigens darüber bereits in Cassel im Jahre 1903 gelegentlich der 75. Versammlung der deutschen Naturforscher und Ärzte ausgesprochen und möchte hier nur noch einiges hin- zufügen. Herr Rutot bespricht unter dem Titel: „Les decouvertes de Krapina (Croatie)“!) meine Arbeit über den diluvialen Menschen von Krapina und gelangt bei der Betrachtung der In- dustrie, die er als eine Eburnedenn’sche bezeichnet, bezüglich des Alters derselben zu einer anderen Meinung als ich. Ich halte nämlich die in Rede stehende Lagerstätte aus paläontologischen und stratographischen Gründen für ,interglazial“ und stelle sie zur „Waldfauna der Mindel - Riess - Interglazialzeit“ im Sinne Penck’s, während Rutot dieselbe auf Grund des Industrie- Typus in’s obere Diluvium versetzen möchte. Dem Schlusse seiner Besprechung fügt Rutot folgende Fragen, die betreff des Alters der Lagerstätte von Krapina noch zu lösen wären, bei: 1. Ist das Rhinoceros von Krapina ein echtes Rhino- ceros Mercki? 2. Ist die Krapina - Industrie eine echte Unter-Eburné- enwsche 2 3. Wenn beides zutrifft, wie könnte man das gleichzeitige !) Bulletin de la Societé d’anthropologie de Bruxelles. Tom. XXII. 1905.) 73 Vorkommen der Eburnéenn'schen-Industrie mit dem AWkinoceros Mercki erklären ? Bezüglich der ersteren Frage, die ich als die maßgebendtes betrachte, bemerke ich, daß in Krapina 350 verschieden gut er- haltene Knochen einer und derselben Rhinoceros-Art gefunden wurden. Darunter ein ganzer Schädel eines erwachsenen und der vordere Schädelteil eines jungen Individuums. Alles dies gehört der Art AWinoceros Mercki Jag. an und zwar jener Form, welche in Daxlanden bei Karlsruhe gefunden und von H. v. Meyer beschrieben wurde. Nebenbei be- merke ich, daß in Kroatien noch eine diluviale Fauna mit Elephas primigenius und Rhinoceros antiquitatis (ganze Schä- del und viele andere Skeletteile) besteht, welche sich somit von jener aus Krapina sofort unterscheidet. Ferner ist die Lagerstätte von Krapina gestört, da die betreffenden Kulturschiehten und insbesondere die untersten Bachsedimente 12° nach Süden geneigt sind und da- durch auch stratographisch von den jüngeren, hori- zontal gelagerten oberdiluvialen Bildungen geschieden sind. Bezüglich der Industrie von Krapina möchte ich abermals bemerken, daß dieselbe aus Bachgeröllen verschiedener Größe erzeugt wurde und einen gemischten Habitus aufweist, was selbst Rutot zugiebt. Der Typus der Industrie hängt da offenbar mit der Beschaffenheit und dem unvollkommenen Bruchvermögen der dazu verwendeten Gesteine zusammen. Von den vorgefundenen zahlreichen Gesteinsabfällen, wurde blos der allergeringste re- touchiert und verwendet. Wenn auch die Annahme Rutot’s, die Krapina Industrie zeige einen Eburnéenn'schen Typus richtig sein soll, was ich ja gerne zugebe, so kann sie jedoch das Alter der Krapina-Lagerstätte nicht im mindesten tangieren. Denn, bevor die paläolithischen Industrien zu chro- nologischen Bestimmungen herangezogen werden können, müssen doch noch folgende Fragen beantwortet werden: a) Findet man auch anderswo eine den französischen und belgischen Funden entsprechende vertikale Sonderung der In- dustrie-Typen, die zugleich auch eine chronologische Gliederung der resp. Industrien darstellen würde ? b) Hat man an anderen Fundorten wo keine knolligen Horn- steine dem Menschen zur Verfügung standen, auch aus Tuffen 74 und anderen unvollkommen brüchigen Gesteinen Geräte vom Typus des Chelleen oder Mesvinien gefunden ? c) Wurde überhaupt im Diluvium, wo dem Menschen nur sehr heterogenes Bachgerölle (wie in Krapina) zur Verfügung gestanden ist, eine andere als die der Krapina Industrie ent- sprechende Industrie gefunden (gemischte Industrie, zu meist kleine Geräte aus heterogenem Materiale) ? In letzterer Beziehung kenne ich eine altdiluviale Station- nämlich Taubach, die nebst einer mit Krapina analogen Fauna noch eine gemischte Industrie aus kleinen Geräten von sehr he- terogenem Materiale besitzt. In Taubach wurde nur ein 10 cm langes mit der Knollenrinde versehenes Stück Feuerstein gefun- den, und dieses eine Stück entspricht der Rutot'schen „Mes- vinien- oder Reutelo-mesvinien-Industrie.“!) Der Eburnćenn'sche (besonders der gemischte) Industrie- Typus scheint mir ein durch unzulängliches Materiale hervorge- gangener zu sein, welcher sich im Paläolithieum überall dort vorfinden dürfte, wo der Mensch blos heterogene Gerölle von unvollkommenem Bruche zur Verfügung hatte. Eine solche Indu- strie wird immer einen gemischten Habitus tragen und zumeist aus kleinen Stücken bestehen. Rutot’s Ansicht könnte blos dann einen etwas plausi- bleren Grund zur Annahme bieten, wenn es ihm gelingen sollte den Beweis zu erbringen, dab sich der paläolithische Mensch aus dem Westen Europas gegen Osten resp. Südosten hin ausbreitete und die entsprechende Industrie — die Eburnće- nn’sche — nach Krapina mitbrachte ! Doch zweifle ich, da:s es Rutot gelingen könnte mit Hilfe eines — noch dazu dekadenten — Industrie-Typus (des gemischten Eburnćenn) eine durch faunistische und stra- tigraphische Belege eruierte Altersstufe umzusto- Ben; im gegebenen Falle also das altdiluviale Alter der Krapina- Lagerstätte durch die Annahme eines Eburnćenn'schen-Industrie- typus amzustossen auch dann noch, wenn, wie gezeigt wurde, in Kroatien-Slavoniennochjùngere Bildungenmit fihi- noceros antiquitatis und Elephas primigenius vorhanden sind! — ') Vergleiche Klaatsch: „Anthropologische und paläolitische Er- gebnisse... (Zeitschrift für Etnologie 1903., pag. 123—124). Ferner Klaatsch in: ,Weltall und Menschheit“ pag. 213. 75 Dies. dürfte um so weniger gelingen, da ja noch ein weiterer Beweis erbracht werden müßte — der nämlich, daß nirgends neben der Chelléen’schen Industrie gleichzeitig auch die Eburneenn sche resp. eine unreine Eburneenn’sche bestan- den habe! Das Vorkommen einer ,unreinen“ oder „gemischten“ Ebur- nenn'schen Industrie neben dem Jthinoceros Mercki erkläre ich einfach durch die Unzulänglichkeit des Gesteinmateriales, das dem Homo von Krapina zu Gebote stand und aus welchem er überhaupt kein anderes Geräte, als er es eben gemacht hatte, anfertigen konnte. Zur Erzeugung von Chellćen-Messern konnte es gar nicht kommen, weil er keine entsprechenden Feuersteinknollen zur Verfügung hatte. Die so genannte ,Decadenz“ im Typus der Eburne- enn’schen Industrie kann also nur als Folge eines unzweckmäßigen Gesteinmateriales, nicht jedoch als ein im Abnehmen begriffenes höheres kulturelles Niveau betrachtet werden. Noch weniger aber kann deshalb der entsprechenden Lagerstätte ein jüngeres Alter zugesprochen werden! — Bevor also die paläolithische Industrie zu einer Chronologie herangezogen werden kann, muß eine grö- Bere Anzahl isochroner paläolithischer Stationen, deren Gleich- alterigkeitaufgeologischem und paläontologischem Wege festgesetzt wurde, bekannt sein und ihre eventu- ellen Industrien vergleichend geprüft und gruppiert werden. Ersteine Anzahl derartiger aus verschiedenartig- stem Gesteinsmateriale hervorgegangener Indu- strie-Serien eines und desselben diluvialen Abschnit- tes darf zu vergleichenden Zwecken herangezogen werden. Dr. Gorjanović- Kramberger. Ornithologisehes aus Zenug. V. 1902—1903. Im vorliegenden Aufsatz habe ich die Ergebnisse des fünften Beobachtungsjahres verzeichnet. Es beginnt mit dem 26. Juli 1902 (Beginn des Herbstzuges, eröffnet von Coturnix communis) und reicht bis 25. August 1903, d.i. bis zu meiner Abreise von Zengg, so dass bei einigen Arten auch noch Daten über den Herbstzug 1903 darin enthalten sind. Die physikalischen Verhältnisse von Zengg und anderes betreffend, verweise ich auf meine vier ersten Aufsätze, die unter obigem Titel in Tschusi 's Ornithol. Jahrbuch X. S. 201 ff. und in dieser Zeitschrift XII. Nro. 4—6, XIII. Nro. 4-6 und XV. 1. Hälfte erschienen sind. Zur Bestimmung der Wetterlage habe ich auch in diesem Beobachtungsjahre die synoptischen Wetterkarten der Adria vom k. u. k. hydrographischen Amt in Pola benützt, wofür ich der Direktion zu besonderem Dank verpflichtet bin, da sie mir die- selben schon das fünfte Jahr unentgeltlich und täglich zusendet. Auch im vorliegenden Aufsatz habe ich in Klammern die bei der Ankunft — beim Einfall — der beobachteten Zugvögel herrschende Witterung angegeben. Bei jenen Zugvögeln also, bei denen ich voraussetzen durfte, dass sie im Laufe der Nacht angekommen sind, habe ich die in Zengg in der Nacht herrschende Wetterlage angegeben. Bei jenen aber, die ich bei Tage im Zuge beobachtete, verzeichnete ich die momentan herrschende Witterung, woraus leicht zu ersehen ist, bei welcher Wetterlage die verschiedenen Zugvögel wandern, bezw. in welcher Weise der Zug von dieser oder jener Wettergestaltung beeinflusst wird. 77 Da wir im Herbst 1902 sehr viele Boratage hatten mit Schneegestöber und grosser Kälte, insbesondere im November und Dezember, so nahm der Durchzug der Vögel einen raschen Verlauf. Mitunter sind schon Ende November keine anderen Vögel zu sehen gewesen als Sperlinge. Trotzdem nahm der Winter einen milden Charakter an und es überwinterten infolge dessen einzelne Arten bei uns, was an betrefender Stelle angeführt wird. Auch die Wintergäste sind nicht so zahlreich vertreten gewesen, wie in den früheren Jahren. Im Feber und März 1903 herrschte recht günstiges Zug- welter, deswegen war der Einfall schlecht, im April aber war er hervorragend wegen der Wetterstürze. Auch im März ist ein bemerkenswerter Wettersturz zu verzeichnen. Am 6. März herrschte noch heiteres, warmes Wetter bei leichter Landbrise. Nachmittag steigen im Süden leichte Cirri auf und im Nord- westen liegt tief eine Wolkenbank. Nach Mitternacht bewölkt sich der Himmel und um 5" morgens 7. März setzt plötzlich starke Bora mit Regen ein, im Gebirge schneite es tüchtig. Der Wettersturz dauerte bis einschl. 10. März. Ich beobachtete an diesen Tagen: Feld- und Heidelerchen, Kohlmeisen, Blaumeisen, Bartmeisen, Bachstelzen, Schwarzdrosseln, Misteldrosseln, Sing- drosseln, Ringeltauben, Waldschnepfen, Bekassinen, Wildenten, Nebelkrähen, Finken, Goldammer. Am 8. April morgens herrschte noch heiteres Wetter, Im Laufe des Vormittags bewölkt sich der Himmel und um 6° p. setzt mässige Bora mit Regen ein. In der folgenden Nacht herrschte heftige Bora mit Regen (im Gebirge starker Schneefall). Der Wettersturz dauerte (mit Ausnahme des 12. und 16.) bis 19. April. Viele Zugvögel sind während desselben teils im Zuge aufgehalten worden und eingefallen, teils sind sie aus dem Gebirge zur See herabgestrichen. Ich beobachtete an diesen Tagen, sage und schreibe, vierzig verschiedene Arten und mehrere andere sind mir gewiss noch entgangen. Am 19. April sind die meisten wieder fortgezogen und am 20. April, als Ausheiterung bei frischem SO eintrat, waren nur noch einzelne Rotkehlchen und eine Rauchschwalbe zu sehen. — In der Folge hat der Durchzug einen regelmässigeren Verlauf genommen. 78 Oscines -(Singvògel). 1. Erithacus luscinia, L. Nachtigall. — Im Herbst 1902 keine beobachtet. — Im Frühling 1903 beobachtete ich die erste Nach- tigall am 18. April in einem Garten an der Allee (kühles regne- risches Borawetter). Ebendieselbe auch am 24. April und am 95. hörte ich sie zum erstenmal schlagen. Späterhin hörte ich sie öfters bis einschliesslich 21. Juni. Ausserdem hörte ich eine am 96. April bei Spasovac (leichter Regen, meist ruhig). Am 3. Mai eine bei „Abatovo“ (bewölkt, ruhig). Am 17. und 21. Mai eine bei Sv. Martin. Am 29. Mai eine im „Gaj“. — Nach dem 21. Juni sah und hörte ich keine mehr. 9. Erithacus rubeculus, L. Rotkehlchen. — Im Herbst 1902 beobachtete ich das erste Exemplar am 2. November (heiteres Borawetter) im ,Gaj“. Seit 8. November in den Gärten recht zahlreich bis 11. (meist Borawetter). Am 1. Dezember abermals zahlreich (düster, Nebelreissen). Am 3. Dezember noch einzelne. Am 17. Dezember mehrere (abflauende Bora), ebenso am 18. und 19. Dezember. — Seit 30. Dezember beobachlete ich öfters einzelne Exemplare, die hier überwinterten. Am 17. Jänner 1903 fand ich ein totes Exemplar (recht kaltes Borawetter). Am 18. ein halberstarrles Exemplar (noch immer stürmische Bora). Ich beobachtete Rotkehlehen auch im Feber (8., 9., 10. 12., 13., 14, 15232427.) undéMarz.(3., »11.,.12.,,47.,,18, 240) ss war eine Zunahnie eigentlich nur am 21. März bemerkbar (heiter, ruhig). Der Beginn des Frühlingszuges bleibt unbestimmt. Im April beobachtete ich einzelne Exemplare am 15. (Ausheiterung bei stürmischer Bora, seit gestern im Gebirge starker Schneefall), 16., 17., 18., 19. und 20. und scheinen dieselben aus dem Ge- birge infolge Wettersturzes bis zur Seeküste geflüchtet zu sein. 3. Erithacus phoenicurus, L. Gartenrotschwanz. — Im Herbst 1902 keine. Im Frühling 1903 nur während des Wettersturzes vom 14. bis einschliesslich 18. April einige Exemplare. Dann am 26. April mehrere 7g und 99 (leichter Regen, meist ruhig) und ebenso am 1. Maui (leichter Regen, meist ruhig). 4. Erithacus titis, L. Hausrotschwanz. — Im Herbst 1902 den ersten am 15. Oktober (Regen, ruhig). Am 20. Oktober einen (Ausheiterung, ruhig). Am 23. Oktober zwei Exemplare (bis stürmische Bora mit Regen, im Gebirge Schnee). — Im 79 Frühling 1903 beobachtete ich je zwei Exemplare am 10. und 11. April (Wettersturz). 5. Pratincola rubetra, L. Braunkehliger Wiesenschmätzer. — Im Herbst 1902 keine. — Im Frühling 1903 die ersten 77 und 99 am 24. April nach einer regnerischen Nacht. Am 26. April ebenso (leichter Regen, meist ruhig). Am 1. Mai recht viele (leichter Regen, meist ruhig). Am 2. Mai noch einzelne (leichter Regen). — 6. Pratincola rubicola, L. Schwarzkehliger Wiesenschmätzer. Im Herbst 1902 keine. Im Frühling 1903 die ersten (mehrere fc und 9%) am 17. März (Ausheiterung, seit etwa 6° a. leichte Bora). Am 19. März mehrere (bewölkt, ruhig, seit °/,7b a. mässige Bora). Am 29. März nur ein 9 (heiter, ruhig). Am 9. April das letzte Exemplar (heftige Bora, Regen). — 7. Sazicola oenanthe, L. Grauer Steinschmätzer. — Am 16. August 1902 bei Francikovac noch etliche Exemplare, ebenso am 25. August. Die lelzten bei Pijavica draga am 21. September (heiter, starke Bora). — Im Frühling 1903 sah ich den ersten (2) am 29 März (am Abend vorher leichter SO). Dann während des Wettersturzes einzelne Exemplare am 9., 10., 13., 15. und 17. April. Nach dem Wettersturze am 19. April etliche (Aus- heiterung, ruhig) und am 26. April die letzten (leichter Regen, meist ruhig). 8. Sawicola stapazina, L. Schwarzkehliger Steinschmätzer. 9. Saxicola stap. var. melanolenca, Güldenst. 10. Sazicola rufescens, Briss. Schwarzohriger Steinschmätzer. Im Jahre 1902 beobachtete ich Steinschmätzer bis einschl. 3. September (mässige Bora) und ein Exemplar auch noch am 10. Oktober (Nebel). — Im Frühling 1903 beobachtete ich die ersten erst während des Wettersturzes im April und zwar: am 14. mehrere S. rufescens, dann am 16. und 17. Am 24. April die ersten S. stapazina und mehrere S rufescens (Regen, düster). Am 25. April zwei S. rufescens (leichter Regen, meist ruhig). Am 26. April hörte ich an der Strasse bis Spasovac mehrere singen (leichter Regen, meist ruhig). Vom 2. Mai ab fast täglich. Nisteten auch im Sommer 1903 in der nächsten Umgebung von Zengg. Am 15. Juni hörte ich bei Kalićeva draga zum erstenmal alte Steinschmätzer locken und junge antworten. Am 17 lockten sie schon überall. Bald darauf verschwanden sie und erst vom 80 8. Juli ab sah ich öfters wieder welche. Recht viele beobachtete ich am 12. August 1903. (am Vortage mässige bis starke Bora). 11. Monticola saxatilis, L. Steinrčtel. — Die letzten beo- bachtete ich am 17. und 24. August (heiter, mässige Bora). — Im Frühling 1903 die ersten (ein Pärchen) in der Nähe von Spasovac am 27. April (heiter, meist ruhig). Am 30. April 2 Pärchen (bewölktes sciroceales Wetter). Am 24. Juni sah ich die ersten flugbaren Jungen. 12. Monticola cyanus, L. Blaudrossel. — Im Jahre 1902 beobachtete ich die letzte am 20. August. — Im Frühling 1903 die erste am 22. März unter der Spasovacer Strasse (heiter, ruhig). Am 25. März morgens singt eine am Nehaj (heiter, ruhig), am 28. März eine bei Abatovo (ohne Zweifel dieselbe, welche auch dort nistete). Am 26. April eine (leichter Regen, meist ruhig); am 30. April ein Pärchen (bewölktes sciroccales Wetter). Am 31. Mai lockt bei Abatovo eine alte Blaudrossel, ebenso am 1. Juni und 4. Juni. Am 6. Juni locken beide Alten ein Insekt im Schnabel haltend und die Jungen antworten pfeifend. Ebenso am 7. Juni. Vom 8. Juni ab habe ich sie nicht mehr gesehen. Die Jungen sind ausgeflogen und mit den Alten fort- gezogen.. Erst am 12. August 1903 beobachtete ich mehrere (heiter, leichte Bora) und am 18. August eine (heiter, meist ruhig). — 13. Turdus pilaris, L. Wacholderdrossel und 14. Turdus viscivorus, L. Misteldrossel. Wintergäste (insbe- sondere bei Borawetter) vom 2. November 1902 bis einschliesslich 11. März 1903 Letztere bei weitem zahlreicher. 15. Turdus musicus, L. Singdrossel. — Am 5. November 1902 beobachtete ich bei Francikovac noch mehrere Exemplare. —— Im Frühling 1903 die ersten am 8. März (Wettersturz: Bora, Regen, im Gebirge Schnee). Am 1. April eine (Regen, heftige Bora). Dann während des Wettersturzes (am 11., 14., 18. April) mehrere Exemplare. 16. Turdus merula, L. Schwarzdrossel. Wintergast (bei Bora- welter) vom 29. Oktober 1902 bis einschliesslich 11. März 1903 und dann im April während des Wettersturzes (10. bis 18.) mehrere Exemplare. 17. Turdus torquatus, L. Ringdrossel. — Am 31. Oktober 1902 gegen Abend 3 Exemplare (heiter, stürmische Bora, kalt). 81 18. Anthus campestris, L. Brachpieper. — Im Frühling 1903 beobachtete ich die ersten am 26. April (leichter Regen, meist ruhig). Nisteten wie alljährlich in den Scherbenfeldern. 19. Motacilla alba, L. Weisse Bachstelze. — Im Herbst 1902 die ersten am 24. September (heiter, mässige Bora), dann öfters bis einschliesslich 3. November. — Im Frühling 1903 die ersten am 26. Feber (düsteres seiroccales Wetter). Am 27. Feber morgens und abends je eine (düster, meist ruhig). Am 28. Feber eine (bewölktes sciroccales Wetter), Am 2. März eine (meist bewölkt, leichte Landbrise). Am 7. und 8. März einzelne (Wetter- sturz). Am 10. März zwei (bewölkt, starke Bora). Am 13. März eine (heiter, leichte Bora). Am 14. März eine (heiter, leichte Bora). Am 16. März einzelne (bewölkt, meist ruhig). Am 17. März abends ein Flug (stürmische Bora). Am 18. März einzelne (heiter, starke Bora). Am 19. März einzelne (bewölkt, seit °/,7® a. mässige Bora). Am 20. und 21. März einzelne (heiter, mässige Bora, beziehungsweise ruhig). Am 1. April einzelne (Regen, heftige Bora). Am 2. April noch eine da. Dann während des Wettersturzes (9., 10., 11., 14., 15. 19. April) mehrere Exemplare. Am 24. und 25. April noch eine, bezw. zwei. Ausnahmsweise beobachtete ich auch.im Juni (3., 17., 30.) und im Juli (6., 8., 9., 11.) ein- zelne an der Seeküste und scheinen dieselben hier genistet zu haben. 20. Budytes einerocapilla Savi. Graukopfstelze. — Im Herbst 1902 die ersten am 19. September (heiteres Borawetter). Am 92. September zwei (heiteres Borawetter). Am 23. September mehrere (heiteres Borawetter). Am 20. Oktober die letzte (Aus- heiterung, Borina). — Im Frühling 1903 die ersten während des Wettersturzes im April (am 17. und 19.). 21. Sylvia einerea, L. Dorngrassmücke. — Im Frühling 1903 beobachtete ich die ersten am 12. April (ruhiges, mildes Regen- wetter). Am 13. April einzelne (mässige Bora mit Regen). Am 15. April ebenso (Ausheiterung bei stürmischer Bora). Dann erst am 26. April wieder einzelne (leichter Regen, meist ruhig). Vom 4. Mai beobachtete ich fast täglich einzelne, welche auch heuer hier nisteten. 22. Sylvia subalpina, Bonelli. Bartgrassmücke. Ein einziges Exemplar beobachtete ich am 18. April 1903. (regnerisches Borawetter). 6 82 93. Sylvia atricapilla, L. Schwarzköpfige Grassmücke. Auf- fallender Weise nur ein Exemplar am 9. Feber 1903. 94. Sylvia orphaea, Tem. Sängergrassmücke Nur am 8. Mai. 1903 einzelne (meist bewölkt, ruhig). 95. Phylloscopus, Boie. Laubsänger, bezw. 96. Hypolais, Brehm. Gartensänger. — Im Herbst 1902 bis einschliesslich 6. September. — Im Frühling 1903 die ersten am 15. März (heiter, ruhig). Dann 17. März (Ausheiterung, seit 6° a. leichte Bora), 18. März (heiter, starke Bora), 22. und 23. März (heiter, ruhig) und während des Wettersturzes im April (14., 16., 17., 18.). — 97. Oriolus galbula, L. Pirol. — Im Herbst 1902 keine. — Im Frühling 1903 die erste am 25. {April (leichter Regen, ruhig). Am 1. Mai ein Exemplar (leichter Regen). Am 2. Mai ein Exemplar (leichter Regen). Am 4. Mai ebenso (bewölkt, ruhig). Am 13. Mai mehrere (Regen, meist ruhig). Am 21. Mai ein Exemplar (heiter, ruhig). Am 29. Mai das letzte Exemplar (heiter seit morgen mässige Bora). 98. Sturnus vulgaris intermedius, Praz. Staar. — Im Herbst 1902 beobachtete ich den ersten am 4. Oktober (meist bewölkt, seit 5» a. mässige Bora). Am 10. Oktober zieht morgens eine Schar nordwärts und gegen Abend wieder zurück (düsteres nebliges Wetter). Am 19. Oktober ein Exemplar (heiter, leichte Bora). Am 20. Oktober zwei Exemplare (Ausheiterung, leichte Landbrise). Am 26. Oktober eine kleine Schar (meist heiter, gegen Morgen mässige Bora). — Im Frühling 1903 die ersten am 19. März: eine kleine Schar, eine grosse Schar und ein ein- zelner (bewölkt, ruhig; seit ?/,7® a. mässige Bora). Am 14. April zwei Exemplare (regnerisches Borawetter). 29. Troglodytes parvulus, Koch. Zaunkònig. — Im Herbst 1902 am 22. Oktober die ersten (bewölkt, seit 7',," a. leichte Bora). Am 25. Oktober zwei Exemplare (heiteres Borawetter). Am 26. Oktober mehrere (meist heiteres Borawetter). Am 4. und 5. November mehrere (heiter, leichter Landwind). Am 13. November zwei (heiteres Borawetter). Am 16. November mehrere (heiter, seit morgens heftige Bora). Am 17. November noch einzelne (heiteres Borawetter). Am 25. November den letzten (bewölkt, ruhig). — Beobachtete einen Zaunkönig auch noch am 31. Jänner 1903 (bewölkt, meist ruhig). — Im Frühling keine. 83 30. Regulus ignicapillus, Brehm., Tem. Feuerköpfiges Gold- hähnchen. Im Herbst 1902 nur am 29. Oktober zwei Exemplare (stürmische Bora, leichter Sprühregen). — Im Frühling 1903 nur während des Wettersturzes im April (am 13. und 17.). 31. Parus major, L. Kohlmeise. Vom 3. August 1902 ab beobachlete ich fast täglich einzelne Exemplare. Lebhaft war der Durchzug am 24. September (heiteres Borawetter)), am 1. Oktober (halbheiter, ruhig), 3. Oktober (meist heiter, Südwind), 4. Oktober (meist bewölkt, seit 5" a. mässige Bora); am 7. Oktober zogen Kohlmeisen den ganzen Tag durch (regnerisches seiroccales Wetter), dann am 8. Oktober (heiter, ruhig), an den folgenden Tagen weniger lebhaft bis einschl. 15 Oktober; am 20. Oktober recht starker Durchzug (Ausheiterung, leichte Land- brise), am 21. und 22. Oktober einzelne. Am 26. Oktober aber- mals starker Durchzug (meist heiter, mässige Bora), am 27. Ok- tober einzelne. Darnach einzelne den ganzen Winter hindurch. Der Beginn des Durchzuges im Frühling 1903 lässt sich nicht bestimmen, denn ich beobachtete Kohlmeisen fast täglich. Ein- zelne Pärchen nisteten in den Gärten und in der Allee. Am 93 Mai beobachtete ich die ersten flugbaren Jungen und am 35. Juni die zweiten. 32. Parus caeruleus, L. Blaumeise. Im Herbst 1902 beo- bachtete ich die ersten am 94. September (heiter, mässige Bora). Am 25. September eine kleine Schar (heiter, mässige Bora). Am 4. Oktober etliche Exemplare (meist bewölkt, seit 5" a màssige Bora). Am 8. Oktober recht viele (heiter, ruhig). Am 10. Okto- ber sehr viele (düster, neblig, ruhig). Am 14. Oktober einzelne (heiter, leichte Landbrise). Am 28. November einzelne (bewölkt, mässige Bora). Am 1. Dezember einzelne (bewölkt, ruhig). Am 7. Dezember eine (bewölkt, stürmische Bora). Am 29. Dezember zwei (leichter Regen, Südwind). Am 30. Dezember ebenso. Am 93. Jänner 1903 morgens etliche Exemplare (bewölkt, leichte Bora). Am 31. Jänner ebenso (bewölkt, ruhig).Im Frühling beo- bachtete ich etliche Exemplare nur am 8. März (Wettersturz) und am 15. März zwei Scharen (heiter, ruhig). 33. Panurus biarmicus, L. Bartmeise. Am 8. März 1903 (nach dem Wettersturz) beobachtete ich im ,Gaj“ mehrere Exemplare in Gesellschaft mit Blaumeisen. Bevor ich mein Ein- steckrohr aus dem Rucksack hervorgeholt und in den rechten * 84 Lauf meiner Flinte eingeführt hatte, waren sie von Baum zu Baum streichend in der ärarischen Schonung „Paskvanovac“ verschwunden, wohin ich ihnen nicht folgen durfte. 34. Acredula caudata, L. Weisskopfige Schwanzmeise. Et- liche Exemplare beobachtete ich bei Francikovac am 28. Sep- tember 1902 (heiter, leichte Bora). 35. Museicapa grisola, L. Grauer Fliegenschnäpper. Am 17. April 1903 einzelne Exemplare (Wettersturz). Am 2. Mai recht viele (leichter Regen, meist ruhig). Am 3. Mai noch einzelne Exemplare (bewölkt, ruhig). 36. Muscicapa collaris, Bchst. Halsbandfliegenschnäpper. Nur am 17. und 18. April 1903 einzelne Exemplare (Wetter- sturz). 37. Muscicapa atricapilla, L. Trauerfliegenschnäpper. Nur am 17. und 18. April 1903 einzelne Exemplare (Wettersturz). 38. Lanius collurio, L. Rotrückiger Würger. Der Herbstzug 1902 scheint am 2. August begonnen zu haben, denn ich beo- bachtete an der Seeküste etliche Exemplare (heiter, ruhig). Am 25. August auch noch bei Francikovac mehrere, danach an der Seeküste keine mehr. Den letzten, ein juv. Exemplar beobachtete ich am 30. Sept. in der Alće. — Im Frühling 1903 beobachtete ich den ersten am 3. Mai (bewölkt, ruhig). Am 7. Mai einzelne (meist heiter, ruhig). Am 9. Mai ebenso (regnerisch). Ebenso am 10., 11., 12. u. 13. Mai. Am 13. Mai Zunahme bemerkbar (Regen, meist ruhig). Am 16. Mai einzelne (leichter Regen, ruhig). Ebenso späterhin. Nisteten in den Zengger Gärten.‘ Am 19. Juni hörte ich zum erstenmal die Alten locken. Am. 24. Juni die ersten flugbaren Jungen. — Der Herbstzug 1903 scheint schon am 31. Juli begonnen zu haben (an der Seeküste einzelne Exem- plare). Am 6. August sind keine mehr zu sehen gewesen, erst am 9. Aug. wieder einzelne (leichte Bora, heiter). Auch noch am 21. August einzelne (heiter, leichte Landbrise). 39. Lanius senator, L. Rotköpfiger Würger. Nur ein ein- ziges Exemplar am 24. April 1903 (regnerisch). 40. Garrulus glandarius, L. Eichelhäher. Verstreicht aus der „Senjska draga“ dann und wann bis Zengg. Am 2. November 1902 im „Gaj“ etliche Exemplare (heftige Bora am Vortage). Am 9. November ebenso. Am 19. Dezember ein Exemplar. 41. Pica rustica, Seop. Elster. Am 2. November nachmit- 85 tags fliegt über Zengg ostwärts ein Exemplar; das ist das ein- zige gewesen, welches ich in fünf Jahren in der Nähe von Zengg gesehen habe. Am 5. November beobachtete ich bei Franei- kovac ein Exemplar. 49. Corvus corax, L. Kolkrabe. In der Nähe von Zengg — bei Spasovac — horstete ein Paar, wovon ein Exemplar am 16. März 1903 abgeschossen wurde. 43. Corvus cornix, L. Nebelkràhe. Im Herbst 1902 be- obachtete ich bei Francikovac am 28. September, 4. und 5. No- vember mehrere Exemplare. Am 7. November morgens hörte ich Krähengeschrei. — Im Frühling 1903 hörte ich die ersten am 13. Feber (bewölkt, ruhig). Am 19. Feber morgens zog eine Krähe nach der Insel Krk (Veglia). Am 26. Feber morgens hörte ich eine. Am 27. Feber nachmittags eine. Am 6. März morgens zogen vier Exemplare nach der Senjska draga, konnten aber gegen die Bora nicht aufkommen (in Zengg selbst herrschte nur eine leichte Landbrise). Am 9. März morgens eine Schar in der Nähe von Zengg (mässige Bora). Am 12. März morgens ziehen Krähen von der Insel Krk (Veglia) nach der Senjska draga (heiter, leichte Landbrise). Am 17. März mehrere in der Nähe von Zengg (Ausheiterung, seit 6" a. leichte Bora). Am 19. März 2 Exemplare (bewölkt, seit ?/,7" a. mässige Bora). Am 23. März morgens hörte ich Krähengeschrei (heiter, ruhig). Am 7. April bei Sv. Mihovil (in der Senjska draga) mehrere Exemplare. Am 10. April nachmittags bei Zengg 2 Exemplare (bewölkt, hef- tige Bora). Am 15. April 2 Exemplare (Ausheiterung bei stür- mischer Bora). Am 6. Mai auch in der Nähe von Stolac meh- rere Exemplare. 44. Uhelidonaria urbica, L. Mehlschwalbe und 45. Hirundo rustica, L. Rauchschwalbe. Am 11. August 1902 sollen sich auf dem Dache des bischöflichen Konviktes Schwal- ben in grosser Anzahl gesammelt haben (regnerisch, leichte Bora). Am 12. August habe ich in der Tat nur wenige Schwalben noch beobachtet (kühles Borawetter in der Nacht vom 11. auf den 12. Aug.). Am 19. August um 5° p. sammelt sich eine grosse Schar Mehlschwalben auf dem Magistratsgebäude (heiter, ruhig). Am 20. August nur wenige Schwalben da. Am 21 August nur noch einzelne Rauchschwalben da (seit etwa 1" 30 a. starke Bora). Am 24. Aug. morgens eine kleine Schar Mehlschwalben ausse: halb 86 Zengg hin und her streichend (heiter, mässige Bora). Am 26. Aug. in der Stadt hin und her streichende Mehlschwalben (heiter, ruhig). Am 27. Aug. nur einzelne, meist Rauchschwalben (heiter, ruhig). Am 28. Aug. morgens auf der Dampfmühle eine kleine Schar Mehlschwalben (bewölkt, ruhig). Am 2. September morgens einzelne Rauch- und ziemlich viele Mehlschwalben (meist heiter, ruhig). Am 3. Septemb. nur wenige (heiter, mässige Bora). Am 4. Sept. morgens wieder ziemlich viel Mehlschwalben und einzelne Rauchschwalben (heiter, mässige Bora). Am 5. Sept. morgens eine Schar Mehlschwalben (heiter, abflauende Bora). Am 6. Sept. morgens eine Schar Mehlschwalben (heiter, ruhig). Am 7. Sept. morgens eine Schar Mehlschwalben (heiter, ruhig). Am 8. Sept. morgens eine kleine Schar Mehlschwalben (heiter, mässige Bora). Am 9. Sept. einzelne Rauchschwalben noch da. Am 10. Sept. zogen Mehlsehwalben den ganzen Tag hindurch, insbesonders morgens, zu Mittag und einzelne gegen Abend (morgens noch heiter und leichte Landbrise, darnach bewölkt sich rasch bei leichtem NW. ; Nachmittag heitert wieder aus und ruhig). Am 11. Sept. morgens eine Schar Mehlschwalben (heiter, ruhig). Am 12. Sept. ebenso (bewölkt, leichter SW.). Am 13. Sept. den ganzen Tag einzelne Mehlschwalben zu sehen (bewölkt, stürmischer Südwind). Am 14. September einzelne Rauchschwalben da (leichter Regen bei starker Bora.) Am 15. Sept. morgens kommen bei Regen und starker Bora Scharen von Mehlschwalben und fallen auf dem Nehaj-Hügel ein; auch einzelne Rauchschwalben da. Am 16. Sept. morgens nur noch einzelne Rauchschwalben und eine Mehlschwalbe da (mässige Bora). Am 17. Sept. morgens eine kleine Schar Mehlschwalben (meist bewölkt, leichter Südwind). Am 18. Sept. morgens ebenso (Regen, leichter SO.). Am 20. Sept. den ganzen Tag einzelne Mehlschwalben und mehrere Rauchschwalben (heiter, in der Nacht meist ruhig, vorher und nachher starke, beziehungsweise mässige Bora). Am 21. Sept. mor- gens einzelne Rauchschwalben (heiter, starke Bora). Am 22. Sept. einzelne Mehlschwalben und Rauchschwalben da (heiter, starke Bora). Am 23. Sept. morgens eine Schar Mehlschwalben und einzelne Rauchschwalben (heiter, starke Bora). Am 24. Sept. ebenso (heiter, mässige Bora). Am 25. Sept. nur einzelne Mehl- und Rauchschwalben (heiter, mässige Bora). Am 26. September ebenso (auffrischende Bora). Am 27. Sept. ebenso (heiter, mäs- 87 sige Bora). Am 29. Sept. Nachmittag zwei Rauchschwalben (bewölkt, stürmische Bora). Am 30. Sept. um *%/,2" p. eine kleine Schar Mehlschwalben auf den Telegraphendrähten, um 5° p. nicht mehr dort (Regen nach abgeflauter Bora). Am 1. Oktober morgens und abends einzelne Mehl- und Rauchschwalben (be- wölkt, starker Scirocco). Am 2. Oktober ebenso (regnerisch, leichte unbestimmte Winde). Vom 3. Oktober ab keine mehr; erst am 20. Oktober beobachtete ich noch zwei Rauchschwalben — die letzten (Ausheiterung bei leichtem Landwind). — Im Frühling 1903 beobachtete ich die erste Rauchschwalbe am 28. März um 6° p. (bewölkt, leiser SO.). Am 8. April um ‘4 p. zwei Rauchschwalben (mässige Bora mit leichtem Regen ein- setzend, zuvor meist ruhig). Am 12. April drei Rauchschwalben (regnerisch, ruhig). Am 15. April nach 4" p. eine Rauchschwalbe (heiter, abflauende Bora). Am 16. April morgens zwei Rauch- schwalben (heiter, leichter Landwind). Am 18. April gegen 5° p. eine Rauchschwalbe (bewölkt, leichte Bora). Am 19. April um 3° p. die ersten 2 Mehlschwalben; um 4% zwei Mehl- und zwei Rauchschwalben (wechselnd bewölkt, leichter Landwind). Am 20. April morgens eine Rauchschwalbe (meist heiter, frischer SO.). Am 21. April um 6° p. sechs Rauchschwalben (Ausheite- rung, starker Scirocco). Am 22. April morgens einzelne und gegen Abend eine Rauchschwalbe (wechselnd bewölkt, leichter bis stürmischer SO.). Am 23. April morgens einzelne Rauch- schwalben, um 8" a. mehrere Mehlschwalben, gegen 4" p. recht viele Rauchschwalben hin- und herstreichend, um */,6" p. eine grosse aufgelösste Schar Mehlschwalben (düsteres Regenwetter bei leichtem SO., gegen 6" p. mehrere heftige Borastösse). Am 24. April morgens und abends einzelne hin- und herstreichende Mehl- und Rauchschwalben (wechselnd bewölkt, leichter SO.). Am 25. April morgens sonnen sich auf den Telegraphendrähten vier Rauchschwalben (in der Nacht Regen), gegen Abend genug streichende Rauchschwalben und etliche Mehlschwalben (seit morgens halb heiter und ruhig, gegen Abend frischer SO.). Am 26. April mehrere streichende Mehl- und Rauchschwalben (meist bewölkt, später halbheiter, abwechselnd O. NW. und SO). Am 27. April morgens nur einzelne Rauchschwalben (meist heiter und ruhig). Am 28. April keine (weil heiter und ruhig). Am 29. April morgens einzelne Rauchschwalben; um ?/,3® p. kleine . 88 Schar Mehlschwalben; gegen Abend einzelne beider Arten (meist bewölkt und ruhig, dann leichter SO. und Nachmittag starker Süd). Am 30. April nach 5° p. streichen ziemlich viele Mehl- und Rauchschwalben (meist bewölkt, leichter SO.). Am 1. Mai mehrere Mehlschwalben (leichter Regen, meist ruhig). Am 2, Mai ziemlich viele Rauch- und Mehlschwalben, letztere auch gegen Abend (leichter Regen). Am 3. Mai Rauch- und Mehl- schwalben, letztere gegen Abend recht zahlreich (bewölkt und ruhig; Nachmittag düster und Sprühregen, ruhig). Am 4. Mai morgens einzelne Mehlschwalben, Nachmittag Rauch- und Mehl- schwalben (meist bewölkt, nach 3" p. beginnt aufzuklären, leichter NW.). Am 5. Mai einzelne Rauchschwalben (Regen, Südwind). Am 6. Mai streichende Rauch- und Mehlschwalben (heiter, ruhig). Am 7. Mai ebenso (?/, heiter, meist ruhig). Am 8. Mai ebenso, jedoch in grösserer Anzahl (meist bewölkt, ruhig). Am 9. Mai ebenso, jedoch weniger als am Vortage (starker Regen, bewölkt, frischer Südwind). Am 10. Mai einzelne Rauchschwalben (heiter, leichter SO.). Am 11. Mai Rauch- und Mehlschwalben in grösserer Anzahl (meist heiter, in der Nacht scheint leichte Bora geherrscht zu haben, sonst leichter Südwind). Am 12. Mai morgens streichen Rauchschwalben; Mehlschwalben erst gegen Abend (meist bewölkt, ruhig; Nachmittag leichter Nord). Am 13. Mai einzelne Rauchschwalben (Regen, ruhig). Am 14. Mai einzelne Rauch- und Mehlschwalben (bewölkt, leichter Landwind). Am 15. Mai ebenso (heiter, mässige Bora seit '/,6" a.) Am 16. Mai genug Rauchschwalben; Mehlschwalben keine gesehen (gegen Morgen leichter Regen, ruhig). Am 17. Mai morgens eine kleine Schar Mehlschwalben. Bei den Rauchschwalben keine Zunahme mehr bemerkbar (heiter, ruhig). Am 18. Mai wenige Mehl- schwalben zu sehen (bewölkt, frischer SO.). Am 19. Mai bei den Mehlschwalben eine Zunahme bemerkbar (bewölkt, leichter Landwind). Vom 20. Mai ab weder Zunahme, noch Abnahme bemekbar. — Aufgefallen ist mir, dass am 11. Juli mehrere Mehlschwalben Kot zum Nestbau sammelten. Am 5. August waren nur noch wenige Schwalben da. Am 22. August am bischöflichen Konvikt eine kleine Schar Mehlschwalben (heiter, ruhig). Am 23. August am „Nehaj“ eine kleine Schar Mehl- schwalben (heiter, ruhig). 46. Olivicola riparia, L. Uferschwalbe. Am 22. Sept. 1902 89 gegen Abend zieht eine Schar längs der Küste nach Süden (heiter, starke Bora). Am 23. Sept. morgens drei Scharen nach Süden (heiter, starke Bora). Am 24. Sept. morgens beobachtete ich die letzten (heiter, mässige Bora). — Im Frühling 1903 beobachtete ich den ersten am 26. April Nachmittag (halbheiter, leichter Scirocco). Erst am 24. Mai wieder einzelne (heiter, starke Bora). Am 27. Mai morgens zieht eine grosse aufgelösste Schar nach SO. (heiter, mässige Bora). 47. Galerida eristata, L. Haubenlerche. Noch nie so zahl- reich, wieim Beobachtungsjahre 1902/1903 Nistelen in der nächsten Umgebung von Zengg. Am 13. Juni 1903 schon recht viele flug- bare Jungen. 47. Galerida arborea, L. Heidelerche. Im Herbst 1902 be- obachtete ich die ersten durchziehenden Exemplare am 14. Ok- tober (heiter, leichter Landwind). Am 16. Oktober ein Exemplar. Am 23. Oktober ebenso. Am 26. November das letzte Exemplar (bewölkt, ruhig). — Im Frühling 1903 beobachtete ich die ersten am 1. März; um 3° p. zog eine kleine Schar über den „Nehaj“ nach Nord n (regnerisches sciroccales Wetter, Nachmittag Ausheiterung bei leichter Bora). Am 4. März morgens hörte ich ziehende Heide- lerchen (halbbewölkt, ruhig). Am 9. März morgens mehrere (Regen, mässige Bora). Am 10. März dieselben (weil starke bis stürmische Bora) Am Il. März ebenso, erst gegen Abend zogen sie in die . sSenjska draga“ (bis Abend flaute die Bora ab, zwar noch mässig). Am 19. März morgens einzelne Exemplare (bewölkt, ruhig, seit 3],7® a. mässige Bora). Am 18. April in den „Gromate“ einzelne Exemplare, infolge Wettersturzes von „oben“ herabgeflüchtet. Nisteten auch 1903 „oben“ auf den Scherbenfeldern. 48. Alauda arvensis, L. Feldlerche. Am. 28. Sept. 1902 bei Francikovae noch recht zahlreich. Die ersten durchziehenden be- obachtete ich am 26. Oktober (meist heiter und ruhig, gegen Morgen mässige Bora). Am 2. November am „Trbusnjak* und in den ,Gromače“ ziemlich viele (heiter, fast ruhig, seit morgens mässige Bora, später auffrischend). Am 4. Novemb. bei Fran- cikovac noch immer genug Feldlerchen; ebenso am 5. Novemb. Am 16. Novemb. recht viele in den ,Gromače“ und am „Nehaj“ (seit zeitlich morgens hettige Bora). Am 26. Novemb. zwei Exemplare (leichter Regen bei mässiger Bora). Am 28. Novemb. einzelne am » Trbušnjak“ (bewölkt, missige Bora). Am 3. Dezemb. bei Fran- 90 cikovac noch immer einzelne Exemplare. Am 28. Jänner 1903 morgens hörte ich ziehende Feldlerchen — die ersten (heiter, ruhig, warm). Am 8. Feber morgens ebenso (heiter, leichte Landbrise). Am 15. Feber morgens und abends je ein Exemplar (düster, leichter SW.). Am 21. Feber morgens zogen einzelne exemplare (Ausheite- rung bei leichter Bora). Am 26. Feber morgens kommt eine Schar und fällt auf dem ,Nehaj“ ein (düster, leichter Südwind). Am 1. März hörte ich einzelne ziehende Exemplare (düster bei Südwind, seit 7'/," a. Regen; Nachmittag Ausheiterung bei leichter Bora). Am 4. März morgens hörte ich ziehende Feldlerchen’(halbbewölkt, ruhig). Am 5. März einzelne Exemplare in den ,Gromače“ (heiter, mässige Bora). Am 6. März ebenso (heiter, leichter Landwind). Am 7. März ebenso (nach 5" a. starke Bora mit Spritzer). Am 8. März ebenso (Bora, Regen, Wettersturz). Am 9. März ebenso (Regen, mässige Bora). Am 10. März ebenso (bewölkt, starke Bora). Am 11. März ebenso (heiter, mässige Bora). Endlich am 12. März morgens zogen sie weiter (heiter, leichter Landwind). Zuerst erhob sich eine trillernd in die Höhe, auf dies Signal stehen auch andere auf, schliessen sich an und ziehen bergauf in NO-Richtung. Am 17. März sehr viele; es kommen aber auch noch morgens kleine Scharen nach einander an (Ausheiterung, seit 6" a. leichte Bora). Am 18. März viele da (heiter, starke Bora). Am 19. März kommen bis 10% a. massenhaft Feldlerchen vom Süden, Schar auf Schar, meist aufgelöst, fallen auf dem ,Nehaj“ ein; viele ziehen aber auch bergauf; sie liessen den gewöhnlichen Zuglaut und zeitweise einen Triller hören (bewölkt, ruhig; seit %/,7" a mässige Bora). Am 20. März noch viele da (heiter, vor Mitter- nacht ziemlich ruhig, nach Mitternacht setzt wieder mässige Bora ein). Am 21. März noch Lerchen da, die meisten sind aber fort (heiter, ruhig). Am 93. März einzelne da (heiter, ruhig). Am 30. März zeitlich morgens zogen etliche kleine Scharen (bewölkt, seit 8/, 3" a. mässige Bora). Am 1. April mehrere zu sehen (Regen, heftige Bora). Am 9. April genug Feldlerchen da (heftige Bora mit Regen). Am 11. April einzelne (bewölkt, starke Bora). Am 13. April ziemlich viele (mässige Bora mit Regen). Auch an den folgenden Tagen (14. bis einschl. 18. April) während des Wettersturzes sind Feldlerchen da gewesen. Nisteten < in der näheren Um- gebung auf den Scherbenfeldern. 49. Emberiza miliaria, L. Grauammer. Wintergast bei Bo- 91 rawetter z. B. am 6. und 7. Dezember 1902 (stürmische Bora und Schneegestöber). Dann am 26. Jänner 1903 (heiter leichter Landwind, warm). 50. Emberiza citrinella, L. Goldammer. Wintergast in grös- serer Anzahl als der Vorige und zwar vom 22. November 1902 bis einschliesslich 18. Feber 1903 (meist bei Borawetter) aber auch nach dem Wettersturze im März (9. und 10.) und während des Wettersturzes im April. 51. Emberiza hortulana, L. Gartenammer. Nistete auch im Sommer 1903 in der näheren Umgebung; Ankuft und Abzug nieht beobachtet. 52. Emberiza eirlus, L. Zaunammer. Wintergast vom 13. Oktober 1902 bis einschliesslich 17. Feber 1903, aber auch während des Wettersturzes im April (vom 11. bis einschliess- lich 18.). 53. Coccothranstes vulgaris, Pall. Kernbeisser. Am 31. Juli 1902 hörte ich die jungen Kernbeisser in der Allee zum letz- tenmal. Im Frühling 1903 nur während des Wettersturzes im April (11,37. und 18;), 54. Serinus hortulanus, Koch. Girlitz. Im Herbst 1902 die ersten am 19. Okt. (heiter, leichter Landwind). Am 20. und 21. Okt. mehrere (Ausheiterung und leichter Landwind, beziehungsweise bewölkt und ruhig). Am 26. Oktober mehrere (meist heiter, gegen Morgen mässige Bora). Am 27. Oktober ebenso (bewölkt, mässige Bora). Die letzten am 30. Oktober (meist bewölkt, abflauende Bora). — Im Frühling 1903 beobachtete ich die ersten am 1. April (Regen, heftige Bora), dann während des Wettersturzes im April (vom 9. bis einschliesslich 19.). 55. Cloris hortensis, Brehm. Grünling. Etliche Exemplare am 7. und 8. Jänner 1903 (bewölkt bei leichtem Südwind). Am 25. Feber etliche (bewölkt bei abflauender Bora). Am 27. Feber ebenso (meist bewölkt und ruhig). Am 4. März ebenso (halb- bewölkt, ruhig). Am 18 März ebenso (heiter, starke Bora). Zuletzt während des Wettersturzes im April (am 11., 17., 18. Und:19%). 56. Pyrrhula europaea, Vieill. Gemeiner Gimpel. Nur am 7. ‘Jänner 1903 im ,Gaj“ etliche Exemplare (bewölkt, leichter SW.). 92 57. Carduelis elegans, Steph. Stie.litz. Vom 1. bis einschliess- lich 30. Oktober 1902 fast täglich an der Seeküste, dann am 1, Dezember die letzten (bewölkt, ruhig). — Im Frühling 1903 den ersien am 11. Feber (heiter, leichter Landwind). Am 25. Feber mehrere (bewölkt, abflauende Bora). Am 4. März ebenso (halb- bewölkt, ruhig). Dann während des Wettersturzes im April (11., 13. und 15.). 58. Fringilla coelebs, L. Buchfink. Zumeist bei Borawelter: im Oktober 1902 vom 5. ab fast täglich. Im November nur am 2., 3., 16. und 23. — Im Dezember keine. Im Jänner 1903 nur am 2. (ein g7; heiter, mässige Bora), 15. (1 Exemplar; bewölkt, stürmische Bora) und 18. (2 Exemplar; heiter, stürmische Bora). Im Feber am 8., 9., 10. je ein Exemplar; am 16. zwei. Erst am 4. März mehrere (halbbewölkt, ruhig); ebenso am 8., 9., 10. und 11. März (Wettersturz). Am 15. März etliche (heiter, ruhig). Am 1. April ebenso (Regen, heftige Bora). Dann während des Wettersturzes vom 7. bis einschliesslich 19. April die letzten. 59. Fringilla montifringilla, L. Bergfink. Wintergast. Am 26. Oktober 1902 die ersten (meist heiter, missige Bora). Am 27. Oktober wahrscheinlich dieselben (bewölkt, mässige Bora). Ebenso am 39. und 30. Oktober (stürmische, beziehungsweise abflauende Bora). Am 3. November ein Exemplar (heiter, leichte Bora). Am 22. November ein 9 (heiter, stürmische Bora). Am 19. Jänner 1903 die letzten (heiter, mässige Bora). 60. Chrysomitris spinus, 1. Erlenzeisig. Im Herbst 1902 beobachtete ich die ersten am 29. Oktober (stürmische Bora, Sprühregen). Dieselben auch am 30. und 31. Oktober. Dann vom 2. November ab öfters bis einschliesslich 29. — Im Frühling 1903 nur während des Wettersturzes im April (13., 17. und 18.). 61. Acanthis canabina, L. Bluthänfling. — Im Herbst 1902 beobachtete ich an der Seeküste die ersten am 3. Oktober (meist heiter, mässiger Südwind); dann öfters bis einschliesslich 23. Dezember. Am 24. Jänner 1903 beobachtete ich 2 Exemplare (bewölkt, mässige Bora). — Im Frühling die ersten (eine Schar) am 15. März (heiter, ruhig). Am 28. März drei Exemplare (be- wölkt, leichter NW.). Am 4. April einzelne (heiter, mässige Bora); dann während des Wettersturzes (am 11., 13., 17., 18., 19.). Am 25. April mehrere (Regen, ruhig). Auch im Sommer dann und wann einzelne. 93 62. Passer montanus, L. Feldsperling und 63. Passer domesticus, L. Haussperling. Gemein in Zengg und Umgebung. Levirostres (Leichtschnäbler). 64. Micropus apus, L. Mauersegler. Am 1. August 1902 beobachtete ich von den Mauerseglern, die auf dem Felseneiland „Zec“ nisten hier noch etliche Exemplare. Am 2. August war der königliche Oberförster Herr O. Nyitray am „Zec“ und beo- bachtete dort noch ziemlich viele Exemplare. In Zengg habe ich keine mehr beobachtet, ebensowenig am 3. August (an beiden Tagen heiter und ruhig). Auch am 7. August noch ziemlich viele am ,Zec“; in Zengg jedoch keine. Am 11. August in Zengg etliche Exemplare. Ebenso am 14. und 15. August, dann keine mehr. Am 18. September hörte ich die letzten (morgens Regen und leichter SO.) — Im Frühling 1903 beo- bachtete ich das erste Exemplar am 7. Mai (meist heiter und ruhig). Am 9. Mai um ?/,5® p. sieben Exemplare um den »Nehaj“ streichend (meist heiter, frischer SO.). Am 10. Mai um 1,15 a. eine kleine Schar hoch kreisend (heiter, leichter SO.). Am 12. Mai morgens ebenso (meist bewölkt, ruhig). Am 17. Mai morgens etliche in Gesellschaft von Alpenseglern, hoch (heiter, ruhig). Am 20. Mai einzelne niedrig streichend morgens und nachmiltags, also hiesige d. h. vom Felseneiland „Zec* (heiter, mässige Bora). Durchziehende Mauersegler beobachtete ich noch am 25. Mai um °,,3" p. (meist bewölkt, leichte Bora). Im Sommer beobachtete ich die hiesigen Mauersegler bis einschliess- lich 5. August. Am 6. August schon durchziehende Mauersegler um 4h 40 p. und abends je eine Schar, hoch (heiter, ruhig). Am 13. August bin ich mit Oberförster Nyitray am „Zec“ gewesen und beobachtete dort nur noch wenige Exemplare, wahrscheinlich verspäteten. Bruten entstammend. Am 15. August abends etliche Exemplare (heiter, ruhig). Am 19. Angust ebenso (bewölkt, stürmischer Südwind). Am 20 August abends ein Exemplar. Am 22. August zeitlich morgens hörte ich durchziehende Mauer- segler (heiter, ruhig). 65. Micropus melba, L. Alpensegler. Im Herbst 1902 be- obachtete ich die ersten am 29. August, um '/,7" a. eine Schar hoch kreisend (meist bewölkt, ruhig). Am 31. Aug. morgens hörte e 94 ich durchziehende Alpensegler (heiter, mässige Bora). Am 2. Sep- tember ebenso (meist heiter, ruhig). Am 5. Sept. morgens eine Schar hoch kreisend (heiter, ruhig). Am 6. Sept. morgens eine Schar hoch kreisend, dann um den ,Nehaj“ streichend ; um 75 15 ziehen sie weiter (heiter, ruhig). Am 7. Sept. morgens eine Schar (heiter, ruhig). Ai»: 13. Sept morgens hörte ich durchziehende Alpensegler (bewölkt, starker Südwind). Am 17. Sept. morgens etliche Exem- plare (meist bewölkt, leichter Südwind). Am 18. Sept. morgens hörte ich durchziehende, dann um !/,8" a. und nach 9° a. je eine Schar (zeitlich morgens Regen, dann halbheiter und leichter SO.). Am 27. Sept. um !/,5° p. eine Schar (heiter, abflauende Bora). Am 1. Oktober morgens eine Schar (bewölkt sich bis morgens, starker Seegang, also Südwind in See). Am 2. Oktober starker Durchzug: beobachtete Scharen morgens, um 10" a. und zu Mittag (meist bewölkt u. leichte unbestimmte Winde). Am 3. Oktober morgens ebenso (meist heiter, mässiger Südwind). Am 6. Oktober morgens u. mittags je eine Schar (morgens bewölkt sich bei leichten Landwind, dann Regen bis Mittag). Am 7. Okt. morgens eine Schar (sciroccales Regenwetter). Am 9. Oktob. ebenso (bewölkt, ruhig). Am 10 Okt. morgens die letzten (bewölkt, ruhig). — Im Frühling 1903 beobachtete ich die ersten Alpensegler am 16. April; eine kleine Schar zog um 7°/J,® a. hoch kreisend nach Osten (heiter, leichter Landwind bis 7! a. dann ruhig). Am 28. April um 1/,7% a. eine grosse Schar nach NO. (heiter, ruhig). Am 29. April um 7° a. eine Schar von W. nach NO. (meist bewölkt, ruhig). Am 4. Mai nach */,7° a. eine Schar nach NO. (meist bewölkt, ruhig). Am 8. Mai morgens hörte ich durchziehende Alpensegler (meist bewölkt, ruhig). Am 11. Mai morgens zuerst drei Exemplare, dann eine Schar (meist heiter, leichter Südwind). Am 22. Mai um 5b p. zwei Exemplare in Gesellschaft von Mauerseglern (meist heiter, leichte Bora). Am 26. Mai morgens eine Schar hoch krei- send (meist bewölkt, leichter Landwind). Am 31. Mai morgens drei Exemplare sich herumjagend (Balzkampf?) Am 10. Juni gegen Abend etliche in Gesellschaft von Mauerseglern herumstreichend. Am 13. Juni morgens hörte ich Alpensegler, ebenso am 14. Juni. Am 26. Juni morgens kamen von Felseneiland Prvić fünf Exem- plare. — Am 26. Juli morgens beobachtete ich schon eine kleine Schar hoch kreisend (heiter, meist ruhig). Am 3. August um °/,6ha. eine Schar hoch (meist heiter, leichter Landwind). Am 9. August 95 um 8/,7" a. eine kleine Schar hoch (heiter, leichte Bora). Am 12. August um !/,7% a. und 8° a. je eine Schar hoch (heiter, leichter Landwind). Am 20. August um !/,11" a. eine Schar hoch (Aus- heiterung bei abflauender Bora). — Der Herbstzug 1903 scheint also schon am 26. Juli begonnen zu haben. 66. Upupa epops, L. Wiedehopf. Im Herbst 1902 beobachtete ich den ersten am 24. August (heiter, mässige Bora). Am 25. Aug. bei Francikovac drei Exemplare (heiter, leichte Bora). — Im Frühling 1903 nur während des Wettersturzes im April und zwar 13., 15., 16 (2 Pärchen und einen einzelnen) 18, und 19. 67. Merops apiaster, L. Bienenfresser. Am 27. April 1903 um 10% a. hörte ieh durchziehende Bienenfresser (meist heiter und leichter Nordwind). Scansores (Klettervögel). 68. Picus canus, Gm. Grauspecht. Nistet in der Senjska draga und streicht bei Borawetter bis Zengg. Am 29. Oktober 1902 in der Allee ein Exemplar (stürmische Bora). Am 5. De- zember ebenso (stürmische Bora). 69. Dendrocopus, Koch. Buntspecht (spec. ?). Wie der Obige. Am 3. November 1902 in meinen Garten an der Allee ein Exemplar (am Vortage heftige Bora). Am 2. Jänner 1903 im „Gaj“ ein Exemplar (mässige Bora). 70. Dendrocopus leuconotus var. Lilfordi, Sh. Am 10. Juli 1903 erlegte der königl. Oberförster O. Nyitray im Revier ,Crni vrh“ (Seeseite des Velebit-Gebirges) ein adultes und ein juv. Exemplar. Beide Exemplare gab er mir und ich schickte das adulte der Direktion des National-Museums in Zagreb (Agram), wo es sich als Beleg befindet. 71. Jyna torquilla, L. Wendehals. Nur während des Wet- tersturzes im April 1903 und zwar am 11. ein Exemplar. Raptatores (Raubvògel). 72. Bubo ignavus, Th. Forst. Uhu. Am 26. August 1902 beobachtete Herr O. Nyitray am ,Prvić“ zwei Exemplare. Am 12. Oktober erlegte der Krajač-sche Jäger Konrad Naberšnigg in der Senjska draga ein Exemplar. Am 26. Jänner 1903 wurde vom Jagdaufseher J. Biondić ein Exemplar erlegt. 96 73.8Asio accipitrinus, Pall. Sumpfohreule. Am 27. Oktober 1902 erlegte Herr I. Novak in den ,Gromače“ ein Exemplar (regnerisches Borawetter). 74. Syrnium aluco, L. Waldkauz. Ist in beiden Farbenva- riationen (braun und grau) öfters zu sehen gewesen. Nistet in der Senjska draga. 75. Nyetala Tengmalmi, Gm. Rauhfusskauz. Am 13. Dez 1902 beobachtete ich ein Exemplar in meinem Garten (heiter, mässige Bora; am Vortage stürmisch) und am 11. März 1903 erlegte ich im „Gaj“ ein anderes Exemplar (heiter, mässige Bora; am Vortage stürmisch). Dasselbe befindet sich als Beleg im Zagreb-er National-Museum, wo es auch von Prof. Dr. E. Rössler als N. Tengmalmi bestimmt worden ist. 76. Carine noctua, Retz. Steinkauz. Als Standvogel auch im Beobachtungsjahre 1902/1903 öfters zu sehen gewesen. 77. Gyps fulvus, Gm. Gänsegeier. Horstet am Felseneiland »Prvić“, wo Herr D. Vlahović am 27. August 1902 zwei Exem- plare beobachtete. 78. Aquila chrysaötus, L. Steinadler. Ein Exemplar ist am 25. Jänner 1903 in der Senjska draga gesehen worden. 79. Falco tinnunculus, L. Turmfalk. Als Standvogel auch im Beobachtungsjahr 1902/1903 öfters zu sehen gewesen. 80. Falco vespertinus, L. Rotfussfalk. Am 18. April (nach dem Wettersturze) 1903 ein Exemplar beobachtet. 81. Falco cenchris, Naum. Rötelfalk. Während des Wetter- sturzes im April 1903 ein Exemplar (und zwar am 14.) 82. Pandion haliačtus, L. Fischadler. Am 22. September 1902 morgens (heiter, bis stürmische Bora) beobachtete ich an der Steilküste unter dem ,Nehaj“ einen grossen Raubvogel. Ich holte Herrn I. Novak, der gleich in der Nähe wohnt und der- selbe erlegte ihn glücklich. Es war ein Fischadler und befindet sich derselbe präpariert in seinem Besitz. 83. Accipiter nisus, L. Sperber. Am 16. August 1902 zwei Exemplare bei Francikovac und am 25. August ebenso. — Im Frühling 1903 nur am 10. April ein Exemplar (Wettersturz). 84. Buteo vulgaris, Leach. Mäusebussard. Am 7. April 1903 in der Senjska draga drei Exemplare (heiter, starke Bora). 97 Rasores (Scharrvögel). 85. Tetrao urogallus, L. Auerhuhn. Am 29. November 1902 beobachtete Forstwart Gradiser in der Senjska draga ein g Exemplar. Standvogel im „Senjsko bilo“. 86. Cacabis saxatilis, Meyer. Steinhuhn. Standvogel in der näheren und weiteren Umgebung; 1902/1903 in recht erfreu- licher Anzahl vorhanden. Im Sommer 1903 sind die ersten jungen Steinhühner am 3. Juni gefunden worden; sie hatten Wachtelgrösse. Am 10. August findet mein junger Breno Stein- hühner. Die Alte (oder der Alte) stellt sich geflügelt und lockt den Hund von den Jungen fort, die also noch ganz klein ge- wesen sein mussten, wahrscheinlich von einer zweiten Brut her- stammend; die ersten sind infolge starker Regengüsse meist zugrunde gegangen. 87. Perdix cinerea, Lath. Rebhuhn. Am 25. August 1902 fand ich am ,Oslje polje“ ein adul. Exemplar. Am 28. September bei Francikovac ein Volk. Am 4. November bei Klaričevac 4 Stück. Dieselben auch am 5. November und erlegte davon eins. — Im Winter beobachtete ich in der Nähe von Zengg nur ein adul. 7 und zwar zum erstenmal am 22. Jänner 1903 (heiter, bis mässige Bora), dann öfters und zum letztenmal am 21. Feber. 88 Coturnix communis, Bonn. Wachtel. — Im Herbst 1902 fand ich die ersten Wachteln am 26. Juli (heiter, mässige Bora). Am 30. Juli mehrere (heiter, mässige Bora). Am 4. August ein- zelne (heiter, mässige Bora). Am 10. August mehrere (heiter, mässige Bora). Am 11. Aug. nur eine (bewölkt sich bei leichter Bora). Am 12. Aug. einzelne (bewölkt, starke Bora). Am 13. Aug. etliche (halbbewölkt, mässige Bora). Am 16. Aug. eine auf den Scherbenfeldern „oben“. Am 21. Aug. mehrere (bewölkt, starke Bora seit etwa '/,2" a. Am 22. ebenso (halbbewölkt, starke Bora). Am 23. Aug. ebenso (heiter, mässige Bora). Am 24. Aug. sehr viele, auch einzelne in der See verunglückte Exem- plare (heiter, mässige Bora). Am 25. Aug. einzelne bei Francikovac (heiter, leichte Bora). Am 4. September einzelne (heiter, mäs- sige Bora). Am 9. Septem. etliche (heiter, starke Bora). Am 23. Sept. mehrere (heiter, starke Bora). Am 24. Septem. einzelne (heiter, mässige Bora). Am 27. Septem. mehrere (heiter, mässige 7 98 Bora). Am 28. Septem. bei Francikovac zwei Exemplare (heiter, leichte Bora). Am 2. Oktober einzelne (leichter Regen und leichte unbestimmte Winde). Am 14. Oktober einzelne (heiter, abflauende Bora). Am 18. Oktober eine (leichter Regen, mässige Bora). Am 19. Oktober zwei in „Jasenje“ (heiter, leichter Land- wind). Am 2. November die letzte (heiter, seit morgens mässige Bora). — Im Frühling 1903 fand ich die erste Wachtel am 21. April morgens (bewölktes sciroccales Wetter). Die nächsten (2 Exemplare) sind erst am 15. Mai in der Senjska draga beobachtet worden, denn es herrschte für den Durchzug sehr günstiges, für den Einfall dagegen ungünstiges Wetter, Am 20. Mai eine (heiter, mässige Bora). Am 24. Mai einzelne (heiter, starke. Bora). Am 27. Mai mehrere (heiter, auffrischende Bora). Am 28 Mai morgens und abends hörte ich am „Nehaj“ Wachtelschlag (heiter, leichte Bora). Am 28. Juli hörte man in der Senjska draga Wachtelschlag. Am 28. Juli begann der Herbstzug 1903 an der Seeküste: ich fand eine bei „Kaliceva draga“ (heiter, mäs- sige Bora). Am 8. August ziemlich viele (heiter, starke Bora). Am 9. August eine (heiter, leichte Bora). Am 11. August recht viele, auch einzelne in der See verunglückte (heiter, mässige bis starke Bora). Am 17. Aug. mehrere (heiter, starke Bora). Gyrantes (Girrvògel). 89. Turtur communis, Selby. Turteltaube. Im Herbst 1902 beobachtete ich nur ein Exemplar am ,Trbušnjak“ am 23. Aug. (heiter, mässige Bora). — Im Frühling 1903 die ersten, ein Pärchen, am 11. Mai (meist heiter, in der Nacht scheint Bora geherrscht zu haben, morgens leichter Süd). Am 24. Mai eine (heiter, starke Bora). Am 97. Mai die letzte (heiter, mässige Bora). 90. Columba palumbus, L. Ringeltaube. Anı 6. August 1902 morgens beobachtete ich an der Seeküste zuerst drei, dann ein Exemplar. Der Herbstzug begann am 22. September; ich beobach- tele morgens zwei Exemplare (heiter, starke Bora). Am 23. Sept. morgens mehrere Exemplare und Nachmittag eine Schar (heiter, starke Bora). Am 25. September morgens eine Schar (heiter, mässige Bora). Am 26. September Nachmittag bei Sv. Jelena eine kleine Schar (in der Nacht auffrischende Bora, Nachmittag schwach). Am 27. September morgens eine Schar (heiter, mäs- 99 sige Bora). Am 28. September bei Francikovac etliche Scharen. Am 26. Oktober am „Trbusnjak“ eine Schar (meist heiter, gegen Morgen mässige Bora). Am 29. Oktober im ,Gaj“ drei Exem- plare (Regen, stürmische Bora). Am 2. November eine (heiter, morgens mässige Bora). Am 5. November beobachtete ich bei Franeikovac noch sechs Exemplare. Am 31. Jänner 1903 im »Gaj“ ein Exemplar. — Der Frühjahrszug begann am 21. Feber ; am Trbusnjak ein Exemplar (Ausheiterung bei leichter Bora). Am 7. März etliche Exemplare (gegen Morgen starke Bora mit Regen). Am 8. März 2 Exemplare im „Gaj“ (Bora und Regen). Am 9. März mehrere (mässige Bora mit Regen). Am 11. März im ,Gaj“ eine Schar (heiter, mässige Bora). Am 19. März etliche Exemplare (bewölkt, seit °/, 7® a. mässige Bora). Am 4. April morgens zieht eine Schar nach der Senjska draga (Ausheiterung bei mässiger Bora). Am 14. April ein Exemplar, am 15. April eine Schar (Wettersturz). 91. Columba livia, Auct. Felsentaube. Standvogel. Nisteten auch heuer bei Spasovac und Pijavica draga. Am 30. Juni 1903 besuchte ich mit Oberförster O. Nyitray die berühmte Tauben- höhle ,Vlaška peć“, etwa 12 Km nördlich von Zengg, wo einstens Hunderte von Felsentauben genistet haben sollen. Zur Zeit be- fanden sich darin im Ganzen nur etwa zehn Exemplare. Grallatores (Stelzvögel). 99. Totanus hypoleucus, L. Flussuferläufer. Im Sommer 1902 beobachtete ich die letzten am 26. August. — Im Frühling 1903 den ersten am 1. April (Regen, heftige Bora). Am 18. und 19. April denselben. Am 25. April bei Mundaričevica draga einen. Nisteten an der Seeküste und beobachtete ich dieselben noch am 91. August. 93. Scolopax rusticula, L. Waldschnepfe. Im Herbst 1902 sind die ersten (2 Exemplare) am 13. Oktober in der Senjska draga beobachtet worden (Regen, ruhig). An der Seeküste beo- bachtete ich die erste am 26. Oktober (meist heiter bei mässiger Bora). Am 28. Oktober sind 2 Exemplare beobachtet worden (Regen bei heftiger Bora). Am 29. Oktober fand ich im ,Gaj“ zwei Exemplare. (Sprühregen, stürmische Bora). Am. 2. Novb. sind im Ganzen drei beobachtet und in der Senjska draga sind # 100 zwei erlegt worden (am Vortage heftige Bora, in der Nacht heiter und ruhig, gegen Morgen mässige Bora). Am 9. November sind im Gebirge bei Stolac mehrere gefunden worden. Am 15. Novb. ist eine erlegt worden und in den Gärten sollen einzelne gesehen worden sein (heiter, fast ruhig, seit morgens auffrischende Bora). Am 16. November im „Gaj“ mehrere (2 sind erlegt worden) und eine ist an der Seeküste beobachtet worden (heiter, seit morgens heftige Bora). Am 17. November nur eine (in der Nacht abflau- ende Bora, gegen Morgen wieder stürmisch). Am 18. Novemb. keine. Erst am 27., 28. und 29. November je eine an der Seeküste (an den beiden ersten Tagen starke, beziehungsweise mässige Bora). Einzelne dürften überwintert haben : am 3. Dezember fand ich bei Francikovac zwei; am 2. Jänner 1903 sollen im „Gaj“ etliche gesehen worden sein (heiter, mässige Bora; am Vortage Schneefall im Gebirge bei mässiger Bora; am 95. Jänner ist in der Senjska draga eine gefunden worden (heftige Bora). — Im Frühling 1903 ist der Einfall recht gering gewesen. Die ersten (4 Exemplare) fand ich im ,Gaj“ am 8. März (Wettersturz). Am 9. März im „Gaj“ nur eine (Regen und mässige Bora). Am 11. März fand ich im „Gaj“ zwei Exemplare (heiter, mässige Bora). Dies sind die letzten gewesen; der Hauptzug und der Nachzug ging an uns spurlos vorüber. 94. Scolopax gallinago, L. Bekassine. Im Herbst 1902 fand ich die erste in den ,Gromače“ erst am 26. Oktober; eine an- dere ist von Herrn I. Novak gefunden worden (meist heiter, gegen Morgen mässige Bora). Eine ist noch am 9. November bei Francikovac gesehen worden. — Im Frühling 1903 sah ich die erste bei Herrn F. Krajacz am 9. März (Regen, mässige Bora). Am 18. März ist eine beobachtet worden (heiter, starke Bora). Die letzte sah ich am 19. März (bewölkt, bis stürmische Bora). Im Herbst 1903 sah ich die erste schon am 11. August (heiter, mässige bis starke Bora seit */, 2"a.). 95. Numenius arcuatus, L. Grosser Brachvogel. Am 10. April 1903 ist am ,Nehaj“ ein verletztes Exemplar gefangen worden und kam in den Besitz des Herrn O. Nyitray (regnerisch, heftige Bora). 96. Vanellus capella, I. C. Schäff. Kibitz. Im Herbst 1902 keine. — Im Frühling 1903 die ersten (eine Schar von 9 Exem- plar) am 5. März in den ,Gromače“ (heiter, mässige Bora). Am 101 14. März je einen an der Seeküste (heiter, leichte Bora. Am 18. März etliche Exemplare (heiter, starke Bora). Am 22. März den letzten (heiter, ruhig). 97. Crex pratensis, Bchst. Wachtelkönig. Im Herbst 1902 ist der erste am 21. August gefunden worden (bewölkt, seit !/,2%a. starke Bora). Am 4. September einer (heiter, mässige Bora). Am 27. September der letzte (heiter, mässige Bora). — Im Frühling 1903 ist am 31 März ein Exemplar gefangen worden; das erste und letzte (bewölkt, leichte unbestimmte Winde). 98. Fulica atra, L. Blässhuhn. Am 16. Oktober 1902 ist vom Jagdaufseher J. Pavelić aus Kriviput ein Exemplar einge- sendet worden, welches vor ihm aus der Luft zur Erde’ niederfiel und bald darauf verendete (meist bewölkt, starker Südwind). Im Frühling 1903 keine beobachtet. 99. Ardea cinerea, L. Fischreiher. Nur ein einziges Exem- plar am 5. April 1903. Er zog niedrig über der See längs der Küste. Plötzlich stosst mit. Geschrei eine Möve (L. cachin) auf ihn, eine andere kommt ihr zu Hilfe und der Reiher entkommt mit Mühe ans Ufer, worauf die Möven von ihm ablassen (heiter, leichter Landwind). 100. Nycticorax grisens, L. Nachtreiher. Nur am 22. Mai 1903 morgens zwei Exemplare gegen leichte Bora ankämpfend. Lamellirostres (Entenvögel) 101. Anser, Briss. Feldgans (spec.?). Am 17. Dezember 1902 um 10% a. zog eine Schar nach Süden (meist heiter, leichte Bora). Am 7. Jänner 1903 um 8" a. zogen neun Wild- gänse von NW. nach SO. (bewölkt, leichter SW.). Am 31. Jän- ner sollen viele „kleine* Wildgänse durch die Senjska draga gezogen sein (bewölkt, ruhig). Am 9. Feber drei Wildgänse in See und um °/,9# a. zog eine Schar nach Norden (bewölkt, ruhig). i 102. Anas boscas, L. Stockente, 103. Anas crecca, L. Krickente, 104. Anas querquedula, L. Knäckente, 105. Anas acuta, L. Spiessente und 106. Anas penelope, L. Pfeifente. — Am 11. August 1902 beobachtete ich in der ,Kalićeva draga“ eine Stockente. Am 22. September eine ,kleine“ Ente in See (heiter, starke Bora). Am 109 19. November um 3" p. wird von der orkanartigen Bora eine Stockente (7) in den Hafen geschleudert, sie versucht aufzu- stehen, wird aber wieder ins Wasser hineingeschleudert und dann von der Bora in die See hinausgetrieben, obschon sie nur mit Hals und Kopf aus dem Wasser herausragte. Am 25. Jänner 1903 sind in der Senjska draga zwei Stockenten beobachtet worden (meist heiter, heftige Bora). Am 28. und 29. Jänner sollen bei „Spasovac“ in See Enten beobachtet worden sein (meist heiter, ruhig und warm). Am 9. Feber sollen abends Enten gezogen sein (bewölkt d. h. hoher Nebel, ruhig). Am 13. Feber beobachtete ich in See zwei Scharen (bewölkt, ruhig). Am 15. Feber Nachmittag in See eine Schar (bewölkt, ruhig). Am 24, Feber um 4" p. zieht eine Schar Enten hoch seewärts (seit 1/,3® p. plötzlich mässige bis starke Bora bei bewölkten Himmel). Am 25. Feber mehrere Enten in See und um 1,45 p. kommt eine Schar vom Süden und fällt ein (in der Nacht flaute die Bora ab; bewölkt, leichter Landwind). Am 27. Feber morgens eine grosse Schar in See und nahe unter der Küste ein Pärchen Stockenten (düster, ruhig). Am 1. März sollen Enten in See gewesen sein; abends zogen zwei Scharen (Vor- mittag Regen bei Südwind, dann Ausheiterung bei leichter Bora). Am 5. März abends zogen Enten massenhaft, erlegt wurden zwei Q® Stockenten und eine g7 Pfeifente (heiter, mässige Bora). Am 6. März abends zogen zwei Scharen (meist heiter, ruhig) Am 7. März mehrere Wildenten in See (Wettersturz). Am 8. März morgens eine Schar Enten in See; gegen Abend stehen zwei Scharen auf und ziehen fort; abends zogen mehrere Scharen (Wettersturz; Nachmittag abflauende Bora und zum Teil heiter)- Am 9. März noch Enten in See (in der Nacht mässige Bora und Regen bis 8" a., dann halbheiter, gegen Abend heftige Bora). Auch bei Sv. Juraj sollen viele Enten in See gewesen sein, ins- besondere aber am 7. und 8. März. Am 10. März den ganzen Tag Enten in See, auch abends zogen mehrere Scharen; erlegt . wurden drei Pfeifenten und eine Spiessente (bewölkt, bis stür- mische Bora; Nachmittag Ausheiterung bei mässiger Bora). Am 15. März vier Enten in See (bewölkt sich und ruhig); bei Spa- sovac 2 Scharen. Am 18. März fünf Enten in See (heiter, starke Bora). Am 24. März drei Scharen in See (heiter, .ruhig). Am 26, März morgens vier kleine Scharen in See (heiter, ruhig). Am 1. 103 April bei Spasovac eine Schar „kleiner* Enten in See (Regen, Vormittag heitert meist aus, heftige Bora, bis Abend abflauend). Am 3. April die letzten, eine kleine Schar unter dem Ufer (be- wölkt, leichte umbestimmte Winde). Steganopodes (Ruderfüssler). 107. Phalacrocorax graculus, L. (subsp. desmaresti Payr). Krähenscharbe. Nistet auf den Felseneilanden gegenüber von Zengg und erscheint öfters an unserer Küste. Am 2. August 1902 beobachtete Herr O. Nyitray am „Zec“ recht viele. Am 15. März 1903 beobachtete ich in der Nähe von Zengg 2 Exem- plare; am 22. März morgens zwei, Nachmittag je 2 und 4 (viel- leicht schon Junge!); am 25. März bei „Kaliceva draga“ 4 Exemplare; am 26. März zwei; am 28. März morgens zwei, Nach- mittag drei. Am 27. April eine. Am 27. Juni bei „Kaliceva draga“ zwei. Am 30. Juni mehrere. Am 13. August beobachtete auch ich selbst am „Zec“ mehrere Exemplare. Longipennes (Langflügler). 108. Larus ridibundus, L. Lachmöve. Ziemlich selten (26. Oktober 1902; 1. Feber 1903 und 22. Feber). 109. Larus canus, L. Sturmmöve. Wintergast Ende Dezem- ber 1902. 110. Larus cachinnans, Pall. Sadl Silbermöve. Nistet am Felseneiland „Zec* und ist oft, insbesondere bei sciroccalem Wetter im Zengger Hafen zu sehen. Am 3. Mai 1903 Nachmit- tag sass eine Schar von 23 St. an der Bergseite zwischen „Be- ličevica“ und ,Kalićeva draga“; scheinen von Fischern von ihrer Brutstätte (Zec) vertrieben worden zu sein. Von Zeit zu Zeit flog eine in der Richtung gegen das Eiland und kehrte bald wieder zurück. Gleich darauf erhoben sich alle und zogen ins Gebirge hinauf. Am 13. Aug. beobachtete ich am ,Zec“ ziem- lich viele, auch juv. 111. Puffinus puffinus, L. (subsp. yelkonanus Acerb.). Südl. Tauchersturmvogel. Nistet ebenfalls auf den Felseneilanden, wo sie z. B. am ,Zec“ Herr O. Nyitray am 2. August 1902 beo- bachtete und ich am 13. Aug. 1903. Sonst in der See öfters zu sehen gewesen (z. B. 30. Juni 1903 ete.). 104 Urinatores (Taucher). 112. Colymbus griseigena, Bodd. Rothalssteissfuss, 113. Colymbus auritus, L. Ohrensteissfuss und 114. Colymbus nigricollis, Brehm. Schwarzhalssteissfuss. Alle drei Arten scheinen auf den Felseneilanden gegenüber von Zengg zu nisten, erscheinen aber selten an unserer Küste (am häufig- sten im Frühjahr, März-April). 115. Urinator septentrionalis, L. Nordseetaucher, 116. Urinator areticus, L. Polarseetaucher. Beide kommen als Wintergäste dann und wann auch bis in den Hafen hinein (25. und 26. Jänner 1903). M. Marek. — — >. _ Raspored meteoroloških elemenata u okolini barometričkih minima i maksima u St. Louis-u (U. S. A.) ). Ova je rasprava nov prilog, da se riješi pitanje, kako utječu barometrička minima i maksima na meteorološke elemente u raznim dijelovima njihovih područja, Ovdje je odabrano jedno mjesto u unutrašnjem dijelu Sjeverne Amerike i to grad St. Louis u Missouri-u. Tu želju izriče g. dvor. savj. Dr. Julije Hann u svom djelu „Lehrbuch der Meteorologie“ (Leipzig, 1901) na str. 526., pa je po njegovu savjetu i izrađena ova rasprava. Građa i način istraživanja. Kao građu upotrijebio sam dnevne sinoptičke karte, što ih izdaje „Weather Bureau“ (U. S. Department of Agriculture) u Washingtonu. Upotrebu njihovu dozvolio mi je ravnatelj ce. kr. središnjega zavoda za meteo- rologiju i zemaljski magnetizam u Beču g. dvor. savj. Dr. J. M. Pernter. Istraživanja izvedena su samo za zimu, za mjesece studeni do ožujka i to od 1. studenoga 1895. do 31. ožujka 1901., dakle za šest zima. Obazirao sam se na sve one slučajeve, kad je St. Louis bio u 8" a. m. u području barometričkoga minimuma ili maksimuma. One slučajeve, kad bi grad bio u području drugih !) Izvadak je ove rasprave već štampan u „Meteorologische Zeit- schrift“ god. 1903, str, 307. do 314. 106 tipova izobara, a i one, kad bi bio udaljen vise od 1200 km od sredine barometriökoga minimuma ili maksimuma, ne upo- trijebih više. Uzeo sam, da je grad u području bar. mini- muma odn. maksimuma bez obzira na visinu tlaka uzduha, ako je smjer gibanja uzduha — dakle smjer vjetra — bio ciklonalan odn. anticiklonalan. Oznake. Područje je barometričkih minima i maksima razdijeljeno u sredinu u obliku kruga, oko kojega se ređaju četiri pojasa u obliku kružnih vijenaca. Za premjer su srednjega kruga uzeta 444 km (4° na ekvatoru), za širinu kružnoga vijenca 222 km (2° na ekvatoru). Sredina je označena rimskom brojkom I, a po- jasi brojkama II do V. Sredina i kružni pojasi još su razdijeljeni u osam isječaka (sektora ili oktanata), koji su prema svom položaju prema središtu označeni kao N-sektor, NE-sektor i t. d. Po tom je N-sektor omeđen smjerovima N29!/,°W i N22'/,°E, NE-sektor smjerovima N22'/,°E i N67!/,°E i t. d. Ovo se razdjeljenje po- dručja barometričkih minima i maksima u sektore prema osam nebeskih smjerova razlikuje od razdjeljenja u sličnim raspravama, što ih napisaše Hildebrandsson!), Krankenhagen’) iÄkerblom?), jer ovi razdijeliše područje prema smjeru ba- rometričkoga gradijenta. Raspored slučajeva. U 907 sinoptičkih karata bio je položaj grada St. Louisa u barometričkom minimumu u 316 dana (35%) prema 236 dana (26%) u barometričkom maksimumu. 399, dana nisu uzeti u obzir. U tabelama, što slijede, označeni su brojevi, koliko je puta bio grad St. Louis u kojem sektoru i kojem pojasu. >) H. H. Hildebrandsson: „Sur la distribution des Eléments météorologiques autour des Minima et des Maxima barometriques“. (Nova Acta Reg. Soc. Sc. Ups. ser. III.) Upsala, 1883. 2) Dr. Krankenhagen: „Beitrag zum Studium der barome- trischen Minima und Maxima“. (Beilage zum Programm des städtischen Realgymnasiums zu Stettin) 1855. 3) Ph. Äkerblom: „Sur la distribution, a Vienne et a Thorshavn, des Eléments mćtćorologiques autor des Minima et des Maxima baro mötriques“. K. Sved. Akad. Bd. XX. Afd. I. No. 3. Stockholm, 1895. 107 Barometrički minimum. sektor N SNA SE SIR MSC WNW" "zbroj . I. pojas 4') 2 3 5 6 2 7 2 31 JI. pojas Ti 17 10 T 13 6 10 4 74 III. pojas 14 12 7.26 3 9 12 12 5 93 IV. pojas 3 8 6 5 1420 9 6 Ti V. pojas il 3 2 6 14 13 8 — 47 cijelo polje 29 42 47 26 56 53 46 17 316 .Barometrički maksimum. sektor N NE E SE S SW W NW zbroj I. pojas 11 4 5 5 4 2 14 3 48 II. pojas 9 4 7 14 3 3 17 7 64 III. pojas 3 5 ti 7 2 1 22 18 65 IV. pojas 5 6 6 8 — i 9 1 36 V. pojas _ 5 5 4 2 3 3 1 23 cijelo polje 28 24 30 38 bii 10 65 30 236 Iz tabela se vidi, koliko puta češće prevlađuje u barome- tričkom minimumu položaj S, SW i W nego li NW, Ni SE. To je posljedak puta i smjera od SW na NE, kojim idu bar. minima preko grada St. Louisa dolazeći iz Texasa, a djelomice i onoga puta na sjeveru Ujedinjenih država preko Kanade i Gornjih jezera.?) U barometričkom maksimumu prevlađuje položaj W, a onda SE, a to za to, jer je zimi visok tlak uzduha u E i NW od St. Louisa. Najrjeđi je ovdje položaj S i SW. I. Barometrička minima. I. Temperatura uzduha u barometričkom minimumu (C., 8% a; m.). Poprečna je temperatura uzduha u bar. minimumu 3:72°C. To je aritmetička sredina svih temperatura u 8" a. m. u onim slučajevima, kad je St. Louis bio u području bar. minimuma. Ova ') To znači, da je grad St. Louis bio četiri puta u prvom pojasu na sjeveru od središta barometričkog minimuma. 2) J. Hann: „Lehrbuch der Meteorologie“ str. 609. i 610. 108 tabela sadržaje razlike između temperature pojedinih dijelova bar. minimuma i poprečne njegove temperature. sektor NO Neon Sp S SW W NW prijeko) I. pojas —2:05*+1:28 +2,56 +8:062)+-4:39 —5:39 40:72 +0:17 +11 II. pojas —2:00 +1:28 44:50 +3-11 43-11 42-95 —8:83 —7-33* 0:95 IH. pojas —128 +2:22 43:56 4550 +1:95 —1:50 —8:72 —6:61*4-0:45 IV. pojas —3:00 —1:22 44-61 +2:95 —1:28 —3:16 —3:50—10:22* —1 33 V. pojas —3:72 —4:50 +1:28 4534 1122 —1:22 —5:11* — —050 1. i IL pojas —2:00*+1:28 +4:06 +5,17 +3:67 4089 —1:94 —1:50 +1:28 IIL.—V. pojas —1‘66 +0:11 13-61 14:56 -L045 —2:16 —4:05 —8:55*—0:39 cijelo polje —1:83 +0:67 43:72 14:84 +1:39 — 1:72 —3:28 —7:28* 0:00 Iz tabele se za pojedine pojase vidi, da je u sredini baro- metričkoga minimuma temperatura nad poprečnom njenom vrijed- nosti a tako je i u sektorima E do S daljnjih pojasa. Cijelo se polje barometričkoga minimuma ili ciklona raspada u dvije po- lovine. Topliji su sektori NE do S, dok su ostali hladniji. Najvišu temperaturu ima sektor SE, najnižu NW, a to se slaže s onim izvodom, što ga je već P. Broounof?) za ciklone u Evropi našao naime, da je najviša temperatura pred sredinom ciklona nešto na desno, a najniža iza sredine nešto na lijevo, ako po- mislimo, da stojimo u središtu ciklona i gledamo u smjeru, u kojem se ciklon giba. Poprečne vrijednosti pojedinih pojasa poka- zuju, da temperatura s udaljenošću od središta ciklona pada. Dok su ovdje najtopliji sektori SE i E, a najhladniji NW i W, našao je Krankenhagent) za Swinemünde°), da je naj- hladnije u sektorima N i NE. Hildebrandsson?‘) našao je za Upsalu, da je najhladniji sektor W (poprečna vrijednost pojasa B do D), dok je u oba ova mjesta najtoplije u S i SE. Za Thorshavn našao je Akerblom?) najvišu temperaturu u SE !) Poprečne vrijednosti, izvedene za svaki pojas, su aritmetičke sredine svih vrijednosti onoga pojasa, a ne sredine poprečnih vrijednosti u pojedinim sektorima tog pojasa. 2) U svakom je pojasu najveća vrijednost označena krupnijim brojkama, najniža je označena zvjezdicom. | 8) P. Broounof: „Über den jährlichen Gang der Temperatur- anomalien in den europäischen Cyklonen“. (Wild’s Repertorium für Me- teorologie B. IX. Nr. 2.) St. Petersburg, 1884. ‘) Krankenhagen: Beitrag zum Studium... 5) Svi se podaci odnose na 8h a. m. i na zimu. 5) Hildebrandsson: Sur la distribution... ‘) Äkerblom: Sur la distribution ... 109 (poprečna vrijednost pojasa B do C,), a najnižu u W. Beč ima (pojas GC i D) temperaturu iznad poprečne njene vrijednosti samo u sektorima S i SW. Najviša je temperatura u Beču u SW, dok je najniža u NW. Razlika između najviše i najniže temperature (amplituda) cijeloga polja ciklona u Beču je 4:5°C., dok je u St. Louisu više nego 12:1"C. II. Promjena temperature u posljednja 24 sata u barome- tričkom minimumu!) (°C.). po- sektor NENNE ET) Su SI SM! MO NW do I. 1083 —6:11 13:33 +4:00 12-72 000 — 0:17 —3:89% -L0-97 I. — 144 42:00 +411 4078 43:78 43:17 —3:22 —417* 11.22 II. 1106 4261 +5:17 -+2:61 +161 1239 —178 —467* -L2:00 IV. —111 11:00 44:83 17:78 —2:06 —2:72 —4:83* 2-61 —0:88 V. +111 47-39 +3:33 13-33 +2:56 —0:61 —806* — +111 ESITI: 1:06 41:17 43-94 1211 4339 12:39 —1:94 —406* +111 1I1—V. +067 42:67 5:00 -+4:18 +0,50 —0:61 —2:89 —8:56% -L0:83 cijelo polje 0:17 +2:00 +472 1+-3:56 +1:-56 —017 —2:56 —B:T2* +0:94 Od jednoga se dana do drugoga diže temperatura u sekto- rima N do S, najjače u E, za 4:72%C., dok u ostalima pada, najjače u NW, za —3:72°C. Cijelo se polje ciklona ugrije u 24 sata za 0:94%C. U Swinemünde pada temperatura od jednoga dana do dru- goga u sektorima SW i W, dok u ostalima raste. Ekstremi pa- daju na sektore NW (--1:5%.) i SW (—0:2/€), dakle nisu ni iz daleka tako visoki kao u St. Louisu. III. Poprečne vrijednosti dnevnih maksima temperature u barometričkom minimumu (°C.). sektor NINE E SE S SW W NW poprijeko E 50°18:9 118, 142. 106,733. 138 7129 20 II. EIUNEI7 12.977180 71070. VEIT OF AT IH. 7.281 4111:2-11112:1 5, 1082128. 17 Ep 86H iz IM B'6 ort 100 228 98 TI 24* 91 Me 22 —11* 111 161 84 94 6:0 — 87 TAIL 5687.99, 12:13:50) 23113 8, kih 19 104 III.—V. 6:6 83 117 144 109 91 T4 ARE 194 cijelo polje 62 gag 12:10 11140; Ar 9:0 87 598 98 1) Pozitivan predznak znači, da se je temperatura digla, negativan da je pala. : 110 Maksima se temperature slabe s udaljenošću od sredine prema rubu ciklona. Najviša su maksima u SE, najniža u NW i N. IV. Poprečne vrijednosti dnevnih minima temperature u baro- metričkom minimumu (°C.). sektor N NE E SE S SW WNW poprijeko I: ODE, BO 2a tiucl 51 —33 30. 39 35 11. 16. 16. 42.56... 21__ 28 04 — Sc III. —0:6 31 2:3 59 22 04 —15 —38* 10 IV. 04 04 39 11 02 —03 —02 —T4# — 02 V. —11 —82. 17 63. 22 08. —28%. — 07 JE Nut 0:5 115) 38 62 32 1:3 191-=1-18. 28 IM. -—V. —04 07 9:5 44 1-4 025474 7 —5:82 72016 cijelo polje —01. 12 29 53 21 04 —06 —81* 12 Najneznatnija minima temperature padaju na sektor SE, najjača na NW. Minima temperature to su jača, što su dalje od središta ciklona. V. Relativna vlaga u barometričkom minimumu!) ("/,, 8" a. m.). sektor N NE, E SE S SW W NW poprijeko na SRG USO], MSR MBL SE onu GE mogo 84 III.—V. SO Kus Lot nogo , 17 16 189 TRIBE 78 eljel& polje '/88/ ‚85-807 "77 oR ar SE 80 U sektorima E do SW relativna je vlaga ispod svoje po- prečne vrijednosti, a to je prema višoj temperaturi tih sektora. Minimum vlage pada u S, a maksimum u N i NW, jer je i tem- peratura u posljednjem sektoru najniža. Sa udaljenosti od sre- dišta pada relativna vlaga. U Swinemiinde je relativna vlaga u sektorima SW do NW ispod svoje poprečne vrijednosti. Minimum je vlage ovdje u W, maksimum u N. 1) U upotrebljenim je sinoptičkim kartama označena razlika između suhog i mokrog termometra samo do jeseni godine 1899., pa je za to re- lativna vlaga izračunana samo na temelju podataka prvih četiri zima. 111 VI. Naoblaka u barometričkom minimumu!) (Skala 0—10, 873: m). sektor N NE E SE S SW WNW poprijeko I. 10:0 75 100 805". 10:0 7100. 100° 100 9:5 IJE 23 9:7 1:5 6:5# 66 84 90 100 8:3 II. 10:0 9-6 75 ER 8 84 87 100 8:6 EV. 6:7 82 84 To 94273 95 9:9 76 V. 100 100 50 705 BAS 54 9:4 i 6:8 ESILE, 94 9:5 81 7127.68 88 94 100 S III.—V. 95 92 75 72 6:3* 70 92 96 79 cijelo polje 95 99 CLI “1 0:82,03 93 97 81 Naoblaka je ispod svoje poprečne vrijednosti u sektorima E do SW. Najniža je u S, najviša u NW, a to je prema višoj temperaturi i manjoj relativnoj vlagi u prvom sektoru a obratno u posljednjem. S udaljenošću od sredine ciklona pada naoblaka s početka laganije a onda nešto jače. Swinemünde ima najveću naoblaku u N, kada ondje sa mora duvaju sjeveroistočni vjetrovi. Upsala (pojas B do D) ima najveću naoblaku u NE. Najmanju naoblaku imaju oba ova mjesta u SW. Thorshavn (pojas B do G,) u N odn. u SW. Beč ima (7° a. m. u pojasu G iD) najveću naoblaku u NE, najmanju u SW. Ispod poprečne je vrijednosti (7:7) naoblaka u Beču u sektorima SE do SW, dok je u St. Louisu nešto viša (8:1) i već u E ispod poprečne vrijednosti. VII. Vjerojatnost oborine za jedan dan u barometričkom minimumu (°/,). sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko 1. 100 100 67 80 100 50 100 100 94 HI, 59 82 40 43 69 50 70 75 64 III. 30 42 31 — 56 58 67 60 44 IV. — 13 17 40 50 60 89 17 45 V. — 67 50 kT 23 al 63 - 35 EH 73 84 464 58 30 50 85 83 73 III.—V. 28 J9 29 21F 42 öl 72 36 42 cijelo polje 45 57 24% 88 56 51 76 93 53 ') Naoblaka je u tim sinoptičkim kartama označena skalom od tri stupnja (0—2), gdje 0 znači vedro, 1 na pol naoblačeno, 2 sasvim naobla- čeno. Dobivene poprečne vrijednosti preračunane su tada u skalu 0—10. 112 U sektorima S do NW, dakle na stražnjoj strani ciklona, vjerojatnost je, da će biti oborine, veća nego li na prednjoj strani. Najveća je vjerojatnost u sektoru W, najmanja u E. S udaljenošću od središta umanjuje se vjerojatnost s početka brže a onda nešto sporije. I u Swinemiinde je vjerojatnost oborine veća na stražnjoj strani ciklona nego li na prednjoj strani, samo što su ekstremne vrijednosti ovdje nešto pomaknute. Najveća vjerojatnost pada na SW, najmanja na NE. Thorshavn (pojas B do C,) ima maksimum u S, minimum u NW. U Upsali (pojas B do D) je vjerojatnost oborine za cijelu godinu najveća u N, najmanja u SW. U Beču je vjerojatnost ispod svoje poprečne vrijednosti (62%) samo u sektorima E—S. Maksimum pada na sektore W do N, minimum na E. U St. Louisu je poprečna vjerojatnost nešto manja (53%). VIII. Poprečna množina oborine u jednom danu s oborinom u barometričkom minimumu (”). sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko Ti 173 167 Da 27 109. 7142777184 3:4 14:6 Il. 36 127 4:6 361 208 41421418 102 13:2 IH. 58 8:5 18 — 3:67 101 T1 24 70 IV; — 66 102 14 102 72 8:8 0:3 Ta V. — 2:2 05 147 42 31 51 5 44 PATE UNO 6:2* 139 210 142 126 95 13:8 IIL.—V. 58 6:6 73 5'8 0:8 73 73 1:8# 6:8 cijelo polje 87 110 69.115. 141 83 J4 61* 100 Poprečna se množina oborine umanjuje s udaljenošću od središta ciklona s početka polagano a onda brže. Maksimum pada na sektor S, minimum na NW. U sektorima NE do S, dakle na prednjoj strani ciklona, je oborina jača nego li na stražnjoj strani. U Swinemiinde je oborina na stražnjoj strani jača. 113 IX. Promjena tlaka uzduha u posljednjih 12 sati u barome- tričkom minimumu!) (n). po- sektor NSO NERO S S SV we NW diko fr _ 584 1229 —541 —5:99%—4:57 —178 --0:15 —457 —3:40 II. 2.69 —3:58 —499 —3:40%—2:92 0:00 -+-0-10 —1:90 —2:59 III. —1:37 —0:96 —2:49 —2:54*—1:70 --0:43 19:72 11.93 — 0:81 IV. _ 1:85 —0:89 —2:86 —4:37%-+0-15 --8:99 13-73 0:00 40-94 V. _954 —254 —8:30%—0:84.—2:19 4129 +241. — —1-48 III, —9384 —2:97 —450 —4:50%—83:53 —0:46 +0:18 —2:79 —2 82 III.—V. —152 — 114 —2:51#—246 —1:87 129 1295 -+0:89 —0-15 cijelo polje —9:39 —1:98 —3:05 —3:40*—2:13 +1:85 --1:90 —041 —104 Uzmemo li, da je poprečan smjer, kojim idu cikloni u zimi preko St. Louisa, smjer od W na E, a taj je smjer srednja vrijednost smjerova N81°E i N102°E, koje je smjerove izračunao L. Loomis?) za istok odnosno zapad Ujedinjenih država, pa povučemo li središtem ciklona pravac okomit na smjer njegovoga gibanja, tad imamo očekivati, da će tlak uzduha u prednjoj po- lovini ciklona padali a u stražnjoj rasti. Račun izveden za cijelo polje ciklona pokazuje, da tlak raste samo u sektorima SW i W, dok u pojasima II.—V. raste u SW do NW. Najbrže pada tlak uzduha, dakle se i najbrže ciklon pri- bližuje, u sektoru SE, najbrže tlak raste, a ciklon se udaljuje, u W. X. Brzina vjetra u barometričkom minimumu*) (m po sek., Sami sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko Il 51 9:8 4:5 4:6 DIS 6:3 5:6 76 56 DI: str: 4:0 61 4:5 ee! 70 763, 6:0 5:9 ENJE 4:5 42 42 54 68 65 Tal 73 54 JAME 3:6 30 BET 55 deg) 6:9 67 59 5:9 VE 21 45 4:5 4:8 5:1 62 58 =. 54 BIL Đ'2 464% 57 4:6 6:6 68 67 0:6 5'8 II—V. 42 40% 41 52 64 66 0:6 6°5 55 cijelo polje 46 424 46 48 65 67 67 65 96 ') Pozitivan predznak naznačuje, da je tlak uzduha narasao, nega- tivan, da je pao. > Hann: „Lehrbuch der Meteorologie“, str. 501. 3) U upotrebljenim je sinoptičkim kartama označena brzina vjetra u engl. miljama po satu i to od 2 do 2 milje. Vjetar, koji provaljuje u satu manje nego li 6 milja, je označen kao ,lagan vjetar“. Za taj je vjetar uzeta u račun brzina od 3 milje po satu. 8 114 Najjači su vjetrovi u sektorima SW i W, najslabiji u NE, gdje su izobare jedna od druge najdalje, dok su u sektorima SW i W jedna drugoj najbliže. S udaljenošću od središta jakost se vjetra pomalo slabi. U zapadnoj je Evropi i na Atlantičkom oceanu najjači vjetar u južnom i zapadnom sektoru, najslabiji u istočnom i sjeveroistočnom. Swinemünde ima najveću brzinu vjetra u W, najmanju u NE. Upsala ima (poprečna vrijednost od 8 i 10° a. m. i od pojasa B do D) najveću vrijednost u SE, najmanju u NE. Thorshavn (pojas B do C,) u SE odn. SW. Beč ima (pojas B do D) maksimum (11.2m p. s.) u SW, minimum (25 m p. s.) u NE. Iznad poprečne su vrijednosti (6:3) u Beču brzine u sek- torima SW—NW. U St. Louisu padaju ekstremne vrijednosti na iste sektore kao i u Beču, samo što su slabije. Iznad poprečne su vrijednosti u sektorima S do NW. XI. Poprečni smjerovi vjetra u barometričkom minimumu') (era m). sektor N NE E SE S SW W NW IE N35"E S60E S27E SYE S16°E S680W N60’W N22°W II. N24E N68E S32E S35E S37W N85W N66W N22W un N24E S68E S4;E S3UE S27W S88W N45W N18W IV. N18E N68E S60E S18E S47W N78W N55W N20W va N S45E S68E S22E S35W S71W N72W — LI. N27E N71E S81IE S21E S20W SS7W N63W N22W III-V. N21E S79E S60uE S22E S37W S88W N55W NI9W cijelo polje N24E N85E S44E S22E S32W S88W N58W N20W SI. 1. prikazuje poprečne smjerove vjetra u pojasima I. Il. i II.—V. barometričkog minimuma u 8" a. m. ) Za određivanje poprečnoga smjera vjetra je upotrijebljena formula n — 8 tang 9 = gaža gdje n, e, s, w znače komponente, koje su izratunane po formuli n = NWcos4594+N-+NEcos45° i t. d. Za N, NE, E i t. d. uvršteni su brojevi, koliko je puta vjetar toga smjera duvao. Više o tom vidi: Hann: „Lehr- buch der Meteorologie“, str. 881. 115 XII. Otklon vjetra od smjera gradijenta u barometričkom minimumu (8" a. m.). sektor Nia, NEG) hi SE S SW W NW poprijeko cijelo polje 249 400. 490". 2004 192, 440. 020 X 2007 33° Najveći je otklon u sektoru E, najmanji u NW. Da je otklon veći na prednjoj strani ciklona, a manji na stražnjoj strani, slaže s izvodom, što ga je već našao L. Loomis!), ali se ne slaže s izvodima istraživanja dnevnih sinoptickih karala, što ih izvedoše Cl. Ley?), Hoffmeyer?), Spindler*), Hilde- brandsson’) i dr. za Evropu i Atlantički ocean. N S Sl. 1. Smjerovi vjetra u barometričkom minimumu. ı) Hann: ,Lehrb. d. Met.“ str. 498. 2) Hann: „Lehrb. d. Met.“ str. 499. 3) Hoffmeyer, Zeitschrift der österreichischen Gesellschaft für Meteorologie. B. XIII. 1878, str. 337. i 338. 4) Spindler: „Abhängigkeit der Stärke und Richtung der Winde von der Größe und Richtung der Gradienten“. Wild, Repertorium für Meteorologie. B. VII. Nr. 5. 1880. 5) Hildebrandsson: Sur la distribution . . 116 Veći otklon na prednjoj strani, a manji na stražnjoj strani depresije dobro dolazi Helm -Clayton-ovu!') tumačenju borbe ciklonalnoga gibanja s općim jakim strujanjem uzduha, Sto u Sjevernoj Americi dolazi s WNW. Il. Barometrička maksima. Xlil. Temperatura uzduha u barometričkom maksimumu (CN BEra-lm): Poprečna je temperatura uzduha u barometričkom maksi- mumu —2.61°C. To je aritmetička sredina svih temperatura u 8" a. m. u onim slučajevima, kada je St. Louis bio u području barometričkoga maksimuma ili anticiklona. Tabela sadržaje razlike između temperature pojedinih dijelova anticiklona i poprečne njegove temperature. sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko JE — 3:78 —0:72 —4:06#—4:06 —0-72 +2:05 409 44833 —1'17 EL —0:72 —1:28 —4:83#—2:89 0:00 --5:22 --0:28 +2:11 —078 ITI. — 811 —361 —5:£7#4+0:05 +150 4372 +267 +987 +250 IV. +2:83 4078 4222 517 — —517 +150 +572 +011 VA — —2:95 —5 17-10 17#+428 +0-78 +11 +2:61 —2:39 LII —2:39 —100 —450*—8:17 —0:39 43:94 --0:55 +2:94 —0:95 III. - V. —1:28 —179 —289 —428*+2:89 +0:17 +250 +917 +089 cijelo polje —2:11 —1:50 —3:56 —3:72#10-78 +205 +155 +711. 0:00 Stražnja strana anliciklona ima temperaturu iznad normale. Najvišu temperaturu ima sektor NW, najnižu SE. Od sredine se prema rubu temperatura diže. Nad normalom je temperatura u Swinemünde samo u sek- torima N i NE. U Upsali je nad normalom (poprečna vrijednost pojasa E i F) u sektorima W do N anticiklona. Najniža je tem- peratura u Swinemiinde u sektoru SW, u Upsali u E, najviša u NE odn. N. Thorshavn (pojas D—F) ima maksimum temperature u NW, minimum u E. Za Njemačku je našao van Bebber?), ) Hann: „Lehrb. d. Met.“ str. 499. 2) Dr. W. J. van Bebber: „Das Wetter in den barometrischen Maxima“. (Archiv der deutschen Seewarte, XV. Jahrgang, Nr. 4.) Ham. burg, 1892. i KIA da je najtoplije u sektoru N, najhladnije u SW. Beč ima (pojas E i F) najvišu temperaturu u NE, najnižu u S. Iznad poprečne je vrijednosti (za ta dva pojasa) temperatura u Beču u N do E. Razlika: maksimum manje minimum (amplituda) je u Becu 5:1%., dok je u St. Louisu amplituda dva puta veća, naime 10*8°C. XIV. Promjena temperature u posljednja 24 sata u barome- tričkom maksimumu (°C.). sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko T. —2:83 — 8:89 — 1:56 —6:00 —8:89*L1:67 —189 —2:94. —3:17 MH. —122 +372 +579®—411 —444 —406 +150 4189 —133 TEL: +0:33 —6:67 — 5:22 —5:39% 0,00 +222 +328 +411 +0:67 IV. +2:00 —572 —222 —6:33* — 111 +294 +10:00 —1:39 Vi — —400 —T56#—T22 —500 —2:61 4372 +10°00 —3-61 LIL. —211 —0:61 —406 —461 —7-00#—1:78 —0:06 104 —211 LIV. 41:89 —550 —4:89 —6:17%— 2:5) — 0:89 13:22 +472. — 079 cijelo polje —1:11 —389 —456 —5:39#—5:33 —1:33 +1'67 --3:28 —1:39 Od jednoga dana do drugoga raste temperatura samo u sek- torima NW i W, dok u ostalima pada, u sektoru SE dapače za 54°C. Cijelo se polje anticiklona ohladuje od dana na dan za 14°C. U Swinemünde se dize temperatura u sektorima N i SE od prilike za 02°C. U ostalim sektorima pada, ali ne više nego li za 0:6%C. XV. Poprečne vrijednosti dnevnih maksima temperature u barometričkom maksimumu (°C.). sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko PR 0:9 3:98 005 3:80 8:98 390.558 41 u: 4 210000926 504267 ET 40 II. =01.-60 ab FA Ta AL, 51,198 gi IV. (014 GRAN Po, 80 (=> (98.42 ..22 59 N Ai 1100,85 78 228 53 ETE BU EFT, 0. 4 a 41 IIL—V. LGRRGBN 58, BB 86,580 Blocker 64 cijelo polje 19 49 42 52 71 71 46 103 93 118 Poprečne su vrijednosti dnevnih maksima temperature više u sektorima S do NW nego li u ostalima. U cijelom polju ima NW najviša maksima, N najniža. Poprečne vrijednosti pojedinih pojasa pokazuju, da maksi- malne temperature od sredine anticiklona prema srednjem po- jasu postaju veće, a onda se opet prema rubu umanjuju. XVI. Poprečne vrijednosti dnevnih minima temperature u barometričkom maksimumu (°C.). sektor DUSANE Has. SE S SW W NW poprijeko T. —66 —3:9 —67 —67 —36 —17 —26 11 —43 IT. —54 —T8 —T6 —65 —37 15-43 —21 —5:0 TIT. —118 —62 —S7 —3.2 —22 —11 —36 33 —27 IV. —24 —21 —09 —T5 — —89 —39 —89 —40 V. — —58 —(8 —144 11 —29 —07 —22 —5:9 I. II —61 —58 —7:2* —66 —37 02-35-11 —47 UL—IV.—60 —45 —59 —T4* —06 —38 —34 24 —31 cijelo polje —61 —49 —64 —6:9% —25 —18 —34 12 —42 Pravilno nisu ni maksimalne ni minimalne temperature razdijeljene. Manju dubinu dnevnih minima temperature imaju sektori S do NW. U posljednjem je sektoru dubina najmanja, u sektoru SE najveća. Dubina se minimalnih temperatura poje- dinih pojasa umanjuje od sredine anticiklona prema srednjem pojasu, a odavle prema kraju biva većom. XVII. Relativna vlaga u barometričkom maksimumu (Yyun8brarxım.) sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko TAT. TA DIN IN BA (GTE 1 LOT N86 76 IIL.—V. GH NEE Ta 8510 BT TO 70 cijelo polje GJ © Sa 820 Bee SE ie 2 72 U antieiklonu je relativna vlaga dosta nepravilno razdije- ljena. Veća je vlaga u sektorima E do S, manja u N i NE. U unutrašnjem je dijelu anticiklona nešto veća nego li u izvanjem. U Swinemünde je najveća relativna vlaga u sektoru NW, najmanja u E. 119 XVIII. Naoblaka u barometrickom maksimumu (Skala O—10, 8" a. m.). sektor N° mE ERSSERTES SW: WON W poprijeko I. a DIO 12015 0515170022. 111 24 IL 00.25.43. 25757 2,50 24 07 24 III. 00.00; 5:0 SLO 0100, 5:94 8:9 32 IVI 20 00” b0. 38. — 0039 00 27 VE —MPONTI6O NES 607 760 80 10:0 4:6 TS. 18 36 94 24 34 30,23. 10F 24 III.—IV. F9 03* 143 24 50776020720 33 cijelo polje kopu 40.24.41, 46.32:.80 2:8 Naoblaka uvećava se s udaljenošću od sredine anticiklona prema rubu. Najveća je u sektoru SW, najmanja u NE. Swineminde i Upsala (pojas E i F) imaju najveću na- oblaku u SW, najmanju u E. Thorshavn (pojas D do F) ima najveću u NW, najmanju u E. U Njemačkoj (poprečna vrijed- nost za gradove Hamburg, Neufahrwasser i Monakov) je po ra- čunu od van Bebbera najveća naoblaka u sektoru NE, najmanja u SW. Za Petrograd je našao Köppen!), da je najveća na- oblaka u N, najmanja u SW. U Bečuje (pojas E i F) maksimum naoblake u sektoru SW, minimum u NE, a nad poprečnom je vrijednosti (6:5) naoblaka u sektorima E do SW. XIX. Vjerojatnost oborine za jedan dan u barometričkom maksimumu (°/). sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko 3. — 25 20 20 — 50 — — 8 TI. ll — 29 14 — — 614 9 HI. — 40 29 14 — — 9 11 IV. 20 17 — 9. — — — 8 V. . — 80 — — — — — 17 EsIE 5 13 25 16 —* 20 3 10 9 IMI. -V. 13 19 88 16 —* — 6 — 12 cijelo polje 122,30 16 —E (10. dA 10 Za svaki je pojedini pojas vjerojatnost oborine poprijeko 10°/. Veća je u sektorima N do SE nego li u ostalima. Maksi- 1) W. Köppen: „Über die Abhängigkeit des klimatischen Charakters der Winde von ihrem Ursprunge.“ (Wild, Repertorium für Meteorologie, Bd. IV. Nr, 4.) St. Petersburg, 1874. 120 mum pada u E, minimum u S. Od sredine se prema rubu vjero- jatnost neznatno diže. Na iste sektore padaju ekstremi u Swinemiinde. Thorshavn (pojas D do F) ima najveću vjerojatnost oborine u sektoru NW, najmanju u W. Petrograd u NW odnosno SW. U Njemačkoj je poprečno vjerojatnost najveća u NE. najmanja u SW. U Upsali (pojas E i F) pada maksimum u cijeloj godini u SW, minimum u NE, dok je vjerojatnost iznad poprečne vrijednosti u sekto- rima SE do SW. U Beču (pojas E i F) je vjerojatnost nad po- prečnom vrijednosti (37°/,) u sektorima N do SE. Maksimum pada u E, minimum u W. U St. Louisu je poprečna vjerojatnosi mnogo manja, jer je samo 10". XX. Poprečna množina oborine u jednom danu sa oborinom u barometričkom maksimumu (7%). sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko I. — 02 02 05 — 25 — — 09 II. 02 — 18 05 — — 25 10 LI LEI — 31 20 10 — — 23 — 22 LAVO 05.02 =, (02. — — — 0:3 V. ..„-ll - > > _ — Il 1.1709 02.13.05. —#,25 925. 10 10 NI.—V. 05 21 14 05 —* — 28 — 14 cijelo polje 04 16 14 05 —* 25 24 10 1:3 U anticiklonu se ne razbira pravilan raspored jakosti obo- rine. Sektor S nema kiše, dok je W i SW imade najviše. U Swinemiinde pada najjača kiša u sektoru NE, najslabija u NW. XXI. Promjena tlaka uzduha u posljednjih 12 sati u barome- tričkom maksimumu (%). sektor N NE E SE S sw W NW poprijeko B -+1:30 --0:63 +-2:84 +378 +-4:06 +229 +1:04 —0:51# +175 IL -H0'84 — 1:02 +-2:11 +290 —1:02 +1'70 — 0:58 —1:30% 0:66 LII, —1:35 -+-1:93 +3°33 +5:00 4-3:56 —1:02 —1:81# —127 +025 IV. — 2:03 +2:36 +3:30 4564 — —102—162 —305% 140 N; — +152 45:49 +39 — 0:25 42:03 — 1:19 —305* -P216 LIL O +109—0:19 +241 --812 -+-1:88 41-92 40:18 — 107% +1:12 HI.—V. —178-+198 +3:91 4505 --1:65 +0:81—1:42 — 145% +094 cijelo polje +0 28 +1:24 +3:33 --4:09 41:80 41:37 —0:66 —1:32* 41:04 121 Tlak uzduha raste, kako se iz poprečnih vrijednosti poje- dinih pojasa vidi, u nutrini brže, prema srednjem pojasu nešto sporije, a prema rubu opet nešto brže. Kako su gradijenti kod anticiklona slabiji, mijenja se i tlak uzduha od dana na dan polaganije. Od srednjega pojasa prema rubu postaje promjena jača, jer je gradijent prema području susjednih ciklona veći. U sektorima W do N pada tlak uzduha, dok u ostalima raste. Najbrže raste u SE, najbrže pada u NW. XXII. Brzina vjetra u barometričkom maksimumu (m po sek., 8" a. m.). sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko I 23 13.137 ala era (442.28 25 II. 88 27 54 45 25 89 35 45 42 II. 42 54 42 58 31 45 40 48 4:5 IV. Db 4B“ 66: 62. al 18 28 45 4:9 V. — 45 55 47 20 33 50 36 44 LI. 92.205 46.38 26F. 67 28 40 35 II.—V. 50 49 54 57 26* 31 38 47 46 cijelo polje 37 39 51 48 26* 49 33 45 41 Brzina vjetra raste s udaljenošću od sredine prema rubu anticiklona spočetka brže, a onda polaganije. Veće su brzine, ana- logno bržem dizanju taka uzduha, u sektorima E i SE, manje u S do W. Najveća je brzina u E, najmanja u S. U Swinemiinde su ekstremne vrijednosti brzina u S odn. u NW. Upsala ima (poprečna vrijednost od 8 i 10° a. m. i od pojasa E i F) najveću brzinu vjetra u N i NW, najmanju u E. Thorshavn (pojas D do F) u NW odnosno E. Beč (pojas E i F) u NE odnosno SW. U Beču je nadalje brzina vjetra iznad svoje poprečne vrijednosti (5'7 m po sek.) u sektorima NE do SE. U St. Louisu je brzina nešto nepravilnije razdijeljena, a poprečna je vrijednost nešto niža. 122 XXIII. Poprečni smjerovi vjetra u barometričkom maksimumu (Sram)! sektor N NE E SE S SW W NW I S780W W N55%W N38"W NIlE N68°E S79°E S300W IL Sbo1W NS4W N33W N29W N19E N75E S27E S LI: 530W W NOW N52W N22E S4E S26E S3W IV. SI8W NSIW NGOW N51W — E S3IE S45W V. = S80W N63W N56W N45E E S30E S I. I. S64W N87W N41W N31W NIE N72E SATE SIW II.—V. S22W W N64W N52W N34E S80E S30E S cijelo polje S49W NEIW N55W NA2W N22E NS85E S37E 53 W Sl. 2. prikazuje poprečne smjerove vjetra u pojasima I. II. i IIL—V. barometričkoga maksimuma u 8° a. m. N S SI. 2. Smjerovi vjetra u barometričkom maksimumu. XXIV. Otklon vjetra od smjera gradijenta u barometričkom maksimumu (8° a. m.). sektor N NE E SE S SW W NW poprijeko cijelo polje 49° 46v 35° 83% 22° 40° 53° 48° GUSTA 123 Najveći je otklon vjetra od smjera gradijenta u anticiklonu u sektoru W, najmanji u SE. Poprečna je vrijednost otklona u antieiklonu za 4° veća od otklona u ciklonu. U Swinemiinde je za cijelu godinu najveći otklon u SE, najmanji u W, dakle baš obrnuto nego li u St. Louisu. U Upsali je otklon za 6% veći nego li u St. Louisu. U Beču je poprečni otklon od prilike tako velik kao u St. Louisu, no maksimum otklona pada na N, minimum na S. Thorshavn ima poradi svoga položaja na otvorenu moru za 43" veći otklon s ekstre- mima u NE odn. W. Zaglavak. I. Temperatura uzduha. Temperatura je uzduha (8° a. m. i u zimi) u St. Louisu u barometričkom minimumu iznad poprečne!) temperature, u barometričkom je maksimumu ispod nje, osim u sektoru NW u oba slučaja. U ciklonu i anticiklonu pada temperatura, ako tlak uzduha raste. U ciklonu je najviša temperatura u sektoru SE, najniža u NW, dok su si u anticiklonu ekstremi mjesta izmijenili. II. Relativna vlaga i naoblaka. Relativna vlaga ima svoju najveću odnosno najmanju vri- jednost u ciklonu u onim sektorima, u kojima ima razlika 1) Za ,poprečnu“ je temperaturu pojedinih sektora uzeta tempera- tura dobivena od svih slučajeva u ciklonu i anticiklonu u tom sektoru. (Celzijevi stupnjevi) sektor NENNEN a (Ed SE E SW W NW poprijeko Poprečna tempe- rature od svih sludajeva — 133% 128 217—028 417 161—044 161 100 Razlika: tempe- ratura u ciklonu — poprečna tem- peratura 1322 +311 +5,27 +8:S4 10:94 +0:39 +-0:88 —517 12-72 Razlika: tem- peratura u anti- ciklonu — po- prečna tempe- ratura —3:39 —5:39 —8:34 —6'05 —600 —2:17 —0:62 +2:89 —3:61 124. * njihove (t. j. sektorove) temperature i poprečne temperature ci- jeloga ciklona svoju najveću negativnu odnosno pozitivnu vrijed- nost. S udaljenošću od središta prema rubu pada relativna vlaga. Oboje vrijedi i za anticiklone. Naoblaka je u ciklonu gotovo tri puta veća nego li u anli- ciklonu. Najveća je u ciklonu u sektoru NW, u anticiklonu u SW, najmanja u S odn. NE. III. Vjetar. Otklon vjetra od smjera gradijenta je u ciklonu poprijeko 33°. Najveći je u sektoru E, najmanji u N. U anticiklonu je otklon poprijeko 37°, te je najveći u W, najmanji u SE. Brzina vjetra pada, ako tlak uzduha raste. Najveća je u nekoj udaljenosti od sredine ciklona, dok u sredini anticiklona spane na svoju najnižu vrijednost. Najjači vjetrovi duvaju u ciklonu u sektoru W, u anticiklonu u E, najslabiji u NE odn. S. IV. Oborina. Najveća je vjerojatnost oborine u sektoru W, dakle na stražnjoj strani kopnene barometričke depresije, najmanja je u sektoru E. Jakost je oborine najveća u S, najmanja u NW. U području visokoga tlaka uzduha najveća je vjerojatnost oborine u sektoru E, najmanja u S. I vjerojatnost i jakost oborine padaju, ako tlak uz 'uha raste. Dr. Vladoje Drapezynski. Opažanje planeta Marsa u opoziciji od g. 1903. Planet Mars bio je prošle godine 1903. dne 29. marta u opoziciji sa Suncem, dakle u položaju najzgodnijem za motrenje sa Zemlje, jer je u to doba čitava polovina ploče rasvijetljena, jer u ponoći prolazi kroz meridijan i jer je u to doba Zemlji najbliži — ovaj put 95 milijuna km, pak mu je prema tomu i prividni polumjer najveći — ovaj put = 14:6“. Budući da je Mars u to doba bio u zvjezdištu Djevice, dakle blizu ekvatoru, dizao se je u našim krajevima dosta visoko nad horizont, da se može s uspjehom motriti, makar da nije bio u najmanjoj daljini od Zemlje, koju u opće može imati (= 56 milijuna km). Ovu sam priliku upotrijebio, da odem na nekoliko dana u Mali Lošinj, ne bih li uhvatio koju -vedru i dobru večer, da u jednu ruku motrim Marsa na privatnoj zvjezdarnici gospođe Manore, kojoj je ravnatelj g. Spir. Gopčević (Leo Brenner), a u drugu, da se upoznam s njegovim izvrsnim durbinom, koji je u posljednjem deceniju 19. stoljeća izišao po čitavu svijetu na vanredan glas po istraživanjima o Jupiteru, Marsu, Veneri i Mjesecu, što ih je s njime izveo g. Gopčević. Taj se durbin danas računa među najbolje na svijetu, makar da ne ide u red velikih durbina. Imao sam nekoliko vedrih večeri, navlastito dne 1. i 4. aprila, premda uzduh nije ni jedan put bio bolji od 3—4. Tvorbe su na Marsu veoma nježne naravi, pak je neuvjezbano oko moje u prvi mah malo vidjelo na ploči. Tek nakon neke vježbe moglo je da opazi najprije tamnije pjege, a još kasnije nježne tamne crte — glasovite kanale. Dne 4. aprila već je oko bilo toliko uvjezbano, da sam nakon duzega motrenja mogao pri- stupiti tomu, da olovkom skiciram, što vidim na ploči Marsa. Prijatelj Brenner motrio je također i naslikao nezavisno od mene, što on vidi. Dne 4. travnja u 9" na večer vidio se dio površine Marsa između 80° zapadne i 50° istočne širine, dakle u svemu nekih 196 130% dužine. Kako je sjeverni pol Marsa (donji) bio obrnut Zemlji, bila je od prilike širina 20° u sredini ploče, pak sam od sje- verne polutke vidio od prilike do 80° sjeverne širine, a od južne samo do nekih 40° širine. Kako sam ja tvorbe vidio i na mjestu skicirao, pokazuje ovdje priložena slika, koliko to može da pokaže reprodukcija. Mars dne 4. travnja 1903. u 9h—10h p. m. Uzduh 3—4; refraktor od 7“ zvjez- darnice u Malom Lošinju (vlastništvo Brennera). Uvećanje = 242. Prividni polumjer = 14:6“. Poznavajući topografiju Marsa po kartama mogao sam još iste večeri neke najvažnije objekte identificirati, ostalo smo Brenner i ja učinili tek kasnije. Taj je posao sada izvršen pa je u časopisu „Astronomische Rundschau“ br. 53 i 54. od 26. ožujka o. g. Brenner publicirao sva svoja opažanja Marsa u opoziciji g. 1903. i pri tom se obazro i na moja opažanja (Astr. Rundschau Bd. VI. str. 74.—81.) od 1. i 4. aprila. Ispoređivanje s kartama Marsa, pa i s najnovijom od Flammariona i Antoniadija pokazalo je, da smo nas dvojica dne 4. aprila 1903. uz neke poznate kanale vidjeli i jedan novi kanal, kojemu je Brenner dao ime ,/ster“.!) Ova mi je činjenica povod, da i ja ovdje iznesem svoje opažanje Marsa od 4. aprila 1903. to više, što se moja ertnja načinjena !) Isp. Astr. Rundschau, VI. str. 77. 197 kod teleskopa ne podudara sasvim s crtnjom Brennerovom od istoga dana, koja je na citiranom mjestu publicirana"), pak se i tu pokazuje utjecanje oka i vježbe na motrenje planeta. Ja sam prama tomu dne 4. aprila 1903. vidio i nacrtao ove tvorbe na Marsu: I. Kanali. Astuaspes ili Osiris (2), Indus (7), Hidekel (9), Protonylus (11), Deuteronylus (12), Albis (13), Pyramus (14), Pierius (15), Gallirrhoč (16) i novi kanal ,Zster“ (17). U svemu 10 kanala. Novi kanal ,/ster“ teče usporedno s kanalima Protonylus, Deuteronylus, Pierius i Callirrhoč, ali više na sjever od ovih, između 60% i 70% sjeverne širine. One je večeri bio jedan od najtamnijih kanala. Ni jedan se kanal nije vidio dvostruk. ll. Jezera. Ismenius Lacus (10). Il. Mora i zalivi morski. ‚ Syrtis major (1), Sinus Sabaeus (3), Margiritifer Sinus (5, 6), Mare Acidalium (8) i s njim u svezi Niliacus Lacus, koji se nije odijeljen vidio od Mare Acidalium. IV. Krajevi. Hectoris Pons (18), Deucalionis Regio (4). Točkama ograničeni kraj na donjem rubu (sjevernom) je bijela polarna pjega oko sjevernoga pola Marsova. Resume. Dessin de la planete Mars aprčs une observation de 4. april 1903. faite de 21" a 92% a | observatoire Manora (Lussin- piccolo en Istrie) avec I’ excellente telescope de 7 pouce pourvu d'un oculaire grossissant 242 fois. Les canaux ont paru simples. Un nouveau canal nommè par M. Brenner „Ister“ (17), courant dans de direction approximativement parallele a Pierius et Callirhoč, etait très netiement visible. L’ image fut notće „bonne*. Dr. 0. Kucera. !) Astr. Rundschau, Bd. VI. str. 80. fig. 20. Die Variationen am Skelette der altdiluvialen Menschen. Im ersten Hefte meiner Untersuchungen über den Menschen von Krapina habe ich denselben der Neanderlalgruppe zugeteilt und ihn als var. Krapinensis hingestellt. Seitdem habe ich noch mehr die Notwendigkeit erkannt alle Variationen, denen der paläolitische Mensch in seinem Skelettbaue unterworfen war, hervorzuheben. Dazu führten mich die neu aufgefundenen Menschenreste in Krapina, welche, unter sich verglichen, der- artige Differenzen ergaben, dass ich auf Grund derselben auf das Vorhandensein von zwei gleichzeitig in Krapina lebenden Menschen-Varietäten geleitet wurde. Ich habe mich darüber sowohl in Cassel im Jahre 1903 gelegentlich der 75. Versammlung der deutschen Naturforscher und Ärzte, als auch im 3. Hefte meiner Untersuchungen über den Homo von Krapina, im Laufe der Beschreibung der betreffenden Knochen und in der Zusam- menfassung ausgesprochen. In der Folge werde ich nun ver- suchen sämmtliche Krapinaer Reste nicht nur untereinander, sondern auch mit den bereits bekannten paläolitischen Menschen- resten zu vergleichen. 1. Der Schädel der altdiluvialen Menschen. (Spy, Neandertal, Krapina). Im 2. Hefte meiner Untersuchungen habe ich eine Rekon- struktion des Schädels des Krapina-Menschen durchgeführt. Diese Rekonstruktion ergab einen ,Hyperbrachycephalus“ im Sinne der internationalen Verständigung von 1886. Unlängst aber wurde jene Stirne, auf Grund welcher jene Rekonstruktion 129 durchgeführt wurde, durch meinen Assistenten Herrn Osterman, um etwas vergrössert. Daraus ergab sich auch gleichzeitig, dass die Stirne des Homo von Krapina etwas länger war, als dieb früher angenommen wurde. Eine nachträgliche Korrektur meiner Rekonstruktion ergab indessen bloß geringe Abweichungen so zwar, dass immerhin ein brachycephaler Schädeltypus für den Homo von Krapina verbleibt. Jener Längen-Breiten-Index per 87.5 reduziert sich dabei auf beiläufig 82. — Man hat zwar meine Rekonstruktion mit Reserve zur Kenntnil genommen, doch hat man dabei übersehen, dass der Spy II. Schädel, welcher — wie ich dies mehrfach betont habe — mit dem des Krapiner im hohen Masse übereinstimmt, auch einen L. B. Index mit 81.; besitzt, somit ebenfalls nach jener Verständigung zur „Drachy- cephalen- Hauptgruppe“ gehört. Nachdem aber der Neanderschädel bloss einen L. B. Index per 79. aufweist, so hat man ihn im Sinne jener Verständigung an die obere Grenze der ,Meso- cephalen-Hauptgruppe“ zu setzen. Wenngleich die Differenzen, welche diese beiden fossilen Vertreter obiger Hauptgruppen trennen, geringfügig sind, so sind sie dennoch von Wichtigkeit, weil sie deutlich die Variationen der Schädelgestaltung in ihrer Längsrichtung zum Ausdrucke bringen. — Eine viel aufallendere dießbezügliche Abweichung als die eben erwähnten Schädeln zeigt uns jener von Spy I. Er besitzt einen Längenbreiten Index von 74., und gehört dadurch der „dolichocephalen Hauptab- leitung“ an. (Fig. 1.) Natürlich wird durch diese Abweichungen in der Längs- achse des Schädels deren Typus durchaus nicht alteriert, da ja dafür der Kalottenhöhe-Index massgebend ist, welcher bei allen diesen Schädeln eine mit der fliehenden Stirne im Zusammen- hange stehende Größe darstellt, welche sich innerhalb der Werte 40.,— 44.3 bewegt. Die Tendenz zur Heranbildung eines brachycephalen Typus zeigten uns zum Teil auch die starken Tuberparietale des Homo von Krapina an. Auch im vertikalen Sinne war der Schädel des diluvialen Menschen gewissen Variationen unterworfen. Ich widerhole bloss Verhältnisse, welche ich im 2. Hefte erwähnte und welche ein flacheres und ein mehr konvexes Schädeldach des Homo von Krapina ergaben. 3 130 Abweichend vom heutigen Menschen steht jedoch mit der Konfiguration des Schädels resp. der fliehenden Stirne die Ge- stalt der Crista galli und die Lage der Ansatzstelle der Lamina cribrosa des Homo von Krapina und der übrigen diluvialen Schädel im Zusammenhange. Die Crista ist beim paläolitischen Menschen gedrungener und vorne verkürtzt und die Lamina Fig. 1. Norma verticalis der Schädel von: Krapina —K—, Spy II—Sp II, Neandertal —N — und Spy I—Sp I. in der nat. Gr. — (XK wurde konstruirt, die übrigen Schnitte wurden nach Gipsabgüben gezeichnet). cribrosa war noch steil nach ab- und rückwärts geneigt. Beide aber, sowohl Crista als Lamina, liegen beim Krapina-Menschen zufolge der basalen Stirnschwellungen und dem nasalwärts ver- längertem Stirnteil — tiefer als beim recenten Menschen. Doch bestehen auch dießbezüglich schon beim Krapiner Variationen 131 und zwar insoferne, als jener nasale Stirnteil ungleich lang ist. Am Keilbeine der Menschen von Krapina und Spy kommen bemerkenswerte Verhältniße vor. Wir sehen nämlich an den entsprechenden Resten einmal das Vorherrschen der Spina angularis analog dem heutigen Menschen (Spy I, Krapina), dann wieder eine stärkere Entwicklung der abgebogenen Partie der Fossa glenoidalis, die sich zu einer Spina glenoidalis entwickelte (Spy II, Krapina). Letzteres Verhältniß muß als das primitivere angesehen werden. Mit der kräftigeren Entwicklung des damaligen Kiefer- gerüstes steht im direkten Zusammenhang eine ganze Serie von Adaptionen der anliegenden Knochenslücke, vor allem die Ge- stallung der ossa glenoidalis, die starke Verdickung der Pars tympanica bei einem gleichzeitig noch schwach entwickelt ge- wesenen Proc. mastoideus. Jedenfalls ist noch für den Homo von Krapina das Vorhandensein eines Processus postglenoidalis nen- nenswert, da ein solcher in dieser Ausbildung wohl bei den Anthropomorphen, nicht aber beim rec. Menschen beobachtet wurde. Damit hätte ich in Kürze alle jenen Differenzen, welche am Gehirnschädel der paläolithischen Menschen beobachtet worden sind hervorgehoben und auch gezeigt, inwieferne dieselben unter sich und gegen den recenten Menschen variieren. Ich übergehe nun zu einem sehr wichtigen Schädelteil nämlich zum Unterkiefer. Wenn wir uns die altdiluvialen Kiefer so zusammenstellen, dass ihre Basen, auf eine und dieselbe Linie bezogen, sich in ihren Symphysen-Winkeln berühren, so resultieren uns zweierlei Kiefer - Kategorien. Wir sehen einmal, dass der Symphysen- Winkel zwischen beiläufig 90—107° oscilliert, dann wieder, dass die vordere Kieferhöhe im Vergleiche zur hinteren (beim .M,) bedeutenden Schwankungen unterworfen ist. Ich will vor allem diesen letzteren Umstand in Betracht ziehen. Zu diesem Zwecke wähle ich die Kiefer von: La Naulette, Malarnaud, d’Arcy-sur- Cure, Spy I. und den Krapina IV. Um die Differenzen der Kiefer- höhe an der Symphysis und beim M, besser zu veranschau- lichen, habe ich die gemessenen Beträge resp. deren Unterschiede in Prozenten ausgedrückt und man findet, dass die Kieferhöhe * 132 beim M, des Unterkiefers von Naulette : 14.19 | g g » Malarnaud: 844 | °%/,. der u n i CORATO 85.7 | Symphysis- i 5 „Spy.“ 86.g | Höhe und £ 7 5 «Krapina 1V.::92.; | ausmacht. (Fig. 2.) Fig. 2. a = Der Kiefer von Krapina IV und Spy I. in ?/g der nat.jGr., um die ungleiche Kieferhòhe und Prognathie zu veranschaulichen ( = Krapina; =... Spy 1). b = Der De von Naulette und Krapina III, um die gleiche Kieferhöhe bei ähnlicher Prognathie zu zeigen (——— = Kra- pina dle 2 Naulette). Es ergeben sich da in’s Auge springende Differenzen und zwar zwischen Kieferformen, die vorne und rückwärts fast gleich hoch sind und solchen, welche vorne höher als rückwärts sind. In letzterer Hinsicht steht allen der Kiefer von La Naulette mit 74.19%, voran, zu welchen auch alle übrigen — bis zu 86.8", — nämlich der von Malarnaud, d'Arcy, Spy I, dann sämmtliche Krapina-Kiefer mit Ausnahme des Kiefers IV., welcher uns den Typus der ersteren Kategorie mit vorne und rückwärts ‚gleich hohem Kiefer darstellt. Mit Bezug auf die Neigung des Sym- physen-Winkels zur Basis des Kieferkörpers wäre zu bemerken, dass da keine Normen bestehen, denn wir sehen, dass zur er- steren Gruppe, nämlich mit vorne höherem Kiefer, auch sehr prognathe Kiefer wie z. B. jener von Krapina II. und III. mit einem Symphysen-Winkel von 94—107° zu zählen sind. Bloß der Krapina-Kiefer IIl. soll noch vorläufig aus dieser Gruppe aus- 133 geschieden werden, da er offenbar einer primitiveren oder doch mit deren Merkmalen atavistisch ausgestatteten Varietät anzu- gehören scheint. Fig. 3. Zahnbogen des Unterkiefers Krapina III in nat. Gr. (die punktierte Partie wurde hienzu kopiert). Auch bezüglich des Winkels (Fig. 3.) welchen der Kiefer-Ast mit dessen Körper einschließt, können an den altdiluvialen Kiefern Differenzen festgestellt werden. Man vergleiche nur den Kiefer von Spy I. mit den Kiefern von Krapina, Naulette und d’Arcy. Der Ast des Spy I. Kiefers bildet mit dessen Basis einen fast rechten Winkel, während an allen übrigen Kiefern dieser Winkel größer ist: Spy 1. = 94%, d'Arcy = 105° u. s. w. Sehr bemerkenswert sind ferner Verhältniße, die uns aus einem Vergleiche der Spina mentalis interna und deren Depen- denzen an altdiluvialen, neolithischen und recenten Kiefern re- sultieren. Ich will hier nur ganz kurz bemerken, dass die Spina mentalis interna — wie dieß übrigens bekannt ist, — auch den recenten Menschen fehlen, ja daß dieselbe sogar nur durch leichte Vertiefungen, oder auch leichte rauhe Erhebungen unter dem Foramen ersetzt sein kann. Alles dieß beobachtet man auch an neolithischen und an altdiluvialen Kiefern, doch mit dem Unterschiede, daß an den letzteren höchstens noch rauhe Er- hebungen die Ansatzstellen für die Musc. genioglossi bilden, sonst aber entweder bloß grubige Vertiefungen (Naulette, Sipka) oder solche, mit jenen Erhebungen (Krapina, Spy I.) für die genannten Muskeln vorkommen. — Sehr bemerkenswert sind deshalb in dieser Hinsicht zwei Kiefer, wovon einer aus einem neolithischen Grabe von Dabska in Slavonien herrührt, und nur 134 von Herrn Prof. Dr. Prunšmid zum Studium überreicht wurde. Neben diesem Kiefer habe ich noch einen, möglicherweise auch neolithischen — jedoch von unbekannter Herkunft. Beide Kiefer zeigen an der Symphysis der inneren Kieferplatte Verhältnibe, die uns an altdiluvialen Kiefern bekannt sind. — Der Kiefer von Babska nämlich. zeigt seitlich unter dem Foramen je eine durch einen Wulst getrennte Vertiefung, welche sich an Stelle der Spina mentalis befindet. Solche grubige Vertiefungen an Stelle der gesagten Spina sehen wir aber an den diluvialen Kiefern von Naulette und Spy I., nur dass sich beim letzteren zwischen jenen Vertiefungen eine mittere Längsleiste befindet. Eine fast ganz genau solche Beschaffenheit zeigt uns der andere — fraglich als neolithisch-bezeichnete Kiefer. Falls wir nun alle Erfahrungen, welche die wechselvolle Gestaltung der Spina mentalis interna, oder deren Dependenzen betreffen, sichten, so lässt sich von der primitivsten Anheftungsart der Musc. genioglossi, wie sie uns in der sublingualer Excava- tion der Affen beispielweise entgegentritt ausgehend und bis zur heutigen Spina mentalis des rec. Menschen gehend, folgender Entwicklungsgang feststellen: Den einfachsten und, wie gesagt, den primitivsten Fall bildet allerdings die äffische Grube als Insertion der M. genioglossi. An diesen Fall reiht sich der schon etwas spezifiziertere des Kiefers von La Naulette, wo in jener Einsenkung bereits zwei verhältnißmässig tiefe Gruben für den genioglossus angelegt sind. Hieher gehört auch der Kiefer von Sipka. — Eine fernere und für die Heranbildung der Spina mentalis massgebende Modifikation bildet zweifelsohne jener mediane Wulst (Kiefer von Babska) resp. Leisten (Spy I. und am 2. neol. Kiefer?), welche jene ursprünglich eine Einsenkung, in zwei abteilt, womit gleichzeitig auch jene Einsenkung reduziert wird und nun die beiden Gruben als Insertion der genannten Muskel dienen. Im Verlaufe der weiteren Entwicklung bildeten sich in den allmählich immer flacher werdenden Gruben, zuerst leichte rauhe Erhebungen (Kiefer von Krapina), die mit der grubigen Vertiefung um das Foramen herum als Anheftungs- stelle des genioglossus dienten (besonders bei Krapina Ill.) um sich dann erst beim modernen Menschen zur eigentlichen Spina mentalis interna als zur alleinigen Stütze der genannte Musculi auszubilden. 135 Die Spina mentalis ist, wie wir sehen, also bereits bei den ältesten diluvialen Kiefer im Entstehen begriffen und noch von einer mehr weniger ausgesprochenen Grube umgeben, welche letztere mit der stärkeren Entwicklung der Spina verschwindet. Während also bei den Anthropomorphen und offenbar auch den unmittelbaren Vorfahren der altdiluvialen Menschen die M. genioglossi bloß in einer Grube fixiert waren, sehen wir bereits bei den altdiluvialen Menschen in jener Einsenkung allmählich ein der Spina mentalis entsprechendes Gebilde in Form von paarigen, knapp unter dem Gefäßloch liegenden, rauhen, mehr weniger deutlichen Erhebungen sich heranbilden, die zuletzt beim recenten Menschen in die eigentliche Spina übergehen, wobei auch gleichzeitig jene Einsenkung verschwindet. — Die altdiluvialen Kiefer also zeigen uns recht deutlich Übergangs- stadien jener pithecoiden Grube zu der menschlichen Spina men- talis interna, die sich oft noch an jüngeren — neolithischen und recenten-Kiefern wiederholen. Die hier gemachten Beobachtungen an den Unterkicfern der altdiluvialen Menschen haben uns also ebenfalls über das Variieren dieses wichtigen Skelettteiles belehrt, welches übrigens auch in den Röntgenbildern volle Bestättigung fand, und wir auf Grund dieser allein die Krapina Kiefer II. und IV., vom Kiefer II. wegen seines runden, hellen Kreises an der Stelle des M. genioglossus, trennen mußten. Das Felsenbein, insbesondere der Sulcus sigmoideus ist entweder ähnlich wie beim recenten Men- schen, oder bloß andeutungsweise, oder auch in einer ganz anderen Weise ausgeprägt d. h. es mangelte dem damaligen Menschen jene Gefäßwindung, die den Sulcus sigmoideus her- vorrief. x Die Naso-Frontal-Profillinie bietet uns ebenfalls ein Unter- scheidungsmerkmal sowohl unter den diluvialen als auch den recenten Menschenschädeln. Das Nasenbein nämlich stoBt beim recenten Menschen stumpfwinkelig vom Stirnprofile ab, wogegen dasselbe beim Homo von Krapina in die Verlängerung der Stirn- profillinie — wie es bei den Anthropomorphen der Fall ist — fällt. (Fig. 4.) Bedenken wir, dass das geringe uns vorläufig zu Gebote stehende Schädel-Materiale des altdiluvialen Menschen bereits so viele Variationen ergab, so können wir auch gefasst sein, dass auch noch ver- 136 sich dieselben mit der Auffindung neuer Reste mehren werden. i ITS Case 6 von Krapina — K— (a) und des Schimpansen —S— (b); ferner das Stirnprofil Fig. 4. Stirnprofil des rec. Menschen — R—, kombinirt mit dem des Homo des Krapiner mit dem des Schimpansen —S— (e) in nat. Gr — N = Nasion; G = Crista galli. 137 Aber nicht nur der Schädel, sondern auch die übrigen Skelettteile — und in erster Reihe müssen es die Gliedmaßen gewesen sein — wurden durch Anpassung an geänderte Lebens- weise in hohem Masse beeinflußt und modifiziert. Freilich liegen von den letzteren vorläufig nur sehr bescheidene Reste vor, weshalb auch die daraus zu ziehenden Konklusionen bloß im Allgemeinem und zum Teil auch nur vermutungsweise in Be- tracht gezogen werden können. Aus meinen Untersuchungen über die vordere Extremität und den dazu gehörigen Teilen geht indessen hervor, dass dieselbe im Allgemeinem schwächer als die des recenten Menschen war und dass auch dießbezüglich wenig- stens zweierlei Typen vorhanden waren (in Krapina allein 2). Insbesondere auffallend ist die Beschaffenheit des Schlüssel- beines. — Die Clavicula des Menschen von Krapina differiert nicht nur bezüglich ihrer Schmächtigkeit von jener des Neander- taler und Spy-Menschen, sondern sie variiert schon beim Krapina- Menschen allein insoferne, als es da auch sehr stark tordierte derartige Knochen gab. Es steht demnach der schlanken, glatten, zum Teil stark tordierten Clavicula des Krapina-Menschen, die altdiluviale, jedoch robuste, Clavicula der Spy-Menschen entgegen, welch letztere bereits auch hinsichtlich ihres mehr eckigen Querschnittes auf eine stärkere Beanspruchung der vorderen Extremität hinweist, als dieß beim Krapiner der Fall war. Fassen wir nun alles, was bisher an den Skelettteilen des altdiluvialen Menschen beobachtet wurde, zusammen, so erhalten wir da ein Gemisch von Karakteren, welches in seiner Gesammt- heit uns eine der jetzigen Art ganz ähnliche Menschenform ergiebt. Doch haben genaue Vergleiche belehrt, dass es eine Reihe von Merkmalen giebt, die den diluvialen Homo von den recenten gründlich unterscheiden. Freilich bleiben diese Unter- scheidungsmerkmale vorläufig noch zumeist auf die Differenzen im Schädelbaue beschränkt, da wir von anderen Körperteilen — zumal den Extremitäten — noch zu wenige Überreste besitzen. Das Wenige auch was wir davon haben, unterscheidet sich nur sehr wenig von den heutigen Menschen. In dieser Beziehung müßten wir ältere Reste zu Rate ziehen, da ja der Mensch 138 während des ältesten Diluvium's — ja wie es scheint — des Pliocäns aufrecht gieng und mithin auch seine Extremiläten bereits in Hände und Füße differenziert waren. Bloß der Schädel und daran wiederum jene Teile, welche unter dem Einflusse der Schläfemuskeln und derjenigen, welche mit der Funktion der Ernährung in Zusammenhange standen, blieben auch über das Pliocän und das älteste Diluvium hinein unverändert, weil die Anpassung gewisser Organe an die schwierigen Lebensbe- dingungen eine noch nicht entsprechende war und deshalb zur Bewältigung derselben eines stärkeren Aufwandes physischer Kräfte bedurfte. Wir sehen daher auch an diesen — ich möchte sagen — konservativsten Skelettabschnitte eine ganze Reihe primitiver oder besser — jene mechanischen Anforderung Rech- nung tragender Eigenheiten ausgeprägt, die sich erst durch einen erleichterten Ernährungsproceß modifizierte und zwar insoferne, dass jene stärkeren Muskelansätze nicht mehr nothwendig waren, wodurch sich auch der Schädel in den betroffenen Partien — im vorderen Hirn- und Gesichtschädel — im jetzigen Sinne zu ändern begann. Ich will nun alle diese Modifikationen kurz wiederholen, weil sie uns gleichzeitig an Verhältnisse erinnern, die man an den Anthropomorphen zum Teil wiederfindet, und zwar: Die niedere, fliehende Stirn mit den starken Überaugen- wülsten steht im Zusammenhange mit der schrägen und tieferen Lage der Lamina cribrosa, der Naso-Frontalen-Profillinie und der mehr weniger ausgesprochenen Ausladung des ganzen Gesicht- skelettes. Alles dieß wurde zum größten Teil durch die dama- ligen stärkeren Temporalmuskeln hervorgerufen und gab den betreftenden Menschen jene eigentümliche Physiognomie. Doch ‘war auch das Kiefergerüst mit den benachbarten Knochen jenen primitiven Verhältnißen angepasst. Nicht nur, dass die Unter- kiefer kinnlos waren, sondern sie besaßen kräftigere Zähne mit zahlreichen Schmelzfalten und eine — vor der heutigen — zum Teil abweichende Anordnung (Krapina III.) Die Unterkiefer hatten ferner an der Symphysis der inneren Kieferplatte zuerst grubige Ansatzstellen für den Musculus genioglossus, die sich zu leisten- arligen oder paarigen, rauhen Erhebungen heranbildeten und die zukünftige Spina mentalis darstellen. Dem kräftigen Unter- kiefer entsprach auch ein derartiger Gelenkkopf und diesem 139 entsprechend war auch das Temporale gebaut. Wir beobachten da eine gut adaptierte Gelenkgrube mit einem Processus post- glenoidalis und einer Spina glenoidalis. Wir seh-n ferner ein dickes Os tympanicum neben einem noch schwach entwickelten Processus mastoideus und dann einen starken Processus — und Os rygomaticum. — Auch die Nasenbeine des altdiluvialen Men- schen waren noch zum Teil verwachsen und endlich belehren uns die Schlüsselbeine, dass der altdiluviale Mensch noch relativ schwache vordere Extremitäten besaß. Wir besitzen zwar ausser diluvialen keine älteren mensch- lichen Reste, doch belehren uns diese zur Genüge über den Entwicklungsgang des diluvialen Menschen d. h. sie zeigen uns, wie sich in Folge größerer Intelligenz und Geschicklichkeit in der Anfertigung und Handhabung der Geräthe auch der Kampf um's Dasein erleichterte, infolgedessen sich auch jene starken Muskelansätze so zu reduzieren begannen und wie sich dadurch die fliehende Stirne des altdiluvialen Homo von Krapina-Spy gegen das obere Diluvium gehend, allmählich hebt, dabei die oberen Supraorbitalränder gleichzeitig zurückgehen ; ferner wie die Lamina cribrosa der vorderen Schädelbasis immer horizon- taler wird, wie am Unterkicfer allmählich ein Kinn sich heran- bildet, der Gelenkkopf des Unterkiefers kleiner und die Fossa glenoidalis einfacher wird u. s. w. Kurz wir sehen, wie der alt- diluviale Homo primigenius in den Lössmenschen — Homo sapiens fossiis — und dieser in den recenten Homo sapiens — ganz allmählich übergeht. Falls wir auf Grund der soeben gemachten Erfahrungen versuchen sollten für den diluvialen Menschen eine Artsdiagnose aufzustellen, so würde eine solche alle jene Karaktere umfassen, die wir vorher erwähnten. In derselben würden wir aber gleich- zeitig eine Summe heterogener Merkmale vorfinden, die eben aus dem Vorhandensein mehrerer Varietäten notwendiger Weise folgen mußte. Ich halte deshalb für angezeigt schon jetzt einige Varietäten der Art Homo primigenius aufzustellen, wenngleich vorläufig nur wenige Unterscheidungsmerkmale vorliegen, weil die Knochenteile der verschiedenen Varietäten untereinander vermengt sind und die Auslese der zu einer Form gehörigen 140 Knochen derzeit noch eine Unmöglichkeit ist. — Ich wähle für jetzt nur den Unterkiefer als Ausgangspunkt und unterscheide: 1. Homo primigenius, des älteren Diluvium Frankreichs, Belgiens, Kroatiens und Mährens (Spy, Krapina, La Naulette, Malarnaud, d’Arey, Sipka). a) Homo primigenius var. Krapinensis. Unterkiefer stark prognath, Symphysenwinkel bis 107°; Kieferkörper vorne und rückwärts beinahe gleich hoch. — Als Typus der Kiefer IV. (Krapina). b) Homo primigenius var. Spyensis. Unterkiefer vorne höher als rückwärts und mehr weniger prognath. — Als Typus wäre der Kiefer von Spy I. zu be- trachten. Zu dieser Varietät gehören mit Ausnahme des Krapina Kiefers IV. und III. alle übrigen altdiluvialen Kiefer. — Bezüglich des Krapina Kiefers Ill. bemerke ich, dass er wegen seiner eigentümlichen Anordnung der Zähne und des hellen Kreises an Stelle des Mus. genioglossus (im Röntgenbild) ein sehr primi- tives Aussehen hat und dürfte uns entweder eine eigene Va- rietät oder einen Atavismus darstellen. 9. Homo sapiens fossilis. Zu dieser bereits mit den Karakteren des modernen Men- schen ausgestatteten Form, gehören nun die aus dem Loess von Drünn stammenden Schädel, dann der Unterkiefer von Goyet, Predmost und dann jene Skelettreste Englands, die Klaatsch unlängst beschrieb und die aus Galley-Hill herstammen. — Alle diese Reste besitzen eine dem recenten Menschen schon mehr weniger entsprechend gebaute Stirn, ein hervortrettendes Kinn u. s. w. — Zweifelsohne wird man auch unter diesen ober- diluvialen Skelettresten mehrere Varietäten zu unterscheiden haben, worunter sich schon jetzt der Loess-Schädel von Brünn von den aufallend dolichocephalen aus Galley-Hill sofort scharf sondert. 3. Homo sapiens — der recente Mensch endlich zerfällt be- kanntlich wiederum in eine Anzahl von Rassen auf die einzugehen hier nicht unsere Aufgabe sein kann. Unsere kurze vergleichende Betrachtung der osteologischen Verhältniße der menschlichen Reste hat uns deutlich zu er- 141 kennen gegeben, dass der Mensch bereits vom unteren Diluvium an in mehrere Varietäten gesondert war. Schon diese Erkenntniß allein lässt uns vermuthen, dass der Mennsch schon viel früher dagewesen ist und offenbar einen einheitlichen Bau aufzu- weisen hatte. Sollten wir uns zum Schlusse noch die Frage aufwerfen, wie der praediluviale Vorfahre des Homo primigenius gestaltet war, so müßen wir natürlich jene Eigentümlichkeiten, die wir an dem altdiluvialen Menschen kennen lernten, uns retrograd und verstärkt denken. Die pliocänen Vorfahren des Menschen mußten also eine noch niederere resp. fliehendere Stirne und möglicherweise noch stärkere Supraorbitalwülste und einen noch mehr vorgestreckten Gesichtsschädel, damit auch einen offenbar längeren Unterkiefer mit bloß grubigen Ansatzstellen der Muse. genioglossi, stärkere Zähne besonders C, kaum entwickelte oder auch keine Proc. mastoidei, unvollständigen aufrechten Gang u. s. w. besessen haben. Die vorliegenden dießbezüglichen Reste reduzieren sich blos auf den oberpliocänen Pithecanthropus erectus aus Java und dieser passt, soviel davon bekannt ist, wohl in unser Shema hinein, denn er hat eine noch fliehendere Stirne als der Homo primigenius, besaß aber schon einen aufrechten Gang! Er gehörte vielleicht in die Familie Hominidae und stellt uns möglicherweise einen Vorfahren Typus des Menschen dar. Die noch älteren Vorfahren — altpliocänen und miocänen — mußten natürlich noch primitiver ausgesehen haben und konnten kaum aufrecht gehen. Doch mußte der aufrechte Gang der Entwicklung des Gehirnschädels vorangegangen sein, da ja doch wie Schwalbe sagt, ein menschlicher Schädel bei einem Quadrupeden aus statischen Gründen undenkbar ist. Jene Wesen nun, welche bereits in Hände und Füße differenzierte Organe hatten, besaßen demgemäß einen aufrechten Gang und waren offenbar auch Representanten der Familie Hominidae. Diese Vorfahren aber scheinen bereits im Miocän existiert zu haben, denn man kennt schon mittelpliocäne Artefakta von Kent in England, die nur von Menschenhand herrühren können. Ferner liegen auch unter- pliocäne Molaren des Anthropodus !) vor, Zähne, die in gewisser )) = Neopithecus Abel. (Sitzungsber. d. Akad. d. Wiss. Wien 1902 p- 1172). 149 Hinsicht nahe den menschlichen stehen und zwar insoferne, als sie uns eine unreduzierle also primitivere Form der schon redu- zierten Molaren des Pithecanthropus darstellen und somit jener Anthropodus als ein Vorfahren-Typus des Pithecanthropus an- gesehen werden könnte. Ich will nicht näher in dieses noch zu lückenhafte Gebiet einzudringen suchen; ich wollte nur einige Andeutungen fallen lassen, die uns beiläufig den praediluvialen Zustand des Homo primigenius zeigen sollen und zwar auf Grund der retrograd anzunehmenden Entwicklungsrichtung, die sich für die prae- diluvialen Vorfahren des Menschen von selbst aus den gemachten Beobachtungen an diluvialen Menschenresten ergiebt. Dr. Gorjanović- Kramberger. Množina dušika u naravnim vinima sveto- ivanskoga i kalničkoga vinogorja. Od g. 1888. amo određuje se marljivo kod istraživanja vina i množina dušika u njima. Premda imamo do danas do- voljan broj analiza naših domaćih vina, ima ih ipak malo, u kojima je dušik određen. U radnji „Ueber die stickstoffhaltigen Bestandtheile des Weines“ od L. Weigerta u „Mittheilungen der k. k. chem. physiolog. Versuchstation in Klosterneuburg. Heft V.“ nalazimo i nekoliko hrvatskih vina, u kojima ima razmjerno malo dušika, a to su vina br. 871. i br. 872. sa 0:0092 i 0:0089°/, dušika, te crveni šiljer br. 887. sa 0:007%, dušika. Weigert je našao, da je maksimum dušika kod normalno provrelih bijelih vina 0'058 gr u 100 cm?, a kod crvenih 0:087 gr. u 100 em? vina; minimum je kod bijelih vina 0:0084, a kod crvenih 0'007 gr N u 100 em? vina. Ovaj minimum našao je kod jednoga hrvatskoga crvenoga šiljera, no ne može jamčiti, da je to vino bilo prirodno. Na temelju svojih radnja, pa i pokusa L. Scholza te C. Weigelta drži Weigert, da se razvodnjena, petiotizirana vina lako mogu raspoznati po malenoj množini dušika ... ,Man wird daher nicht fehl gehen, wenn man alle Weine, welche weniger als 0'007 gr. Stickstoff in 100 Kubikcentimeter enthalten, als gewässert bezeichnet und ein niederer Stickstoffgehalt als 0:01 Gramm ist schon als Ausnahme von der Regel zu betrachten.“ Isto tako veli i dr. GC. Schmitt u radnji o vinima iz podruma nausauškoga vojvode, da samo vina jako razrijeđena kod galizo- vanja mogu imati manje od 0:01 gr. dušika u 100 em“. 144. Prosle godine kad su u kr. zem. agrikulturno-kemijskom zavodu istraživali naravna vina iz okolice Sv. Ivana-Zeline i Kalnika istraživao sam ih tom prilikom na dušik.*) Od 56 vina, koja je predstojnik zavoda dr. M. Metelka sam uzimao ispod preše ili priredio iz grožđa, pa pustio pro- vrjeti, imaju njih 8 manje od 0:007 gr dušika u 100 em? vina; takovih pak, koja imaju manje od 001 gr u 100 cm? ima u svem 21. Dušik je određen po metodi Kjeldahlovoj ovako: 50 cm? vina isparimo u boci od teško taljiva stakla (t. zv. sKjeldahl-Kolben“) na vodenoj kupelji do gusta, te dodamo dvije kapi žive i 25—30 cm? koncentrovane sumporne kiselnice ; to grijemo na plamenu u početku veoma slabo, a onda sve jače. Da se sumporne kiseline što manje isparenjem izgubi, pokrijemo grlo boce s obrnutim malenim staklenim lijevkom. Kada je sadržaj boce postao bistar i bezbojan kao voda, ohladnimo ga i razrijedimo vodom. Razređenu otopinu prelijemo isperemo u bocu spojenu s hladilom za destilovanje; sada dodamo 100 cm? natrijeve luznice (2 kg NaOH na 34 vode) i 25 cm? otopljenoga kalijeva sulfida i destilujemo u predlošku, u kojoj ima 25 cm? 4 sumporne kiseline. Kad se sabere oko 100 cm? destilata sigurniji smo, da se je sav dušik u podobi amonijaka predestilovao i vezao se na sumpornu kiselinu. Titriranjem preostaloga suviška slobodne kiseline (u predlošci) saznamo, koliko je sumporne kiseline potrošeno na vezanje amonijaka. Uzmimo, da smo u predlošku metnuli 25 em? 7, sumporne kiseline, a ostalo je 5 cm? od toga nevezano, potrošilo se je za vezanje amonijaka 20 cm?. 1 cm? # sumporne kiseline odgovara 0:0014 gr N, a 20 cm? odgovara 0:028 gr N; toliko je dakle dušika u 50 cm? vina. U priloženoj tabeli izračunan je i omjer dušika t. j. koliko dušika dolazi na 100 gr. ekstrakta. I taj je omjer znatno manji nego kod vini, koja je W eigert istraživao. *) Resultati tih analiza bit će otisnuti u izvještaju toga zavoda. 145 E Pokusi sa vinima iz Sv. Ivana Zeline i Kalnika. | P% pin [74 sim sil: pin also SER S| s5 as 2 | sv SER ur È Pa DIS s IP I 8 Pa si 238.5 [US 0o] [-4|38.5 [Tao] j4|%S5 |7 87 Sie ES i E e 1 i a 1| 00210] 083 16] 00140| 079 31] 00154 — [Sv.Iv 2| 00161] 088| „ #17] 00070] 0839| ,£32[ 00105] — [Zelina 3| 0009 | 058] = j18]| 00091] 0521.8 133] 00175| 0:89 4| 004 | 091|8 j19| 00140| 0838| |34| 00091] 041| = 5| 00133] 0:77/Nf20] 00063] 081[|N [35] 00119] 060| 2 6| 00077| osla j21| 00105] 0587| 3 |36| 00189] 088| , 7| 00063] 0:37) 8 f22| 00133] 074| & [37] 0007| O41| = 8| 000631 03914123] 00126] 070-4 #38] 00098] 051] ‘Z 9] 0.0070] 0:42], [{24| 00126] 072| :139| 00140] 059| = | 10 0008| 045| © f25| 00091] 0535|» #40] 00154] — | 4 4 0:0129| 0775|. {26| 00091] O’ö1|.s 12| 00196] 1.18| = 127| 00098] O054| 4 13] 00154] 0861.2 f28| 00070| 041|.3 14.1- 0:0133 |, 0-78] {291 0014 | 082) P 151 .00119| 070 30] 0:0098| 0:55 II. mu, @ Pokusi sa vinom zavoda križevačkoga dobivenim u laboratoriju iz grožđa. o S Cie) > N ari 1 3 2 = 3 = 4| 5 |? 5 > ž Tao E: (0 O = GIS dl, Šo 1018 [e 11] 2 A 12| đe. |9 ı3| 258 | 14| ga < BI faola 16 A Er *) Potpuna analiza ovih u Križevcima grada dušika u 100 cm}? vina 0.0056 0.0098 0:0147 0:0056 0:0095 0:0105 00144 0 0203 00441 0.0504 00686 0:0686 0:0700 0.0745 0:0801 0:0819 agrikult.-kem. zavoda. zdravog grožđa ” gnjilog grožđa 7 ne. iz peteljaka vrio na tropu 1:95| zdravog grožđa 221 3 126| gnjilog grožđa 1:65 si 3:23| zdravog grožđa 1783| gnjilog grožđa 1 1:79] vrio na tropu 58 % BEE mošt Bea SES DE go dobiven je pripravljen je filtriran i nesteriliziran filtriran i steriliziran nefiltrir. i nesteriliziran filtriran i steriliziran nefiltriran nefiltr. i nesteriliziran — —- neprovrijela vina 10 nn, vina bit de objelodanjena u izvještaju 146 Dušik u 100 gr. vina. a ——— = = | = Te) a | oelsle leo i Im (Rae | | i fo edi = a e e - = : S S SS SRO SH |] | o Nama? & |=| kar LS akma E — = a CO xt iQ co I n o. © |erjio.| o | ea | Sna el SLS" o Lolo |odissinsnm Sv. Ivana Zeline 6 8 [ 13 4 — - | — | — 1 32 Kalnıka —= 3 9 3 ZN ER TEE 8 graševina zavoda križevačkoga 2[ 21 31—[1[—[—[i—i—i—| 8 i Burgundac-traminae | zavoda križevačkoga - a a a en 02808 | | Ukupno 8[-13 | 18407 [2994 II [Va Pe | Budući da su sva ova vina naravna i bez ika- kovih primjesa, to se Weigertova tvrdnja ne može nikako prenijeti na hrvatska vina. U radnju sam uzeo i vina iz vinograda kr. višega gospo- darskoga učilišta u Križevcima, premda su ista priređena bila u drugu svrhu. Graševine su priredene djelom iz zrelog, djelom iz gnjilog grožđa, te su njeke sterilizirane (poslje toga dodane su čiste gljivice) ili nisu; a druge su uz to filtrirane itd., kako to već iz opaske razabiremo. Ova vina provrijela su u staklenim bocama od dvije litre, koje su bile zatvorene zgodnim vrelnja- čama. Iz radova Macha i Portelle-a (Über den Gehalt an stick- stoffhaltigen Substanzen in Trauben aus dem Anstaltsgute in St. Michele, u XXXVI. svesku „Die landwirtschaflichen Versuchs- Stationen“. Str. 373.) vidi se, da imade najviše dušika u moštu iz kožurica, onda u onom iz peteljaka, a najmanje u moštu, koj otiče, t. j. u t. zv. liti. Ne ima sumnje, da će dakle biti najviše dušika u onome vinu, koje je provrijelo na peteljkama i kožu- ricama, t. j. na tropu. To vidimo i iz naših analiza; vino, koje je ležalo nekoliko dana na tropu, kao i ono od peteljaka ima mnogo više dušika nego li ono, koje je, čim je pripravljeno iz grožđa, odmah filtrirano. I Weigertove filtrirane vrsti imale su uvijek manje dušika od nefiltriranih. Zračenje šire za vrijenja utječe također jako 147 na količinu dušika. Weigert je našao, da zračene šire imaju manje dušika od nezračenih. Način vrijenja odlučuje dakle mnogo. Kvasne gljivice troše kod vrijenja različne količine dušika. U vinu se nalazi po Machu iPortelle-u tek jedna četvrtina dušika iz mošta, a 3/, potroši se kod vrijenja. Weigert je imao vina, kod kojih se vrijenjem izgubilo samo 7:9% dušika iz mošta, a bilo je i slučajeva, kod kojih se je izgubilo do 60%, dušika vrijenjem. On drži, da je uzrok tomu različna množina gljivica, koja se kod vrijenja stvara. Šteta je, što nije već u moštu ovih vina dušik određen. Iz svega izlazi, da će jedan te isti mošt dati vina s različnim količinama dušika, prema tomu uz kakove je okolnosti vrio. Smjese burgunca i traminca nisu za vrijeme istraživanja bile sasvim provrele, pa imaju znatno veću količinu dušika. U moštu traminca našli su i Mach i Portelle također znatno veće množine dušika. U provrelom vinu iste vrsti nalazi se do polovice dušika iz mošta, dakle više nego u drugim vinima (vidi radnje Macha i Portelle-a), stoga su razumljivi daleko veći brojevi kod tih vina. M. Urbani. Popis riba, koje su prispjele narodnom zoološkom muzeju u Zagrebu do konca godine 1900. Predajem evo javnosti i popis riba, pa time zaključujem popis vertebrata, kako bi naši i izvanji stručnjaci dobili bar pri- bližnu sliku naše hrvatske faune prema muzejalnoj zbirci za raz- dobje do uključivo g. 1900., a to se slučajno podudara s dobom, dok potpisani još nije imao u rukama upravu zoološkoga odjela narodnoga muzeja. Uvršteni su u tom popisu i neki primjerci bez lokaliteta, ako drugih žalibože nema, a bit će, da su iz ja- dranskoga mora. Dosta je primjeraka trpjelo u nizu godina u mutnoj žesti i lošim bocama; trebat će ih zamijenit drugima. I ovaj odio poput ostalih pokazuje, da je naš muzej još dosta daleko od svoga cilja, da bude slika i prilika naše hrvatske faune. Nadam se i molim prijatelje muzeja i ovom zgodom, da nas podupiru, kako bi i tu zbirku upotpunili. Dan o Ex Ime vrsti > Nalazište Darovatelj ma i godina Carcharias glaucus Cuv. = = Kosac u Kastelu Zygaenamalleus Risso Mustelus laevis Risso — „vulgaris M. & H Zadar Novi Pedi ann Pati Lamna (Oxyrhina) Spallanzani Bonap. | 2 | Bakar 23. IV. 1891. — | Bakarski zaljev 30. IX. 1898. | M. Barač 149 Ša Dan Ime vrsti ‘3 S| Nalazište i Darovatelj g da godina Lamna (Oxyrhina) Spallanzani Bonap. | juv. | Zadar — S. Brusina Kvarner 7. VIII. 1892. | M. Barač Carcharodon Ronde- letii M. & H. — | Bakar 29. VIII. 1894. | Antić i dr. — | Kanal Ljubae 26. IV. 1891. _ Odontaspisferox Risso 9 | Vis 14. V. 1892. | G. Kolomba- | tović | Alopias vulpes Gm. — | Kod Bakra 17.207%2.1897: || Anbıe T dr Notidanus (Hexan- chus) griseus Cuv. | -— | Kvarner 1., XT., 1890. | ,M. Barač — | Kvarner 12. XI. 18%. | M. Barač — | Kvarner 29. 1. 189. Dr. I. Kiseljak Seyllium canicula L. | — | Zadarski kanal 14. III. 1891. — — | Bag = fed Scyllium stellare L. — Rijeka — M. Barač = | KR = = er Bag | pre = — | Zadarski kanal 14. III. 1891. — — | Zadar — — Pristiurus melano- stomus Bp. bi a ne Ne Centrina Salviani Risso 2 | Cirkvenica i IV... 1899: | M. Barač — | Kvamer — — — | Karlobag 1894. I. Draženović — — 19. II. 1886. | K. Ceraj-Cerić Acanthias vulgaris Risso — | Omiš na Krku — — — | Krk — de Zonca — | Pontadura kod Zadra 14. IV. 1891. — — | Kanal Sestrun TA IV. 1891: — — | Kanal Sestrun 28. IV. 1891. — — | Kanal Sestrun — — Zaljev Solin 23. I. 1893. |L pl. Zergo- lern Acanthias Blainvillii ? Kanal Sestrun Risso — kod Zadra 9. IV. 1891. — Risso 28 Dan Ime vrsti ‘PES Nalazište i Darovatelj a5 7 godina Rhina squatina L — | Krk — de Zonca — | Vergada 19. V, 1891. — — | Zadarski kanal 15. IV. 1891. = juv. | Zadarski kanal 19 TV. 1591.1 = Rhina oculata Bp. ı Bakarac 21. VII. 1893. — Torpedo marmorata — | Zadar — Brusina — | Krk — de Zonca — | Pontadura LT. IV. 1891. = Torpedo narce — — — — — | Pontadura 1891. Raja clavata L. Raja punctata Risso Raja miraletus L. Raja marginata Lac. Raja macrorhynchus Bp. Raja oxyrhynchus L. Raja quadrimaculata Risso Trygon pastinaca L. Myliobatis aquila L. Chimaera monstrosa Acipenser Naccarii Bp. Acipenser Heckelii Fitz. Acipenser sturio L. Acipenser stellatus Pall. Acipensev glaber Acipenser ruthenus Acipenser ruthenus alb. Zadarski kanal Zadar Krk Pontadura Kanal Pontadura Zadarski kanal Krk Pontadura Falc kanal Kanal Pontadura Puntamiza Kuklica Rijeka Jablanac Oborovo Sava kod Broda Topolovac kod Siska Sava kod Broda Novigrad kod Zadra Sava, Zemun Una Rugvica Zemun, Dunav Kupa kod Siska Sv. Juraj 10; VI. 1891. 15. IV 1891. 23. IL. 1891. 8. VI. 1891. 8. VIII. 1891. 95. VII. 1891. 23. II. 1891. 25. VI. 1891. 21. V. 1891. 3. II. 1900. 1899. 21, V. 1886, — IX. 1837. 10. III. 1899. 29. XI. 1899, 22. XI. 1894. 17. IX. 1881. 23. VII. 1891. rujan 1891. 16. XI. 1899. 1897. M. Katurić S. Brusina de Zonca M. Padewieth M. Padewieth J. Medven Safarié V. Kovač F. Barušić M. Katurié M. Medić S. Brusina M. Padegghli Se Dan Ime vrsti SEKE Nalazište i Darovatelj dA 2 godina Acipenser ruthenus | | dvostr. kljun — | Kupa kod Siska | 6. XII. 1899. | J. Medven Labrax lupus Cuv. — | Novi — — — .| Zadarska luka-— |! 3: IH. 1891. | M. Katurić — | Dubrovnik — VI 1837. — — | Ombla — VI. 1887. — Acerina cernua d, 2| Drava, Osijek — — Acerina Schraetzer L. — Odra — D. Hirc Lucioperca sandra uv. — | Sava — R. Flögel Aspro streber = — — — Centropristis hepatus Gm. — | Krk — de Zonca — Bag =a 5 — — | Tijesno — VIII 1890. | Dr. S. Mazura — | Novi — — — | Incoronate 23. IV. 1891. == — | Zadar — S. Brusina Anthias sacer Bl. — | Rijeka 1895. M. Padewieth — | Komiža 6. VIII. 1894. | Frane pop Torre — | Vis 6. X. 1898. Gj. Kolomba- tović Serranus scriba C. & V. — | Novi — — => Lag -— => — | Krk — de Zonca — | Zadarski kanal 15. III. 1891. | M. Katurić — | Trogir — — — | Bag pae e, Serranus cabrila C. & V. — | Krk — — — | Novi — = — | Lukovo 16. VII. 1891. | I. Bucan — | Tijesno — VIII. 1890. | Dr. S. Mazura — | Kuklica 12. TIE. 1891. | M. Katurie — | Dubrovnik — VI. 1887. — Polyprion cernium Cuv. — | Vis — — Solta 5. V. 1899. Gj. Kolomba- | Apogon imberbis L. — tović 152 Le Dan ; | Ime vrsti SEKI Nalazište i Darovatelj = Er godina = Apogon imberbis (= Tex mulorum) "| — = — — Dentex vulgaris C.&V. — | Krk — de Zonca — | Pontadura 28. II. 1891. | M. Katurić — | Zadar — S. Brusina — | Spljet _ Gj. Kolomba- tović — | Calamotte — VI. 1887. — Maena vulgaris 0. & V.| — | Bag — — — | Krk -- de Zonca Maena zebra Brünn | — | Srednji kanal (Zadar) 12. III. 1891. | M. Katurić d, g| Incoronate 23. VII. 1891. | M. Katurić Maena smaris JS | Zadarski kanal 11. V. 1891. | M. Katurić Smaris vulgaris C.&V.| — | Novi _ — Bag — = Krk — de Zonca — | Spljet — Gj. Kolomba- tović Smaris alcedo C. & V.| — | Zadarski kanal 14. III. 1891. | M. Katurić S | Zadarski kanal 11. V. 1891. | M. Katurić ?| — | Lukovo 16. UT. 1891. |T. Bućan — | Zadar — — Smaris Maurii Bp. — 22. II. 1891. — ? Kanal Brevi 1 acqua 22. II. 1891. | M. Katurić Mullus barbatus L. — | Novi — — — | Lukovo 16. VII. 1891. | I. Bućan — | Krk — de Zonca — | Trogir — — — | Dubrovnik — VI. 1887. — — | Calamotta — VI. 1887. _ E= -— — VI. 1887. — Mullus surmuletus L. | — | Zadarski kanal 14. III. 1891. | M. Katurić Cantharus orbicularis C. & V Bag — — ?2| — | Krk — de Zonca Cantharus lineatus Mont. — | Novi — _- — | Lukovo 16. VII. 1891. | I. Bućan — | Puntamica . 28. II. 1891. | M. Katurić — | Zadarski zaljev 9. IV. 1891. | M. Katurić Cantharus sp. — | Krk — de Zonca 153 1 SF Se Dan Ime vrsti >30 Nalazište i Darovatelj RAF godina m S Box vulgaris O. & V. | — | Novi — — Krk == de Zonca = Zadarski kanal 12. III. 1891. | M. Katurić Box salpa C. & V. Novi — — = Krk = de Zonca — Zadarska luka 12. IMI. 1891. | M. Katurić — Dubrovnik VISTO — — Ombla VIT ALS _ = Lukovo 16. VII. 1891. | I. Bucan Oblata melanura L. = Novi = — — | Lukovo 16. VII. 1891. | I. Bućan Krk — de Zonca = Kanal de la Mor- lacca 22. II. 1891 M. Katurić = Zadar OS EIERN: M. Katurić = Dubrovnik — WI stn. .— Sargus vulgaris Geoffr. — | Srednji kanal 12. III. 1891. | M. Katurić = Novi = = Sargus Rondeletii E — | Bag — — — | Tijesno — VIII. 18%. | Dr. $. Mazzura = Krk = de Zonca — | Zadarska luka By Vo dest M. Katurić Sargus annularis L. — .| Bag — = — Krk = de Zonca — | Tijesno — VIII. 1890. | Dr. Š. Mazzura — Novi = = Zadarska luka 98. 17 1891: M. Katurić = Zadar = S. Brusina Sargus sp. Krk — de Zonca Charax puntazzo C. & V = Dubrovnik — VIL IE — Zadar — S. Brusina — Zadarski kanal 4. III. 1891. M. Katurić = Lokrum — WAL, tso. — PagrusvulgarisC.&V. — | Zadarski kanal 24. III. 1891. | M. Katurić Pagellus erythrinus (CARNE = Novi si. la = BBakovo 16. VII. 1891. | I. Bućan — | Bag — — — | Krk = de Zonca — | Tijesno — VIII. 1890. | Dr. $. Mazzura — | Zadarski kanal 12. III. 1891. | M. Katurić — | Zadar == M. Katurić Ime vrsti Pagellus centrodo- notus ©. Pagellus Civ. bogaraveo Pagellus CARE, mornmyrus Pagellus vulgaris Pagellus sp. Chrysophrys aurata CE. Scorpaena porcus L. Scorpaena scrofa L. Umbrina cirrhosa L. Corvina nigra Cuv. Xiphias gladius L. Lepidopus caudatus Euphr. Trichiurus lepturus L.? Trachurus trachurus Nalazište Zadarski kanal Zadarski kanal Pontadura Pontadura Novi Lukovo Puntamica | Novigrad Zadarski kanal Zadarski kanal Spljet Zadarska luka Zadar Ba Ber Lukovo Krk Zadarski kanal Zadar Dubrovnik Melada Melada Spljet AV kanal Dubrovnik Krk Novi Dubrovnik Krk Zadarski kanal Novi Dan i godina 19. IV... 1897. 28. V. 1891. 152V.11891: 3. V. 1891. 25. VI. 1891. 4. VI. 1891. 24. III. 1891. 15. VI. 1891. 12. IH, 1891. 16. VIL. 1891. 19. III 1891. — VL 1887. 22. II, 1891. 19.114.189: — VI. 1887. _ VI. 1887. 18. VI. 1891. Darovatelj M. Katurić M. Katurić M. Katurić M. Katurić I. Bućan M. Katurić M. Katurić M. Katurić M. Katurić Gj. Kolomba- tović M. Katurić S. Brusina M. Padewieth I. Bućan de Zonca M. Katurić S. Brusina M. Katurić Gj. Kolomba- tović M. Katurić de Zonca de Zonca M. Katurić Ime vrsti Trachurus trachurus Seriola Dumerilii Risso Naucrates ductor L. Lichia amia L. Lichia glauca L, Temnodon saltator V. Capros aper Lac. Zeus faber L. Stromateus Fiatola L. Centrolophus pompi- lius C. & V. Brama Raii BI. & Schn. Ausonia Cuvieri Risso Scomber scomber L. mada i Broj ko- spol RIU Nalazište Bag Lukovo Krk Srednji kanal Spljet Kvarner Incoronate Spljet Zadar Dubrovnik Spljet Vis Spljet Rijeka Krk Zadarski kanal Bag Rijeka Rijeka Rijeka Pontadura | Vis Sušak Vis Novi Krk Krk Trogir Kuklica 16. VII. 1891. 12, III. 1891. 28. XI 1895. 26. III. 1891. VI. 1887. 3. I. 1899. 8. IV. 1891. 16. VII. 1896. 23. VI. 1891. 2. I. 1899. 15. IX. 1899. 6. XII. 1898. 24. III. 1891. .M. Barać Darovatelj I. Bućan de Zonca M. Katurić Gj. Kolomba- tović M. Barač M. Katurić! Gj. Kolomba- tović S. Brusina Gj. Kolomba- tović Gj. Kolomba- tović M. Barač de Zonca M. Katurić I. Bućan M, Barač M. Barač M. Katurić Gj. Kolomba- tović Gj. Kolomba- tović de Zonca M. aio 156 2 sA Dan Ime vrsti >= e Nalazište i Darovatelj = 7 godina aa) Scomber colias I Novi _ — = Lukovo 16. VII 1891. | I Bucan Auxis vulgaris O & V. Echeneis remora L. Uranoscopus scaber L. | Trachinus draco U. Trachinus araneus C. & V. Trachinus radiatus Trachinus sp. Lophius piscatorius PR Lophius budegassa Spin. Cottus gobio L. Cottus gobio v. fer- rugineus Heck Lepidotrigla aspera C. & V, Zadarski kanal Srednji kanal Sv. Martin, Brač | Starigrad Spljet Bakar Novi Kvarner Bag Lukovo Krk Zadarski kanal Zadar Trogir Lukovo Kanal Sestrun Zadar Zadar Kolovare Krk Zadarski zaljev Zadar Novi Pontadura Krk Novi Mrežnica kod Zagorja Savišće kod Za- prešića Doljani Slunjčica Dubrovnik 9. V. 1891. 22. .V. 1891. 1893. 14. IX. 1895. [6 VIL 1891. 24. III. 1891. 16. VIL. 1991. 28. IJ. 1891. 28. IL 1891. 12. V. 1891. 22, III. 1891. 23. II, 1891. VIII. 1883. 13. XII. 1894. 13. VII. 1891. VI. 1887. M. Katurić M. Katurić Didolić Š. Ljubić Gj. Kolom- batović Antić i dr. (iz grla Mola mola M Padomiati I. Bućan de Zonca M. Katurić S. Brusina I. Bućan M. Katurić M. Katurić S. Brusina M. Katurić de Zonca M. Katurić M. Katurić de Zonca A. Jurinac Kalabar M. pl. Peić 157 3 e _, Dan Ime vrsti SE? Nalazište i Darovatelj Rs Ea godina Trigla pini BI. — | Pontadura 13. IV. 1891. | M. Katurić Trigla lineata L — | Novi — _ — | Krk — i de Zonca — | Krk — — — | Kanal Brevi 1° Acqua | “29. IL. 1894 | Mo Katurie Trigla hirundo BI. & L. — Krk - de Zonca — | Kanal Brevi !’ Acqua 22. IE. 1891. | M. Katurie Trigla gurnardus L. — | Kanal Sestrun 28. IE. 1891. | M. Katurić Trigla lyra L. — | Petrčane 1. HI, 1891.. | M. Katurié — | Boka Kotorska 1891. — Trigla trogloditis . — | Kvarner 1899. — Peristethus cataphrac- | tum L. — | Sv. Juraj | 7. VI. 1895. | M. Padewieth — | Vis | — Dr. Braičin Dactylopterus volitans C. & V. . — | Hvar 25. XI. 1884. | Nikolić = arosi 3. IV. 1899. | Gj. Kolom- batović —. | Korčula — P. Jerković _ — — M. Katurić Gobius auratus Risso — | Zadarski kanal 3 IV. 1891. | M. Katurić — | Zadarski kanal 13. IV. 1891. | M. Katurić Gobius jozo L. — | Zadarski kanal 8. VII. 1891. | M. Katurić — | Petrčane 1. HI. 1891. | M. Katurić Gobius jozo var. — Zadarski kanal SE VISSIS9E M. Katurić Gobius guagga Heck. | — | Zadarski kanal 14. IV. 1891. | M. Katurić Gobius Knerii Steind.. — | Incoronate 12. IV. 1891. | M. Katurić — | Incoronate 12. VI. 1891. | M. Katurié Gobius paganellus L.| — | Kuklica 12. III. 1891. | M. Katurić Gobius ophiocephalus Pall — | Krk — de Zonca — .|..Tijesno VIII. 1890. | Dr. Š. Mazura — | Kuklica ‘12. III. 1891. | M. Katurić — | Hvar PER, = Gobius eruentatusGm.| — | Kuklica 12. III. 1891. | M. Katurić Gobius capito C.&V.| — | Tijesno VIII. 18%. | Dr. S. Mazura — | Zadarski kanal 25. V. 1891. | M. Katurié Gobius marmoratus Gobius Lesueurii Gobius pusillus 2 Zadarska luka Dunav kod Zemuna Pontadura Zadarski kanal 17. IH. 1891. 12 III. 1894. 6. III. 1891. 30. V. 1891. M. Katurić M. Katurić M. Katurić 158 28 Dan Ime vrsti Eni Nalazište i Darovatelj af godina m Callionymus lyra L. — | Zadarski kanal 22. IV. 1891. | M. Katurić | Callionymus maculatus Raf. — | Krk — de Zonca — | Pontadura | 6. III. 1891. | M. Katurić — | Pontadura 27. VI. 1891. | M. Katurie Callionymus belenus Risso — | Pontadura 27. VI. 1891. | M. Katurić — | Spljet Gj. Kolom- batović Cepola rubescens L. — | Novi Vinodolski -- —_ — Bag — — Krk — de Zonca — | Pontadura 6. III. 1891. | M. Katurić Blennius gattorugine Zadarski kanal 25. V. 1891. | M. Katurié — |Iso 30. V. 1891. | M. Katurić — | Spljet — Gj. Kolomba- tović Blennius tentacularis Brünn. — | Zadarski kanal 23. IV. 1891. | M. Katurić Blennius tentacularis Brünn. — | Zadarski kanal 14. VI. 1891. | M. Katurić — | Tijesno — VIII. 1890. | Dr. Š. Mazura Blennius RouxiCocco. — | Zadarski kanal 18. VI. 1891. | M. Katurić JZ | Zadarski kanal 27. V. 1891. | M. Katurić Blennius palmicornis | C. & V — | Zadarski kanal 23. V. 1891. | M. Katurić — | Spljet — Gj. Kolomba- tović Blennius spluyna ©. M — | Zadarski kanal 27. V. 1891. | M. Katurić 2 | — | Zadarski kanal 27. VI. 1891. | M. Katurić Blennius pavo Risso | — | Krk = -- — | Krk = de Zonca — | Iso 17. IV. 1891. | M. Katurić — | Kolovare 21. IV. 1891. | M. Katurić JS | Zadarski kanal 27. V. 1891. | M. Katurić Blennius ocellaris L. | -- | Bag — — — | Krk .- de Zonca — | Pontadura 23. II. 1891. | M. Katurić Blennius galerita L — — — = — | Zadarski kanal 24. V. 1891. | M. Katurić Blennius pholis L. — | Hvar 29. VIII. — i | — — Gj. Kolomba- tović Blennius erythrocep- halus — | Zadarski kanal 25. V. 1891. | M. Katurić 159 Ime vrsti Tripterygium nasus Risso Sphyraena vulgaris C. & V. Atherina hepsetus L. Atherina Boyeri Risso Atherina mochon CZE VV Atherina sp. Mugil cephalus Cuv. Mugil capito Cuv. Mugil auratus Risso. Mugil saliens Risso Mugil chelo Cuv. Mugil labeo Mugil sp. Gasterosteus pungitius Centriscus scolopax L. Lepadogaster Gouanti Lac. Nalazište Zadarski kanal Hvar Zadar Rijeka Novi Krk Zadarski kanal Trogir Krk Zadarski kanal Srednji kanal Krk Zadarski kanal Zadarska luka Senj Ljubac Bag Novi Krk Zadarski kanal Spljet Krk Tijesno Zadar Volovsko Senj Spljet Pontadura Spljet Bag Krk Tijesno Zadarski kanal Spljet Dan i godina 24. V_1891. 10. IX. — 1572. 1899. 20): “V..1891. 22. II. 1891 19. IIL. 1891. 25. VI. 1891. 28. II. 1891. 13. IV. 1891. 25. VI. 1891. — VIII. 1890 1971. 18. X. 1888. 12. VI. 189. 5. III. 1898. b. WELL«1891. _ VIII. 1891. 24. VII. 1891. Darovatelj M. Katurić S. Brusina Matisz-Pade- wieth de Zonca M. Katurić de Zonca M. Katurić M. Katurić de Zonca | M. Katurić M. Katurić | M. Padewieth M. Katurić de Zonca M. Katurić Gj. Kolomba- tović de Zonca Dr. S. Mazura S. Brusina M. Padewieth Gj. Kolomba- tović M. Katurić Gj. Kolomba- tović de Zonca Dr. Š. Mazura M. Katurić Gj. Kolomba- tović 160 Zadar Za Dan Ime vrsti PE Q Nalazište i Darovatelj af godina M Trachypterus taenia Bl. & Sch. — | Komiža 16. VIII. 1894. | Frane pop Torre — | Spljet | 6. VI. 1894. | Burgstaller | Heliastes chromis L. — | Novi — — — Krk -- de Zonca — | Zadarski kanal 3. V. 1801, M. Katurić — | Incoronate 1. VI. 1891 M. Katurić Hvar 1. IX. — — — | Dubrovnik — VI. 1887 — — | Gruž — VI. 1887. -- — | Komiža 6. VIII. 1894. | Frane pop Torre | Labrus turdus L. — | Srednji kanal 26. III. 1891. | M. Katurié Labrus maculatus Bl. | — | Trogir — D. Hirc Labrus festivus Risso | — | Zadarski kanal 24. III. 1891. | M. Katurić Labrus merula L. — | Bag — — — | Zadarska luka 25. III. 1891. | M. Katurić Labrus mixtus L. — | Srednji kanal 3. IV. 1891. | M. Katurić S | Zadarski kanal 8. V. 1891. | M. Katurić Labrus lupus — | Novi — — Labrus viridis — | Ombla — VI. 1887. — Labrus sp. — | Zadar _ S. Brusina Crenilabrus pavo C. — | Krk — de Zonca Zadarska luka 25. III. 1891. | M. Katurić Tijesno 1890. Dr. $. Mazura Bag — — Crenilabrus mediter- raneus C. & V. Zadarski kanal 14. III. 1891. | M. Katurić — | Iso 4. VI. 1891. | M. Katurić — | Vis = — — | Spljet — Gj. Kolomba- tović Crenilabrus Roissali Risso — | Novi — — | Krk — de Zonca — | Bag pa pe — | Zadarski kanal 25. V. 1891. | M. Katurié — | Zadarski kanal 18. VI. 1891. | M. Katurié — | Valle maistro 13. IV. 1891. | M. Katurié — | Hvar 29. VIII. — — Crenilabrus griseus L.| — | Novi = Tv — | Krk — de Zonca — | Zadarska luka 25. III. 1891. | M. Katurić 161 Ime vrsti Crenilabrus ocellatus Forsk Urenilabrus rostratus BI. Crenilabrus festivus Crenilabrus sp. Acantholabrus Pal- lonii Risso i Coris julis L. Coris Giofredi Risso GaduseurinusNordm. 2 Gadus merlangus L. Gadus minutus L. Gadus luscus L. Merluecius esculentus Risso Phycis blennioides Briinn Motella trieirrata BI. Nalazište Novi Tijesno Bag Krk Kolovare Incoronate Krk Dubrovnik = Bag Krk Čiovo (Bua) 10. Vis Bag Gruž Novi Krk Zadarski kanal Dubrovnik Novi Krk Tijesno Zadarski kanal Novi Zadarski kanal Pontadura Krk Zadarski kanal Spljet 31. Pontadura Zadarski kanal Pontadura Pontadura(Zadar)| 14. Pontadura Pontadura Senj Bag Krk Zadar 21. 12. 23. — VI. 1887. 14. 14. 15. 14. 14. 15. 6. VIII. 1898. IV. 1891. IV. 1891. VI. 1887. VII. 1899. _ VI. 1887. ILI. 1891. — VII. 1890. 24. III 1891. III. 1891. VE..1831. III. 1891. IV. 1891. III. 1891. VH. 1891. IV. 1891. IV. 1891. Darovatelj Dr. Š. Mazura de Zonca .r M. Katurić M. Katurić de Zonca de Zonca Gj. Kolomba- tović de Zonca M. Katurić de Zonca Dr. S. Mazura M. Katurić M. Katurić M. Katurić de Zonca M. Katurić Gj. Kolomba- tović M. Katurić M. Katurić M. Katulić M. Katurić M. Katurić M. Padewieth de Zonca M. Katurić 11 162 Dan Ime vrsti È Nalaziste i Darovatelj | godina Motella maculata | 1 Risso & Sw. Rijeka | 10. VIII. 1897. | M. Padewieth Pteridium atrum Risso | Spljet 4. IV. 1897. | Gj. Kolomba- | tović Ophidium barbatum | Novi — — | Bag — Fierasfer acus Brünn Fierasfer dentatus Cuv. Ammodytes tobianus L. Macrurus trachirhyn- chus Risso Rhombus laevis Rond. Rhombus megastomus Nilss. Phrynorhombus uni- maculatus Risso Arnoglossus laterna Walb. Arnoglossus Groh- manni Bp. Citharus linguatula Pleuronectes italicus Gthr. | Zadarski kanal Zadar Spljet Spljet Sredozemno more Zadarski zaljev Spljet Bag Krk Zadarski kanal Trogir Novi Zadarski kanal Krk Pontadura Pontadura Bag Novigrad 24 IV. 1891. — X. 18%. 4. V. 1891. 5. III. 1899. 7. IV. 181 24. III. 1891. 15. IV. 1891. 9. IV. 1891. 3. III. 1891. M. Katurić M. Katurić Gj. Kolomba- tović Gj. Kolomba- tović M. Katurić Gj. Kolomba- tović de Zonca M. Katurić M. Katurić M. Karin de Zonca M. Katurić M Katurić 163 Ime vrsti Solea vulgaris Quensel, Solea Kleinii Risso Solea lascaris Risso ? Solea variegata Donov. Solea monochir Bp. Stlurus glanis L Saurus griseus Lowe | Cyprinus carpio L. Barbus fluviatilis Ag. Barbus meridionalis Barbus Petenyi Heck Barbus Petenyi Heck Barbus sp. Aulopyge Hugeli Heck Gobio fluwiatilis Flem. Nalazište Kanal Ljubac | Zadar Pontadura Bag Lukovo Krk ' Kanal Sestrun Lukovo | Krk Zadarski kanal Dunav, Zemun | Solta Solta Dunav, Zemun Korana | Knin Zrmanja, Ervenik, Dalmacija Vitunjčica potok Ogulin Krško Vrabče Crnomerec Medvešćak Vitunjčica potok k. Ogulina Dobra, Ogulin Dobra u samom Ogulinu Sinj Kustošija Vrabče Mrežnica Jelenska gornja, potočić u Mosla- vini Črnomerec Plitvice Dan i godina 14. INIL 1891. 17. IV. 1891 VII. 1891. 16. 28. HI. 1891. 16... VIS 78921, 14. III. 1891. rujan 1891. 20. III. 1899. 20. VII. 1899. rujan 1891. 17. VIII, 1383: 29. XI. 1888. 24. VII. 1886. 1. VIII 1891. 30. VII. 1891. 17. VIII. 1883. 20. X. 1892. 26. VII. 1891. 24. VII. 1586. 13. IX. 1900. 1. VIII. 1891. Darovatelj S. Brusina M. Katurić I. Bućan de Zonca M. Katurić I. Bućan de Zonca M. Katurić Gj. Kolomba- tović Hrvatska či- taonica I Ivanković E. Jurinac E. Jurinac R. Flögel E. Jurinac VI. Jakopović 164 Ime vrsti | Leuciscus aula Bonap. v. rubella Heck & Kner Leueiscus cephalus L. Leuciscus cephalus L. Leuciscus cephalus v.cavedanus Bonap. | Leuciscus svallire Heck & Kner. Leuciscus illyricus | Heck & Kner. | Leuciscus (= Scardi- nius) erythrophthal- mus L. v. dergle? Heck & Kner Leuciscus phoxinus Leuciscus virgo Heck Bliccopsis abramo-ru- tilus (Bastard od Blicca Björkna i Leuciscus rutilus) Nalazište Rječina, Rijeka Vitunjčica potok Vitunj potok Vrabče Korana Doljani Kustošija Vrabče Knin Konavli Riječina Konavli Trebišnica Ostrovičko vrelo, Ervenik, Dalma- cija Dretulja kod Plaškoga Jesenica Munjava Mrežnica Potok Jaruga, Jezerane Ponornica Jese- nica Plaški Munjava Dretulja kod Plaškoga Mrežnica Baška Ponornica Jese- nica k. Plaškoga i Potok Jaruga kod Jezerana Korana, Slunj Korana Sava Dan i godina 17. VIII. 1883. VIII. 1883 24 VII. 1886. 18. VIL. 1891. 26 VII. 1891. 24. VII. 1886. VIII. 1891. 1890. — VIII. 1891. — IX. 1891. 1894. 19. VIII. 1883. 26. VIII. 1883. 28. VII. 1891. 19. VIII. 1883, 26. VIII. 1883. 25. VIII, 1984. 28. VIII. 1891. — VIII. 1883. Darovatelj E. Jurinac E. Jurinae M. pl. Peić R. Flögel Hrvatska éi- taonica Kosić . Kosić . Kosić voj e . Ivanković D. Hirc E. Jurinac E. Jurinac E. Jurinac E. Jurinac . ver Bonifačić E. Jurinac R. Flögel 165 Ime vrsti Paraphoxinus croati- cus Steindachner Telestes Agassizii Heck Chondrostoma nasus Abramis bipunctatus Bl. (= Alburnus b.) Abramis vimba Cuv. Abramis Leuckarti Alburnus alburnellus Martens Alburnus lucidus Heck Nemachilus barbatulus Nemachilus barbatulus Cobitis taenia L. Cyprinodon calaritanus Civ. Umbra canina Umbra canina Belone acus Risso Belone vulgaris Belone sp. Nalazište Novčica kod Gospića Zelena pećina (Bunić) Lika Kod Novog Gospić Jesenica Sava Kolašica, Vitunj- čica potok (Ogulin) Sava kod Lučka Tišina (Sava kod Siska) Riječina kod Rijeke Munjava, Josip- dol Vrabećak blizu želj. mosta Dretulja kod Plaškoga Sinj Zemun, Dunav Trogir Pag Soline na Pagu Čret kod Lupo- glave Surčin Zadarski kanal Krk Dan i Darovatelj godina 1. IV. 1888. | Rossi 30. EI: 1897., | Di Ere E Dr. Stj. Gjurasin 1894. D. Hirc — R. Flögel 17. VIII. 1883. | E. Jurinac 22. V. 1890. 19. VIII. 1883. | A. Jurinac 1599. M. Medić Tu S. Brusina 1894. M. Medić 2 Gj. Kolomba- tović E Dorkić 10.117. VIII. 1899. — = M. Medić 29. III. 1891. =. — de Zonca ra | A 166 C. nigra Nielss lus 28 Dan ARE Bo 3 g . Ime vrsti Pa Nalazište i Darovatelj ES Eo godina Exocoetus volitans L.| — | Senj 17. VII. 1897. | M. Padewieth | Spljet i 12. V. 1899. | Gj. Kolomba- tović Exocoetus Rondeletii | — & V. — | Novi | 24. VII. 1891. | N. Srića ?| — | Opatija 2. VIII. 1896. | Lj. Babić i — | Dunav, Zemun — IX 1891. — Esox lucius L. | — | Cesma kod Mo- Esox lucius (lubanja) | — slavine 18. X. 1888. | (51), kg.) Salmo fario v. Au- | sonii Val — | Slunjčica -— VIII. 1883. | E. Jurinac — | Vrhovina 26. VIL 1891. | Obćinski ured — | Doljani i Samo- || | bor 13. VII. 1891. | M. Peić — | Potok prema Bistri ispod Sljemena 9. VILI. 1891. | B. Kraus- | dorfer — | Samobor — Kiepach — | Samobor — E. Jurinac — | Vrhovine — — | — | Vitunj potok i | Dobra — VIII. 1883. | E. Jurinac — | Plitvička jezera i | Korenica = Kr. kot. ured | Korenica Salmo fario v. Trutta\ — | Vrhovina 26. VII. 1891. |.Obe. ured — | MreZnica — — — | Plitvička jezera - Obé. ured Korenica Salmo (Epitomymis) hucho (skelet) S| Podsused 15. X. 1890. = Thymallus vulgaris — | Doljani 13. VII. 1891. — — | Ribarište 19. II. 1886. -- Argentina sphyarena 195 — | Pontadura 5. V. 1891. | M Katurić Engraulis enerasicho- — | Incoronate 7. VI. 1891. | M. Katurić — | Incoronate — M. Katurić — 2. V. 1898. Gj. Kolomba- Clupea aurita O. &V. Clupea alosa Clupea Pilchardus Walb. Spljet Bag tović 167 Ime vrsti Clupea Pilchardus Walb. (= Clupea sardina) Clupea papalina Bp. Anguilla vulgaris Flem. Anguilla vulgaris alb. Conger vulgaris Cuv. Ophichthys serpens L. Ophichthys imberbis Delar Muraena Helena L. Siphonostoma typhle Siphonostoma Ron- deletii Delar Nalazište Krk Zadarski kanal Incoronate Novi Krk Zadarski kanal Bosut k. Privlake Kosinj Novi Zadar Kolovare Konavli Ostrovnička je- zera, Ervenik, Dalmacija Zrmanja, Erve- nik, Dalmacija Krk Zadarski kanal Spljet Dubrovnik Novi Krk Zadarski zaljev Iso Zadarski kanal Iso 24. III, 1891. 81. V. 1891. 24 III. 1891. 19. VII. 1896. 27. V. 1891. 20. IV. 1891. — VIII. 1891. 1897. 7. V. 1891. 5. VL 1897. — VI. 1887. 19. IV. 1891. 21. IV. 1891. HV 1991: ZI MEV.;1891. Darovatelj de Zonca | M. Katurić M. Katurić de Zonca r .r M. Katuric Kovalski Matanić B. Kosić J. Ivanković J. Ivanković de Zonca M. Padewieth de Zonca M. Katurić Gj. Kolomba- tović Gj. Kolomba- tović de Zonca M. Katurić M. Katurić M. Katurić M. Katurić 165 2 ® | Dan Ime vrsti "oa? Nalaziäte | i | Darovatelj SRI | godina | Syngnathus acus L. | — |Bag == — | — | Zadarski kanal | 14. IV. 1891. |:M. Katurie — | Zadarski kanal 23. IV. 1891. | M. Katurić — | Zadar — S. Brusina — | Srednji kanal . | 14. IV. 1891. | M. Katuric — | Krk — de Zonca Syngnathus ruhescens |- Zadarski kanal | 13. IV. 1891. | M. Katurić Risso — | Žižanj kod Pa- | -- zmana | 30. IX. — Syngnathus brevirostris H. & E. — | Hvar — _ Nerophis ophidion i I Kaup. — | Zadarski zaljev 19. IV. 1891. | M. Katurić Nerophis papacinus Risso — | San Girolamo 2. IX. — Ilippocampus brevi- rostris Cuv. — | Bag — .— — | Krk — de Zonca — | Hvar, fratarski vrt 27. VIL. 1882. = — -- 23. IV. 1891. | M. Katurić — | Incoronate 12. IV. 1891. | M. Katurić Hippocampus guttu- latus Cuv. — | Zadarski kanal 23. IV. 1891. | M. Katurić — | Zizanj kod Paz- mana 30. IX. — Balistes capriscus Gm. | — | Senj 25. III. 1897. | M. Padewieth — | Spljet — L. Surich Balistes sp. — — i — — Orthagoriscus mola L.\ — | Rijeka blizu tvornice torpeda| 20. V. 1897. — — | Tunera kod Bakra 18. III. 1893. _ — | Tunera kod Bakra 14. IX. 1895. | Antić i dr. — | Kod Bakarca 10. VII. 1899. | Antić i dr. — | Zaljev ,Krčko“ medju varoši Punat i rtom „Negritom“ 4. V. 1893. Ivan pop Sparožić — | Bakarac == Antić i dr. Orthagoriscusus (Ran- zania) truncatus Retz. — | Riječka luka 26. X. 1895. — — | Zadar 19. I. 1889. | M. Katurić 169 (9 3 | Dan Ime vrsti SEKSI Nalazište i Darovatelj a5 7 godina Petromyzon marinus Le | — | Rijeka — V. 1894.. | M. Barač — -- — M. Padewieth | == Vis — | Dr. Brajčin Petromyzon Planeri Bl. = — — — | | Branchiostoma lanceo- | | latum Pall. = Crkvenica (VAS M. Padewieth | Resume. Das vorstehende Verzeichniss der Fische der kroatischen Fauna, wie dieselben dem kroatischen zoologischen Museum bis zum Schluse des Jahres 1900 eingelaufen sind, bildet den Ab-. schluss des Verzeichnisses der Vertebraten der kroatischen Fauna. Es sind in dasselbe auch Exemplare, wahrscheinlich aus dem adriatischen Meere, leider aber ohne Localität aufgenommen. Viele von den verzeichneten Exemplaren sind wegen schlechter Aufbewahrung durch neue zu ersetzen. Berichtigungen, Zusätze und Zuwachs seit 1901, in welchem Jahre der Gefertigte die Leitung des Museums übernommen hat, sollen bald folgen. Dr. Aug. Langhoffer. Hrvaisko naravoslovno drusivo. 1: Izvanredni mjesečni sastanak od 5. prosinca 1905. za svečano otvorenje astronomijskoga opservatorija. Nakon dovršenih radnja oko novoga društvenoga astrono- mijskoga opservatorija i novih društvenih prostorija u Popovu tornju zaključilo je ravnateljstvo, da se opservatorij i nove druš- tvene prostorije članovima predadu svečanim načinom na poseb- nom mjesečnom sastanku, na koji su pozvani najviše oblasti, učeni zavodi, gradsko zastupstvo i zastupnici štampe. Dne 5. prosinca 1903. u 11" do podne sastalo se u svečano urešenoj dvorani društvenoj u Popovu tornju otmeno društvo prijatelja nauke. Visoku kr. zemaljsku vladu zastupao je vele- možni gospodin kr. zemaljski školski nadzornik Franjo Krema, jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti njezin predsjednik presvijetli gospodin Tadija Smičiklas, hrvatsko sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu dekan mudroslovnoga fakulteta vele- možni gospodin Dr. Stjepan Tropsch, a glavni grad Zagreb njegov načelnik velemožni gospodin Adolfo Mošinsky pl. od Zagrebgrada. Goste je dočekalo ravnateljstvo društva, na čelu mu pred- .sjednik kr. red. sveuč. profesor Dr. Antun Heinz. U prisuću ovelika broja članova, među kojima vidjesmo osobito zastupane učevne zavode zagrebačke, otvori sastanak predsjednik društva Dr. Antun Heinz besjedom, u kojoj po- zdravlja odlične goste, koji ovaj u životu hrvatskoga naravoslov- noga društva važni sastanak svojim posjetom počastiše, pak se 174 ocrtavši važnost nove astronomijske sekcije i društvenoga astro- nomijskoga opservatorija na ime društva zahvaljuje gostima i članovima na mnogobrojnom posjetu i preporuča društvo i njegov novi naučni institut njihovoj naklonosti. Na pozdravu se u ime glavnoga grada Zagreba zahvaljuje načelnik Adolfo pl. Mošinsky izvodeći, kako je grad Zagreb vazda spreman, da po svojoj sili pomogne naučno nastojanje ovoga društva, pak je i u ovom slučaju svoje učinio, da pomogne u život privesti ovaj važni naučni institut, koji je i gradu Zagrebu na čast. Čestita društvu na tom uspjehu i želi što ljepše razvi- janje njegova rada obećavajući i dalje potporu glavnoga grada Zagreba. Riječ uzima zastupnik kr. zemaljske vlade velemožni go- spodin Franjo Krema i izjavljuje, da kr. zemaljska vlada sa simpatijom pomno prati živi rad hrv. naravoslovnoga društva, pak se raduje i ovom važnom napretku društva. Uvjerava društvo, da će kr. zemaljska vlada rado društvu pružiti svoju moralnu, a prama sredstvima i svoju materijalnu pomoć. Predsjednik daje riječ predstojniku astronomijske sekcije profesoru Dr. Otonu Kučeri, da reče prigodnu besjedu o „astronomiji u kolu prirodnih nauka“. On reče: Gospodo ! U ovom svečanom času, kada se u Hrvatskoj otvara prvo čedno pristanište najsavršenijoj, najuzvišenijoj i najljepšoj nauci, u velikoj sam napasti, da Vam pokušam ocrtati ponajglavnije triumfe njezine, bez sumnje ujedno i najveće triumfe ljudskoga uma u opće. Ta nauka o nebu napreduje već poodavno majestetičnim i sigurnom mirom, njezina nam se staza već dugo vremena pri- kazuje upravnom, pak treba da prođe lijep niz godina, dok opaziš, da skreće na desno ili na lijevo. Odoljet ću napasti i poći ću od naših mnogo Cednijih pri- lika. Kad je pukao glas, da će ovo društvo ustrojiti astrono- mijsku sekciju i s njom u svezi astronomijski opservatorij, čulo se je i s odličnih strana mišljenje, kako je ovo nastojanje za naše prilike zališno, kako je to u neku ruku luksus, koji sebi mogu priuštiti veliki narodi; mi siromasi da imamo kud i kamo većih potreba. Tek malen broj Hrvata i Hrvatica može da se 172 zanima za astronomiju i da ju proučava, baš kao i sve druge nauke i umjetnosti: geografiju, fiziku, kemiju, povijest, muziku i dr., pak da s tim nije ni u kakom razmjeru trošak oko investi- cija za opservatorij. Je li zbilja tako? Je li zaista nastojanje oko širenja pozi- tivnoga znanja o svemiru u nas zališno? Nije li možda baš obr- nuto prijeka nužda, da to znanje postane kulturni elemenat naše inteligencije? Je li opravdano mišljenje, da se tim stvarima ima da bavi samo malen broj ljudi, kao s drugim naukama? Prema staroj poslovici: nemo propheta in patria, dozvolite mi, da odgovorim na ta pitanja riječima uvažena i u svem svijetu poznata zastupnika astronomije Camilla Flammariona: „To je, gospodo, velika bludnja i sud sasvim kriv. Astronomija se ne može isporedivati s ostalim zanimanjima čovjekova uma i fanta- zije. Astronomija nije samo jedna među naukama ili jedna među umjetnostima. Ona je nauka par excellence, kojoj treba da po- znaješ bar elemente, ako imaš sasvim jednostavnu težnju, da pravo vidiš i da misliš ispravno. Astronomija je nauka o svemiru, o prirodi. Bez nje mi ne znamo ni to, gdje smo, i živimo kao moluski ili biljke. Tko nije nikada pogledao zvijezdu i pri tom osjetio dubljinu nebeskoga bezdna; tko nastava Zemlju, a ne zna, da je ona planeta, koja se valja oko jakoga sunčanoga zarista ; tko nije nikada osjetio glas prostora i vremena, taj još ne za- služuje, da se zove ,čovjek“. Nauka čini čovjeka boljim. Najgore je od svih zala neznanje. A kad sam rekao čas prije „nauka“, htjedoh da rečem „nauka o svemiru“ i navlastito „duh astro- nomski“, koji nam neda, da sve gledamo sitno, da živimo kao u ljuski orahovoj, da nas zanimaju mane i slaboće našega bliž- njega. Taj duh uništava već u klici svaku egoističnu pohlepu; on je pravi uzrok, da se smijemo ispraznostima, spoljašnostima, bo- gatstvu i ljudskim ludorijama. Čovjek, zadojen astronomskim duhom, rado i laka srca gleda kroz prste obmanama i pogrješ- kama. Budući da je strog spram svakoga djela barbarstva, spram izrabljivanja čovjeka čovjekom, spram održavanja ropstva u makar kojem obliku, on ne bi bio nikada u Kinu poslao vojnika, da pljačkaju, kradu i more pod plaštom civilizacije, on ne bi bio nikada išao u Transval, da ondje smrvi čestit, krepostan i u obrani svoga prava uzvišen narod“. 178 Ovako je Flammarion prije dvije godine govorio u sličnim prilikama — ne možda mlad entusiasta, nego nakon 40 godina astronomskoga rada ! Kako bih Vam pokazao ispravnost ovakova misljenja, treba da bacim oko u davnu prošlost čovjekova koljena. Ako ju ispo- redite s današnjim prilikama njegovim, najbolje će izbiti, kakvo je mjesto zapalo astronomiju u kolu njezinih družica, koliko je ona privrijedila drugim naukama i čovjekovu umu u opće. Mogao bih stvar uhvatiti s praktične strane, pak n. pr. spo- menuti moderno brodarstvo, za koje svi znamo, što vrijedi kul- turi — a bez astronomije ga ne bi ni bilo. No to bi značilo naše pitanje raspraviti s manje njegove strane. Snaga je astronomije drugdje! Ona je korisna, jer nas uz- diže nad nas same; ona je korisna, jer je velika, ona je korisna, jer je lijepa. Ta ona nam pokazuje, kako je čovjek malen tijelom, a velik duhom. Njegov um može da obuhvati svu očitu neiz- mjernost, u kojoj tijelo njegovo nije više nego jedna — tamna nevidljiva točkica, a inteligencija njegova ipak može da razumije veličanstvenu i tihu harmoniju svemira i da u njoj uživa. Tako pak dolazimo do spoznaje, gdje je naša prava snaga, a tu spo- znaju ne možemo da naplatimo ni kojim investicijama, jer samo po njoj postajemo neprestano — sve jači. Astronomija sama niti nije u prvom redu onih nauka, koje su direktno najkorisnije čovjeku — ta zvijezde su tako daleko, ta one ni malo ne učestvuju u našim izbornim borbama, a sva je prilika, da ne će nikada ni utjecati na nje! Ako dakle vlade i parlamenti zaista prosvijetljenih naroda troše tolike milijune na durbine i astronomijske opservatorije, ako posebne kredite do- zvoljavaju — za jednu pomrčinu sunca, valja priznati, da je u tim ljudima od politike ostalo dobrano idealizma: mimo sve im je ostao neki nejzvjesni instinkt za ono, što je zaista veliko. S običnom i vidljivom svjetlošću, koja sa zvijezda dolazi u naše tjelesno oko, mora da dolazi s njih još nekaka druga, mnogo suptilnija svjetlost, koja rasvjetljuje umove naše, koja čini, da nam bude duša sposobna pojimati prirodu. Učinke ove vatre rad sam navlastito da Vam prikažem. Možete li, gospodo, pomisliti, kako bi maleno bilo čovjekovo koljeno, da, živući pod nebom neprestano zastrtim gustim obla- cima, kakvo je n. pr. na Jupiteru, nikada nije vidjelo zvjezdanoga 174 neba? Bismo li na taku svijetu danas bili ono, što jesmo? Moglo bi se doduše s mjesta reći, da bez sunca i njegovih zraka ne bi ni mjesta bilo organičnomu životu, kaki je naš. No mi bismo mogli uzeti, kad smo već u ovakim kombinacijama, da ti oblaci fosforesciraju, pak da nam daju stalnu blagu svjetlost. Bismo li i na tom svijetu danas bili ono, što jesmo? Bacimo oko samo par tisuća godina natrag! Što je onda bio čovjek na ovoj našoj Zemlji, a što je danas? Stajao je usred prirode slabašan, usred prirode, u kojoj mu je bilo sve nera- zumljivo, svako bi ga djelovanje njemu nedohvatnih sila porazilo, on u čitavu živovanju svemira nije mogao da vidi ništa drugo, nego neke — hire, kaprice. Sve, što je vidio, prišivao je mno- žini malih fantastičnih i sebičnih duhova, pak da bar nekako prokuburi svoj život na tom svijetu, kušao je, da steče njihovu milost. A kako? Sličnim sredstvima, koja se i danas upotreblja- ‘ vaju, da se steče sklonost kojega ministra ili zastupnika parla- menta. Čovjek nije imao uspjeha, ali to ga nije opametilo, baš kao što ni danas odbijen molitelj ne sustaje, da se opet dalje preporuča. Danas se čovjek prirodi već ne preporučuje! Mi smo ot- krili nekoliko njezinih tajni, a otkrivamo ih svaki dan novih, pak joj zapovijedamo! Zapovijedamo joj pak u ime zakona, kojih ona ne može da poreče, jer su to njezini vlastiti zakoni. Ne tražimo ludo od nje, da ih mijenja: mi smo pače prvi, koji im se poko- ravamo. Naturae non imperatur nisi parendo. Kakve li su se promjene morale zbiti u dušama našim, da prijeđu iz prvoga stanja u drugo? Bi li se to tako brzo dogodilo bilo pod nebom uvijek oblačnim? Bi li ova veličajna metamor- foza bila u opće moguća u tim prilikama? A ako bi bila mo- guća, ne bi li se bila razvijala kud i kamo sporije ? A da u opće ima takvih prirodnih zakona, to je čovjeka prva naučila — astronomija. Prvi Kaldejci, koji su nešto pomnji- vije gledali nebo, vidjeli su, da ta množina svijetlih točaka nije neuredna rulja, koja ide za pustolovinama, nego da je to dobro disciplinirana vojska. Pravila te discipline dakako da su im umakla, no harmonična prikaza zvjezdanoga neba bila je dosta, da u njih probudi misao pravilnosti — a to je već bilo mnogo! Pravila sama redom su otkrili svijetli umovi Hiparha, Ptolomeja, Kopernika i Keplera, a treba li još napose istaknuti, kako je ve- 175 liki Newton svijetu objavio najstariji, najtočniji, najjednostavniji, ali i najopćeniji od svih prirodnih zakona ? Upozoren ovim primjerom s neba, čovjek je stao nešto više pažnje posvećivati ovomu malomu našemu zemaljskomu svijetu i njegovu — na oko — savršenu neredu. I ovdje nađosmo opet harmoniju, koju nam je nebo otkrilo. I ovaj je svijet pravilan i on se pokorava nepromjenljivim zakonima, samo što su ti zakoni zamršeniji, na oko između sebe protivurječni, pa bi duševno oko čovjeka u tom svijetu vidilo samo kaos i igru slučaja ili hirova, da nije bilo obiklo na red u prirodi — gledajući nebo. Našlo bi se bilo možda i odvažnih duhova, koji bi kušali unaprijed po- gađati i fizikalne pojave: ali bi išli od jednoga neuspjeha dru- gomu i sažalan smiješak bio bi im nagrada trudu. Ne bi li fizi- čari, toliko puta razočarani neuspjehom, bili sustali na svom putu, da im nije pouzdanja dizao sjajni primjer uspjeha astro- nomä? Ta njihov im je uspjeh pokazao, da se priroda pokorava zakonima ; fizičare je tek zapala zadaća, da nađu kojim zakonima, a da to nađu, nije trebalo drugo nego strpljivosti i imali su pravo iskati, da im i skeptici to vjeruju. No astronomija je još dalje utirala putove: nije tek poka- zala, da “ma zakona, nego da su ti zakoni nepromjenljivi i bez- izuzetačni, da s njima nema pazara! Koliko bi vremena moralo bilo proći, dok bismo ih uhvatili, da nismo ništa poznavali, nego ovaj svijet zemaljski, gdje nam se svaka i najjednostavnija sila prikazuje u vječnoj borbi protiv drugih sila? Astronomija nam je pokazala, da su ti zakoni neizmjerno precizni, pa ako zakoni, što ih ovdje na Zemlji poznajemo, nisu nego približni — e onda je to tek znak, da ih još dobro ne po- znamo. I Aristotel, bez sumnje najučeniji muž staroga vijeka, mislio je, da prirodni zakoni tek u velikim crtama određuju tečaj pojava — bar ovdje na Zemlji — a inače da ima u tom svoju riječ — i slučaj. Nije li astronomija, koja je sa sve većom toč- nošću unaprijed određivala pojave astronomijske, najviše dopri- nosila k tomu, da se je ova teška zabluda uklonila iz uma čo- vjekova — zabluda, koja bi bila učinila, da prirode nikada ne bismo pojimali! Al eto novoga pitanja! Nijesu li prirodni zakoni možda lo- kalne vrijednosti, ne mijenjaju li se od mjesta do mjesta, kao što se mijenjaju zakoni, što ih ljudi kroje? Što je istina u jednom 176 kutu svemira, n. pr. na našoj zemaljskoj kugli ili u maloj obi- telji našega Sunca, možda je neistina malo dalje u svemiru? Pa ako se ti zakoni mijenjaju po prostoru, nije li opravdano pitanje, ne mijenjaju li se i u vremenu, nijesu li u neku ruku običaji, koji su — kao svi običaji — prolazni i razmjerno kratka vijeka ? I opet je astronomija, koja na to pitanje odgovara! Pogledajmo dvostruke zvijezde: sve opisuju sjekotine stošca! Pa kako nam je daleko durbin ponesao oko u dubljine svemirske — nigdje nije našao granice carstvu, koje se pokorava Newtonovu zakonu. A sav taj zakon rekao je Newton u rečenici od 2 retka! Koliki li su zamršeni pojavi u njem sadržani i njime rastumačeni, po- kazuju najbolje omašni kompendiji, koji raspravljaju o mehanici neba. Ne smijemo li se u oči toga nadati, da nam se možda i u zamršenim fizikalnim pojavima skriva jedan jednostavni — danas još nepoznati uzrok ? Što su dakle prirodni zakoni i kaki im je općeni karakter, to nam je pokazala — astronomija. Al ima još dosta drugih vidika, rekao bih, više duševne naravi, što ih je čovjeku otvorila ova nauka. Nisu bili manje važni od dosada spomenutih, pak mi dozvolite, da se časak kod nekih ustavim. Kako su shvatali red svemirski stari mudraci na pr. Pita- gora, Platon ili Aristotel? Jednima je to bio tip nepromjenljivo ustaljen jedan put za svagda, drugima pak ideal, kojemu svijet nastoji, da dođe što bliže. Ali Newton je pokazao, da prirodni zakon za pravo nije drugo, nego nužni odnošaj između danas- njega stanja svijeta i stanja, koje će odmah iza njega doći. Ni svi kasnije obreteni zakoni nisu ništa drugo; opet ide astronomiju zasluga, da nam je u nebeskim gibanjima dala prvi uzorak, a da toga ne bude, Bog zna, koliko bi još vremena duh čovječji lutao, dok dođe do te dragocjene spoznaje. Astronomija je dalje ona nauka, koja nas je najbolje upu- lila, da se ne povjeravamo suviše onomu, što vidimo. Kad je do sada najslavniji Slaven Kopernik dokazao, da se ono giba, što se do tada uzimalo za najstalnije, a da je stalno ono, što se uzimalo gibljivim, pokazao nam je ujedno, kakove li vara- lice mogu biti djetinjski zaključci, izvedeni neposredno iz poda- laka naših osjetila. I zaista Kopernikove su ideje tek nakon borbe triumfirale, ali nakon toga triumfa nema već tako uko- 177 rijenjene predsude, da ne bismo imali snage, nje se otresti. Tko da danas udari pravu cijenu ovomu dragocjenomu novomn oružju čovjekova duha, stečenomu po astronomiji? Stari su još vjerovali, da je sve stvoreno — za čovjeka, Ova iluzija kao da je jako žilava, jer evo na poćetku dvadesetoga vijeka ozbiljno nju brani nitko manji nego zoolog Wallace, jedan od suosnivača Darwinove teorije. Ipak treba da se je otresemo, jer bismo ostali do vijeka kratkovidni stvorovi, nesposobni da vidimo istinu. Želiš li pojmiti prirodu, treba da u neku ruku izađeš sam iz sebe, pak da ju razmatraš s više točaka različnih stajališta; ne učiniš li toga, poznat ćeš joj samo jednu stranu. Tko nas je riješio zlosretne antropocentrične iluzije? Očito oni prvaci, koji nam pokazaše, da Zemlja nije drugo, nego jedan od najmanjih planeta u sunčanom sustavu i da taj čitavi sustav sam nije drugo, nego jedna točka, koja se ne može ni opaziti u beskrajnom prostoru zvjezdanoga svemira. U isti nas je mah astronomija naučila, da se ne sirasimo velikih brojeva, a to je bilo nužno ne samo u ispitivanju neba, nego gotovo još više u težnji, da pravo spoznamo Zemlju. Danas nam se to čini lako, kad smo prebrdili prvu zapreku, ali to čo- vjekovu duhu nekoć nije bilo tako lako, kako se nama danas čini. Uzmite, da je netko staromu Grku rekao, da crvena svjetlost u sekundi titra 400 bilijuna puta. On bi to držao za toliku buda- laštinu, da se ne bi ni dao na to ispitivati ju. Danas nam se ni jedna hipoteza ne će činiti absurdnom poradi toga, što od nas ište, da pomišljamo predmete mnogo veće ili mnogo manje, nego što nam ih mogu naša osjetila pokazati; mi danas pače ni ne ra- zumijemo onake skrupule naših predšasnika, koje su ih u tom zapriječile, da otkriju neke istine samo poradi toga, što ih je bilo strah velikih brojeva! A zašto nas danas nije strah? Jer smo vidjeli, kako se je uvećavalo nebo i kako se još sveudilj uvećava, jer znamo, da je Sunce od Zemlje daleko 150 milijuna kilometara, a daljina najbližih susjeda našega Sunca da nadmašuje tu daljinu nekoliko stotina hiljada puta. Naučeni gle- dati, što je neizmjerno veliko, naučili smo se duševnim okom gledati i neizmjerno maleno: naučili smo se izoštrenim okom gledati istini licem u lice, njezin nas sjaj već ne zabljestava! Nijesam li imao pravo, kad sam rekao, da je astronomija učinila dušu našu sposobnom, da shvati prirodu? Nije li istina, 12 178 da bi nam naša postojbina Zemlja pod nebom zastrtim vječnim oblacima, pod nebom bez zvijezda, za uvijek ostala nerazumljiva ? Na njoj ne bismo ni danas vidjeli drugo, nego savršen nered i vladu hirova. A ne poznavajući, ne pojimajući svijeta, kako bismo si ga pokorili? — Ima li dakle nauka, koja bi čovjeku bila ko- risnija ? A tu se još nisam ni taknuo čitave jedne strane njezine — astrofizike, jer taj dio njezin živi tek od jučer. Pak ion već nosi lijepih plodova. Čudotvorni instrumenat, spektroskop, donio nam je iz najdaljih dubljina svemira glas, da su i tamo iste stvari kao i na Zemlji. Tko ne shvaća, što vrijedi ova dragocjena spoznaja ? Moglo se je prije pitati, nisu li zemaljska počela možda postala kojim slučajem, nije li to samo slučaj, da su se ovdje na Zemlji one najtanje drobnice, što ih nauka baš sada tek otkriva, toliko pri- bližile jedna drugoj, da od njih postane ona zamršena zgrada, što ju kemik danas krsti imenom ,atom“, zgrada, koja za pravo nije drugo, nego sunčani sustav en miniature. Opravdano se moglo pitali, nisu li se drugdje u svemiru one prvotne drobnice složile u sasvim drukčije zgrade atoma. Danas znamo, da to ne stoji, danas znamo, da su zakoni naše kemije općeni zakoni prirode i da slučaj ni u tom poslu nema riječi! Nije još ni stotina godina prošla, da je sva ta kemija zvijezda bila tek krasan san. Moglo bi se ovomu razlaganju reći po narodnu: bilo pa prošlo! Astronomija nam je dala, što je mogla dali i mi imamo danas po njoj u ruci oružje, da dalje izučavamo prirodu ze- maljsku; nebo se danas bez ikakve štele za naš duševni napredak može za uvijek naoblačiti! Zaista? Nakon svega, što smo čuli, gotovo je zališno, da na tu tvrdnju odgovaram! I nakon Ptolomeja se moglo tako govoriti: ta općeno su vjerovali, da znadu sve o nebu, a kad tamo, tek je sve trebalo naučiti. I mi smo još daleko, daleko od toga, da smo sve naučili od zvijezda, čemu se od njih možemo naučiti, i današnja je nauka puna problema, koji su za nju — još krasni sni. Ali zvijezde su gorostasni laboratoriji kemički, kakvih si ni jedan kemik ne može ni u snu da pomisli. Šteta, što su tako daleko, pak ne vidimo dobro, kako nam se materija ondje u tisuću različnih stanja — ovdje na zemlji nemogućih — pretvara i razvija. No durbin i spektroskop sve nam više približava zvijezde, a to je sreća i za fizičara i za kemičara — zemaljskoga. 179 Ne će li nam možda zvijezde znati jednoga lijepoga dana nešto pripovijedati i — o životu? To se danas možda čini samo luda sanja, za koju nitko ne zna, kako bi se izvršila. No zar nije bilo u nauci već više takih krasnih snova? Kad nam je astronomija u prošlosti dala toliko, smijemo biti uvjereni, da će nam u budućnosti dati još više. Prionimo dakle uz nju dušom svom, ta svemir je neizmjeran, a nas je malo! Posvetimo joj više pažnje nego do sada, svi bez razlike zanimanja i zvanja! Kad je prije nekoliko godina slavni Poincare bio u Fran- cuskoj ministar nastave i ujedno predsjednik francuskoga astro- nomijskoga društva — danas najveće udruge ove vrste na ze- maljskoj kugli! — rekao je ste predsjedničke stolice ove riječi: »Kad bi se ministri i ljudi od politike upisali u naše društvo i kad bi se stali bar nešto malo zabavljati astronomijom, dobili bi možda od toga pokusa točnije mišljenje o razmjerima, isprav- niji pojam o realnostima, pak bi privikli, da bolje shvaćaju, što li je maleno u onom, što oni drže velikim, što li je trenutačno u onom, što oni drže vječnim, što li je nesigurno u onom, što oni drže apsolutnim“. Vi, gospodo, moji mili prvi drugovi u astronomijskoj sekciji ovoga našega društva, shvatili ste pravo veliku vrijednost i veli- činu astronomije. Vi ćete svakom zgodom upozoravali na njezinu korist, njezinu ljepotu i njezinu filozofičku vrijednost. Vi sijete dobro sjeme, vi u narodu hrvatskom pripravljate i dovodite k nama pristaša i prijatelja i tim uvećavate broj onih, koji žive u svjet- losti i u istini. Vi činite tako mnogo i za svoj narod, jer astro- nomski duh čovjeka vodi ne samo k Istini nego i k Dobroti, a — ruku na srce — mnogo više ovakoga astronomskoga duha ne bi bilo na odmet hrvatskomu narodu u svim njegovim javnim i sukromnim prilikama . . . Zavrsujem, gospodo, i ne ću da još duže zlorabim Vaše strpljivosti; tek mi dopustite, da Vam se zahvalim, što mi uka- zaste tu čast, da me tako dugo slušaste. Tom se je besjedom završio sastanak, a gosti i članovi po- dose iz predavaonice, da razgledaju nove prostorije društva, bi- blioteku i navlastito astronomijski opservatorij. Dr. O. Kučera. * I. XV. redovita glavna skupština za godinu 1903. Zapisnik redovite glavne skupštine hrv. naravoslovnoga društva za godinu 1903., obdržavane dne 17. siječnja 1904. u prostorijama hrv. naravoslovnoga društva u Popovu tornju u Zagrebu. Prisutna 23 redovita člana. Predsjednik konstatuje, da je prisutan dovoljan broj članova i pozdravlja prisutnike ovom besjedom: Visoko štovana gospodo! Otvarajući ljetošnju glavnu skupštinu hrv. naravo- slovnoga društva, prva mi je zadaća i čast, da Vas u ime čitavoga ravnateljstva našega društva pozdravim, i da Vam reknem hvalu, što ste se izvoljeli potruditi ovamo, da iz ustiju glavnih naših funkcionara saslušate, kaki je bio rad našega društva tijekom minule godine; kake je zgode, a žalibože i nezgode društvo u tom perijodu doživjelo i preživjelo i kako misli uz pomoć Vašu i po- dupiranje od strane možnih faktora u zemlji i od strane čitavoga hrv. naroda nastaviti u dojdućoj godini rad svoj i vršiti eminentno kulturnu misiju svoju. Kako je prva zadaća našega društva, da širi i po- pularizuje zdravu nauku u narodu našemu, ono misli, da je toj zadaći, kako u pređašnjim, tako i u netom mi- nuloj godini udovoljilo, kako je najbolje znalo i moglo. Društveni je ,Glasnik“, hvala maru i trudu njegovih su- radnika, kojima ga i za napredak slavljamo na srce, i hvala revnomu urcdništvu njegovu, redovno izlazio, a kamo sreće, kad bi ,Glasnik“ u buduće prikupio oko sebe kao suradnike još veći broj naših stručnjaka pri- rodoslovaca, te bi mu sadržina bila još opsežnija i bolja. Redovno obdržavani mjesečni sastanci sigurno su jednako Isl doprinijeli svoje za širenje nauke. Među najznamenitije momente u prošlogodišnjem životu društva spada bez sumnje onaj, gdje je društvo doživjelo realizovanje vruće jedne želje, naime kreiranje treće nove sekcije, astro- nomijske i uređenje, makar za prvi čas i skromnoga astronomijskoga opservatorija. Da je nastojanje društva u toj stvari dovelo do tako lijepa rezultata, da- kako da imamo zahvaliti brojnim prijateljima našega društva i najuzvišenije prirodne nauke. U prvom se redu odužujemo i s ovoga mjesta najtoplijom zahvalnošću općini grada Zagreba, odnosno njezinu zastupstvu s dičnim načelnikom pl. Mošinskim na čelu, koji je u dosta teškim prilikama ipak mogao društvu namaknuti Popov toranj i isposlovati, da polovični trošak oko adap- tacije objekta gradska općina namiri. U drugom redu ide jednaka zahvalnost odlične ličnosti i jurističke osobe, koje su društvu s novčanim darovima priskočile u pomoć. Da je pak i društvo samo moralo doprinijeti svoj obolus, pa recimo i dosta znatnu žrtvu, razumije se samo po sebi. Društvena je međutim novčana žrtva u istinu samo prividno tako velika. Ako se naime uvaži, da je društvu u Popovu tornju za 10 godina osiguran ne samo opser- vatorij, nego i prostorije za biblioteku, skupštine, odborske i mjesečne sastanke i t. d., da bi društvo, kako su mu dojakošnje prostorije u kr. real. gimnaziji bile otkazane, bezuvjetno moralo bilo najmiti druge, bila bi najmovina već tijekom prvih 10 godina — a mi se pouzdano na- damo, da će Popov toranj i u daljim decenijima služiti društvenim svrhama — valjda prevršila svotu, koju je društvo doprinijelo za adaptaciju Popova tornja. Toplu zahvalnost moramo i s ovoga mjesta prikazali i kr. zem. vladi, koja je i ove godine društvu doznačila 500 K kao potporu za izdavanje Glasnika; a jednako budi hvala izrečena preuzvišenomu gospodinu banu grofu Pejač e- 182 viću i visokorodenomu gosp. potpukovniku Kariću, koji su društvu pristupili kao utemeljitelji — Moram svakako da spomenem još jedno. Kako je prošlogodišnja glavna skupština stvorila bila jednodušan zaključak, da se od strane našega društva zamoli kr. zem. vlada, da uz postojeće odjele narodnoga muzeja kreira još jedan, naime odio za hrvatsku etnografiju, izvršiše delegati društva taj zaključak podastrvši odnosnu molbu zem. vladi i preporučivši ju najtoplije presvijetloj gospodi šefovima odjela unutrašnjega i nastavnoga, koji su, priznavajući u punoj mjeri potrebu takoga instituta, obećali, da će uz- nastojati, kako bi molbi društva bilo načelno udovoljeno. Mi se prema tomu pouzdano nadamo, da će hrvatski narod baš inicijativom našega društva dobiti i svoj etno- grafijski muzej. Bude li tako, onda akcija našega društva u tom smjeru sigurno također spada među važne i svijetle momente ovogodišnjega društvenoga rada. Na žalost mo- ralo je društvo naše doživjeti i crnih, teških časova. Nesmiljena nam smrt ole iz krila Cezara Haseka, revnoga člana od prvoga časa društvenoga života i mnogo- godišnjega neumornoga našeg bibliotekara. Pokosi nam i dva odlična, stara i vjerna člana dr. Grnčića i Frana Folnegovića. Njima i u ovom času budi u znak za- hvalnosti prikazana počast, dok im kličemo: Slava! — A sada gospodo dozvolite, da Vas potanje o prilikama društvenim izvijeste ostali naši funkcionari. * Tajnik, prof. Franjo Šandor izvješćuje ovo: U prošloj društvenoj godini radilo se u odboru ponajviše oko toga, da se društvena knjižnica opet stalno smjesti i uredi, da se dobiju stalne društvene prostorije, po mogućnosti u svezi s opservatorijem naše astronomijske sekcije, radilo se marljivo u ornitološkoj centrali, a u mjesečnim sastancima iznesen je i 183 sa strane odbora obilati poučni materijal u obliku predavanja i referata. U provedenju zaključka izvanredne glavne skupštine od 7. lipnja 1903., položilo je ravnateljstvo kao društveni prinos za adaptaciju prostorija u Popovu tornju svotu od K 3200, koja je svota uzajmljena kod hrv. komercijalne banke. Ovaj će se zajam otplaćivati a) od članarine članova, koji su od početka g. 1902. u društvo pristupili, b) od dobrovoljnih prinosa i c) od eventualne ulaznine u opservatorij. Dne 25. rujna 1903. predane su adaptirane prostorije u Popovu torrju od strane grada Zagreba izaslanicima društva prof. dru. Bošnjakoviću i Fr. Šandoru, koji su tom pri- likom u zepisnik uvrstili molbu, da se društvu sasvim na ras- polaganje prepusti još i ona soba, kroz koju je pristup u druš- tvenu knjižnicu i opservatorij. Budući da to za sada iz nastavnih razloga nije moguće, stavljena je ta soba društvu na raspola- ganje za mjesečne sastanke, sjednice i skupštine u izvan školsko vrijeme i to četvrtkom i nedjeljom čitav dan, a ostale dane od 11—2 i od 4 po podne dalje. Na zahtjev društva zajamčilo mu je gradsko poglavarstvo posebnim dopisom, da ne će upotrijebiti ugovoreni odkaz od 1 godine prije g. 1913. Tako su ovome društvu rečene prostorije bar na 10 godina osigurane, a za to vrijeme moralo bi društvo već za smještenje same društvene knjižnice plaćati najamninu cd bar K 3600. — Čim su glavne radnje oko adaplacije druš- tvenih prostorija u Popovu tornju dovršene bile, počelo se se- lenjem mobilara i društvene knjižnice. Budući, da je naš vele- vrijedni bibliotekar već podulje pobolijevao, obavljena je selidba uz nadzor g. Malčevića, a nakon smrti bibliotekara C. Ha- seka zamolio je u odborskoj sjednici predsjednik društva člana odbora g. prof. dr. A. Langhoffera, da preuzme vođenje knjižničarskih posala bar do buduće glavne skupštine. Danas će se, veleštovana gospodo, izborom jednoga odbornika odbor kom- pletirati, a u prvoj odborskoj sjednici popunit će se mjesto knjižničara. Sada je društvena knjižnica — nakon stanke od godinu dana — članovima opet pristupna, a da je u najkraćem roku uređena i novo katalogizovana imademo zahvaliti gg. dru. Langhofferu, komu su mnogo pomogli kod uređivanja gg. Miroslav Mance, Šnap i Malčević. 184 Prvi izvanredni mjesečni sastanak u novim druš- tvenim prostorijama držao se u prisutnosti presvj. g. prof. Tade Smičiklasa, predsjednika jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, velem. gospodina nadzornika F. Kreme kao za- stupnika kr. zem. vlade, velemožnoga g. Ad. pl. Mošinsky-a, gradonačelnika, velemožnoga gosp. dekana mudroslovnoga fakul- teta Dr. Stjepana Tropscha, zastupnika sveučilišta, srednjo- školskih profesorskih zborova i gradskoga poglavarstva i zastup- stva te znatnoga broja članova dne 5. prosinca g. 1904. a bio je posvećen otvorenju astronomskoga opservatorija društvenoga. Broj članova povećao se i ove godine. Kao član utemeljitelj pristupio je društvu preuzvišeni g. ban dr. Theodor grof Pejacsevich. Početkom g. 1908. bilo je u svemu 154 članova. Tekom godine istupila su 4 člana, dok nam je nemila smrt otela javnoga bilježnika dra. Grnčića, g. Frana Folnegovića i odbornika C. Haseka. Preostalo koncem g. 1903. 147 članova. Za g. 1904. prijavilo se novih 35 članova, tako da hrv. naravoslovno društvo sada broji 182 člana. Za izdavanje ,Glasnika“ doznačila je kr. zem. vlada, odio za bogoštovlje i nastavu potporu od K 500 — dok se ornito- loške publikacije štampaju na trošak kr. zem. vladnoga odjela za unutarnje poslove, gospodarski odsjek. Kako bi se krug predavača u mjesečnim sastancima pro- širio, odlučilo je ravnateljstvo, da će razaslati upitne arke, u koje će gg. članovi zabilježiti natpis predavanja, vrijeme i eventualno i mjesto, gdje kane predavati, da će izvanje članove upo- zoriti, da ne moraju lično doći predavati, nego da mogu svoja predavanja poslati predsjedniku druš- tva, pak će se njihova predavanja objaviti i čitati na najbližem mjesečnom sastankui prema odluci autora u ,Glasniku“ štampati. Ugodna nam je dužnost konstatovati činjenicu, da se predavanja sve više i više posjećuju i sa strane gostova, a to je novi dokaz, da zanimanje za naše društvo u publici raste. 185 Završujem ovim pregledom: G. 1903. dobilo je naše društvo svoje stalne besplatne prostorije. U društvu tri su sekcije: geo- grafska, ornitološka i astronomijska. Clanova imademo sada 182. O radu ornitološke centrale izvješćuje pročelnik odnos- noga pododbora prof dr. A. Langhoffer ovo: Prosle godine izdale su se nove skrižaljke za motrenje selidbe ptica. Broj je motritelja za proljeće 1903. narasao na 307 sa 303 mjesta. Privatnih motritelja ima 99. Kako jesensko opažanje ište više truda i vježbe, ima za jesensku selidbu 1903. samo 191 motritelja na 171 mjestu. Novih motritelja pridošlo 32 na 30 mjesta, tako da je bilo 339 motritelja na 333 mjesta. Broj motrenih vrsti znatno je porasao i iznosi za proljeće 100, a za jesen 56. O stanju knjižnice izvješćuje dr. A. Langhoffer ovo: Nakon smrti bibliotekara CG. Haseka preuzeo sam na se taj posao do današnjega dana. Biblioteka je velikim trudom gosp. M. Šnapa uređena, što će svi članovi sigurno s veseljem pozdraviti. Stojimo u zamjeni sa 160 društava; dobivamo 266 časo- pisa u zamjenu (255 od prije a 11 novih). Ovih dana predana je pošti sva zaostala zamjena od g. 1902. i 1903. Blagajnik A. Malčević izvješćuje o blagajni društva bez obzira na račun astronomijske sekcije, koji je za sada još posve odijeljen. Revizori gg. dr. Bošnjaković i prof. Hržić izvje- šćuju, da su računi jedne i druge hrpe u potpunom redu, ali predlažu, da se astronomijska sekcija sada nakon dovršenih radnja sa svojim prihodom i rsshodom ima uvrstili u račun društva, kako bi se mogla sastaviti bilanca. Za točno vođenje društvenih računa jednih i drugih po- djeljuje skupština blagajniku i predstojniku ast. sekcije apsolu- torij. Predlog revizora, da se oba računa sastave, prima skupština i prepušta revizorima, da na toj osnovi sastave definitivnu bilancu i u bližnjem ,Glasniku“ štampaju. Ovako sastavljena bilanca glasi ovako ; Društveni račun za god. 1903. DIRTI 186 Primitak K | f. Izdatak mmm Iii([r—m—rt_—.r—t-rrt | 1 | Prenos iz god. 1902: 1| Za štampanje ,,Glasnika“ XIV. 1i2 Temeljna glavnica“ sta de 6.580 i XV: L(za 1 1909) 72. 1.191 32 i _ Ruöna blagajna . ste 637 64 2| Za cela »Glasnika“ XIV. 1. i 2. | Potpora vis. kr. zemalj. vlade M: 500 XIV gia 2 280 = Unovčeni kuponi... +. .... 234 80 3 Litogratija iablice sCynips Korlevići“ Kamati uloženoga novca ... 182 | 22 u XIV. 38 s Prinosi utemeljitelja. ...... 400 | — 4 ren ,Glasnika“ XIV.2iXV.1 (o! 60 Prinosi redovnih članova . . . . .. 1862 | — 5| Poštarina za otpremu „Glasnika* Darovi za astronom. sekciju dei 7.891 99 KIV=22 1, AVA era Re: 138 34 Zajam za astronom. sekciju . . . - 3.200 == 6| Blagajniku nagrada za trud . . . 120 = 7| Podvorniku 10"/, za ubiranje članarine 118 10 | 8| Nagrada poslužniku za 8: 1908. . . 24 — | 9| Za ogriev . . Rici pero. 46 60 10 | Za selenje biblioteke 090, ene 36 — | 11| Pisarnički i ini manji izdatci . . . 144 88 | | 12| Za uređenje novih društvenih pro- | storija i astronom. opservatorija . | 11.614 60 | 13| Za dekoraciju prostorija kod sveča- noga otvorenja astr. opservatorija 26 — | | 14| Ostatak za prenos u god. 1904.: Temeljna glavnica.. . |... 2. 6.980 — Raspoloživa gotovina . . . i 109 21 | Ukupno . 20.988 65 Union = 11520.388= | 65 | U Zagrebu, 3l. prosinca 1903. Malčević v. r. blagajnik. S izvornim računima i poslovnim knjigama sravnili i u redu pronašli ispilivači računa: Prof. M. Hržić v. <: Prof. dr. S. Bošnjaković v. r. 187 — | 0869 ‘ oudnxg SSA BANG ; re I ir * <“ efroyos "wouoase poy welez TM SUOG i 5 i 7 >A ejusı eysunıy eysıeön eu "PI — ENDET : MO 2 g skeli Al 000F ; e i) ‘3 0003 # egue1 auaded ovruzeAqo QUARZIP Z | '€061 ‘pos weouoy soslunejs aufjaws} afuels 66 | 9662 * oudny 68 966'4 * oudayn | (LARA; Ift9yos ‘mouo1gse od ewfez e96]d490 = 009°4 ‘ ‘&06I 'POF weouoy xeguupof za Mn ke ‘6061 ‘3 n Isounud “(jou 68 | 9ZE3 : * > Ifrogos "wouonse welez — | "g8eg Po Re FETT it, g X MereDZI Di 4 Buna ‘aolune|s aufjawe} ungey TZOIIIA V 188 B. Raöun astronom. sekcije. Primitak K Izdatak | il: Zalam "| Mor 3.200 — Grad. poglavarstvu zagrebačkom za Pripadak članarine iz g. 1902. . 120 — adaptaciju , Popova tornja“ . . 3.200 — | Pripadak članarine iz g. 100 546 — Za štampanje cirkulara i pisarn. Darovi za uređenje astronom. opser- potrebe Mt. » OR o 65 20 VR OJ ung 1.891 99 Za pokućstvo. ne 204 |' 12 Za kamate .. Mer 83 — Za nabavu i postavljanje kupole n 2.215 30 Za nabavu teleskopa . ...... 4.663 13 Za postavljanje teleskopa . .... 133 60 Razni manjtazdatona < om e 246 65 Za otplatu zajma nn È 946 39 Ukupno . 11.757 99 Ukupno . . 11.757 | 99 Imovinsko stanje astronom. sekcije koncem god. 1903. | Imovina K £: Dugovina K fa A Inventar . Be: 7.083 15 Temeljnoj glavnici . . er 1.380 = Tražbine pripad. članarine. . . . 2.253 61 Društvenoj ručnoj blagajni. per: 13 61 | Ukupno . . 9.336 | 76 Ukupno . . 2258 | 61 | 189 Pročelnik astronomijske sekcije prof. dr. O. Kučera iz- vješćuje ovo: Slavna skupštino ! Zapala me je časna dužnost, da Vas izvijestim o radu i uspjehu naročitoga odbora za uređenje našega astronomijskoga opservatorija od dana, kada se je sastavio, do časa, kada može svoje djelo dovršeno predati u Vaše ruke. Izvješćujući o tom radu, morat ću, gospodo, gdjekada i o sebi govorili, pak Vas najusrdnije molim, da mi to ne uzmete za zlo. Za stalno nema ovdje nikoga, kojemu bi to bilo neugodnije nego meni, no stvar sama donosi sobom, da tomu ne ću moći sasvim izbjeći. Početkom godine 1902. zaključilo je ravnateljstvo hrv. nara- voslovnoga društva na moj prijedlog: „da se u krilu našega društva ustroji nova — treća — sekcija astronomijska i da se u svezi s njom uredi čedan astronomijski opservatorij društveni u Zagrebu. No kako mala sredstva društva ne dopuštaju oveću prvu investiciju za uređenje opservatorija i nabavu glavnoga teleskopa, neka se dobrovoljnim prinosima rodoljubnih imućnika, javnih zavoda naučnih i novčanih, pa potporom glavnoga grada Zagreba i kr. zemaljske vlade pokušaju namaknuti sredstva nužna za prvu investiciju“. Na osnovi toga jednoglasnoga zaključka ravnateljstva izišao je u svim hrvatskim listovima poziv na narod, da društvo svojim prinosima pomogne. U tom se pozivu o astronomijskoj sekciji kaže, da joj je svrha, ,sastaviti u našem društvu sve osobe, koje se praktički ili teoretički bave astronomijom ili se bar zanimaju za razvitak ove nauke i za širenje njezina utjecaja na ljude. Sekcija će dakle nastojati oko unapređenja i širenja ove nauke u hrvatskom narodu i oko toga, da označi najzgodnije putove i nađe najjednostavnija sredstva svima, koji bi željeli, da sudje- luju kod astronomijskih studija (Gl. hrv. nar. dr. XIV. str. 145.).“ Glavna je dakle svrha našemu opservatoriju, da u narodu širi rezultate najljepše, najuzvišenije i najsavršenije prirodne nauke, da za nju büdi interes, navlastito među članovima društva, a nije dabogme ni isključeno, da iz zajedničkoga rada izađe i gdjekoji vrijedan prilog nauci samoj prema sredstvima opservatorija i prema spremi i ustrajnosti ljudi, koji su voljni svoje znanje, 190 svoje vrijeme i svoju ljubav k toj nauci posvetiti trajnomu i sistematičnomu izučavanju nebeskih tjelesa i pojava. Kako bi se gore spomenuti zaključak ravnateljstva mogao što brže i uspješnije izvesti, konstituirao se je od članova ravna- teljstva i prijatelja astronomije izvan njega naročiti odbor ad hoc ,za uređenje astronomijskoga opservatorija hrv. nar. društva u Zagrebu.“ Od izvanjih prijatelja primili su odborništvo g. Dr. Franjo Spevec, kr. sveuč. profesor i podpredsjednik sabora, Dr. Dragutin Gorjanović kr. sveuč. profesor i Ljuba Babić-Gjalski vlastelin i književnik, a od strane ravnateljstva društva : predsjednik društva Dr. Antun Heinz kr. sveuč. pro- fesor, tajnik društva Franjo Šandor, profesor kr. realne gimna- zije u Zagrebu i ja. Vođenje čitave akcije uzeo je u svoje ruke prof. Dr. Gorjanović. Po naročitoj želji izvanjih članova ovaj odbor nije imao držali nikakvih sjednica, nego se je rad oko postavljena cilja imao među članove porazdijeliti i svaki je po svom položaju, uplivu i savjetu imao doprinositi, da se što brže i uspješnije izvrši zadaća odbora. Ta je pak zadaća bila 1. da se namaknu sredstva za prvu investiciju u opservatorij, 2. da se nađe i u glavnoga grada Zagreba ishodi zgodno mjesto ne samo za opservatorij, nego i za prostorije, u kojima bi društvo moglo trajno smjestiti svoju biblioteku i držati svoje sastanke, 3. da se nabavi uz što bolje uvjete dobar glavni teleskop, 4. da se izradi što jeftinija kupola za taj instrument i 5. da se izvede do kraja gradnja opservatorija prema zahtjevima nauke. Akciju za sabiranje prinosa uzeo je u svoje ruke profesor Dr. Gorjanović, a podupirali su ga u tom revno svaki u svom krugu, svi članovi odbora, a treba istaknuti sa zahvalnošću i neki prijatelji društva izvan odbora, među njima“ osobito profesor Dr. Milan Šenoa. Neumornomu i zaista poZrtvovnomu radu Dr. Gorjanovića pošlo je u razmjerno kratkom vremenu za rukom, da se je sakupila svota novca dostatna za dalju akciju odbora. Njegovomu zagovoru imamo u prvom redu zahvaliti, da je načelnik grada Zagreba Adolf pl. Mošinsky od Zagreb- grada našemu naumu priklonio svu svoju moćnu potporu i zaštitu i da je slavno gradsko zastupstvo glavnoga grada Zagreba za uređenje opservatorija među prvim prinosnicima darovalo svotu od 1000 kruna. Drugi, više stručni, dio odborova rada oko mjesta za opserva- 191 torij, oko nabave glavnoga durbina i kupole, pa oko izgradnje opservatorija pao je povjerenjem odbora u prvom redu na mene, ali se mogu ponosili dragocjenom pomoću u tom poslu od strane svih odbornika, navlastito društvenoga predsjednika. Dozvolite mi, da Vasi o toj strani našega zajedničkoga rada u kratko iz- vijestim. Od mjesta, što ih je načelnik grada Zagreba društvu za smještenje opservatorija stavio na raspolaganje, odlučilo se je ravnateljstvo nakon svestranoga ispilivanja za Popov toranj to više, što smo u njem mogli dobiti ne samo mjesto za opserva- torij nego i prostorije za biblioteku i za naše skupštine. Ako se uzme na um glavna svrha našega opservatorija, da među čla- novima društva širi resultate astronomije, može se s punim pravom reći, da smo u Popovu tornju našli jedno od najzgodnijih mjesta u čitavom gradu Zagrebu za opservatorij u ovake svrhe: horizont od 360° i visinu toliku, da glavni durbin izlazi iz naj- nižih i najnečistijih vrsta atmosfere. Po mom bi sudu bilo samo jedno mjesto u gradu još zgodnije, a to je Rokovo groblje: no naša materijalna snaga nije ni s daleka dorasla izgradnji opservatorija na tom mjestu. Na molbu ravnateljstva, da nam se u Popovu tornju otstupe besplatno prostorije za knjižnicu i sastanke i da nam grad toranj o svom trošku adaptira za smje- štenje opservatorija na njegovu vršku, dobilo je ono nakon svla- danja različnih poteškoća, konačnu odluku slavnoga zastupstva glavnoga grada Zagreba od 2. veljače g. 1903. kojom nam se spomenute prostorije besplatno ustupaju, a za izgradnju tornja u opservatorij dozvoljava iz gradske blagajne prinos od K 3300. Slavna skupštino! Da su sve dosta velike poteškoće svladane i da je došlo do ovoga za dalji razvitak našega bez sumnje veoma važnoga resultata, zasluga je načelnika glavnoga grada Zagreba Adolfa pl. Mošinskoga, koji si je tijem stekao neprolaznih zasluga za naše društvo. Na osnovi ovoga zaključka izdao je načelnik građevnomu gradskomu uredu nalog, da izradi detailne nacrte i troškovnik za adaptaciju tornja u svrhu opservatorija. Građevni se je ured na mene obratio, da mu predložim građevnu skicu, po kojoj bi se imao izgraditi opservatorij prema potrebama i propisima nauke i prema prilikama zadanoga objekta. Kako bi se uz što manji trošak ova adaptacija izvela prema zahtjevima nauke, trebalo je 192 pomnoga savjetovanja sa stručnjacima astronomima i s gradite- ljima ovakovih opservatorija, pa kako su usporedo s tim poslom tekla i pregovaranja za nabavu glavnoga durbina i kupole za opservatorij, ja sam tečajem godine 1902. dva puta putovao u Beč, gdje sam nakon dogovora sa stručnjacima dobio dvije alter- nativne skice za izgradnju opservatorija na Popovu tornju. Nakon pomnoga njihova studija nisam sasvim prihvatio ni jedne, jer su kod obiju imale željezne traverze da nose kamen, na kojem bi stajao glavni durbin. Mjesto toga sam predložio zidani luk i na toj osnovi izradio je građevni ured grada Zagreba detailni nacrt i troškovnik za adaptaciju u iznosu od K 6500. Budući da svota votirana od gradskoga zastupstva nije dosezala, da se ova adaptacija izvede, zaključila je izvanredna glavna skupština našega društva od 7. lipnja 1903. na predlog ravnateljstva, da se ostatak od K: 3200 iz društvenih sredstava isplati gradskoj blagajni uz uvjet, da nam se prostorije u tornju ne mogu otkazati na 10 godina, na što je gradsko zastupstvo i pristalo. Tijem su društvu na 10 godina osigurane pristojne i zgodne prostorije, a zajam od K 3200 ima se povratiti a) od redovitih prinosa društvenih članova, koji su u društvo stupili poslije 1. siječnja 1902. b) od dobrovoljnih prinosa, koji će se još skupiti za opservatorij i c) od eventualne ulaznine u opservatorij. Kako je broj društvenih članova od spo- menutoga roka do danas porasao za više nego 100, i kako se još uvijek smijemo nadati daljim prinosima za naš opservatorij, ako se stvar skupljanja racionalno udesi, opravdana je nada, da će se i ovaj trošak za adaptaciju tornja u skoroj budućnosti namiriti. Ravnateljstvo moli najusrdnije sve članove društva, da ga svaki u svom krugu krepko podupire u tom nastojanju, a ravnateljstvo će prema zaključku izv. glavne skupštine od 7./VI. 1903. što intenzivnije nastaviti sakupljanje prinosa. Usred rada zadesila je ovaj akcioni odbor velika neprilika i žalost: prevrijedni pročelnik njegov i duša svega rada gosp. profesor dr. Dragutin Gorjanovié obolio je teško u sred svoga požrtvovnoga i pravom ljubavi za stvar nadahnutoga rada, te je dne 7. lipnja g. 1902. dalju akciju morao predati u ruke druš- tvenoga predsjednika i odbora. Na molbu društvenoga pred- sjednika i članova odbora preuzeo sam na se i ovaj posao daljega sakupljanja prinosa za naš opservatorij i nastavio sam ga s pomoću drugova u ravnateljstvu i prijatelja izvan 193 odbora sasvim u duhu i po načinu, koji je Dr. Gorjanović tako sretno započeo bio Drugi glavni posao bila je nabava glavnoga durbina za naš opservatorij. Od 5 ponuda — među njima 3 iz Beča, 1 iz Ber- lina i 1 iz Dresdena — odlučio sam se nakon svih pregovaranja sa stručnjacima i nudiocima u Beču za instrument, što nam ga je ponudio sudbeni pristav pruski, Mueller-Baudiss iz Ber- lina i predložio sam nabavu toga instrumenta ravnateljstvu, koje je na to pristalo. Smijem reći, da je naš opservatorij dobio za veoma nisku cijenu dobar refraktor od 6°/,“ otvora, koji je g. 1901. izrađen u radionicama jedne od prvih firma svjetskih na tom polju, od Reinfeldera i Hertela u Münchenu. Opisan je u XIV. godistu nasega Glasnika. U radu oko nabave kupole nijesam tako brzo došao do cilja. Gradnju željezne kupole povjerio sam bio nakon moga pre- govaranja s drugim tvrtkama, mehaniku bečke zvjezdarnice Stje- panu Resselu, tada bez sumnje najiskusnijemu čovjeku u tim stvarima, koji je već čitav niz takvih kupola u našoj monarkiji i izvan nje izradio bio; on mi je pribavio bio i građevne skice, on je imao sam kupolu izradili i namjestiti i instrumenat pod njom montirati i definitivno namjestiti kako treba. No koncem godine 1902. umro je Ressel nekoliko mjeseci poslije toga, što sam s njime i nekim astronomima ugovorio bio sve detaile izvođenja kupole i namještenja durbina. Nakon mnogoga dopi- sivanja našao sam mu u Beču zamjenika u tvrtci Eduard Tobias, koja je također više željeznih kupola već izvela bila, te mi je i od posjednika tih privatnih opservatorija i od struč- njaka preporučena bila. Kupola, koja danas rijesi čelo Popova tornja, njezino je djelo izvedeno uz veoma umjerenu cijenu prema sredstvima našega društva, ali do sada sasvim odgovara svojoj svrsi. Čitava se kupola razmjerno malom silom na pa- tentiranim kotačima okreće, a dvije se pukotine, široke 80 em mogu dignuti preko zenita. Kupola nas stoji K 1661°50. Nakon svih ovih predradnja pristupilo je gradsko pogla- varstvo dne 16. srpnja 1903. pregradnji Popova tornja na osnovi nacrta izrađenih u građevnom uredu gradskom od gosp. gra- đevnoga savjetnika Milana Lenucija, a gradnju je izvodio gosp. arhitekt Vjekoslav Heinzel, a po nalogu ravnateljstva nadzirali smo sa strane društva i određivali sve, što je nužno bilo, pred- E 13 sjednik društva gosp. Dr. Antun Heinz i ja. Smijemo reći, da smo ovaj nalog sdusno izvršili, jer nije bilo niti jedne ma- lenkosti, koja bi se bez našega znanja i utjecanja izvela bila, a što nije bilo, kako treba, promijenjeno prema potrebi. Radnja je u glavnom dovršena u prvoj polovini rujna, tek su se u unutrašnjosti još dovršavali i dotjerivali neki poslovi. Gospodin je E. Tobias poslao svoje monteure, koji su postavili kupolu, no smrću Ressela izgubio sam stručnjaka, koji bi pod kupolom definitivno montirao i namjestio glavni durbin. Pregovori s Karlom Fritsehom optikom iz Beča ne dovedoše do željena resultata, jer je njegova ponuda bila preskupa. Obratih se molbom na ravna- telja Manora-zvjezdarnice u Lošinju, astronoma Leona Brennera, za kojega sam znao, da ima iskustva u tom, kao malo tko, ne bi li htio na nekoliko dana doći u Zagreb, da zajedno postavimo i montiramo instrument. On se je molbi prijazno odazvao i uz odštetu samih putnih troškova došao je u Zagreb i za 3 dana dovršismo posao. Mislim, da ne ću pogriješiti, ako se u ime hr- vatskoga naravoslovnoga društva zahvalim ovomu odliénomu stručnjaku najusrdnije i na ovom mjestu za ljubav i čast, koju je svojim dolaskom iskazao našemu društvu a i za simpatiju, s kojom je preko svoga lista „Astronomische Rundschau“ naš mladi opservatorij uveo u naučni svijet astronomski. Nakon izvršenih svih radnja i uređenja prostorija, pri čem nam je opet načelnik grada Zagreba gosp. Adolf pl. Mošinsky osobito išao na ruku, mogli smo dne 5. prosinca 1903. naš opservatorij gotov otvoriti i članovima na porabu predati. Otvorenje se ovršilo u prisutnosti zastupnika kr. zemaljske vlade, načelnika grada Zagreba, zastupnika sveučilišta i predsjednika jugoslavenske akademije i priličnoga broja članova. A sada mi dozvolite, da Vas još u kratko izvijestim o drugoj strani našega rada: o sakupljanju prinosa za uređenje opserva- torija, koje sam imao čast voditi od 7. lipnja 1902. do danas. Spomenutoga sam dana preuzeo povjerenstveno od gosp. Dr. Gorja- novića svotu od K 151575. Od toga dana, pa do 11. siječnja 1904. primili smo u svemu daljih prinosa u iznosu od K 3133 u gotovu novcu i K 398 u popustima od izvedenih radnja. Ako se uzme na um, da je Dr. Gorjanović do 7./VI. 1902. u svemu primio bio K 3961, izlazi, da je do 11. siječnja o. g. za naš 195 Opservatorij unišlo u svemu prinosa u gotovu K 7094, a u robi K 398, skupa K 7492. Iz ovih je prinosa učinjena prva inveslicija u naš opserva- torij, pak je potrošeno u svemu K 6771:88. Glavni su izdaci: a) Za durbin i stolac za opažanje K 4580:33; b) Za kupolu K 1661:50; e) za strijelnica K 100; d) za kronograf K 90 i e) za montiranje i namještenje durbina K 133:60; u svemu K 6465-40. Možemo dakle reći, da je prva i glavna investicija u naš astronomijski opservatorij, ako se ne obaziremo na trošak oko gradnje tornja, sva namirena dobrovoljnim prinosima prijatelja našega drušiva. No treba istaknuti, da sakupljanje prinosa još nije zaključeno, jer neki sabirni arci od uvaženih ličnosti u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni još nisu povraćeni, a ima prema položaju sabirača opravdane nade, da će društvu donijeti još koju lijepu svoticu, navlastito se još nadamo potpori od vis. kr. zemaljske vlade i od industrijalnih krugova. S tim prinosima, nadamo se, da ćemo moći dobar dio doprinijeti što bržoj otplati našega zajma. Razumije se, da ovim prvim investicijama naš opservatorij još ni s daleka nije potpun. Inventar njegov obuhvata danas glavni durbin od 6“, stolac za motrenje, jedan kronograf, jedan sekstant (poklon gosp. grofa Milana Kulmera), jednu astronomiju (poklon gosp. Martina Sekulića), kupolu i strijelnicu. Najpreče su bližnje potrebe: dobra astronomijska ura, pasažni instrumenat, spektralni aparat, fotografička kamera, mikrometar i mala priruéna biblio - teka. Za članove pak društva i njihovu pouku trebalo bi još ne- koliko manjih durbina, koji bi se s lijepe terase opservatorija mogli upotrijebiti za motrenje neba. Gospodin I. Deberto otstupio je društvu za porabu terestričan durbin za motrenje krasne okoline zagrebačke, koja se s terase lijepo može pregle- dati. (Živio!) Možda nije odviše smjela nada, da će visoka kr. zemaljska vlada, koja je kod otvorenja opservatorija na usta svoga zastupnika društvu u izgled stavila moralnu i prema sred- stvima i materijalnu potporu, dozvoliti, da se nekoliko manjih durbina, koji su pohranjeni u različnim zemaljskim zbirkama, smiju trajno namjestiti u našem opservatoriju, kako bi pod okri- ljem našega društva više doprinosili astronomskoj naobrazbi, na- vlastito školske mladeži naše. 196 Akoprem su izvanji stručnjaci preko časopisa „Astronomische Rundschau* već donekle saznali za naš novi institut, držao sam ipak, da je u interesu našega društva i da je čin kurtoazije, ako sastavim popis od 150 najvažnijih astronomijskih opservatorija na čitavoj zemaljskoj kugli i da im javim cirkularom uređenje našega opservatorija s molbom, da stupe u zamjenu publikacija za naš ,Glasnik“. Ako se i malen broj njih odazove našemu po- zivu, bit će to u jednu ruku lijep i puno vrijedan prirast našoj biblioteci, a u drugu ruku dobro pomagalo za astronomijske stu- dije na našem opservatoriju. Zanimat će Vas, a nadam se, ispu- nit će Vas i zadovoljstvom, da sam već sada dobio iz Njemačke poziv za kooperaciju u dva naučna pitanja, s kojima bi se imalo sistematično i duže vremena baviti u svemu 5 astronomijskih opservatorija s instrumentima ojednakima s našim durbinom. sk * Završujući ovo izvješće o radu našem oko uređenja našega opservatorija, čast mi je na ime društva reći najdublju zahvalu u prvom redu gosp. načelniku glavnoga grada Zagreba Adolfu pl. Mošinskomu od Zagrebgrada i gosp. profesoru Dru. Dra- gutinu Gorjanoviću za požrtvovni rad i podupiranje našega nastojanja, kojemu se ima najviše zahvaliti, što nam je ovo djelo u razmjerno kratko vrijeme ovako uspjelo; svim pak slavnim korporacijama i prijateljima društva, koji se do sada sjetiše svojim darovima našega opservatorija ili nas poduprješe moral- nom svojom pomoću i savjetom, srdačna hvala! (Živjeli!) Hvala navlastito i novim članovima društva, jer oni su, ako ustraju u njem, glavna uzdanica naša za dalji zdravi razvitak našega opservatorija i društva u opće. Hvala napokon uredništvima svih hrvatskih listova, koja su u svako doba drage volje otvarala stupce svojih listova u društvene svrhe, preporučujući toplo društvo i ovaj njegov naum. A sada, gospodo, predavajući u Vaše ruke ovu našu dosta velikim trudom i brigom sastavljenu novu tekovinu društva, do- zvolite mi još ovu molbu. Naš je astronomijski opservatorij danas nježna i slaba biljka; njoj treba brižne njege, koja izlazi iz ne- sebične ljubavi za nauku i za napredovanje našega društva. Samo Vašom moralnom i intelektualnom potporom, koju svagda vodi 197 ljubav za naše društvo, moći će se razviti naš opservatorij u svjetao i visok stup ovoga društva, koji će daleko naviještati naš glavni cilj: traženje i zastupanje nehinjene istine, i u trajan i častan spomenik onima, koji su doprinijeli tomu, da se digne u Hrvatskoj ovaj prvi čedni hram Uraniji. Quod dii bene vertant! = * * Svi izvještaji funkcijonara primljeni su uz odobravanje skupštine na znanje. Predsjednik predlaže po zaključku ravnateljstva velemožnu gg. Ad. Mošinskoga pl. od Zagreb-grada i sveuč. profesora dra. Dragutina Gorjanovića skupštini za začasne čla- nove, razlazuti velike zasluge ove gospode oko promicanja društvenih interesa, navlastito oko ustrojenja astronomijske sek- cije i društvenoga astronomijskoga opservatorija. Glavna skup- ština prima taj predlog acclamationem. Zatim se pristupa izboru jednoga odbornika. Izbor pada na prof. dra. Srećka Bošnjakovića, a na njegovo se mjesto bira kao revizor g. senator Đ. Deželić. Na to uzima riječ g. Šandor Gjalski i predlaže, da bi glavna skupština zapisnički izrazila zahvalu neumornomu odborniku i sada pročelniku mlade astrono- Iwtiske sekcije. g. profesoru. dru. Otonu Kučeri za veliki mar i požrtvovnost, kojom je.radio oko toga, dasetako krasna institucija, ako i u čednom opsegu kod nas uZivot privela. Skupšlina prima i ovaj predlog. Nakon toga zaključuje predsjednik ovu glavnu redovitu skupštinu. Franjo Šandor. Naučne i različne vijesti. Zrake N. — Gospodin Curie je upozorio, da u vanjskom svijetu ima mnoštvo nepoznatoga izbijanja zraka (radiations). Senzacionalna ot- krića gosp. Blondlota potvrđuju Curie-ovu hipotezu. (Blondlot : Compt. rend. Ac. Sc. CXXXVI. 487. Zrake N otkrio je Blondlot praveći pokuse s kremenom. Kremen je naime metnuo u sobu, koja je bila prije toga izvrgnuta sunčanoj inso- laciji i ostavio ga u njoj 4 sata. Kremen je pokazivao čudnovata svoj- stva: u mraku se nije vidio, a ako bi mu približili elektrijsku iskru, mal plamen, do rumeni usjanu ploču od platine, izbijala bi iz njega svjetlost koja bi uvečala sjaj svjetlosti iz navedenih izvora. Blondlot je pokazao, da iz kremena izbijaju posebne nepoznate zrake, koje je na čast grada, u kojem ih je našao (Nancy), nazvao „Zrake N.“ Svojstva tih zraka : Zrake N se dadu lećom sabrati u žarištu. Lineasno i cirkulasno polarizuju, a opažena je pravilna i difuzna refleksija. Vladaju se dakle slično kao zrake svjetlosti. Akoprem pokazuju slična svojstva zrakama svjetlosti, nijesu ove zrake ni zrake svjetlosti ni zrake topline, ma da i nastaju izbijanjem iz izvora svjetlosti i topline. Od zraka X razlikuju se tim, što ne djeluju na fotografsku ploču, što su nevidljive, što ne prouzrokuju ni fluorescenciju ni fosforescenciju. Ma da i ne pokazuju i ne prouzrokuju fosforescenciju, uvećavaju tijelu, koje fosforescira, intenzitetu svijetljenja. Zrake N prolaze kroz većinu do sad iztraženih supstancija, ali samo ako nijesu jako debele. Tako na pr. ne prolaze kroz ploču kuhinjske soli debelu 3mm, i olovnu debelu 2 mm. : Zrake N imaju još jedno čudnovato svojstvo, naime da se sabiru u nekim tjelesima (propriete de s’emmagasiner), u komadima drva, ka- menja, metalnim pločama itd. Ova pak tjelesa zadobiju svojstva, da mogu duže ili kraće vremena izbijati zrake N. Za duljinu valova tih zraka u uzduhu proračunao je Sagnac da iznosi 0'2 mm, pa je po tom 4 put veća od duljine Rubensovih ultracrvenih zraka. Kako zrake N postaju u izvorima svjetlosti i topline, prate nas i opkoljuju na svakom koraku. Izbijaju ih sva tjelesa, koja su izvržena zrakama sunca. 'Te zrake prodiru kroz zidove u zatvorene sobe, zau- stavljaju se na međi sunčanih zraka i slatke vode; prodiru u slanu i morsku vodu, gdje sigurno u velike vrše upliv na organizme. Bit će da igraju veliku ulogu u prirodi i u raširenju bića po raznim sredstvima, 199 Fiziolog Charpentier našao ih je i u čovječjem tijelu. Opazio je naime, da mišica, koja se steže, živac i centar živaca, koji funkcionira, izbijaju zrake N. Ako naime približimo tijelu mali objekat, koji fosforescira, pojačava mu se intenziteta svijetlenja. !) Sam je Blondlot upozorio, da je djelovanje fiziološko i psihološko podvrgnuto utjecanju nepoznatih zraka, koje bez dvojbe i u psihičkim pojavima zapada velika uloga. Osobito djeluju ove zrake na organizme u vodi, gdje su pod velikim njihovim utjecajem. Ne bili se možda mnogi pojavi, na pr. oni telepatije, po nepoznatim ne istraženim zrakama dali tumačiti ? Po: „La Revue des idćes“ br. 1. 1904., Naturwissenschaftliche Wochen- schrift br. 31, 42. 1903. — Botanisches Centralblatt Nr. 25. 1904. A. Vrgoč. Imade li u naravnim vinima salicilne kiseline? — Portugalskim vinima, prigovorile su više puta brazilske oblasti, da sadržavaju salicilne kiseline, prem im nije nitko iste dodao. Ferreira da Silva, Mastbaum i dr. dobili su u naravnim portugal- skim vinima od g. 1899. reakciju na salicilnu kiselinu. Vina istog kraja od g. 1900. nisu pokazala tu reakciju. Mastbaumu je uspjelo salicilnu kiselinu iz čisto naravnih vina izabirati. Iz pet litara vina od g. 1899. dobio je bijele kristalizovane iglice, koje se tale kod 155’C., sublimiraju, davaju reakciju sa željeznim kloridom, Jorissenovu reakciju s natrijevim nitritom, octovom kiselinom i bakrovim sulfatom i dr. Sve je potvrdilo, da je to zaista salicilna kiselina. — Čini se, da se ona nalazi u ovim kao neki eter, jerbo daje vino, koje je već promučkano s petrol-eterom ponovno reakciju na salicilnu kiselinu, ako ga kuhamo s razređenom sumpornom kiselinom. Salicilne kiseline imade u tim vinima jedva 1 miligram. Iza toga ispitivali su, imade li i u drugim vinima raznih godišta salicilne kiseline. Tako je u jeseni g. 1901. istraživao Dr K. Windisch grožđe i njemačka vina, pa nije ni u jednom slučaju dobio reakciju na salicilnu kiselinu. ?) Prošle godine (1903.) istražio sam u križevačkom agrikulturno- kemijskom zavodu nekoliko šira i vina od godine 1903. na salicilnu kiselinu. Šire, a i vina priređena su većinom u samom zavodu iz grožđa ili su uzeta po predstojniku zavoda u vinogradima ispod preše — dakle su bez sumnje bila prirodna i čista. Ni u jednom ogletku nijesam našao salicilne kiseline. 1) Emisiju zraka N konstatirao je E. Meyer i kod bilja, te je pokazao da korijenje, lišće, stabljike izbijaju zrake N. 2) Isp. Dr. K. Windisch, Zur Frage des Vorkommens der Salicyl- säure in Naturweinen. Zeitschr. f. Unt, der Nahrungs- und Genussmitte, 5. Jahrg. Heft 14, 200 Istražene su šire od bijela burgundca, plemenke i slankamenke iz vinograda kr. višega gospodar. učilišta u Križevcima, osam vina iz kal- ničkoga vinogorja i deset vrsti vina iz svetoivanske okolice; sve od godišta 1903. M. Urbani. Spremišta za vođu kod Dipsacus silvestris i biologijsko zname- novanje žlijezda u tim spremištima. — (Predavanje na mjesečnom sa- stanku hrv. nar. dr. 1903.) Ne sumnjam, da je gospodi poznata obična naša češljuga (Dipsacus silvestris) kao i opstojnost, da je napramno nje- zino lišće pri dnu tako sraslo, da čini upravo dosta široka i duboka korita, u kojima se sakuplja kišnica, koje u njima uvijek ima, pače i za sušnog vremena. Francuzi zovu ta korita ,cabarets des oiseaux“ ili „fontaines de Venus“. Vodu samu ljudi u različnim krajevima drže ljeko- vitom, imenito ju rabe protiv bolesti oči — s kakim uspjehom, može čovjek od prilike zaključivati, ako zna, da u toj vodi ima ne samo sluzi, kojekakih rotatorija, infuzorija, gljivica, bakterija, gnjijućih insekta, prašine, oštrih rudnih čestica etc. Ja moram ovdje samo spomenuti, da po čitavoj biljci, a imenito u koritima ima obilno osebujnih žlijezda (na 4—5000 u svakom koritu). Te su žlijezde istraživali već Barthelemy 1879.), Fr. Darwin (1877.), F. Cohn (18%8.), Chodat i Zollikofer (1892.) i dr., a u naše dane f. Rostock, koji je netom (1904.) publicirao svoja istraži- vanja o biologijsk m znamenovanju tih žlijezda češljuginih. Žlijezde su zaista čudnovato organizovane: one su za pravo više-stanične glavi- časte dlake, kojima je kruškasta glavica građena od triju etaža. Dođu li te žlijezde u dodir s vodom, to iz tjemena glavice izbijaju na polje po više dugih, tankih, gibljivih, undulirajućih niti, koje sjećaju formom svojom i gibljivošću svojom na vibrijone ili na trepavice različnih zoospora. Supstanca tih niti je homogena, gelatinozna, transparentna; a posebnih kakih pora, na koje te niti izlaze, nije moći konstatovati u membranama žlijezdine glavice. Te se niti međutim brzo mijenjaju. Nakon malo vremena što su izbile na polje, javljaju se na njima čvorići, a ti se opet nakon nekog vremena stope i to „meist plötzlich unter wirbelnder Bewegung“ u okrugle gvalice (Klümpchen), koje po više dana sjede na glavici ili se promijene u pjenaste mjehuriće ili se kidaju sa glavica, np. kod trešnje, pak plivsju u vodi, što se u koritu nalazi. To je najčešće. Često puta niti se povlače i natrag u stanice. Doda li se preparatu osmotički djelu- jućih supstanca (lužije, ocatne kiseline etc.), povući će se niti brzo natrag u stanice; dodamo li amonijaka, napadno će se produžiti. Darwin je dobio nakon dodatka amonijaka ili sirovog mesa gvaličaste ili kobasičaste mase, koje su sveudilj mijenjale svoj oblik i gotovo da su izvodile ameboidalna gibanja. Supstanca sama čini se da je protoplazmatička, a bit će da u njoj ima i smolastih uklopina. Rostock je mogao konstatovati, da žlijezde Dipsacusove ne ,,dozrijevaju* u isto doba, t.j. one se sukcesivno razvijaju i sukcesivno dolaze u funkciju, postaju „functionfähig“, t. j. postaju «podobne izbijati niti. Te niti i opisane produkte njihove drži /tostock za sluznatu plazmu, pak upotrebljuje na prosto oznaku sluz, 201 Rostockova istraživanja obuhvataju 1. pokuse glede znamenovanja sakupljanja vode u koritima Dipsacusa i 2. nastoje pokazati kakovo biolo- gijsko znamenovanje zapada opisane žlijezde i njihove produkte. Kvantitete vode, što ju Dipsacus u lišću drži, vrlo su znatne. Iole veći eksemplar može da sadrži i 1 litru. Voda ostaje i za suha vremena u koritima. To je poznata stvar, za koju i Kerner kaže „es ist erstaunlich, wie lange sich das Wasser hält“, a svrhu nazire Kerner u tome, da ta voda priječi plazećim insektima doći do cvjetova; „nur anfliegende, eine Allogamie vermittelnde, sind willkominen“. Pokusa međutim Kerner nije izvodio — a žlijezde mu nijesu tada još bile poznate Barthelemy držaše isprva, da voda u koritima bitno utječe na snažan razvoj čitave biljke. Poslije je priznao, da ta voda nije sekrecioni produkt, nego kišnica, koja pospješuje razvitak postranih grana, a u drugu ruku smanjuje trauspiraciju biljke same. John, Höck i dr. pristadoše uz mnijenje Kernerovo. Darwin iznosi misao, da žlijezde valjda primaju amonijak, koji se u rosi i u kišnici nalazi. Ludwig našao je slične niti i kod Silphiuma (Composita), pak drži tukoder, da su to organi za primanje dušičnih supstanca. Ventilirano je i pitanje, prima li može biti biljka u sebe od one vode, što se nalazi u listanim tokovima; Zostockovi vrlo interesantni po- kusi ispali su sa svim negativno, t. j. pokazali su definitivno, da biljka sama od one vode nema nikakve direktne hranidbene koristi, da je ni malo u sebe ne prima i da ponestajanje te vode, odnosno padanje njezina nivoa zı trajna sušna vremena nije drugo, nego jednostavno isparivanje. Nabačeno je dalje pitanje, imenito, kako smo čuli od strane Dar- wina, nijesu li žlijezde određene za to, da, recimo kao kod Drosera, Pin- guicula etc. primaju organsku hranu, koju bi pružali kadaveri insekta i drugih životinjica, što se u tokovima nalaze i rastvaraju. Jako lijepi eksperimenti Rostockovi ispali su i u tom pogledu sa svim negativno. Eksemplari u prirodnim normalnim prilikama, onda umjetno hranjeni s kojekakvim materijalom i napokon takovi, koji nijesu imali a ma baš ni malo takove hrane i vode, razvijali su se posve jednako u svakom pogledu, U jednom je pogledu važno znati, da žlijezda početkom jula redovno već nestaje u koritima Dipsacusovim. Čitav žlijezdani aparat u najjačoj je funkciji baš u početku najsnažnijeg rastenja Dipsacusova, dok funkcija njegova prestaje, kad biljka stupa u period cvatnje. Odatle se dade zaklju- Civati, da žlijezde i njihovi produkti ne vrše funkcije, koja bi stojala u službi odbijanja „nezvanih gosti“ u smislu Kernerovu prigodom oprašivanja cvjetova. Rostock barem nije nikad opažao, da Dipsacusovim cvjetovima u opće prijeti pogibelj od takih ,nezvanih gosti“, ali se je u brojnim slu- čajevima mogao osvjedočiti, da je Dipsacus izvržen drugoj nevolji, a ta jest, da mu lišće rado pogrizaju kojekake gusjenice i puževi. Eksperimentalna su ga istraživanja, obavljena na prirodnim slani- štima i u kulturama, vodila do spoznaje, da rezervoari vode u tokovima Dipsacusovim brane biljku samo od pomenutih životinja, a nipošto od orga- 202 nizama, koji bi u smislu Kernerovu bili nezvani gosti gledom na evjetove i njihovo oprašivanje putem alogamije ili ksenogamije. Ako to stoji, onda nazočnost žlijezda i njihovo izlučivanje sluznate tvari valja dovesti u sklad sa zadaćom vodenih rezervoara. Rostocku je faktično uspjelo eksperimentalno dokazati, da produkti žlijezda nemaju druge zadaće, nego da umanje isparivanje vode rezervoarske. Voda se u tim rezervoarima, ako su se jedanput napunili od kiše, baš poradi toga van- redno dugo može držati, što je puna sluzi izlučene od žlijezda; — a ta mogućnost trajnog ostajanja vode u tokovima Dipsacusu je izvrsno sredstvo, da se brani od onih gusjenica i puževa, koji su Jakomi za nje- govim sočnim lišćem. Od većih ga pak životinja dovoljno brane bodljike, kojima su obrasle stabljike i listana rebra. Razumije se, da u rezervoarnoj vodi ima kojekakih produkata des- organizacije različnog drugog životinjskog i biljnog sitniša, pak bi čovjek mogao pomišljati i na to, da će ti produkti biljci dobro doći, kad se za nastupa obilnije kiše rezervoari prepune i voda iz njih pretječe niz stabljiku, privodeći korijenu ipak nešto dobra gnojiva. Rostock resumira ovako: Niti žlijezda u koritima Dipsacusovim ne primaju nikake hran e, kako je to F. Darwin naslućivao. Te se niti skvrčuju u sluznate gvalice, koje se kidaju od površine žlijezda, plivaju u vodi i umanjuju njezino isparivanje. Tu vodu biljka ne troši ni malo u hranidbene svrhe, t. j. ona je ne upija direktno, kako su neki mislili; nego ta voda je samo izolator za lišće protiv gusjenica i puževa. A produkti desorganizacije različnih životinjica, koje su u vodi skapale, samo indirektno mogu biljci dobro doći kao gnojivo prigodom pretjecanja vode iz rezervoara za obilnijih kiša. Dr. A. Heinz. Ima li patogenih kvasovaca. — (Predavanje na mjesečnom sastanku hrv. nar. društva 1904.) Do nazad malo godina nije nitko još ni slutio, da i među Sakaromicetima, koji su od davne davnine u pravom smislu dobročinitelji ljudskog roda, ima patogenih reprezentanata, koji su uzroč- nici infekcioznih ljudskih i životinjskih bolesti. Pitanje je do duše već više put prije duže vremena bilo naba- čeno, nego se je većinom na nj negativno odgovaralo. Samo Metschnikoff je 1884. našao u Dafnijama nekog kvasovca, koji je kod tih račića uzrokom - sa svim osobite bolesti. On je našao duguljastog sakaromiceta (kojega je nazvao Monospora bicuspidata), koji u sebi sadrži po jednu igličastu sporu. Dafnije su toga sakaromiceta proždirale, pri čem bje sama stanica dakako desorganizovana, dok su se oslobođene spore zapilile u zid pro- bavila i prošavši ga doprle u tjelesnu utlinu, gdje su klijale, klice dalje pupale, tako da su dafnije obično već 15. dana, silno nadute, poginule. Na taj obret Metsehnikoffov nijesu se puno obazirali, a sva poznija istraži- vanja o tome, ima li za čovjeka ili za životinje patogenih Sakaromiceta, činilo se, da su definitivno bila zaključena publikacijom dviju radnja, jedne od Rauma, druge od Neumayera (obje 1891.), koji su istraživaoci došli 203 do negativnog odgovora na to pitanje. Da je međutim taj zaključak bio sa svim neopravdan, pokazao je domala (1894.) Busse, koji je kod sa svim osebujne, do onda nepoznate bolesti (radilo se je o vrlo bolnoj oteklini na tibiji jedne Žene) našao kao uzročnika jednog kvasovca, koji nosi po njemu ime Saccharomyces Busse. Malo zatim našao je Japanac Tokishige bla- stomicete kao uzročnike neke u Japanu među konjima dosta raširene endemične bolesti. A napokon uspjelo je Sanfeliceu nedvojbeno dokazati, da faktično patogenih kvasovaca ima i više. Bolest, koju je spomenuti Busse našao i koja donekle sliči sarkomatozi, nazvao je on Sacharomycosis hominis, a to su ime onda i drugi akceptirali. Eksperimentalno je onda ustanovljeno, da je Sacharomyces Busse patogen i za misere i za štakore. Drugi slučaj sakaromikoze publicirao je 1895. prof. Curtis u Lille-u pod imenom Sacharomycose humaine, a uzročnika zove Saccharamyces sub- cutaneus tumefaciens. Ispostavilo se i za njega, da je patogen za miševe, štakore, pse i kuniće. God. 1895. našli su dalje Corselli i Frisco za zamorče, kunića i psa patogenog kvasovca u tekućini jednog slučaja hydrops ascites chilosus. Gilchrist i Stoke pripisuju jednu dermatomikozu, koju su opisali kao Pseudo- lupus, također kvasovcima, nego je vjerojatnije, da se je tu radilo o nekom oidiumu. Organizmi njihovi ispostavili su se ipak također kao patogeni za vrlo različne životinje. God. 1899. izolovao je Stower iz sekreta teških konjunktivitida nekog ružičastog kvasovca, ali nije izvjesno mogao dokazati, da je baš on uzročnik bio dotične očne bolesti, dočim je u istinu izazvao akutnu hipo- pionkeratitis nakon infekcije sa S. Busse i S. tumefaciens Curtis. Takovu hipopionkeratitis polučio je 1899. Lundsgaard također sa kvasovcima ; a Colpe i Buschke našli su patogenih blastomiceta kod hronične endometritide. Kao sigurne uzročnike (dokaz je infekc. pokusima doprinešen) našao je Sanfelice kvasovce kod različnih patologijskih procesa životinja. Tako u jednom slučaju karcinomatozno degeneriranih limfatičkih žlijezda kod vola, gdje uzročnika zove Saccharomyces lithogenes. Onda u jednom slučaju ovapnjenjenih čvorova svinjskih pluća (uzročnik: Saccharomyces granulomatogenes). Od najvećeg će pak znamenovanja biti, ako se kao ispravni uglave navodi, da su i malignim tumorima (karcinomima etc.) uzročnici sakaro miceti (na pr. Saccharomyces neoformans i dr.), tvrdnja, koju u ovaj čas izriču brojni istraživaoci. Stvar dakako još nije riješena i poradi toga ne iznosim niti o tom detajla. Ipak držim, da je i ovo, što sam ovdje iz- nesao, dovoljno, da nas svakoga osvjedoči o eksistenciji patogenih kvasovaca — a to je i bila svrha ovih mojih riječi, kojima sam ujedno mislio upo- puniti prijašnje jedno svoje predavanje o patogenim pravim gljivama. Dr. A. Heinz. Najveći objektivi za astronomske durbine. — Najglavniji je dio svakoga astronomskoga durbina njegov „objektiv“ t. j. dvostruka sta- klena leća, na koju padaju zrake svjetlosti nebeskoga tijela, koje se 204 ispituje. Objektiv je durbinu oko, pa se po valjanosti i oštrini toga oka na koncu konca mjeri vrijednost durbina. Da u durbin uđe što više svjetlosti nebeskoga tijela, treba da je objektiv što veći, pak se poradi toga općeno astronomski durbini označuju po veličini promjera njihova objektiva, a taj se promjer još dosta često kazuje u staroj mjeri u »palcima“. Tako se n. pr. veli, da Lickov opservatorij u Kaliforniji ima durbin od 36 palaca i t. d. Na čitavom su svijetu danas tek tri ,optičke staklane“, u kojima se tali staklo zgodno za brušenje velikih leća durbinskih: Mantois u Parizu, Chance Brothers et Comp. i u najnovije vrijeme Schott et Genossen u Jeni. Schottova je staklana najmlađa, ali je danas i po opsegu svojih poslova i po vrsnoći njihovoj pretekla obje starije družice. U njima se tale velike staklene ploče za optičke svrhe, koje se onda dalje obrađuju u ,astronomijsko-optičkim radionicama“. Tu se najprije pomno ispituju dobivene staklene ploče, dali su dosta čiste i jednolike za optičke svrhe. Za svaki objektiv treba dvije take ploče. Ako nijesu dobre, povrate se staklani, da ih ponovno rastali i pomnjivo ohladi. Za Lickov objektiv trebao je n. pr. Mantois u Parizu 4 godine dana, dok je dobio dvije dobre staklene ploče: dvadeset je puta morao ponoviti taljenje stakla, a svaki je put masa trebala po mjesec dana, da se polako ohladi. Kada dugo- trajno i pomnjivo ispitivanje pokaže, da je staklo dobro, onda tek počinje brušenje obiju leća na osnovi točnoga ,izračunavanja objektiva“, koje dosta dugo traje. Brušenje samo obuhvata krupno brušenje, ponovno ispitivanje stakla, centriranje i finu polituru obiju leća. Kaki je to posao, kazuje nam činjenica, da za samo fino poliranje jedne strane velike leće treba nekoliko mjeseci! Kad su obje leće gotove, onda se tek sastave u „objektiv“ i nasade na cijev durbina i tu se tek obavi konačno ispiti- vanje, da otkrije pogrješke objektiva, koje se onda još isprave, koliko se da. Razumijemo sada, da će cijena velikoga dobroga objektiva biti veoma visoka. Najveći je do sada izbrušeni objektiv durbina bio god. 1900. na pariškoj izložbi. Premjer je leće bio 124 cm, a težina obiju leća zajedno 580 kg. Svaka je leća stajala 75.000 franaka. Staklo je lijevao Mantois, a Jeće je izbrusio Martins, oba u Parizu. Ovaj objektiv nije ni malo uspio: do sada ga ne mogoše upotrijebiti. Dva najveća objektiva iza ovoga su u Americi: objektiv Yerkesova durbina u Chikagu ima premjer od 105 centimetara, a objektiv Lickova refraktora *) na Mount Hamiltonu u Kaliforniji 91 centimetar. Staklo je za oba lijevala pariška staklana, a izbrusio ih je Alvan Clark u Cambridgeportu u Americi. Oba ispunjuju svoju svrhu, ali su brušeni po starijoj metodi kušanja (t. zv. ,tatoniranje“), a ne na osnovi točnoga izračunavanja. — Četvrti je po veličini objektiv velikoga fotografičnoga durbina u Potsdamu kod Berlina, koji ima pre- mjer od 80cm. Staklo je lijevala staklana Schottova u Jeni, a leće je izbrusio g. 1899. Steinheil u Münchenu. To je danas najveći njemački *) Sliku ovoga vidi u knjizi: Kučera, Naše nebo. Zagreb 18%. str. 111. 205 objektiv, ali je posvećen samo fotografiji neba, a ne visuelnomu motrenju neba. Na istom je stalku za motrenje okom, namješten manji durbin s objektivom od 50cm, pak je ovo danas na čitavom svijetu najveći „dvostruki vefvaktor“. Hvale ga kao majstorsko djelo, po kojem je nje- mačka optika izišla na velik glas. 5. Objektiv refraktora u Pulkovi kod Petrograda s premjerom od 76cm; izbrusio ga je Clark 6. Objektiv durbina u Nizzi (dar Bischoffsheima) također s premjerom od 76 em, a izrađen od braće Henry u Parizu. 7. Objektiv durbina bečke zvjezdarnice s premjerom od 71cm, izrađen kod Martinsa u Parizu. 8. Objektiv dur- bina zvjezdarnice u Treptovu kraj Berlina (ravnatelj Archenhold) s pre- mjerom od 70cm izrađen je već u Jeni i brušen u Münchenu g. 1896. Stajao je 55.000 maraka. Zvjezdarnica hrv. naravoslovnoga društva ima durbin s objektivom u premjeru od 16:4 centimetara. Staklo je lijevano u Jeni, a brušeno je kod Reinfeldera i Hertela u Miinchenu. (Po časopisu ,,Prometheus“). Dr. 0. Kučera. Mendeljejevljev pokus kemickoga shvatanja svemirskoga etera. — Slavni obretnik periodičkoga sustava kemijskih elemenata razvio je u jednom članku, koji je u januaru god. 1905. izišao u ruskom časopisu »Vjestnik i biblioteka samoobrazovanja“ svoje mišljenje o danas opet veoma aktualnom pitanju, što je svemirski eter. Eter se definira obično kao elastična tekućina (u širem smislu), koja se ne može vagati, koja ispunjuje svemirski prostor, koja prodire kroz sva tjelesa, a fizičari ju uzimaju za uzrok pojavama svjetlosti, to- pline i elektricitete. Ona se ne može vagati, ako prodire sva tjelesa, kao što se ni uzduh nije mogao vagati prije nego što se izumila sisaljka, koja ga je mogla ukloniti. No iz toga ne izlazi niti, da je eter bez težine, niti da se u opće ne može vagati, jer je prva definicija svake tvari svojstvo pri- vlačivosti t. j. njezina težina. I zaista je Lord Kelvin kombinacijom nekih određenih smišljaja došao do zaključka, da 1 m? etera ne može da važe manje nego jednu tisuć-bilijuntinu grama, ako 1m? vodika uz 0°C i tlak 1 ctm. ima težinu od 90 gr. U starije je vrijeme Mendeljejev uzimao, da se i plinovi kod uma- njivanja tlaka i povišivanja temperature sve više približavaju nekoj granici rastanjivanja, kao što i za stlačivanje ima neka granica u konden- zaciji i kritičnom stanju. Prema tomu je uzimao, da je eter suma najrasta- njenijih plinova u graničnom stanju, da je n. pr. interplanetarni sustav ispunjen ovakim rastanjenim ostancima različnih plinova i para. Ali je od toga odustao. On odbija i dosta rašireno mišljenje, da bi eter mogao biti ona „pratvar“, iz koje da su postali atomi sviju kemičkih elemenata, kako misle oni, koji vjeruju u jedinstvo kemijskih elemenata. Po njima bi u eteru bila ta ,pratvar“ u još nesastavljenu obliku. Mendeljejev priznaje ovomu mišljenju neku eleganciju. Kao što gdjekoji uzimaju, da su se 206 svjetovi u svemiru sastavili od odijeljenih čestica (svemirskoga praha, bolida), tako da su i atomi postali iz ,pratvari“. Sastavljeni svjetovi postoje eone, no pored njih ostaju u svemiru i dalje bolidi, kometi, ko- smički prah i druge materijalije, iz kojih da su se složili ti svjetovi. Baš tako da ostaju i sastavljeni atomi, no pored njih postoji i dalje i materijal, iz kojega su se sagradili, a to je pratvar ,eter“, koji sve prodire i koji između atoma prolazi. Neki uzimaju, da ima i takvih pojava, kod kojih se atomi opet raspadaju u prah i tako od njih ponovno postaje pratvar, baš kao što se kometi raspadaju u rojeve krijesnica. Obret argona g. 1894. po Ramsayu i lord Raleighu pokazao je, da je to plin najneaktivniji od svih poznatih tvari; Ramsayev obret helija na Zemlji (Lvekyer ga je po njegovu spektru davno prije prepoznao kao po- sebno jednostavno tijelo u Suncu), napokon obret neona, kriptona i ksenona u tekućem uzduhu od Ramsaya i Traversa pokazaše, da ima u prirodi i takih kemijskih elemenata, od kojih se do sada ne mogoše dobiti nikakvi ,kemijski spojevi“, tek imaju svojstvo rastapanja t. j. tvore tako zvane ,neodređene spojeve“, koji se veoma lako disociraju. Prema tomu se danas može uzeti, da je eter tvar, koja doduše prodire veoma lako sve druge tvari, ali nema svojstva, da bi se s običnim kemijskim atomima sastavljala u stabilne kemijske spojeve: eter bismo dakle mogli uočiti kao plin, koji je poput helija i argona nesposoban za kemijska spajanja. Taj plin ima sposobnost difusije u tolikoj mjeri, da on prolazi kroz sve duvare i ograde posuda, pak se poradi toga ne može na to ni misliti, da bi se mogla masa njegova t. j. težina njegova unutar kojega tijela od- rediti eksperimentom, baš kao što se ne može vagnuti voda u situ ili kao što se nije mogao vagnuti ni uzduh unutar koje posude, dok se nije izumila uzdušna sisaljka, koja ga je mogla ukloniti iz posude. No ako je eter plin, rečeno je tim ujedno da se on može vagati t. j. da ima težinu; ne smije se dakle govoriti, da je eter bez težine ili neteška tvar, nego se mora reći, da je nemoguće, njegovu težinu eksperimentom od- rediti. Centralna je dakle misao Mendeljejeve hipoteze to, da u eteru vidi plin, sličan heliju i argonu, koji je u najvećem stupnju nesposoban sačiniti upravo kemijske spojeve s ostalim elementima. Cijela je ras- prava posvećena obrazloženju ove osnovne misli Mendeljejevljeve, koja hoće da nam razjasni kemizam etera, budući da on ovo pitanje o kemizmu uzima za osnovno pitanje etera, pa dok ovo nije riješeno, sva raz- matranja i spekulacije o eteru nemaju realne podloge.. Centralnu svoju misao konkretira Mendeljejev u ova dva osnovna poučka: 1. Eter jer najlakši plin (u tom smislu granica plinova), kojemu pripada vanredna velika moć difusije, a to će u fizikalnom govoru reći, da njegovi molekuli imaju razmjerno veoma malenu težinu, a brzina je njihova progresivnoga gibanja veća, nego kod ikojega drugoga plina i 2. eter je jednostavna tvar, nesposobna, da se pretvori u tekućinu, nespo sobna da se kemijski spaja i da reagira s drugim jednostavnim ili sa- stavljenim tvarima, ali ipak sposobna, da ih prodire, kao što se i helij argon i novi analogni plinovi mogu u vodi i u drugim tekućinama rastopiti. 207 Mendeljejev obrazlaže ovo svoje mišljenje u prvom redu s pomoću svoga perijodičnoga sustava elemenata. Kad ga je g. 1870. iznio, zapo- činjao se je I. grupom i 1. redom, u kojima je do sada samo vodik, po . atomskoj težini najlakši element, a po gustoći pare najlakši plin. Poznato je, kako je Mendeljejev interpolacijom prorekao eksistenciju nekih kemij- skih elemenata i njihova glavna svojstva i kako je naknadno otkriće galija, skandija i nada sve druge germanija sjajno potvrdilo njegovo umovanje i po tom se danas može uzeti za utvrđeno, da su kemijski elementi i njihovi spojevi u periodičnoj ovisnosti od atomskih težina elemenata. Sada se Mendeljejev dao na to, da svoj utvrđeni sustav ekstrapolira t. j. da nađe u krivulji točaka, koje su izvan poznatih i zadanih granica njezinih. Kad su ga Ramsayeva istraživanja uvjerila, da su argon i njegova analoga elementarne tvari, koje imaju zajedničko svojstvo izvanredne inaktivnosti, smjestio ih je u svom periodičnom sustavu u novu posebnu grupu, jer su se ovdje pokazala prvi put nova, do tada sasvim nepo- znata kemijska svojstva i zaista su helij i njegova analoga sjajno izdržala kušnju: eksperimentalno određene atomske težine njihove, odgovarahu izvrsno periodičnom sustavu. Osnovna se misao toga sustava osobito lijepo ističe, ako se po- ređaju po svojim atomskim težinama svi elementi, kojima je atomska težina između 7 i 355 u dra reda. To su elementi: E PE III. IV. IVA ME VII. Li = TO Be= 91 B=10 C=120 N=140 0=160 F=190 Na=230 Mg=243 Al=210 Si =284 P=310 S=821 CI=855 Ako sada u svakom redu od 7 elemenata uzmemo najviše okside njihove, koji tvore soli, dobivamo iz drugoga reda okside : Na,0, :M8094, ALO: 28705 Pa, 803; Ch0; ili ako u svakom oksidu uzmemo po dva atoma elementa : Naz0, M0; 4,0, 840, P20.,. 850; Ch Razbiramo, da svaki element drugoga reda, što mu je veća atomna težina, to više atoma kisika veže i to baš po aritmetičnom redu od 1—7 atoma kisika. Svaki pak par elemenata, koji su jedan ispod drugoga, ima slična osnovna kemijska svojstva, pak iz toga izvodimo, da se promjene kemijskih svojstava periodično povraćaju. Poradi toga se elementi sličnih kemijskih svojstava, (koji stoje jedan ispod drugoga u vertikalnim stupcima) sasta- vljaju u jednu grupu i označuju zgodno rimskim brojevima I.—VII., a svi elementi različnih svojstava čine po jedan red elemenata. Ako se sada n. pr. reče, da fosfor ide u V. grupu, to će reći, da daje za najviši oksid, koji tvori soli /,0;. Na osnovi Ramsayevih otkrića pokazalo se je u posljednjem deceniju 19. stoljeća, da argon i njegova analoga ne daju nikakvih spo- jeva, dakle se ne mogu smjestiti ni u jednu od dosadanjih grupa: za 205 nje treba stvoriti ispred prve grupe nultu grupu i tim je već izrečena njihova inaktivnost. No ako pristaju u sistem, morali bi imati manje atomske težine od elemenata, koji stoje u prvoj grupi a ti su Li, Na, K, Rb i Cs, ali veće od elemenata VII. grupe u pređašnjem redu, a ti su halogeni F, Cl, Br, I, a to se je Sjajno potvrdilo; potvrđuje to ova tablica : VII. O) I. -— Ha 54 Par. ona I 149 Ne .5899 Na = 23:05 Cl = 35.45 Ar — 88 Ba Bra—g 133 Kri 81:8 hb = 854 IM Xe = 128 Cs = 132:9 U priloženoj tablici složeni su kemijski elemenli prijegledno po grupama (vertikalni stupci) i redovima (horizontalno), a uz to su parni i neparni redovi razlučeni po mjestu u svojoj grupi. (Priložena tablica kem. elem. poređanih po per. sustavu). Kako je sada dokazano, da ispred stare I. grupe, kojoj pripada vodik zaista eksistira multa grupa, u kojoj elementi imaju manje atomske težine od elemenata I. grupe, ne da se više nijekati eksistencija ele- menata, koji su još lakši od vodika. Tako bi element morao prije svega biti u prvom redu nulte grupe. Mendeljejev ga označuje slovom y. Ispo- ređujući omjere atomskih težina po dvaju elemenata iste grupe ali susjednih redova, nalazimo zanimljiv zakon. Počnimo n. pr. kod klora u VII. grupi, pak dobivamo : Grupa VEI, Cl: B== 186:1 Grupa II. 41: B. Db: Grupa: VL 48.0 i Grupa II. Mg: Be = 2:67: Grupas VP: N aber Grupa. I. Na: Li = 38: Grupa ‚IV. Stio ='237:1 Grupa O Ne: He = 49:1 H+ Izbija dakle zakon: Kod prelaženja na niže grupe i redove taj omjer jasno i prilično pravilno raste w istoj mjeri, u kojoj se atomske težine umanjuju. Zakon se potvrđuje, ako se započne i kod viših redova. Tako je n. pr. omjer Ce: Sn = 140:119 = 118:1. No iz gornjega prijegleda izlazi i to, da omjer najbrže raste kod grupa I. i 0. Po tom smijemo zaključiti, da će omjer He : y biti mnogo veći od omjera Li: H, kojije = 697: 1. Mendeljejev uzima, da je = 10 : 1, ali je vjerojatno, da će još veći biti. Kako je atomska težina helija = 4, ne će atomska težina hipotetičnoga elementa y biti nikako veća od 4: 10 = 04, vjerojatno još manja od 0:4. Mendeljejev sluti, da bi taj analogon helija mogao biti imaginarni elemenat koronium, koji se je u spektru sunčane korone iznad vodikova spektra, dakle dalje od površine Sunca već g. 1869. Youngu i Harknessu nezavisno odao svijetlo zelenom crtom X = 5317 pp. Zna se, da je i helij karakteriziran bio u Suncu jednom svijetlom žutom crtom X = 587 pp. I u toj jednostavnosti si 1 209 (6.P6I SET TEL My) iq I 80 ou 901 EOT 2.101 Gy) PIA_UT I 69 69 6-99 MI) N 09 9 | | - “E e | | | TITA dna (Ke) eyetsusTs sporısT IIT TIAOPSMT | TIA TÀ A AI II "II al 0 | ednay edito ednu) | ednio | edu | ednag | wdnıg | ednig | l — 14 210 spektra leži neka garancija za to, da i onaj spektar pripada plinu lakšemu od vodika, koji je sličan heliju, pak bi u periodičnom sustavu pripadao u nultu grupu. Za elemente u grupi argona izlazi, iz omjera obiju specifičnih toplina, da njihovi molekuli sastoje samo od jednoga atoma, dakle bi i gustoća hipotetičnoga elementa y spram vodika (= 1) bila 02. Po kinetičnoj teoriji plinova izlazi iz toga dalje, da se molekuli toga plina gibaju 2:24 puta većom brzinom, nego molekuli vodika. No ako su već brzine vodikovih i helijevih molekula tolike, da se mogu oteti sferi zemaljskoga privlačenja, jasno je, da će se plin y, koji je najmanje 5 puta tanji od vodika moći držati samo u atmosferi tako ogromnoga tijela, kao što je Sunce. No ni taj plin y (koronium ili koji drugi plin gustoće 02) ne može da bude „svemirski eter“, jer mu je gustoća još uvijek daleko prevelika. On se može otimati verigama zemlje i sličnih malih nebeskih tjelesa, on se može možda seliti po svemiru, može slučajno na tom putu opet dospjeti na Zemlju, ali iz sfere sunčanoga privlačenja on se poradi svoje razmjerno velike gustoće ipak ne će moći oteti, a među nekretnicama ima za stalno i još mnogo Sunaca kud i kamo veće mase, nego što je masa u našega Sunca. Atome etera pak ne možemo drukčije pomišljati, nego da se otimlju i sferi sunčanoga privlačenja, da sasvim slobodni ispunjuju čitav svemir i da svagdje mogu prodirati. Element y ne može dakle da bude svemirski eter. | oradi toga je Mendeljejev u posljednjoj modifikaciji svoga rasporeda elemenata po grupama i redovima dodao ne samo nultu grupu nego i nul-ti red, pak je tako u nultoj grupi inaktivnih elemenata dobio mjesto za još jedan inaktivni element u nul-tom redu nulte grupe, koji on označuje slovom «. O tom elementu Mendeljejev sudi ovako: 1. On je najlakši od sviju elemenata i po gustoći i po atomskoj težini; 2. molekuli se toga plina najbrže gibaju; 3. on je najmanje sposoban, da s drugim makar kakvim atomima ili molekulima tvori određene, bar donekle stabilne spojeve i 4. on je element, kojega ima svagdje i on kao svemirski eter prodire kroz sve. — No Mendeljejev odlučno odbacuje mišljenje, da bi iz toga elementa, kojemu predlaže ime Newtonium, postali atomi drugih elemenata, baš kao što si ne pomišljamo, da su postali iz vodika — do sada najlakšega elementa: on si ga pomišlja kao elementarnu tvar, a elementarnih tvari, koje se ne bi podvrgavale zakonu periodicitete, danas se ne mogu pomisliti. Pitanje je sada, može li se ovaki svemirski eter podvrći eksperi- mentalnomu studiju, makar da ga ni kojim načinom ne možemo isolirati i makar da se ni čim ne spaja niti se može inače ikako uhvatiti i skupiti ? Mendeljev misli, da će i to biti moguće, na osnovi nekih izvoda iz ovoga njegova shvatanja svemirskoga etera. Ti su izvodi: 1. Omjeri atomskih težina u nultoj grupi jesu: Ke.: Hr = 1:86: 1 | Hr Ar BA: 1 Ar: He=950:1 J 211 Iz parabole drugoga reda izišlo bi za omjer He: x na toj osnovi za atomsku težinu Newtonija 2 = 0.17, a to je maksimalna vrijednost. Vjerojatnije, da je još mnogo manja. 2. Ako je Newtonium analogon heliju, ima i njegov molekul samo jedan atom, dakle bi mu plinska gustoća bila od prilike polovina atomske težine — — 0:09 (ako je H = 1008). 3. Ako je taj plin svagdje u svemiru mora gustoća 5- biti tako ma- lena, da bude vlastito progresivno gibanje njegovih molekula tako brzo, te se on može oteti sferi privlačenja ne samo našega nego i svih još većih Sunaca, jer bi se inače skupio oko tih i ne bi ispunjavao čitavoga svemira. Po kinetiénoj teoriji plinova je brzina v molekula zadana for- mulom : (1 + at) v — 1843 TE 2 a tu je t temperatura plina (od 0°C), a & je atomska težina elementa (za vodik kod t = 0° izlazi iz toga, što 1 litar H kod 0°C i 760 mm tlaka važe gotovo 0:09 gr., v = 1843 m/sec, za O v = 461 m/sec). Brzina je dakle to veća, što je manja gustoća plina, ali je nezavisna od broja molekula u zadanu obujmu. Atomna se težina x može izra- čunati, ako se zna tiv t. j. temperatura svemirskoga prostora i ona brzina v molekula, koja je nužna, da se molekul može oteti sferi atrakcije svakoga, pa i najvećega sunca u svemiru. Ako se uzme t = —80', izlazi: 2191 (a = 000367) i = 4800000 v= Ve Ma ana Da se naš plin otme atrakciji Zemlje, morao bi biti v = 11190 m sec, a iz toga bi izišlo za x: x = 0038. Poradi toga može u zemaljskoj atmosferi još ostati i helij i element y (koronij?) Da se element može oteti atmosferi Sunca, treba da bude v = 608300 m/sec, a iz toga bi izišla atomska težina xe = 000013. No traženi bi plin morao imati još manju gustoću, budući da u svemiru ima za stalno Sunaca još veće mase nego u našega, tako je n. pr. masa dvostrukoga Sunca y Virginis (Bjelopolsky 1898) 33 puta veća od sunčane. Mendeljejev uzima, da najveće Sunce u svemiru ima masu 50 puta toliku kao naše Sunce, pak iz toga smišljaja dobiva v = 2240.000 m/sec ili v = 2240 kilometara/sec, a to je već brzina, koja je blizu brzini svjetlosti (v = 300000 km/sec). Resultat. bi bio: Mole- kularna bi brzina u plinu, koji bi ispunjavao čitavi svemir, morala biti veća od 2240 km/sec, ali manja od 300000 km/sec (jer bi u tom posljed- * 212 njem slučaju masa toga Sunca morala premašiti masu našega 120 milijuna puta! Iz prvoga broja izlazi za atomnu težinu plina «x (etera) x == 000000096 == 96 sto milijuntina. Mendeljejev misli, da se prema današnjem stanju znanja može uzeti, da molekuli i atomi plina, koji se svagdje u svemiru može slobodno gibati, imaju težinu od prilike od jedne milijuntine težine vodikova atoma i da se gibaju srednjom brzinom od 2250 km/see. U periodičnom sustavu pripada eter kao plin u nultu grupu i u nulti red i na toj osnovi kušao Mendeljejev materijalnu narav i općeno raširenje etera, pa njegovo svojstvo, da prolazi kroz sve uzdušnine, tekućine i sva čvrsta tjelesa realnim načinom rastumačiti, ali si je pot puno svjestan, da na mnoga pitanja, koja se u tom povodu ne može da odgovori. Ponukala su ga na to, da ove svoje misli publicira neki fizikalno-kemički pojavi, koji su u najnovije vrijeme otkriti, a ne dadu se smjestiti u okvir sadašnjega nauka, pak su se jedni u tom povodu povratili na teoriju emanacije svjetlosti, a drugi su postavili teoriju elektrona, koju Mendeljejev odbija. Tu su u prvom redu pojavi radioaktivnosti. Radioaktivnost pokazuju u pretežnoj mjeri Uran, torij i radij i njihovi spojevi (ali ne samo oni, kao što ni magnetizam nije samo svojstvo željeza, kobalta i nikalja). No spomenuta tri elementa imaju baš najveće atomne težine (Rd = 224, Th = 232, U = 239), njihovi su atomi Sunca u neku ruku među elementima, pak se može razložno uzeti, da u njih najjače razvito svojstvo one individualizirane privla- čivosti, koja je nekako u sredini između gravitacije i kemijske afinitete, određuje apsorpciju. rastapanje i slične pojave. I plin vili eter imat će svojstvo, da se blizu takih velikih centara privlačivosti rastapa ili oko njih gomila, baš kao što se plinovi naše atmosfere tope i skupljaju u kapi vode. Posljedica toga gomilanja etera oko molekula uza novih i thorijevih spojeva bit će dakako i neki osobiti pojavi, jer se može uzeti, da eter pri tom mijenja svoju molekularnu brzinu, a ti bi se pojavi dali razjasniti tim, da jedan dio toga etera iz njih ističe primajući pri tom svoju normalnu brzinu, dok opet novi atomi etera ulaze u sferu privlačenja. Osobiti način toga istjecanja u utjecanja etera može po mišljenju Mendeljejeva pojave svjetlosti i zraka radioaktivnih tvari tumačiti. U drugom je redu otkriće Dewarovo (1894.) i da fostoresciranje mnogih tvari, navlastito parafina, kod niskih temperatura od — 181° do — 193° jako raste. Mendeljejev to tumači sada ovako: parafin u velikoj studeni kondenzira atome etera ili da topivost (absorpcija) etera u nekim tjelesima raste, a tijem i jače fosforesciraju. Stvar bi ovako od prilike stajala. Transversalni se titraji etera, koji se osjećaju kao svjetlost, redovito bude tijem, da se molekularno gibanje čestica kojega tijela uveća preko neke granice (n. pr. žarenjem ili drukčije), a to gibanje onda poremeti i ravnotežu etera u tom tijelu i oko njega. No ta se ravnoteža eterskih čestica može i direktno poremetiti na taj način, da 213 atomi etera u tijelo u velikoj množini utječu i iz njega istječu, a to bi bilo baš kod radioaktivnih tvari. Svjetlucanje kojega tijela u tmini može dakle imati dvojaki uzrok: 1. u uvećanom molekularnom gibanju nje- govih čestica, koje poremeti ravnotežu etera oko njih i tim izvodi valove svjetlosti i 2. u direktnom poremećenju ravnoteže eterskih čestica u tijelu, koje dolazi od velikoga nakupljanja etera u tijelu i neprestanoga istjecanja i utjecanja njegovih čestica u tijelo. Tjelesni atomi onih tvari, koje fosforesciraju, imaju to svojstvo, da osvjetljivanjem dođu u neko napeto stanje pa i poslije, kad osvjetljivanje prestane, mogu još neko vrijeme eter oko sebe poticati na titranje. Dewarov pojav pak tumači Mendeljejev sada tako, da to titranje ne izvode samo atomi tijela, nego i sami atomi etera, koji se u tim tjelesima skupe pa onda nastoje, da dođu u ravnotežu sa svojom okolinom. Mendeljejev završuje svoju radnju ovako : „Ako je u mojim idejama samo komadić prirodne istine, koju mi svi tražimo, ne će moj pokus biti uzalud, obradit će ga, popuniti i po- praviti. Ako je pak moja ideja u svom temelju kriva, odvratit će ovo razlaganje druge od ponavljanja njezina, kad bude temeljito oprovrgnuta. Drugoga puta za polagano, ali sigurno napredovanje ja ne znam. Ako bi se pokazalo, da se ne smiju eteru dati svojstva najlakšega, najbržega i kemijski najtromijega plina, ipak se sa stajališta realizma ne će moći nijekati njegova materijalna narav; no onda se odmah javlja i pitanje o njegovoj kemijskoj naravi. Moj pokus ide za tim, da dade prvi približni odgovor na to blisko pitanje ili za pravo, da to pitanje metne na dnevni red“. Dr. 0. Kučera. Određivanje dana, koji pripada zadanomu datumu. — Vještaci u računanju iz glave rado se produciraju tijem, da iz glave brzo odrede dan u nedjelji, koji pripada datumu makar koje godine, ako im ga reče netko od slušača. Gdjekada upotrebljavaju tabele napisane na dlanu ili na stražnjoj strani stolca, no često ga određuju računanjem iz glave na osnovi razmjerno jednostavnih matematičnih formula, koje upamte. I u različnim časopisima, navlastito pak astronomičkim kalendarima naći ćeš dosta često gotovih tabela, da s njihovom pomoću nađeš dan, koji pri- pada zadanomu datumu. Sve su te tabele složene na osnovi dosta jedno- stavnih računa, kojima bih temelje ovdje u kratko izložio. Uzmimo najprije, da je 1. siječanj prve godine poslije Krsta bio subota i spomenimo se, da obična godina ima 365 dana ili 52 nedjelje i jedan dan. Iz toga izlazi, da se godina mora završiti istim danom, kojim je započela. Kada dakle ne bi bilo prestupnih godina, bio bi n. pr. 1. siječanj godine 2 poslije Krsta nedjelja t. j. jedan dan poslije subote; 1. siječanj godine 3 poslije Krsta bio bi ponedjeljak t.j. dva dana poslije subote i t. d. Ako dakle uzmemo n. pr. godinu 1904. poslije Krsta, koju označujemo slovom n, bit će 1. siječanj te godine dan, koji je 1903 dana poslije subote; u opće će biti 1. siječanj n — te godine dan, koji je n — 1 dana poslije subote. i i 214 Ali sve godine nemaju 365 dana. Po Julijevu je kalendaru svaka 4. godina prestupna. Da uzmemo u račun uklopljene dane, treba broj go- dina » dividirati na 4, pak dobivamo u kvocijentu broj dana, koje treba adirati pređdašnjemu broju » — 1 dana. N. pr. za godinu 1904. imali bismo 7 = i = 476 dana. Po Julijevu je kalendaru do godine 1904. uklop- ljeno 476 dana, a u opće za godinu » uklopljeno je 7 = j dana. Te uklopljene dane adiramo pređašnjemu broju dana » 1, koji su prošli od subote prvoga siječnja u prvoj godini p. Kr. i dobivamo za 1. siječanj zadane godine kao broj dana poslije subote: n — 1 + z — n — 1 + j. N. pr. za godinu 1904. imamo: 1903 + 476 = 2379 dana po- slije subote. Napokon treba tomu broju još adirati broj dana, koji je prošao poslije 1. siječnja zadane godine; neka bude taj broj u opće = d — 1. Ako se n. pr. radi o 2. siječnju, bit će d — 1= 1, ako se radi o 8, siječnju, bit će d — 1 = 2 i t. d. sve do 31. prosinca, a za taj ce dan biti d — 1= 364. Veljaču pri tom računamo svagda 28 dana, jer smo uklopljeni 29. dan u svakoj 4. godini već prije uzeli u račun. Prema tomu moramo za broj dana, koji su prošli poslije su- bote dne 1. siječnja u godini prvoj po Kr. uzeti: N=(n—V)+j+ld—D....]). Po ovoj ćemo formuli lako izračunati dan, koji pripada makar ko- jemu datumu u Julijevu kalendaru. N. pr. koji je dan 15. travanj 1904. po Julijevu kalendaru? Imamo ovaj račun. N = 1903 + 476 + 104 = 2483 = broju dana poslije subote, (u ovom je naime primjeru d — 1 = 31+28+31-+15 — 1 — 104 dana), Hoćemo li da saznamo sada dan, koji pripada 15. travnju 1904. treba da uzmemo na um, da je nedjelja prvi dan poslije subote, pa joj pripada broj 1, ponedjeljak je drugi dan poslije subote, pa mu pripada broj 2 i t. d. sve do petka kojemu pripada broj 6. Dani u ne- djelji dobivaju tako ove brojeve: subota = 0 nedjelja = 1 ponedjeljak = 2 utorak = 3 srijeda = 4 četvrtak = 5 petak = 6 No kako je u našem primjeru broj N = 2483, a to je broj nedjeljnih dana poslije subote, a nedjelja ima 7 dana, moramo broj 2483 dividirati na 7 i ostatak te divizije uočiti. Taj nam ostatak kazuje prema gornjoj tablici dan, koji pripada zadanomu datumu. Divizija 2483 : 7 daje ostatak 5, dakle je 15. travanj 1904. bio po Julijevu kalendaru četvrtak: 915 Da se odredi nedjeljni dan zadanoga datuma po Grgurovom kalendaru, treba uzeti na um, da je dne 5. listopada 1582. ispušteno 10 dana, pa prema tomu treba kvocijent divizije 1 umanjiti za 10 dana i to u razmaku vremena od 5. listopada 1582. do konca 17. stoljeća; u čitavom 18. stoljeću treba 4 umanjiti za 11 dana, u 19. stoljeću za 12 dana a u 20. i 21. stoljeću za 13 dana i t. d. Prema tomu će biti za Grgurov kalendar broj uklopljenih dana ne 7 kao kod Julijeva kalendara, nego: ami 10 do konca 17. stoljeća, a 11 za čitavo 18. stoljeće, a 12 za čitavo 19. stoljeće, BPI 13 za čitavo 20. i 21. stoljeće. Ako tu diferenciju označimo s g, izlazi za Grgurov kalendar formula : N=(nu—D)D+g+d—1... I n gdje je g = x ia (10, 11, 12, ili 13). U gore spomenutom primjeru (dan, koji pripada 15. travnju 1904.) imali bismo za Grgurov kalendar ovaj račun: (n — 1) = 1903; n x 13 = 463 d—1 = 104 dakle: N = 1903 + 463 + 104 = 2470, Divizija broja 2470 na 7 daje za ostatak 6, dakle je 15. travanj 1904. po Grgurovu kalendaru bıo petak. Tko se malko zamisli u stvar, naći će lako, da se račun može dosta ujednostručiti, ako se mnogokratnici od 7 prije adicije ispuste, no na to se ne ću ovdje osvrtati, da ne zapletem razmatranje. Za vježbu evo još nekoliko izrađenih primjera : 31. prosinac 1864. bio je subota po Grg. kal. a četvrtak po Jul. kal. [1863 + 454 (466) + 364] : 7 daje ostatak 0 ili 5. 1. listopad 1876. bio je nedjelja po Grg. kal, a petak po Jul. kal., jer: [1875 + 457 (ili 469) + 273] : 7 daje ostatak 1-ili 6. 25. prosinac 800 (tu još nije bilo Grg. kal.!) bio je petak, jer: [199 + 200 + 358] : 7 daje ostatak 6. 216 18. listopada 1813. bio je po Grg. kal. ponedjeljak, a po Julijevu subota, jer: [1812 + 441 (453) + 290] : 7 daje ostatak 2 ili 0. 25. travanj 34. po Kr. (Julijev kal.!) bio je nedjelja, jer: [33 + 8 + 114] : 7 daje ostatak 1. ib d: Premda se mora reći, da po ovim jednostavnim formulama nije teško odrediti dan zadanoga datuma, treba ipak istaknuti, da je računanje zavisno od godine 1582. i od stoljeća. Poradi togaje R. Munzky*) za ovo računanje izveo nove formule, koje ću i ja ovdje priopćiti, jer mi se čine veoma zgodne, navlastito po- radi toga, što se po njima određuju dani nezavisno od g. 1582. i od sto- ljeća u Grgurovu kalendaru, kao da popravljeni kalendar vrijedi već od početka kršćanske ere. U njegove formule ulaze mimo gore spomenute brojeve za pojedine dane u nedjelji još i ,brojevi za dane svakoga prvoga u mje- secu“. Na osnovi gornjega razlaganja lako će čitalac i sam izvesti ove brojeve za prve dane pojedinih mjeseci: 1. siječanj i 1. listopad = 0 1. travanj i 1. srpanj =6 1. rujan i 1. prosinac = 5 1. lipanj = 4 1. veljača, 1. ožujak i 1. studeni = 3 1. kolovoz =2 1. svibanj =1 Ovi brojevi vrijede ipak samo za obične godine. No za pre- stupne godine mijenjaju se brojevi samo za siječanj i veljaču. Za pre- stupnu je naime godinu: 1. siječanj = 6 1. veljača = 2 Ako godinu pišemo u obliku 100 s + » (n. pr. 1813 = 1800 + 13), možemo reći, da je s broj stoljeća, koja su već prošla od narođenja Kri- stova, a n je broj godina u stoljeću, koje teče. U gornjem je primjeru s=18;n = 13) Neka bude dalje: . ostatak divizije s : 4 jednak A, .kvocijent divizije n : 4 jednak q, . ostatak divizije n : 4 jednak 0, . zadani datum mjeseca = di . broj dana, koji pripada početku mjeseca = m. O A ONE *) Das Weltall. IV. str. 63—65. 1903. 217 Ako se označi s F broj, koji pripada traženomu danu u nedjelji, onda je F jednak ostatku divizije BA+gd+b+n+d:1 za novi ili Grgurov kalendar, a ostatku divizije 5B(q+1V)+b+m+d—sl: 1 ili 6s+585(qQ+1)+0+m+d: 1 za stari ili Julijev kalendar. U obliku se jednadžbi mogu ove formule ovako napisati : res ie a SI un za novi ili Grgurov kalendar, a Palmas tem i Č ili a IV) Tr B(Q +1) -—b++m>+>+d-> s Ze) za stari ili Julijev kalendar. Uz nešto vježbe oni se računi mogu lako u glavi izvršiti, pak će svaki, tko razumije nešto algebre bez ikakih tabela moći odrediti dan koji pripada zadanomu datumu. Primjeri: 1) 4. veljače 1815. Rođendan biskupa Strossmayera. s=18;n = 15. “ Godina 1815. nije prestupna, 18 : 4 daje ostatak A =2 dakle je m = 3. 15 : 4 daje kvocijent qg = 3 Zadani je datum d = 4. a ostatak b = 3 Prema tomu je po formuli III. (Grgurov kalendar): asp erde EE Sun Ostatak = 0 = subota. Biskup Strossmayer rodio se je u subotu. 2) 19. ožujka 1818. Rođendan Preradovićev. s=18;n = 18 18:4. Am= 2 5 +4)+2+8 +19 È 18 4009 4 r=| : 7 | = 7 b= 2 = Bl ih — 18) Ostatak r = 5 četrtak. Petar Preradović rodio se je u četvrtak. 15 218 3) Car Nikolaj II. rodio se je 6/18 svibnja 1868. Julijev kalendar: 6. svibanj s= 18; n= 68 Pool = b= 0 n=id= (6 na a BREZ 205 7 a ma Ostatak = 2 = ponedjeljak. ili in leo Ostatak = 2 = ponedjeljak. Grgurov kalendar: 18. svibanj Se RS: 168 18774174, — 5,2 BOJE ai b.==:10 Da 14; 18 maja im gbe o ostatak = 2 = ponedjeljak. 4) Kalendar se je popravio dne 5. listopada 1582. Stari kalendar (Julijev): 5. listopada sb RT 82 r= E 15 +5 (20 ii +2+ AP _ 9:7; ostatak = 6 = petak. Novi kalendar (Grgurov) : 15. listopada s= 15; n= 82 15:4 A= 8 82:4 g =20 b= 2 m=0 d = lb 5:08 HM) =: 44-025 151 0. r=| : = 18:7; ostatak = 6 = petak. 219 5) 5. srpnja 1904. osnovano je društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora. = bt; n=4 iz ras [GRD Taio 4:4, gq=1 SI 7 je su: 7; b=0 m 6% db = ostatak = 3 — utorak. Društvo je hrvatskih srednjoškolskih profesora osnovano u utorak, Dr. 0. Kučera. T Ivo barun Benko. — Dne 23. prosinca 1903. umro je u slovenskoj Gorici zaslužni astronom, sin naroda hrvatskoga, Ivo barun Benko, do g. 1901. ravnatelj zvjezdarnice u Puli. Rodio se je dne 26. rujna 1851. u Karlovcu od oca, tada majora u slunjskoj krajiškoj pukovniji. a kasnije zaslužnoga generala austrijske vojske. Posvetio se pomorskoj vojničkoj službi, pa je g. 1868. već svršio nauke. Od g. 1868. do g. 1874. bio je kadet, a g. 1874. postao je pomor- skim časnikom. Želja da postane astronom dovela ga je u Gradac šta- jerski profesoru Frischaufu, kod kojega se je izobrazio za praktičnoga astronoma, pak je već g. 1883.—1884. privremeno bio preuzeo upravu zvjezdarnice u Pulju. Godine 1893. postao je korvetni kapetan i defini- tivno preuzeo ravnateljsko mjesto zvjezdarnice u Puli. Na tom je mjestu ipak samo 8 godina mogao raditi, jer ga je bolest srca već g. 1901. pri- silila, da napusti svoje mjesto, pak se je preselio u slovensku Goricu, da ondje živi u miru, ali mu nije bilo suđeno, da dugo uživa taj mir: bolest je kretala sve na gore i nakon dvije ga je godine srušila u grob. Za gotovo 20 godina svoga astronomskoga rada publicirao je dosta velik broj radova i opažanja, koji su izlazili u časopisu „Astrono- mische Nachrichten“, koji izlazi u Kielu, centralnom mjestu za astronomiju čitavoga svijeta. I u zvjezdarnici c. kr. marine u Puli razvio je zaslužan rad, makar da prilike nisu bile baš povoljne. Tu se navlastito ističe njegovo nasto- janje oko popravka meridijanskoga instrumenta i uređenja dvorane za nj. Makar da se je osoblje ove vojničke zvjezdarnice često mijenjalo, izvela je Puljska zvjezdarnica za njegove uprave lijep niz radnja, koje su nauci učinile velike i važne usluge. Potpisani nije imao sreće, da lično poznaje vrijednoga pokojnika, tek je s njim gdjekada dopisivao. |No koji su ga znali, hvale njegov otvoren i veseo značaj u velike. Bio je savršen gentlemen i uz to oduševljen za astronomiju. Narodu svomu hrvatskomu ostao je do smrti vjeran i odan sin, koji je svojim naučnim radom prodičio i njegovo ime u svijetu. Pri- like u domovini svojoj pratio je živim interesom. Neka mi bude dozvo- ljeno iznijeti ovu crticu. Kad je u veljači g. 1901. saznao, da je i hrvatski srednjoškolski đak Dolanski samostalno otkrio novu zvijezdu u Per- seju, ta ga je vijest u velike obradovala, pak me u pismu nagovarao, neka ju svakako publiciram u „Astronomische Nachrichten“, a to sam i 220 učinio (Astr. Nachr. br. 3699. od g. 1901.). „Ne će škoditi“, piše on, „ako astronomski svijet sazna, da se i u našoj domovini gdjekada svradaju oči na nebeski svod i da obuka u njoj stoji na tako visoku stepenu“. — Nepoznavajući prilike pripisivao je ovo otkriće obuci astronomije u našim srednjim školama. No mi, koji stojimo bliže, znamo, da se žalibože astro- nomiji u našim srednjim školama ni s daleka ne posvećuje ona pomnja, koja ju ide po njezinoj važnosti za obrazovanost i praktični život: naši srednjoškolski abiturijenti u opće neba gotovo ne poznaju. Bit će nužno, da se u tom nešto i u nas uradi. Da se je u Hrvatskoj otkrila nova zvijezda u Perseju, ide zasluga posvema ,Maticu Hrvatsku“ i nje- zine publikacije u tom smjeru. Neka mi bude ovom prilikom dozvoljeno ovdje spomenuti, da ju je osim tadašnjega sedmoškolca donjogradske gimnazije u Zagrebu Dolanskoga opazio nezavisno i tadašnji petoškolac u Sušaku Vinko Vrinjanin, koji je danas također već pokojnik. I za nastojanje oko ustrojenja astronomijske sekcije hrvat- skoga naravoslovnoga društva i za uređenje njegovoga astrono- mijskogaopservatorijana Popovu tornju u Zagrebu zanimao se je Ivo barun Benko veoma živo. Žalibože već nijesam dospio, da mu javim otvorenje opservatorija: smrt ga je baš u to doba pokosila. Zaslužnomu astronomu bio dičan i častan spomen i u narodu hr- vatskom, kojemu je bio vrijedan sin! Dr. Oton Kučera. Izvješće o radu ,,Hrvatske ornitološke centrale“ god. 1904. Proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji god. 1904. Obradio dr. E. Rössler. Prije nego što pređem na ob- radbu ovogodišnje (1904.) proljetne selidbe ptica, i opet moram da is- taknem neke promjene, koje sam proveo, potaknut u prvom redu po- voljnom kritikom o drugom godiš- njem izvještaju HOC. iz pera pre- časnoga gospodina J. Hegytoky-a u nAquila“ X. sv. 1903. Prva se ovaka promjena tiče geografskih koordinata, koje će se od ove godine dalje izražavati samo u cijelima i stocima stup- njeva, da se na taj način predusretne prevelikomu gubitku i vremena i prostora. Isto će se tako i visine bilježiti samo od samoga mjesta motrenja, na koje se odnose geo- grafske koordinate, a ne najniži i najviši položaj okolice, kako se to dosada često bio slučaj. Vrlo važna, pače najvažnija se promjena sastoji u orografskom raz- dijeljenju naše domovine. Dokazana je činjenica, da visina mjesta mo- trenja, t. j. vertikalna visina, do- nekle više utječe na selidbu ptica DerFrühjahrszug der Vögel in Kroa- tien und Slavonien im Jahre 1904, Bearbeitet von Dr. E. Rössler. Bevor ich zur Bearbeitung des (1904) übergehe, muß ich wieder einige heurigen Frühjahrszuges Veränderungen hervorheben, welche ich, durch die anerkennende Kritik über den zweiten Jahresbericht der HOC. aus der Feder des hochwür- digen Herrn J.Hegyfoky in „Aquila“ X. Bd. 1903 besonders dazu veran- laßt, durchgeführt habe. Die erste Veränderung betrifft die geografischen Koordinaten, wel- che von nun an nur in Ganzen und Hundertstel Graden ausgedrückt werden, um auf diese Art nicht zu viel Zeit und Raum unnütz zu ver- schwenden. Ebenso werden auch die Höhen nur der Beobachtungs- orte selbst angegeben, auf welche sich die geografischen Koordinaten beziehen und nicht die niederste und höchste Lage der Umgebung, wie dies bis jetzt oft der Fall war. Eine sehr wichtige, ja die wich- tigste Veränderung besteht in der orografischen Einteilung unseres Vaterlandes. Es ist eine erwiesene Tatsache, daß die Höhe des Be- obachtungsortes, d.h. die vertikale 16 999 nego li horizontalna udaljenost tih mjesta, po gotovo u nasim kraje- vima, gdje ova udaljenost u naj- skrajnijim točkama iznosi jedva tri stupnja širine. Zato sam poku- šao cijelu našu domovinu razdije- liti na ova tri orografska predjela: I. Zapadno visočje obuhvata po prilici županiju ličko -krbavsku i modruško-riječku. II. Srednje humlje obasiže po pri- lici županiju zagrebačku, varaždin- sku, bjelovarsko -križevačku i po- žešku. III. Istočna nizina proteže se kroz virovitičku i srijemsku župa- niju, dakle kroz istočne krajeve; a mogli bi se eventualno ovamo pri klopiti i predjeli uz cijelu Savu i Dravu. Premda se ovo razdijeljenje ne može nazvati do skrajnosti točno provedenim, moram se ipak, ba- rem za sada, na nj ograničiti, jer prvo nemamo nikada tako velik broj podataka, da bi nam bilo mo- guće još manje orografske predjele postaviti, budući da bi se podaci onda preveć rastepli, a drugo pojedine doline među gorjem ili manji gorski sklopovi u nizini ne alteriraju oso- bito u glavnom općeni rezultat, tako da se možemo takovim razdije- ljenjem posve zadovoljiti. Kao što u prošlom izvještaju, tako će se i u ovom neke vrsti točnije po zonama obraditi, samo sam se ove godine ograničio na one vrsti, koje imaju više od sto poda- taka, a kod tih će se onda u poje- dinim zonama provesti ujedno i Erhebung, einen so zu sagen grö- Beren Einfluß auf den Vogelzug: ausübt als die horizontale Entfer- nung der Orte, speziell in unseren Gegenden, wo diese Entfernung bei den entferntesten Punkten kaum drei Breitegrade beträgt. Deshalb versuchte ich unser ganzes Vater- land in folgende drei orografische Gebiete einzuteilen : I. Das westliche Hochland um- faßt beiläufig die Komitate Lika- Krbava und Modrus-Rijeka. II. Das mittlere Hügelland bei- läufig die Komitate Zagreb, Va- raždin, Bjelovar-Križevci und Po- žega. III. Das östliche Tiefland er- streckt sich durch die Komitate Virovitica und Srijem ; hieher könnte man eventuell auch die Gegenden. längs der ganzen Save und Drau einbeziehen. Obzwar man diese Einteilung: nicht bis zur Vollkommenheit genau durchgeführt nennen kann, so muß: ich mich doch, wenigstens vorläufig, darauf beschränken, denn erstens haben wir nie eine so große Anzahl von Daten, dab es uns möglich noch orografische aufzustellen, weil sonst. die Daten zu zersplittert würden, und zweitens alterieren einzelne Täler im Gebirge oder kleinere Gebirgsstöcke in der Ebene im großen Ganzen das allgemeine Resultat nicht besonders, so daß wir uns mit dieser Einteilung ganz. zufrieden geben können. Wie im vorjährigen Berichte, so werden auch in diesem einige: Arten genauer nach Zonen bear- beitet werden, nur beschränkte ich mich heuer auf jene Arten, welche mehr als hundert Daten haben, und bei diesem wird dann auch in den wäre kleinere (Gebiete stark orografsko razdijeljenje, te proraču- nati selidbena formula za pojedine kulmina- cije. Kod vrsti pako, koje imaju manje od sto, ali ipak još uvijek dosta velik broj podataka, proraču- orografske predjele uz nat će se barem kulminacije, a kod nekih i formule pojedinih orograf- skih predjela. Napokon ću kod ovogodišnje obradbe, koliko mi bude moguće, što veću pažnju posvećivati utjecaju meteoroloških odnošaja na selidbu, koji je također bez sumnje jako velik, te ga osobito pokušati kod obradbe po zonama dovodi u svezu s pojavom selidbe pojedinih vrsti ptica. Latinskim imenima ptica dodao sam ove godine također hrvatska i njemačka. 223 einzelnen Zonen die orografische Einteilung durchgeführt und die Zugsformel für die einzelnen oro- grafischen Gebiete nebst den Kul- minationen berechnet werden. Bei jenen Arten aber, welche weniger als hundert, aber dennoch noch im- mer eine genug große Anzahl von Daten haben, werden wenigstens die Kulminationen aufgestellt wer- den und bei einigen auch die For- meln der einzelnen orografischen Gebiete. Endlich werde ich bei der heu- rigen Bearbeitung, insofern es mir möglich sein wird, eine je größere Aufmerksamkeit dem Einflusse der meteorologischen Verhältnisse auf den Zug widmen, der ohne Zweifel auch sehr groß ist, und ihn beson- ders bei der Bearbeitung nach Zo- nen mit dem Phänomen des Zuges der einzelnen Vogelarten in Zusam- menhang zu bringen suchen. Den lateinischen Namen der Vögel fügte ich heuer auch noch die kroatischen und deutschen bei. Imena motriteljainjihovih mjesta motrenja u proljecu god. 1904. Die Namen der Beobachter und ihrer Beobachtungsorte im Früh- jahre 1904. a) Privatni motritelji. — Private Beobachter. Anastasijević M. — Vinkovci, Petrovaradin. Antolić P. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Dežanovac. August Stj. — učitelj — Lehrer — Blagorodovao. Barač M. — tehn. ravnatelj rafinerije petroleja — techn. Direktor der Petroleumraffinerie — Rijeka. Belamarić Š. — kr. kot. šumar — kgl. Bezirkstörster — Bednja. Bobinac I. — učitelj — Lehrer — Jamarica. Bogunović P. — učitelj — Lehrer — Zrmanja. Böhm A. — Ruma. Buhnjar P. — lugar — Forstwart — Kajgana. Budimčić A. — lugar — Forstwart — Obrež. Canki Stj. — učitelj — Lehrer — Novo Mjesto. Čačić I. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Trnovac. Černe M. — učitelj — Lehrer — Otrovanae. Daräny F. — Slokovec, Kraljevac. Delić P. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Plitvice. Feigl B. — kr. nadlugar — kgl. Oberforstwart — Planina. Gabrilovac I. — učitelj — Lehrer — Slav. Stupnik. Gašić Đ. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Komletinci. Gollner H. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Rača. Grospić E. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Sv. Rok. Harapin A. — učitelj — Lehrer — Novi. Hegedić I. — učitelj — Lehrer — Petrovaradin. Jovanovac I. — lugar — Forstwart — Morović. Jovanović I. — lugar — Forstwart — Kupinovo, Ašanje. Kadić I. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Soljani. Kasaj I. — opć. upravitelj — Gemeindevorstand — Sokolovac. Kelšin I. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Ivanić Grad. Kesue A. — učitelj — Lehrer — Cirkvenica. Koch K. — učiteljica — Lehrerin — Odra. Korda B. — Prkovci. Lepušić M. — kr. kot. šumar — kgl. Bezirkstörster — Čavle, Krasice. Lukić L. — učitelj — Lehrer — Klakar. Magdić I. — lugar — Forstwart — Gredarkosa. Marek M. — profesor — Protessor — Gaboš, Privlaka, Vinkovci. Matinac I. — kr. nadlugar — kgl. Obertorstwart — Podgajci. Mažuran Đ. — kr. lugar. — kgl. Forstwart — Crni Dabar. Melvinger F. — učitelj — Lehrer — Novi Banovci, Mesić I. — učitelj — Lehrer — Lovinac. Mifka K. — šumar -— Förster — Harkanovci. Milojević D. — učitelj — Lehrer — Bruvno. Mlinarić M. — Tomašića. Nikšić I. — lugar — Forstwart Jasenak. Ožegović I. bar. — Bela. Papeš I. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Oraovae. Pustaić I. — lugar — Forstwart — Kaniža. Rac M. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Ivanić Kloštar. Rakoš F. — lugar — Forstwart — Dražica, Hercegovac, Ladislav, Palešnik, "Trnovitica. Ribar P. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Vojnić: Rössler E. dr. — Bistra, Osijek, Zagreb. Strossmajer A. — Rajevo selo. Šajnović N. — lugar — Forstwart — Privlaka. Šimec Stj. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Rovišće, Simić P. — lugar — Forstwart — StriZivojna. Simunčić A. — lugar — Forstwart — Trnava. Skorić I. — lugar — Forstwart — Baljevac. Šubat I. — Sv. Ivan Žabno. Suveljak E. — upraviteij škole — Leiter der Schule — Staro Pe- trovo selo. 1 Tepavec 8. — lugar — Forstwart — Slušnica. Tomac I, — kr. lugar — kgl. Forstwart — Popovac. Trputac P. — lovonadziratelj — Jagdaufseher — Kaniška Iva. Trupac A. — lugar — Forstwart — Jasenak. Turkalj I. — kr. lugar — kgl. Forstwart — Jasenak. Verić A. — lugar — Forstwart — Vrbanja. Vojnović I. S. — učitelj — Lehrer — Mazin. Vuković A. — nadlugar — Oberforstwart — Otok. Vuković P. — kr. nadšumar — kgl. Oberförster — Ljeskovac plit- vički, Zaborsko. Zmaić M. — lugar — Forstwart — Glinica. Žarković Ž. — Kupinovo. Živković A. — učitelj — Lehrer —Jaruge. b) Imovne općine. — Vermögensgemeinden. I. Bansha imovna općina. — |. Banalvermögensgemeinde. Sumarko-gospodarstveni ured — Forst- und landwirtschaftlieches Amt — Glina. Lugari — Forstwarte: Bartolié I. — Hader. Milinovié A. — Glina. Bjelos R. — Lasinja. Mrkobrad S. — G. Sjeničak. Borota A. — Mokrice. Pavlović N. — Kirin. Bulat M. — Kirin. Pavlović P. — D. Trstenica. Dodoš A. Novo Selišće. Radujković I. — Kozarac. Drvodelić M. — Taborište. Rajak — Selnica. Fabijanac I. — Glina. Simić I. — Pecki. Janjanin V. — Boturi. Turopoljaa Stj. — Stankovac. Manojlović M. — G. Sjeničak. Zagorac P. — Farkašić. II. Banska imovna općina. — Il. Banalvermögensgemeinde. Sumarsko-gospodarstveni ured — Forst- und lan.lwirtschaftliches Amt — Petrinja. Lugari — Forstwarte : Cvitanović P. — Mačkovo selo. Mrazovac I. — vrtljar — Gärt- Gojsavić S. — Mošćenica. ner — Budičina. Karavidić I. — Mečenčani. Brodska imovna općina — Broder Vermögensgemeinde. Kot. Sumarije — Bezirksförstereien: Cerna. Lugari — Forstwarte: Blaževac G. — Retkovci. Korda B. — Prkovci. Carević F. — Babina Greda. Vincetić B. — Cerna. Dekanić L. — Prkovci. Vincić M. — Cerna. Dretvie M. — Cerna. Žabarović I. — Babina Greda. 226 8 Kaptol. Dumengjić A. — šumar — Förster — Kaptol. Otok. Lugari — Forstwarte: Blaževac I. — Otok. Mikinac M. — Privlaka. Čordašić Đ. — Orolik. Parašilovac A. — Županja. Damjanović Stj. — Otok. Špolar A. — nadlugar — Ober- Galović F. — Slakovci. forstwart — Komletinci. Kadić M. — Abševci. Vujković M. — Gjeletovci. Katušić I. — Podgrađe. Živković M. — Gradište. Rajevo selo. Lugari — Forstwarte: Alekšić M. — Rajevo selo. Poletilović D. — Bošnjaci. Antolović I. — Soljani. Strepački L. — Drenovci. Benić I. — Vrbanja. Strepački V. — Bošnjaci. Bubalović M. — Gunja. Šeštić V. — Drenovci. Ljubičić I. — Račinovci. Varnica 1. — Bošnjaci. Mihić T. — Vrbanja. Verić A. — Vrbanja. Mirković Š. — Rajevo selo. Vladisavljević L. — Račinovci. Pelrović A. — Rajevo selo. Gjurgjevačka imovna općna — Gjurgjevac-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarije — Bezirksförstereien: Bjelovar. Lugari — Forstwarte. Pavić — Kupinovo. Vlahović — Vel. Trojstvo. Popečan — Ciglena. Gradiška imovna općina — Gradiska-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarije — Bezirksförstereien: Nova Gradiška. Lugari — Forstwarte: Beslić I. — Gorice. Macasevic P. — (tornji Varoš. Bulić 0. — Rogolje. Majanović B. — Tisovac. Dragnić I. — Ratkovac. Mandić L. — Cage. Dragnić T. — Ratkovac. Matošević Stj. — Kovačevac. Dokuzović M. — Mačkovac. Skakalo K. — Dolina. Elbetović M. — Vrbje. Šimunović I. — Adžamovci. Lalić M. — Mašić. Vukelić A. — Novi Varoš. Novska. Novska. Orijovac. Lugari — Forstwarte: Čeović F. — Andrijevci. Fiic M. — Bučje. Lagotić S. — Vrbova. Kovačević B. — Sibinj. Pustaić I. — Kaniža. Rokić M. — Davor. Sagovac Đ. — Seoci. Križevačka imovna općina — Križevac-er Vermögensgemeinde. Sumarsko-gospodarstveni ured — Forst- und landwirtschaftliches Amt — Bjelovar. Lugari — Forstwarte: Bolić J. — Vel. Česma. Božić F. — Šumećani. Bubnjar P. — Kajgana. Budiselić M. — Sv. Ivan Žabno. Cetina M. — Vel. Jantar. Dević Stj. — Marča. Diak J. — Marča. Farkaš M. — Garešnica. Gjurgjek M. — Pašijan. Grabić St. — Prgomelje. Humljan M. — Disnik. Kezele I. — Vel. Pijesak. Klisurić I. — Hagen). Korenić L. — Vukovje. Marić D. — Čazma. Marković J. — Brezovljani. Melinac P. — Sv. Petar. Plantek Stj. — Čemernica. Popović A. — Lužanjak. Popović P. — Palančani. Predragović T. — Bolč. Rakoš M. — Komuševec. Rajšić L. — Glogovnica. Rajšić P. — Bosiljevo. Švajgović M. — Podgorci. Tomić M. — Žabjak. Tuškanac S. — Čajire. Kot. sumarije — Bezirksforstereien : Bjelovar. Lugari — Forstwarte: Kemenović V. — Kraljevac. Rakoš F. — Hercegovac. Garešnica. Lugari — Forstwarte: Gjuričić F. — Sv. Petar. Ivek A. — Bedenik. Kanugović St. — Garešnica. Kelin Stj. — Vel. Zdenci. Knežević A. — Brinjani. Plećaš N. — Stupovača. Simunčić A. — Trnava. Trputac I. — Kaniška Iva. Ivanić= Kloštar. Lugar — Forstwart: Sugović St. — Ivanić Kloštar. Ogulinska imovna općina — Ogulin-er Vermögensgemeinde. Sumarsko-gospodarstveni ured — Forst- und landwirtschaftliehes Amt — Ogulin. Lugari — Forstwarte: Biljan F. — Krivi Put. Kusić S. — nadlugar — Ober- Blaževac J. — Javorje. forstwart — Hroljin. Butovac P. — Zalipnik. Mamula Đ. — Gomirje, Krčevine Mamula I. — Gomirje. Prpić P. — Krivi Put. Mataija A. — Breze, Pećine. Stipetić J. — nadlugar — Ober- Nikšić J. — Jasenak. forstwart — Ogulin. Novačić M. — Žnidovae. Tomas I. — Vitunj. Plivelić D. — Oštarije. Vignjević M. — Vujnović selo. Otočka imovna općina — Otočac-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarije — Bezirksförsterein : Korenica. Lugari — Forstwarte: Delić D. — Mrsinj. Rajković St. — Krbavica. Ilić F. Mihaljevac. Šimić N. — Šalamunić, Jergović I. — Kapela. Šimunić N. Ljubovo. Murgić F. — Bunić. Štulić J. — Frkašić. Pražić L. — Vel. Plješivica. Krasno. Lugari — Forstwarte: Delić I. — Kosinj. Prpić N. — Švica. Devčić I. — Krasno. Šopp T. — Prigna. Otočac. Adamek L. — šumar — Förster — Otočac. Perušić. Perušić. Sinac. Sinac. Zavalje. Lugari — Forstwarte: Drakulić M. — Priboj. Repac M. — Zavalje. Dujmović I. — Skočaj. Škorić I. — Baljevac. Kolaković P. — Željava. Petrovaradinska imovna općina — Petrovaradin-er Vermögensgemeinde, Kot. Sumarije — Bezirksforsterein: Morović. Lugari — Forstwarte: Kavedžić M. — Adaševci. Simovljević V. — Ilinci. Lozjanin M. — Morović. Soié M. — Adaševci. Negovanović P. — Radanovei. Todorović S. — Naprečava. Ogar. Lugari — Forstwarte : Jovanović G. — Ogar. Molović P. — Platićevo. Kovačević Ž. —- Ogar. Popović Ž. — Tovarnik. Miljašević St. — Tovarnik. Purić P. — Grabovei. Slunjska imovna općina — Slunj-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarija — Bezirksforsteret : Vališselo. Lugari — Forstwarte: Mišković S. — Radovica. Pauli I. — Gojkovac. c) Kr. kotarske oblasti — Kgl. Bezirksämter. Bjelovar. Božić G. — lugar — Forstwart — Fuka. Goliner H. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Rača. Tamlarić Đ. — lugar — Forstwart — Vel. Trojstvo. Vychodil A. — profesor — Professor — Mosti. Dvor. Banjanac P. — Žirovac. Živković I. — Dvor. Vucié P. — Divusa. Gjurgjevac. Farkas L. pl. — Ferdinandovac. Posavec Stj. — Podr. Sesvete. Ferega Đ. — Kloštar. Signjar Stj. — Virje. Jilk S. — Gjurgjevac. Trbuljak I. — Molve. Koprivnica. Poglavvrstva općina — Gemeindevorstehungen: Drnje. Hlebine. Korenica. Ljubović G. — Petrovo selo ličko. = Blagović M. — Zavalje. Krapina. Bakliža I. — učitelj — Lehrer — Sv. Križ. Fristački F. — ravn. učitelj — dir. Lehrer — Konoba. Leppće F. — učitelj — Lehrer — Zabok. Saćec Vj. — učitelj Lehrer — Gjurmanec. Sivoš T. — učitelj — Lehrer — Radoboj. Smit E. — kot. predstojnik — Bezirksvorstand — Krapina. Slatina. Jagodié A. — Vočin. Zužek I. — lugar — Forstwart — Mikleuš. Vukovar. Matizović D. — šumar — Fčrster — Vukovar. 930 d) Poglavarstva upravnih općina — Vorstehungen der Verwaltungs- gemeinden. Gračac. Sušec M. — Gračac. Ogulin. Sabljak — nadlugar — Oberforstwart — Ogulin. Zrmanja. Jokić P. — Zrmanja. e) Kr. nadzorništvo za pošumljenje Krša — Kgl. Karstaufforstungs- Inspektorat — Senj. Senj. f) Kr. šumarije — Kgl. Forstiimter. Brlog. Lugari — Forstwarte: Banić J. — Krasno. Rukavina N. — Vlaško Polje. Krajušević — Melnice. Vukelić A. — Tuževac. Maras I. — Kuterevo. Draganec. Bolč, Cerina, Dolnji Sarampov, Draganec, Fuka, Johovac, Sišćani, S o . . ,vr rv vr pi Staro selo, Sirinci, Vezišće, Vukšinac. Fužine. Lugari — Forstwarte: Berger A. — Fužine. Pavlić I. — Lič, Javorje. Fürle I. — Lič. Polić I. — Mrzla Vodica. Golik M. — Vrata. Švob M. — nadlugar — Ober- Milošević S. — nadlugar — forstwart Jelenje. Oberforstwart — Lič. Glina. Lugari — Forstwarte: Badrić — Klasnić. Janjanin P. — Kobiljak. Crevar R. — Hajtić. Komlenović A. — Cavlovica. Čučković P. — Staro selo. Wrga P. — Bojna. Dokmanović Đ. — Mali Gradac. Ivanovo selo. Ivanovo selo, Mala Barna, Vel. Peratovica. Ivanska. Berek, Bršljanica, Ivanska, Kostanjevac, Mikleuš, Pobjenik, Podgarić, Popovac, Samarica, Šimljanik, Suhaja, Šimljanica, Vrtljinska. 231 Jamina (Morović). Lugari — Forstwarte: Blaževac L. — Franjina Koliba. Ognjanović 1. — Morović, Konrad I. — Debrinja. Panić Ž. — Morović. Lukačević M. Jamina. Pupić K. — Strošinci. Jasenak. Jasenak. e Jasenovac. Lugari — Forstwarte : Gatar S. — Živaja. Rokić V. — Jasenovac. Gosain A. — Jasenovac. Trivunčić I. — Puska. Gyuresek I. — Crkveni Bok. Vrsajko Đ. — Cerovljani. Kos T. — Bumbekovača. Kalje. Lugari — Forstwarte: Grdošić M. — Javor. Kleščić M. — Petričko selo. 'Heraković I. — Novo selo. Mušnjak N. — Stojdraga. Heraković P. — Sošice. Karlobag. Lugari —- Forstwarte: Mažuran I. — Crni Dabar. Vukušić B. — Pejakuša. Sladić 1. — Kućište. Kosinj. Lugari — Forstwarte: Dugandžija N. — Dolnje Pa- Šakić M. — Štirovača. zarište. Vukusić — Mirevo. Habel Vj. — Dolnje Pazarište. Župan A. — Dolnje Pazarište. Lipovljani. Lugari — Forstwarte : Čandjek I. — Kraljeva Velika. Papučić — Lonja. Jerković M. — Jamarica. Stojanović F. — Subotska. Lukačević I. — nadlugar — Stojanović I. — Piljenice. ‘Oberforstwart — Puska. Vaistina M. — Kraljeva Velika Morović. Lugari — Forstwarte: Babić F. — Batrovci. Rukovansky P. — Lipovac. Babić I. — Lipovac. Senić R. — nadlugar — Ober- Jovanovac I. — Morović. forstwart — Morović. Rukovansky J. — nadlugar — Oberforstwart — Lipovac. Mrkopalj. Mrkopalj. 232 Nijemci. Lugari — Forstwarte: Gašić Đ. — Komletinci. Gopić A. — nadlugar — Ober- torstwart — Nijemci. Makarević I. — Nijemci. Philips Đ. — Spacva. Stefanović V. — Komletinci. Vuković A. — nadlugar — Ober- forstwart — Otok. - Nova Gradiška. Nova Gradiška. Novi. Lugari — Forstwarte: Balen F. — Krivi Put Mišćević St. — Alan. Cvitković I. — Alan. Zwickelsdorfer — šumar — För- Hapan I. — Škalić. ster — Novi. Jurčić I. — Drežnica. Ogulin. Lugari — Forstwarte: Begović D. — Gomirje. Mamula G. — Musulinski Potok. Dragišić M. — nadlugar — Pavlić I. — Musulinski Potok. Oberforstwart — Tisovac. Pintar F. — Vrbovsko. Franjković Đ. — Krakar. Štiglić M. — Gomirje. Kalain F. — Debeli Lug. Pitomača. Lugari — Forstwarte. Grković D. — Kozarevac. Mikec I. — Brzaja. Miljus D. — Grabovnica. Pozgaj I. — Zrinjska. Razer F. — Bedenicka. Sučević St. — Storgina Greda. Tišljar F. — Storgina Greda. Ravna Gora. Ravna Gora. Rujevac. Lugari — Forstwarte: Adamović I. — Žirovac. Stambolija M. — Gvozdansko. Lotina D. — Ljeskovac. Vujanović D. — Majdan. Obradović M. — Bešlinac. Vuruna R. — Kosna. Sokolovac. Hajdu R. pl. — Sokolovac. Vojnić. Steller E. — šumar — Förster — Vojnić. Vranovina. Melcsiczky P. pl. — šumar — Förster — Topusko, Vranovina, Vr- ginmost. 233 Vrbanja. Lugari — Forstwarte: Benaković A. — Vrbanja. . Nikolić S. — Soljani. HGlzi Stj. — Vrbanja. Szabo L. — Vrbanja. Kadić I. — Soljani. Zihorsky A. — nadlugar — Ober- Matinac I. — Podgajci. forstwart — Vrbanja. Mikinac M. — Drenovci. Županja. Lugari — Forstwarte: Penlić S. — Bošnjaci. Petković G. — nadlugar — Ober- forstwart — Otok. Drakulić 1. — Bosnjaci. Mušić L. — Županja. Novoselac P. — Bošnjaci. Oršolić Đ. -—— Bošnjaci. Mjesta motrenja u proljeću god. 1904. Die Beobachtungsorte im Frühjahre 1904. XLIV. zona. — XLIV. Zone. Između 44°—44° 30' sjev. Sir. — Zwischen 44°—44° 30‘ n. B. Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitav ' = E 44:35" sjev. šir. — n. B. Lika-Krl Sv. Ro (6 88920 ist. duž. — 6. L. DN FRS 591 i » m Re) ; SA 35° ” n „ ” a A A-2000 Gračac 562 ma . ee Ara Pr 3301" 31 ” NAR di 44400 Bruvno 01 33.550 POLIA PJENA na S ” 1 ” 77 44-459 es Mazin 837 39.630 : o S 3 si A 44-209 x = » ”» vm Zrmanja 299 33.710 e ta XLJVa. zona. — XLIVa. Zone. Između 44° 30'—45. sjev. Sir. — Zwischen 44° 30'—45% n. B. Visina u metrima Höhe in Metern 44:65° sjev. šir. — n. B. Zupanija — Komitat Ban N eRBB) 29 32560 ist. duž. — è. L. nn P 44:80" 1 1 ” , Trnovac 401 30.580 SR Sus: È e 2 44:60° bh) ” no Prizna 58 i N 32:63" n ” an È Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitat 44:90% sjev. Sir. — n. B. ? Tuževac 953 39.410 ist. duž. — 6. L. Lika-Krbava g È : 44:65 3 „ 217 Krčevina 11791: dopao a 3% pje „ n 4960 5, % a Melnice 606 39.680 ” 1 E » » n 5 7 44:58" ” 1 no» Pej akuša 138 32-689 si h Werk ” ” a 44:550 ” ” nt Kućište 666 39.750 ” » ara ” ” bh se Vlaško Polj Ga so o aa NI 'lasko Polje di 9.78 ; & J SD RN ie wo ; di 2 E 44:82° ch) ” 19.499 Kuterevo 4(6 32810 ” » "A » ” Eh I . ro 44:56" ” th) ” ” Crni Dabar ovo Mo: go” “mu vr rn n n ui È 44:86" ” ” DEN Svica 452 8288". , 3 ore ” ”» 1 44:65 ” 2 aa 27 Doljnje Pazarište 603 32.860 , „ PARI » o > 44:86" ” 1 n» 2 Otočac 459 39.900 Ba Nee n ” 41005, » min Mirevo 498 39.980 ACE aid) » ” 44700 1 bh) ETICI) Stirovača 498 39.980 Agi n ” ” ” 2 de È; AA-TIO ” 3) MN Kosinj 503 39.940 È ; : ” ” 9 7 mre a 4 5: > A O no» Sinac 462 39.990 ” » ek bb) ” Te ver ae 44.649 ” bi 1 ” Perušić BODA BOSE s dje ze „ » 4 44:61 ” ” ” ” Ljubovo boka Saona 4 8 Sada » » 44:98" 1 ” ” ” v so Zaborsko EMEA: s gi: ia Mače: Modrus-Rijeka, 44:90° „ " non Plitvice 677 33:260° , |, u ” 2 Ljeskovac 44859, „ mok : plitvički 663 38980, „ ne Lika-Krbava. K ei 44010 ” ” ” ” Krbavica 657 83328. , , ela n ” MATO" ak non Mrsinj 794 838-800 ”» ” Visina u metrima Höhe in Metern 44:65° sjev. šir. — Šalamunić 636 Bunić 658 Priboj 673 Kapela 720 Petrovo selo ličko 369 Mihaljevac 662 Tuk 700 Zeljava 394 Velika Plješivica 1649 Baljevac 364 Frkašić 644 Zavalje 423 Skočaj 406 Oraovac 591 Rajevo selo 85 Podgajci 85 Drenovei 87 Gunja 80 Soljani 83 Vrbanja 87 Račinovci 80 Strošinci 83 33'300 44689 933:319 44:850 33349 44:81" 33.350 44:87 33:37 44760 39:38" 44.400 33'380 44:89 39990 44.790 39:40 44 820 35439 44:00 di 460 44.780 39'000% 44:75° 33:550 44-539 33'609 44-870 36:38 44-900 36:46° 44.890 36:56° 44-830 36:580 44:890 36:580 44:980% 36:60% 44:810 36:630 44:88" 36:69% ist . duž. — 235 Zupanija — Komitat Lika-Krbava 236 Visina u metrima ” .. .. ” Höhe in Metern Zupanija — Komitat ja È _ 4486" sjev. šir. — n. B. Ga Franjina Koliba 85 seco ist. duž. — 6. L Srijem T TE 85 44:87 ” ” ”» CI BR S 36: 66° ” ” 3 h Be. 1 VE a Radanovei 85 96.660 RR i DI Bl 16 82 44:81" 79 ” ” ” atićevo SE GERILA BR naja 3 44-760 BAT Grabovei 81 a le PER > ON bc Rag S bane e . ro 44:81" ” ” 3 Tovarnik 8 97.609 : A: 44:30" I ar TJ a e n VE PAO E: ZVE 44139 ST Obrež 84 Bun kao 1 57639 .. +. ” 11 440°, Kupinovo 78 Si Hrana pos, DE I SKILE >. 8), DART 44750 3 duca: o. KL RE Ašanja 80 37-730 XLV. zona. — XLV. Zone. Između 45%—45% 30' sjev. šir. — Zwischen 45°—45° 30' n. B. Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitat Rijeka (Fi 3 45'33° sjev. šir. — n. B. ERO) 32:10° ist. duž. — è, L 45380 ,, SAL mr Jelenje 326 =; 110 ac kesa Modruš-Rijeka. 1 RR Hin Pećine 206 rc Pa 5 sì u n ” all 1 45:35° ” n TINA Cavle 310 PN o IA Er È 7 45:30% "as io 9 9) và) ” Lira 2 Krasica 3 82210. pa » , 9370 ” Mrzla vodica 859 da : # i : M A A 45:18" È k x ca 9 u 1 ” bh] ) È Cirkvenica 12 32350. , Ko: , n : 45:30% F % ” tà) tà] ” užine 132 39380, |, spira n ” ič 45:28" n ” li Lie 726 32-380 = kn A bi) „ 237 Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitat 45:31° sjev. Sir. — n. B Vrata UN a ee Li Modruš-Rijeka Novi (Vinodol) 8 DI ; 3 i Di si n ‚403 Delnice 698 SL | È ; i n X 45:310 Mrkopalj 824 3201 ; : n È È 5 Zalipnik 696 99.580 i È : 5 È a a Breze 904 o ; ž < ; ; a Javorje 822 a 5 A 3 È "i 2 Men Be RE Ange Lila Krbava Ravna Gora 194 Sr N î X i Modruš-Rijeka Krivi Put 921 e i > A 7 Lika-Krbava Jasenak 628 ER ; 5 i di Modruš-Rijeka. Krakar 463 A di n e > Gad START AR E RA I EA Wi Moi bii È ALOE Debeli Lug 531 are, tette Hai RS i qui oo ne” Škalić u NA o Lika-Krbava Tisovae 685 = i a i i : Modruš-Rijeka. Gomirje ER a Žnidovac 677 Gr N È i A ”» ” Musulinski Potok 588 toa ta i ; M È Vitunj 345 nt mero Bar 5 N a Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitat Heli 401 45,2% sjev. šir. — n. B. Modruš Rijek rei 1 30-850 ist. duž. — è. L. Modruš-Bijeka - 208 4526° „ ” Nom Ogulin 323 32.880 PI È tà) 2 Ek] n a Sue ju Oštarije N M N: CS 2 n mi n 45746991) nik Mrzlo Polje 119. 33.160 at 4 Zagreb » bb N » RR: 10 A eo nn ; SODI MEI Beh s 45:15 Komletinei Sl. Sn) nn non 36:61" ” 1 ” s 2 451220 Slakovei 104 ra Rn no» 20010 A hin ” : 45210 , Orolik 106 puella nu a: 3 E (5% 1,9) g DER 45:35° Vukovar 108 N „on È 36:66 7) ” >} ” 45170, sik Gjeletovci 83 5 dor 5 È SO) RIA A AN " 2 3 45140 „ Nijemei 90 i Pa mon i BALON Mar S 45:10 77, Podgrade 86 Bod EN non \ 36 in ” ” no] i 45:08 5 4 Spaćva 77 ma) mu 3671° ,, » mm 4 : : 45:19 ; Novi Banovei 99 36.730 n ” ” hr + ( 1 ” ibi ” 4507 Absevei 85 i mo nm | 36.730 } M SA » 4508 „ "el ”» m Naprečava 80 36-180 b 243 Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitat SA 45119 sjev. šir. — n. B. dI ee 84 3678 ist. duž. — è. L. Srijem 45:05 „ Batrovei 84 3680 REN Serna n » non 45:26° Li 116 5 » 11 1 79 > ipovac 36800, | Kin): 45:50" Mor Ti 85 i ” n mea A orović 3689, 5 AD > Adaševci I e la ESA | Sn 308980 E we n OSSO 45130 n n» PC) (Tebrinja 100 Sa Be 3; 45° non Ruma 111 97.480 A 4 i i N ; ADI en SIONE Petrovaradin 18 97.550 SI XLVa. zona. — XLVa. Zone. Izmedu 45° 30'460 sjev. šir. — Zwischen 45° 30'—46° n. B. Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitat o 45:60° sjev. šir. — n. B. er. Milanov Vrh 1004 N oso jet duž av Modrus-Rijeka 45:81" x 5 : Krasno 114 99780 i i È Ä Lika-Krbava i 45159 si Sošice 582 ia : i a i Zagreb 45:76° Petričko selo 619 a: ER FR | x 33:12° 79 ” 7) 7) È 45.76 Kalje 564 PEN Ka * A SV: Toten 568 eh ” 1 Bon È NB PAZE M ra aj. ovo selo 805 > SEM #1 si 45:830 Stojdraga 520 Se SENI porti J 3 33:28) 2 n 7) ta) 2 Sai 45:98), n Re) sadi Kraljevec 161° 33.980 ROSS Dry Varazdin + 45:90° ” n» aes : Bistra 144 n. Re kia Zagreb 25} 0 Lasinja 145. 383.590 È X 2 Re ” Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitat X mi 10 45:75° sjev. šir. — n. B. Stupnik 119 33540 ist. duž. — è. L, PENAL MNE | 45850. RA RESTO Sestine 219 33:610 ” ; ” ” 2 a 45:81 4 . . 3 Zagreb (Agram) 135 33.640 ) è i ; » et ER VINO Kaaa Odra 114 33-660 d i i ” 39 » 23 ” 6 451910 2 ” „9 Planine 330 ER I kN ” N ] . 119 45810 ” ” ” ” belnica e 33:80 Sen EN n HOO i a ne Kobre M e gh i 45:96° o) 3 3 3 Sv. Ivan Zelina 204 a i : a 2 ” . 45:90" 1 2 en Novo Mjesto 152 335, „ Be „ Lie Arno MENA NZ : Mesa ANA Ivanić Grad 103 34060 1. io Bjelovar-Križevci dk ME U ae Dolnji Sarampov 96 34069: Li BE ” „ WIEN $ AKO un ia Au Ivanić-Kloštar 159 3408 0, sli BA si = 4570" ” m Neri Caginec 111 Base iti N > ” M u a a Bešlinac 149 ao pe Zagreb 569° AAA : zik če WON Johovec 100 ER a o zoki: Bjelovar-Križevci 34:13 n n 270) Marča a N 34-140 4 a red ” » x NE Su Angie ” ” nun Sumećani 173 34160, Hr » ” Vezišće 1 EN 34:18 2 1 N ” “ ju 45:88 n » nn» Fuka 126 34-209 # \ PIRA 2 » x . 45710 ” ”» ” N Palančani 114 34200, „ prona ”» ” DE 45:68" ” ” ma Veliki Jantak 102 34230, |, Mer: ” ” en 45730 , Bosiljevo 164 24.090 ar RR n n Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitat i 45770 sjev. šir. — n. B. elovar-Krifevei Cerina 121 SUOZI ist gaža Bjelovar-Križevci 400. E Hagenj 181 34940 aa RR n » ao n 45:940 » n Idi n Brezovljani 151 34:940 ”» „ ” ” 1 bal : 5 45:04" ” » » m Sveti Ivan Zabno 181 34.060 a n - 2 75) bh] ” Vukšir 45:85 ” ” ee ukšinec 124 34.960 ”» È tà] 1 1 ” ee ARCA ago) Cazma 144 34-960 FE a „ ” 3) ” mesna 45:70 in a Pobjenik 143 34-970 n pe N g 2 1 21 2 Au tl Nare Vrtljinska 13 2400 x La Li 2 € ob] ” 33 1 AO ke it Suhaja 169 34-990 ) : x i a pa 45:18" 5 AS Komuševec 158 24.09 2 Sa n Pa bi N N ” 1:19 0 CO VANI BRIT A Draganec 158 en PA Kada 2 ” È 2 2 ” 11 2 A eri Grabovnica 140 34310 ; a ” ” ” ” 1 ” Re”, 45:81" ; e Sišćani 120 3 nr a: N ” » N 1 2) ” 45'900 o. Be E 45:81" Se Staro Selo 110 3 En en vn ” ” ‘ ” n N ” ea S SRE ra žad Rovišće 139 34: = MALEN gr ” n ” ” 7) 7) +850 Velika Česma 112 Se nm non ” n 11 »” ” ” 7 1: 45:93" » » n» Zabjak 125 34-40 E 2 ši , , Kralj PJE oni an Mpi ” ” aljevac 143 34.400 TRE bea 45:88° ” , Prgomelje 118 84.400 ; - E , n ”» 45700 3 iSamarica 181 94.490 È A i; \ n ” 45:63" Podgarić 195 94.450 a ri 7 m SL 246 Visina u metrima Höhe in Metern : Županija — Komitat Luzanjak 144 Er ER Nei br m a Bjelovar-Križevci 5:669 Šimljanik 158 a Re Tai A È ; x Asa A DEE Cajire 191 34459 È i Dr n Da Podgörei i Te a SET! Trek ba DR n 7 A Brinjani i a AO n La AOL O en Berek 136 34490 ma ira 5 e Stupovača 166 en = 4 È È a si Bjelovar 185 ri Kane AR Simljanica 156 i a Pi A 5 » Bršljanica 167 mm O Fiss ; » a js a DI ge Dišnik en RA e ha ; ! Vukovje 144 a Ki Sea : Kostanjevac 162 RER USER a » ” Denon I," SI 3 N 2 e È Kupinovac 208 sho Ù a t 4 ” ” Raid Iva dB gig I a ' 3 a i BI x; Veliko Trojstvo 159 un i 4 , 3 » = ce 45:63 Pasijan 151 3450» ; È È d n ” 5:86) Ciglena Te : » KA 45:68% Trnovitica 141 = i i 3 i » ” Garešnica 130 ini ya. n n 34:61" ” n ” » Visina u metrima Höhe in Metern Raca Kajgana Palesnik Tomašica Ladislav Hercegovac Bedenik Blagorodovac Trnava Bedenička Dežanovac Veliki Zdenci Kozarevac Dražica Velika Barna Zrinjska Brzaja Kloštar Otrovanec Ivanovo selo Mala Barna 131 171 Velika Peratovica 223 45:80% sjev. šir. — n. B. ist. duž. — 6. L. 34:61" 45:58 34:63 45:63° 34650 45:60 34:66% 45:690% 34:66 45:69 34:68" 45:82" 34:68’ 45:59° 534-700 45670 34:70 45:86 34750 45:56° 34:16! 45:66" 34:76 45.950 34.780 45:71 34790 45139 34:80" 45:80? 3481" 45:89 34.820 45:98 3482" 45:99 34:88" 45:66" 34:88" 45:73 34:88" 4519" 34:91" 247 Zupanija — Komitat Bjelovar-Krizevei 7) Požega Bjelovar-Križevci ” Požega Bjelovar- Križevci Visina u metrima Höhe in Metern Zupanija — Komitat IAT Mie Sirač 163 45:52% sjev. šir. — n. B, EN 3 z 34919 ist: duž. — 6. L. s“ Trnava 132 4526" , ” ee" Son vi 34.930 „ » ” n 45:60 DUE Ao A Vočin 245. ozon Virovitica 39:20 ” » Can do (ON . ” IE) Slatina VOTE NA ds šo > DO able he ek U i 49614, - Kita Mikleuš 131 95:460 / } 3 (912) 46 » ” ” 3 : A OS È IMC Harkanovei 93. 360 VE Da t ” ” ” ” R:5R0 Bizovac 90 Se o Dane ZOVAC c ee , 3611 ” ” a; È <=) rn Den? È SIEBEN e i 445 ne 2 XLVI. zona. — XLVI. Zone. Između 46%—46% 30° sjev. šir. — Zwischen 46°—46° 30' n. B. Visina u metrima Höhe in Metern i Zupanija — Komitat Gjurmanec 189 SA DT: Te % a 3 Varazdin Novi Dvori 186 o DIO en s . 0 Konoba 415 <> 4 i ; ; ”» capita +. (908 fase o nno) . 0 an a a e Radoboj 257 a MG MALA n Bednja 247 a N sa " +110 Sv. Križ 258 a bb dA n . 0 Bel DL go 7 > 7” Sv. Petar 196 sah A i M : Bjelovar-Križevci ' . 0 iii i AB > È Visina u metrima 249 Höhe in Metern Zupanija — Komitat 46:25% sjev. Sir. — n. B. Slokovec 194" 481910. job muž Se col 46100 5 » 72 Sokolovac 180 so |, „ ER È 46:05° ” ” „ Mosti 178 94:58° |, sja 46:21 D keu 127 ” ” bb) 1 rnje 34.570 „ 1 21 2 46:15° . 9 < ” ” ok) bb) Hlebine 125 34:68, , a: 46:06 7 ” Virje ITA RR er 46100 ” pm ” ”» Molve 131 34-700 I » 1 EN x r 46:04 ” bb ” Gjurgjevac 121 34.730 , ” 2 ” e 46:049 ” tà] ” bh] Storgina Greda 112 sig ” ” a 0221 3 AGO 11,8%; SRI Ferdinandovac 113 34-860 ” 1 ” bh) P E i 46° ” n BR, a odravske Sesvete 124 34-870 ”» ” mi Varaždin Bjelovar-Križevci Svih mjesta motrenja u proljeće g. 1904: Aller Beobachtungsorte im Frühjahre 1904: sen I Zrmanja (Lika-Krbava) 44:20% sjev. Sir. — n. B. ma) Slokovec (Varaždin) Agapu oi RAS ap adnde: \ Rijeka (Fiume) 39:10 . ist. duž. — 8. L. ae: ) Ašanja (Srijem) SLIM Vs Abecedni popis ptica, koje su za vrijeme proljetne selidbe godine 1904. kod nas motrene. Alfabetisches Verzeichnis der Vogelarten, welche während des Frühjahrzuges 1904. bei uns beobachtet wurden. -8- Accentor modularis (Linn.), pjevka siva, Heckenbraunelle. XLV. — Jan. 3., 6., 10. — Rijeka. XLV. — Mai 5. — Jaruge. 250 Dok se prvi podaci iz Rijeke očevidno odnose na prezimljenje, drugi iz Jaruga ne može biti u svezu sa selidbom, jer je daleko pre- kasan. Während sich die ersten Daten Rijeka augenscheinlich auf Überwinterung beziehen, so kann das zweite aus Jaruge nicht mit dem Zuge im Zusammenhang stehen, aus da es viel zu spät ist. + Acrocephalus lacustris Naum., trstenjak veliki, Rohrdrossel. XLV. — Apr. 23. — Jaruge. + Acrocephalus palustris (Bechst.), trstenjak mlakar, Sumpfrohrsänger. XLV. — Apr. 23. — Jaruge. + Acrocephalus streperus (Vieill.), trstenjak cvrčić, Teichrohrsänger. XLV. — Apr. 28. — Jaruge. LA > Ačdon luscinia (Bechst.), slavuj mali, Nachtigal. XLIV. — Apr. 14. — Lovinac. S — , 14. — Gračac. ja — , 13. — Bruvno. XLIVa. — Mat 17. — Kuterevo. x — Apr. 16. — Perusic. * — , 30. — Frkašić. vi — » 24. — Vrbanja (Benić). . — » 12. — Vrbanja (Zihorsky). 2 — „. 18. — Račinovci. XLV. — , 14. — Rijeka. x — Mart.11. — Znidovac. 5 — ,„ 5. — Vitunj. a — Apr. 27. — Hreljin. h — Mart. 5. — Ogulin. i, — Apr. 18. — Oštarije. n — » 12. — Mrzlo Polje. a — (g 021. — Boja. A — » 21. — Ljeskovac. > — ,» 17. — Novo selišće. n — » 20. — Jasenovac. i; — » 18. — Staro Petrovo selo. $ — o, 13. — Seoci. h —. » 28. — Kaptol. n — a 2, AT]. 5 —- Mart. 20. — Klakar. an — » 27. — Jaruge. x — Apr. 19. — StriZivojna. È — » 17. — Cerna. a — , 13. — Vinkovci. r — , 13. — Orolik. 251 XLV. — Apr. 15. — Debrinja. XLVa. — „ 19. — Zagreb. u. početkom | _— Tvanić Grad. 2 ” anfangs / E u oa Se Tvanıe Klostar! u — Mart. 17. — Fuka. E: — Apr. 2. — Velika Česma. di — ,», 12. — Komuševec. je — a (11. -— Popovac. A — _w 8. — Vukovje. ža HI; 7. — Kaniska Iva. A — Mart. 14. — Ciglena. u — Apr. 11. — Garešnica. a — ,„ 9. — Hercegovac. i; — » 11. — Veliki Zdenci. po — », 14 — Zrinjska. u — , 12. — Kloštar. 3 — , 1. — Vočin. = — , 18. — Slatina. ki — » 17. — Mikleuš. S — » 11. — Harkanovci. XLVI. — , 25. — Gjurmanec. 1 — , 10. — Konoba. Ž — » 14. — Krapina. i — , 12. — Zabok. r — Mart.21. — Radoboj. Wi — Apr. 18. — Sv. Križ. # — Mai 8. — Virje. 5 — Apr. 20. — Gjurgjevac. Li — » 15. — Storgina Greda. n Ro \.— Ferdinandovac. o — Mart. 20. — Podravske Sesvete. Daleko pretežna množina po- Die weitaus größte Mehr- dataka pada u mjesec travanj. Iz ožujka imamo u svem deset poda- taka, no od tih moramo neke kao prerane eliminirati, jer se ne dadu ničim opravdati; taki po- daci su na pr. oni iz Znidorca, Vi- tunja i Ogulina. I iz svibnja nalaze se u seriji dva podatka, od kojih onaj iz Kutereva (Mai 17.) kao prekasan otpada, jer ga po mom misljenju niti priliöna visina mjesta motrenja ne može držati, to manje. zahl der Daten fällt in das Monat April. Aus dem März haben wir im Ganzen zehn Daten, von denen wir aber einige als zu früh elimi- nieren müssen, da sie durch nichts begründet sind; solche Daten sind z. B. jene aus Znidovae, Vitunj und Ogulin. Auch aus dem Mai finden wir in der Serie zwei Daten, von denen aber jenes aus Kuterevo (Mai 17.) als zu spät entfällt, da es nach meiner Meinung nicht mal die 252 ziemliche Höhe des Beobachtungs- ortes halten kann, um so weniger, weil wir aus derselben Zone von höheren Orten Aprildaten haben, Weil wir eine genügende Anzahl Daten haben, geben wir zuerst die Formeln der einzelnen orografischen Gebiete: Sto imamo iz iste zone sa visih mjesta motrenja travanjske podatke. Budući da imamo dovoljnu množinu podataka, dat ćemo naj- prije formule pojedinih orografskih predjela: Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Nr. — Apr. 12. — Mrzlo Polje (XLV.) R. — 18 dana — Tage. Nk. — Apr. 30. — Frkašić. (XLIVa.) S. v. — Apr. 18. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. — Mart. 14. — Ciglena (XLVa.) R. — 55 dana — Tage. Nk. — Mai 8. — Virje (XLVI.) S. v. — Apr. 13. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Nr. — Mart. 20. — Klakar (XLV.) Nk. — Apr. Razmak je najveći u srednjem humlju, jer je tu i najraniji i naj- kasniji podatak za najraniji i naj- kasniji dolazak; potonji podatak je možda uvjetovan geografskim utje- cajem, jer potiče iz najsjevernije naše zone. Hipsometrijski utjecaj je jasno izražen, jer je najkasnije srednje vrijeme u zapadnom visočju, a najranije u istočnoj nizini. Poradi dosta obilne množine podataka, prikazat ćemo za ovu vrst kulminaciju u pentadama, te pokušati selidbu njenu dovesti u sklad s meteorološkim pojavima za vrijeme selidbe. na IV. 11-15 16-20 21—25 26-30 31-4 5-9 2 3 1 ib A 3 U mjesecu ožujku nalazimo samo pojedine podatke, dok se glavna selidba zbiva u travnju, gdje jei u pentadi: IV, 10—14 jasno izražena jaka kulminacija sa skoro 24. — Vrbanja (XLIVa.) 10—14 R. — 35 dana — Tage. S. v. — Apr. 12. Die Schwankung ist am größten im mittleren Hügelland, weil sich hier das früheste und späteste Datum für die früheste ‚und späteste Ankunft vorfinden » letzteres ist vielleicht-durch den geo- grafischen Einfluß hervorgerufen, denn es gehört unserer nördlichsten Zone an. Der hypsometrische Ein- fluB ist klar ausgedrückt, denn das. ‚späteste Mittel ist im westlichen Hochlande und das früheste im östlichen Tieflande. Wegen der ziemlichen An- zahl von Daten wollen wir für diese Art die Kulmination in Pen- taden darstellen und versuchen den Zug derselben mit den meteorolo- gischen Daten während desselben in Zusammenhang zu bringen. 15-19 20-24 25—29 30-4 5-9 18 14 6 4 1 de Im Monate März finden wir nur einzelne Daten, während der Hauptzug im April stattfindet, wo: auch in der Pentade: IV. 10—14- die starke Kulmination mit fast. trecinom podataka. U toj pentadi bio je tlak zraka 63:2, oborine na- lazimo u većoj množini samo u istočnim krajevima, maksimalna temperatura iznosi 177°, a mini- malna 95% Smjer vjetrova bio je pretežno južni i zapadni uz. dosta mnogo kalma. Visoki tlakovi nalaze se pretežno na jugu, zapadu i pod konac na sjeveru Evrope, dok se depresija sa sjevera povukla na sjeverozapad; oborine ima malo, temperatura raste. U pentadama ožujka tlak je uvijek niži od tlaka u pentadi kulminacije, a istom se tik pred samu kulminaciju diže ; isto je slučaj i s temperaturom ; smjer je vjetrova u prvomu redu sjeveran uz prilično kalma; oborine ima razmjerno mnogo. U prvoj pen: tadi iza kulminacije nalazimo još visok tlak i temperaturu bez obo- rina s vjetrovima raznih smjerova i mnogo kalma. Ta pentada poka- zuje također još velik broj poda- taka. Ostale pako pentade imaju nizak tlak sa približno jednakom, dosta visokom temperaturom, ali s jako mnogo oborina i pretežno istočnim vjetrovima i mnogo kalma. Broj je podataka i u ovim penta- dama kao što i u onim pred kul- minacijom neznatan. Izostavivši prerane i prekasne podatke dobivamo ovu formulu: Nr. — Mart. 14. — Ciglena (XLVa.) Nk. — Mai 8. — Virje (XLVI) einem Drittel der Daten klar aus- gedrückt ist. In dieser Pentade war der Luftdruck 632, Niederschläge finden wir in größerer Menge nur in den östlichen Gegenden, die Maximaltemperatur beträgt 17.7 und die Minimaltemperatur 95°. Die Windrichtung ist vorherrschend eine südliche und westliche, dabei ziemlich viel Kalmen. Hoher Luft- druck herrscht besonders im Süden, Westen und gegen Ende im Norden Europas, während die Depression sich von Norden gegen Nordwest zog; Niederschläge sind wenige, die Temperatur steigt. In den Pen- taden des März ist der. Luftdruck stets kleiner als in der Kulmina- tionspentade und. erst knapp vor der Kulmination steigt er; das- selbe ist auch bei der Temperatur der Fall; die Windrichtung ist in erster Reihe einenördliche; Kalmen sind ziemlich viele; Niederschläge sind verhältnismäßig viel. In der ersten Pentade nach der Kulmina- tion finden wir noch immer hohen Druck und hohe Temperatur ohne Niederschlag mit verschiedenen Winden und viel Kalmen. Diese Pentade zeigt auch noch eine große Datenanzahl. Die übrigen Pentaden haben niederen Druck mitannihernd gleicher, ziemlich hoher Tempe- ratur aber mit sehr viel Nieder- schlägen und vorherrschend öst- lichen Winden und viel Kalmen. Die Anzahl der Daten ist auch in diesen Pentaden wie auch in jenen vor der Kulmination gering. Nach Eliminierung der zu frühen und zu späten Daten er- halten wir folgende Formel: R. — 55 dana — Tage Sv... Apr. 14. 18 954 . Razmak je iove godine jako velik, a srednje vrijeme dolaska lezi u istoj pentadi, gdje i kulmi- nacija, te je prama tomu iranije od lanjskoga. Die Schwankung ist auch heuer sehr groß und das Ankunfts- mittel liegt in derselben Pentade, wo auch die Kulmination und ist daher auch ein früheres als das vorjährige. + Aédon philomela (Bechst.), slavuj veliki, Sprosser. XLV. — Apr. 15. — Jaruge. —O> Alauda arvensis Linn., ševa poljska, Feldlerche. XLV. — Mart. 9. — Jelenje. x «— Apr. 26. — Zalipnik. S — Mart. 22. — Jaruge. + — 0». 10. — Vinkovci. no (| — Febr. 29. — Adaševci. XLVa. — Mart. 7. — Trnava. n' — Febr. 20. XLVI, — Apr. 7. » ” Mitte — Veliki Zdenci. -— Gjurgjevac. olovicom Pa > p ) Ferdinandovac. Podatak iz Zalipnika (Apr. 26.), premda ovo mjesto dosta vi- soko leži, ipak je za ovu ranu se- licu daleko prekasan, a da bi se mogao održati; isto vrijedi i za po- datak iz Gjurgjevca (Apr. 7.), koji ose također ne može odnositi na prvo pojavljenje. Ostali podaci daju ovu formulu: Nr. — Febr. 20. — Veliki Zdenci (XLVa.) iR, ‘Nk. — Mart. 22. — Jaruge (XLV.) Razmak je manji od proslo- godišnjega, ali zato je opet srednje vrijeme dosta kasnije. Ovo pada u pentadu s najvišim tlakom za vrijeme selidbe ove vrsti, sa dosta oborine, dosta visokom tempera- turom i vjetrovima raznih smjerova i dosta kalma; prije toga je bio tlak niži, kao što i temperatura, mnogo oborine, a vjetrovi pretežno sjeverni sa manje kalma; iza toga pako se tlak i temperatura diže, oborine su još uvijek dosta znatne, a smjer ‘viel Kalmen ; Das Datum aus Zalipnik (Apr. 26.), obzwar dieser Ort ziemlich hoch liegt, ist doch für diesen frühen Zugvogel viel zu spät als daß es haltbar wäre; dasselbe gilt auch von dem Datum aus Gjur- djevac (Apr. 7.), welches sich auch nicht auf das erste Erscheinen be- ziehen kann. Die übrigen Daten geben folgende Formel: 31 dan — Tage, S, v. — Mart. 6. Die Schwankung ist kleiner als die vorjährige aber dafür wieder das Ankunftsmittel ein ziemlich späteres. Es fällt in die Pentade mit dem höchsten Luftdruck wäh- rend des Zuges dieser Art, mit ziemlich Niederschlag, ziemlich hoher Temperatur, Winden ver- schiedener Richtung und ziemlich vordem war der Druck tiefer, wie auch die Tem- peratur, viel Niederschlag und die Windrichtung vorwiegend eine - ‚359 nördliche mit weniger Kalmen; danach aber steigt der Druck und die Temperatur, die Niederschläge sind noch immer. ziemlich stark und die Windrichtung wieder eine nördliche mit wenig Kalmen. vjetrova i opet sjeveran sa malo kalma. -+- Ampelis garrulus Linn., kugara svilorepa, Seidenschwanz. XLV. — Jan. 3. — Rijeka. (ca. 20 komada — Stück.) PI — Apr. 26. — Rijeka. (Zadnje — die Letzten.) X — Jan. 26. — Delnice. pe — Dee. 18. 1908. — Ogulin. (30—40 komada — Stück.) > — Jan. 5. — Sisak. A — » 25. — Požega. Še — o» 28. — Požega. Pa — » 80. — Laze. # — Apr. 10. — Jaruge. XLVa. — Jan. 11. — Milanov Vrh. koncem VII a 55 ind — Zagreb. a — ” 2. — Kaniška Iva. (3 komada — Stück.) i: >. T. — Sirač. (15 komada —- Stück.) — Febr. 1. — Osijek. ” Premda smo ove godine imali razmjerno jako blagu zimu, ipak su se kugare, kako se iz gornje serije podataka razbira,] mnogo i često u našim krajevima pojavile. Podaci se iz travnja valjda tiču opet povratka tih ptica iz južnijih krajeva u svoju sjevernu postojbinu, pri čem su opet kod nas prolazile. Obzwar wir heuer einen ver- hältnismäßig milden Winter hatten, so fanden sich die Seidenschwänze doch in unseren Gegenden zahlreich und oft ein, wie aus der Daten- serie zu ersehen ist. Die Daten aus dem April beziehen sich wahr- scheinlich wieder auf den Rückzug dieser Vögel aus den südlicheren Gegenden in ihre nördliche Heimat, wobei sie wieder bei uns durch- zogen. -6+ Anas boscas Linn, patka divlja, Stockente. XLIV. — Mart. 25. — Gračac. XLIVa. — Febr. 12. — Senj. XLV. — Mart. 8. — Mrzla Vodica. 5 —- Febr. 20. — Novi. A — Mart. 15. — Mrkopalj. si — n 10. — Breze. A — Mai 8. — Krivi Put. XLVa. — „ 18. — Trnovitica. A n 28. — Hercegovac. XLVI. — Febr. 22. — Mosti. Podaci se iz mjeseca svibnja pod nipošto ne mogu odnositi na prvo pojavljenje, te zato otpadaju. Među ostalim podacima svi su ožuj- ski iz viših mjesta motrenja, dakle pokazuju očit hipsometrijski utje- caj. Nr. — Febr. 12. — Senj (XLIVa.) Nk. — Mart. 25. — Gračac (XLIV.) Radi razmjerno mnogih ožuj- skih podataka i razmak je dosta velik, a i srednje vrijeme dolaska prilično kasno. Za vrijeme cijele selidbe bio je tlak pretežno dosta nizak, kao što i temperatura, koja se tek pod kraj selidbe digla; obo- rine su bile znatne, a smjer vje- trova pretežno sjeveran sa raz- mjerno malo kalma. Die Maidaten können sich auf keinen Fall auf das erste Er- scheinen beziehen und fallen des- halb weg. Von den übrigen Daten: stammen jene aus dem März sämtlich von höher gelegenen Beobachtungsorten, zeigen also. einen augenscheinlichen hypso- metrischen EinfluB. Ri. 42 dana — Tage. S. v. — Mart 3. Wegen der relativ vielen Märzdaten ist die Schwankung- ziemlich groß und auch das An- kunftsmittel ein genug spätes. Während des ganzen Zuges herrschte ein vorwiegend niedriger Luftdruck, wie auch niedrige Tem- peratur, welche erst gegen Ende des Zuges stieg ; die Niederschläge waren zahlreich und die Wind- richtung vorwiegend nördlich mit. relativ wenig Kalmen. +-/—> Anser fabalis (Lath.), guska ligarica, Saatgans.. XLIV. — Febr. 21. — Mazin. XLIVa. — ,„ 5. -— Senj. Pr — Jan. 30. — Pejakusa. N — 5, 7. — Rajevo selo. 5 — n 19. — Rajevo selo. KV. s ug 13. — Mrzla Vodica. m — Febr. 20. — Cirkvenica. zi — Jan. 17. — Gornji Sjeničak. A — _w 31. — Kirin. ' S — Febr. 14. — Dolnja Trstenica.. = — » 20. — Stankovac. n — » 20. — Hader. ; — 6. — Zirovac. si — n 6. — Ljeskovac. is — » 14 — Taborište. XLVa. — „ 3. — Zagreb. Rn — Jan. 10. — Veliki Jantak. ) la 4. — Hagenj. > gal? 2. — Brezovljani. : — Febr. 12. — Čazma. N Jan. 2. — LuZanjak. XLVa. — Jan. 15. — Bedenik. n — Febr. 7. — Velika Barna. 5 — 9. — Zrinjska. — 9. — Velika Peratovica. ” NEVI — Jan. = Bela; 2 tà) Budući da ova vrst ne spada među naše selice, koje bi se kod nas nastanile, to se svi podaci od- nose samo na prolaz kroz naše krajeve. Prolaz se po pentadama na ovaj način prikazuje: no T 30 81—4 5 = Sv. Petar! Nachdem diese Art nicht zu unseren Zugvögeln gehört, die sich bei uns ansiedeln, so beziehen sich alle Daten nur auf den Durchzug durch unsere Gegenden. Der Durchzug gestaltet sich nach Pentaden folgendermaßen: IL 9 10-14 15—19 20—24 4-5 6-10 11-15 16—20 21-25 26 3) 2 2 2 — Kako se iz ove skrižaljske ra- zabira, nije prolaz neprekinut i pra- vilan; kulminaciju nalazimo u pen- tadi: IL5—9., u kojoj je bio tlak zraka 55, oborine jako mnogo, maksimalna temperatura 11:59, a minimalna 57°, pretežni su vjetrovi južni uz dosta mnogo kalma. Depresije nalazimo na sjeverozapadu Evrope, dok na jugoistoku i sjeveroistoku vladaju visoki tlakovi; vrijeme je blago i kišovito. U pentadama pred kulmi- nacijom u nas su tlakovi visoki, a temperatura niža nego za kulmi- nacije; oborina ima mnogo, a smjer Je vjetrova sjeverni, koji se istom tik pred kulminaciju pretvori u južni i zapadni, a i kalma ima dosta. Iza kulminacije je tlak nizak, tem- peratura viša, oborina jako mnogo, a smjer vjetrova najprije južan ka- snije sjeveran sa malo kalma. Nr. — Jan. Nk. — Febr. 21. — Mazin. (XLIV.) 1. — Sv. Petar (XLVI) 2 6 d — 4 Wie aus dieser Tabelle zu ersehen ist, ist der Durchzug nicht ununterbrochen und regelmäßig; die Kulmination liegt in der Pentade: IL 5—9., in welcher der Luftdruck 55 beträgt, Niederschläge sind sehr viele, Maximaltemperatur 11:5% Mi- nimaltemperatur 57°, vorherrschend Südwinde neben ziemlich vielen Kal- men. Im Nordwesten Europas liegt eine Depression, während im Süd- osten und Nordosten hoher Druck herrscht; das Wetter ist mild und regnerisch. In den Pentaden vor der Kulmination ist der Druck bei uns hoch und die Temperatur nied- riger als während derselben, Nieder- schläge sind häufig und die Wind- richtung ist nördlich, welche erst knapp vor der Kulmination in eine südliche und westliche umschlägt Kalmen sind ziemlich vorhanden. Nach der Kulmination ist der Druck niedrig, die Temperatur höher, Nie- derschläge sehr vielund die Wind- richtung erst südlich dann nördlich mit wenig Kalmen. R. — 51 dan — Tage Sv — Jan. 28. 258 Razmak je veći od lanjskoga, a srednje vrijeme ranije. Die Schwankung ist größer als die vorjährige und das Mittel ein früheres. -—. Anthus campestris (Linn.), cipica poljska, Brachpieper. — Mai 19. — Vinkovci. XLV. -/> Anthus pratensis (Linn.), cipica livadarica, Wiesenpieper. XLV. — Mart. 26. — Jaruge. + Anthus spipoletta (Linn.), cipica vodarica, Wasserpieper. — Mart. 28. — Jaruge. XLV. + Anthus trivialis (Linn.), cipica prugasta, Baumpieper. XLV. — Apr. 24. — Jaruge. + Aquila pomerana Brehm, orao klokotaš, Schreiadler. XLIVa. — Apr. 8. — Kupinovo. +-9- Ardea cinerea Linn., čaplja siva, Fischreiher. XLIVa. — Apr. ” — Mart. 13. — Sen). 10. — Rajevo selo (Strobmajer.) 15. — Rajevo selo (Aleksić.) 30. — Rajevo selo (Petrović.) 7. — Podgajci. 16. — Drenovci. 27. — Gunja. 22. — Soljani (Antolović.) 10. — Soljani (Kadić, Nikolić.) . 29. — Vrbanja (Milic.) 10. — Vrbanja (Benaković.) 11. — Vrbanja (Veric.) 10. — Račinovci. 15. — Strošinci. 16. — Franjina Koliba. 22. — Jamina. 24. — Rađanovci. 5. — Ogar. 1. — Kupinovo (Žarković.) 12. — Kupinovo (Jovanović.) 14. — Rijeka. 15. — Gojkovae. 1. — Dolnja Trstenica. 25. — Glina. 5. — Farkašić. 21. — Gvozdansko. 23. — Majdan. 12. — Ljeskovac. Apr. 11. — Kosna. Mart. 17. Febr. 26. Apr. 19. Mart. 17. Rn 17° LO: » (È 1 9 Jan. 14 Mart. 10 130: ni LO, VALLETTA PONA Be? RITI no LE Ku Apr. 20 Mart. 27. gue 20: DD, +801 werd. At, eo} Ma: ab Apr. 28. Mart. 18. 329; gig: 15). Pe Lap a FE: BER 1-2 ” 3. Apr. 10 Mart. 17. a. +14 enni LÌ BEAT: Dai Mačkovo selo. Mošćenica. Mečenčani. Puska. Kraljeva Velika. Jasenovac, Novska (Prezimile — iiberwintert.) Davor, Kaniža. Klakar. Jaruge. Prkovci (Dekanić.) Prkovci (Korda.) Retkovci. Cerna (Vinčec.) Cerna (Vincetić.) Zupanja. Bošnjaci (Novoselac.) Bošnjaci (Strepački.) Vinkovci. Otok. Komletinci. Slakovci. Nijemci (Gopić.) Nijemci (Makarević.) Spačva. Abševci. Dinei. Batrovei. Lipovac (P. Rukovansky.) Lipovac (Babié, Fr. Rukovansky.) Morović (Jovanovac.) Morović (Senic.) Morović (Panić.) Morović (Ognjanović.) Adaševci (Kavedžić.) 359 Adaševci (Soić, prezimljuse — überwintert Debrinja. Selnica. Ivanić Kloštar. Beslinac. Fuka. „ 16. — Vuksinac. Apr. 12. — Kaniska Iva. Mart. 15. — Storgina Greda. 260 Ove je godine serija podataka za sivu čaplju nešto pravilnija od lanjske i predlanjske, ako se naime ne obazremo na travanjske podatke; Senj ima i opet ove godine kasni travanjski podatak (Apr. 13.) kao što i Rijeka (Apr. 14.), koji se po- daci ne mogu odnositi na prvo po- javljenje već na komade zablju- djele prigodice u one krajeve,budući da tim krajevima manjkaju močvare, u kojima bi se sive čaplje stalno naselile. Iz formule ćemo također eliminirati druge kasne travanjske podatke, kao što i svibanjski iz Ljeskovca, jer se ne mogu održati radi ranijih, ožujskih podataka bud iz istoga mjesta motrenja bud iz obližnjih mjesta. Isto je slučaj i sa podatkom iz Kaniže (Jan. 14.), koji se svakako odnosi na prezimljenje. Podataka iz veljače ima samo malo, te se odnose ili na prezimljenje ili na prvo pojavljenje, jer siva čaplja spada među naše najranije selice. Geografski ili hipsometrijski kakav utjecaj ne opaža se nigdje na prvi pogled, In diesem Jahre ist die Serie der Daten fir den Fischreiher et- was regelmäßiger als die vorjäh- rige und jene vor zwei Jahren, wenn wir nämlich die Aprildaten nicht beachten; Senj hat wieder auch heuer ein spätes Aprildatum (Apr. 13.) wie auch Rijeka (Apr. 14.), welche Daten sich aber nicht auf das erste Erscheinen beziehen können, sondern auf zufällig in jene Gegenden verflogene Exemplare, nachdem jenen Gegenden Sümpfe fehlen, in denen sich Fischreiher ständig ansiedeln wärden. Aus der Formel werden wir auch die an- deren späten Aprildaten, wie auch das Maidatum aus Ljeskovac elimi- nieren, weil sie unhaltbar sind wegen der früheren Märzdaten teils aus denselben Beobachtungs- orten teils aus den umliegenden. Dasselbe ist auch bei dem Datum aus Kaniža (Jan. 14.) der Fall, wel- ches sich jedenfalls auf Überwin- terung bezieht. Februardaten sind nur wenige vorhanden und beziehen sich entweder auf Überwinterung oder auf das erste Erscheinen, denn der Fischreiher gehört zu un- seren frühesten Zugvögeln. Ein geografischer oder.hypsometrischer Einfluß ist nirgends auf den ersten Blick ersichtlich. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. R. — 35 dana — Tage S. v. — Mart. 16. R. — 37 dana — Tage Nr. — Febr. 26. — Mošćenica (XLV.) Nk. — Apr. 1. — Dolnja Trstenica (XLV.) . Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Nr. — Febr. 22. — Jamina (XLIVa.) Nk. — Mart. 30. — Jaruge (XLV.) Zapadno visočje nema for- mule, jer nema za to uporabivih podataka. U drugim se dvima pre- djelima ipak opaža hipsometrijski utjecaj i u podacima za najraniji di a Mart. 14. Das westliche Hochland hat keine Formel, weil es keine hiezu brauchbaren Daten besitzt. In den anderen zwei Zonen ist der hypsometrische Einfluß doch er- inajkasniji dolazak kao Sto i u sred- njem vremenu, jer je sve to u is- točnoj nizini ranije nego li u sred- njem humlju. EE HI. 25-29, 1 5,2610 (SO) iO Kulminacija lezi u pentadi: III. 16—20, a odatle broj podataka naglo pada, kao Sto se je i prije kul- minacije naglo digao; selidba je po- sve neprekinuta. Tlak uzduha u pen- tadi kulminacije iznosi 624, obo- rina nema, maksimalna temperatura je 147% a minimalna 5:49, daleko pretežni vjetrovi su sjeverni skoro bez kalma. U srednjoj i istočnoj te kasnije u jugozapadnoj Evropi vlada visoki tlak, dok je depresija smje- štena nad Sredozemnim, pod konac nad Sjevernim morem; oborine se pokazuju samo na jugu. Prije kul- minacije je tlak u glavnom nešto niži a i temperatura, oborina ima mnogo, a vladajući vjetrovi jesu sjeverni uz razmjerno malo kalma. Iza kulminacije se tlak nije mnogo promijenio kao što ni temperatura, oborina ima obilno, a smjer vje- trova još je uvijek sjeveran uz dosta kalma. Nr. — Febr. 22. — Jamina (XLIVa.) 1. — Dolnja Trstenica (XLV.) Nk. — Apr. Budući da smo sve kasne travanjske podatke kao što i rani podatak iz siječnja radi gore na- vedenih razloga eliminirali, postao je razmak mnogo manji od lanj- 11-15 16—20 21-25 26—30 3 11 11 261 sichtlich, wie in den Daten der frühesten und spätesten Ankunft so auch im Mittel, denn all dies ist im östlichen Tieflande früher als im mittleren Hügellande. IV. 31—4 15 Đ 8 di Die Kulmination liegt in der Pentade: III. 16—20 und von dieser fallt die Datenzahl rasch, wie sie auch vor der Kulmination rasch gestiegen ist; der Zug ist voll- kommen ununterbrochen. Der Luft- druck in der Pentade der Kulmi- nation beträgt 624, Niederschläge sind keine, die Maximaltemperatur ist 147°, die Minimaltemperatur 54, nördliche Winde fast ohne Kalmen herrschen vor. In Mittel- und Ost-, sowie später in Südwest- europa herrscht hoher Druck, wäh- rend die Depression auf dem Mittel- ländischen Meere und zum Schlusse auf der Nordsee liegt; Niederschläge finden nur im Süden statt. Vor.der Kulmination ist der Druck der Hauptsache nach etwas niedriger wie auch die Temperatur, Nieder- schläge sind viele und die vorwie- gende Windrichtung ist die nörd- liche mit verhältnismäßig wenig Kalmen. Nach der Kulmination ist der Druck wenig verändert, so auch die Temperatur, Niederschläge sind häufig und es herrschen noch immer nördliche Winde mit ziem- lich viel Kalmen. R. — 39 dana — Tage. S. v. — Mart. 14. Nachdem wir alle späten Aprildaten, wie auch das frühe Januardatum aus den oben ange- führten Gründen eliminiert haben, verkleinerte sich die Schwankung 962 skoga i predlanjskoga, a i srednje vrijeme je ranije te pada u pentadu pred kulminaeiju. bedeutend gegen jene der vorher- gehenden zwei Jahre und auch das Ankunftsmittel tällt früher, wel- ches in der Pentade vor der Kul- mination liegt. + Ardeola ralloides (Scop.), čaplja žuta, Schopfreiher. XLIVa. — Apr. 1. — Kupinovo. + Ardetta minuta (Linn.), čapljica mala, Zwergrohrdommel. XLV. — Apr. 21. — Rijeka. + Botaurus stellaris (Linn.) bukavac pjegavi, Rohrdommel. XLVI. — Apr. ” 22. — Gjurgjevac. — Mart. 16. — Podravske Sesvete. -&- Buteo buteo (Linn.), skanjac misar, Mäusebussard. XLV. — Jan. 10. — Rijeka. 3 — Apr. XLVa. — Febr. 2. Podaci iz Rijeke i Zagreba odnose se po svoj prilici na pre- zimljenje, a treći podatak je opet nešto prekasan. — Zagreb. 6. — Slakovci. Die Daten aus Rijeka und Zagreb beziehen sich höchstwahr- scheinlich auf Überwinterung und das dritte ist wieder etwas zu spät. + Calamodus aquaticus (Temm.), trstenjak Sevar, Binsenrohrsänger. XLV. — Apr. 28. — Jaruge. + Calamodus phragnitis (Bechst.), trstenjak rogoZar, Schilfrohrsänger. + Calobates melanope (Pall.), pastirica gorska, Gebirgsbachstelze. XLVa. — Jan. 24. — Zagreb. > Caprimulgus europaeus (Linn.), leganj kozodoj, Ziegenmelker. XLV. — Apr. 26. — Rijeka. XLVa— „ 25. — Slatina. -D+ Cerchneis innunculus (Linn.), postolka klikavka, Turmtalk. XLVa. — Mart. 30. — Kaniška Iva. > Chelidon urbica (Linn.), lastavica bjelogrla, Mehlschwalbe. XLIVa. — Mai — Apr. 15. — Priboj. ” 2. — Kuterevo. n > °° 24 — Frkašić. „= o» 16. — Rajevo selo. n > » 6 — Vrbanja (Benić). » n 8 — Vrbanja (Mikić): n > w 9. — Račinovci. ; — n 10. — Ogar. 263 XLV. — Apr. 14. — Rijeka. — » 29. — Lič. E — » 14 — Ravna Gora. : m ©. — Jasenak (Nikšić). —, 18. — Jasenak (Turkalj). — >, 29. — Debeli Lug. n > a» 80. — Tisovac. n > Apr. 23. — Gomirje. n > a €. — Staro selo. S — » €. — Dolnja Trstenica. n => Mart.20. — Hajtić. i — Apr. 20. — Majdan. sn — Mai 1.— Mačkovo selo. » — Apr. 10. — Novska. A — » 15. — Kovačevac. > — Mart.28. — Vrbova. si — Apr. 18. — Kaptol. mato Sibinj. n — „10. — Andrijevci. no ©» 4. — Jaruge. i, ail, — Zurpania. sv >.» 8. — Bošnjaci. ha — o, 10. — Vinkovci. e — » 28. — Nijemci. x — Mart.15. — Adaševci. XLVa. — Apr. 16. — Krasno. X — >, 10. — Zagreb. no — » 20. — Kobiljak. » — Mart.27. — Fuka. » — Apr. 22. — Hercegovac. XLVL — , 20. — Gjurmanec. no ©» 4 — Krapina. Serija je podataka razmjerno jako jednolična, jer je daleko pre- težna množina podataka iz travnja, a samo malo iz ožujka, dok ih iz svibnja pače ima samo dva. Hipso- metrijski se utjecaj samo donekle opaža u tom, što su u ravnici podaci ipak u glavnom raniji i to u većem broju nego li u gorovitim kraje- vima; geografski utjecaj nije baš nigdje vidljiv. Die Datenserie ist verhiiltnis- mäßig sehr einförmig, da die weit- aus größte Mehrzahl der Daten aus dem April stammt und nur wenige aus dem März, während sogar nurzwei Maidaten vorhanden sind. Der hypsometrische Einfluß zeigt sich nur einigermaßen darin, dab die Daten in der Ebene doch der Hauptsache nach früher und. in der Mehrzahl sind als in den gebirgigen Gegenden; ein geogra- fischer Einfluß ist nirgends er- sichtlich. 264 U pentadama izražena prika- zuje se selidba kako slijedi: NI. IME oO la) = | | | O CO = el. Ar i dale. 2 Prava selidba počinje tek koncem ožujka i traje neprekidno do početka svibnja; kulminacija leži u pentadi: IV. 10—14, dakle u istoj, gdje je i lanjske godine bila. U toj pentadi je bio tlak uzduha 632, oborina je bilo dosta, termometar je pokazivao u maksimu 177, a u minimu 95°, vjetrovi imaju razne smjerove sa dosta kalma. Depresiju nalazimo u sjevernoj Evropi, dok je na zapadu, jugoistoku i u sred- njoj Evropi visok tlak; vrijeme je slabo kišovito. Prije kulminacije je tlak u glavnom nešto niži kao što i temperatura, koja do pentade kul- minacije raste, oborina ima jako mnogo, a vladajući vjetrovi jesu sjeverni i zapadni sa mnogo kalma. Iza kulminacije je tlak osim zadnje pentade niži, dok je temperatura viša, oborina ima još sveudilj dosta, a vjetrovi su osobito istočni i za- padni, pa i kalma ima dosta. 9—9 DD Nr. — Mart. 15. — Adasevei (XLV.). Nk. — Mai Razmak je manji od lanjskoga, jer nema tako kasnih svibanjskih podataka. Srednje vrijeme leži u istoj pentadi, gdje i kulminacija, te je ranije od lanjskoga s istih razloga. 2. — Kuterevo (XLIVa.) In Pentaden ausgedrückt zeigt der Zug folgenden Verlauf: m > er} en | | | | o 10 (©) Me e rd ri ca ap} ae 6 3 3 Der eigentliche Zug beginnt erst Ende März und währt ohne Unterbrechung bis Anfang Mai; die Kulmination liegt in der Pentade: IV.10—14, also in derselben, wo sie auch im Vorjahre war. In dieser Pentade war der Luftdruck 632, Niederschläge waren genug, das Thermometer zeigte im Maximum 177°, und im Minimum 95°, die Windrichtung ist verschieden mit genug Kalmen. Eine Depression liegt im Norden Europas, während im Westen, Südosten und in Mittel- europa hoher Druck herrscht; das Wetter ist schwach regnerisch. Vor der Kulmination ist der Druck im groben Ganzen etwas tiefer wie auch die Temperatur, welche aber bis zur Kulminationspentade wächst, Niederschlag gibt es sehr viel und die herrschenden Winde sind nörd- liche und westliche mit viel Kal- men. Nach der Kulmination ist der Druck außer der letzten Pentade tiefer, während die Temperatur eine höhere ist, Niederschläge sind noch immer viele und die Winde sind besonders östliche und westliche, auch Kalmen sind noch ziemlich vorhanden. R. 48 dana — Tage S. v. — Apr. 13. Die Schwankung ist kleiner als die vorjährige, weil es keine so späten Maidaten gibt. Das Mittel liegt in derselben Pentade, wo auch die Kulmination, und ist ein früheres als im Vorjahre aus denselben Gründen. 265 + Chloris chloris (Linn.), zelendarka zelena, Grünling. XLIV. — Mart. 16. — Mazin. XLV. — Apr. 23. — Jaruge. + Ciconia ciconia (Linn.), roda bijela, weißer Storch. XLIV. zona. — XLIV. Zone. 44'— 44 30. Zapadno visoko gorje. — Westliches Hochland. Apr. 21. — Gračac. — 562 m. I opet imamo iz ove zone Wieder haben wir aus dieser samo ovaj jedini podatak, koji je Zone nur das einzige Datum, wel- mnogo kasniji od lanjskoga. ches aber viel später als das vor- Jährige ist. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44 30—435". Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Mai 4. — Vlaško Polje. — 420 m. Apr. 16. — Sinac. — 462 m. e 29. — Krbavica. 657 m. Mart. 10. — Šalamunić. — 636 m. Apr. 20. — Mihaljevac. — 662 m. Istočna nizina — Östliches Tiefland. Febr. 12. Mart. 3. — Rajevo selo. (StroBmajer.) — 85 m. » 19. — Rajevo selo. (Aleksić.) — 85 m. Apr. 9. — Rajevo selo. (Petrovié.) — 85 m. Mart. 19. — Podgajci. — 85 m. nl. — Drenovci. (Strepacki.) — 87 m. 27. — Drenovci. (Mikinae.) — 87 m. 28. — Drenovci. (Šestić) — 87 m. » 20. — Gunja. — 80 m. 27. — Soljani. (Kadić.) — 83 m. 28. — Soljani. (Nikolić) — 83 m. 29. — Soljani. (Antolović.) — 83 m. n 2. — Vrbanja. (Verić.) — 87 m. 9. — Vrbanja. (Hölzl.) — 87 m. n 11. — Vrbanja. (Szabo.) — 87 m. 14. — Vrbanja. (Zihorsky.) — 87 m. 18. — Vrbanja. (Benaković.) — 87 m. n 20. — Vrbanja. (Mihić) — 87 m. Apr. 22. — Vrbanja. (Benié.) — 87 m. Mart. 15. — Račinovci. (Vladisavljević.) — 80 m. 20. — Račinovci (Ljubičić) — 80 m. | 27. — Strošinci. — 83 m. | — Rajevo selo. (Mirkovié.) — 85 m. 2.66 Mart. 22, — Franjina: Koliba. — 85 m. » 29. — Jamina. — 89 m. Febr. 29. — Radanovei. — 85 m. Mart. 25. — Platićevo. — 82 m. „ "97. — Grabovei. — 8T m. „ 25. — Tovarnik.. (Popovic.) — 78m. 7.28: Tovarnik. (Miljašević.) — 78 m. „ 24. — Ogar. (Jovanović.) CRI » 25. — Ogar. (Kovačević.) — 79 m » 27. — Kupinovo. (Žarković) — 78 m. Apr. 4. — Kupinovo. (Jovanović.) — 18 m. U ovoj zoni oštro je izražen hipsometrijski utjecaj; dok naime u gorskim predjelima vidimo same travanjske i pače jedan svibanjski podatak, u ravnici su zastupani većim dijelom samo podaci iz ožujka uz neke travanjske podatke, koji ničim nijesu opravdani. Podaci iz veljače možda se odnose na pre- zimljenje, što se također može do- goditi, premda nije baš isključeno, da se odnose na prvo pojavljenje, pa zato ih zadrZajemo, Podatak iz Vlaškog Polja (Mai 4.) ne uzimamo u račun, jer se tu sigurno radi samo o prigodnom motrenju, koje se tiče kojega slučajno onamo za- bludjelog komada. Nr. — Febr. 12. — Rajevo selo. Nk. — Apr. 29. — Krbavica. Radi kasnih travanjskih po- dataka i ranih iz veljače mak je mnogo veći od lanjskoga, ai srednje vrijeme je kasnije. raz- o In dieser Zone ist der hypso- metrische Einfluß scharf ausge- prägt; während wir nämlich in den Gebirgsgegenden nur April- und sogar ein Maidatum sehen, sind in der Ebene größtenteils nur März- daten vertreten neben einigen aus dem April, welche aber durch nichts begründet sind. Die Februar- daten beziehen sich vielleicht auf Überwinterung, was auch vorkom- men kann, obzwar es nicht ausge- schlossen ist, dab sie das erste Er- scheinen betreffen, weshalb wir sie beibehalten. Das Datum aus Vlasko Polje (Mai 4.) ziehen wir nicht in Rechnung, da es sich hier sicher nur üm eine Gelegenheitsbeobach- tung handelt, welche ein zufällig dorthin verflogenes Exemplar be- triftt. R. — 77 dana — Tage. S. v. — Mart. 26. Wegen der späten Aprildaten und der frühen aus dem Februar ist die Schwankung viel größer als im Vorjahre und auch das Mittel fällt später. XLV. zona. — XLV, Zone. 45'—45' 30. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Märt.. 8, — Alan. = HL m. Mai 1. — Vojnić. — 146 m. Apr. Febr. Apr. ” ” Mart. Apr. Mart. Mart. LO L9 LO DD pad DO DI LO LA S N ID SW _ DD S LO -] Ot DI Srednje .humlje. —» Mittleres Hügelland. Vrginmost. — 130 m. Kirin (Bulat). — 155 m. Kirin (Pavlović). — 155 m. Vranovina. — 127 m. Bojna. — 225 m. Hajtić. — 229 m. Žirovac. 305 m. Mokrice. — 129 m. Mali Gradac. — 242 m. Pecki. — 173 m. Budičina. — 175 m. Cerovljani. — 139 m. Piljenice. — 105 m. Subotska. — 102 m. Jamarica. — 134 m. Novska. — 125 m. Gorice. — 1359 m. Nova Gradiška. — 129 m. Adžamovci. — 126 m. Staro Petrovo selo. — 131 m. Vrbova. — 125 m. Seoci. — 219 m. Davor. — 121 m. Sibinj. — 118 m. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Lonja. — 98 m. Živaja. — 99 m. Crkveni Bok. — 96 m. Puska. — 98 m. Bumbekovača. — 91 m. Kraljeva Velika. — 100 m. Jasenovac. — 94 m. Jasenovac. — 94 m. Gornji Varoš. — 94 m. Novi Varoš. — 96 m. Mačkovac. — 94 m. Dolina. — 93 m. Vrbje. — 97 m. Slavonski Stupnik. — 104 m. Kaniza. 93 m. Klakar. — 89 m. Jaruge. — 88 m. Strizivojna. — 89 m. Babina Greda (Carević). — 87 m. Babina Greda (Zabarovié). — 87 m 268 Apr. ©. — Prkovci (Dekanić). — 95 m. si 10. — Prkovei (Korda). — 95 m. Mart. 25. — Retkovci. — 98 m. 1 24. — Cerna (Dretvić). — 9 m. s 26. — Cerna (Vincetić). — 94 m. si 30. — Cerna (Vincić). — 94 m. = 27. — Županja (Parašilovac). — 86 m. Apr. 6. — Zupanja (Musić). — 86 m. a 9. — Gradište. — 95 m. Mart. 20. — Bošnjaci (Poletilović). — 85 m. ;i 22. — Bosnjaci (Varnica). — 85 m. A 23. — Bošnjaci (Oršolić). — 85 m. Apr. 6. — Bošnjaci (Novoselac). — 85 m. 8, — Bošnjaci (Drakulić, Penlić). — 85 m. = 15. — Bošnjaci (Strepački). — 85 m. Mart. 25. — Vinkovei. — 90 m. Apr. 9. — Privlaka. — 87 m. Mart. 21. — Otok (Damjanović). — 90 m. = 22. — Otok (Blaževac). 0 m. Apr. 7. — Otok (Petković). — 90 m. = 11. — Otok (Vuković). — 90 m. Mart. 18. — Komletinci (Gašić, Štefanović), = 91, m. x 26. — Komletinci (Špoljar). — 91 m. nn 27. — Slakovei. — 104 m. 29. — Orolik. — 106 m. Apr. 4. — Vukovar. — 108 m. 2 Mart. 5. — Gjeletovci. — 83 m. a 25. — Nijemci (Gopić). — 90 m. s 27. — Nijemci (Makarević). — 90 m. A 23. — Podgrađe. — 86 m. È 18. — Spačva. — (7 m. n. 22. — Novi Banovci. — 92 m. + 18. — Absevci. — 85 m. + 27. — Naprečava. — 80 m. ga 26. — Iinci. — 84 m. Apr. 17. — Batrovci. — 84 m. Mart. 18. — Lipovac (F. Rukovansky, Babić). — 116 m. A 19. — Lipovac (P. Rukovansky). — 116 m. E 20. — Morović (Jovanovac, Lozjanin, Senié). — 85 m. È: 25. — Morović (Panić). — 85 m. S 29. — Morović (Ognjanović). — 85 m. 3 5. — Adaševci (50ić). — 84 m. M 15. — Adaševci (Kavedžić). — 84 m. 29. — Debrinja. — 100 m. S 26. — Ruma. — 111 m. 20. — Petrovaradin. — 78 m. I u ovoj se zoni još dosta dobro razabira hipsometrijski utje- caj, jer mi u gorovitim predjelima nalazimo relativno kud i kamo više travanjskih podataka nego u ni- zini. Podatak je iz Vojnića (Mai 1.) svakako prekasan te otpada, premda se evo već druge godine tako kasno pojavljuje. Od travanjskih podataka otpadaju mnogi kao prekasni, oso- bito u nizini, po gotovo, kada iz istoga mjesta imamo raniji podatak. Iz preostalih podataka dobijemo ovu formulu: Nr. — Febr. 27. — Kirin. Nk. — Apr. 17. — Žirovac. Razmak je u ovoj zoni manji od prošlogodišnjega i od razmaka prve zone, jer su si podaci ipak više zbliženi. Srednje se vrijeme posve slaže sa lanjskim, ali je ranije nego u prošloj zoni. 269 Auch in dieser Zone ist der hypsometrische Einfluß noch ziem- lieh ersichtlich, denn wir finden in den gebirgigen Gegenden relativ weit mehr Aprildaten als in der Ebene. Das Datum aus Vojnić (Mai 1.) ist jedenfalls zu spät und ent- fällt, obzwar es schon das zweite Jahr so spät auftritt. Von den April daten entfallen viele als zu spät besonders im Tiefland, auf jeden Fall aber, wenn wir aus demselben Orte ein früheres Datum besitzen. Die übrigen Daten ergeben folgende formel: R. — 50 dana — Tage. S. v. — Mart. 24. Die Schwankung ist in dieser Zone kleiner als im Vorjahre und in der ersten Zone, weil die Daten doch mehr genähert sind. Das Mittel gleicht vollkommen dem vorjährigen, aber es ist früher als in der vor- hergehenden Zone. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45° 30—46". Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Mai 18. — Javor. — 563 m. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Apr. 26. — Lasinja. — 145 m. konce Mart. a } — Ivanić grad. — 103 m. „ 27. — Ivanić Kloštar. — 159 m. „ 24. — Vezišće. — 101 m. s 29. — Veliki Jantak. — 102.m. » 23. — Vukšinee. — 124 m. Apr. 6. — Cajire. — 191 m. 22. — Vukovje. — 144 m. » 25. — Kaniška Iva. — 136 m. 24. — Garešnica. — 130 m. 91 Marte 16. = Raca. — ISE Im Apr. 25. — Hercegovac. — 139 m. „ 5. — Trnava. — 144 m. n 15. — Veliki Zdenci. — 137 m. Apr. 8. — Klostar. — 120m. n 15. — Otrovanac. — 126m. Mart. 28. — Slatina — 127m. Istočna nizina. — Oestliches Tiefland. Mart. 10. — Harkanovci. — 93m. 24. — Osijek. — 94m, 7) Dok su u prijašnjoj zoni još ožujski podaci bili u daleko pretež- noj množini, to su ovdje travanjski u većem broju zastupani, što bi se možda dalo svesti na geografski utjecaj ove sjevernije zone. Podatak je iz Javora. (Mai 18.) ove godine pače još kasniji od lanjskoga, ali nema razloga, da se zadrži. Nr. — Mart. 10. — Harkanovci. Nk. — Apr. 26. — Lasinja. Razmak je doduše manji nego u pređašnjoj zoni, budući da nema ranih podataka iz veljače, ali je srednje vrijeme mnogo kasnije. Während in der vorherge- henden Zone noch die Märzdaten in überwiegender Überzahl vor- handen waren, sind hier die April- daten in der Mehrzahl vertreten, was vielleicht auf einen geogra- fischen Einfluß dieser nördlicheren Zone zurückzuführen wäre. Das datum aus Javor (Mai 18.) ist heuer sogar noch später als im Vorjahre, aber es ist kein Grund vorhanden, dasselbe beizubehalten. R. — 47 dana — Tage. S. v. — Apr. 6. Die Schwankung ist zwar kleiner als in der vorhergehenden Zone, weil keine frühen Februar- daten vorhanden sind, aber das Mittel ist ein viel späteres. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46'— 46" 30. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Apr. 12. — Zabok. — 160 m. Mart. 10. — Molve. — 131 m. Apr. 20. — Gjurgjevac. — 121 m. početkom Ä ko 0 Anfang } — Ferdinandovac. 113 m. Apr. 1. — Podravske Sesvete. — 124 m. Iovdje prevladuju daleko tra- vanjski kasni podaci. Nr. — Mart. 10. — Molve. Nk. — Apr. 20. — Gjurgjevac. Razmak je i opet manji, a i srednje vrijeme ranije nego u pri- jašnjoj zoni. U slijedećoj tablici poredat ćemo prijegleda radi formule svih zona. Auch hier praevalieren weit die späten Aprildaten. R. — 41 dan — Tage. S. v. — Apr. 3. Die Schwankung ist wieder kleiner und das Mittel früher als in der vorhergehenden Zone. In der folgenden Tabelle stel- len wir der Ubersicht halber die Formeln aller Zonen zusammen. L9 =] en U prvoj se kolumni nase ta- blice opaZa posve dobro geografski utjecaj, jer vrijeme najranijega do- laska postaje prama sjeveru sve kasnije; slabiji je već u drugoj kolumni najkasnijega dolaska, koja ne pokazuje baš očito zakašnjenje prama sjeveru, pače je najkasniji u najjužnijoj zoni. Razmak postaje prama sjeveru sve manji. Srednje vrijeme, čini se, da bar u toliko ovisi o geografskom utjecaju, što ono u dvjema sjevernim zonama leži u početku travnja, dok u dvjema južnima pada na konac ožujka. Da si stvorimo što jasniju sliku cijele selidbe, proračunat ćemo također selidbene formule pojedinih orografskih predjela. Zona Nr. Nk. R. I. Wa Zone Früh. Ank. | Spät. Ank. Schw. Mittel XLIVa. Febr. 12. Apr. 29. 77 | % Mart. 26. XLV. color: i pr ROGO DI si 94 XLVa. Mart. 10. 2a 47 | Apr. 6 XLVI. O, 2.204 RE fio; In der ersten Kolumne un- serer Tabelle ist der geografische Einfluß ganz gut ersichtlich, denn das Datum der frühesten Ankunft fällt gegen Norden stets später; schwächer ist dieser Einfluß schon in der zweiten Kolumne der spä- testen Ankunft, welche eben keine augenscheinliche Verspätung gegen Norden zeigt, die späteste Ankunft befindet sich sogar in der südlich- sten Zone. Die Schwankung wird gegen Norden stets kleiner. Das Mittel scheint wenigstens insofern vom geografischen Einflub abzu- hängen, daß es in den zwei nörd- lichen Zonen am Anfang April liegt, während es in den zwei süd- lichen auf Ende März fällt. Um sich ein je klareres Bild des ganzen Zuges zu bilden, wollen . wir auch die Zugformeln der ein- zelnen orografischen Gebiete be- rechnen. Zapadno visočje. -— Westliches Hochland. Nr. — Mart. 3. — Alan (XLV.) Nk. — Apr.29. — Krbavica (XLIVa.) R. — 56 dana — Tage. S. v. — Apr. 4. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. — Mart. 10. — Molve (XLVI.) Nk. — Apr. 26. — Lasinja (XLVa.) R. — 47 dana — Tage. S. v. — Apr. 1. Istočna nizina — Oestliches Tiefland. Nr. — Febr. 12. — Rajevo selo (XLIVa.) Nk. — Apr. 7. — Prkovci (XLV.) R. — 55 dana — Tage. S. v. — Mart. 22. * 272 U ovom se prijegledu formula vidi posve jasno izražen hipso- metrijski utjecaj na selidbu rode. Zapadno visočje ima najkasnije po- datke i najkasnije srednje vrijeme dolaska s velikim razmakom; u srednjem humlju su podaci raniji, prama tomu i srednje vrijeme ra- nije, a razmak je manji; u istočnoj su nizini napokon i podaci, a i srednje vrijeme najranije, dok se razmak približuje jako velikom raz- maku zapadnoga visočja. Budući da su naši orografski predjeli pore- dani od zapada prama istoku, to se u zakašnjenju prama zapadu može i nazrijevati geografski utjecaj, do- tično se to zakašnjenje dađe svesti na tipus selidbe rode, koji je tim karakterizovan, da se nalaze rani podaci na istoku, a eventualno kasni na zapadu. Da sliku selidbe još i dalje upotpunimo, podajemo još i kulmi- nacije pojedinih zona i pojedinih orografskih predjela. In dieser Ubersicht đer For- meln sieht man den hypsometri- schen Einfluß vollkommen klar ausgeprägt. Das westliche Hoch- land besitzt die spätesten Daten und das späteste Ankunftsmittel mit einer großen Schwankung; im mittleren Hochland sind die Daten frühere, daher fällt auch das Mittel früher und die Schwankung ist kleiner; im östlichen Tiefland end- lich sind die Daten wie auch das Mittel die frühesten, während sich die Schwankung sehr der großen des westlichen Hochlandes nähert. Nachdem unsere orografischen Gebiete von West gegen Ost aneinander gereiht sind, so kann man in der Verspätung gegen West auch einen geografischen Einfluß erblicken, respektive man kann diese Verspätung auf den Typus des Storchzuges zurück- führen, der dadurch eharakterisiert ist, daß sich frühe Daten im Osten befinden und eventuell späte im Westen. Um das Bild des Zuges noch weiter zu vervollständigen, geben wir auch noch die Kulminationen der einzelnen Zonen und der ein- zelnen orografischen Gebiete. Pentade. En Pentaden. 7 II. JE, IV: ona Zone |Z a a © a 88 |+ slalala dla la Ta RE IN HE a Tla RI I XLIVa. 1{-|—| Li 2| 31381 61 5120| 1| 1|— | 2| 1/1 XLV. —|-|+| 1| 3[T—| 3121124122 21111] 3] 4|—|— XLVa. = 1| 3) 3|-| 3 2| 2| 3 XLVI. ciare le he be N Ao Te ti e EEE Zbroj doi Summe | 2/5, 5 | Wikia 4115| 5| 8| 4| 4 | Kulminacije mi moZemo jasno razabrati samo u prvoj i drugoj zoni. U prvoj leži ona u pentadi: IH. 26—30, dakle zakas- njuje za jednu pentadu od lanjske ; iza nje nalazimo samo po koji po- datak, dok se glavna selidba zbiva u mjesecu ožujku. Podaci iz ve- ljače su posve osamljeni. U drugoj zoni (XLV.) nalazimo kulminaciju u istoj pentadi, naime III. 26—30; i tu je najviše podataka iz ožujka, dok su travanjski u daleko manjem broju i nepravilno razmješteni. U ostalim dvjema zonama ne možemo ustanoviti prave kulminacije, jer imamo samo malo podataka, koji su još i nepravilno uz prekide po pentadama porazbacani, ali ih ipak ima više u travnju nego u ožujku, što se možda dade svesti na geogratski utjecaj ovih sje- vernijih zona. U zbroju podataka svih zona leži kulminacija u pen- tadi: III. 26—30, dakle zakasnjuje i tu za jednu pentadu od lanjske; selidba teče neprekinuto od konca veljače do pod konac travnja, samo što u travnju iza kulminacije broj podataka ne pada tako jednomjerno i pravilno, kao što je do kulmina- cije rasao. U pentadi kulminacije bio je tlak zraka 63, oborina je bilo jako mnogo, maksimalna temperatura iznosila je 15:6% a minimalna 789, smjer je vjetrova bio različit, a kalma dosta malo. Na istoku, sjeveroistoku i sjeveru Evrope na- lazimo visoki tlak, dok vlada na .Jugu, a kasnije ina sjevero-zapadu 273 Die Kulminationen sind nur in der ersten und zweiten Zone klar ersichtlieh. In der ersten liegt die Kulmination in der Pentade: III 26—30, zeigt also eine Ver- spätung von einer Pentade gegen das vorige Jahr; nach ihr folgen nur einzelne Daten, während der Hauptzug im März stattfindet. Die Februardaten stehen ganz verein- samt. In der zweiten Zone (XLV.) befindet sich die Kulmination in derselben Pentade, nämlich: IH. 26—30; auch hier sind die März- daten in der Mehrzahl, während die Aprildaten weit in geringerer Zahl vorhanden und unregelmäßig ver- teilt sind. Inden übrigen zwei Zonen können wir keine eigentliche Kulmi- nation konstatieren, da wir nur we- nige Daten besitzen, welche noch dazu unregelmäßig mit Unterbre- chungen in den Pentaden verteilt sind; aber hier sind die Aprildaten in der Überzahl, was vielleicht auf den geografischen Einfluß dieser nördli- cheren Zonen zurückzuführen ist. In der Summe der Daten aller Zonen liegt die Kulmination in der Pentade: III. 26—30, also auch hier um eine Pentade von der vorjäh- rigen verspätet; der Zug geht un- unterbrochen von Ende Februar bis Ende April von statten, nur dab im April nach der Kulmination die Anzahl der Daten nicht so gleich- mäßig und regelmäßig fällt wie sie vor derselben gestiegen ist. In der Kulminationspentade war der Luftdruck 63, Nieder- schläge waren sehr viele, die Ma- ximaltemperatur betrug 156°, die Minimaltemperatur 7:89, die Wind- richtung war verschieden mit ziemlich wenig Kalmen. Im Osten, Nordosten und Norden Europas herrscht hoher Druck, während er . niski, oborine se najvise pojavljuju na jugu i zapadu. Prije kulmina- cije je tlak većinom niži uz manje oborine, a i temperatura je niža, pretežni vjetrovi sjeverni i sjeveroistočni uz malo kalma. Iza kulminacije je tlak osim prve i zadnjih dviju pentada viši, oborine su su slabe, temperatura pod konac viša, a vladajući vjetrovi sjeverni i istočni, kalma ima razmjerno više. im Süden und später auch im Nordwesten niedrig ist, Nieder- schläge finden meistens im Süden und Westen statt. Vor der Kulmi- nation ist der Druck meistens nie- driger mit weniger Niederschlägen und auch die Temperatur ist nie- driger, es herrschen nördliche und nordöstliche Winde vor mit weni- gen Kalmen. Nach der Kulmination ist der Druck außer der ersten und der zwei letzten Pentaden höher, die Niederschläge sind schwach, die Temperatur gegen Ende höher und die herrschenden Winde an- fangs südliche und westliche, zu Ende des Zuges wieder nördliche und östliche, Kalmen sind relativ mehr vorhanden. Kulminacije pojedinih oro- Die Kulminationen der ein- grafskih predjela jesu ove: zelnen orografischen Gebiete sind die folgenden: Pentade. — Pentaden. KE, HI. IV. Predjeli — Gebiete | tal oda ge E a ET JENNIE TE Zapadno visočje . . 5 ; (I RM 1 1———— > 11} Westl. Hochland . . | Srednje humlje . . . — | 11 — | 1] 2] 7) 4| 7| 21 7 21 51 3| 3 Mittl. Hügelland . . Istočna nizima . . . 1|—|—| 1| 4| 3| 4/22/25/27| 2| 8| 21 2] 1— Oestl. Tietland . . . Zbroj — Summe . 1|—|—| 2| 5| 5| 6/29/29/34| 4115| 4| 8] 5) 4 Kulminacija je tu samo jasna u istočnoj nizini, koja ima i najviše podataka; ta se kulminacija kao što i kulminacija zbroja svih podataka Hier ist die Kulmination nur im östlichen Tieflande klar ausge- drückt, welches auch die meisten Daten besitzt; diese Kulmination, po položaju posve slaže sa kulmi- nacijom, koju smo dobili kod zona. U ostalim se dvima predjelima ne razabira kulminacija, preteZni su tamo kasniji podaci, koji su uvje- tovani hipsometrijskim utjecajem, a možda i geografskim, jer su ti pre- djeli zapadniji. Selidbena formula za cijelu zemlju napokon ima ovaj oblik: Nr. — Febr. 12. — Rajevo selo (XLIVa.) Nk. — Apr. 29. — Krbavica (XLIVa.) Razmak je mnogo veći od raz- maka prijašnjih godina poradi ranih podataka iz veljače, srednje vrijeme pako samo za jedan dan ranije od lanjskoga, te se posve slaže sa sred- njim vremenom XLIVa. zone. 275 wie auch jene der Summe aller Daten korrespondiert ihrer Lage nach vollkommen mit der Kulmi- nation nach Zonen. In den übrigen zwei Gebieten ist sichtlich, aber dort praevalieren die späteren Daten, welche durch den hypsometrischen Einfluß be- gründet sind und vielleicht auch durch den geografischen, da diese Gebiete westlicher liegen. Die Landesformel endlich hat folgende Form: R. — 77 dana — Tage. S. v. — Mart. 26. sie nicht er- Die Schwankung ist viel größer als in den vorhergehenden Jahren wegen der frühen Februar- daten, das Mittel aber nur um einen Tag später als verflossenes Jahr und korrespondiert vollkommen mit jenem der XLIVa. Zone. + Ciconia nigra (Linn.), roda crna, schwarzer Storch. XLIVa. — Apr. 25. — Rajevo selo. x — Mart. 6. — Podgajci. > — » 10. — Drenovci (Strepački). n > » 27. — Drenovci (Mikinac, Šestić), Bi — Apr. 8. — Soljani. S ME Nepal s — Mart. 22. — Strošinci. 3: — » SL — Franjina Koliba. k — >, 281 — Jamina. ka > ,„ 1. — Rađanovci, È — x 10. — Ogar (Kovačević). 3. — Apr. 4. — Ogar (Jovanović). XLV. — Mart. 19. — Mačkovo selo. È, — —» 20. — Jasenovac. g == (4418: > Novska; “ — Apr. 5. — Gornji Varoš. bi za lan = Gorica; ce — Mart. 30. — Seoci. 1 — n 24 — Davor. vi — Apr. 12. — Kaniža. n. — Mart. 28. — Sibinj. si — n° 80-.— Andrijevci. 276 XLV. — Mart. 25. — Bošnjaci (Oršolić). si — o,» 81. — Bošnjaci (Penlić). si — Apr. 14. — Bošnjaci (Drakulić). — Mart. 20. — Otok (Vuković). — 24. — Otok (Damjanović). — x», .23. — Komletinci (Špoljar). * «= » 2%. — Komletinci (Gašić, Štetanović). * — n 22. — Slakovci. Za — ,» 16. — Nijemci. Mr = n 29. — Naprečava, = — —» 81. — Morović (Ognjanović, Panić). 5 — Apr. 16. — Morović (Lozjanin). S — Mart. 5. — Adaševci (Kavedžić). n — Apr. 15. — Adaševci (Šoić). 3 — Mart. 31. — Debrinja, XLVa. — , 28. — Cerina. > — Apr. 7%. — Vrtljinska. Fi - n 20. — Komuševec. Mi — , 19. — Samarica. sì 284, 19) — Šimljanik. E - AA 9. — Bršljanica. 5 — n 29. — Vukovje. xi — Ma, 8. — Kaniška Iva. S — Apr. 29. — Hercegovac — ,» 14. — Harkanovci. I opet pripada jedna trećina podataka mjesecu travnju, od kojih nekoliko otpada, jer imamo iz istih mjesta motrenja ranije podatke ili što se uz rane podatke obližnjih mjesta ne mogu održati. Isto tako otpada i podatak iz Kanıske Ive (Mai 8.), jer je svakako daleko pre- kasan i ničim opravdan. Ostali po- daci su svi ožujski. Hipsometrijski utjecaj baš nije nigdje očito izražen, ali opstojnost, da se na zapadu na- laze većinom kasni travanjski, a na istoku rani ožujski podaci, dala bi se i kod ove ptice tumačiti geo- grafskim utjecajem, dotično bi se i selidba crne rode dala svesti na tip selidbe bijele rode sranim podacima na istoku,a kasnim na zapadu, tim više, što smo istu činjenicu već i prošle godine konstatovali. Und wieder enttillt ein Drittel der Daten auf den Monat April, von denen aber einige wegfallen, weil wir aus denselben Beobachtungs- orten frühere Daten besitzen oder weil sie neben den frühen Daten der umliegenden Orte unhaltbar sind. Ebenso entfällt auch das Datum aus Kaniška Iva (Mai 8,), weil es jedenfalls viel zu spät und durch nichts begründet ist. Alle anderen sind Märzdaten. Der hypsometrische Einfluß ist nirgends klar ausgeprägt, aber die Erscheinung, daß sich im Westen meistens späte April- und im Osten frühe Märzdaten vorfinden, könnte auch bei diesem Vogel durch den geografischen Einfluß erklärt werden, respektive man kann auch den Zug des schwarzen Storches auf den Storchzugtypus zurück- idle LO = = a a 3 | | | | ee = No) = Ne) Lega] do) temi = ca eni 2 3 — 4 6 8 Kulminacija je doduše slaba, no ipak jasno izražena u pentadi: HI. 26—30., gdje je ilane bila. Prava selidba počinje polovicom ožujka i traje bez prekidanja do konca trav- nja, koji mjesec ima dosta velik broj podataka. U pentadi kulminacije bio je tlak zraka 68, oborine su bile znatne, a temperatura u maksimu 15:6%% u minimu 789, vjetrovi su bili pre- težno sjeverni i istočni s dosta kalma. Visoki se tlak nalazi na sje- veroistoku Evrope, dok je depresija najprije na jugu, kasnijena sjevero- zapadu; vrijeme je blago sa obo- rinama najviše na zapadu. Prije kulminacije je tlak a i temperatura niža, oborine ima dosta, a vjetrovi su većinom sjeverni uz malo kalma. Iza kulminacije pako pod konac selidbe pada, dok temperatura raste, oborina ima manje, a vjetrovi su više sjeverni, istočni i zapadni uz mnogo kalma. Nr. — Mart. Nk. — Apr. Razmak je veći nego što je u pređašnjim dvjema godinama bio, 1. — Rađanovci. (XLIVa.) 29. — Hercegovac. (XLVa.) 277 fuhren mit friihen Daten im Osten und spiten im Westen, umso mehr, da wir dieselbe Tatsache auch sehon voriges Jahr konstatierten. IV. hi m “ti m =H on] SI Sf au ii | a ni EST Ne) 2 Ne) Go Leni = N ca 6 5 4 4 il 3 Die Kulmination ist zwar schwach, aber doch klar ausgedrückt in der Pentade: III. 26—30., wo sie auch im Vorjahre war. Der eigent- liche Zug beginnt Mitte März und währt ohne Unterbrechung bis Ende April, welcher Monat eine ziemlich grobe Anzahl von Daten besitzt. In der Kulminationspentade war der Luftdruck 63, die Nieder- schläge waren reichlich und die Temperatur im Maximum 15:69, im Minimum 7:89, die vorherrschende Windrichtung war die nördliche und östliche mit ziemlich Kalmen. Hoher Druck liegt im Nordosten Europas, während sich eine De- pression zuerst im Süden und später im Nordwesten befindet; das Wetter ist milde mit Niederschlägen haupt- sächlich im Westen. Vor der Kul- mination ist der Druck und auch die Temperatur niedriger, Nieder- schläge ziemlich und die Winde sind meistens nördliche mit wenig Kalmen. Nach der Kulmination fällt der Druck gegen Ende des Zuges, während die Temperatur steigt, Niederschläge sind weniger und die Winde in der Mehrzahl nördlich, östlich und westlich mit viel Kalmen. R. — 59 dana — Tage. S. v. — Mart 30. Die Schwankung ist größer als in den vorhergehenden zwei poradi ranijih ožujskih podataka, koji prouzrokuju također ranije srednje vrijeme dolaska. daten, Ankunftsmittel verursachen. Jahren wegen den früheren März- welche auch ein früheres + Clivicola riparia (Linn.), lastavica bregunica, Uferschwalbe. XLIVa. — Apr. XLV. — Mart. 28. — Bučje. A — >, 80. — Sibinj. a — , 10. — Jaruge. Dok je lane ova vrst imala isključivo travanjske podatke, ove su godine nasuprot skoro svi oZuj- ski, koji nam daju u formulu: Nr. — Mart. 10. — Jaruge. (XLV.) Nk. — Apr. Za vrijeme je selidbe vladao razmjerno visoki tlak s dosta malo oborina, temperatura je bila osobito pod kraj selidbe takoder dosta vi- soka, a vjetrovi preteZno sjevero- istočni i zapadni s malo kalma. - 17. — Rajevo selo. (XLIVa.) 17. — Rajevo selo. Während voriges Jahr bei dieser Art ohne Ausnahme nur Aprildaten vertreten waren, finden wir heuer wieder fast nur März- daten, welche folgende Formel er- geben: R. — 38 dana — Tage. S. v. — Mart. 29. Während des Zuges herrschte verhältnismäßig hoher Druck mit ziemlich wenig Niederschlag, die Temperatur war besonders zu Ende des Zuges auch ziemlich hoch und die Winde vorwiegend nordöstliche und westliche‘ mit wenig Kalmen. Columba oenas (Linn.), golub dupljas, Hohltaube. XLIVa. — Mart. 9. — Rajevo selo. sa RETAIL Maris 20 — Febr. 4. — Vrbanja. (Benić.) — Vrbanja. (Verić.) Vrbanja. (Mihić.) — Febr. 15. — Jamina. a — » 15. — Rađanovci. XLV. — , 20. — Gredarkosa. n — Apr. 2. — Boturi. » — Febr. 23. — Ljeskovac. n > o» 17. — Mečenčani. n > » 18. — Subotska. no >». 15. — Gornji Varoš. » > x» 11. — Novi Varoš. ) — n 22. — Rogolje. Rae n 13. — Gorice. ne 3. — Seoci. Perlen N 8. — Davor. — 27. — Kaniža. » — n 10 — Prkovci. (Dekanić.) no — » | 14 — Prkovci. (Korda.) XLV. — Mart. --3. — Retkovci. s — Febr. 25. — Cerna. (Dretvic.) „= „14 — Cerna. (Vincetić.) Prezimile | 3 ”» — Überwintertf — Coma — Mart. 6. — Orolik. nie Behr! “ki Zupanja. re ka 1. — Gradište. = 14. — Bošnjaci, no >, (11. — Vinkovci. jasar, 8. — Komletinci. = Jan: 24. Slakovci.. „ — Febr. 29. — Gjeletovci. so 7 (18. — Nijemci. DADI BENINA 4. — Lipovac. n > a» 22. — Morović. XLVa. — Mart. 25. — Grabovnica. 5 n — Apr. 1 — Velika Česma. — Mart. 10. — Bedenička. n — Febr. 10. — Veliki Zdenci. sven“ I Zrinjska. n ©» 24. — Brzaja. no > — — Trnava. — Mart. 9. — Vočin. — 0, 1. — Mikleuš. — Febr. 10. — Harkanovci. XLVL.— ,„ 9, — Storgina Greda. Daleko pretežna većina svih podataka pada u veljaču, koji se sigurno također mnogi odnose na Die weitaus größte Überzahl aller Daten fällt in den Februar, von denen sich sicher auch viele prezimljenje; podaci se iz Botura (Apr. 2.), Grabovnice (Mart. 25.) i Velike Cesme (Apr. 1.) uz toliku mnoZinu ranih podataka iz obliz- njih mjesta motrenja na nikakav način ne mogu održati. Podatak iz Slakovaca (Jan.24.) otpada također, jer se svakako odnosi na prezim- ljenje. Ir DE 31—4 5—9 10-14 15—19 5 3 10 6 Kulminacija je jasna odmah u trećoj pentadi iza početka se- auf Überwinterung beziehen; die Daten aus Boturi (Apr. 2.), Gra- bovnica (Mart. 25.) und Velika Če- sma (Apr. 1.) können sich neben einer solchen Überzahl früher Da- ten aus den umliegenden Beobach- tungsorten auf keinen Fall halten. Das Datum aus Slakovei (Jan. 24.) entfällt ebenfalls, weil es sich je- denfalls auf Überwinterung be- zieht. II. 20—24 25—29 1-5 6—10 6 3 3 4 Die Kulmination befindet sich gleich in der dritten Pentade nach 280 lidbe, naime u pentadi : II. 10-14, da- kle ranije od lanjske. Citava selidba teče bez prekida od početka ve- ljače do početka ožujka, posto smo nekoje prerane i prekasne podatke izostavili. Za vrijeme je kulminacije bio tlak zraka 56:8 uz vrlo mnogo oborina, maksimalni termometar je "pokazivao 12% a minimalni 4:59, glavni su smjerovi vjetrova bili južni i istočni uz malo kalma. Na jugu se Evrope nalazi visoki tlak, dok se na sjeverozapadu širi de- presija, vrijeme je u glavnom blago i kišovito. Prije kulminacije je tlak promjenljiv uz vrlo mnogo obo- rina, a temperatura niža, smjer vje- trova najviše južni i zapadni, kalma ima mnogo. Iza kulminacije se tlak zraka diže, dočim je temperatura pala, oborine nešto popuštaju, a vje-' trovi su najprije pretežno južni, a kasnije istočni sa manje kalma. Nr. — Fehr: Razmak i srednje vrijeme leže između dotičnih vrijednosti prošlih dviju godina. + Columba palumbus 1. — Županja, Gradište (XLV.) Nk. — Mart. 10. — Bedenička (XLVa.) Anfang des Zuges, nämlich in der Pentade: II. 10—14, also früher als die vorjährige. Der ganze Zug ver- läuft ohne Unterbrechung von An- fang Februar bis Anfang März, nachdem wir einige zu frühe und zu späte Daten entfernt haben. Zur Zeit der Kulmination war der Luftdruck 96:8 bei sehr viel Nieder- schlägen, das Maximalthermometer zeigte 12% das Minimalthermometer 45° und die hauptsächlichsten Windrichtungen waren die südliche und östliche mit wenig Kalmen. Im Süden Europas herrscht hoher Druck, während sich im Nord- westen eine Depression ausbreitet, das Wetter ist meistens milde und regnerisch. Vor der Kulmination ist der Druck veränderlich bei sehr vielen Niederschlägen und die Temperatur niedriger, die Wind- richtung ist meistens südlich und westlich, Kalmen sind viele. Nach der Kulmination steigt der Druck, während die Temperatur gesunken ist, die Niederschläge lassen etwas nach und die Winde sind zuerst vorherrschend südliche und später östliche mit weniger Kalmen. R. — 38 dana — Tage. S. Vv. = Febr. 18. Die Schwankung und das Mittel liegen zwischen den betret- fenden Werten der vorhergehenden zwei Jahren. (Linn.), golub grivnjaš, Ringeltaube. XLIVa. — Mart. 13. — Senj. A — Apr. 22. — Rajevo selo (Aleksić). + — Apr. 24. — Rajevo selo (Mirković). » — Mart. 3. — Vrbanja (Verić). È =. 10. — Vrbanja (Benić). S = 15. — Vrbanja (Mihić). a — Febr. 25. — Strošinci. X sad) 25. — Franjina Koliba. 281 4. — Jamina. 4. — Rađanovci. 16. — Kupinovo. 14. — Rijeka. 19. — Gojkovac. 8. — Radovica. 15. — Gredarkosa. 9. — Kirin. 23. — Boturt: 29. — Mečenčani. 29. — Subotska. 92. — Gornji Varoš. 10. — Novi Varoš. 25. — Rogolje. k2. — Gorice. 25. — Kovačevac. 5. — Vrbora. 15. — Seoci. 9. — Bučje. 19. — Davor. 15. — Kaniža. 9, — pibimj. 6. — Jaruge. 4. — Prkovei (Dekanić). 8. — Prkovci (Korda). 23. — Retkovci. 25. — Cerna (Vincetić). 13. — Cerna (Dretvić). 6. — Županja. 25. — Gradište. 25. — Bošnjaci. 7. — Otok (Damjanović). 9, — Otok (Vuković). 29. — Komletinci (Gašić, Štefanović). 15. — Komletinci (Špoljar). 28. — Slakovci. 8. — Orolik. 29, — Gjeletovci. 19. — Nijemci. 24. — Abševci. 29, — Batrovci. 4. — Tipovac (Pr. i P. Rukovansky). 5. — Lipovac (Babić). 24. — Adaševci (Kavedžić). 5. — Adaševci (Šoić). 20. — Krasne (Prezimljuju — Uberwintern). 9, — Beslinae. 282 XLVa, — Febr. 14. — Draganec. — „ 19. — Bolč. — Mart. 16, — Velika Česma. A — Febr. 23. — Samarica. A — n 16. — Simljanik. pi — ,„ 20. — Brsljanica. in — Mart. 4. — Popovac. A — gs 11. — Kostanjevac. È — Febr. 15. — Bedenik. ; — — — Trnava. — 29. — Vočin, ” 7) XLVI. — Mart. Preko polovice podataka pri- pada mjesecu veljači, dok su ostali ožujski podaci uz vrlo malo tra- vanjskih, koji su svakako pre- kasni kao što i neki ožujski, od kojih imamo ranije iz istoga mjesta, pa zato ih i eliminiramo. Hipso- metrijski se utjecaj u ovoj seriji podataka opaža u toliko, što su podaci iz Srijema skoro uvijek ra- niji od podataka gorskih predjela. Geografski se kakav utjecaj nigdje ne razabire. en 16. — Mikleuš (Žužek). — Mart. 25. — Mikleuš. — Febr. 20. — Harkanovci. 6. — Podravske Sesvete. Über die Hälfte der Daten gehört dem Monate Februar an, während die übrigen März- mit sehr wenigen Aprildaten sind, wel- che aber auf jeden Fall zu spät sind wie auch einige Märzdaten, auber denen wirfrühere aus densel- ben Orten haben, und welche daher eliminiert werden. Der hypsometri- sche Einfluß tritt in dieser Daten- serie insofern hervor, als die Daten aus Syrmien fast stets frühere sind als jene der gebirgigen Gegenden. Ein geografischer Einfluß ist nir- gends ersichtlich. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Nr. — Mart. 13. — Senj (XLIVa.) Nk. — Mart. 20. — Krasno (XLVa.) R. — 7 dana — Tage. S. v. — Mart. 14. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. — Febr. 5. — Vrbova (XLV.) Nk. — Mart. 25. — Mikleuš (XLVa.) R. — 49 dana — Tage. S. v. — Febr. 28. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Nr. — Febr. 4 Nk. — Mart. 25 Hipsometrijski je utjecaj po- sve dobro izražen; osobito je kasno srednje vrijeme u zapadnom vi- _ Jamina, Radanovei (XLIVa È Prkovei, Lipovac (XLV.) _ Bošnjaci (XLV.) ì Mikleus (XLVa.) IR. — 50 dana — Tage. S. v. — Febr. 29. Der hypsometrische Einfluß ist ganz gut ausgeprägt; besonders spät ist das Mittel im westlichen sočju. Razmak je tu najmanji, dok .je u istočnoj nizini najveći. 1; EL dio les ora ioni Lon, 10 o 19 Q ag) rd tesi ca a pus ra 0 Kulminacija je ovdje dvo- struka, jedna nešto jača u pentadi: II. 25—29, a druga samo za jedan podatak slabija u pentadi: III. 6 do 10, obje su kasnije od lanjske; prirast podataka od početka se- lidbe do kulminacije, kao što i pa- danje broja njihova iza nje dosta .je nepravilan, premda je selidba od početka veljače do pod konac ožujka posve neprekinuta. U pentadi prve kulminacije bio je tlak zraka 60:4, uz malo obo- rina, maksimalna temperatura 41°, a minimalna — 0:29, smjer vjetra skoro isključivo sjeveroistodan uz vrlo malo kalma. Na sjeveru i sjevero- istoku Evrope vlada visoki tlak, dok se je depresija smjestila na jugu i jugozapadu, vrijeme je u glavnom hladno uz više oborine na jugu i zapadu. Za vrijeme je druge kul- minacije tlak zraka poskočio na 635 uz više oborine, maksimalna temperatura iznosi 11:39 a mini- malna 56°, vjetrovi su pretežno istočni, južni i zapadni, a kalma ima više. Visoki tlak nalazimo na istoku, kasnije i na zapadu Ev- rope, niski pako najprije na zapadu, pod konac pentade na jugu; vri- .jeme je blago uz veće oborine na zapadu. Prije kulminacija je tlak niži a temperatura viša, oborina 25—29 12 283 Hochlande. Hier ist die Schwan- kung am kleinsten, während sie im östlichen Tieflande am größ- ten ist. LIT. le) = = s 3 ee I 4 1206 8 4 Die Kulmination ist hier doppelt, eine etwas stärkere liegt in der Pentade: IL 25—29, die zweite nur um ein Datum schwä- chere in der Pentade: III. 6—10; beide sind später als im Vorjahre; der Zuwachs der Daten vom An- fang des Zuges bis zur Kulmina- tion, wie auch die Abnahme ihrer Anzahl nach derselben ist ziemlich unregelmäßig, obzwar der Zug von Anfang Februar bis gegen Ende März vollkommen ununterbrochen vor sich geht. In der Pentade der ersten Kulmination war der Luftdruck 60:4 mit wenig Niederschlägen, die Maximaltemperatur betrug 41°, die Minimaltemperatur—0'2°, die Wind- richtung war fast ausnahmslos nordöstlich mit sehr wenig Kalmen. Im Norden und Nordosten Europas herrscht hoherDruck, während sich die Depression im Süden und Süd- westen befindet, das Wetter ist im großen Ganzen kalt mit mehr Niederschlägen im Süden und We- sten. Zur Zeit der zweiten Kulmi- nation stieg der Luftdruck auf 633 mit mehr Niederschlag, die Maximaltemperatur ist 11:39, die Minimaltemperatur 56%, die vor- herrschenden Winde wehen aus Ost, Süd und West, Kalmen sind mehr vorhanden. Hohen Druck fin- den wir im Osten und später auch im Westen Europas, niedrigen 284 ima jako mnogo,a smjer je vjetrova različit uz razmjerno dosta malo kalma. Iza kulminacija je isto tako tlak niži, temperatura viša, obo- rina ima manje osim zadnje pen- tade, gdje su obilne, a vjetrovi su pretežno sjeveroistočni uz malo kalma. Nr. — Febr. 4. Nk. — Mart. 25. — Bošnjaci (XLV.) Razmak je manji od raz- maka prijašnjih dviju godina, a srednje vrijeme, kao što i kulmi- nacija kasnije, te leži u pentadi prve jače kulminacije; sa srednjim se vremenom godine 1901. posve slaže. __ Jamina, Radanovei (XLIVa.) Prkovci, Lipovac (XLV.) zuerst im Westen, gegen Ende der Pentade im Süden; das Wetter ist milde mit Niederschlägen haupt- sächlich im Westen. Vor den Kul- minationen ist der Druck niedriger, die Temperatur höher, die Nieder- schläge sind sehr groß und die Windrichtung verschieden mit re- lativ ziemlich wenig Kalmen. Nach der Kulmination ist der Druck ebenso niedriger, die Temperatur höher, Niederschläge sind weniger außer der letzten Pentade, wo sie reichlich sind, und die Winde sind vorherrschend nordöstliche mit we- nig Kalmen. R. 50 dana — Tage. S. 4 Febr. 28. Die Schwankung ist kleiner als in den zwei verflossenen Jahren und das Mittel später, wie auch die Kulmination; es liegt in der Pentade der ersten stärkeren Kul- mination; mit jenem des Jahres. 1901 ist es vollkommen gleich. > Coracias garrulus (Linn.), smrdovrana sinja, Blaurake. XLIVa. — Apr. 18. — Drenovci (Mikinac, Šestić). : — o» 15 — Drenovci (Strepački). S — » 19. — Podgajci. = — » 80. — Soljani. A — » 80. — Račinovci. # — o,» 15. — Strošinci. : — o» 17. — Franjina Koliba. 3 — , 23. — Kupinovo. XLV. — „ 24 — Boturi. S — o» 18. — Farkašić. m — Mai 13. — Ljeskovac. 2 — Apr. 15. — Subotska. > — n 16. — Novska. ; — n» 15. — Gornji Varoš. È » 18. — Novi Varoš. | — o, 18. — Gorice. n — » 28. — Kaptol. 21. — Prkovci. ‘282 XLV. — Apr. 16. — Retkovci. n — n 25. — Cerna. o 15. — Gradište. n © a 9. — Bošnjaci. sn ©» 28. — Vinkovci. u gn 18, — Otok: nh 18 — Slakovci. n ©» 18. — Orolik. n © n 22. — Gjeletovci. her 2.20. =="Nijemći n > n 17. — Absevci. sn > o» 18. — Lipovac (Babić, P. Rukovansky). m > » 19. — Lipovac (Fr. Rukovansky). id Morovi#: n — >,» 10. — Adasevci. XLVa. — , 24. — Lasinja. =, 22. — Fuka. no =» 16. — Staro selo. » > » 24. — Vukovje. no > o» 25. — Kaniška Iva. n > a 14. — Hercegovac. s — 20. — Veliki Zdenci. — 6. — Slatina. Ova je serija podataka vrlo jednolična; svi podaci pripadaju mjesecu travnju, a jedan je samo iz svibnja, koji je po svoj prilici uvjetovan hipsometrijskim utje- cajem mjesta motrenja. Geogratski se utjecaj nigdje ne opaža. IV. 3-9 2 10—14 15—19 20—24 5 18 9 Kulminacija je posve jasno izražena, kako se to moglo već iz same serije podataka predvidjeti, i leži u pentadi: IV. 15—19, dakle mnogo ranije nego lane, gdje je bila tekar u prvoj pentadi svibnja. I ove godine možemo opet kon- statovati brzo širenje ove vrsti za vrijeme selidbe u našim krajevima, Diese Datenserie ist sehr einförmig; alle Daten gehören dem Monate April an und nur ein ein- ziges ist aus dem Mai, welches wahrscheinlich durch den hypso- metrischen Einfluß des Beobach- tungsortes verursacht ist. Der geo- grafische Einfluß ist nirgends zu. bemerken. Va 25—29 30—4 4 2 = 5—9 10—I4 1 Die Kulmination ist ganz klar ausgedrückt, wie dies schon aus der Datenserie selbst zu er- warten war, und liegt in der Pen- tade: IV. 15—19, also viel früher als voriges Jahr, wo sie erst in der ersten Pentade des Mai lag. Auch heuer können wir wieder eine schnelle Verbreitung dieser Art 20 286 budući da se ova zbiva tijekom jednoga mjeseca. Za vrijeme je kulminacije iznosio tlak uzduha 61:6, maksi- malna temperatura 20:29, a mini- malna 97°, oborina nije bilo, a vje- trovi su pretežno istočni i zapadni uz mnogo kalma. Na sjeveroistoku Evrope nalazimo visok tlak, dok se je niski smjestio na zapadu i jugu; vrijeme je blago uz vrlo malo oborine. Prije kulminacije je tlak uzduha viši, dočim je temperatura niža, oborina ima više, a vladajući vjetrovi su južni i zapadni s dosta kalma. Iza kulminacije je tlak ve- činom niži uz mnogo oborina kao što i temperatura, kod vjetrova pre- valira sjeveroistočni i istočni smjer s manje kalma. Nr. — Apr. 6. — Slatina (XLVa.) Nk. — Mai 13. — Ljeskovac (XLV.) U formuli se i opet ističe razmak svojim malim brojem poradi brzoga širenja; on se posve slaže s lanjskim. Srednje je vrijeme ra- nije nego predidućih godina, jer imamo samo jedan jedini svibanjski podatak, a leži u pentadi kulmi- nacije. während des Zuges in unseren Gegenden konstatieren, da derselbe im Laufe eines Monats vor sich geht. Zur Zeit der Kulmination betrag der Luftdruck 616, die Maximaltemperatur 20:2" und die Minimaltemperatur 97°, Nieder- schlag war keiner und die Winde sind vorwiegend östliche und west- liche mit viel Kalmen. Im Nord- osten Europas befindet sich hoher Druck, während der niedrige im Westen und Süden liegt; das Wetter ist milde mit sehr wenig Niederschlag. Vor der Kulmination ist der Luftdruck höher, während die Temperatur niedriger ist, Nieder- schlag ist mehr und die herrschen- den Winde sind südliche und west- liche mit ziemlich Kalmen. Nach der Kulmination ist der Druck meisteins niedriger mit viel Nieder- schlag wie auch die Temperatur, bei den Winden praevaliert die nordöstliche und östliche Richtung mit weniger Kalmen. R. — 37 dana — Tage. S. Mat Apr. 19. In der Formel tritt wieder die Schwankung mit ihrer kleinen Zahl wegen der raschen Verbei- tung hervor; sie ist die gleiche wie im Vorjahre. Das Mittel ist früher als in den verflossenen Jahren, weil wir nur ein einziges Maidatum besitzen, und liegt in der Pentade der Kulmination. > Coturnix coturnix (Linn.), prepelica pućpura, Wachtel. XLIVa. — Apr. 29. — Senj. za — Mai 7. — Frkašić. S — Apr. 19. —- Podgajci. si — » 29. — Soljani. — 25. — Račinovci. ” ” — 22. — Strošinci. 1 » Apr. » ” Mai N n Apr. I no N no NS O o ro Ot Franjina Koliba. Kupinovo. Rijeka. Krivi Put. Mali Gradae. - Budičina. Subotska. Jasenovac. Jamarica. - Novska: Gornji Varoš. Novi Varoš. Vrbova. Kaptol. Jaruge. Babina Greda. Retkovci. Cerna. Županja. Vinkovci. Otok. Komletinci (Gašić). Komletinci (Špoljar). Slakovci. Orolik. Gjeletovei. Abševci. uipovac (Babić, Fr. Rukovansky). Lipovac (P. Rukovansky). Adaševci. Bistra. Fuka. Draganec. Žabjak. Podgorci. Dišnik. Vukovje. Kaniška Iva. Veliko Trojstvo. Pasijan. Garešnica (Farkaš). Garešnica (Kanugović). Kajgana. Hercegovac. Trnava. Veliki Zdenci. Slatina. 288 XLVa. — Apr. 14. — Mikleus. XLVI. — Mai 19. — Radoboj. ; = 2. — Bela. S — Jun. 4. — Mosti. Mi — Apr. 30. — Virje. x — Mart. 14. — Molve. n — Mai 4. — Gjurgjevac. Daleko najveća većina svih podataka pada u mjesec travanj ; mnogi od svibanjskih podataka mogu se tumačiti hipsometrijskim utje- cajem dotičnih mjesta motrenja. Geografski se utjecaj ne da kon- statovati. Podatak je iz Mosta (Jun. 4.) bez sumnje prekasan, te zato ot- pada. Isto tako i podaci iz ožujka, jer nemaju nikakvog saveza s osta- lom selidbom, koja tek u travnju počinje. Podataka prezimljenja ni ove godine opet nema u seriji. Die weitaus größte Mehr- zahl aller Daten fällt in den Monat April; viele der Maidaten lassen sich durch den hypsometrischen Einfluß der betreffenden Beobach- tungsorte erklären. Ein geogra- fischer Einfluß läßt sich nicht kon- statieren. Das Datum aus Mosti (Jun. 4.) ist ohne Zweifel zu spät und fällt deshalb weg. Ebenso die Märzdaten, weil sie gar keinen Zu- sammenhang mit dem übrigen Zuge haben, der erst im April beginnt. Überwinterungsdaten sind auch heuer wieder in der Serie keine vorhanden. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Nr. — Apr. 8. — Rijeka (XLV.) Nk. — Mai 13. — Krivi Put (XLV.) R. — 35 dana — Tage. S. v. — Apr. 29. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. — Apr. 11. — Vrbova (XLV.) R. — 38 dana — Tage. Nk. — Mai 19. — Budičina (XLV.), Radoboj (XLVI) S. v. — Apr. 25. Istočna nizina. — Ostliches Tiefland. Nr. — Apr. N k. — Mai 4 Lipovac (XLV.) I u ovom prijegledu vidimo posve jasno izražen hipsometrijski utjecaj; najranije srednje vrijeme ima istočna nizina, za njom dolazi srednje humlje, a najkasnije je ono u zapadnom visočju. LX, 4. — Novi Varoš, Jaruge (XLV.) R. — 30 dana — Tage. S. v. — Apr. 21. Auch in dieser Übersicht sehen wir den hypsometrischen Einfluß klar ausgedrückt; das frü- heste Mittel hat das östliche Tief- land, ihm folgt das mittlere Hügel- land und am spätesten ist es im westlichen Hochlande. V 3l—4 5—9 10—14 15--19 20—24 25—29 30-4 5—9 10—14_ 15—19 2 3 4 9 13 AI 11 2 1 2 Selidba je jako pravilna i traje od početka travnja do polovice svib- nja; kulminacija leži u pentadi: IV. 20—24., dakle ranije nego lane; iza nje nalazimo još dvije pentade s velikim brojem podataka, na što ovaj vrlo naglo pada. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 58:3, maksimalna temperatura iznosi 19:49, a minimalua 10:79, obo- rina ima mnogo, a vjetrovi su oso- bito sjeverni i istočni, kalma ima vrlo malo. Visoki se tlak nalazi na istoku i zapadu Evrope, dok je de- presija na sjeveru i jugu; vrijeme je blago i promjenljivo, kišovito. Prije kulminacije tlak je viši, a tem- peratura osim najbliže pentade niža, oborina ima manje, a vjetrovi su pretežno istočni i zapadni s mnogo kalma. Iza kulminacije je i tlak a većinom i temperatura viša, obo- rina ima izim zadnje pentade dosta mnogo, a smjer je vjetrova prilično isti kao i prije kulminacije kao što i broj kalma. Nr. — Apr. 4. — Novska, Jaruge (XLV.) 289 Der Zug ist sehr regelmäßig und währt vom Anfang April bis Mitte Mai; die Kulmination liegt in der Pentade: IV. 20—24., also früher als voriges Jahr; nach ihr finden wir noch zwei Pentaden mit großer Datenzahl, worauf diese rasch fällt. In der Pentade der Kulmi- nation ist der Luftdruck 585, die Maximaltemperatur beträgt 194°, die Minimaltemperatur 10:7", Nieder- schlag ist viel und die Winde sind besonders nördliche und östliche, Kalmen sind sehr wenige. Hohen Druck finden wir im Osten und Westen Europas, während die De- pression im Norden und Süden liegt; das Wetter ist milde und verän- derlich, regnerisch. Vor der Kulmi- nation ist der Druck höher und die Temperatur außer dernächsten Pen- tade niedriger, Niederschläge sind weniger und die Winde vorherr- schend östlich und westlich mit viel Kalmen. Nach der Kulmination ist der Druck wie auch die Temperatur meistens höher, Niederschläge sind auber der letzten Pentade ziemlich viele und die Windrichtung wie auch die Anzahl der Kalmen so ziemlich dieselbe. R. — 45 dana — Tage. Nk. — Mai 19. — Budičina (XLV.), Radoboj (XLVI.) Razmak je veći od lanjskoga, a srednje vrijeme ranije nego što je bilo pređašnjih godina. te leži i ovdje u pentadi kulminacije. S. (ADS = Apr. 24. Die Schwankung ist größer als die vorjährige, das Mittel früher als in den verflossenen Jahren und liegt auch hier in der Kulminations pentade. + Crex crex (Linn.), hariš prepeličar, Wachtelkönig. XLIV. — Apr. 25. — Račinovci. XLVa. — Mai 5. — Kaniska Iva. — Apr. ©. — Slatiina. XLVI. — Mai 2. — Bela. — 4. — Gjurgjevac. ” n 290 Iz ove male serije podataka dalo bi se možda na temelju kasnijih podataka iz sjevernijih zona zaklju- čiti na geografski utjecaj. Tlak je uzduha bio za vrijeme selidbe doduše promjenljiv, ali ipak većinom dosta visok, oborina je bilo tek pod kraj selidbe više; tempera- tura najprije dosta niska, kasnije visoka, a smjer vjetrova osobito južni, zapadni, te istočni uz prilično kalma. = Nr. — Apr. 7. Razmakje manji od lanjskoga a srednje vrijeme malo kasnije. — Slatina (XLVa.) Nk. — Mai 5. — Kaniška Iva (XLVa.) Aus dieser kleinen Daten- serie ließe sich vielleicht auf Grund der späteren Daten aus den nördli- cheren Zonen auf einen geogra- fischen Einfluß schließen. Der Luftdruck war während des Zuges zwar veränderlich aber doch meistenteils ziemlich hoch, Niederschläge waren erst zu Ende des Zuges häufiger ; die Temperatur erst niedrig, später hoch und die Windrichtung besonders südlich, westlich und östlich bei ziemlich Kalmen. R. — 28 dana — Tage. S. v. — Apr. 27. Die Schwankung ist kleiner als im Vorjahre und das Mittel etwas später. > Cuculus canorus (Linn.), kukavica siva, Kuckuck. XLIV. zona. — XLIV. Zone. 44'— 44 30. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Apr. 14. — Lovinac. — 591 m. n 9. — Gračač. — 562 m. 15. — Mazin. — 837 m. Ova serija podataka, koja je na žalost samo vrlo mala, ima is- ključivo travanjske i to još vrlo blize podatke, koji daju ovu for- mulu : Nr. — Apr. Nk. 9. — Gračac. 15. — Mazin. Razmak je u ovoj zoni ove godine pače još manji nego što je lane bio, a srednje je vrijeme dosta ranije. ” XLIVa. zona. — Diese leider nur sehr kleine Datenreihe besitzt ausnahmslos Aprildaten und das noch sehr nahe, welche folgende Formel ergeben: R. — 6 dana — Tage S. v. — Apr. 13. Die Schwankung ist in dieser Zone heuer sogar noch kleiner als im Vorjahre und das Mittel ist ziemlich früher. XLIVa. Zone. 44° 30 — 45°, Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Apr. 12. — Trnovac. — 471 m. Mai 7. — Prizna. — 58 m. g 9. — Tuževac. — 953 m. 28. 16. 17. 12. 18. 20. 21. 14. 16. 17. 18. ". 20. 2. 2. 291 Krčevina. — 1178 m. Melnice. — 606 m. Kuterovo. — 476 m. Crni Dabar. — 675 m. Švica. — 452 m. Dolnje Pazarište (Dugandžija). — 603 m. Dolnje Pazarište (Župan). — 603 m. Dolnje Pazarište. (Habel). — 603 m. Otočac. — 499 m. Stirovača, — 498 m. Kosinj. — 503 m. Sinac. — 462 m. Perušić. — 603 m. Ljubovo. — 591 m. Krbavica. — 657 m. Mrsinj. — 794 m. Šalamunić. — 636 m. - Bunić. — 658 m. Priboj. — 673 m. Kapela. — 720 m. Mihaljevac. — 662 m. Željava. — 354 m. Velika Plješivica. — 1649 m. Baljevac. — 364 m. Frkašić. — 644 m. Zavalje. — 423 m. Skočaj. — 406 m. - Oraovac. — 551 m. Istočna nizina. — Ostliches Tiefland.. Rajevo selo. — 85 m. Podgajci. — 85 m. Drenovci. — 87 m. Soljani. — 83 m. Vrbanja (Szabò). — 87 m. Vrhanja (Hözl). — 87 m. Vrbanja (Zihorsky). — 87 m. Vrbanja (Benaković). — 87 m. Vrbanja (Benić). — 87 m. Vrbanja (Verić). — 87 m. Strošinci. — 83 m. Franjina Koliba. — 85 m. Jamina. — 85 m. Rađanovet. — 85 m. Grabovci. — 81 m. Ogar. — 79 m. 4. — Kupinovo. — 78 m. 252 Ova serija podataka obu- hvaća skoro samo travanjske po- datke. Hipsometrijski se utjecaj baš ne ističe osim u toj opstoj- nosti, da imamo u zapadnom vi- sočju nekoliko podataka iz mjeseca svibnja. Geografski utjecaj u opće nije izražen. Podatak iz Donjega Pa- zarišta (Mai 15.) otpada, jer imamo iz istoga mjesta motrenja mnogo ra- nijih. Isto tako otpada i podatak iz Rađanovaca (Mart. 18.), koji je ove godine opet za mjesec dana raniji od podataka obližnjih mjesta mo- trenja. dok je prošle godine bio skoro za toliko kasniji od njih. Nr. — Apr. 2. — Oraovac, Ogar. Nk. — Mai 9. — Tuževac. Razmak, kao što i srednje vrijeme leže izmedju dotičnih vri- jednosti prošlih dviju godina. XLV. zona. — Diese Datenreihe umfaBt fast nur Aprildaten. Der hypsometrische Einflub tritt gerade nicht zu Tage auber in der Tatsache, dab wir im westlichen Hochland einige Mai- daten haben. Der geografiische Ein- flub ist überhaupt nicht ersichtlich. Das Datum aus Dolnje Pazarište (Mai 15.) fällt weg, da wir aus dem- selben Beobachtungsorte ein viel früheres Datum besitzen. Ebenso enttallt auch das Datum aus Ra- danovei (Mart. 18.), welches heuer wieder um ein Monat später ist als die Daten der umliegenden Be- obachtungsorte, während es im Vor- jahre fast um so viel später war als dieselben. R. — 37 dana Tage. S. v. — Apr. 17. Die Sehwankung wie auch das Mittel liegen zwischen den betreffenden Werten der vorher- gehenden zwei Jahre. XLV. Zone. 45° — 45° 50. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Apr. 21. — Rijeka. — 3 m. 15. — Jelenje. —j 326 m. 16. — Mrzla vodica. — 859 m. 16. — Fužine. — 732 m. 18. — Lič (Fürle). — 726 m. 15. — Lič (Milošević). — 726 m. 15. — Mrkopalj. — 824 m. » 19. — Javorje. — 822 m. 16. — Alan (Cvitković). — 871 m. n 15. — Alan (Miščević). — 871 m. 29. — Krivi Put. — 921 m. 16. — Jasenjak (Nikšić, Turkalj). — 628 m. „ 10. — Jasenak. — 628 m. „ 15. — Krakar. — 463 m. 14. — Vujnović selo. — 436 m. 16. — Vrbovsko. — 506 m. 9. — Debeli Lug. — 581 m. 15. — Drežnica. — 574 m. 293 16. — 'Škalić. — 744 m. 17. — Tisovac. — 685 m. 15. — Gomirje (Begović, Štiglić). — 437 m. 14. — Gomirje (Mamula). — 437 m. 19. — Znidovac. — 677 m. 10. — Musulinski Potok. — 588 m. 17. — Vitunj. — 345 m. 17. — Hreljin. — 401 m. 16. — Ogulin. — 323 m. 16. — Oštarije. — 325 m. Srednje humlj:. — Mittleres Hügelland. 12. — Mrzlo Polje. — 119 m. 13. — Gojkovac. — 152 m. 11. — Vojnić (Ribar). — 146 m. 12. — Vojnić (Steller). — 146 m. 15. — Gredarkosa. — 239 m. 10. — Gornji Sjeničak (Manojlović). — 283 m. 15. — Gornji Sjeničak (Mrkobrad). — 283 m. 26. — Kirin. — 155 m. 9. — Čemernica. — 182 m. 23. — Boturi. — 199 m. 13. — Bojna. — 225 m. 30. — Hajtić. — 229 m. 12. — Glina (Fabijanac). — 112 m. 12. — Glina (Milinović). — 112 m. 16. — Farkašić. — 120 m. 10. — Žirovac. — 305 m. 26. — Čuvlarica. — 204 m. 10. — Klasnić. — 208 m. 8. — Mokrice. — 129 m. 12. — Gvozdansko. —- 167 m. 15. — Majdan. — 200 m. 1. — Mali Gradac. — 242 m. 14. — Ljeskovac. — 370 m. 11. — Pecki. — 1X3 m. 12. — Novo selišće. — 173 m. 23. — Kosna. — 222 m. 16. — Mačkovo selo. — 234 m. 12. — Taborište. — 155 m. 12. — Budičina. — 175 m. 8. — Subotska. — 102 m. 13. — Jamarica. — 135 m. 13. — Novska. — 125 m. 22. — Cage. — 136 m. 11. — Ratkovac. — 142 m. 17. — Gorice. — 139 m. 294 Apr. 18. — Mašić. — 139 m. A 19. — Kovačevće“ == jossmi e 10. — Nova Gradiska. — 129 m. = 5. — Tisovac. — 412 m. a 12. — Adžamovci. — 126 m. n 16. — Staro Petrovo selo. — 131 m. 15. — Seoci. — 219 m. 14. — Kaptol. — 245 m. 12. — Bučje. — 147 m. m 13. — Davor. — 121 m. A 14. — Sibinj. — 118 m. Istočna nizina. — O stliches Tiefland. Apr. 8. — Lonja. — 98 m. 8. — Zayaja, — 9) m, n 19 "Crkveni Bak, — 90m. 2 11. — Puska. — 98 m. : 15. — Cerovljanji. — 139 m. > 12. — Bumbekovača. — 91 m. si 11. — Kraljeva Velika. — 100 m. “ 13. — Jasenovac (Gosain). — 94 m. È 15. — Jasenovac. (Rokić). — 94 m. * 15. — Mačkovac. — 94 m. A 14. — Arijevci. — 90 m. a; 13. — Jaruge. — 88 m. > 15. — Strizivojna. — 89 m. 27. — Babina Greda. — 87 m. 19. — Retkovci. — 93 m. Da 12. — Cerna. — 94 m. È 15. — Zupanija. — 86 m. Ri 15. — Gradište. — 95 m. Ri 19. — Bošnjaci (Penlić). — 85 m. s 16. — Bošnjaci (Varnica). — 85 m. n 25. — Vinkovci. — 90 m. 5 19. — Otok (Blaževac). — 90 m. Mai 18. — Otok (Damjanović). — 90 m. Apr. 15. — Otok (Vuković). — 90 m. A 18. — Komletinci (Gasié). — 91 m. » 15. — Komletinci (Špoljar). — 91 m. Po 16. — Komletinci (Štefanović). — 91 m. A 19. — Slakovei. — 104 m. x 12. — Orolik. — 106 m. x 15. — Gjeletovci. — 83 m. cd 2. — Nijemci. — 90 m, È 13. — Podgrade. — 86 m. È 18. — Spaćva. — 77 m. ” 1. — Novi Banovci. — 92 m. 299. Apr. 14. — Abševci. — 85 m. „ 10. — Ilinci. — 84 m. , 14. — Lipovac (Babić, P. Rukovansky). — 116 m. , 15. — Lipovac (Fr. Rukovansky). — 116 m. » 8. — Morović (Lozjanin). — 85 m. , 27. — Morović (Jovanovac). — 85 m. „ 14. — Morović (Ognjanović). — 85 m. , 1%. — Morović (Panic, Senić). — 85 m. „ 19 — Adaševci. — S4 m. „ 17. — Debrija. — 100 m. U čitavoj je seriji samo jedan jedini svibanjski podatak iz Otoka (Mai 15.), koji se ne može održati, jer imamo iz istoga mjesta mo- trenja za mjesec dana raniji po- datak. Isto tako otpadaju i neki prerani podaci iz mjeseca ožujka, jer nemaju saveza s ostalom se- lidbom, što je već slučaj s po- dacima iz konca toga mjeseca, koje zato i pridržajemo. Hipsometrijski, kao što ni geografski utjecaj nijesu posve očiti. Nr. — Mart. 26. — Kirin, Cavlovica. Nk. — Apr. 29. — Krivi Put. Kao što u pređašnjoj zoni tako leži i u ovoj i razmak a i srednje vrijeme između vrijednosti pre- đašnjih dviju godina. XLVa. zona. — In der ganzen Serie ist nur ein einziges Maidatum aus Otok (Mai 18.), welches sich aber nicht halten kann, weil wir aus dem- selben Beobachtungsorte ein um ein Monat früheres Datum besitzen. Ebenso entfallen auch einige zu frühe Märzdaten, weil sie mit dem übrigen Zug keinen Zusammenhang aufweisen, was bei den Daten aus dem Ende dieses Monats schon der Fall ist, weshalb wir sie auch bei- behalten. Weder der hypsometrische noch der geografische Einfluß sind vollkommen klar sichtbar. R. — 34 dana — Tage. S. v. — Apr. 14. Wie in der vorigen Zone so liegen auch in dieser die Schwan- kung wie auch das Mittel zwischen den Werten der verflossenen zwei Jahre. XLVa. Zone. 45° 30—46". Zapadno visočje. — Westliches Hochland. r. 24. — Krasno. — 714 m. » 18. — Sošice. — 582 m. „ 16. — Petričko selo. — 619 m. „ 18. — Javor. 563 m. » 14. — Novo selo. — 805 m. » 15. — Stojdraga. — 520 m. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. . 18. — Lasinja. — 145 m. » 15. — Zagreb. — 155 m. 296 Apr. 8. — Planina. — 350 m. S ©. — Selnica. — 119 m. » 29. — Ivanić Grad. — 103 m. „ 13. — Ivanić Kloštar. — 159 m. » 14. — Beslinac. — 149 m. A 13. — Marča. — 164 m. „ 18. — Sumedani. — 143m, a 3. — Fuka. — 126 m. 4. — Palančani. — 114 m. ” Mart. 26. — Veliki Jantak. — 102 m. E. 4. — Bosiljevo. — 164 m. » 20. — Hagenj. — 181 m. 23. — Cazma. — 144 m. Apr. 12. — Suhaja. — 169 m. » 14. — Komusevec. — 158 m. „ 12. — Grabovnica. — 140 m. 5 bol 120m Mart. 28. — Velika Cesma. — 112 m. Apr. 11. — Podgarić. 195 m. + 6. — Simljanik. — 153 m. » 20. — Podgorci. — 168 m. n 11. — Bršljanica. — 167 m. 9. — Popovac. — 165 m. „ 15. — Disnik. — 130 m. „ 11. — Vukovje. 144 m. 14. — Kostanjevac. — 162 m. 13. — Kaniška Iva. — 136 m. „ 11. — Veliko Trojstvo. — 159 m. Mart. 27. — Pašijan. — 151 m. Apr. 11. — Ciglena. — 141 m. Mart. 14. — Garešnica (Farkaš). — 130 m. Apr. 10. — Garešnica (Kanugović). — 130 m. n 28. — Rača. — 131 m. „ 13. — Kajgana. — 134 m. X 9. — Hercegovac. — 139 m. a 7. -— Trnava. — 144 m. „ 11. — Bedenicka. — 145 m. „ 15. — Veliki Zdenci. — 137 m. » 15. — Kozarevac. — 151 m. an 9. — Zrinjska. — 142 m. Mart. 25. — Klostar. — 120 m. Apr. 13. — Ivanovo selo. — 125 m. „ 15. — Vočin. — 245 m. n 12. — Slatina. — 127 m. v 9. — Mikleuš (Žužek). — 131 m. „ 16. — Mikleuš. — 131 m. 297 Istočna nızina. — Östliches Tiefland. Apr. 12. — Kobiljak. — 106 m. , 12. — Harkanovci. — 98 m. mE 4. — Osijek. — 94 m. Kao što prošle godine tako i ove opet moramo konstatovati čudnu činjenicu, da su u ovoj zoni ožujski podaci u dosta velikom zastupani, od ipak neke kao prerane ispuštamo. Inače su ostali podaci lih travanjski, kod kojih se već nešto jasnije opaža hipsometrijski utjecaj, a i donekle geogratski, jer su na istoku u ve- ćini raniji podaci, dočim se na za- padu nalazi više kasnijih. broju kojih Nr. — Mart. 20. — Hagenj. Nk. — Apr. 29. — Ivanić Grad. Poradi mnogih ožujskih po- dataka srednje je vrijeme i opet ranije nego u predasnjim zo- nama, te leži i tu između vrijed- nosti prošlih dviju godina; razmak je s istih razloga veći. MV zona == Wie im Vorjahre so miissen wir auch heuer wieder die wunder- liche tatsache konstatieren, dab in dieser Zone die Märzdaten in ziem- licher Anzahl vertreten sin, von denen wir aber doch einige als zu früh weglassen. Sonst sind die übrigen alle Aprildaten, bei denen der hypsometrische Einfluß schon etwas klarer ist und auch teilweise der geografische, da im Osten frü- here Daten in der Mehrzahl vor- handen sind, während sich im Westen mehr spätere vorfinden. R. — 58 dana — Tage. S. v. — Apr. 10. Weger der vielen März- daten ist das Mittel wieder früher als in der vorhergehenden Zonen und liegt auch den Werten der verflossenen zwei Jahre; die Schwankung ist aus denselben Gründdn eine größere hier zwischen XLVI. Zone. 46'— 46 30. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. » 28. — Zabok. — 160 m. » 17. — Radoboj. — 257 m. „ 13. — Sv. Križ. — 253 m. , 183. — Mosti. — 178 m. koncem \ ” Ende » 12. — Virje. — 135 m. » 10. — Molve — 131 m. 28. — Gjurmanec. — 189 m. » 15. — Konoba. — 415 m. » 14. — Krapina. — 203 m. x = Ellebine. — Wl25m. n 10. — Gjurjevac. — 121 m. 298 Apr. 18. — Storgina Greda (Sučević). — 112 m. » 15. — Storgina Greda (Tišljar). — 112 m. a protiro i — Ferdinandovac. — 113 m. 22. — Podravske Sesvete. — 124 m. Ova zona ima bez iznimke same travanjske podatke, koji daju ovu formulu: Nr. — Apr. 10. — Molve, Gjurgjevae. Nk. — Apr. 28. — Gjurmanec, Zabok. Kao što u prvoj našoj zoni, tako je i ovdje razmak malen, manji nego što je predaönjih godina bio, a srednje se vrijeme također pribli- žuje najjužnijoj našoj zoni, te je ranije od lanjskoga. Diese Zone hat ohne Aus- nahme nur Aprildaten, welche fol- gende Formel geben: R. — 18 dana — Tage. S. v. — Apr. 16. Wie in unserer ersten Zone so ist auch hier die Schwankung klein, kleiner als in den fruheren Jahren und auch das Mittel nähert sich demjenigen unserer südlichsten Zone und ist ein früheres als im Vorjahre. Zo z Nr. Nk. R. S. v. ASI le OO | Früh. Ank. | Spät. Ank. | Schw. Mittel | XLIV. Apr. (9: teb (Apr15; 6 | | Apr.-13. | | | o XLIVa. - POE Makao PO E dg XLV. Mart. 26. | Ap.9. | 84 | | „1 N: NR N: | 40 | o dn REN, Apr Io bee N Be 16. U cijelosti ne vidimo u ovom prijegledu formula svih zona bas osobite zakonitosti; u prvoj se kolumni ne opaža geografski utjecaj, već utjecaj hipsometrij- ski, jer mi u zonama, gdje’ je pretežno zastupana nizina ili bar humlje, vidimo i ranije podatke; kod druge kolumne niti to ne mo- žemo konstatovati, jer baš zone s gorjem imaju raniji podatak naj- kasnijega dolaska, što se niti ovdje Im Ganzen sehen wir in dieser Übersicht der Formeln aller Zonen eben keine besondere Gesetzmäßig- keit; in der ersten Kolumne ist der geografische Einflub nicht er- sichtlich aber eher der hypsome- trische, denn wir sehen in den- jenigen Zonen, wo besonders das Tief- oder wenigstens das Hügelland vertreten ist, auch frühere Daten; bei der zweiten Kolumne können wir nicht einmal konstatieren, denn ge- ne da svesti na geografski utjecaj. Razmak je također vrlo različan u raznim zonama, najmanje mu bro- jeve nalazimo u prvoj i zadnjoj zoni, jer su tu isključivo blizi tra- vanjski podaci zastupani. Srednja se vremena pojedinih zona ređaju bez stalnoga reda jedno uz drugo, što ima svoj uzrok možda u tome, da zone obuhvaćaju razne orografske predjele; geografski se utjecaj zato ni ovdje ne razbira, prije još hipsometrijski. 999 rade die Zonen mit Gebirgen haben früheres Datum der spätesten An- kunft, was auch hier nicht auf den geografischen Einfluß zurückgeführt werden kann. Auch die Schwan- kung ist in den einzelnen Zonen sehr verschieden, die kleinsten Zahlen finden wir in der ersten und letzten Zone, weil hier nur nahe Aprildaten vertreten sind. Die Mitteln der Zonen reihen sich ohne bestimmte Reihenfolge an einander, was vielleicht darin seinen Grund hat, dab die Zonen verschiedene orografische Gebiete umfassen; ein geografischer Einfluß ist deshalb auch hier nicht sichtbar sondern eher noch ein hypsometrischer. Zapadno visočje. — Westliches Hachland. Nr. — Apr. 2. — Oraovac (XLyVa.) Nk. — Mai 9. — Prizna (XLIVa.) R. — 37 dana — Tage. 8. v. — Apr. 16. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. — Mart. 20. — Hagenj (XLVa.) R. — 40 dana — Tage. Nk. — Apr. 29. — Ivanić Grad (XLVa). S. v. — Apr. 11. Istočna nizina. — Ostliches Tiefland. Nr. — Apr. 2. — Ogar (XLIVa.) Nk. — Apr. Najkasnije srednje vrijeme nalazimo u zapadnom visočju, koje je tu sigurno uvjetovano hipsome- trijskim utjecajem toga orogratskog predjela; razmak se ne razlikuje mnogo od slijedećega, te je samo nešto manji. U srednjem je humlju srednje vrijeme ranije nego u prvom predjelu, što se i tu da svesti na hipsometrijski utjecaj, a razmak je nešto veći. Udara u oči, da istočna nizina stoji sa svojom vrijednosti srednjega vremena iz- među predasnjih dvaju predjela. dok ona inače obićaje zauzimati 27. — Babina Greda (XLV.) R. — 25 dana — Tage. S. €. — Apr. 14. Das spiteste Ankunitsmittel finden wir im westlichen Hoch- land, welches hier sicher durch den hypsometrischen Einfluß dieses orografischen Gebietes begründet ist; die Schwankung unterscheidet sich nicht viel von der foldenden und ist nur etwas kleiner. Im mitt- leren Hügelland ist das Mittel früher als im ersten Gebiete, was auch hier auf den hypsometrischen Einfluß zurückgeführt werden kann, und die Schwankung ist etwas größer. Auffallend ist, dab das öst- liche Tiefland mit dem Werte seines 300 prvo mjesto sa najranijim srednjim vremenom; razmak je tu najmanji. Mittels zwischen den früheren zwei Gebieten steht, wo es doch sonst gewöhnlich die erste Stelle mit dem frühesten Mittel einzunehmen pflegt; die Schwankung ist hier am kleinsten. | __Pentade — Pentaden II. RT pesi V. Zona — Zone Raro a | cdr ei DI UO ea s TATA GI En oK Pa Tei coalition | za MESS | Sr | ODO | | 5 | m ala, 9 Je al alalaın ol | | | | | XLIV. — || Ne ll 1 1-|—-| — |. | | | | | | XLIVa. ri ia Ia i DEC 23) 8| 3| —|2 a do L'el&|—/58|8| ©4644 a Pojas ly si XLVa. — 1 1,181. 8217822 412]: 8 Msn | | | | | XL E O e A rm | | | | | | | | | Zbroj — Summe | 1 2| 2.2 | 6) 9 |16| 79] 91116 10) — | 2 | | | | | | U prvoj (XLIV.) zoni poradi In der ersten Zone (XLIV.) premalenoga broja podataka nema ist die Kulmination wegen der izrazene kulminacije. U drugoj na- lazimo jedan osamljeni podatak iz ožujka,a i kasnije je selidba dva puta prekinuta, te traje najdulje od svih zona; kulminacija leži skoro s po- lovicom podataka u pentadi: IV. 15 do 19, dakle ranije od lanjske. Treća (XLV.) zona ima već više ožujskih podataka, od kojih prvi nemaju sa- veza s ostalom selidbom, koja ne- prekinuto traje do konca travnja; kulminacija leži opet u pentadi: IV. 15—19, ranije od lanjske, no kasnije od preklanjske. Slijedeća zona (XLVa.) ima neprekinutu se- lidbu od sredine ožujka do kraja travnja, a kulminacija je za jednu pentadu ranija od prijašnjih zona, naime u pentadi: IV. 10—14. Zad- nja zona napokon pokazuje kulmi- allzu kleinen Datenzahl nicht aus- gedrückt. In der zweiten finden wir ein allein stehendes Märzdatum und auch später ist der Zug zweimal unterbrochen, der hier am längsten von allen Zonen dauert; die Kulmi- nation liegt fast mit der Häfte der Daten in der Pentade: IV. 15—19, also früher als im Vorjahre. Die dritte Zone (XLV.) hat schon mehr Märzdaten, von denen die ersten keinen Zusammenhang mit dem übrigen Zuge zeigen, welcher un- unterbrochen bis Ende April währt; die Kulmination liegt wieder in der Pentade: IV. 15—19, früher als im Vorjahre aber später als vor zwei Jahren. Die folgende Zone (XLVa.) zeigt einen ununterbrochenen Zug von Mitte März bis Ende April und naciju u istoj pentadi, ali selidba odmah njom počinje, što nas do- vodi do zaključka, da tu prvi po- daci manjkaju ili je to možda po- sljedica geogratskoga utjecaja ove naše najsjevernije zone. U zbroju svih podataka vidimo, da se selidba bez prekida proteže od početka ožujka do konca travnja, dok su svibanjski podaci osamljeni, te po- kazuju zakašnjenje. Kulminacija je posve jasna u pentadi: IV. 15—19, te je i tu ranija od lanjske. U pentadi kulminacije bio je tlak uzduha 61:6 uz posve neznatnu oborinu, maksimalna temperatura je 20:29, a minimalna 97°, vjetrovi pretežno istočni i zapadni uz mnogo kalma. Visoki se je tlak smjestio na sjeveroistoku i istoku Evrope, dok je depresija na zapadu, sjeveru i jugu; vrijeme je blago s ne- znatnim oborinama. Prije kulmina- cije je tlak većinom viši, dok je temperatura niža, oborina ima mnogo, a smjer vjetrova je sjeverni i sjeveroistočni uz nešto zapadnih i dosta kalma. Iza kulminacije pako je tlak niži kao što i temperatura, oborina ima mnogo, a vjetrovi su najprije sjeveroistočni, kasnije južni i zapadni s prilično kalma. die Kulmination ist um. eine_Pen- tade früher als in den vorherge- gangenen Zonen, nämlich in der Pentade: IV. 10—14. Die letzte Zone endlich zeigt die Kulmination in derselben Pentade, aber der Zug beginnt gleich mit derselben, was uns zu dem Schlusse führt, daß hier die ersten Daten fehlen oder ist dies vielleicht die Folge des. geografischen Einflusses dieser un- serer nördlichsten Zone. In der Summe aller Daten sehen wir, dab: der Zug ohne Unterbrechung von Anfang März bis Ende April dauert,. während die Maidaten allein stehen und Verspätungen vorstellen. Die Kulmination ist ganz klar in der Pentade: IV. 15—19 und ist auch hier früher als voriges Jahr, In der Kulminationspentade war der Luftdruck 61'6 mit sehr geringem Niederschlag, die Maksi- maltemperatur 20:20, die Minimal- temperatur 9:79, die Winde sind vorherrschend östlich und westlich bei viel Kalmen. Hoher Druck be- findet sich im Nordosten und Osten Europas, während die Depression im Westen, Norden und Süden liegt; das Wetter ist milde mit wenig Niederschlägen. Vor der Kulmi- nation ist der Druck meistens höher, während die Temperatur niedriger ist, Niederschlag ist viel und die Windrichtung nördlich und nordöstlich mit etwas westlichen Winden und ziemlich Kalmen. Nach der Kulmination sind Druck und Temperaturniedriger, Niederschläge sind viele und die Winde sind zu- erst nordöstliche, später südliche und westliche mit ziemlich Kalmen . 302 | Pentade — Pentaden. Predjeli HI. IV. V. |Isloelnlelnililemilohnio!l DOHA] ATA] In Zap. visočje . . . - 1) 2|10|43| 5| 4|—| 2 Westl. Hochland . Srednje humlje . . | 1/21 1| 2| 6| 3/11| 521120| 6| 3|—|— Mittl. Hügelland . | Ist. nizina... \ | | 1 5| 3118128 5| 31 — | — Oestl. Tiefland f | | CEST Fana | Zbroj — Summe 11 21.21 2 61 9116179191 | 161101298 | | | Kulminacija je ovdje u svim Die Kulmination ist hier in predjelima posve jasno izražena ; allen Gebieten vollkommen klar u zapadnom visočju i istočnoj ni- ausgedrückt; im westlichen Hoch- zini leži ona u istoj pentadi, gdje lande und östlichen Tieflande i u XLIVa. i XLV. zoni, što je i posve pojmljivo, jer većina podataka tih predjela pripada baš ovim zo- nama, u srednjem humlju pako se kulminacija slaže s kulminacijama XLVa.i XLVI. zone iz istih razloga. Očito izraženi hipsometrijski utjecaj s kasnijom kulminacijom u gorju i ranijom u humlju i nizini ne opaža se, U zbroju se podataka kulmi- nacija i položajem i brojem posve slaže s kulminacijom u zbroju zona. Formula za cijelu zemlju na- pokon ima ovaj oblik: Nr. — Mart. 20. — Hagenj (XLVa.) Nk. — Mai 9. — TuZevac (XLIVa.) Razmak je veci nego prijas- njih godina, ali srednje se vrijeme liegt sie in derselben Pentade wie in der XLIVa. und XLV. Zone, was ganz verständlich ist, denn die Mehrzahl der Daten dieser Gebiete gehört eben jenen Zonen an; im mittleren Hochlande korrespondiert die Kulmination mit jenen der XLVa. und XLVI. Zone, und das aus denselben Gründen. Ein klar ausgeprägter hypsometrischer Ein- fluB mit späterer Kulmination im Gebirge und früherer im Hügelland und Tiefland ist nicht ersichtlich. In der Summe der Daten korrespon- diert die Kulmination in der Lage sowie auch in der Zahl vollkommen mit jener in der Summe der Zonen. Die Landesformel endlich hat tolgende Form: R. — 50 dana — Tage. S. v. — Apr. 14. Die Schwankung ist größer als in den Vorjahren, aber das Mittel 303 baš mnogo ne razlikuje,te je samo unterscheidet sich eben nicht viel nešto ranije od lanjskoga. und ist nur etwas größer als voriges Jahr. + Cypselus «pus (Linn.), pištara obična, Mauersegler. XLIVa. — Apr. 20. — Rajevo selo. XLV. — Mart. 29. — Mali Gradac. — Apr. 11. — Novska. — Mai 4. — Kaptol. — Apr. 10. — Jaruge. Pr — » 21. — Vinkovci. — ,„ 11. — Petrovaradin. ” XLVa. — Mai E Fuka. A — Apr. ©. — Slatina. I opet imamo i ove godine Und wieder haben wir auch iz Maloga Graca tako rani podatak; heuer aus Mali Gradac ein so frühes budući da je to već druge go- Datum; weil dies aber schon das dine, zadržati ćemo ga, jer i onako zweite Jahr der Fall ist, werden ne utječe mnogo na srednje vrijeme wir es beibehalten, da es ohnehin dolaska. das Ankunftsmittel nicht viel be_ einflußt. Nr. — Mart. 29. — Mali Gradac (XLV.) R. — 36 dana — Tage. Nk. — Mai 4. — Kaptol (XLV.) S. v. — Apr. 16. Razmakje manji od lanjskoga, Die Schwankung ist kleiner a srednje vrijeme kasnije. als im Vohrjahre und das Mittel später. -&-+ Emberiza schoeniclus Linn. strnadica močvarna, Rohrammer. XLV. — Mai 15. — Gabos. n — a» 20. — Vinkovci. Ovi se podaci ne mogu od- Diese Daten können sich nositi na prvo pojavljenje. nicht auf das erste Erscheinen beziehen. -&- Erithacus rubecula (Linn.). crvendać rusogrli, Rotkehlchen. XLIVa. — Apr. 2. — Senj. XLV. — Jan. 6. — Rijeka. (Prezimljuje — Überwintert). È -— Mart. 25. — Jaruge. "i — , 17. — Vinkovci. XLVa. — Mart. 10. — Zagreb. — Apr. 29. — Marča. — Mart. 26. — Velika Česma. È — » . 15. — Kajgana. > — o, 15. — Vočin. 304 Podatak je iz Marce (Apr. 29.) prekasan, te otpada. Ostali podaci daju ovu tormulu: Nr. — Mart. 10. — Zagreb (XLVa.) Nk. — Apr. 2. — Senj (XLIVa.) Tlak je uzduha u vrijeme se- lidbe bio visok s ipak razmjerno dosta oborina, temperatura prilično niska, a vladajući vjetrovi sjevero- istočni i zapadni s malo kalma. > Erythrosterna parva (Bechst.), Das Datum aus Marca (Apr.. 29.) ist zu spät und fällt weg. Die übrigen Daten geben folgende For- mel: R. — 23 dana — Tage. S. v. — Mart. 20. Der Luftdruck war wihrend des Zuges hoch mit verhältnis- mäßig doch viel Niederschlägen, die Temperatur ziemlich niedrig und die herrschenden Winde nord- östliche und westliche mit wenig Kalmen. muharica mala, Zwergfliegen- schnäpper. XLV. — Apr. 24. — Jaruge. + Ficedula atricapilla (Linn.), muharica crnoglava, Trauerfliegen- schnäpper. XLV. — Mart. 9. — Jaruge. > Ficedula collaris (Bechst.), muharica bjelovrata, Halsbandfliegen- schnäpper. XLV. — Apr. 14. — Rijeka. — Mart. 30. — Jaruge. ba] +-&- Fulica atra (Linn.), liska crna, Bläßhuhn. XLIVa. — Febr. 5. — Rajevo selo. s — Mart. 22. — Vrbanja. XLIVa.— Mart. 9. — Kupinovo. (Jovanović.) » — Febr. 20. — Kupinovo. (Žarković.) XLV.— , 11. — Mrzla Vodica. n — Mart. 16. — Cage. n — » 28. — Jaruge. » = (12. — Cerna. Bl 7. — Bošnjaci. (Drakulić.) en 5. — Bošnjaci. (Novoselac.) Dì — Jun. 5. — Vinkovci. — Febr. 20. — Lipovac. (Babic, P. Rukovansky.) — 21. — Lipovac. (Fr. Rukovansky.) ” ” Podaci su skoro raspolovljeni brojem svojim na veljaču i ožujak, te ih baš iz potonjega mjeseca imamo dosta iz ravnice, što nam može Die Daten sind mit ihrer An- zahl auf die Monate Februar und März fast zur Hälfte verteilt und gerade aus letzterem Monate haben sluziti dokazom, da je selidba za- kasnila. Tlak je uzduha nizak, te se tekar pod kraj selidbe diže, oborina ima vrlo mnogo, a temperatura je niska; pretežni su vjetrovi južni i sjeveroistočni s mnogo kalma. Nr. — Febr. Nk. — Mart. 28. — Jaruge. (XLV.) Razmak je veći nego prijaš- njih godina, a srednje vrijeme dosta kasnije. 5. — Rajevo selo. (XLIVa.) 305 wir ihrer genug aus der Ebene, was uns als Beweis dienen kann, daß der Zug verspätet ist. Der Luftdruck ist niedrig und steigt erst zu Ende des Zuges, Niederschlag ist sehr viel und die Temperatur ist niedrig; die vor- wiegenden Winde sind südliche und nordöstliche mit viel Kalmen. R. — 52 dana — Tage. S. Va Mart. ai Die Schwankung ist gröber als in den früheren Jahren und das Mittel ziemlich später. + Gallinago gallinago (Linn.), kozica prava, Bekassine. XLVa. — Mart. 16. — Veliki Zdenci. = 15. — Slatina. » ” n» Za selidbe je tlak uzduha dosta visok, ali ipak s mnogo oborina, temperatura razmjerno dosta niska, a vjetrovi osobito sjeveroistočni s malo kalma. — Apr. 2. — Mikleuš. Zur Zeit des Zuges ist der Luftdruck ziemlich hoch aber doch mit viel Niederschlag, die Tempe- ratur verhältnismäßig ziemlich niedrig und die Winde besonders nordöstlich mit wenig Kalmen. Nr. — Mart. 15. — Slatina. (XLVa.) Nk. — Apr. 2. — Mikleus. (XLVa.) R. — 18 dana — Tage. S. Ver Mart. 2 . —O- Gallinula chloropus (Linn.), zelen-noga mlakusa, grünfüßiges Teichhuhn. XLV. — Jan. 14. — Jamarica. Dieses Datum bezieht sich jedenfalls auf Überwinterung. Ovaj se podatak svakako od- nosi na prezimljenje. + Garzetta garzetta (Linn.), čaplja srebrnasta, Seidenreiher. XLIVa. — Apr. 14. — Gunja. s — » 22. — Račinovci. (Ljubičić.) Pi — » 27. — Račinovci. (Vladisavljević.) fi — n» 20. — Jamina. — 13. — Kupinovo. ” n 3 — » 283. — Bošnjaci. Tlak uzduha pod konac selidbe ‘ pada, a oborina ima dosta; tempe- ratura sve više raste, a smjer vje- Der Luttdruck fällt zu Ende des Zuges und Niederschlag gibt es genug; die Temperatur wächst 306 trova je pretežno južni i istočni, kalma ima mnogo. Nr. — Apr. 13. — Kupinovo. (XLIVa.) tačinovci. (XLIVa.) e — Apr. 27. — stetig und die Windrichtung ist vorherrschend südlich und östlich Kalmen sind viele. R. — 14 dana — Tage. S. Vs Zu, Apr. 20. > Grus grus (Linn.), ždral sivi, Kranich. XLIVa. — Febr. 21. — Mazin. al a 145 SRG Dabar XLV. — Apr. 18. — Krivi Put. 5 — Mart. 20. — Jaruge. Iz XLIVa. zone imamo vrlo podatke, koji su mogući, prem su mjesta motrenja visoko u rane gori, zato, što ta zona daleko na jugu leži. Radilo bi se tu samo o prolazu. U prvoj je polovici selidbe tlak uzduha nizak, te se istom u dru- goj diže, zato nalazimo tamo i jako mnogo oborina, koje i kasnije sasvim ne popuštaju; temperatura je osobito pod konac veljače niska, te kasnije neprestance raste; vje- trovi su u veljači osobito južni i zapadni, a kasnije sjeveroistočni; kalma ima samo u ožujku malo. Nr. — Febr. 3. — Crni Dabar. (XLIVa.) Nk. — Apr. 18. — Krivi Put. (XLV.): Razmak je dvaputa tolik, ko- liki je lane bio, a srednje je vrijeme nešto kasnije. Aus der XLIVa. Zone haben wir sehr frühe Daten, welche aber möglich sind, obzwar die Beobach- tungsorte hoch im Gebirge liegen, deshalb, weil diese Zone sich tief im Süden befindet. Es würde sich hier nur um einen Durchzug han- deln. In der ersten Hälfte des Zu- ges ist der Luftdruck niedrig und steigt erst in der zweiten, deshalb finden wir auch dort sehr viel Niederschläge, welche aber auch später nicht ganz nachlassen; die Temperatur ist besonders Ende Februar niedrig und steigt später stetig; die Winde sind im Februar vorherrschend südlich und westlich, später nordöstlich; Kalmen sind nur im März wenige. R. — 77 dana — Tage. S. v. — Mart. 9. Die Sehwankung ist doppelt so groß als im Vorjahre und das. Mittel etwas später. > Herodias alba (Linn.), čaplja bijela, Silberreiher. XLV. — Apr. 17. — Davor. » — Mart. 8. — Jaruge. > Hirundo rustica (Linn.), lastavica rusogrla, Rauchschwalbe. XLIV. zona. — XLIV. Zone. 44'— 44 30. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Apr. 13. — Sv. Rok, — 576m. Mart. 10. — Lovinac. — 591m. Apr. 17. — Gračac. — 562 m. ni 6. — Bruvno. — 701 m. „ 14. — Mazin. — 837 m. Mart. 30. — Zrmanja. (Bogunović.) 299 m. Apr. 15. — Zrmanja. (Jokić.) 299 m. Podatak je iz Lovinca (Mart. 10.) obzirom na položaj mjesta mo- trenja u gori svakako preran, te zato otpada kao što i podatak iz Zrmanje (Apr. 15.), jer imamo iz istoga mjesta raniji podatak. Nr. — Mart. 30. — Zrmanja. Nk. — Apr. 17. — Gračac. Razmak je manji, a srednje vrijeme ranije nego što je lane bilo. Das Datum “aus Lovinac (Mart. 10.) ist mit Rücksicht auf die Lage des Beobachtungsortes im Gebirge auf jeden Fall zu früh und fällt daher weg, wie auch jenes aus Zrmanja (Apr. 15.), weil wir aus demselben Orte ein früheres Datum haben. R. — 18 dana — Tage. S. v. — Apr. 10. Die Schwankung ist kleiner und das Mittel früher als es voriges Jahr war. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44° 30 — 45°, Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Apr. 20. — Senj. — 29 m. È 12. — Trnovac. — 401 m. a 28. — Prizna. — 58 m. „ 16. — Tuzevac. — 953 m. di 22. — Melnice. — 606 m. » 30. — Pejakusa. — 738 m. Mai 30. — Kućište. — 666 m. Apr. 4. — Vlasko Polje. — 420 m. „ 14. — Crni Dabar. — 675 m. „ 14. — Dolnje Pazarište (Dugandžija). — 603 m. Mai 14. — Dolnje Pazarište (Habel). — 603 m. Apr. 12. — Dolnje Pazarište (Župan). — 603 m. Mai 6. — Švica. — 452 m. Apr. 4. — Otočac. — 459 m. Mai 31. — Mirevo. — 498 m. Apr. 10. — Kosinj. — 503 m. n 20. — Sinac. —462 m. a 1. — Perušić. — 603 m. n 24 — Ljubovo. — 591 m. A 5. — Zaborsko. — 612 m. „ 13. — Plitvice. — 677 m. » 15. — Ljeskovac plitvički. — 663 m. 21. — Krbavica. — 657 m. 25. — Mrsinj. — 794 m. 308 Apr. 18. — Šalamunić. — 636 m. » 26. — Bunić. — 658 m. n 15. — Priboj. — 673 m. » 17. — Kapela. — 720 m. Mai 3. — Petrovo selo ličko. — 369 m. Apr. 20. — Mihaljevac. — 662 m. » 22. — Željava. — 354 m. » 23. — Velika Pljesevica. — 1649 m. Mai 8. — Baljevac. — 364 m. Apr. 21. — Zavalje. — 423 m. n» 17. — Skočaj. — 406 m. Mart. 19. — Oraovac. — 551 m. Istočna nizina. — Oestliches Tiefland. Apr. 2. — Rajevo selo (Aleksić). — 85 m. » 22. — Rajevo selo (Mirković). — 85 m. » 10. — Rajevo selo (Petrović.) — 85 m. A 6. — Rajevo selo (Strobmajer). — 85 m. Mart. 27. — Podgajci. — 85 m. Apr. 10. — Drenovci (Mikinac, Šestić). — 87 m. Mart. 11. — Drenovci (Strepački). — 87 m. Apr. 5. — Soljani. — 83 m. » ©. — Vrbanja (Benaković). — 87 m. „ 12. — Vrbanja (Hölzl). — 87 m. È 9. — Vrbanja (Szabo, Verić). — 87 m. Mart. 30. — Vrbanja (Zihorsky). — 87 m. Apr. 5. — Ra£inovei. — 80 m. xi 9. — Strosinci. — 83 m. A 9. — Franjina Koliba. — 85 m. xi 9. — Jamina. — 85 m. Mart. 10. — Rađanovci. — 85 m. Apr. 10. — Platićevo. — 82 m. » 15. — Grabovei. — 81 m. »s 20. — Tovarnik (Miljašević). — 78 m. » 19. — Tovarnik (Popović). — 78 m. Mart. 30. — Ogar. — 79 m. » 31. — Obrež. — 84 m. » 31. — Kupinovo. — 78 m. Apr. 7. — Ašanja. — 80 m. Neke prekasne svibanjske Einige zu späte Maidaten, podatke, koji nijesu ni uz veliku visinu mjesta motrenja mogući ili poradi ranijih podataka iz istoga ili obližnjih mjesta, ispustit demo. Hipsometrijski se utjecaj u ovoj zoni posve jasno razabira, jer se u zapadnom visočju nalaze pretežno welche nicht mal bei der großen Höhe der Beobachtungsorte mög- lich sind entweder wegen früherer Daten aus demselben oder aber aus den umliegenden Orten, werden eli- miniert. Der hypsometrische Einfluß ist in dieser Zone ganz klar aus- kasni travanjski i pače svibanjski podaci i samo jedan ožujski, dok su u istočnoj nizini zastupani ra- niji travanjski i ožujski podaci. Nr. — Mart. 10. — Rađanovci. Nk. — Mai 8. — Baljevac. Razmak je veci, a srednje vri- jeme je kasnije nego li u prvoj zoni, Sto bi odgovaralo sjevernijem po- lozaju ove druge zone. Od proslo- godisnjih se vrijednosti ovogodisnje mnogo ne razlikuju. XLV. zona. — 309 geprägt, denn im westlichen Hoch- lande finden sich vorwiegend späte April- ja sogar Maidaten und nur ein Märzdatum, während im östlichen Tieflande frühere April- und Märzdaten vertreten sind. R. — 59 dana — Tage. S. v. — Apr. 14. Die Schwankung ist größer und das Mittel später als in der ersten Zone, was der nördlicheren Lage dieser zweiten Zone ent- sprechen würde. Von den vor- jährigen Werten unterscheiden sich die heurigen nicht viel. XLV. Zone. 45° — 45° 30. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. 8. — Rijeka. — 3 m. Mart. 14. — Cavle. — 310 m. 30. — Krasica. — 232m. 859 m. 4. — Mrzla Vodica. 3. — Jelenje. — 326 m. Apr. ©. — Pećine. — 206 m. Mart. 30. — Cirkvenica. — 122 m. Apr. 22. — Lič. — 726 m. n 18. — Vrata. — 171 m. Mart. 29. — Novi (Harapin). — 8 m. si 14. — Breze. — 904 m. = Alan:— 1871 m. 16. — Novi (Zwickelsdorfer). — 8 m. Apr. 24. — Mrkopalj. — 824 m. 20. — Zalipnik. — 696 m. . — Javorje (Blažević). — 822 m. . — Javorje (Pavlić). — 822 m. . — Ravna Gora. — 794 m. Mai 2. — Krivi Put (Balen). — 921 m. Apr. 8. — Krivi Put (Prpić). — 921 m. » 15. — Vujnović selo. — 436 m. Mai 9. — Vrbovsko. — 506 m. 26. — Škalić. — 744 m. 26. — Drežnica. — 574 m. » 22. — Gomirje (Begović, Mamula). — 437 m. » 20. — Gomirje (J. Mamula). — 437 m.. S 9. — Znidovac. — 617 m. 310 Apr. Mart. Apr. M art. Mart. Apr. tb] Mart. Apr. Mai 16. 30. 14. 12. 30. 30. Musulinski Potok. — 588 m. Vitunj. — 345 m. Hreljin. — 401 m. Ogulin (Sabljak). — 323 m. Ogulin (Stipetić). — 323 m. Oštarije. — 325 m. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Mrzlo Polje. — 119 m. Slusnica. — 309 m. Glinica. — 234 m. Gojkovac. — 152 m. Vojnić (Ribar). — 146 m. Vojnić (Steller). — 146 m. Radovića. — 229 m. Gredarkosa. — 239 m. Gornji Sjeničak (Manojlović). — 283 m. Gornji Sjeničak (Mrkobrad). — 283 m. Vrginmost. — 150 m. Kirin. — 165 m. Kozarac. — 125 m. Čemernica. — 182 m. Topusko. — 116 m. Vranovina. — 127 m. Boturi. — 199 m. Bojna. — 225 m. Glina. — 112 m. Žirovac (Adamović). — 305 m. Zirovae (Banjanac). — 305 m. Cavlovica. — 204 m. Klasnić. — 208 m. Mokrice. — 129 m. Gvozdansko. -— 167 m. Mali Gradac. — 242 m. Pecki. — 173 m. Novo selišće. — 173 m. Taboriste. — 155 m. Budičina. — 175 m. Moscenica. — 103 m. Mečenčani. — 179 m. Divusa. — 145 m. Cerovljani. — 139 m. Piljenice. -— 105 m. Subotska. — 102 m. Jamarica. — 134 m. Novska. — 125 m. Rogolje. — 237 m. 311 Apr. 4 — Cage. — 136 m. ©. — Ratkovac. — 142 m. 8. — Gorice. — 139m. 16. — Mašić. — 189 m. 16. — Kovačevac. — 133 m. x 5. — Nova Gradiska. — 129 m. a 17. — Tisovac. — 442 m. jA 2. — Adžamovci. — 126 m. 10. — Staro Petrovo selo. — 131 m. m 6. — Seoci. — 219 m. si 17. — Kaptol. — 245 m. 5. — Bučje. — 147 m. 2 Mart. 31. — Davor. — 121 m. Istočna nizina, — Oestliches Tiefland. Apr. 7. — Lonja. — 98 m. Mart. 20. — Živaja. 99 m. » 29. — Crkveni Bok. — 96 m. Apr. 10. — Puska. — 98 m. n 22. — Bumbekovača. — 91 m. n 10. — Kraljeva Velika. — 100 m. » 16. — Jasenovac (Gosain). — 94 m. Mart. 30. — Jasenovac (Rokić). — 94 m. Apr. 8. — Gornji Varoš. — 94 m. » 10. — Novi Varoš. — 96 m. no 10. — Mačkovac. — 94 m. Mart. 30. — Dolina. — 93 m. Apr. 15. — Vrbje. —:97 m. 3: 6. — Slavonski Stupnik. — 104 m. 2 12. — Kaniža. — 93 m. > 9. — Klakar. — 89 m. Mart. 26. -— Jaruge. — 88 m. Apr. 9. — Strizivojna. — 89 m. „ 12. — Babina Greda (Carević). — 87 m. » 23. — Babina Greda (Žabarović). — 87 m. = 8. — Prkovci (Dekanić). — 95 m. » 10. — Prkovci (Korda). — 95 m. n 16. — Retkovci. — 93 m. pa 8. — Cerna (Dretvić). — 94 m. » 10. — Cerna (Vincetic). — 94 m. „15. 2 Zupanja: 2386 m. „ 11. — Gradište. — 95 m. » 14. — Bošnjaci (Drakulić, Oršolić). — 85 m » 15. — Bošnjaci (Novoselac). — 85 m. » 21. — Bošnjaci (Poletilović), — 85 m. „ 10. — Bošnjaci (Varnica). — 85 m. no 12. — Vinkovci. — 90 m. Apr. 18. — Privlaka. — 87 m. » 16. — Otok (Blaževac). — 90 m. » 12. — Otok (Petković). — 90 m. „ 10. — Otok (Vuković). — 90 m. » 11. — Otok (A. Vuković). — % m. „ 10. — Komletinci (Gašić). — 91 m. S 4. — Komletinci (Špoljar). — 91 m. 15. — Komletinci (Štefanović). — 91 m. ; 15. — Slakovei. — 104 m. n 6. — Orolik“ = 106m: : 12. — Vukovar. — 108 m. I Mart. 15. — Gjeletovci. — 83 m. Apr. 28. — Nijemci (Gopić). — 90 m. 5. — Spaćva. — 77 m. 9; — Nijemci (Makarević). — 90 m. » 14 — Podgrađe. — 86 m. 7) Mart. 25. — Novi Banovci. — 92 m. Apr. 13. — Absevci. — 85 m. » 10. — Naprečava. — 80 m. s 19. — Ilinci. — 84. m. A 12. — Batrovei.-— 84m. 11. — Lipovac (Babić). — 116 m. » 183. — Lipovac (Fr. Rukovansky). — 116 m. » 12. — Lipovac (P. Rukovansky). — 116 m. n» 13. — Morović (Jovanovac). — 85 m. Mart. 27. — Morović (Lozjanin). — 85 m. Apr. 14. — Morović (Senić). — 85 m. n 12. — Adaševci (Kavedžić.) — 84 m. Mart. 8. — Adaševci (Šoić.) — 84 m. Apr. 14. — Ruma. — 111 m. n 2. — Petrovaradin. — 78 m. Napadna je razmjerno velika većina oZujskih podataka iz za- padnoga visočja, kojima ne bi znao za sada navesti uzroka; mogući napokon jesu već i zato, sto ih na- lazimo samo u manjim visinama; tu imamo također nekoliko svi- banjskih podataka, koje moramo pogledom na gorje zadržati. U srednjem je humlju pretežna ve- ćina podataka iz travnja, a samo malo ih ima ožujskih, a po gotovo svibanjskih, od kojih većina kao prekasna otpada. Istočna nizina napokon pokazuje također najveći Auffallend ist die verhältnis- mäßig große Menge Märzdaten aus dem westlichen Hochlande, wel- chen ich vorläufig keine Ursache zu Grunde legen könnte; möglich sind sie endlich auch schon des- hälb, weil wir sie nur in kleineren Höhen finden; hier haben wir auch einige Maidaten, welche wir aber aus Rücksicht auf das Gebirge beibehalten. Im mittleren Hügel- lande ist die überwiegende Mehr- zahl der Daten aus dem April und nur wenige sind aus dem März und besonders wenig Maidaten, von broj travanjskih podataka uz dosta oZujskih, a bez ijednoga svibanj- skoga. Hipsometrijski je utjecaj i ovdje dosta dobro izražen, jer su većinom kasniji podaci smješteni u gorju i humlju, a raniji u nizini. Ispustivši nekoje prekasne po- datke dobijemo ovu formulu : Nr. — Mart. 14. — Čavle. Nic. = dinu 4 = A Razmak je veći nego što u prijašnjim zonama, a i lane, srednje je vrijeme pako ranije od lanjskoga i od srednjega vremena pređašnje zone. XLVa. zona. — 313 denen die Mehrzahl als zu spàt entfällt. Das östliche Tiefland end- lich zeigt auch die größte Zahl von Aprildaten neben genug März- und ohne Maidaten. Der hypsome- trische Einfluß ist auch hier ziem- lich gut ausgedrückt, denn spä- tere Daten finden wir meistens im Hoch- und Hügellande, frühere im Tieflande. Nach Eliminierung einiger zu späten. Daten erhalten wir fol- gende Formel: R. — 61 dan — Tage. S. v. — Apr. 12. Die Schwankung ist etwas größer als in den vorhergehenden Zonen und im Vorjahre, das Mittel aber früher als das vorigjährige und dasjenige der vorhergehenden Zone. XLVa. Zone. 45° 30-46. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Apr. 12. — Krasno. — 714 m. Mai 3. — Sošice. — 582 m. i) 2. — Kalje. — 564 m. » 10. — Novo selo. — 805 m. » 14. — Stojdraga. — 520 m. Mart. 2. — Kraljevac. — 161 m. Apr. 14. — Lasinja. — 145 m. i(0) = = 00732 = INE grm: 14 — Planina. — 330 m, 14. — Zagreb. — 135 m. bè) Mart. 30. — Novo mjesto. — 152 m. » .25. — Ivanić Grad. — 103 m. Apr. 6. — Ivanić Kloštar. — 159 m. 1, => Huka. — 1126 m: 3. — Caginec. — 111 m. 11. — Marča (Dević). — 164 m. 13. — Marča (Diak). — 164 m. 11. — Šumećani. — 173 m. 10. — Vezišće. — 101 m. 314 Apr. 11. — Palančani. — 114 m. n 18. — Bosiljevo. — 164 m. Mart. 6. — Hagenj. — 181 m. Hi 5. — Brezovljani. — 157 m. Febr. 29. — Sv. Ivan Žabno (Budiselic). — 181 m. Apr. 11. — Sv. Ivan Žabno (Šubat). — 181 m. 10. — Čazma (Kezele). — 144 m. 5. — Čazma (Marić). — 144 m. 14. — Suhoja. — 169 m. » 25. — Grabovnica. — 140 m. Febr. 22. — Bolč. — 120 m. Apr. 4. — Rovišće. — 139 m. Mart. 30. — Velika Česma. — 112 m. Apr. 12. — Kraljevac. — 143 m. 13. — Samarica. — 181 m. » 14 — Podgarić. — 195 m. Mart. 8. — Lužanjak. — 144 m. Apr. 9. — Čajire. — 191 m. » 11. — Podgorci. — 168 m. 7. — Ivanska. — 151 m. 4. — Brinjani. — 131 m. ( » 10. — Berek. — 136 m. Mart. 22. — Stupovača. — 166 m. Apr. 6. — Bršljanica. — 167 m. „ 1. — Popovac. — 165 m. 8. — Disnik. — 130 m. 3. — Vukovje. — 144 m. S 4. — Kaniška Iva. — 136 m. 7. — Veliko Trojstvo (Tamlarić). — 159 m. n 6. — Veliko Trojstvo ( Vlahović). — 159 m. Mart. 24. — Pašijan. — 151 m. Apr. 10. — Ciglena. — 141 m. 2 5. — Trnovitica. — 141 m. Mart. 26. — Garešnica (Farkaš). — 130 m. Apr. 2. — Garešnica (Kanugović). — 130 m. Mart. 21. — Rača. — 131 m. Apr. 7. — Kajgana. — 134 m. A 5. — Palesnik. — 135 m. È 7. — Tomašica. — 131 m. di 5. — Ladislav. — 139 m. 5 5. — Hercegovac. — 139 m. Mai 1. — Bedenik. — 147 m. Apr. 10. — Blagorodovac. — 138 m. n 8.— Trnava — 144 m. 25. — Bedenička. — 145 m. Dežanovac. — 154 m. 1. — Veliki Zdenci. — 137 m. | 315 Mart. 27. — Kozarevac. — 151 m. Apr. 10. — Zrinjska. — 142 m. » 20. — Brzaja. — 144 m. » 10. — Kloštar. — 120 m. € 2. — Otrovanac. — 126 m. „ 21. — Velika Peratovica. — 223 m. > 8. — Slatina. — 127 m. » 6. — Mikleuš (Žužek). — 181 m. » 15. — Mikleuš. — 151 m. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Apr. 14. — Harkanovei. — 93 m. „ Hipsometrijski se utjecaj u toj zoni u toliko opaža, što su u zapadnom visočju pretežni svibanj- ski podaci, a u ostalim predjelima travanjski; geografski se utjecaj ni ovdje ne razabira. Podaci iz Sv. Ivana Zabna (Febr. 29.) i Bolea (Febr. 22.) moraju se svakako izo- staviti, jer na nikakav način nijesu mogući; isto tako otpadaju i neki prerani ožujski podaci. Nr. — Mart. 21. — Rača. Nk. — Mai 14. — Stojdraga. Razmak je veći od lanjskoga, a srednje vrijeme ranije, te se posve slaže s ovogodišnjim iz najjužnije naše zone. 3. — Osijek. — 94 m. Der hypsometrische EinfluB ist in dieser Zone insöfern ausgedrückt, daß im westlichen Gebirge die Maidaten vorwiegend sind und in den anderen Gebieten die Aprildaten; ein geografischer Einfluß ist auch hier nicht er- sichtlich. Die Daten aus Sv. Ivan Žabno (Febr. 29.) und Bolč (Febr 22.) müssen jedenfalls eliminiert werden, da sie auf keine Art und Weise möglich sind; ebenso eht- tallen auch einige zu frühe März- daten. R. — 54 dana — Tage. S. v. — Apr. 10. Die Schwankung ist größer als die vorjährige und das Mittel korrespondiert vollkommen mit dem diesjährigen aus unserer südlich- sten Zone. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 460°--46° 3 0 Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Apr. 6. — Konoba. — 415 m. no 13. — Zabok. — 160 m. Mart. 27. — Radoboj. — 257 m. Apr. 11. — Bednja. — 247 m. n 10. — Sv. Križ. — 253 m. no 12.— Bela. — 201 m, Mart. 8. — Sv. Petar. — 196 m. » 26. — Glogovnica. — 183 m. 316 Mart. 3. — Slokovec. — 154m. Apr. 12. — Sokolovac. (Hajdu.) — 180 m. ” n 16. — Mosti. — 178 m. Mart. 27. — 13. — Sokolovac. (Kašaj.) — 180 m. Drnje. — 127 m. koncem \ E È. Amir AE — Hlebine. — 125 m. Apr Ende Be » 20. — Virje. — 135 m. 3 == Molom 3: 5. — Gjurgjevac. — 121 m. Mart. 27. — Storgina Greda. — 112 m. Apr. 15. — Ferdinandovac. — 113 m. 4. — Podravske Sesvete. — 124 m. 2 U ovoj zoni imamo za čudo razmjerno ranije podatke nego u drugim zonama; nekoji prerani ožujski podaci i ovdje otpadaju. Niti geografski niti hipsometrijski utjecaji nijesu vidljivi. Nr. — Mart. 26. — Glogovnica. Nk. — Apr. 20. — Virje. Razmak je radi pomanjkanja svibanjskih podataka posve malen, a srednje vrijeme ranije nego u ijednoj drugoj zoni. In dieser Zone haben wir auffallenderweise relativ frühere Daten als in den anderen Zonen, einige zu frühe Märzdaten fallen auch hier weg. Weder ein geo- grafischer noch ein hypsometrischer Einfluß ist zu sehen. R. — 25 dana — Tage. S. v. — Apr. 7. Die Schwankung ist wegen Mangel an Maidaten ganz klein und das Mittel früher als in irgend einer anderen Zone. Prvi stupac pokazuje nam pri- lično djelovanje geografskoga utje- caja. U najjužnijoj zoni doduše ima- monajkasniji.datum najranijega do- laska, ali taj je uvjetovan opet hipso- metrijskim utjecajem ove zone, koja Zona Nr. Nk. R. S. v. Zone Friih. Ank. | Spit. Ank. Schw. Mittel | XLIV. Mart. 30. Apr. 17. 18 Ì i Apr. 10. | 5 XLIVa. OR Mi RSI p RK: XLV, nebi „en EN i Maik XLVa. be IRA DU = Re 10 XLVI. RA Mene AV SB) + | Bun; Die erste Kolumne zeigt so- , ziemlich die Wirkung des geogra- fischen Einflusses. In der südlich- sten Zone haben wir zwar das späteste Datum für die früheste. Ankunft, aber dieses ist wieder cijela leži u visočju. Kod ostalih zona pako postaje taj datum prama sjeveru sve to kasniji. I u drugom se stupcu geografski utjecaj prilično razabira, jer datum najkasnijega dolaska također postaje prama sje- veru sve kasniji osim zadnje zone, koja ima opet raniji datum. Razmak dosta varira, te ima u prvoj i zad- njoj zoni najmanje vrijednosti. Srednje vrijeme leži u svim zonama u prvoj polovici travnja, ali ne po- kazuje nikakve zakonitosti; geo- grafski se utjecaj baš nigdje ne opaža, naprotiv je u najsjevernijoj zoni najranije srednje vrijeme, a i hipsometrijski bi se utjecaj mogao jedino u XLIVa. zoni učiniti odgo- vornim za najkasnije srednje vri- jeme svih zona. Formule pojedinih orograt- skih predjela jesu ove: 817 durch den hypsometrischen Einfluß dieser Zone hervorgerufen, welche ganz im hohen Gebirge liegt. Bei den anderen Zonen aber fällt das Datum gegen Norden stets später. Auch in der zweiten Kolumne ist der geografische Einfluß ziemlich ersichtlich, denn das Datum der spätesten Ankunft wird auch ge- gen Norden immer später außer der letzten Zone, welche wieder ein früheres Datum besitzt. Die Schwankung variert ziemlich und hat in der ersten und letzten Zone ihre kleinsten Werte. Das Mittel liegt in allen Zonen in der ersten Hälfte des Monats April, zeigt aber gar keine Gesetzmäßigkeit; der geo- grafische Einfluß ist gar nirgends zu sehen, im Gegenteil, in der nördlichsten Zone finden wir das früheste Mittel und auch der hyp- sometrische Einfluß könnte nur in der XLIVa. Zone für das späteste Mittel aller Zonen verantwortlich gemacht werden. Die Formeln der einzelnen orografischen Gebiete sind die fol- genden. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Nr. — Mart. 14. — Čavle (XLV.). Nk. — Mai 14. — Alan (XLV.), Stojdraga (XLVa.). R. — 61 dan — Tage. S. v. — Apr. 16. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. — Mart. 21. — Rača (XLVa.). Nk. — Mai 2. — Klasnić (XLV.). R. — 42 dana — Tage. S. v. — Apr. 11. Istočna nizina. — Oestliches Tiefland. Nr. — Mart. 10. — Radanovei (XLIVa.). 23. — Babina Greda (XLV.). Nk. — Apr. Formule pojedinih orograf- skih predjela jasno nam pokazuju učinak hipsometrijskoga utjecaja. Najranije srednje vrijeme nalazimo u istočnoj nizini, za njom dolazi s nešto kasnijim srednjim vremenom R. — 44 dana — Tage. S. v. — Apr. 10. Die Formeln der einzelnen orografischen Gebiete zeigen klar die Wirkung des hypsometrischen Einflusses. Das früheste Mittel finden wir im östlichen Tieflande, darauf folgt das mittlere Hügel- 29 18 srednje humlje, dok je u zapadnom visočju srednje vrijeme najkasnije. Tu vidimo i najveći razmak, koji je u drugim predjelima manji. Usljed hipsometrijskoga utjecaja jesu i po- daci za najraniji i najkasniji do- lazak u istočnoj nizini raniji nego u ostalim predjelima. land mit einem etwas späteren Mittel, während dasselbe im west- lichen Hochlande am spätesten fällt. Hier sehen wir auch die größte Schwankung, welche in den anderen Gebieten kleiner ist. In Folge des hypsometrischen Ein- flusses sind auch die Daten der frühesten und spätesten Ankunft im östlichen Tieflande frühere als in den übrigen Gebieten. | Pentade — Pentaden | dio el, | RR! iv. | Zona — Zone RT AAN RE AS e! dal S Ika Ten | | LI aleje lio TO | nr S a diko zd ken Sei CO aa ri XLIV. ||] A | XLIVa. la | 81 61101210| 9|10| 4| 1|-21.4 XILV. 2| 2| 2, alı2| 9/21/43 25112] 6| 4| 2| 2 XLVa. > 4) 4| 9(17]23| 4|2|val asa i | | XLVI. Deli || 155) sna | Zbroj — Summe | 7| 3/ 3| 6|24|26|51|84|42|25|12] 8| 4| 5 Iz ove se skrižaljke jasno ra- zabira, da glavna selidba traje od konca ožujka do početka svibnja, jer su raniji ožujski podaci, koje smo prijegleda radi ovdje također uzeli u obzir, izim u XLV. zoni bez pravoga saveza sa ostalom se- lidbom. U prvoj (XLIV.) zoni nema izražene prave kulminacije, jer je broj podataka premalen, a i ti su dosta raštrkani; većina ih ipak leži u polovici travnja. U drugoj (XLIVa.) zoni imadu tri pentade najveći i jed- naki broj podataka i to: IV. 5—9., IV. 10—14. i IV. 20—24., da je broj podataka veći, kulminacija bi se po Aus dieser Tabelle ersieht 'man klar, daß der Hauptzug von Ende März bis Anfang Mai dauert, denn die trüheren Märzdaten, welche wir der Übersicht wegen hier auch in Betracht zogen, sind außer in der XLV. Zone ohne wahren Zu- sammenhang mit dem übrigen Zuge. In der ersten (XLIV.) Zone ist keine eigentliche Kulmination ausge- drückt, weil die Datenzahl zu klein ist und diese ziemlich zerstreut sind; die Mehrzahl derselben liegen in der Mitte April. In der zweiten (XLIVa.) Zone haben drei Pentaden die größte und gleiche Anzahl Daten, svoj prilici razvila u pentadi: IV. 10—14 kao što i u ostalim zonama; rani se ožujski podaci ne naslanjaju bez prekida na ostale podatke. XLV. zona pokazuje potpuni ne- prekinuti niz podataka s posve oštro izraženom kulminacijom u pentadi: IV. 10—14. Predzadnja i zadnja zona imadu opet prekinute nizove ali jasne kulminacije u istoj pentadi, gdje i XLV. zona. Naravna posljedica tih dosta pravilnih nizova u pojedinim zonama je ta, da je i u zbroju svih zona prikazana ne- prekinuta selidba s vrlo jasnom kulminacijom u pentadi: IV. 10—14., dakle kasnijom nego godinama. u prijašnjim U pentadi kulminacije iz- nosio je tlak uzduha 632, maksi- malna temperatura 177%, a mini- malna 95%; oborine nijesu baš bile vrlo znatne, a vjetrovi pretežno južni uz dosta kalma. Visoki je tlak bio smješten na zapadu, jugu i u sred- njoj Evropi, a kasnije se pojavio i na sjeveru, dok je niski vladao naj- prije na sjeveru, a kasnije na sje- verozapadu; vrijeme je blago, pro- mjenljivo sa oborinama, osobito na zapadu. Prije kulminacije bio je tlak uzduha općenito niži kao što i tem- peratura s djelomično dosta obilnim oborinama, smjer je vjetrova pre- težno sjeverni i zapadni uz raz- mjerno malo kalma. Iza kulminacije nalazimo sve do zadnje pentade niži tlak, dok se temperatura mnogo ne razlikuje od temperature pentade kulminacije, prem je u glavnom i 319 und zwar die Pentaden: IV. 5—9., IV. 10-14. und IV. 20—24.; wenn die Datenzahl größer wäre, hätte sich die Kulmination höchstwahr- scheinlich in der Pentade: IV. 10. bis 14. entwickelt, wie auch in den übrigen Zonen; die frühen März- daten reihen sich nicht ohne Unter- brechung an die anderen Daten. Die XLV. Zone zeigt eine vollkommene ununterbrochene Datenreihe auf mit ganz scharf ausgeprägter Kulmi- nation in der Pentade: IV. 10—14. Die vorletzte und letzte Zone haben wieder unterbrochene Serien aber klare Kulminationen in derselben Pentade, wo auch die XLV. Zone. Die natürliche Folge dieser ziem- lich regelmäßigen Reihen‘ in den einzelnen Zonen ist die, dab sich in der Summe aller Zonen der Zug ununterbrochen zeigt mit einer:sehr klaren Kulmination in der Pentade: IV. 10—14., also später’als in den vorhergehenden Jahren. In der Pentade der Kulmi- nation betrug der Luftdruck 632, die Maximaltemperatur 17:79, die Minimältemperatur %5%; die Nieder- schläge waren eben nicht sehr reich- lich und die Winde vorwiegend süd- liche mit ziemlich Kalmen. Hoher Druck befand sich im Westen, Süden und in Mitteleuropa, später auch im Norden, während niedriger zuerst im Norden, später im Nordwesten herrschte; das Wetter ist milde, veränderlich mit Niederschlägen, besonders im Westen. Vor der Kulmination war der Luftdruck der Hauptsache nach niedriger wie auch die Temperatur mit teil- weise ziemlich reichlichen Nieder- schlägen, die Windrichtung vor- herrschend nördlich und westlich bei relativ wenig Kalmen. Nach der Kulmination finden wir bis zur * 320 ona niža; oborine su dosta obilne, a vjetrovi, osobito sjeverni i istočni, s dosta malo kalma. letzten Pentade niedrigeren Druck, wiihrend sich die Temperatur nicht viel von jener der Kulminations- pentade unterscheidet, obzwar auch sie im großen Ganzen niedriger ist; Niederschläge sind ziemlich reich- lich und die Winde besonders nörd- liche und östliche mit ziemlich wenig Kalmen. Pentade — Pentaden Predjeli I. | IV. | | | Vojkan Gebiete olnlalal8!|- Le DEE ad a | = 4 ai]: [AT Tara | Ken: = slalllo he |o lao E | oO SS AA. a | e) | Ue) | ri | nr | GI | | CO [19 | = | | | | | Zapadno visočje \ Maia | | (Leave 40 1.1.41 241,42] -8:]°6:123-| 14-286 E | Westl. Hochland f Vo IRR ac | | Srednje humlje \ | | | | | | —|—| 4] 9/19126(139118| 7| 6 2lılı | Mittl. Hügelland | Ei Ka | Istočna nizina PRA GA aa 11) 8 6lzolsstaa| sli Oestl. Tiefland PK SAI PRE TI rai BELMA) Zbroj — Summe 11:3, 3| 6124128 52 85 41 25) 8| 9| 41 5 Bes | Svi predjeli imadu svoju Alle Gebiete haben ihre Kul- kulminaciju u pentadi: IV. 10—14., dakle na istom mjestu, gdje se na- lazi i u zonama; samo u zapadnom visočju pokazuje se još jedna kul- minacija u pentadi: IV.20—24., koja, se u broju podataka posve slaže s prvom kulminacijom toga predjela, a u položaju s trećom kulmina- cijom XLIVa. zone, što se dade lako tumačiti tim, da ovaj predjel dobar dio te zone zauzimlje. U zbroju podataka svih predjela leži kulmi- nacija na istom mjestu, gdje jei u zbroju zona. Hipsometrijski se kakav utjecaj u ovoj skrižaljci ne može razabrati. mination in der Pentade: IV. 10. bis 14., also eben dort, wo sie auch in den Zonen liegt; nur im west- lichen Hochlande zeigt sich noch eine Kulmination in der Pentade: IV. 20—24., welche in der Zahl der Daten vollkommen der ersten Kul- mination dieses Gebietes gleich ist und in der Lage der Kulmination der XLIVa. Zone, was leicht da- durch zu erklären ist, daß dieses Gebiet einen ziemlichen Teil dieser Zone einnimmt. In der Summe der Daten aller Gebiete liegt die Kul- mination an derselben Stelle, wo sie auch in der Summe der Zonen Nr. — Mart. 10. — Radanovei (XLIVa.). 14. — Alan (XLV.), Stojdraga (XLVa.). Nk. — Mai Razmak je i ove godine opet veći nego u ijednoj zoni, ali i veći nego predasnjih = godina. Srednje je vrijeme isto kao i u XLV. zoni, ali ranije od lanjskoga te ka- snijeod srednjega vremena prijas- njih godina. ist. Ein hypsometrischer Einflub kann in dieser Tabelle nicht kon- statiert werden. R. — 65 dana — Tage. Sv. — Apr. 12. Die Sehwankung ist auch heuer wieder größer als in irgend- Zone aber als in den trüheren Jahren. Das Mittel ist dasselbe wie in der XLV. Zone aber früher als im Vorjahre und später als in den vorhergehenden einer auch Jahren. + Hydrochelidon nigra (Linn), čigra crna, Trauerseeschwalbe. XLV. — Mai 9. — Rijeka. + Hypolais hypolais (Linn.), voljić žuti, Gartensänger. XLV. — Apr. 19. — Jaruge. > Jynx torquilla (Linn.), vijoglavka mravar, Wendehals. XLIVa. — Jan. 14. — Drenovci. XLV. — Mart. 26. — Rijeka. > — Apr. 13. — Jaruge. XLVa. — , 10. -— Zagreb. si — 8. — Vukovje. — 8. — Kaniška Iva. ” 7) Podatak iz Drenovaca (Jan. 14.) nije na nikakav način moguć, te se svakako temelji na zabuni. Ostali podaci daju ovu formulu: Nr. — Mart. 26. — Rijeka. (XLV.) Nk. — Apr. 13. — Jaruge. (XLV.) Razmak, kao Sto i srednje vri- jeme leži između dotičnih vri- jednosti obiju zadnjih godina. Tlak je uzduha bio za selidbe prilično visok s razmjerno mnogo oborina, osobito u prvoj pentadi; temperatura promjenljiva, a vje- trovi osobito sjeveroistočni s mnogo kalma. Das Datum aus Drenovci (Jan. 14.) ist auf keinen Fall möglich und basiert jedenfalls auf einem Irrtum. Die übrigen Daten geben folgende Formel: R, — 18 dana — Tage. S. v. — April 7. Die Schwankung wie auch das Mittel liegen zwischen den be- treffenden Werten der letzten zwei Jahre. Der Luftdruck war während des Zuges ziemlich hoch mit ver- hältnismäßig viel Niederschlag, spe- ziell in der ersten Pentade; die Temperatur veränderlich und die Winde besonders nordöstlich mit viel Kalmen. 322 tu > Lanius eollurio (Linn.), svračak rusi, rotrückiger Würger. XLIVa. — Mai 2. — Kuterevo. XLV. — Apr: 21. — Rijeka. È -- F.br. 9. — Alan. u — Mai 6. — Gomirje. — Apr. 28. — Gornji Sjeničak. — » 28. — Boturi. je — vr, 21 — Cerna. XLVa. — Mai 1. — Zagreb. = — Apr. 26. — Mikleus. Podatak je iz Alana (Febr. 9.) apsolutno daleko preran za ovu našu kasnu selicu, ako ine uzmemo u obzir visoki položaj mjesta mo- Das Datum aus Alan (Febr. 9.) ist absolut viel zu früh für diesen unseren späten Zugvogel, wenn wir auch die hohe Lage des trenja u gorama. Beobachtungsortes im Gebirge nicht in Betracht ziehen. Nr. — Apr. 21. — Rijeka, Cerna. (XLV.) R. — 15 dana — Tage. Nk. — Mai 6. — Gomirje. (XLV.) S. v. — Apr. 28. Razmak je nešto veći od lanj- skoga, a srednje vrijeme ranije nego u prijašnjim godinama. Tlakje uzduha izim predzadnje pentade nizak, oborina ima jako mnogo, temperatura je dosta visoka, a vjetrovi pretežno istočni uz pri- lično kalma. ist etwas größer als im Vorjahre und das Mittel früher als in verflos- senen Jahren. Der Luftdruck ist außer der vorletzten Pentade niedrig; Nie- derschlag sehr viel, die Temperatur genug hoch und die Winde vor- herrschend östliche beiziemlich viel Kalmen. Die Schwankung den —<> Lanius excubitor (Linn,), svračak veliki, Raubwürger. XLV. — Mart. 25. — Jaruge. + Lanius minor Gmel., XLV. — Apr. + Lanius rufus Briss., XLIVa. — Apr.. 28. — Senj. svračak mali, 28. — Vinkovci. grauer Würger. svračak rusoglavi, rotköpfiger Würger. Qin > Tore EN Pall., galeb ia Alben XIIVa. XLV. — Mai èA fato +e dia walk 1. — Vlasko Polje. — Mart. 25. — Rijeka. + Larus canus Linn. galeb ui Sturmmowe. XLV. — Mart. 25. — Rijeka. -O+ Larus ridibundus Linn. galeb obični, Lachmöwe. XLV. — Mart. 25. — Rijeka. XLVa. — Feb‘. 2. — Zagreb. Podatak se iz Zagreba (Febr. Das Datum aus Zagreb (Febr. 2.) po svoj prilici odnosi na pre- 2.) bezieht sich allem Anscheine zimljenje. nach auf Uberwinterung. + Linaria cannabina (Linn.), konopljarka obična, Bluthäufling. XLIV. — Mart. 5. — Mazin. -&- Merula orientalis Seebohm, kos grivasti, Ringamsel. XLV. — Jan. 6. — Rijeka. + Miliaria miliaria (Linn.), strnadica velika, Grauammer. XLV. — Febr. 22. — Cerna. » — Mart. 11. — Vinkovci. + Milvus korschun (Gm.), lunja crna, schwarzer Milan. XLIVa. — Mart. 27. — Kupinovo. > Milvus milvus (Linn.), lunja rđasta, roter Milan. XLV. — Febr. 12. — Ruma. +-9- Motacilla alba (Linn.), pastirica bijela, weiße Bachstelze. XLIV. — Mart. 16. — Mazin. XLIVa. — „ 7. — Senj. 3 — Apr. 14. — Kuterevo. pi lai 3. — Vroanj:. m — Mart. 3. — Račinovci. XLV., — „ 9. — Jelenje. È — ,„ 9. — Mrzla Vodica. di — n 29. — Lič. (Milošević.) i — u. 14. — Lič (Pavlić.). k — o, «(44 — Vrata. n — n 22. — Mrkopalj. — Apr. 20. — Gornji Sjeničak. Ser 3. — Boturi. — Mart. 11. — Pecki. — 9. — Jamarica. — 28. — Ratkovac (I. Dragnić.). 3 n» a — >» 21. — Ratkovac (T. Dragnić.). 5 SA 8. — Mašić. si N ©. — Kovačevac. RI — un 8. — Seoci. È =a 9. — Sibinj. š — >» 10. — Jaruge. » — gi ‚in = Damg: A — ,„ 6. — Vinkovci. XLVa. — ,„ 4. — Marča (Dević.). si — » 20 — ‘Marta (Diak.). CA 8. — Vukšinec. XLVa. — Apr. 2. — Velika Česma. Fr — Mart. 16. — Cajire. A — Apr. 1. — Brinjan:. = — Mart. 9. — Bršljanica. + — ,„ 9. — Vukovje. o: — n 7. — Kaniška Iva. i — o, 16. — Veliko Trojstvo. u — 25) VERSA i — Febr. 18. — Ciglena. oh — Mart. 13. — Garesnica (Farkas.). = 5. — Garešnica (Kanugović.). a — Apr. 7. — Kajgana. a — Mart. 14. — Hercegovac. N — Apr. 21. — Veliki Zdenci. s — Mart. 13. — Brzaja. S — >, 17. — Vočin. PA >, 1. — Slatina. È >, 1. — Mikleuš. XLVI. — „ 11. — Radoboj. > — ,„ 8. — Bela. La — Apr. 10. — Gjurgjevac. Hi — n M — Ferdinandovac. U cijeloj seriji imamo deset In der ganzen Serie haben podataka iz mjeseca travnja, koji ali moraju svi otpasti, jer su za ovu vrst daleko prekasni, budući da ona skoro svake zime kod nas prezimljuje ili barem rano u naše krajeve dolazi; niti hipsometrijski utjecaj mjesta motrenja u gori ne može ove podatke potkrijepiti. Ostali su podaci ožujski osim jed- noga iz veljače, koji se možda od- nosi na prezimljenje. wir zehn Aprildaten, welche aber alle wegfallen müssen, da sie für diese Art viel zu spät sind, nach- dem dieselbe fast jeden Winter bei uns überwintert oder doch sehr früh in unsere Gegenden kommt; auch der hypsometrische Einfluß der Beobachtungsorte im Gebirge kann diese Daten nicht begründen. Die übrigen Daten sind aus dem März außer einem Februardatum, welches sich vielleicht auf Über- winterung bezieht. Kulminacija — Kulmination. DE, NI 15—19 20—24 25—29 1-5 6—10 11-15 16—20 21—25 26—30 1 — — 5 Ova nam skrizaljka jasno po- kazuje, da se podatak iz veljače odnosi na prezimljenje, jer stoji posve osamljen, a prava selidba po- činje tek početkom ožujka i traje bez prekida do konca toga mjeseca. 8 5 2 3 Diese Tabelle zeigt klar, dab sich das Februardatum auf Über- winterung bezieht, denn es steht ganz vereinzelt und der eigentliche Zug beginnt erst anfangs März, um bis Ende dieses Monats zu Kulminacija lezi odmah u drugoj pentadi: Ill. 6—10., te je posve jasno izražena, jer obuhvaća preko trećine svih podataka, i mnogo je ranija od lanjske. U pentadi kulminacije bio je tlak uzduha 63:3, oborina bilo je dosta a maksimalna temperatura iznosila ‚je 113%, dok je minimalna bila 5:60; vjetrovi su bili pretežno sjevero- istočni i zapadni uz mnogo kalma. Maksimum tlaka nalazi se na istoku, a pod kraj pentade i na zapadu Evrope, dok se depresija smjestila na zapadu, koja se kasnije širi na sjever i jug; vrijeme je blago i mje- stimice kišovito. Pred kulminacijom je tlak i temperatura niža, oborina ima mnogo manje, a smjer vjetrova pretežno istočan s manje kalma. Iza kulminacije je tlak također niži, dok je temperatura porasla, oborina ima mnogo, a vjetrovi su osobito sjeveroistočni uz malo kalma. Nr. — Febr. 18. — Ciglena (XLVa.). Nk. — Mart. 29. — Lič (XLV.). Razmak je veći od razmaka prijašnjih godina, a srednje vrijeme ranije od lanjskoga. dauern. Die Kulmination liegt gleich in den zweiten Pentade; III. 6—10., sie ist vollkommen klar ausgeprägt, da sie über ein Drittel aller Daten umfaßt, und fällt viel früher als die vorigjährige. In der Kulminationspentade war der Luftdruck 633, Nieder- schläge waren genug und die Ma- ximaltemperatur betrug 11'3°, wäh- rend die Minimaltemperatur 56° war; die Winde waren vor- herrschend nordöstliche und west- liche mit viel Kalmen. Das Ma- ximum des Druckes befindet sich im Osten und zu Ende der Pen- tade auch im Westen Europas, während sich die Depression im Westen lagert, welche sich später gegen Norden und Süden ausbreitet; das Wetter ist milde und stellen- weise regnerisch. Vor der Kulmi- nation ist der Druck und die Tem- peratur niedriger, Niederschläge sind viel weniger und die Wind- richtung vorwiegend östlich mit weniger Kalmen. Nach der Kulmi- nation ist der Druck ebenfalls niedriger, während die Temperatur stieg, Niederschlag ist viel und die Winde besonders nordöstlich bei wenig Kalmen. R. — 40 dana — Tage. S. v. — Mart. 11. Die Schwankung ist gröber als in den früheren Jahren und das Mittel früher als im Vorjahre. + Muscicapa grisola Linn., muharica siva, grauer Fliegenschnäpper. RTV, np 11. — Jaruge. + Nycticorax nyeticorax (Linn.), gak kvakavac, Nachtreiher. XLIVa. — Apr. 21. — Račinovci. — Mart. 3. — Kupinovo. ” XLV. — Apr. 1. — Rijeka. — Febr. 21. — Kaniza. — Mart. 29. — Komletinci. ” 1 326 Podatak se iz Račinovaca (Apr. 21.) ne može odnositi na prvo pojavljenje, jer je uz ostale podatke iz Srijema daleko prekasan. Ostali podaci daju pako ovu formulu: Nr. — Febr. 21. — Kaniža (XLV.). Nk. — Mart. 29. — Komletinci (XLV.). Tlak je uzduha bio za vrijeme selidbe nizak, te se istom pod kraj Das Datum aus Račinover (Apr. 21.) kann sich nicht auf das erste Erscheinen beziehen, da es neben den anderen Daten aus Sir- mien viel zu spät ist. Die übrigen Daten geben folgende Formel: R. — 37 dana — Tage. S. v. — Mart. 22. Der Luftdruck war während des Zuges niedrig und steigt erst dize, oborina ima dosta mnogo, gegen Ende, Niederschlag gibt es temperatura je razmjerno dosta ziemlich viel, die Temperatur ist niska, a vjetrovi su preteZno sje- veroistočni uz prilično malo kalma. verhältnismäbig genug niedrig und die Winde vorwiegend nordöstlich mit ziemlich wenig Kalmen. — Oriolus galbula (Linn.), vuga žuta, Goldamsel. XLIVa. — Apr. 20. — Senj. X — Mai 17. — Kuterevo. — Apr. 27. — Perušić. —. ,» 30. — Rajevo selo. 5 — ‘n 28. — Podgajci. x == m mar Sohjant. È n= Wrbanja: n >, 30. — Račinovci. XLV. — ; 2%. — Rijeka. S — >, ‘16. — Mrzlo Polje. „ — Mai 4. — Mačkovo selo. a — Apr. 14. — Subotska. 7 — » 30. — Jamarica (Bobinac). > — » 28. — Jamarica (Jerković). s — n. 20. — Novska. 5 vek — Case a — » 20. — Ratkovac (I. Dragnić). i — n 19. — Ratkovac (T. Dragnić). m — 28. — Mašić. È — n» 22. — Seoci. | — Mai 2. — Kaptol. ) — Apr. 27. — Sibinj. 3 — Mai 21. — Jaruge. Si — Apr. “24. — Retkovci. 5 n 21. — Cerna. ; — .,„.. 19. — Vinkovei. : — » 27. — Komletinci. : — » o 19. — Slakovči. : en 9. — Orolik. 327 XLV. Apr. 25. — Abševci. 2 — » 20. — Debrinja. XLVa. — Mai 1. — Zagreb. : — Apr. 27. — Ivanić Grad. = — » 21. — Dolnji Šarampov. x Fu 14. — Ivanić Kloštar. — 30. — Fuka. : — o» 27. — Vukovje. => 25. — Kaniska-Iva. A >, 25. — Garešnica. 1 ra 14. — Hercegovac. ; — _» 19. — Veliki Zdenci. 3 — no 24. — Vočin. a — Mart. 29. — Slatina. 7 — Apr. 26. — Mikleus. n == alia 14. — Harkanovci. SUYE =" 8. — Gjurgjevac. I ove se godine u ovoj seriji podataka ne opaža nikakav geo- grafski utjecaj. Najveća većina svih podataka pada u mjesec travanj, dok ih iz svibnja imamo samo pet, od kojih još dva kao prekasna ot- padaju. Iz toga već vidimo, da se je selidba vuge ove godine ranije zbila od lanjske, gdje je jedna tre- ćina podataka bila iz mjeseca svib- nja. Podatak je iz Slatine (Mart. 29.) za ovu vrst preran, te zato također otpada. Kulminacija 5-9 10-14 15—19 2 5 5 Skrizaljka nam ova pokazuje, da se selidba vuge jako brzo zbiva, ove godine obasiže pače još za jednu pentadu manje od lanjske ali ranije počinje. Kulminacija je posve jasno izražena u pentadi: IV.25—29., dakle na istom mjestu gdje j jei lane bila, samo što se ove godine iza slije- deće pentade selidba već završuje, dok je lane još tri pentade trajala. Auch heuer, zeigt sich: in dieser Datenserie kein geografischer Einfluß. Die größte Mehrzahl aller Daten fällt in den Monat April, während nur fünf Maidaten vor- handen sind, von denen noch zwei als zu spät entfallen. Daraus er- sehen wir schon, daß der Zug der Goldamsel heuer ein früherer ist als voriges Jahr, wo ein Drittel der Daten in den Mai fiel. Das Datum aus Slatina. (Mart. 29.) ist für diese Art zu früh und fällt daher auch weg. — Kulmination. ni VE 20-24 2929 30—4 11 13 6 Diese Tabelle zeigt uns, dab der Zug der Goldamsel sehr schnell von statten geht, heuer sogar um- Tabt er sogar noch um eine "Pentade weniger als im Vorjahre, beginnt aber früher Die i iagliog ist It m ganz klar ausgedrückt in, der Pen- tade: IV. 25—29., also an selben ‚Stelle, wo sie auch Vpriges Jahr war, nur "daß der Zu ug heuer nach der folgenden Pentade bereits auf- 328 Za vrijeme je kulminacije bio tlak uzduha 59, maksimalna tem- peratura 16:69, a minimalna 98°; oborina bilo je dosta, a pretežni vjetrovi istočni uz malo kalma. Vi- soki tlak smjestio se je na zapadu, a kasnije i u srednjoj Evropi, dok se depresije nalaze na jugu i sje- veru; vrijeme je većinom hladno i kišovito. Prije kulminacije je tlak uzduha viši kao što većinom i tem- peratura, oborina ima djelomično više, a vjetrovi su osobito sjeverni i zapadni s mnogo kalma. U onoj je jedinoj pentadi iza kulminacije tlak, a i temperatura mnogo viša, oborina ima mnogo, a vjetrovi su južni i zapadni s mnogo kalma. Nr. — Apr. 8. — Gjurgjevac (XLVI.). Nk. — Mai 4. — Mačkovo selo (XLV.). Razmak je opet i ove go- dine malen, samo nešto veći od lanjskoga a srednje vrijeme ranije nego pređašnjih godina poradi vrlo malenoga broja svibanjskih poda- taka. hört, während er im Vorjahre noch drei Pentaden dauerte. Zur Zeit der Kulmination war der Luftdruck 59, die Maxi- maltemperatur 166° und die Mini- maltemperatur 98°, Niederschläge waren ziemlich und die vorherr- schenden Winde östlich bei wenig Kalmen. Hoher Druck lagerte sich im Westen und in Mitteleuropa, während sich Depressionen im Süden und Norden befinden; das Wetter ist meistens kühl und reg- nerisch. Vor der Kulmination ist der Luftdruck höher wie auch meistenteils die Temperatur, Nieder- schläge sind teilweise mehr und die Winde besonders nördlich und westlich mit viel Kalmen. In der einzigen Pentade nach der Kulmi- nation ist der Druck wie auch die Temperatur viel höher, Nieder- schlag viel und die Winde südlich und westlich mit viel Kalmen. R. — 26 dana — Tage. S. u — Apr. 22. Die Schwankung ist auch heuer wieder klein, nur etwas gröber als im Vorjahre und das Mittel früher als in den verflossenen Jahren wegen der kleinen Anzahl Maidaten. -/— Otis tarda Linn., droplja velika, große Trappe. XLV. — Mart. 7. — Jaruge. \/ Otocorys alpestris (Linn.), ševa planinska, Alpenlerche. XLV. — Apr. 13. —- Jaruge. — Phalacrocorax pygmaeus (Gm.). vranac mali, Zwergscharbe. XLIVa. — Mart. 31. — Kupinovo. + Phylloscopus bonellii (Vieill.), zviždak gorski, Berglaubsänger. XLV. — Apr. 22. — Jaruge. + Phylloscopus rufus (Bechst.), zviždak obični, Weidenlaubsänger. XLV. — Apr. 17. — Jaruge. 329 > Phylloscopus sibilator (Bechst.), zviždak šumski, Waldlaubsänger XLV. — Apr. 23. — Jaruge. + Phylloscopus trochilus (Linn.), zvizdak brezov, Fitislaubsänger, XLV. — Apr. 2. — Jaruge. XLVa. — Mart. 20. — Zagreb. + Platalea leucoradia (Linn.), žličarka bijela, Löffelreiher. XLIVa. — Apr. 5. — Kupinovo. + Plegadis falcinellus (Linn.), ražanj blistavi, brauner Sichler. XLIVa. — Apr. XLV. — Mai 8. — Kupinovo. 14. — Adaševci. -©9+ Podicipes fluviatilis (Tunst.), pondurka mala, Zwergsteibfub. XLV. — Mart. 22. — Rijeka. + Pratincola rubetra (Linn.), batić smedegrli, braunkehliger Wiesenschmätzer. XLV. — Mart. 12. — Jaruge. > Pratincola rubicola (Linn.), batić crnogrli, schwarzkehliger Wiesenschmätzer. XLV. — Mart. 11. — Vinkovci. XLVa. — , 20. — Zagreb. > Pyrrherodias purpurea (Linn.), čaplja danguba, Purpurreiher. XLIVa. — Mart. 25. — Grabovci. — Apr. 13. — Kupinovo. 2 XLV. — , 21 — Rijeka. sa — , 21. — Cerna. P — Mart. 15. — Bosnjaci. — 15. — Morović. 7) ” I opet je ova mala serija podataka vrlo Sarena, jer su oso- bito podaci iz zapadnih krajeva vrlo kasni. Tlak je uzduha bio tijekom cijele selidbe dosta visok, a obo- rine katkada jako obilne; tempe- ratura se pod kraj znatno digla, a vjetrovi vladaju osobito sjeverois- točni i zapadni uz razmjerno malo kalma. Nr. — Mart. 15. — Bošnjaci, Morović (XLV.) 21. — Rijeka, Cerna (XLV.) Nk. — Apr. Und wieder ist diese kleine Datenreihe sehr bunt, weil beson- ders die Daten aus den westlichen Gegenden sehr spät sind. Der Luftdruck ist im Laufe des ganzen Zuges ziemlich hoch und die Niederschläge manchmal sehr reichlich; die Temperatur steigt gegen Ende bedeutend und Winde herrschen besonders nord- östliche und westliche bei ver- hältnismäßig wenig Kalmen. R. — 57 dana — Tage. S. We — Apr. 3. 330 Ni ove godine ne moZemo Auch heuer können wir der pripisati formuli općenite vrijed- Formel keinen allgemeinen Wert nosti. Razmak je veći, a srednje zuschreiben. Die Schwankung ist vrijeme kasnije od lanjskoga. größer und das Mittel später als im Vorjahre. -X- Pyrrhula europaea Vieill., zimovka ćućurin, Gimpel. XLV. — Jan. 23. — Rijeka. _ 14. — Jamarica. ” » XLVa. — Mart. 13. — Zagreb. > Querquedula querquedula (Linn.), patka pupčanica, Knäckente. XLV. — Mart. 26. — Rijeka. -O> Rallus aquaticus Linn., mlakar pjetlić, Wasserralle. XLVa. — Mart. 21. — Veliko Trojstvo. GO Regulus ignicapillus (Brehm), kraljić vatroglavi, feuerköpfiges | Goldhähnchen. XLV. — Febr. 28. — Rijeka. — Mart. 13. — Rijeka. tà) GO Regulus regulus (Linn.) kraljić žutoglavi, gelbköpfiges Goldhiihnehen. RN ano 642 Rijeka. < »s — Febr. 28. — Rijeka. — Mart. 13. — Rijeka. ” + Ruticilla phoenicurus (Linn.), crvenorepka šumska, Gartenrotschwanz. XLV. — Jan. 6. — Rijeka. n — Apr. 17. — Jaruge. Podatak iz Rijeke (Jan. 6.) Das Datum aus Rijeka (Jan. se svakako odnosi na prezimljenje. 6.) bezieht sich jedenfalls auf Uber- winterung. + Ruticilla titis (Scop.), crvenorepka domaća, Hausrotschwanz. XLV. — Jan. 23. — Rijeka. no > Febr. 14. — Rijeka. n — Apr. 14. — Jaruge. Podaci iz Rijeke protežu se Die Daten aus Rijeka sind i opet na prezimljenje. wieder Uberwinterungsdaten. > Saricola oenanthe (Linn.), kamenjar obični, Steinschmätzer. XLV. — Apr. 16. — Krivi Put. » — Mart. 26. — Jaruge. — Apr. 19. — Vinkovci. | Travanjski podaci su pre- Die Aprildaten sind zu spät, kasni, osobito onaj iz Vinkovaca besonders jenes aus Vinkovci (Apr. u » (Apr. 19.), dok bi se onaj iz Krivoga Puta (Apr. 16.) još dao možda ne- kako tumačiti hipsometrijskim utje- cajem mjesta motrenja, koje leži u zapadnom visočju. 331 19.), während sich jenes aus Krivi Put (Apr. 16.) vielleicht irgendwie durch den hypsometri- schen Einfluß des Beobachtungs- ortes erklären ließe, welcher im westlichen Hochlande liegt. noch + Saxicola stapazina (Linn.), kamenjar usati, schwarzohriger Stein- schmätzer. XLV. — Apr. 18. — Jaruge. -8- Scolopax rusticula Linn., šljuka šumska, Waldschnepfe. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44° 30 — 45". Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Mart. 8. — Senj. — 29 m. „ 11. — Perušić. — 603 m. Apr. 20. — Kapela. — 720 m. Prezi nila \ Überwintert S Febr. 16. — Soljani. — 83 m. Prezimila \ Uberwintert Sf Mart. 11. ” — Drenovci. — 87 m. Vrbanja (Benaković, Hölzl, Szabö). — 87 m. — Vrbanja (Zihorsky). — 84 m. 15. — Račinovci (Ljubičić). — .80 m. Febr. 10. — Račinovci. — 80 m. Mart. 6. — Strošinci. — 83 m. A 6. — Franjina Koliba. — 85 m. n 19. — Tovarnik. — 78,m. 3 9. — iKupinovo. — /18 m. Već je u ovoj seriji jasno iz- ražen hipsometrijski utjecaj. Dok mi naime u zapadnom visočju na- lazimo ožujske i pače jedan kasni travanjski podatak, to su u istočnoj nizini zastupana već dva podatka prezimljenja, a ostali podaci padaju u veljaču i ožujak, od kojih su po- tonji iz ovoga predjela razmjerno raniji. Nr. — Febr. 10. .— Račinovci. Nk. — Apr. 20. — Kapela. Schon in dieser Serie ist der hypsometrische Einfluß klar aus- geprägt. Während wir nämlich im westlichen Hochlande März- und sogar ein spätes Aprildatum finden, so sind im östlichen Tieflande schon zwei Überwinterungsdaten vertre- ten und die übrigen Daten gehören dem Februar und März an, von denen die letzteren in diesem Ge- biete verhältnismäßig früher sind. R. — 70 dana — Tage. S. vw. — Mart. 8. DAI Razmak je i opet poradi kas- noga travanjskog podatka jako velik, ali ipak nešto manji od lanjskoga, a srednje vrijeme leži između vrijed- nosti prijašnjih dviju godina. KLV. Zona Die Schwankung ist wieder wegen des späten Aprildatums sehr groß, aber doch etwas kleiner als im Vorjahre und das Mittel liegt. zwischen den Werten der verflos- senen zwei Jahre. XLV. Zone. 45° — 45° 30. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. — 5) ina Jan. 3. — Mart. 13. — Rijeka. Mart. 29. — Fuzine. — 732 m. Apr. 11. — Lie. — 726 m. n 29. — Alan. — 871 m. 14. — Krivi Put. — 921 m. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Mart. 10. — Kirin. — 155 m. Febr. 27. — Čemernica. — 182 m. Mart. 14. — Vranovina. — 127 m. Prezimljenje I x Überinterii ife 7 Zirovac. — 305 m. Mart. 4. — Zirovac. — 305 m. # 1. — Gvozdansko. — 167 m. » 17. — Majdan. — 200 m. » 20. — Mali Gradac. — 242 m. Za 9. — Budičina. — 175 m. Prezivljenje | Na: Überwintert | — Cerovljani. — 139 m. Jan. 7. — Apr. 6. — Jamarica. — 134 m. Febr. 24. — Apr. 17. — Novska (Gnijezde — Brüten). — 125 m. Mart. 12. — Rogolje. — 237 m. Febr. 26. — Ratkovac (I. Dragnić). — 142 m. » 28. — Ratkovac (T. Dragnić). — 142 m. Mart. 8. — Mašić. — 139 m. > 9. — Kovačevac. — 133 m. er 8. — Nova Gradiska. — 129 m. Jan. 15. — Tisovae. — 442 m. Mart. 16. — AdZamovei. — 126 m. Febr. 8. — Vrbova. — 125 m. » 28. — Požega. — 152 m. in 9. — Seoci. — 219 m. Mart. 4. — Kaptol. — 245 m. Jan. 9. (Dec. 23. 1903.) — Levanjska Varoš. — 139 m. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Preziniljuje | Uberwint rt S a et + — Crkveni Bok. — 96 m. Mart. 5. — Puska. — 98 m. Ta 8. — Bumbekovača. — 91 m. OT ba] > | Kraljeva Velika. — 100 m. Jasenovac. — 94 m. ” Febr. 15. — Andrijevci. — 90 m. Apr. 8. — Jaruge. — 88 m. Mart. 16. — Prkovci (Dekanić). — 9 m. » 17. — Prkovci (Korda). — 95 m. S 5. — Retkovci. — 93 m. a 2. — Cerna (Dretvić). — m. Jan. 7. — Mart. 2. — Cerna (Vincetić). — 94 m. È 8. — Febr. 6. — Cerna. — 94 m. Febr. 22. — Zupanja. — 86 m. n 20. — Vinkovci. — 90 m. Mart. 21. — Privlaka (Mikinac). — 87 m. S 2. — Privlaka (Šajnović). — 87 m. n 22. — Otok. — 90 m. Febr. 22. — Slakovci. — 104 m. Jan. Ine Orokki 00m. Mart. 18, — Nijemci. — 90 m. Apr. 10. — Batrovci. — 84 m. 11. — Lipovac (Babić). — 116 m. 10. — Lipovac (Fr. P. Rukovansky). — 116 m. 22. — Morović (Ognjanović, Panić). — 85 m. Mart. ” Febr. Mart. 12. — Morović (Senić). — 85 m. Prezimljuje Uberwintert Mart: 18. — Ruma. — 11° m. ) — Debrinja. — 100 m. Febr. 20. — Petrovaradin. — 78 m. I opet moZemo konstatovati hipsometrijski utjecaj. U zapadnom su gorju najkasniji pače travanjski podaci, samo prvi podatak iz Rijeke (Jan. 3.) odnosi se na prezimljenje, što je u savezu s položajem toga mjesta uz more, koje usljed toga ima blago podnebje. Već je u srednjem humlju broj prezimljenja mnogo veći; iz Žirovca i Cerov- ljana se upravo prezimljenje javlja, a podatke iz Jamarice, Tisovca i Le- vanj .ke Varoši, koji spadaju svi u si- Und wieder können wir einen hypsometrischen Einfluß konsta- tieren. Im westlichen Hochlande sind die spätesten, sogar April- daten vertreten, nur das erste "Datum aus Rijeka (Jan. 3.) bezieht sich auf Überwinterung, welche mit der Lage dieses Ortes am Meere in Zusammenhang steht, welcher des- halb ein mildes Klima besitzt. Schon im mittleren Hügellande ist die Zahl der Überwinterungen viel größer; aus Žirovac und Cerovjani wird 23 334 ječanj, moramo bezuvjetno ovamo pribrojiti. Od ostalih su podataka jedna trećina iz veljače, a ostali iz ožujka. Najraniji podaci pripadaju napokon istočnoj nizini; u Zivaji, Crkvenom Boku i Debrinji je Sljuka prezimila, ali i prvi podaci iz Cerne i Orolik: spadaju svakako među pre- zimljenja. Nekoje prekasne podatke moramo ovdje izostaviti. Ostali po- daci pripadaju opet većinom ožujku, dok ih je trećina iz veljače. Nr. — Febr. 5. — Seoci. Nk. — Apr. 29. — Alan. Razmak je mnogo veći nego prijašnjih godina poradi jako kasnih travanjskih podataka, a srednje je vrijeme također kasnije, te se po- svema podudara sa srednjim vre- menom pređašnje zone. Uberwinterung direkt gemeldet und die Daten aus Jasenovac, Ti- sovac und Levanjska Varoš, welche alle dem Januar angehören, müs- sen wir ohne Zweifel hieher zählen. Von den übrigen Daten sind ein Drittel aus dem Februar und die anderen aus dem März. Die frü- hesten Daten endlich gehören dem östlichen Tieflande an; in Zivaja, Crkveni Bol und Debrinja über- winterte die Schnepfe, aber auch die ersten Daten aus Cerna und Orolik gehören jedenfalls zu den Überwinterungen. Einige zu späte Daten müssen wir hier eliminieren. Die übrigen fallen wieder meistens in den März, während ein Drittel Februardaten sind. R. — 84 dana Tage S. v. — Mart. 8. Die Schwankung ist viel größer als in den verflossenen Jahren wegen der sehr späten Aprildaten, auch das Mittel ist später und gleicht vollkommen jenem der vorhergehenden Zone. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45° 30 — 46. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Mart. 27. — Lasinja. — 145 m. Febr. 15. — Stupnik. — 119 m. in 024. Šestine, — 219 m, È 2. — Zagreb. — 135 m. » 16. — Sv. Ivan Zelina. — 204 m. Mart. 10. — Beslinac. — 149 m. si 1. — Marča (Dević). — 164 m. » . 3. — Marča (Diak). — 164 m. Febr. 18. — Fuka. — 126 m. Mart. 15. — Hagenj. — 181 m. Febr. 9. — Brezovljani. — 157 m. ip 28. — Sv. Ivan Žabno. — 181 m. n. 19. — Vukšinec. — 124 m. n! 25. — Čazma. —144 m. sun. 19. — Pobjenik. — 143 m. “ip 24. — Velika Česma, — 112 m. 335 Apr. 5. — Žabjak. — 125 m. Jan. 25. — Lužanjak. — 144 m. Febr. 28. — Čajire. — 191 m. Jan. 28. — Ivanska. — 151 m. n 13. — Brinjani. — 131 m. Febr. 21. — Bjelovar. — 135 m. Mart. 4. — Simljaniea. — 156 m. Febr. 8. — Brsljanica. — 167 m. Mart. 14. — Veliko Trojstvo. — 159 m. Febr. 21. — Hercegovac. — 139 m. „ 16. — Veliki Zdenci. — 137 m. Apr. 23. — Ivanovo selo. — 125 m. Jan. 4. — Trnava. — 132 m. Febr. 20. — Trnava. — 132 m. Mart. 3. — Vočin. — 245 m. Febr. 10. — Slatina. — 127 m. Mart. 11. — Mikleus. — 131 m. Febr. 20. — Mikleuš (Žužek). — 131 m. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Febr. 21. — Bizovac. — 90 m. I ovdje imamo četiri podatka prezimljenja, iz Luzanjka, Ivansk’, B.injana i Trnave. Podaci se iz travnja kao prekasni ne mogu uzeti u racun. Medu ostalima podacima nalazimo u ovoj zoni obratan omjer nego u predasnjima, jer tu dvije trećine otpadaju na ve- ljaču, a samo jedna trećina na ožu- jak. Hipsometrijski se utjecaj ne može ovdje više opažati, jer je skoro samo srednje humlje podacima za- stupano. naime Nr. — Febr. 2. — Zagreb. Nk. — Mart. 27. — Lasinja. Jerbo nema kasnih podataka, zato je i razmak manji, premda još uvijek nadmašuje razmak prijašnjih godina; ali i srednje je vrijeme iz istih razloga znatno ranije. Auch hier haben wir vier Überwinterungsdaten, nämlich aus Luzanjak, Ivanska, Brinjani und Trnava. Die Aprildaten können als zu spät nicht in Rechnung gezogen werden. Zwischen den übrigen Daten finden wir in dieser Zone das umgekehrte Verhältnis als in den vorhergenden, denn hier ent- fallen zwei Drittel der Daten auf den Februar und nur ein Drittel auf den März. Der hypsometrische Einfluß kann hier nicht mehr beo- bachtet werden, weil fast nur das mittlere Hügelland mit Daten ver- treten ist. R. — 54 dana — Tage. S. v. — Febr. 27. Weil keine späten Daten vorhanden sind, deshalb ist auch die Schwankung kleiner, obzwar sie noch immer die Schwankungen der früheren Jahre übertrifft; aber auch das Mittel ist aus denselben Gründen ein bedeutend früheres. 336 XLVI. zona. — XLVI. Zone. 16'— 46" 30. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Dec. 15. 1903. — Novi Dvori. — 186 m. Jan. 3. — Krapina. — 203 m. Dec. 8.30. 1903. — Bela. — 201 m. Febr. 12. — Sv. Petar. — 196 m. Mart. 1. — Glogovnica. — 183 m. en 4. — Mosti. — 178 m. Febr. 25. — Virje. — 135 m. Mart. 6. — Gjurgjevac. — 121 m. Jan. 23. — Storgina Greda. — 112 m. Mart. 8. — Storgina Greda. — 112 m. I u ovoj zoni imamo četiri Auch in dieser Zone haben podatka prezimljenja iz Novih Dvora, Krapine, Bele i Storgine Grede. Po- dataka iz oZujka ima ovdje vise nego iz veljače. Hipsometrijski se utjecaj i ovdje ne razabira iz istih razloga, koje smo kod prijašnje zone naveli. Nr. — Febr. 12. — Sv. Petar. Nk. — Mart. 8. — Storgina Greda. Razmak je ovdje najmanji, a srednje vrijeme nešto kasnije od prijašnje zone, ali ipak ranije od srednjega vremena predasnjih go- dina. U ovoj skrižaljci u nijednom stupcu ne vidimo baš osobite za- konitosti. Najraniji dolazak postaje prama sjeveru sve raniji osim zadnje, wir vier Uberwinterungsdaten aus Nov: Dvori, Krapina, Bela und Stor- gina Greda. Märzdaten sind hier mehr als Februardaten. Der hypso- metrische Einfluß ist auch hier aus denselben Griinden nicht ersichtlich, welche wir bei der vorhergehenden Zone erwähnt haben. R. — 25 dana — Tage. S. v. — Febr. 29. Die Schwankung ist hier am kleinsten und das Mittel etwas später als in der vorhergehenden Zone, aber doch früher als in den verflossenen Jahren. Zona Nr Nk. R. Digi Zone Früh. Ank. | Spät. Ank. Schw. Mittel XLIVa. Febr. 10. Apr. 20. 10 2 Mart. 8. XLV, ua, > ek 84 - Wa XLVa. n Bo Mateo 2% 54 | \ Febr. 27. XLVI. „iR: , 3.43) „2. In dieser Tabelle finden wir in keiner Kolumne eben besondere Gesetzmäßigkeit. Die früheste An- kunft wird gegen Norden stets najsjevernije zone, koja ima najkas- niji datum, Sto bi se dalo even- tualno svestina geografski utjecaj; kasni podaci iz prvih dviju zona uvjetovani su hipsometrijskim utje- cajem. Ovomu moramo takoder pripisati kasne travanjske podatke iz prvih dviju zona u drugom stupcu. Razmak biva prema sjeveru sve manji, jer ovisi o podacima najra- nijegainajkasnijega dolaska. Srednje je vrijeme opet u prvim dvjema, najjužnijim zonama najkasnije poradi hipsometrijskoga utjecaja, a samo u zadnjoj, najsjevernijoj je zoni nešto kasnije od prediduće zone, što bi se možda i tu moglo, kao u prvom stupcu, svesti na geografski utjecaj. 337 früher außer der letzten, nörd- lichsten Zone, welche das späteste Datum besitzt, was eventuell auf den geografischen EinfluB zurück- geführt werden könnte; die späten Daten aus den ersten zwei Zonen sind durch den hypsometrischen Einfluß begründet. Diesem müssen wir auch die späten Aprildaten aus den ersten zwei Zonen in der zweiten Kolumne zuschreiben. Die Schwankung wird gegen Norden immer kleiner, weil sie von den Daten der frühesten und spätesten Ankunft abhängt. Das Mittel ist wieder in den ersten zwei, süd- liehsten Zonen das späteste wegen des hypsometrischen Einflusses und nur in der letzten, nördlichsten ist es etwas später als in der vor- hergehenden, was sich vielleicht auch hier, wie in der ersten Ko- lumne, auf einen geografischen Einfluß zurückführen liebe. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Nr. — Mart. NE. — Apr. 8. — Senj (KLIVa). 29. — Alan (XLV). R. — 52 dana — Tage. S. v. — Apr. 1. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. — Febr. 2. — Zagreb (XLVa). Nk. — Mart. 27. — Lasinja (XLVa). R. — 54 dana — Tage. S. cv. — Febr. 29. Istočna nizina, — Oestliches Tiefland. Nr. — Febr. 10. — Račinovci (XLIVa) Nk. — Mart. 19. — Tovarnik (XLIVa). Dok ima zapadno visočje usljed hipsometrijskoga utjecaja naj- kasnije srednje vrijeme, to se taj utjecaj više ne razabira kod sred- njega humlja i istočne nizine, jer potonja ima kasnije srednje vri- jeme od prvoga, dok bi to trebalo obratno biti. Razmak je u istočnoj nizini najmanji, dok je u drugim dvima orografskim predjelima veći i skoro jednak. Podaci za najraniji R. — 38 dana — Tage. S. v. — Mart. 6, Während das _ westliche Hochland infolge des hypsometri- schen Einflusses das späteste Mittel besitzt, so ist dieser Einfluß bei dem mittleren Hügel- und dem östlichen Tieflande nicht mehr er- sichtlich, denn letzteres hat ein späteres Mittel als ersteres, wäh- rend es umgekehrt sein müßte. Die Schwankung ist im östlichen Tiet- lande am kleinsten, in den übrigen 338 i najkasniji dolazak su u zapadnom visočju najkasniji, dok su u ostalim predjelima raniji. zwei orografischen Gebieten größer und fast gleich. Die Daten der frühesten und spätesten Ankunft sind im westlichen Hochlande am spätesten, während sie in den anderen Gebieten früher fallen. Skrižaljka nam ova pokazuje, da selidba šljuke ove godine nije bila baš u svim zonama pravilna ; travanjski podaci, premda ih ima dosta, ne priključuju se neposredno na ostale podatke, te ih zato i ne možemo pribrojiti pravoj selidbi, koja teče od početka veljače do konca ožujka, jer i raniji podaci iz veljače nijesu svagdje u savezu s ostalom selidbom osim u XLVa. zoni, gdje je ova najranija. U prvoj (XLIVa.) zoni vidimo dvije kulmi- nacije u pentadama: IH. 6—10 i III. 11—15 s jednakim brojem po- dataka ; selidba nije ovdje pravilna, te je prekinuta, a osim toga jei broj podataka vrlo malen. U slije- dećoj (XLV.) zoni pada kulmina- cija još za jednu pentadu ranije od prijašnje, naime u pentadu : III. 1—9, ali je posve jasna, a i selidba je od polovice veljače do konca ožujka Pentade. — Pentaden. Bo [nr | ha DV Zona — Zone A VRS PI a Lil Ai Aa Aa sARä8 + in BIN OU KOMORU ra RANA AK RS ue et o mno Sira EJ jeb ija jen (s se) 19 [A fra jen [cu Moana Liggio |. | | | | i Ray — [8— 16 4112| 615 U al 1 —| 2 81 1[—| 1! | | | | | XLVa 121673 418——1—/1——1— Ber | | XLVI. dodje ee glo ace] | ee Zbroj — Summe | 1 | 53 8/13/ 8| 18|12/11| 8/ 2(2(—(3/3 121 | Diese Tabelle zeigt uns, daß der Schnepfenzug heuer eben nicht in allen Zonen regelmäßig war; die Aprildaten, obzwar ihrer genug sind, schließen sich nicht direkt an die übrigen an und wir können sie daher auch nicht dem eigent- lichen Zuge zurechnen, welcher von Anfang Februar bis Ende März dauert, denn auch die frü- heren Daten aus dem Februar sind nicht überall im Zusammenhange mit dem übrigen Zuge außer in der XLVa. Zone, wo er am frühe- sten ist. In der ersten (XLIVa.) Zone sehen wir zwei Kulminationen in den Pentaden: III. 6—10 und 11-15 mit der gleichen Datenzahl; der Zug ist hier nicht regelmäßig, unterbrochen und außerdem ist auch die Datenzahl sehr klein. In der folgenden (XLV.) Zone fällt die Kulmination noch um eine neprekinuta; i u travnju nalazimo tu još dosta podataka. Najranija je kulminacija u XLVa. zoni; tu ona leži u pentadi: II. 20—24, ali je dosta slaba; selidba se ovdje proteže samo do polovice ožujka, ali zato počinje već početkom ve- ljače. Zadnja bi zona imala opet dvije kulminacije u pentadama : III. 1—5 i II. 6-10, ali je broj poda- taka tako malen, da se kulminacija ovdje ove godine za pravo ni ne može označiti. Zbroj svih podataka pokazuje kulminaciju jasno izra- ženu u pentadi: III. 1—5; ona se posve slaže u svom položaju s preklanjskom, te je ranija od lanjske. U pentadi kulminacije bio je tlak zraka 594, maksimalna tem- peratura 8:3%, a minimalna 2:20: obo- rina bilo je malo, a preteZni vje- trovi istočni s malo kalma. Visoki se tlak nalazi na sjeveru i sjevero- istoku Evrope, a depresije na jugu i jugozapadu; vrijeme je oblačno i većinom suho. Prije kulminacije je tlak niži, dok je temperatura većinom viša; oborina ima jako mnogo, a vladajući vjetrovi jesu osobito sjeveroistočni i južni uz promjenljivi broj kalma. Iza kul- minacije je tlak u glavnom viši kao što i temperatura; oborina ima mjestimice još uvijek mnogo, a vjetrovi su pretežno sjeverois- točni uz nešto zapadnih s malo kalma. 339 Pentade früher als in der ersten Zone, nämlich in die Pentade: III. 1—5, aber sie ist ganz klar und auch der Zug von Mitte Februar bis Ende März ununterbrochen ; auch im April finden wir hier noch genug Daten. Die früheste Kulmi- nation ist in der XLVa. Zone; hier liegt sie in der Pentade: II. 20—24 aber sie ist ziemlich schwach; der Zug dauert hier nur bis Mitte März, aber beginnt auch schon an- fangs Februar. Die letzte Zone hätte wieder zwei Kulminationen in den Pentaden: III. 1—5 und III. 6—10, aber die Anzahl der Daten ist so klein, daß die Kulmination heuer hier eigentlich gar nicht zu bestimmen ist. Die Summe aller Daten zeigt die Kulmination in der Pentade: III. 1—5 klar aus- gedrückt, sie gleicht in der Lage vollkommen jener vor zwei Jahren und ist früher als die vorjährige. In der Pentade der Kulmi- nation war der Luftdruck 594, die Maximaltemperatur 83° und die Minimaltemperatur 22’; Nieder- schläge waren wenig und die vor- herrschenden Winde östlich mit wenig Kalmen. Hoher Druck be- findet sich im Norden und Nord- osten Europas und Depressionen im Süden und Südwesten; das Wetter ist bewölkt und meistens trocken. Vor der Kulmination ist der Druck niedriger, während die Temperatur meistens höher ist; Niederschläge sind sehr viele und die herr- schenden Winde sind besonders nordöstliche und südliche mit ver- änderlicher Anzahl Kalmen. Nach der Kulmination ist der Druck hauptsächlich höher wie auch die Temperatur; Niederschläge sind stellenweise noch immer viel und die Winde vorwiegend nordöstlich 340 mit etwas westlichen bei wenig Kalmen. Pentade. — Pentaden. A | TIL. unione se | Predjeli — Gebiete | . Bo EC E lesi da IZ | a Si Hel Il lau laı| Sala lan | =: S Sia a! sam ka STI TI Gr | lo Ihe Io ho! | iImlolmieol O 119 IS a | a ATA ra jeo |A frt JR [6 | 0 O [rd [rd [SG jeu | | Zapadno visočje \| _ PN 2 fis EIN id ad A i Westl. Hochland / |.) 112 Ez 1 | “| È | kanji RIA jo rt od | Srednje humlje | Aol el 7 gl 77| e s RSI | Na hak Mitt]. Hügelland j| * E Zi SLI prao : | | Ya Isto@na nizina Miss i 1 ol 6 7 5| 4 x; aii | alaj BGE Ostl. Tiefland J po pe Me | | | | | | | | | | | ubo o ii ere i air an a sin o | poi | | | È Zbroj — Summe 1 | 5| 3 8/13] 8| 18/12/11] 8 2 2 —| 3| 3 ll 2/1 kolače | | | sad Zapadno visočje ima tako Das westliche Hochland hat malo podataka, da kulminacije, so wenig Daten, dab die Kulmina- koje su tu izražene, zapravo ni ne dolaze u obzir, već i zato što su rastavljene jedna od druge s pet pentada. Hipsometrijski se utjecaj u toliko opaža, što je u tom pre- djelu selidba najkasnija. U ostalim dvima predjelima leži kulminacija u pentadi: III. 1—5, dakle na istom mjestu, gdje i u XLV. zoni, što se dade tim tumačiti, da ovi predjeli zapremaju veliki dio te zone. Kod ovih predjela hipsometrijski utjecaj, kako se čini, ne igra nikakove uloge. U zbroju podataka leži kulminacija, kako je naravno, na istom mjestu, gdje i u zbroju podataka poje- dinih zona, Nr. — Febr. 2. — Zagreb (XLVa.). NE. — Apr. 29. — Alan (XLV.). tionen, welche hier ausgedrückt sind, eigentlich gar nicht in Be- tracht kommen, schon auch deshalb, weil sie durch fünf Pentaden eine von der andern getrennt sind. Der hypsometrische Einfluß ist insofern ausgeprägt, dab in diesem Gebiete der Zug am spätesten ist. In den übrigen zwei Gebieten liegt die Kulmination in der Pentade: TH. 1—5, also an derselben Stelle, wie auch in der XLV. Zone, was da- durch zu erklären ist, daß diese Gebiete einen großen Teil dieser Zone umfassen. Bei diesen Gebie- ten spielt der hypsometrische Ein- fluß, wie es scheint, gar keine Rolle. In der Summe der Daten liegt die Kulmination, wie natürlich, an der- selben Stelle, wo auch in der Summe der Daten der einzelnen Zonen. R. — 87 dana — Tage. S. JA Mart. 5. Razmak je veći nego u po- jedinim zonama i nego prijasnjih godina, a srednje je vrijeme za jedan dan ranije od lanjskoga, te nešto kas- nije od srednjega vremena prijašnjih godina. 341 Die Schwankung ist größer als in den einzelnen Zonen und in den Vorjahren; das Mittel um einen Tag früher als im Vorjahre und etwas später als in den früheren Jahren. —O> Sturnus vulgaris Linn. čvorak obični, Star. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44 30 — 45°, Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Mar 18. — Dolnje Pazarište. — 603 m. Apr. 16. — Perušić. — 603 m. Mart. 7. — Šalamunić. — 636 m. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Mart. 7. — Rajevo selo. 85 m. Febr. 19. — Podgajci. — 85 m. „ 25. — Drenovci (Mikinac, Šestić). — 87 m. » 26. — Drenovci (Strepački). — 87 m. Mart. 27. — Soljani. — 83 m. Febr. 21. — Vrbanja (Benić). — 87 m. Mart. 4. — Vrbanja (Mihić). — 87 m. Febr. 15. — Vrbanja (Verić). — 87 m. Mart. 17. — Račinovci. — 80 m. n 10. — Jamina. — 85 m. n 27. — Platićevo. — 82 m. » 28. — Grabovci. — 81 m. 31. — Tovarnik. — 78 m. Febr. 5. — Kupinovo. — 78 m. Kasni podaci iz zapadnoga vi- sočja moraju svakako otpasti, jer ‚se apsolutno ne mogu odnositi na prvo pojavljenje; isti je slučaj i s kasnim ožujskim podacima iz is- točne nizine, koji se uz ostale rane podatke, pače iz veljače, ne mogu održati. Hipsometrijski je utjecaj u toliko izražen, što u nizini imamo svakako razmjerno ranije podatke nego li u gorju. Nr. — Febr. 5. — Kupinovo. Nk. — Mart. 23. — Grabovci. Die späten Daten des west- lichen Hochlandes müssen jeden- falls wegfallen, da sie sich absolute nicht auf das erste Erscheinen be- ‘ ziehen können; dasselbe ist auch mit den späten Märzdaten aus dem ‘östlichen Tieflande der Fall, welche ‚neben. den anderen frühen, sogar Februardaten, nicht haltbar sind. Der hypsometrische Einfluß ist in- sofern ausgeprägt, daß wir in der Ebene jedenfalls verhältnismäßig frühere Daten haben als im Gebirge. R. — 47 dana — Tage. S. v. — Febr. 29. “ 342 Razmak je nešto veći od Die Schwankung ist etwas lanjskoga a srednje vrijeme za jedan größer als die vorjährige und das dan ranije. Mittel um einen Tag früher. XLV. zona. — XLV. Zone. 45° — 45° 30. Zapadno visočje. -— Westliches Hochland. Mart. 10. — Jelenje. — 326 m. n 14. — Lič (Fürle). — 726 m. 2 8. — Lič (Pavlić). — 726 m. » 10. — Vrata. — 771 m. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Mart. 7. — Gojkovac. — 152 m. n 21. — Radovica. — 229 m. Apr. 5. — Gornji Sjeničak. — 283 m. Mart. 20. — Kirin (Bulat). — 155 m. 2. — Kirin (Pavlović). — 155 m. n 20. — Boturi. — 199 m. 21. — Hađer. — 105 m. 5. — Farkašić. — 120 m. Apr. 24. — Ljeskovac. — 370 m. Mart. 4. — Novo selišće. — 173 m. Apr. 10. — Kosna. — 222 m. Mart. 20. — Divusa. — 145 m. Febr. 15. — Subotska. — 102 m. Mart. 8. — Jamarica. — 134 m. s 7. — Novska. — 125 m. Febr. 23. — Cage. — 136 m. Apr. 17. — Ratkovac (J. Dragnić). — 142 m. n 18. — Ratkovac (T. Dragnić). — 142 m. Febr. 23. — Sirinei. — 264 m. n 20. — Gorice. — 139 m. Mart. 20. — Nova Gradiška. — 129 m. Febr. 4. — Seoci. — 219 m. Mart. 1. — Kaptol. — 245 m. n 10. — Davor. — 121 m. x 5. — Sibinj. — 118 m. Istočna nizina. — Oestliches Tiefland. Febr. 27. — Lonja. — 98 m. Mart. 15. — Crkveni Bok. — 96 m. no 10. — Puska. — 98 m. » 10. — Kraljeva Velika (Candjek). — 100 m. 5 5. — Kraljeva Velika (Vaistina). — 100 m. È 4. — Jasenovac. — 94 m. n 23 — Gornji Varoš. — 94 m. 343 Mart. 8. —- Novi Varoš. — 96 m. A 9. — Kaniža. a 3. — Jaruge. — 88 m. Febr. 28. — Babina Greda. — 87 m. Mart. .7. — Prkovei (Dekanić). — 95 m. 4 8. — Prkovei (Korda). — 95 m. n 4. — Retkovci. — 93 m. Febr. 22. — Cerna. — 94 m. Mart. 7. — Zupanja. — 86 m. di 4. — Gradiste. — 95 m n 30. — Bošnjaci (Novoselac). — 85 m. 5 7. — Bošnjaci (Penlić). — 85 m. a 3. — Vinkovci. — 90 m. Febr. 5. — Otok (Blaževac). — 90 m. Mart. 25. — Otok (Damjanović). — 90 m. no 10. — Otok (Vuković). — 90 m. Febr. 25. — Komletinci (Gašić). — 91 m. n 18. + » 26. — Komletinci (Štefanović). — 91 m. m 6. — Slakovci. — 104 m. Mart. 13. — Orolik. — 106 m. Apr. 14. — Vukovar. — 108 m. Febr. 26. — Gjeletovei. — 83 m. no 20. — Nijemci (Gopić). — 90 m. » 26. — Nijemci (Makarević). — 90 m. Mart. 10. — Podgrađe. — 86 m. Febr. 28. — Abševci. — 85 m. Mart. 21. -- Naprečava. — 80 m. e 4. — Iinci. — 84 m. Febr. 23. — Batrovci. — 84 m. Mart. 4. — Lipovac. — 116 m. Febr. 22. — Morović (Lozjanin). — 85 m. Mart. 10. — Morović (Ognjanović, Panić). — 85 m. X 1. — Adaševci (Kavedžić). — 84 m. Ba 3. — Adaševci (Šoić). — 84 m. Febr. ar } — Petrovaradin -— 78 m. Dok mi u zapadnom visočju u opće ne nalazimo nijednoga po- datka iz veljače, to su oni u sred- njem humlju već zastupani, a po gotovo mnogo ih ima u istočnoj nizini; vidi se dakle posve očito hipsometrijski utjecaj. Podaci iz travnja, kao što i neki kasni ožujski podaci moraju se i ovdje izostaviti. Während wir im westlichen Hochlande überhaupt kein Februar- datum finden, sind dieselben schon im mittleren Hügellande vertreten und im östlichen Tieflande sind viele vorhanden; man sieht also voll- kommen klar den hypsometrischen Einfluß. Die Daten aus dem Monate April wie auch einige späte März- daten müssen auch hier eliminiert werden. 344 Nr. — Febr. 4. — Seoci. . Nk. — Mart. 23. — Gornji Varoš. Srednje je vrijeme kasnije nego li u prvoj zoni, što odgovara sjevernijem položaju ove zone, ali je još uvijek ranije od lanjskoga; razmak je manji. XLVa. zona. — R. — 48 dana — Tage. S. v. — Mart. 3. Das Mittel ist später als in der ersten Zone, was der nčrdlieheren Lage dieser Zone entspricht, aber es ist noch immer früher als im Vorjahre. Die Schwankung ist kleiner. XLVa. Zone. 45° 30 — 46°, Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Mart. 12. — Zagreb. — 135 m. » 15. — Ivanić Kloštar. — 159 m. i 3. — Fuka. — 126 m. Febr. 20. — Brezovljani. — 157 m. „ .20. — Sv. Ivan Žabno. — Mart. 16. — Grabovnica. — 140 n 16. — Bolč. — 120 m. 181 m. m. „ 24. — Velika Česma. — 112 m, Apr. 23. — Žabjak. — 125 m. Mart. 6. — Samarica. — 181 m. 16. — Podgarić. — 195 m. » Febr. 1. — LuZanjak. — 144 m. Mart. 9. — Simljanik. — 153 m. Febr. 14. — Brinjani. — 131 m. n 283. — Stupovača. — 166 m. Mart. 12. — Bršljanica. — 167 m. » 30. — Popovac. — 165 m. Febr. 26. — Kaniska Iva. — 136 m. n 23. — Garešnica. — 130 m. » 15. — Kajgana. — 131 m. » 15. — Hercegovac. — 139 » 22. — Bedenik. — 147 m. „ 22. — Trnava. — 144 m. m. Apr. 17. — Bedemička. — 145 m. Febr. 17. — Veliki Zdenci. — 137 m. Mart. 21. — Kozarevac. — 151 m. n 25. — Kloštar. — 120 m. n 10. — Vočin. — 245 m. » 41. — Slatina. — 127 m. s 2. — Mikleuš. — 131 m. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Febr. 20. — Bizovac. — 90 m. I u ovoj seriji otpadaju tra- vanjski podaci kao prekasni; poda- Auch in dieser Serie ent- 345 taka iz veljače ima skoro polo- fallen die Aprildaten als zu spät; vica svih. Februardaten sind fast die Halfte. Nr. — Febr. 1. — Luženjak. R. — 58 dana — Tage. Nk. — Mart. 30. — Popovac. S. v. — Mart. 3. Razmak je veći nego u Die Schwankung ist größer pređašnjim zonama i nego lane, a als in den friiheren Zonen und als srednje se vrijeme upravo kao što im Vorjahre; das Mittel gleicht wie i prošle godine točno podudara sa auch voriges Jahr vollkommen srednjim vremenom prijasnje zone. demjenigen der vorhergehenden Zone. XLVI. zona. — XLVI. Zone. 46'—46 30. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Mart.12. — Sv. Petar (Gjuričić), — 196 m. Febr. 19. — Sv. Petar (Melinac). — 196 m. Mart. 6. — Glogovnica. — 183 m. Febr. 20. — Mosti. — 178. Mart. 6. — Gjurgjevac. — 121 m. „ 21. — Storgina Greda. — 112 m. S vema ) — Ferdinandovac. — 113 m. n 1. — Podravske Sesvete. — 124 m. Podatak iz Sv. Petra (Mart. Das Datum aus Sv. Petar 12.) otpada, jer imamo iz istoga (Mart. 12.) fällt weg, weil wir aus mjesta mnogo raniji podatak iz ve- demselben Beobachtungsorte ein ljače. Ostali podaci daju slijedeću viel friiheres Februardatum haben. formulu: Die übrigen Daten geben folgende Formel: Nr. — Febr. 19. — Sv. Petar. R. — 31 dan — Tage. Nk. — Mart. 21. — Storgina Greda. S. v. — Mart. 2. Razmak je ovdje najmanji, a Die Sehwankung ist hier am srednje vrijeme za jedan dan ra- kleinsten und das Mittel um einen nije nego u pređašnjim dvjema zo- Tag friiher als in den vorhergehen- nama. den zwei Zonen. Nr. Nk. R. SY. Zona — Zone. E Früh. Ank.| Spät. Ank. Schw. Mittel XLIVa. Febr. 5. Mart. 23. | 47 > Febr. 29. o XLV. SR „a RR Ma XLVa o » 180. 58 4 suino. | El XLVI. Dt) eye ba .346 Iz ovoga pregleda formula svih zona vidimo, da se geogratski utjecaj kod selidbe čvorka nigdje baš ne ističe. U prvom stupcu ima doduše najsjevernija zona najkasniji po- datak za najraniji dolazak, ali kod ostalih zona postaje taj podatak prama sjeveru raniji; što je on u najjužnijoj zoni razmjerno tako kasan, ima možda svoj uzrok u hipsometrijskom utjecaju te zone. Slijedeća dva stupca, koja sadrZa- vaju najkasniji dolazak i razmak, ne pokazuju nikakove pravilnosti. U zadnjem se stupcu opet pokazuje geografski utjecaj samo u naj- južnijoj zoni, koja ima najranije srednje vrijeme, dok je ono u ostalim zonama doduše kasnije, ali skoro jednako. Aus dieser Übersicht der Formeln aller Zonen ersehen wir, daß der geografische Einfluß beim Zuge des Stares nirgends eben besonders zu Tage tritt. In der ersten Kolumne hat zwar die nördlichste Zone das späteste Da- tum der frühesten Ankunft, aber bei den übrigen Zonen wird das Datum gegen Norden stets früher; daß es in der südlichsten Zone verhältnismäßig so spät ist, hat vielleicht seinen Grund im hypso- metrischen Einflusse derselben. Die tolgenden zwei Kolumnen, welche die späteste Ankunft und die Schwankung enthalten, zeigen gar keine Regelmäßigkeit. In der letzten Kolumne wieder zeigt sich der geografische Einfluß nur in der südlichsten Zone, welche das früheste Mittel besitzt, während dasselbe in den übrigen Zonen zwar später, aber fast gleich ist. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Nr. — Mart. 7. — Šalamunić (XLIVa.). a re R. — 7 dana — Tage. S. v. — Mart. 10. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. > Fepr. 1. — Lužanjak (XLVa.). Nk. — Mart. 30. — Popovac (XLVa.). R. — 58 dana — Tage. S. v. — Mart. 4. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Nr. — Febr. 5.— Kupinovo (XLVIa.), Otok (XLV.). Nk.— Mart. 23. — Grabovei (XLIVa.), Gornji Varoš (XLV.). Hipsometrijski se utjecaj kod ovoga pregleda formula pojedinih orografskih predjela posve jasno opaža. Najkasnije srednje vrijeme ima zapadno visočje, na nj slijedi s ranijim podatkom srednje humlje, a najranije jeono napokon u istočnoj nizini. Razmak je najmanji u za- padnom visočju, jerbo imamo iz toga predjela samo malo ožujskih po- R.— 47 dana — Tage. S.v. — Mart. 3. Der hypsometrische Einfluß tritt in dieser Übersicht der For- meln der einzelnen orografischen Gebiete vollkommen klar zu Tage. Das späteste Mittel besitzt das westliche Hochland, auf dieses folgt mit einem früheren Datum das mittlere Hügelland und am frühesten ist es im östlichen Tiet- lande. Die Schwankung ist am 347 dataka, a najveci je u srednjem kleinsten im westlichen Hochlande, humlju. weil wir aus diesem Gebiete nur wenig Mirzdaten haben, und am größten im mittleren Hügellande. Pentade. — Pentaden. | | 7 | ns | | II. | IV. Zone Hu “ala [& ona a 8 = Ao Ta ee HokjlajlSslalailsjelsnslaia/o XLIVa. Ati Bu e NEL nV. 1| 2[—-| 2| 6| 8|15| 18 le XLVa. bih E81 ZAREZ A XLVI. —|—-|—-| 1| 1|-| 1| 2| 11— | 1) | — Zbroj — Summe Dica e 81161151 197265 85.8.1017 Aula Podaci iz prve polovice ve- Die Daten aus der ersten ljače ne prislanjaju se nigdje u Hilfte des Monats Februar reihen zonama neposredno na ostale po- sich nirgends in den Zonen un- datke, što nas vodi do zaključka, mittelbar an die übrigen an, was da prava selidba tekar u drugoj uns zu dem Schlusse führt, dab polovici toga mjeseca počinje; ona der eigentliche Zug erst in der traje do konca ožujka, te je u XLIVa. zweiten Hälfte dieses Monats be- i XLVI. zoni, u potonjoj pače dva ginnt; er dauert bis Ende März puta prekinuta. Najranija je kulmi- und ist in der XLIVa. und XLVI. nacija u XLVa. zoni, naime u pen- Zone, in letzterer sogar zweimal tadi: II. 20—24., dok se u ostalim unterbrochen. Die früheste Kulmi- zonama pokazuje tek dvije pentade nation ist in der XLVa. Zone, kasnije, t. j. u pentadi: III. 6—10. nämlich in der Pentade: II. 20—24., U istoj pentadi leži i kulminacija während sie sich in den übrigen u zbroju podataka svih zona, te je Zonen erst zwei Pentaden später i tu posve jasno izražena, pa se zeigt, d. i. in der Pentade: III. položajem svojim slaže s lanjskom. 6-10. In derselben Pentade liegt ‚auch die Kulmination in der Summe ‘der Daten aller Zonen; sie ist auch ‚hier ganz klar ausgeprägt und kor- respondiert in der Lage mit der | 1.5. | vorjährigen. | Tlak je zraka iznosio u pen- | Der Luftdruck betrug in der tadi kulminacije 633, maksimalna Kulminationspentade 68:3, die Ma- temperatura 11:3% a minimalna 5'6%; ximaltemperatur .11:3°, die Minimal- 348 oborina je bilo dosta, a smjer vje- trova pretežno istočni i zapadni uz obilno kalma. Maksimum tlaka na- lazimo na istoku, a kašnje i na za- padu Evrope, dok je depresija smje- štena najprije na zapadu, a kasnije na sjeveru i jugu; vrijeme je blago i mjestimice kišovito. Prije kulmi- nacije je tlak uvijek niži kao što većinom i temperatura; oborine su početkom veljače vrlo snažne, a vjetrovi pretežno sjeveroistočni s promjenljivim brojem kalma. Iza kulminacije je tlak i opet niži, dok se je temperatura digla; oborine su znatne, a vladajući vjetrovi i opet sjeveroistočni uz malo kalma. temperatur 5:69; Niederschlag war genug, und die Windrichtung vor- wiegend östlich und westlich bei reichlichen Kalmen. Das Maximum des Luftdruckes finden wir im Osten und später im Westen Eu- ropas, während die Depression zu- erst im Westen, später im Norden und Süden gelagert ist; das Wetter ist milde und stellenweise regne- risch. Vor der Kulmination ist der Druck immer niedriger wie auch meistens die Temperatur; die Nie- derschläge sind anfangs Februar sehr ausgiebig und die Winde vor- herrschend nordöstliche mit ver- änderlicher Anzahl Kalmen. Nach der Kulmination ist der Druck auch wieder niedriger, während die Temperatur stieg; Niederschläge sind reichlich und die herrschen- den Winde auch wieder nord- östliche bei wenig Kalmen. Pentade. — Pentaden. III. IV. Predjeli — Gebiete ; Ha Sasa | AREE FIDI MIT OLII . dd O io |Q ho I OS] -#|6|3 ri | GUIA | © MAI Zapadno visočje N | ee FR NE SCHEN e Westl. Hochland Srednje humlje 2|—| 11/51/1011 8, 9/5 71 6 1 — Mittl. Hügelland | Istočna nizina —| 8|—|.8] 4110111131 8.11 48 1 Oestl. Tietland Zbroj — Summe 2| 3| 1| 8/15/11/191/26| 8| 8110] 4 1 U ovoj se skrižaljci ne opaža hipsometrijski utjecaj. Zapadno vi- sočje ima tako neznatan broj po- In dieser Tabelle ist kein hypsometrischer Einfluß ersicht- lich. Das westliche Hochland hat dataka, da se ne može kazati, da li najveći broj podataka u pentadi: II. 6—10. i zbilja predstavlja kul- minaciju, koja bi se onda slagala u svom položaju s istočnom ni- zinom, gdje je kulminacija posve jasna. Srednje humlje ima vrlo ranu kulminaciju u istoj pentadi, gdje i XLVa. zona, jer veći dio te zone pripada baš tomu predjelu. Ovdje je selidba najnepravilnija, jer se iza kulminacije broj podataka i opet još znatno diže, u istočnoj nizini pak neposredno iza nje jako pane. U zbroju podataka leži i ovdje kul- minacija na istom mjestu, gdje i u zbroju zona. Nr. — Febr. Razmak je nešto manji od lanjskoga, a srednje vrijeme ranije ; ono se posve slaže sa srednjim vre- menima XLV. i XLVa. zone, te je kasnije nego prijašnjih godina. 1. — LuZanjak (XLVa.). Nk. — Mart. 30. — Popovac (XLVa.). 349 eine so unansehnliche Anzahl von Daten, daß man nicht sagen kann, ob die größte Datenanzahl in der Pentade: IH. 6—10. auch wirklich die Kulmination vorstellt, welche dann in der Lage jener des öst- lichen Tieflandes gleichen würde, wo sie ganz klar ist. Das mittlere Hügelland hat eine sehr frühe Kulmination in derselben Pentade, wo auch die XLVa. Zone, weil der größte Teil dieser Zone eben diesem Gebiete angehört. Hier ist der Zug am unregelmäßigsten, denn nach der Kulmination wächst die Datenanzahl wieder bedeutend an, im östlichen Tieflande dagegen fällt sie unmittelbar nach derselben sehr. In der Summe der Daten liegt auch hier die Kulmination an der- selben Stelle, wo auch in der Summe der Zonen. R. — 58 dana — Tage. S. Pare Mart. 23. Die Schwankung ist etwas kleiner als im Vorjahre und das Mittel ein früheres; es korrespon- diert vollkommen mit den Mitteln der XLV. und XLVa. Zone und ist später als in den früheren Jahren. + Sylvia atricapilla (Linn.), pjenica crnoglavka, Mönchgrasmücke. XLV. — Apr. 17. — Vinkovci. XLVa. — Mart. 20. — Velika Česma. n a Tlak je uzduha bio visok, ali uza sve to oborina dosta; tempe- ratura je takoder dosta visoka, a vjetrovi pretežno sjeveroistočni s dosta kalma. Nr. — Mart. 20. — Velika Česma (XLVa.). 17. — Vinkovci (XLV.). Nk. — Apr. 2. — Osijek. Der Luftdruck war hoch, aber bei all dem gemug Niederschlag; die Temperatur ebenfalls ziemlich hoch und die Winde vorwiegend nord- östlich mit ziemlich Kalmen, R. — 28 dana — Tage. Sv SKE Apr. 67 + Sylvia nisoria Bechst., pjenica pjegava, Sperbergrasmücke. XLV. — Apr. 18. — Jaruge. 24 + Sylvia orpheus Temm., pjenica mrkoglava, Orpheussinger. XLV. — Apr. 19. — Jaruge. + Sylvia simplex Lath., pjenica siva, Gartengrasmiicke. XLV. — Apr. 24. — Rijeka. 9 ER . SiR] Jaruge. ans 29. — Vinkovei. » ” Za vrijeme je selidbe tlak uzduha nizak, a temperatura dosta visoka; oborina ima razmjerno mnogo, a vjetrovi su osobito is- toéni uz malo kalma Nr. — Apr. 21. — Jaruge (XLV.). Nk. — Apr. 29. — Vinkovci (XLV.). Buduci da imamo samo ova tri podatka i to još samo iz jedne zone, ne može formula imati opće- nite vrijednosti. Zur Zeit des Zuges ist der Luftdruck niedrig und die Tempe- ratur ziemlich hoch; Niederschlag ist verhältnismäßig viel und die Winde besonders östlich bei wenig Kalmen. R. — 8 dana — Tage. S. v. — Apr. 21. Nachdem wir nur diese drei Daten und das noch nur aus einer Zone haben, kann die Formel keinen allgemeinen Wert haben. + Sylvia subalpina Bon., pjenica bjelobrka, weiBbirtige Grasmücke. XLV. — Apr. 20. — Jaruge. + Sylvia sylvia (Linn.), pjenica obična, Dorngrasmiicke. XLV. — Apr. 20. — Jaruge. a — >) 14 — Vinkovci. XLVa. — , 2. — Osijek. Tlak je uzduha visok, tem- peratura se pod kraj selidbe znatno diže, oborina ima dosta malo, a vje- trovi su pretežno zapadni s pri- lično mnogo kalma. Nr. — Apr. 2. — Osijek (XLVa.). Nk. — Apr. 20. — Jaruge (XLV.). Der Luftdruck ist hoch, die Temperatur steigt zu Ende des Zuges bedeutend, Niederschläge sind ziemlich wenig und die Winde vorwiegend westliche mit ziemlich viel Kalmen. R. — 15 dana — Tage. S. Va Apr. 12. + Tringoides hypoleucus (Linn.), prutka mala, Flußuferläufer. XLVa. — Jan. 10., 31. — Zagreb. Oba podatka se svakako od- nose na prezimljenje. Beide Daten beziehen sich jedenfalls auf Überwinterung. -%- Trypanocorax frugilegus (Linn.), vrana crna, Saatkrähe. XLV. — Jan. 6., 10. — Rijeka. 8 — Febr. 29. — Cerna. XLVa. — Apr. 2. — Osijek. Podatak je iz: Osijeka (Apr. 2.) abnormalno kasan, ali se lako tumači tim, što je dotična vrana bila bolesna, ozleđena, kako sam se mogao, ustrijelivši ju, osvjedočiti. 351 Das Datum aus Osijek (Apr. 2.) ist abnormal spät, aber läßt sich leicht dadurch erklären, daß die betreffende Krähe krank, verwundet war, wie ich mich nach Erlegen derselben überzeugen konnte. -%X- Turdus iliacus Linn., drozd crvenkasti, Weindrossel. XLV. — Jan. 6., 10. — Rijeka. nn — Febr. 14. — Rijeka. + Turdus musicus Linn. drozd pojac, Singdrossel. XLV. — Febr. 14., 28. — Rijeka. ž — Mart. 13. — Rijeka. sa — ,„ 16. — Vinkovci. XLVa. — ,„ 3. — Velika Česma. a — Febr 20. — Vukovje. » — gs 29. — Kaniska Iva. — 27. — Garešnica. Rane ćemo podatke iz veljače ispustiti, jer se valjda odnose na prezimljenje. Ostali pako daju nam ovu formulu: Nr. — Febr. 29. — Kaniška Iva (XLVa.). Nk. — Mart. 13. — Rijeka (XLVa.). Razmak je za jedan dan manji od lanjskoga, a srednje vrijeme ranije. Tlak je uzduha bio za vri- jeme selidbe većinom nizak, a tem- peratura razmjerno dosta visoka; oborina je bilo mnogo, a vladajući vjetrovi istočni i južni uz malo kalma. Die frühe Daten aus dem Februar wollen wirauslassen, da sie sich wahrscheinlich auf Überwin- terung beziehen. Die Übrigen aber geben uns folgende Formel: R. — 13 dana — Tage. S. v. — Mart. 8. Die Schwankung ist um einen Tag kleiner als im Vorjahre und das Mittel früher. Der Luftdruck war zur Zeit des Zuges meistens niedrig und die Temperatur verhältnismäßig ziem- lich hoch ; Niederschläge waren viel und die herrschenden Winde öst- liche und südliche bei wenig Kalmen. +-%- Turdus pilaris Linn., drozd branjug, Wachholderdrossel. XLV. — Jan. 10. — Rijeka. 2) — Febr. 14. — Rijeka. XLVa. — Mart. 29. — Velika Česma. —X> Turdus viscivorus Linn., drozd imelaš, Misteldrossel. XLV. — Jan. 3., 6., 10. — Rijeka. S — Febr. 28. — Rijeka. P — Mart. 13. — Rijeka. È — Febr. 25. — Bumbekovača. + Turtur turtur (Linn.), grlica divlja, Turteltaube. XLIVa. zona. — XLIVa. Zone. 44 30 — 45°. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Mai 22. — Dolnje Pazarište. — 603 m. Apr. 26. — Perušić. — 603 m. 18. — Tuk. — 700 m. 13. — Baljevac. — 364 m. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Apr. 23. — Rajevo selo (Aleksić). — 85 m. » 16. — Rajevo selo (Petrović). — 85 m. 20. — Podgajci. — 85 m. 22. — Soljani (Antolović). — 83 m. 23. — Soljani (Kadić). — 83 m. 24. — Soljani (Nikolić). — 83 m. ” Mai 4. — Vrbanja (Benić). — 87 m. Apr. 27. -— Vrbanja (Verić). — 87 m. de 5. — Račinovci. — 80 m. » 20. — Jamina. — 85 m. Mart. 21. — Radanovci. — 85 m. Apr. 27. — Kupinovo. — 78 m. Podaci su iz Dolnjega Pazarista Die Daten aus Dolnje Paza- (Mai 22.) i Vrbanje (Mai 4.) pre- kasni, te zato moraju otpasti kao što i prerani podatak iz Rađanovaca (Mart 21.). Hipsometrijski se utje- caj u ovoj zoni ne dade konsta- tovati. Nr. — Apr. 5. — Račinovci. Nk. — Apr. 27. — Vrbanja, Kupinovo. Budući da imamo samo tra- vanjske podatke, to je i razmak manji od lanjskoga, a srednje je vrijeme za jedan dan ranije. riste (Mai 22.) und Vrbanja (Mai 4.) sind zu spät und müssen daher wegfallen, wie auch das zu frühe Datum aus Radanovei (Mart. 21.). Ein hypsometrischer Einfluß ist in dieser Zone nicht zu konstatieren. R. — 22 dana — Tage. S. v. — Apr. 28. Nachdem wir nur Aprildaten haben, ist auch die Schwankung kleiner als im Vorjahre und das Mittel um einen Tag früher. XLV. zona. — XLV. Zone. 45°—45° 30. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. 13. — Mrzlo Polje. — 119 m, n 19. — Gojkovac. — 152 m. » 18. — Vojnić. — 146 m. » 24. — Radovica. — 229 m. » 16. — Gredar-kosa. — 239 m. » 15. — Gornji Sjeničak (Manojlović). — 283 m. n» Mart. Apr. MHEHH mM De IO ww DD hBH HRHm dè» D Home Gornji Sjeničak (Mrkobrad). — 283 m. Kirin. — 155 m. Kozarac. — 125 m. Čemernica. — 182 m. Boturi. — 199 m. Bojna. — 225 m. Hajtić. — 229 m. Glina. — 112 m. Farkašić. — 120 m. Žirovac. — 805 m. Mokrice. — 129 m. Majdan. — 200 m. Mali Gradac. — 242 m. Ljeskovac. — 370 m. Pecki. — 178 m. Novo selišće. — 173 m. Mačkovo selo. — 245 m. Taborište. — 155 m. Budičina. — 175 m. Dvor. — 139 m. Mečenčani. — 179 m. Divusa. — 145 m. Cerovljani. — 139 m. Jamarica. — 154 m. - Novska. — 125 m. Rogolje. — 237 m. Cage. — 136 m. Ratkovac (I. Dragnić). — 142 m. Ratkovac (T. Dragnić). — 142 m. Gorice. — 139 m. Mašić. — 139 m. Mačkovac. — 94 m. Kovačevac. — 133 m. Tisovac. — 442 m. Adžamovci. — 126 m. Staro Petrovo selo, — 131 m. Seoci. — 219 m. Kaptol. — 245 m. Bučje. — 147 m. Davor. — 121 m. Istočna nizina. — Östliches Tiefland. Lonja. — 98 m. Gornji Varoš. — 94 m. Novi Varoš. — 96 m. Dolina. — 93 m. Vrbje. — 97 m. 393 Apr. 28. — Babina Greda. — 87 m. n 18. — Retkovci. — 93 m. » 22. — Cerna (Vincetić). — 94 m. n 23. — Cerna (Vincić) — 94 m. „ 16. — Županja. — 86 m. „ 28. — Gradište. — 95 m. 29. — Vinkovci. — 90 m. n . 23. — Nijemci. — 90 m. „ 16. — Podgrađe. — 86 m. » 21. — Abševci. — 85 m. „ 21. — Morović. — 85 m. Ožujski podaci kao prerani za grlicu otpadaju. Iz svibnja imamo samo dva podatka, koje možemo zadržati, jer leže tik u početku mjeseca. Ostali podaci svi pripadaju travnju. Hipsometrijskoga utjecaja ni ovdje nema. Nr. — Apr. 10. — Kirin, Lonja. Nk. — Mai I opet je razmak manji od lanjskoga, a i srednje vrijeme ranije, pače ranije nego u prvoj zoni. 3. — Mačkovo selo, Dvor. 21. — Otok (Blaževac). — 90 m. Otok (Damjanović). — 90 m. Apr. 21. — Slakovci. — 104 m. Gjeletovci. — 83 m. Die Mirzdaten entfallen als für die Turteltaube zu früh. Aus dem Mai haben wir nur zwei Da- ten, welche wir beibehalten können, da sie knapp am Anfange des Mo- nats liegen. Die übrigen Daten gehören dem April an. Hypsome- trischer Einfluß ist auch hier keiner vorhanden. R. — 23 dana — Tage. S. v. — Apr. 20. Und wieder ist die Schwan- kung kleiner als voriges Jahr und auch das Mittel früher, ja sogar früher als in der ersten Zone. XLVa. zona. — XLVa. Zone. 45 30—46". Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. » 21. — Marča. — 164 m. 20. — Lasinja. — 145 m. 5 2. — Bešlinac. — 149 m. » 15. — Šumećani. — 173 m. 26. — Fuka. — 126 m. ” Mart. 28. — Vukšinac. — 124 m. Apr. 16. — Bolč. — 120 m. Mart. 28. — Velika Cesma. — 112 m. Mai 15. — Zabjak. — 125 m. Apr. 24. — Samarica. — 181 m. Mart. 20. — Cajire. — 191 m. Apr. 22. — Podgorci. — 168 m. Apr. 5. — Brinjani. — 131 m. n 25. — Šimljanica. — 156 m. , 20. — Popovac. — 165 m. » 18. — Dišnik. — 130 m. „ 16. — Vukovje. — 144 m. n 25. — Kostanjevac. — 162 m. n 17. — Kaniška Iva. — 136 m. n 18. — Veliko Trojstvo. — 159 m. Mart. 30. — Pašijan. — 151 m. n 22. — Garešnica (Farkaš). — 130 m. Apr. 16. — Garešnica (Kanugović). — 130 m. Mart. 18. — Rača. — 131 m. Apr. 20. — Kajgana. — 134 m. » 21. — Hercegovac. — 139 m. n 19. — Trnava. — 144 m. Mart. 30. — Bedenička. — 145 m. Apr. 20. — Veliki Zdenci. — 137 m. » 22. — Kloštar. — 120 m. » 214. — Ivanovo selo. — 125 m. n 19. — Slatina. — 127 m. s 10. — Mikleuš. — 131 m. Istočna nizina. — Oestliches Tiefland. Apr. 30. — Kobiljak. — 106 m. Napadan je u ovoj zoni raz- mjerno dosta velik broj ožujskih podataka, koje zato ni ne možemo sve eliminirati, već to samo činimo s ranijima, dok one iz konca mje- seca moramo zadržati, premda je usljed toga srednje vrijeme i opet znatno ranije nego u predasnjim zonama. Nr. — Mart. 28. — Vukšinec, Velika Česma. Nk. — Apr. 30. — Harkanovci. Razmak je u ovoj zoni veći od lanjskoga, a srednje vrijeme i opet ranije. KEV zona: — 19. — Harkanovei. — 93 m. Auffallend ist in dieser Zone die verhältnismäßig ziemlich große Anzahl von Märzdaten, welche wir deshalb auch nicht alle elimi- nieren können, sondern wir tun dies nur mit den früheren, wäh- rend wir jene aus dem Ende des Monats beibehalten müssen, ob- zwar deshalb das Mittel wieder ein früheres wird als in den vorher- gehenden Zonen. R. — 33 dana — Tage. S. v. — Apr. 16. Die Schwankung ist in dieser Zone größer als im Vorjahre und das Mittel wieder früher. XLVI. Zone. 416'.— 46" 30. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. 14. — Konoba. — 415 m. 24. — Radoboj. — 275 m. Apr. ” 356 Mai 28. — Mosti. — 178 m. n 12. — Virje. — 135 m. početkom \ ” anfangs Podatak je iz Mosta (Mai 28.) svakako prekasan, dok se drugi svibanjski podatak za nuždu još može zadržati. Nr. — Apr. 14. — Konoba. Nk. — Mai. 12. — Virje. Razmak je veći od lanjskoga, ali se srednje vrijeme posvema s lanjskim slaže. | Ferdinandovac. 113 m. Das Datum aus Mosti (Mai 28.) ist jedenfalls zu spät, während sich das andere Maidatum zur Not noch halten kann. R. — 29 dana — Tage. S. v. — Apr. 26. Die Schwankung ist größer als die vorjährige, aber das Mittel gleicht vollkommen jenem des ver- flossenen Jahres. Nr. Nk. R. S.v. Zona — Zone 3 | Früh. Ank. | Spät. Ank. Schw. Mittel | XLIVa. Apr. 5. Apr. 27 22 e Apr. 23. S XLV. a bi PARIOLI ae n 20 | XLVa. Mart. 28. Apr. 30. 33 È 1: ba XLVI. Apr. 14. | Mai 12. | 29 ] S n 26. U prvom stupcu vidimo geo- grafski utjecaj samo u toliko izražen, da je podatak za najraniji dolazak prama sjeveru sve kasniji izim XLVa. zone, koja ima najraniji po- datak od svih zona. Podaci su za najkasniji dolazak također, ako i ne postepeno i pravilno, to ipak prama sjeveru sve kasniji. Razmak je najveći u XLVa. zoni, jer je tu najraniji podatak za najraniji do- lazak. Srednje vrijeme kano da nije ove godine podvrgnuto geografskom utjecaju, jer je samo u najsjever- nijoj zoni najkasnije, dok inače prema sjeveru biva baš obratno sve ranije. In der ersten Kolumne sehen wir den geografischen Einfluß nur insofern, daß das Datum der frühe- sten Ankunft gegen Norden ein stets späteres wird mit Ausnahme der XLVa. Zone, welche das früheste Datum von allen Zonen hat. Die Daten für die späteste Ankunft sind auch, wenn auch nicht sukzessive und regelmäßig, so döch gegen Norden spätere. Die Schwan- kung ist am größten in der XLVa. Zone, weil hier das früheste Datum für die früheste Ankunft sich be- findet. Das Mittel scheint heuer nicht dem geografischen Einfluß unterworfen zu sein, weil es nur in der nördlichsten Zone am spä- 357 testen ist, während es sonst gegen Norden im Gegenteil stets früher wird. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Nr. — Apr. 13. — Baljevac (XLIVa.). R. — 13 dana — Tage. Nk. — Apr. 26. — Perušić (XLIVa.). Da ua Apr. 19. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. — Mart.28.— Vuksinec, Velika Česma (XLVa.). R.—45dana— Tage. Nk. — Mai 12.— Virje (XLVI... S. v. — Apr. 19. Istočna nizina. — Oestliches Tiefland. Nr. — Apr. 5. — Račinovci (XLIVa.). R. — 25 dana — Tage. Nk. — Apr. 30. — Harkanovei (XLVa.) S. u. — Apr. 21. I u ovom pregledu moZemo samo za ovogodišnju selidbu grlice konstatovati potpunu nepravilnost; hipsometrijski se utjecaj nigdje ne opaža. Srednje je vrijeme najkasnije u istočnoj nizini, dok je u ostalim dvjema predjelima jednako, ali ra- nije. Auch in dieser Übersicht können wir nur für den heurigen Zug der Turteltaube eine vollkom- mene Regellosigkeit konstatieren ; der hypsometrische Einfluß zeigt sich nirgends. Das Mittel ist am spätesten im östlichen Tieflande, während es in den übrigen zwei Gebieten gleich, aber früher ist. Pentade — Pentaden |. IH | IV. | | VARI Zona — Zone =) DENARI be Ke Pill i fer) si | TRI 13161 IRR el XLIVa. — |+| 1|-|+| 112 63 —|— XLV. TOR FR Gi de ei seno XLVa 114) 1} i 9 4 —|— XLVI — —i>—i—i—i > | 11-1 1-|—-|+|1 | Zbroj — Summe | 2 Tei 1| 2| 8| 361 39/16) 4}—| 1: U prvoj je zoni broj podataka In der ersten Zone ist die dosta malen, zato selidba prividno Zahl der Daten ziemlich klein, i tako kratko vrijeme traje; kulmi- nacija leži u pentadi: IV. 20—24., deshalb dauert auch der Zug scheinbar so kurze Zeit; die Kul- 398 na istom mjestu, gdje i lane. XLV. zona ima selidbu prekinutu, t. j. ožujski podaci, koje smo i u dru- gim zonama ovdje u skrižaljku po- primili, ne naslanjaju se neposredno na pravu selidbu; kulminacija leži ovdje u dvjema pentadama, naime: IV. 15—19. i IV. 20-24. s istim brojem podataka. U slijedećoj zoni (XLVa.) imamo najviše oZujskih podataka; selidba je po prilici u sredini prekinuta, a iza toga leži odmah kulminacija u pentadi: IV. 15—19., dakle ranije nego lanjske godine. XLVI. zona ima samo tri podatka, pa zato je i bez kulmina- cije. U zbroju podataka vidimo, da se selidba proteže od sredine ožujka do konca travnja, a kulminacija leži blizu kraja u pentadi: IV. 20—24,, na istom mjestu, gdje i lane, a ka- snije od preklanjske. U pentadi kulminacije bio je tlak uzduha 58:3 uz mnogo oborina, maksimalna temperatura iznosila je 19:4% a minimalna 10:79; vjetrovi imaju pretežno istočni smjer uz vrlo malo kalma. Na početku pen- tade širi se maksimum tlaka na sjeveru i zapadu Evrope, dok se pod konac smjesti na istoku i za- padu; depresija se nalazi najprije na jugu,a kasnije i u srednjoj Ev- ropi, tena sjeveru; vrijeme je blago i kišovito. Prije kulminacije je tlak uzduha viši, dok je temperatura niža; oborine su samo pod konac ožujka jako znatne, a vjetrovi oso- bito sjeveroistočni uz nešto za- padnih s dosta mnogo kalma. Iza, kulminacije je i tlak i temperatura mination liegt in der Pentade: IV. 20—24., an derselben Stelle, wo auch im Vorjahre. Die XLV. Zone hat einen unterbrochenen Zug, d.h. die Märzdaten, welche wir auch in den anderen Zonen hier in die. Tabelle aufgenommen haben, reihen sich nicht unmittelbar an den eigentlichen Zug an; die Kul- mination liegt hier in zwei Pen- taden, nämlich: IV. 15-19. und IV. 20—24. mit der gleichen Daten- anzahl. In der folgenden Zone. (XLVa.) sind die meisten März- daten; der Zug ist beiläufig in der Mitte unterbrochen und darauf folgt sofort die Kulmination in der Pentade: IV. 15—19, also früher als im Vorjahre. Die XLVI. Zone hat nur drei Daten und deshalb ist sie auch ohne Kulmination. In der Summe der Daten sehen wir, daß der Zug von Mitte März bis Ende April dauert und die Kulmination liegt nahe am Ende desselben in der Pentade: IV. 20—24., an der- selben Stelle, wo auch im Vor- Jahre und später als vorzwei Jahren.. In der Kulminationspentade war der Luftdruck 583 mit viel Niederschlag, die Maximaltempe- ratur betrug 194° und die Minimal- temperatur 107°; die Winde haben vorherrschend östliche Richtung: bei sehr wenig Kalmen. Am An- fange der Pentade breitet sich das Maximum des Luftdruckes im. Norden und Westen Europas aus, während es sich zu Ende im Osten und Westen lagert; die Depression liegt zuerst im Süden, später auch in Mitteleuropa und im Norden; das Wetter istmilde und regnerisch. Vor der Kulmination ist der Luft- druck höher, während die Tempe- ratur niedriger ist; Niederschläge- sind nur Ende März sehr bedeutend osim prve pentade viša, oborine su dosta znatne, a vjetrovi pretežno istočni i južni uz razmjerno manje kalma. 359 und die Winde besonders nord- östliche bei wenig westlichen mit ziemlich viel Kalmen.. Nach. der Kulmination ist der Druck wie auch die Temperatur außer der ersten Pentade höher, Niederschläge sind ziemlich bedeutend und die Winde vorwiegend östlich und südlich mit verhältnismäßig weniger Kal men. Pentade — Pentaden. | | Predjeli IH. Ivi... V. cate [ARA]: njalajalassjajsjalaja ula! Zap. visočje — |—|-|-|-|-|[1|1|-|1|-|-|— Westl. Hochland IR Srednje humlje . \ 1/3| 2| 4| 1| 176263531012 —|1 Mittl. Hügelland . | Ist. nizina . 1[—| 11—/— | 1/1) 9/14 5| 2) —|—| Oestl. Tiefland . Er Zbroj — Summe 2| 3| 3| 4| 1| 2| 8/36139/16| 41— | 11 Zapadno visočje nema kulmi- nacije, jer su tu samo tri podatka. U srednjem humlju teče selidba bez prekida od sredine ožujka do konca travnja, a kulminacija leži u pentadi: IV. 15—19. Istočna nizina pokazuje ožujske podatke osamljene, a selidba tu tekar započinje po- četkom travnja, a kulminira u pen- tadi: IV. 20—24., dakle kasnije od predidućega predjela. Zbroj podataka pokazuje, kako je posve naravna kulminacija iste veličine u istoj pentadi, kao i zbroj zona. Das westliche Hochland hat keine Kulmination, weil hier nur drei Daten vorhanden sind. Im mittleren Hügellande dauert der Zug ohne Unterbrechung von Mitte März bis Ende April und die Kul- mination liegt in der Pentade: IV. 15—19. Das östliche Tiefland zeigt die Märzdaten vereinzelt und der Zug beginnt hier erst anfangs April, um in der Pentade: IV. 20—24. zu kulminieren, also später als im vorhergehenden Gebiete. Die Summe der Daten zeigt, wie ganz natürlich, die Kulmination gleich groß und in derselben Pen- 360 tade, wie auch die Summe der Zonen. Nr. — Mart.28. — Vukšinec, Velika Česma (XLVa.). R.— 45 dana — Tage. NE. — Mai 12. — Virje (XLVI). S. v. Apr. 19. Razmak je veći od razmaka Die Schwankung ist größer prijašnjih godina, a srednje vrijeme als in den verflossenen Jahren und opet ranije. das Mittel wieder ein früheres. + Upupa epops Linn., pupavac grebeded, Wiedehopf. XL1Va. — Mart. 28. — Senj. x — , 28. — Perušić. — Mai 2. — Frkasic. — Apr. 19. — Podgajci. — 22. — Soljani (Antolković, Kadić). — 23. — Soljani (Nikolić). = 17. — Vrbanja (Benić) — 7. — Vrbanja (Verić) n. =» 18. — Kupinovo. XLV. — Mirt. 28. — Alan. — » 28. — Vrata. — Apr. 14. — Gornji Sjeničak. za >, 7. — Staro selo. ” — - n° 13. — Čemernica. ae — gm 2. — Boturi. == 2. —- Farkašić. — 20. — Ljeskovac. — 6. — Novo selišće. — 5. — Budičina. — "14. — Jamarica. — Mart. 24. — Novska. — Apr. 21. — Novi Varoš. — Mart. 25. — Cage. n > » 20. — Ratkovac (I. Dragnić). n > n 21. — Ratkovac (P. Dragnić). >: — Apr. 17. — Gorice. n = n 10. — Mašić. Pisi aa 7. — Kovačevac. S — ,„ 9. — Adžamovci. » — Mart. 28. — Staro Petrovo selo. s — Apr. 4. — Seoci. n — Mart. 28. — Kaptol. no =, 286 > Jamnige. n > » 22. — Prkovci (Dekanić). 5 — » 28. — Prkovci (Korda). » — Apr. 26. — Retkovci. > — (oh 6. — Cerna (Dretvić). n — » © 5 — Cerna (Vincetić). 21. — Zupanja. 2. — Vinkovei. 13. —- Privlaka. . 27. — Otok. 18. — Komletinci. . 27. — Slakovci. 11. — Orolik. 4. — Nijemci. 6. — Podgrađe. 22. — Abševci. 15. — Adaševci. 12. 14. — Ivanić Kloštar. 29. — Ivanić Kloštar. 18. — Johovec. 10. — Marča (Dević). 21. — Marča (Diak). 15. — Šumećani. 4. — Fuka. 4. — Palančani. 28. — Veliki Jantak. 10. — Bosiljevo. 10. — Bolč. 12. — Samarica. 23. — Podgorci. 30. — Popovac. 25: — Dišnik. (0 28. — Vukovje. 80. — Kaniška Iva. 9. — Veliko Trojstvo (Tamlarić). 2. — Veliko Trojstvo (Vlahović). 30. — Pašijan. 12. — Ciglena. 28. — Garešnica. 15. — Rača. 6. — Kajgana. 25. — Hercegovac. 9. — Trnava. 31. — Veliki Zdenci. 25. — Dražica. ©’ 2. — Zrinjska. 12. — Vočin. 21. — Slatina. 2. — Mikleuš. 14. — Radoboj. 12. — Bela. 3. — Molve. 10. — Gjurgjevae. XLVI. — Mart. 27. — Storgina Greda. ? — Apr. 2. — Podravske Sesvete. Skoro polovica svih podataka pada u mjesec ožujak; najviše ih ima u XLVa. zoni, gdje su pače pretežniji od travanjskih podataka. Podaci iz Frkašića (Mai 2.), Vinko- vaca (Jul. 2.), Privlake (Jun. 13.) i- Radoboja (Mai 14.) ne protežu se na prvo pojavljenje, te zato otpa- daju; isto tako otpada podatak iz Ivanić Klostra (Febr. 12. 14.), jer je daleko preran. Hipsometrijski ili geografski se utjecaj ne dade nigdje konstatovati. Fast die Hälfte aller Daten fällt in den Monat März; am mei- sten sind sie in der XLVa. Zone vertreten, wo sie sogar die April- daten überwiegen. Die Daten aus - Frkašić (Mai 2.), Vinkovci (Jul. 2.), Privlaka (Jun. 13.) und Radoboj (Mai 14.) beziehen sich nicht auf das erste Erscheinen und fallen deshalb weg; ebenso entfällt das Datum aus Ivan ć Klo tar (Febr. 12. 14.) als viel zu früh. Der hyp- sometrische oder geografische Ein- fluß ist nirgends zu konstatieren. Zapadno visočje. — Westliches Hochland. Nr. — Mart. 23. — Perušić (XLIVa.). Nk. — „28 — Senj (XLIVa.), Alan, Vrata (XLV.). R. — 5 dana — Tage. S. v: — Mart. 27. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. Nr. — Mart. 10. — Marča, Bolč (XLVa.). Nk. — Apr. 20. — Ljeskovac (XLV.). R. — 41 dan — Tage. S. u. — Apr. 1. Istočna nizina. — Ostliches Tiefland. Nr. — Mart. 22. — Prkovci (XLV.). Nk. — Apr. 26. — Retkovci (XLV.). Ovdje nema o hipsometrij- skom kakom utjecaju ni govora, jer su se srednja vremena dolaska bas obratno poredala; najranije je srednje vrijeme u zapadnom vi- sočju, možda usljed geografskoga utjecaja, a najkasnije u istočnoj ni- zini. I podaci najranijega i najkas- nijega dolaska su vrlo nepravilno po predjelima razmješteni, a i tu padaju najkasniji u istočnu nizinu. II. IV. DE BE BE Be A — _ I aa (ne) 2 3 2 12° [ula R. — 35 dana — Tage. S..v. — Apr. 15. Hier kann von einem hypso- metrischen Einfluße. gar nicht die Rede sein, denn die Ankunftsmittel sind gerade verkehrt aneinander- gereiht; das früheste Mittel ist jenes des westlichen Hochlandes, vielleicht in Folge des geografischen . Einflußes, und das späteste jenes des östlichen Tieflandes. Auch die Daten der frühesten und spätesten Ankunft sind sehr unregelmäßig in den Gegenden verteilt und wieder fallen die spätesten in das östliche _ Tiefland. Va è ero S - ir; 120102716 Te 1 il Ove godine pokazuje selidba grebeđeda dosta veliku pravilnost i u tom se razlikuje od selidbe pre- đašnjih godina; ona počinje mnogo ranije, već u prvoj polovici ožujka, i traje do konca travnja. Kulminacija je posve oštro izražena u pentadi: IR 2630 ara mjestu, gdje je i lane bila, ali je mnogo ranija od preklanjske. Oko kulmi- nacije se grupiraju pentade s ve- likim brojem podataka, što nam služi dokazom, da se glavna se- lidba zbiva koncem ožujka i po- četkom travnja. istom Tlak je uzduha bio za vri- jeme kulminacije 63, oborina vrlo mnogo, maksimalna temperatura iznosila je 15:69, a minimalna 7:8", vjetrovi imaju pretežno istočni smjer, a kalma ima dosta malo. Maksimum se tlaka nalazi na sje- veroistoku i kasnije samo na is- toku Evrope, dok se depresija smjestila najprije na jugu, a kas- nije i u srednjoj Evropi, te na sje- verozapadu; vrijeme je blago, a pod konac pentade hladnije i kišovito. Prije kulminacije je tlak osim prve pentade niži, oborina ima manje, a temperatura je također niža; vje- trovi su pretežno sjeveroistočni uz vrlo malo kalma. Iza kulminacije je tlak promjenljiv, a temperatura raste, oborine su znatne, a smjer vjetrova nestalan s mnogo kalma. Nr. — Mart. 10. — Marča, Bolč (XLVa.). Nk. — Apr. 26. — Retkovei:(XLV)). 365 Heuer zeigt der Zug des Wiedehopfes eine ziemlich große Regelmäßigkeit und weicht da- durch von jenem der früheren Jahre ab; er beginnt viel früher, schon in der ersten Hälfte des März, und dauert bis Ende April. Die Kulmination ist ganz klar aus- geprägt in der Pentade: III. 26. bis 30., an derselben Stelle wo sich im Vorjahre die erste Kulmination be- fand, aber sie ist viel früher als vor zwei Jahren. Um die Kulmi- nation gruppieren sich Pentaden mit großer Datenzahl, was uns als Beweis dient, daß der Hauptzug Ende März und Anfangs April statt- findet. Der Luftdruck war während der Kulmination 63, Niederschlag sehr viel, die Maksimaltemperatur betrug 156° und die Minimaltem- peratur 78%, die Winde haben mei- stens östliche Richtung und Kalmen sind ziemlich wenig. Das Maximum des Druckes befindet sich im Nord- osten und später nur im Osten Eu- ropas, während sich die Depression erst im Süden und später auch in Mitteleuropa sowie im Nordwesten lagert, das Wetter ist milde und zu Ende der Pentade kühler und regnerisch. Vor der Kulmination ist der Druck außer der ersten Pentade niedriger, Niederschlag we- niger und die Temperatur ebenfalls niedriger; die Winde sind vorherr- schend nordöstlich bei sehr wenig Kalmen. Nach der Kulmination ist der Druck veränderlich und die Temperatur steigt, Niederschläge sind bedeutend und die Wind- richtung unstet mit viel Kalmen. R. — 47 dana — Tage. k S. Ve — Apr. 62 364 Razmak je većinegoštoje bio Die Schwankung ist größer prijašnjih godina, a srednje vrijeme als in den vorhergehenden Jahren opet ranije. und das Mittel wieder früher. + Vanellus vanellus (Linn.), vivak obični, Kiebitz. XLIVa. — Mart. 23. — Senj. — Febr. 4. — Rajevo selo. — 19. — Podgajci. ” n» rezimio : x = P 5 \ — Drenovci. überwintert | — Mart. 9. — Soljani. — Febr. 26. — Vrbanja (Benić). — Mart. 8. — Vrbanja (Mihić). — 2. — Vrbanja (Verić). ” ” " Freund 2. — Račinovci. n: - Febr. 26. — Strosinci. : — » 26. — Franjina Koliba. N — „20. — Jamina. si — » 21 — Rađanovci. Pa — Mart. 11. — Platićevo. = — n 20. — Grabovci. sì — » 24. — Tovarnik (Miljasev — 16. — Tovarnik (Popović). » m Î sri na 8. — Kupinovo. XLV. — Apr. 10. — Crkveni Bok. s — Febr. 17. — Subotska. M — , 22. — Novska. i; — Mart. 7. — Gornji Varoš. vi Das a PINNA 8. — Novi Varos. š — Febr. 4. — Jaruge. x — Mart. 20. — Prkovei (Dekanić). s — » 22. — Prkovci (Korda), » — Febr. 21. — Retkovci. m — , 2. — Cerna (Dretvić). e — o, 14. — Cerna (Vincetić). » — Mart. 2. — Gradište. x — Febr. 24. — Bošnjaci (Drakulić). si — » 23. — Bošnjaci (Novoselac). po an ri ZANA = & — Mart. 9. — Otok. PR — » 24 — Komletinci. i — Apr. 7. — Orolik. % — Mart. 7. — Slakovei. ” — Febr. 25. — Gjeletovei. à — » 27. — Nijemci (Gopić). » — » 20. — Nijemci (Makarević). 365 XLV. — Mart. 5. — Abševci. n — Apr. 1 — Naprečava. er — Mart. 4. — Ilinci. 2 — Apr. 11. — Batrovei. si — Mart. 5. — Lipovac. ši — mn 2. — Morović (Lozjanin). o — Febr. 20. — Morović (Ognjanović, Panić). X — n 16. — Adaševci (Kavedžić). Fà — Mart. 2. — Adaševci (Soil). > — Febr. 20. — Debrinja. a — , 10. — Ruma. XLVa. — Mart. 1. — Veliki Jantak. x — Febr. 26. — Sišćani. E — Jan. 30. — Kaniska Iva. x —sKehr. os Slatina. ni — Mart. 18. — Mikleus. n — Febr. 18. — Bizovac. XLVI. — Apr. 5. — Gjurgjevac. Polovica podataka pripada Die Hälfte der Daten gehört ove godine mjesecu veljači, a ostali s malim iznimkama ožujku. Pre- zimljenje javljeno je samo iz Dre- novaca, premda moramo i podatak iz Kaniske Ive (Jan.30.) ovamo bro- Jiti, a možda još koji rani podatak iz veljače. Podaci iz Crkvenoga Boka (Apr. 10.) i Batrovaca (Apr. 11.) ni- jesu mogući poradi mnogo ranijih podataka iz obližnjih mjesta mo- trenja. heuer dem Monate Februar an unđ die übrigen mit wenigen Aus- nahmen dem März. Überwinterung wurde nur aus Drenovei gemeldet, obzwar wir auch das Datum aus Kaniška Iva (Jan. 30.) hieher rech- nen müssen und vielleicht auch noch das eine oder andere Datum aus dem Februar. Die Daten aus Crkveni Bok (Apr. 10.) und Batrovci (Apr. 11.) sind unmöglich wegen der früheren Daten aus den nahen Beobachtungsorten. Srednje humlje. — Mittleres Hügelland. R. — 59 dana — Tage. )- S. v. — Mart. 1. Istočna nizina. — Oestliches Tiefland. Nr. — Febr. 6. — Slatina (XLVa.). Nk. — Apr. 5. — Gjurgjevac (XLVI. Nr. — Febr. 2. — Cerna (XLV.). Nk. — Mart. 24. — Tovarnik (XLV.). Za zapadno visočje ne mo- Zemo = proračunati formule, jer imamo samo jedan jedini podatak. Ostala se dva orografska predjela u svojem srednjem vremenu po- svema slažu, tako da se hipsometrij- ski utjecaj na nikakav način ne može raspoznati. Jedino su u istoč- R. — 51 dan — Tage. S. v. — Mart. 1. Für das westliche Hochland können wir keine Formel autstellen, weil wir nur ein einziges Datum haben. Die übrigen zwei orogra- fischen Gebiete gleichen einander im Ankunftsmittel vollkommen, so daß der hypsometrische Einfluß auf keinen Fall erkannt werden 25 366 noj nizini podaci za najraniji i naj- kasniji dolazak raniji nego u srednjem humlju. ISTE II. si er = er si m vi rd i T i A 19 d O DS Ne) nr cn Hm a GA 3 1 2 5 9 6 9 Selidba je jako nepravilna i traje od početka veljače do druge polovice ožujka, dok su podaci iz travnja osamljeni. Kulminacija se može uzeti dvostruka, u pentadama II. 20—24. i II 1-5. s jednakim brojem podataka. U pentadama kulminacije bili su tlakovi 599 i 594, oborima je bilo vrlo malo, a maksimalne tem- perature iznosile su 96% i 8:3", dok su minimalne bile 1:49 i 22%; vje- trovi su bili pretežno sjeveroistočni i istočni uz malo kalma. U pentadi prve kulminacije nalazi se maksi- mum tlaka na jugozapadu i sjeveru Evrope, dok je depresija najprije na sjeveru, kasnije na jugu; vrijeme je promjenljivo, hladno, gdjegdje kišovito. Za vrijeme druge kulmi- nacije pako smjestio se maksimum na sjeveru i sjeveroistoku, a depre- sija na jugu i jugozapadu; vrijeme je blago, oblačno s malo kiše. Prije kulminacija je tlak uzduha niži, a oborina ima vrlo _ mnogo, temperatura je viša, a vladajući vje- trovi južni i istočni smnogo kalma. Poslije kulminacije pako je tlak promjenljiv, dok temperatura raste ; oborine su dosta znatne, a smjer vjetrova pretežno sjeveroistočni uz malo kalma. 6—10 kann. Der einzige Fall ist der, daB im östlichen Tieflande die Daten der frühesten und spätesten An- kunft früher sind als im mittleren Hügellande. IV. Te) = Te) = “i UG Tato e 088 mi CO ri CO — 10 E = = a a en = il 4 4 — 1 1 2 Der Zug ist sehr unregel- mäßig und dauert von Anfang Februar bis zur zweiten Hälfte des März, während die Aprildaten vereinzelt sind. Die Kulmination können wir doppelt nehmen in den Pentaden: IL. 20—24. und HI. 1—5. mit gleicher Anzahl Daten. In der Kulminationspentade betrug der Druck 599 und 594, Niederschläge waren sehr wenig und die Maximaltemperaturen be- trugen 96° und 8:39, während die Minimaltemperaturen 1:4" und 2:20 waren; es herrschten nordöstliche und östliche Winde vor mit wenig Kalmen. In der Pentade der ersten Kulmination befindet sich das Ma- ximum des Druckes im Südwesten und Norden Europas, während die Depression zuerst im Norden, später im Süden liegt: das Wetter ist verinderlich, kühl, stellenweise regnerisch. Zur Zeit der zweiten Kulmination lagerte das Maximum im Norden und Nordwesten und die Depression im Süden und Süd- westen; das Wetter war milde, bewölkt mit wenig Regen. Vor der Kulmination ist der Luftdruck niedriger und Niederschläge sind sehr viele, die Temperatur ist höher und die herrschenden Winde südliche und östliche mit viel Kalmen. Nach der Kulmination ist der Druck veränderlich, während die Temperatur steigt; Nieder- schläge sind ziemlich bedeutend Nr. — Febr. 2. Nk. — Apr. Razmak je veći nego pre- đašnjih godina, a srednje vrijeme leži između vrijednosti zadnjih dviju godina Pošto smo sada svrsili kri- tičnu obradbu selidbenoga materi- jala, podajemo i opet na koncu sta- tistiku vrsti, koje su prezimile, trajanje naseljenja naših krajeva za vrijeme selidbe, te tzv. koledar selidbe. — Cerna (XLV.). dotičnih 9. — Gjurgjevac (XLVI). 367 und die Windrichtung vorwiegend nordöstlich bei wenig Kalmen. R. — 63 dana Tage. S. ©. — Mart. 2. Die Schwankung ist größer als in den Vorjahren und das Mit- tel liegt zwischen den betreffenden Werten der letzten zwei Jahre. Nachdem wir nun die kriti- sche Bearbeitung des Zugmaterials beendet haben, geben wir wieder am Schlusse die Statistik der über- winterten Arten, der Besiedelungs- dauer und den sogenannten Zugs- kalender. Prezimile su: — Es überwinterten: -0O> Ardea cinerea — Kaniža. -&- Buteo buteo — Rijeka, Zagreb. ++ Columba cenas — Cerna. + Columba palumbus -— Krasno. -&- Erithacus rvbecula — Rijeka. —-O— Gallinula chloropus — Jamarica. -—©+ Larus ridibundus — Zagreb. +-&- Merula orientalis — Rijeka. + Ruticilla phoenicurus — Rijeka. + Ruticilla titis — Rijeka. -8- Scolopax rusticula — Drenovci, Rijeka, Zirovac, Uerovljani, Jamarica, Tisovac, Levanjska Varoš, Živaja, Cerna, Orolik, Debrinja, Lužanjak, Ivanska, Brinjani, Trnava, Novi Dvori, Krapina, Bela, Storgina Greda. + Tringoides hypoleucus — Zagreb. > Vanellus vanellus — Drenovci, Kaniška Iva. Ukupno 13 vrsti. Zusammen 13 Arten, Broj je vrsti, koje su ove zime Die Zahl der Arten, welche (1903.4) kod nas prezimile, isti kao sto i prošle godine, samo što pet od njih spadaju među prave selice, a ostale su opet take vrsti, koje mjestimice redovito prezim- ljuju. Najviše podataka prezimlje- nja i ove godine opet potiče iz Rijeke i iz mjesta u nizini. Najveći broj podataka prezimljenja poka- zuje Scolopax rusticula, dok su kod in diesem Winter (1903/4) bei uns überwinterten, ist dieselbe wie im verflossenen Jahre, nur daß fünf derselben den eigentlichen Zugvö- geln angehören und die übrigen sind wieder solche Arten, welche stellenweise regelmäßig überwin- tern. Die meisten Überwinterungs- daten stammen auch dieses Jahr aus Rijeka oder aus den Orten in * 368 drugih vrsti samo jedan ili najvise der Ebene. Die größte Anzahl dva takva podatka zastupana. Uberwinterungsdaten zeigt Scolopax rusticula, während bei den anderen Arten nur ein oder zwei solche Daten vertreten sind. Naše krajeve naseliše za vrijeme proljetne selidbe g. 1904.: Unser Territorium besiedelten während des Frühjahrs- zuges 1904.: Slijedede vrsti: Za koliko dana: Folgende Arten: Binnen Tagen : Scolopax rusticrkla „1 Au ae ern sad ee s E E Ciconia. ciconia: aje da ee ee. LE RT a 901 od E Grus grus ES TT Hirundo ruslica ass ten) I pas ll je RI ee NK Kanellus vanelieaus she is linie erden Tee Tae aa 63 Ciconia nigronrsi arr EI DENE dI Sturmus vulgaris, |a a A NI ‚Pursherodias PPUVPUWSCA N Vie s fregati, ika ie ot IR Aédon:i uscimmo se Aa e AL AME E I IL NR I PURA STEIN rie Dot: RAN ok ET Amser fabalis.. Sue wel a KR Va eo o I lana VE a Colummba:palumbus: rito i pen le e E ct) Je VI FUCHS CANOTUB wu are a RR td honda: Union: i ci n oi En A ei RT ÜBERATEROBSSE.. Da dir oder ae chi predire a CRETA COTE: COVUENA A SL i n e Ilia CANI s AT Titus bruni ite eo annie PALI a AGRE ATS HORCHB, a aš koe au ESRI genna Eee dg Motacalla, alba a: E Kalte Aa kvar soha naa AFuCRLCRETEN.. an nenne ae Ca aii Zar ak i oj gi KK Claacola miparia a lakše e a Re RE Columba spena8 nn ah) vanka. s Ea dije arri tal RANA Coracias igarmulus: sl) „ons ae etto LO Niycticorat: myctieorat iz i vee LR ler a Dee CUPselus: Apus, N nta RR Terre o KR aa VE Alaudasar0enbis td eli re RR Sta RE TE Dren TE a DDA MO E EIA AE E Syria vatricapinač ER vie PORA MV, Ma E Orrohis alba So NONO. LARIO LIRA Erithacus Wubecul: e ide ANTE N 23 Gallinago igallinalio e. ale GR ee EK JR E June torquilla: de, MEI © LIRE, RT EJ Sylvia sylvia DIRT ESEL DIE TRA O Lanius collurto VS CIAOO RICA IO O Garzetta gargetta SE RA ARESE T'urdus musica N. VOLARE Sylvia simplex ......... CL ro i OR Premda se ova skrižaljka do- sta znatno razlikuje od skrižaljki prošlih godina, što se tiče pored- nje vrsti, to ipak iz nje, sravnjujući ju s prijašnjima, razabiremo, da se kod većine vrsti razmak u po- jedinim godinama dosta neznatno mijenja, t. j. da vrijeme, što ga te vrsti trebaju, da nasele naše kra- jeve, samo u tijesnim granicama varira. 369 Obzwar sich diese Tabelle von jenen der Vorjahre ziemlich bedeutend unterscheidet, was die Aneinanderreihung der Arten be- trifft, so ersehen wir doch aus ihr, wenn wir sie mit den früheren vergleichen, daß sich bei der Mehr- zahl der Arten die Schwankung in den einzelnen Jahren ziemlich unbedeutend ändert, d. h. daß die Zeit, welche diese Arten zur Be- siedelung unseres Territoriums be- nötigen, nur in engen Grenzen variert. Koledar selidbe za proljeće g. 1904. : Zugskalender für das Frühjahr 1904.: Nisi = Art: —/+ Anser fabalis —O> Columba oenas . <. . . —O—> Columba palumbus , . -&- Fulica atra . . + Vanellus vanellus —O> Anas boscas . +9 Sturnus vulgaris . . . -&- Scolopax rusticula -9- Alauda arvensis + Turdus musicus . . . RR IUS as +-&- Motacilla alba . . . —D+ Ardea cinerea . . . —O— Erithacus rubecula . + Gallinago gallinago . Nycticorax nycticorax Ciconia cicomia . .., Clivicola riparia . Ciconia nigra . .... Pyrrherodias purpurea . . Sylvia atricapilla . . Upupa epops . Jyna torquilla . Hirundo rustica . . . . Sylvia sylvia .... Chelidon urbica . . . . Aedon luscinia nie RL SR e a Srednje vrijeme dolaska : Ankunftsmittel . ERHOLEN a Jan. 728: a. Bebr: 18: Ie RR kreni dua sce DUGI DI: Prom PON OMO dva - 2 BE A 5 di EEE 2 a 5. P s 6. 5 È a 8. . FR S 3) . È ALT. spp LA . - ina aa A vi e sio ee 7) 2 ; A iz » 30. : Apr. .8. i DI K e 3. z i re Goe LA, s OR E 13. Vrst eZ ATE: Cuculus canorus . . .. . Cypselus apus . . Wi. Coracias garrulus . .. . Turtur turtur . x Garzetta garzetta . . . . Sylvia simplex. . . . Oriolus galbula . .... Coturnix coturnia . . ONCE er LE: Lanius collurio ... . te WEIN Porednja se vrsti prama lanj- skom koledaru selidbe nije u mno- Razlika među da daleko koje i u lanjskom koledaru nalazimo, ima gom promijenila. njima sastoji u tome, pretežna većina vrsti, ove godine ranije srednje vrijeme dolaska, iz čega slijedi, da je prama lanjskoj ovogodišnja proljetna selidba ranija. Premda sam se tijekom ci- jele obradbe po mogućnosti oba- zirao i na meteorološke pojave, po gotovo kod onih vrsti, kod kojih je prikazana kulminacija, to ipak držim, da ne će biti suvišno svih devetnaest vrsti, koje imaju pro- računanu kulminaciju, poredati u jednu skrižaljku, u kojoj su ujedno zabilježene maksimalna i minimalna temperatura, te vjetar po penta- dama, tako da se može u pregledu lako razabrati utjecaj ovih meteo- roloških faktora na samu selidbu. Da se u skrižaljku uvede neki red, počeo sam s onom vrsti, koja ima najraniju kulminaciju, dok se skri- žaljka svršava s onom vrsti, kod koje je ona najkasnija. Srednje vrijeme dolaska: Ankunfsmittel : ne DIE Kika nat) Puše RO O gr e CORR dg yi: og ART 101 NRE SN, e ATAF ORA, 1406, LANA CR RE re Khan INTE, Ci AT nern I kota, «a AR Die Aneinanderreihung der Arten hat sich gegen den vorjäh- rigen Zugskalender nicht viel ver- ändert. Der Unterschied zwischen ihnen besteht aber darin, dab die weitaus größte Mehrzahl derjenigen: Arten, welche wir auch im vor- jährigen Kalender finden, heuer Ankunftsmittel hat, woraus folgt, dass der heurige Frühjahrszug ein früherer ist als der vorigjährige. Obzwar ich im Laufe der ganzen Bearbeitung nach Möglich- keit auch die meteorologischen Phaenomene berücksichtigte, be- sonders bei jenen Arten, bei wel- chen die Kulmination berechnet ist, so halte ich es doch nicht für überflüssig alle neunzehn Arten, welche die Kulmination berechnet haben, in eine Tabelle zu ver- einigen, in der zugleich die Maximal- und Minimaltemperatur sowie der Wind nach Pentaden verzeichnet ist, so daß man in der Übersicht leicht den Einfluß dieser meteorologischen Faktoren auf den Zug selbst erkennen kann. Um in die Tabelle eine Reihenfolge hin- einzubringen, wurde mit jener Art begonnen, welche die früheste Kulmination hat, während sie mit jener schließt, bei der die Kulmi- nation am spätesten ist. ein früheres 371 | *uo[qs3 uodung (zG 17 GOT 6 | qoegoog ESSI = dr tea IL G -fuewr elurzec Še N Fa If Pd G | -torgosg ourg — 'vyfueu | g |F JL T |ofuvzedo ouper (1 za G G 86 |2:0T|2-6 [9-6 | 9-9T \P-6T 6-08 2-2T ll === E Er er Ges Alek: == la) 96h GET 6T ATI6TTI—>T | iP 9T |6£ (98 |8 PG "AIISS fe IT |6 [TITTI S 6 |F PI AlIl966I—|—i6 | 0T I9T 116 |62 BIST e a al iq GI AI1j008I 78 |P |8 [cl |SG cr 98 GIRATO EE 9 16 EAU Ra N ee SEEN SS ee te A 1922107 Edita ala E vr 96 TIIIGSTI—|—>'—>i—P 7 |8 |S BL Cei [os zelo | ZE TESTEN Fal “a TI 'IIIl6g zara mina Eo IDU NON el 3 BGE ica paga eni Se Galleg lee | eu He 8I "II IOF gia n rai Suisse GENE na | EHE È L da Tal wie» Ro O » pi | PI E | | 3 le | A AINFRDDITAT (219 T S G m = PT 6 |6 89 av 6-FT 6-01 za re? IG T Gea 9T |6 7 Ban ITG 196 8 6 opako lji GI GL G 19 GI 7 sh: ze il: TH | "7061 24Uefyniz ui esıom e. -uepejuod puli dep pun inzesedwej sip 'uejepsyjunyuy sq 899f[o4d n ewepejued od .eyofn | ednjedoduioJ 'eysejop Ipod SA |& [eee ST DET Ue) imi a G919 |q|8 |Gsle 19 selena eat Tosse ER i ic I en ARKA RE: maa AVA 08 87 FG (TG 94 162/160 P.I sET2-FTIS-ETE-TTIE8IT-7 (9-6 pogaca sai Kae en Ol Bern Se Tee rele e CI. Hera = az gu pate ones a ce 8g ‘95 ce le goa Go (GITE TE la Die OT 8 |8 (92 G6TIIT (GI g € Ri Gela = (8 ITE EL 1918.6 IP. iz 3198 Its #18119 Po RETE — EER ld = sE aan = a S-0I eee e] S29SS A MITIITITITT] | de) [oca a = i J \ Peknovo ui i A oi o dd HU N BI a un uowjey pun pur eg) n ewqey ı aggofy nyeaodwogpewururm emngeaodusg wupewrurm angeioduregge UITXB JV nyeaodıus? BUTEUIIXE JV "061 ‘pos enges snfong nganyg IMI, XIUINF09 xrutng0() snioue» snpnondg SUNLIEI SBIOBIOJ eorgsnı opunaH vo9rgan uopi[9u0) VIUTOSNI UOpay sdodo edndn BISTU BILOOT) BIUOVTO VIUOVIJ VoTOUIS VOPIV STABSTNA snurmgg STE R SI epnogsni xedofoog snqumpedequmgo SNIPPUBA SNIPPUBA svuoo BquınTo) sıpegef dosuy gay — ISTA 312 Prvu kulminaciju pokazuje Anser fabalis u pentadi IT. 5—9. Rani ovaj datum je tim uvjetovan, sto ova vrst za pravo ne spada među naše selice, već je u našim krajevima prolaznica u zimsko doba. Ona se je pojavljivala već i prije te pentade sve od početka godine, ali istom kada je u toj pentadi temperatura znatno poskočila, po- javi se odmah ikulminacija u pro- lazu. Smjer je vjetrova u toj pen- tadi pretežno južni, a kalma ima vrlo mnogo. Depresija leži oko Engleske i povlači se prama sje- veru. U toj se pentadi pokazuju kao što i u predidućoj pojedince Columba oenas, Vanellus vanellus, Co- lumba palumbus, Scolopax rusticula i Sturnus vulgaris. U slijedećoj pentadi IT. 10. do 14., kulminiraju podaci od Co- lumba oenas, dok su gore nabro- jene vrsti takoder zastupane. Tem- peratura sveudilj raste. Depresije se nalaze oko Engleske, a pod konac pentade spuštaju se dole prama Balkanu. Oborine su 14. vrlo znatne, a 110. i 11. kiši na mnogim mjestima. Pentada II. 15—19. ne po- kazuje kulminacije, ali nalazimo u njoj podataka od svih gore spome- nutih vrsti, a osim toga još jedan za Motacilla alba. Temperatura je pala, premda prevladuju znatno južni vjetrovi. Jedna depresija pu- tuje prama istoku do zapadne Ru- sije, a u Njemačkoj se razvija nova; ova se napokon spoji s drugom, koja dolazi iz zaljeva od Genue Die erste Kulmination zeigt Anser fabalis in der Pentade IT. 5—9. Dieses frühe Datum ist da- durch begriindet, daB diese Art eigentlich nicht zu unseren Zug- vögeln gehört sondern in unseren Gegenden Durchzügler während des Winters ist. Sie zeigte sich auch schon vor dieser Pentade vom Anfange des Jahres an, aber erst als in dieser Pentade die Temperatur bedeutend stieg, stellte sich auch sofort die Kulmination im Durchzuge ein. Die Windrich- tung ist in dieser Pentade vorwie- gend südlich und Kalmen gibt es sehr viel. Depressionen liegen um England und ziehen sich gegen Norden hin. In dieser Pentade zeigen sich wie auch in der vorhergehenden einzeln Columba oenas, Vanellus va- nellus, Columba palumbus, Scolopax rusticula und Sturnus vulgaris. In der folgenden Pentade, II. 10—14., kulminieren die Da- ten von Columba oenas, während auch die oben angeführten Arten vertreten sind. Die Temperatur steigt stetig. Depressionen befinden sich um England und zu Ende der Pentade ziehen sie gegen den Balkan herunter. Niederschläge sind am 14. sehr bedeutend und auch am 10. und 11. regnet es an vielen Orten, Die Pentade II. 15—19. zeigt keine Kulmination, aber wir finden in ihr Daten von allen oben erwähnten Arten und außerdem noch eines von Motacilla alba. Die Temperatur ist gefallen, obzwar Südwinde bedeutend vorherrschen. Eine Depression wandert gegen Osten bis WestruBland und in Deutschland entwickelt sich eine neue; diese verbindet sich endlich preko zapadne Ugarske sve do sjeveroistoka Evrope i zapadne Ru- sije; na koncu se nalazi vrlo jaka depresija na sjeveru Evrope. Vrlo znatnih oborina ima 17. U pentadi ZI. 20—24. po- :stizava Vanellus vanellus svoju prvu kulminaciju; Scolopax rusticula i Sturnus vulgaris su česti, a i selidba ‘od Ardea cinerea počinje. Tempe- ratura još uvijek pada, a vjetrovi su najviše sjeverni. Sjeverna de- presija povlači se preko finskoga zaljeva do srednje Rusije, a u En- ‚gleskoj, pa i na Balkanu pokazuju se nove depresije. Columba palumbus kulminira u pentadi II. 25—29. a i Ciconia ‘ciconia se već pojavljuje. Tempe- ratura je još niža, minimalna pače ispod ništice, a vjetrovi imaju is- ključivo sjeverni smjer. Depresije leže oko Engleske i u Italiji. U pentadi TIT. 1-5. poka- zuje sekulminacija od Scolopax rusti- cula i druga od Vanellus vanellus ; jako često se pojavljuje Sturnus vulgaris a i Ardea cinerea i Ciconia ciconia su češći; Ciconia nigra počinje sa selidbom. Temperatura je uza sve sjeverne vjetrove dosta znatno po- skočila. Depresija se nalazi na jugu i jugozapadu Evrope. Motacilla alba i Sturnus vul- garis kulminiraju u pentadi ZII. 6-10. Ardea cinerea je jako česta a i Upupa epops, Hirundo rustica i Cuculus canorus se već pojedince mit einer andern, welche aus dem Golfe von Genua über Westungarn bis ins nordöstliche Europa und Westrubland geht; zum Schlusse befindet sich eine starke Depression im Norden Europas. Sehr bedeutender Niederschlag fiel am 17. In der Pentade II. 20— 24. erreicht Vanellus vanellus seine erste Kulmination ; Scolopax rusti- cula und Sturnus vulgaris sind häufig und auch der Zug von Ardea cinerea beginnt. Die Temperatur sehr ‚fällt noch immer und die Winde sind meistens nördliche. Die nörd- liche Depression zieht sich über den finnischen Meerbusen bis Mittel- rußland und in England wie auch am Balkan zeigen sich neue De- pressionen. Columba palumbus kulminiert in der Pentade IT. 25—29. und auch Ciconia ciconia zeigt sich schon. Die Temperatur ist noch niedriger, die minimale sogar unter Null und die Winde haben nur nördliche Richtung. Die Depres- sionen liegen um England und in Italien. In der Pentade III. 1—5. zeigt sich die Kulmination von Scolopax rusticula und die zweite von Vanellus vanellus; sehr oft tritt Sturnus vulgaris auf und auch Ardea cinerea und Ciconia ciconia sind häufiger. Ciconia nigra beginnt mit dem Zuge. Die Temperatur stieg ' trotz aller Nordwinde ziemlich be- deutend. Die Depression befindet sich im Süden und Südwesten Europas. Motacilla alba und Sturnus vulgaris kulminieren in der Pentade III. 6—10. Ardea cinerea ist sehr häufig und auch Upupa epops, Hi- rundo rustica und Cuculus canorus pojavljuju. Temperatura još uvijek raste. Depresija se pojavljuje na zapadu, u Franceskoj, i putuje prama istoku, kasnije sa sjevera na jug. Pentada IST. 11—15. nema kulminacije. Ardea cinerea, Ciconia ciconia i Upupa epops su dosta česti ; pojedince se još pojavljuju Addon luscinia, Chelidon urbica i Turtur turtur. Temperatura se još nešto digla. Depresije se nalaze na sje- veru i jugu Evrope, a prva se po- vlači na sjeveroistok. Znatnije obo- rimessvi [le 1211 18% U pentadi III. 16—20. kul- minira Ardea cinerea. Vrlo česta je Ciconia ciconia, a i ostale se vrsti pojavljuju. Temperatura je još viša, premda ima više sjevernih vjetrova. Depresije se nalaze nad Sredo- zemnim morem i oko Engleske. Kulminacije nema pentada ITI. 21—25. Osobito česte su Ciconia ciconia i Upupa epops, koje bi bile valjda tu i kulminirale, da nije temperatura pala. Depresije su najprije smještene na sjeveru i jugoistoku, a kasnije na istoku i jugu Evrope. Oborine su samo 24. nešto znatnije. U pentadi III. 26-30. kulminiraju Ciconia ciconia, Ciconia nigra i Upupa epops, a i Hirundo rustica i Cuculus canorus, osobito pako prva, su deste. Temperatura je porasla, a i broj sjevernih vje- trova je na polovicu pao. Južna depresija proteže se do srednje Evrope, a u Engleskoj kao što kasnije i nad Adrijom razvija se zeigen sich schon vereinzelt. Die Temperatur steigt fortwährend. Die Depression tritt im Westen, in Frankreich auf, und wandert gegen Ost, später von Nord gegen Süd. Die Pentade III. 11-15. hat keine Kulmination. Ardea einerea, Ciconia ciconiaund Upupa epops sind ziemlich häufig; einzeln erscheinen noch Aédon luscinia, Chelidon urbica und Turtur turtur. Die Temperatur ist noch etwas gestiegen. Depres- sionen befinden sich in Norden und Süden Europas und erstere zieht nach Nordost. Bedeutendere Nie- derschläge sind am 11., 12. und 13. In der Pentade TII. 16— 20. kulminiert Ardea cinerea. Sehr häufig ist Ciconia ciconia und auch die anderen Arten sind vertreten. Die Temperatur ist noch héher, obzwar mehr Nordwinde wehen. Depressionen befinden sich über dem Mittelländischen Meere und um England. Keine Kulmination liegt in der Pentade III. 21—25. Beson- ders häufig sind Ciconia ciconia und Upupa epops, welche hier auch wahrscheinlich kulminiert hätten, wenn die Temperatur nicht gefal- len wäre. Depressionen lagern zuerst im Norden und Südosten und später im Osten und Süden Europas. Niederschläge sind nur am 24. etwas bedeutender. In der Pentade III. 26.—30. kulminieren Ciconia ciconia, Ciconia nigra und Upupa epops, auch Hi- rundo rustica und Cuculus canorus, besonders erstere, sind häufig. Die Temperatur ist gestiegen und auch die Zahl der Nordwinde ist auf die Hälfte gefallen. Die südliche Depression zieht sich bis Mittel- europa und in England, wie auch nova. Oborine su osobito 30. vrlo znatne. Slijedeće dvije pentade: FIT. 31—IV. 4. i IV. 5—9. nemaju kulminacije. Jako često se pojav- ljuje Hirundo rustica, a i Cuculus canorus je čest. Coturnix coturma i Or olus galbula počinju u prvoj svoju selidbu, a Coracias garrulus u drugoj. U prvoj je pentadi tem- peratura znatno pala, a u drugoj se opet za 4° digla. U onoj se de- presija sa Adrije povukla na Balkan, a engleska prama Skandinaviji ina istok Evrope, au drugoj je sjeverna depresija jača osobito na Botnij- skom zaljevu, a pojavljuje se jedna i na jugoistoku. Pentada IV. 10—14. ima opet tri kulminacije naime od Addon luscinia, Chehdon urbica i Hirundo rustica. Cuculus canorus je jako čest. Temperatura je joS porasla uz pre- težne južne vjetrove. Depresija se nalazi na sjeveru, na Atlanskom oceanu i povlači se u Englesku. Zmatnije oborine su samo 10. U pentadi TV. 15—19. kul- miniraju Coracias garrulus i Cuculus canorus a i Turtur turtur ima velik broj podataka kao što i Coturnix eoturnix. Temperatura je vrlo visoka. Depresije se smjestile na zapadu i jugu Evrope, na Sredozemnom moru. Slijedeća pentada IV. 20. do 24. pokazuje opet dvije kulmi- nacije, od Coturnix coturnix i Turtur turtur. Oriolus galbula se također 313 spater über der Adria entwickelt sich eine neue. Niederschlise sind besonders am 30. sehr bedeutend. Die folgenden zwei Pentaden III. 31—IV. 4. und IV. 5—9. haben keine Kulmination. Sehr oft zeigt sich Hirundo rustica und auch Cuculus canorus ist häufig. Coturnix Coturnix und Oriolus galbula be- ginnen in der ersten ihren Zug und Coracias garrulus in der zweiten. In der ersten Pentade ist die Tem- peratur bedeutend gefallen und in der zweiten wieder um 4° gestiegen. In jener zog die adriatische De- pression auf den Balkan und die englische gegen Skandinavien und Osteuropa, in der zweiten ist die nördliche Depression stärker be- sonders über dem Bottnischen Meer- busen und es tritt auch eine im Nordosten auf. Die Pentade IV. 10—14. hat wieder drei Kulminationen, nämlich von Aédon luscinia, Cheli- don urbica und Hirundo rustica. Cuculus canorus ist sehr häufig. Die Temperaturist noch gestiegen bei vorherrschenden Südwinden. Die Depression befindet sich im Norden, über dem atlantischen Ocean und zieht nach England. Bedeutende Niederschläge sind nur am 10. In der Pentade IV. 15—19. kulminieren Coracias garrulus und Cuculus canorus und auch Turtur turtur hat eine große Datenzahl wie auch Coturnix coturnix. Die Temperatur ist sehr hoch. Depres- sionen lagern im Westen und Süden Europas, über dem Mittel- ländischen Meere. Die folgende Pentade IV. 20— 24. zeigt wieder zwei Kul- minationen, von Coturnix coturnix und Turtur turtur. Oriolus galbula 376 priblizava svojoj kulminaciji. Tem- peratura je neznatno manja od prijašnje pentade. Depresija je naj- prije na jugu, koja se kasnije širi po cijeloj srednjoj Evropi, au En- gleskoj se također pojavljuje du- boka depresija. Oborine su osobito 20. i 24. znatne. Zadnju kulminaciju napokon pokazuje Oriolus galbula u pentadi IV. 25—29. Temperatura je dosta pala. Depresija se nalazi na sjeveru i jugu Evrope. Znatnijih oborina ima samo 27. Ova razmatranja o našoj skri- žaljci dovela bi nas do slijedećega zaključka: Podaci dolaska pojedinih vrsti najviše onda kulminiraju, ako se depresije nalaze oko Engleske i na sjeveru Evrope, po gotovo ako se još u savezu s njima pojavi i južna de- presija, dok je broj tih podataka kod drugoga rasporetka depresija obično mnogo manji. nähert sich auch ihrer Kulmina- tion. Die Temperatur ist unbe- deutend kleiner als in der vorher- gehenden Pentade. Die Depression liegt zuerst im Süden, welche sich später über ganz Mitteleuropa aus- breitet, und in England tritt eben- falls eine tiefe Depression auf. Niederschläge sind besonders am 20. und 24. bedeutend. Die letzte Kulmination end- lich zeigt Oriolus galbula in der Pentade IV. 25— 29. Die Tempe- ratur ist ziemlich gefallen. Die Depression befindet sich im Norden und Süden Europas. Bedeutendere Niederschläge sind nur am 27. Diese Auseinandersetzungen über unsere Tabelle würden uns zu folgendem Schlusse führen: Die Ankunftsdaten der einzelnen Arten kulminieren am meisten dann, wenn sich die Depressionen um England und im Norden Europas befinden, besonders wenn zugleich auch noch eine südliche Depression auftritt, während die Zahl dieser Daten bei anderer Verteilung der Depres- sionen gewöhnlich viel kleiner ist. Zur Aliersfrage der diluvialen Lagerstätte von Krapina in Kroatien. E. Herr Rutot hat es versucht die klaren und deutlichen Verhältniße der Krapina-Lagerstätte als undeutlich mit dem Be- merken hinzustellen, dass es noch etwas in Krapina gebe, was einer Klärung bedürfe !). Diese vermeintliche Undeutlichkeit aber fusst auf dem Umstande, dass in Krapina das Rhinoceros Mercki H. v. M. in zahlreichen Stücken vorgefunden wurde, ein Um- stand, welchen Rutot als diskordant zur Eburneen’schen Indu- strie oder Zeit betrachtet. Die Zweifel, welche von Rutot gegen die Richtigkeit der Bestimmung der betreffenden Reste des hin. Mercki noch beständig erhoben werden, will ich nicht mehr bekimpfen, da sie mir ganz unbegründet erscheinen. Ich habe indessen Herrn Rutot auch photographische Bilder (3 Ansichten) des in Krapina gefundenen (1903) erwach- senen Rhinoceros - Schädels zugesendet und hoffe, dass nun endlich auch Rutot die Artsbestimmung, die von Schlosser (Zähne) und mir (alle übrigen Skeletteile) durchgeführt wurde, doch einmal acceptieren wird. Aber Herr Rutot geht weiter und will gewaltsam die deutlichen stratigraphischen Verhältniße der Lagerstätte von Krapina unklar machen, ein Vorgehen, wel- ches ich entschieden ablehnen muß. Jedem vorurteilsfreien Be- obachter sind und waren die Verhältniße von Krapina klar und ) Sur les gisements paléolithiques de Loess eolien d’Autriche- Hongrie. Bruxelles 1904. (Mémoires de la Soc. d'anthrop. de Bruxelles Tom. XXII. pag. 10—12.). 318 ich habe dieselben ganz deutlich im ersten Hefte meiner Unter- suchungen auseinander gesetzt. Wenngleich auch Rutot die Lagerstätte von Krapina — bis auf das diskordante Vorkommen des Rhin. Mercki — für ein „homogenes Ganzes“ betrachtet, so beginnt gleichzeitig dieses klare Bild und homogene Ganze sich zu trüben, indem Rutot da die Möglichkeit der Koexistenz von Bruchteilen einer älteren Terasse mit der Fauna von Tau- bach und einer jüngeren Auflagerung mit Resten des Menschen zugiebt. Diese letztere Supposition steht aber mit dem Begriffe „homogene Masse* nicht nur in Widerspruch, sondern dürfte kaum im Stande sein den Umstand, dass die Knochen des Rhin. Mercki angebrannt sind, zu erklären! Da aber das Rhin. Mercki ein Jagdtier des Krapina-Menschen bildete, so wurde dasselbe zu Nahrungszwecken teilweise auch gebraten. Niemand wird also die Gleichzeitigkeit des Krapina-Menschen mit dem Rhin. Mercki ernst- lich in Abrede stellen wollen. Ob aber das Rhin. Mercki mit der eolithischen oder chelleenschen Industrie gleichzeitig war, ist mir ganz gleichgiltig; in unserem Falle kommt das Rhin. Mercki eben mit der — nach Autot's Meinung — s. g. eburnč'enschen Industrie vor. Daran lässt sich einmal nichts ändern! Die Krapinaer Lagerstätte ist also kein aus zwei chronologischen Elementen zusammengesetztes Gebilde, wie diess Herr Rutot gerne sehen möchte, sondern sie stellt ein ununterbrochenes Ganzes dar. In die Höhle von Krapina wurde anfangs — so lange nämlich der Bach Krapinica im Niveau des Höhlenbodens oder nahe desselben floss — Bachgerölle, sandige und tonige Ablagerungen, vermischt mit Abwitterungs- produkten der überhängenden Höhlenwand abgelagert, bis dann später, als der Bach den Höhlenboden nicht mehr inundieren konnte, bloss jene Verwitterungsprodukte den Boden der Höhle bedeckten. Nur auf diese und keine andere Weise wurde die Höhle von Krapina ausgefüllt. Es fallen demnach alle von Rutot vermeinten Unklarheiten betreffs der Lagerstätte von Krapina ganz weg. Auch muß ich nochmals bemerken, dass jenes „diskordante Element“ — nämlich das Rhin. Merckì — durch den ganzen über 8 Meter hohen Schichtenkomplex beobachtet wurde, weshalb auch weiterhin jede Idee über eine Kombination älterer mit jüngeren Auflagerungen in Krapina aufgelassen werden muss. Rutot meint noch endlich, man brauche in Krapina für das Rhin. Mercki bloss das Rh. tichorhinus einsetzen und alles würde dann mit den Verhältnißen, die man in den beleischen Höhlen beobachtet, stimmen. Die übrigen Momente wären nach Rutot's Meinung noch: die Industrie und der neandertaloide Menschentypus. Bezüglich des letzteren hätte ich nur folgendes zu bemerken: Wenn das menschliche Skelett von „Galley Hill“, welches von Klaatsch studiert!) und von Rutot (be- züglich der Lagerstätte) besprochen wurde 2), wirklich noch älter ist (Mafflien) als alle bisher bekannten menschlichen Reste, dann fällt das Kriterium des neandertaloiden Menschen- typus für das Diluvium, speziell aber dessen Wich- tigkeit als eine Art ,Leitfossil“ für das „Eburne’en“ von selbst weg. Der Galley-Hill-Mensch besaß ein Kinn, eine gewölbtere Stirne .... . als der Homo primigenius und kann auch im übrigen nicht an den neandertaloiden Typus heran- gezogen werden und steht umgekehrt dem recenten Menschen näher als dem Homo primigenius! Es würde also nunmehr die Industrie verbleiben, auf welcher Herr Rutot seine Behauptung, die Krapina-Lagerstätte gehöre der eburnćen'schen Gruppe d. i. dem oberen Diluvium an, begründen möchte. Ich gebe zu, dass die Industrie von Krapina zum Teil einen eburneen’schen Typus zeigt; daraus kann aber noch nicht gefolgert werden, dass die Lagerstätte von Krapina ober-diluvial wäre, da ja die geologi- schen und paläontologischen Data ganz unzweideutig gegen eine solche Annahme sprechen. Den 17. Oktober d.J. erhielt ich von meinen hochgeehrten Freunde Herrn Max Schlosser in Mün- chen einen Brief (datirt vom 15. Oktober 1904), in welchem er mir berichtet, er wäre in Brüssel bei Rutot gewesen und hätte mit ihm unter anderem auch das Alter der Lagerstätte von Krapina besprochen. Das Resultat dieser Begegnung war, dass auch Schlosser „eine gewisse Berechtigung der Idee, es hätte in Krapina eine Vermischung eines relativ jungen Menschen mit der alten Fauna des Rhinoceros Mercki stattgefunden“, zugiebt. Schlosser meint noch, „dass nur die Vergleichung des Er- !) Bericht über einen anthrop. Streifzug nach London und auf das Plateau v. Sud-England. — Zeitschr. für Ethnologie. XXXV. 1903. pag. 575. ?) A propos du squelette humain de Galley-Hill (Kent)“. — Mé- moires de la Société d’anthropol. de Bruxelles. XXIII. pag. 1—30. 380 haltungszustandes der Menschenreste mit demjenigen der Tiere: in dieser Frage entscheiden würde“. Ich schickte dann auch einige Schädeldachknochen des Homo und einige Rhinoceros- kieferbruchstücke an Max Schlossernach München (am 18. Oktober), was übrigens nach den obigen Auseinandersetzungen ganz über- flüssig erscheint. Um doch nach allen Richtungen hin in dieser Angelegenheit Klarheit zu verbreiten, wie ich diess stets tat, habe ich eben auch diese vollkommen gleich aussehenden Knochen- reste, die nicht nur der Färbung sondern auch der Konsistenz, nach untereinander ganz und gar übereinstimmen, an Max Schlosser abgesendet. Am 29. Oktober erhielt ich bereits die: Reste mit folgender Erklärung M. Schlosser's: „Nach dem Aus- sehen und der Konsistenz muss ich wirklich alles für gleich- altrig halten und ebenso ist auch nach dem von Dir gegebenen Profile eine nachträgliche Vermischung unmöglich“. „Ich komme daher auch diessmal wieder zur Überzeugung, dass die Altersbestimmung mit Hilfe des Karakters der Stein- geräte zwar für Frankreich und Belgien, wo eben gute und viele Silex vorkommen, zulässig ist, aber nicht für Deutschland und wohl auch nicht für Österreich-Ungarn mit Ausnahme der böhmi- schen und galizischen Kreidegebiete*. Übrigens haben ja die Ausgrabungen des Jahres 1903 in Krapina ergeben, dass das rege Leben in der Höhle von Krapina erst nach der letzten Inundation begann. Denn über jenem braunen speckigen Ton, dem Sedimente der letzten Über- schwemmung, bilden nur die Eluvien d. i. die Ver- witterungsprodukte der überhängenden Sand- steinwände das Ausfüllungsmateriale der Höhle. Die Reste des Menschen und des Rhin. Mercki rühren aus der tieferen Partie dieses eluvialen Gebildes her. Hier wurden große Feuerlager vorgefunden, neben welchen und in welchen die Knochen des Rhin. Mercki lagen und teilweise angebrannt gefunden wurden. Nur der Mensch konnte das Feuer angefacht und dasRhinoceros zum Feuer gebracht haben und diese einzige Tatsache sollte doch Jeder- mann genügen die Gleichzeitigkeit des Rhin. Mercki und des Menschen von Krapina ohne jede weitere Supposition als selbst- verständlich hinnehmen. Aber auch in jener tieferen Schichten- abteilung der Krapinahöhle, welche des öfteren inundiert war, 381 fanden sich Feuerlager und Bruchstücke von Knochen grosser Tiere nebst vereinzelten Zähnen des Rhin. Mercki und Artefakta. Nachdem endlich auch Rutot laut Brief, den er mir am 19. Oktober 1904 schrieb, die Stichhältigkeit der Bestim- mung der Krapinaer Rhinocerosreste als Rhin. Mercki anerkennt, und nachdem auch die Supposition verschieden alter Typen in Krapina als absolut unbegründet fallen gelassen werden muß, so verbleibt für Rutot s Behauptung bezüglich des Alters der Lagerstätte von Krapina nur mehr die In- dustrie. Nach Rutot aber begleitet das Rhin. Mercki die s. €. „eoli- Pod © tische Industrie“ das Mammut und das Rh. tichorhinus die s. g. „ehelleen’sche Industrie“. — Da aber in Krapina der Mensch mit dem Rhin. Merckì kontemporär ist und beide von einer ,Chelleo-moustier-eburnéen'schen Industrie“ begleitet sind, so folgt daraus ganz lo- gisch, dass entweder das Rhin. Mercki kein Leitfossil für den eolitischen Zeitabschnitt bilden kann, da es ja, wie wireben gesehen haben, mit einer jünger sein sollenden Industrie zusammen vorkommt oder, dass die ganze chronologische Einteilung Rutot's, welche auf der Industrie fusst, für unseren Fall hiemit unstichhältig geworden ist. Zum Schlusse bemerke ich noch, dass ich den Menschen von Krapina immer für altdiluvial betrachtet habe und ihn in die zweite Interglazialzeit versetzt habe. Diess that ich deshalb, weil Kroatien nicht vergletschert war uud in Folge dessen hatte ich auch keine Anhaltspunkte die Lagerstätte von Krapina mit solchen in vergletschert gewesenen Gebieten zu ver- gleichen. Ich habe mich aber auf keine der Rutot’schen Indu- strien binden können, da diess eben die wichtigeren geo- logischen und paläontologischen Fakta nicht zuliessen. Ob nun meine Krapina Stufe dem Zeitalter der eolitischen — oder dem der paläolitischen Industrie angehört, ist, wie wir gesehen haben, ganz einerlei. Vorläufig ist für Krapina bloss noch unent- schieden, ob es in die tiefste Abteilung des Diluviums, also in die erste Interglazialzeit oder in die etwas höhere — die zweite Inter- glazialzeit zu versetzen ist. Dr. Karl Gorjanović- Kramberger. 26 Diseussioni su due specie di Cefalopodi dibranchiati. Nella mia pubblicazione del 1900 (Druge zoologičke vijesti iz Dalmacije), scriveva: „Illex coindetii“ (Verany 1837) Stst. 1880. Synon: Loligo sagitta, Lam. 1822; Loligo coindetii, Ver. 1837; Ommastrephes sagittata, D'Orb. 1855; Loligo sagittata, (Lam.) Ver. 1851. Come risulta da questa breve sinonimia, Verany riteneva la sua Loligo coindetii, di specie differente da tutte e due le varietà della Loligo sagittata del Lamarck; più tardi Steenstrup com- prese che la Loligo coindetii, Verany, era la varietà B della L. sagittata, Lam., che riguarda di specie differente della varietà A e la chiama Illex coindetii (Ver.) Stst. Ancora prima di Steenstrup, cioè nel 1855, D’Orbigny rico- nobbe, che le varietà A e B della L. sagittata, Lam. erano di due specie differenti e chiamò: la var. A, Ommastrephes todarus, D'Orb. e la var. B, Ommastrephes sagittata, D'Orb., mentre Ve- rany, sempre senza rilevare che nelle dette due varietà A e B riconosceva due specie differenti, descrive la varietà B sotto il nome di L. sagittata, Lam. ritenendola sempre differente dalla sua L. coindetii. Ć Nell'anno 1889 pubblicai questa specie sotto il nome di Ommastrephes sagittata, D'Orb. e dissi che abbonda nel nostro mare; poi nel 1890, seguendo il Verany, la chiamai Omma- strephes (Loligo) sagittata, Lam. e dettagliatamente la descrissi, rilevando le differenze fra i maschi e le femmine, ciò che non fece Jatta il quale dà la descrizione come specifica senza rilevare le sensibili differenze le quali costantemente esistono fra i due 383 sessi: nella lunghezza relativa delle braccia sessili, nei tentacoli, nel mantello, grandezza delle ventose e. delle ali. I maschi hanno il mantello più corto delle femmine, il capo più grosso, le braccia più grosse e più lunghe, i tentacoli più lunghi e più grossi, così che sono più lunghi del mantello, come non è delle femmine, le ventose tanto delle braccia sessili quanto delle tentacolari molto più grandi, quasi il doppio più grandi che delle femmine, le quali attingono dimensioni maggiori dei maschi. Le qui addotte differenze fra i due sesssi, risaltano tanto, che a prima vista i maschi si distinguono dalle femmine. Jatta: Braccia del 3° paio più lunghe di tutte“. Si, sempre delle femmine, ma non dei maschi. Jatta: ,Le ventose delle braccia tentacolari hanno apertura obliqua, sono peduncolate ed armate d’un anello corneo perfet- tamente liscio. Girard ha descritto l’anello corneo delle grandi ventose tentacolari armato sopra tutto il margine di denti larghi e troncati ed ha attribuito tale carattere al genere Illex, ma te- nendo appunto conto di questa asserzione, ho studiato molte volte ed a grande ingrandimento l'anello corneo delle dette ven- tose e lo ho trovato sempre liscio senza denti nè tubercoli“. Io ho trovato, in ogni individuo, almeno alcuni dei grandi cerchi cornei delle ventose tentacolari con alcune fenditure ver- ticali, così che questo cerchio risulta parzialmente dentato con denti troncati. Ho riscontrato ancora sulla clava cerchi di media grandezza con denti acuti. Le differenze fin qui rilevate fra la dettagliata descrizione che Jatta dà dell’/Uex coindetii, unica specie di questo genere, ed i numerosi esemplari di questa specie da me esaminati, sono di ben minore importanza di quelle che ho riscontrate ancora nella radula e nell’ectocotilizzazione. Come nel prospetto 5°., così anche nella descrizione dell’IUex coindetii, Jatta mette: „radula con cinque serie di denti e dice che la rappresenta nella tavola 11, con la figura 1.“ Non nella tavola 11, ma inve nella tavola 12, la figura 1 rappresenta una radula con cinque serie di denti, la quale non corrisponde alla radula del nostro comune Ilex coindetii, del quale in ambi i sessi ho riscontrato non cinque, ma sette serie di denti sulla ra- X 384 dula, dunque non come Jatta da per il genere Illex, se nonchè come da per il genere Todaropsis. Attribuendo grande importanza al numero delle serie di denti sulla radula, pregai il Sig. G. Matačić, esperto microsco- pista, di voler esaminare sotto il microscopio, queste radule e lo fornii, dei disegni che Jatta da della radula dell'Zilez e del To- daropsis. Questo Signore, dopo aver attentamente osservato col mi- croscopio, mi dichiarö che il numero delle serie di denti sulla radula era sette, come nella figura della radula del Todaropsis e non cinque, come nella figura della radula dell’Illex. Jatta, nel prospetto 5, mette come caratteristica del genere Ilex: „ectocotilizzazione nel 4° braccio sinistro e nelle braccia de 1% pajo“, ma nella descrizione della specie Ilex coindettà, dice ,ectocotilizzazione nel 4%. braccio destro e rappresenta questa nella tavola 11 con le figure 10 e 18, dove si vede che il 4° braccio sinistro è ectocotilizzato. Jatta trattando dell’ectocotilizzazione aggiungie questo. „Il Girard, in tre esemplari ha riscontrato l’ectocotilizzazione a destra e in altri tre a sinistra. In tutti gli esemplari del golfo da me esaminati, e non sono stati pochi, ho trovato sempre il braccio ventrale destro ectotilizzato, sicchè io non posso confermare l’osser- vazione di Girard la quale mette in luce un fatto nuovo che a me sembra stranissimo; si avrebbe infatti variazioni in un ca- rattere che senza dubbio ha valore specifico e non varia mai nelle altre specie“. Infatti che di alcuni maschi sia ectocotilizzato il braccio si- nistro ed in altri il braccio destro, ho trovato solo nell’Zllex coindetii del quale ho esaminato grandissimo numero di maschi, trovando come ha trovato Girard, quasi un egual numero di maschi col quarto braccio destro come col sinistro ectocotilizzato. All'essere il braccio sinistro o il destro ectocotilizzato, fu data non solo importanza specifica ma anche generica. Troschel, nel 1857, fondò il genere Scaeurgus sulla sola ectocotilizzazione, la quale è a sinistra anzichè a destra come nel genere Octopus dal quale lo staccò. Per questo che ho trovato cadrebbero due caratteristiche assegnate da Jatta al genere Illex. 385 Avendo trovato che l’Illex coindetii, unica specie del ge- nere, non ha cinque, ma invece sette serie di denti sulla radula, come si dà per il genere Todaropsis, cadrebbe la caratteristica : sdenti della radula, in cinque serie. Avendo ancora trovato che nell’/Uex, il braccio ectocoti- lizzato non è sempre il quarto destro, cadrebbe l’altra caratte- ristica generica: ectocotilizzazione sempre sul quarto braccio destro. Carus non cita questa specie dal mare Adriatico, dove la ho trovata abbondante. Prima di me la citarono il prof. Stossich ed il Dr. Ninni, sotto il nome di Ommastrephes sagittatus, D’Orb., col qual nome io l'aveva chiamata nel 1889, nome che ora si mette in sinonimia dell’Illex coindetii (Verany) Steenstrup, seb- bene sia più vecchio, come risulta dalla citata sinonimia. A questo Jatta (A proposito di alcuni Cefalopodi del Medi- terraneo, pag. 198), 1903, mi risponde : „Al Kolombatovié, che mi ha fatto delle osservazioni sopra alcune specie da me illustrate, debbo una breve risposta. Per quanto riguarda l’Illex coindetii (Verany) Stp. 1880, l'autore disgraziatamente, malgrado la sinonimia riportata e le considerazioni fatte sul proposito, pare che confonda le due specie ben distinte che portano il nome di Illex coindetii (Verany) Stp. e Todaropsis Veranyi Girard 1889. Questa confusione è dimo- strata dalla osservazione sopra i caratteri sessuali, che l’autore si meraviglia come io non abbia messo in rilievo. Ma come po- teva io rilevare dei caratteri che sono serviti al Girard per sta- bilire un nuovo genere ed una nuova specie? Abbia la cortesia il Kolombatović, di rileggere quanto è seritto nella mia mono- grafia a pagina 69, 70, 76, 80, 81 a proposito di Todarodes sagit- tatus, Illex coindetii e Todaropsis Veranyi e facilmente si con- vincerà come la Loligo sagittata del Verany, var. A e var. B, & e O, è diventata per opera di Steenstrup Todarodes sagittatus e Illex coindetii, mentre per opera di Girard la femmina è di- ventata Todaropsis Veranyi. Tale confusione di specie ha dato all'autore l'opportunità di fare alcune critiche a quanto io ho scritto, di cui non resta che la correzione di un lapsus calami, occorso nella spiegazione delle tavole, come risulta mettendo a confronto la fig. 10 della tavola 11 con il testo a pag. 75, da cui si rileva 386 , che non è il braccio destro ma il sinistro in cui ha luogo l’ecto- cotilizzazione nell’/llex coindetii“. Scopo di quelle mie minuziose osservazioni fatte alla det- tagliatissima descrizione dell’IMWex coindetii (Verany) Stp., che Jatta dà nella sua preziosa e stupenda opera del 1896 (I Gefalo- podi viventi nel golfo di Napoli, Berlino, 1896), senza distinzione di sesso, era solo quello di rilevare come in una specie di Ce- falopodo della subfamiglia Ommastrephinae, senza foveola nella fovea dell’imbuto, maschi con braccio profondamente ectocoti- lizzato e femmine piene di numerosissime grandi uova, ambi i sessi con i cerchi cornei delle grandi ventose della clava tenta- colare senza denti o con denti larghi e troncati, che per questo dovea riferire all’Illex coindetii, non aveva poi riscontrati tutti i caratteri assegnati all’ Ilex coindetii, ma aveva invece riscontrato dei caratteri propri al Todaropsis Veranyi, Girard. Prima di rispondere al Jatta, aggiungerò che non ho mai veduto un Cefalopodo della subfamiglia Ommastrephinae, senza foveola nella fovea dell'imbuto che avesse i cerchi cornei delle grandi ventose della clava tentacolare con denti conici, come sarebbe carattere del Todaropsis Veranyi Girard, e ancora che il maschio del mio Ilex coindentii ha l'aspetto della figura 31 del maschio, e la femmina ha l'aspetto della figura della tavola 32 della femmina Loligo sagittata dell’opera del Verany 1851., solo che il maschio non ha il sacco tanto più corto della femmina, quanto risulterebbe dalle dette due figure, come pure, che il maschio del mio Ilex coindetii, ha l'aspetto della figura 6 della tav. 2. data dal Jatta per il Todaropsis Veranyi, Girard (1889) mentre la femmina ha l'aspetto della fig. 1 dell’Zllex coindetii (Ver.) Stp. 1880, della stessa tavola 2. dell’opera (1896) del Jatta. In risposta al Jatta, dimostrerò che non confusi le due specie JlUex coindetiù (Ver.) Step. e Todaropsis Veranyi, Girard, e poi dimostrerò che nella di lui risposta ci sono delle inesattezze, sempre riportando di quello che egli stesso publicò. Secondo Jatta i caratteri differenziali per i due generi: ilex, Stp. 1580 e Todaropsis, Girard 1889, sarebbero Illex. 1. Cerchi cornei delle grandi ventose della clava tentacolare senza denti o con denti larghi troncati. 2°. Radula con cinque serie di denti. 3%. Ectocotilizzazione nel braccio sinistro del quarto paio. Todaropsis. 1. Gerchi cornei delle grandi ventose della elava tentacolare armati di denti conici. 9°, Radula con sette serie di denti. 3°, Ectocotilizzazione in tutte due le braccia del quarto paio. E per le due specie: [ilex coindetit e Todaropsis Veranyi: Illex coindetii. Ordine di lunghezza delle braeeia sessili: 3.,.2...4%, 1. Todaropsis Veranyi. Ordine di lunghezza delle braccia: sessili: 92.73. 4,1. Risulta quindi, per quello che ho qui riportato dalla mia pubblicazione del 1900, che in individui maschi e femmine, senza foveola nella fovea dell'imbuto, con i cerchi cornei delle più grandi ventose della clava tentacolare senza denti o con denti larghi e troncati, carattere questo del genere Illex e quindi dell'unica specie di questo, cioè dell’IMlex coindetii, ho trovato: 1. che il maschio ha l’aspetto della figura del Todaropsis Veranyi e la femmina ha l'aspetto della figura dell'/llex coindetii, dell’opera di Jatta (1896), tav. 2, figure 6 e 1; 2. che in ambi i sessi, la radula non ha cinque serie di denti, come Jatta dà per il genere Illex, ma invece sette, come Jatta da per il genere Todaropsis ; 3. che non tutti i maschi hanno profondamente ectocoti- lizzato il 4° braccio sinistro, come Jatta dà per il genere Illex, ma che alcuni hanno invece il 4° braccio destro ; 4. che l’ordine di lunghezza delle braccia sessili, nei maschi è: 2,3, 4, 1, come Jatta dà per il Todaropsis Veranyi, mentre nelle femmine è: 3, 2, 4, 1, come Jatta dà per l’Illex coindetii. Non mi pare quindi, che con quello che scrissi (1900), abbia io disgraziatamente confuse le due specie Ilex coindetü e Todaropsis Veranyi, come mi scrive Jatta (1903), ma invece, che per quello che ho rilevato, cadrebbero alcune caratteristiche assegnate come differenziali alle dette due specie e ai due generi ai quali queste due appartengono, fra le quali l’importantissimo 388 nella differenza del numero delle serie di denti sulla radula, — al che Jatta nulla mi rispose (1903) e resterebbe solo come ca- rattere differenziale fra i due generi, la differenza nella denta- tura dei margini dei cerchi cornei delle grandi ventose della clava tentacolare. Per dimostrare poi, con quello che sta nell’opera di Jatta (1896), che non & esatto quello che mi dice (1903), devo ripor- tare qui quello che sta nella sua opera (1896), riguardo le va- rieta A e B della Loligo sagittata, Lamarck (1822). A pagina 70, all'articolo Illex coindetii (Ver. 1837) Stp. (1500), dove dice: sSteenstrup (11, pag. 20) non solo riconobbe nelie due varietà A e B della Loligo sagittata, Lam., due specie distinte, ma queste riferì a due generi diversi, Todarodes ed Ilex. Conservò alla varietà A il nome specifico di Lamarck e la chiamò Toda- rodes sagittatus (Lam. 1822) Stp. mentre alla varietà B dette il nome di Illex coindetii (Ver.) Stp. Il Verany infatti, mentre con- servò il nome di Loligo sagittata alla varietà B del Lamarck, chiamò L. todarodes D. Chi. la varietà A e descrisse una nuova specie, una L. coindetü, Ver., in cui facilmente si riconosce un giovine della varietà B. della L. sagittata, Lam. Onde giusta- mente lo Steenstrup, avendo conservato alla forma tipica il nome specifico del Lamarck, attribuì all'altra specie designata nella va- rietà B, quello del Verany e la chiamò Mex coindetii, Ver. non = L. sagittata, Lam.“ Da qui risulta che, non come dice Jatta (1903), le varietà A e B, è e © della Loligo sagittata, Lam. Verany 1851, ma si le varietà A e B della Loligo sagittata, Lam., del Lamarck (1822) sono diventate per opera di Steenstrup, Todarodes sagittus e Illex coindetii, del che mi sono mostrato convinto, come risulta dalla mia pubblicazione (1900). Ammettendo che Jatta avesse voluto dire, ciò che sarebbe stato esatto, che la Loligo sagittata del Lamarck, varietà A e B è e O è diventata per opera di Steenstrup, Todarodes sagittata e IMex coindetii, allora, dicendo poi ancora: „mentre per opera del Girard, la femmina è diventata Todaropsis Veranyi, direbbe che l’Illex coîndetiù (Ver.) Stp. e il Todaropsis Veranyi, sono tutti e due la varietà B della Loligo sagittata del Lamarck, il che, quando invece di dire „la femmina“, avesse, come sicuro 389 intendeva dire, detto il maschio, corrisponderebbe a questo che dice nella sua opera (1896) a pag. 76 all'articolo Todaropsis Ve- ranyi, Girard 1889.“ Girard è stato il primo a riconoscere nella forma descritta e figurata dal Verany (5, pag. 106, tav. 31) come maschio della Loligo sagittata, Lam. = Illex coindetii (Ver.) Stp., una specie distinta che riferì al nuovo genere Todaropsis e chi- amo Todaropsis Veranyi. Terminero su questo articolo col domandare al signor Jatta, che mi risponda: 1. Se l’Illex coindetii (Ver.) Stp. ha sulla radula cinque serie di denti, come egli scrive e figura (tav. 12, fig. 1) per il genere Tllex, Stp., oppure sette serie di denti sulla radula, come io ho rilevato, cioè come egli dà e figura (tav. 12, fig. 6) per il genere Todaropsis Girard ; 2. se i maschi dell’ZWex coindetii (Ver.) Stp., sono così dif- ferenti dalle femmine, da meritare ambi i sessi speciale descri- zione, come io ho trovato e fatto, rilevando come i maschi hanno l'aspetto del Todaropsis Veranyi, Girard e le femmine quello dell’/llex coindetii (Ver.) Stp., delle fig. 6 e 1 della tavola 2 della di lui opera (1896). Nella stessa mia pubblicazione del 1900, scriveva. sLoligo media, Linnè 1767. Dalle dettagliate descrizioni che Jatta dà delle Loligo marmorae, Ver. e L. media, Linn., che le ritiene di specie differenti, risulta che: della prima i margini dei cerchi cornei delle braccia sessili sarebbero perfettamente integri e della seconda sarebbero dentellati e ancora che della prima specie i cerchi cornei della clava tentacolare sarebbero dentellati e della seconda integri. - Quando queste fossero le caratteristiche delle dette due specie, allora le piccole Loligo col corpo posteriormente appun- tito, del nostro mare, le quali hanno i cerchi cornei tanto delle braccia sessili quanto delle tentacolari più o meno dentati, non apparterebbero nè alla Loligo marmorae, Ver. nè alla L. media, Linn. Dunque di qual specie sarebbero? Secondo Carus queste apparterebbero alla L. media, Linn., essendo che questi scrive per la L. media, Linn. „Annulus corneus cupularum brachialium in latera latiore dentibus confertibus, tentacularium in toto am- bitu dentibus obtusis valde approximatis.* 390 Qui devo rimarcare che Carus, nella descrizione che dà della L. marmorae, Ver., non dice se sono o no dentati i margini dei cerchi cornei delle ventose della clava, sebbene Verany, nella descrizione della sua L. marmorae dica per questi cerchi „tres finement dente*. Jatta dice per il mantello della L. marmorae: „Il mantello è conico terminato a punta acuta all'estremità“, e per la L. media: „Il mantello è conico prolungato posteriormente in una punta lunghissima che misura la lunghezza eguale a quella che intercede fra il margine del mantello e l'inserzione delle natatoie. Questo prolungamento caratteristico della specie forma come una coda“. Avendo trovato che le Loligo col mantello terminante po- steriormente in punta acuta corrispondevano alla descrizione e figura che Verany dà per la sua specie L. marmorae, nel 1889 (Gefalopodi dibranchiati del Circondario marittimo di Spalato), chiamai con questo nome dette Loligo; avendo poi trovato più tardi esemplari di queste più grandi dei quali il mantello era ancora più allungato, treminante come in una coda, supposi che la L. marmorae altro non fosse che la piccola L. media, per cui nel 1900 (Medi pomorskog okružja Spljeta), chiamai con questo nome la nostra piccola Loligo che ha il mantello più o meno prolungato come in una coda. Ora poi, oltre che ritenere la L. marmorae, Ver. come pic- cola L. media, Linn. aggiungo, che gl’individui di sesso femmi- nile hanno la parte terminale del mantello, in proporzione, molto più lungamente caudata e raggiungono maggiori dimensioni dei maschi e che quanto più vecchio è l'individuo, specialmente di sesso femminile, tanto più sproporzionatamente cresce la parte conica in confronto alla parte cilindrica del mantello, per il che ritengo, che l'esemplare di L. media rappresentato da Jatta nella tav. 18 con la fig. 7, del quale non dice il sesso, sia una vecchia femmina“. A questo Jatta (1903) a pag. 199 mi risponde: „I Kolom- batovié mette in dubbio la distinzione delle due specie L. mar- morae e L. media e le riunisce sotto il nome di L. media, Linn. Egli opina, che gli esemplari da lui raccolti nell'Adriatico a man- tello appuntato non siano altro che giovani della L. media, ma riferiti dagli autori a L. marmorae, Ver. Trova che in questi 391 esemplari gli anelli cornei delle ventose, tanto delle braccia ses- sili, quanto delle tentacolari sono armati di denti e mette in contradizione questa sua osservazione con la mia, da @üi risulta che in L. media sono dentati gli annelli cornei delle ventose delle braccia sessili, e lisci quelli delle ventose delle braccia ten- tacolari, e viceversa in L. marmorae. Io sono convinto, che gli esemplari studiati dal Kolombatovié appartengono tuti a L. mar- morae di diversa età, e che egli non abbia mai avuto esemplari simili a quelli da me riferite a ZL. media, Linn. Intanto credo utile qui ricordare che fino dal 1890 il Girard studiando compa- rativamente le due specie era venuto alla conclusione, che i ca- ratteri esistenti fra di esse non avevano importanza di caratteri specifici distinti. Io non mancai di tener conto della opinione e delle ricerche del Girard, ma non credetti di accettare le conclu- sioni, perchè mi sembrò appunto dalle misure da lui date, prese sopra numerosi esemplari, che egli avesse sempre studiati indi- vidui rifferibili a L. marmorae di età e sesso differente e non a L. media, Linn. (Cefalopodi. Golf. di Napoli pag. 185 e 188). Le conoscenze presenti sopra le due specie non ne permettono la unificazione. Nè si può accettare l'opinione del Kolombatović, che gli esemplari a mantello caudato fossero femmine, perchè essa è contradetta dalle osservazioni del Girard e perchè io ho avuto individui maschi e femmine, che avevano precisamente gli stessi caratteri e la stessa forma della L. media, da me rappresentata nella fig. 7. della tavola 18.“ Jatta col dire (1903) a pag. 199: ,Io sono convinto, che gli esemplari studiati dal Kolombatovié appartengano tutti a L. marmorae di diversa età e che egli non abbia mai avuto esem- plari simili a quelli da me riferiti a L. media, Linn.“, si mette in contradizione con se stesso, ed ecco come. Nella sua opera del 1896, a pag. 176, dà come caratteristiche della LZ. marmorae, Ver., quelle stesse che Verany dà per la sua L. marmorae nel 1839 (Memoire sur six nouvelles espèces de Cephalopodes trouvés dans la Mediterranče a Nice), dove è detto: „ventose delle braccia sessili con apertura obbliqua e cerchi cornei finamente dentati“ e non è detto niente sui cerchi cornei delle ventose della clava tentacolare, cioè se sono o no dentati. Poi nella descrizione che Jatta fa, degli esemplari da lui esaminati, che riferisce alla L. marmorae, Ver., dice: , Tutte le ventose delle braccia sessili sono 392 armate d'un cerchio perfettamente liscio sul margine libero“, e con tutto ciò egli vuole, che gli esemplari da me studiati coi cerchi cornei delle ventose delle braccia sessili dentati, apparten- gano alla specie L. marmorae. Di più i descritti da lui esemplari coi cerchi cornei delle braccia sessili perfettamente lisci, che di tali io non ho mai veduti, riferiti da lui alla specie L. mar- morae, non corrisponderebbero poi alla posteriore più dettagliata descrizione che Verany stesso dà della sua L. marmorae nel 1851 (Mollusque Mediterranee, I. Partie: Cèphalopodes de la Mediter- ranee), dove è detto: „Tous ses bras armés d'une double rangée de cupules pedunculčes d’ont l'ouverture et très finiment dente sur la moitie de son contour . . . Bras tentaculaire . . . Le eu- pules . . ., leur ouverture et horizontale et armee d'un cercle corne: les dentes en son tres fines et coniques“; dunque anche i cerchi cornei delle ventose della clava tentacolare sono den- tate, cioè: i cerchi cornei tanto delle braccia sessili, quanto delle tentacolari sono dentati e non perfettamente lisci, quelli delle braccia sessili, come sarebbero degli esemplari studiati da Jatta che li riferisce alla L. marmorae, Ver., ma sì come dei miei esemplari che nel 1889 (Molluschi cefalopodi del circondario ma- rittimo di Spalato) chiamava L. marmorae, Ver.; ma che poi nel 1890 (Meči pomorskog okružja Spljeta), per aver trovato esem- plari molto più grandi, col sacco molto più lungamente caudato che della figura che Verany dà della sua L. marmorae, così da corrispondere quasi alla figura data per la L. media, Linn., nella descrizione della quale Linnè non dice se i cerchi cornei, sono o no dentati, credetti di poter ritenere che la LZ. marmorae altro non fosse che una piccola L. media, Linn., per il che, per diritto di priorità di nome, la chiamai L. media, Linn., alla qual specie, lo stesso Verany riferisce dubitativamente la propria L. marmorae, Ver., e come risulta da questo che riporterò dall'opera di Jatta, molti autorevoli ritengono che la L. marmorae, Ver. non sia di specie differente dalla L. media, Linn., cioè come io ho mostrato di ritenere. Nell'opera di Jatta all'articolo Loligo media, Linn., stà: 1851. Verany (5. pag. 95). Loligo marmorae, Ver. Riferisce dubitativemente la sua specie alla L. media, Linn. 1853. Jorbes and Hanley (Vol. IV. pag. 230). Loligo mar- morae, Ver. == L. media, Linn. = L. subulata, Lam. 393 1869. Jeffreys (1. Vol. V, pag. 132). L. media, Linn. Con- sidera anche la L. marmorae, Ver. come la femmina della L. media, Linn. 1869. Targioni Tozzetti. (2. pag. 40—41). L. marmorae, Ver. e in sinonimia: L. subulata, Lam., L. parva, Rond., Sepia me- dia, Linn. 1879. Tryon (pag. 149). Loligo media, Linn. = L mar- morae, Ver. 1886. Hoyle (9. pag. 30). L. media, Linn. Si pronunzia fa- vorevolmente sopra l'identità fra le due specie L. marmorae, Ver. e L. media, Linn. 1890. Girard (2. pag. 255. e 3. pag. 34). Teuthis media, Linn. Prende in esame le differenze fra la 7. media, Linn., e la 7. marmorae, Ver. e le attribuisce al sesso ed all’età, concludendo: En somme je ne crois pas que ces differences soient d’ordre A etablir deux espéces pour les Teuthis (3. pag. 35). Aggiunta. Tremoctopus violaceus, Dalle Chiaje. Di questa specie pela- gica, rarissima, per dichiarzione di Jatta, anche nel golfo di Na- poli, ebbi fino ad ora, dalle acque della Dalmazia, cinque indi- vidui, tutti femmine dei quali il più recente, col sacco lungo 9 em., 3 em. più lungo di quello del più grande individuo registrato da Jatta; fu ucciso col lanciatoio nel porto di Spalato ai 16 luglio 1904, messo in vaso con alcool e riservato per me. Di quest’indi- viduo, di straordinaria grandezza, merita che riferisca qualche cosa. Le due braccia del 1°. paio, come al solito, meno robuste di tutte le altre, si assottigliano repentinamente, le ventose su queste cominciano obliterarsi non molto dopo la base, poi, e solo continuazioni di queste due braccia si notano come due costole dei due lobi di una larga crassa membrana, fessa per oltre ?/,, estesa straordinariamente ben oltre il termine delle braccia del 2°. paio. Nel vaso con l'alcool ove mi era stato ri- servato questo Tremoctopus, rinvenni pezzi grandi staccati di membrana ben più sottile, che mi fu detto formava appendice alla detta membrana che inviluppa le braccia del 1° paio, per cui questa membrana superava ancora di più in lunghezza le braccia del 2°. paio. Su tutta la superfice del mantello, special- 394 mente dalla parte ventrale, ci sono piccoli pori di diametro mi- nore della distanza che intercetta ‚fra loro, per cui si forma una abbastanza marcata reticolatura sulla parte ventrale. In quest’individuo, come anche negl’altri da me avuti, le ventose alla parte basilare delle braccia superiori non sono, come scrive Jatta, più piccole di quelle delle braccia inferiori, ma sono di eguale grandezza. Non comprendendo se Jatta, col dire ,le uova non sono conosciute“, intenda dire uova emmesse o uova in generale, ri- ferisco che il colpo di lanciatojo dato dalla parte dorsale cacciò fuori dall'interno della parte ventrale di questa femmina un denso racemo di piccole uova di forma elissoidale della lunghezza di 1 mm., che per un sottilissimo filo, trovai attaccato all’interno della parte ventrale. Spalato 28 ottobre 1904. Giorgio Kolombatović. Hrvatsko naravoslovno društvo. Uprava i članovi društva koncem godine 1904. A. Ravnateljstvo. Predsjednik: Podpredsjednik: Dr. Antun Heinz, Dr. Julije Domac, kr. sveuč. profesor. kr. sveuč. profesor. Tajnik: Blagajnik: Franjo Šandor, Dr. Srećko Bošnjaković, prof. kr. realne gimnazije. predstojnik kr. zem. analit. zavoda i prof. šumar. akademije. Arkivar: Antun Malčević, asistent nar. zool. muzeja. Odbornici: Dr. Hinko pl. Hranilović, Dr. Oton Kučera, kr. sveuč. profesor. Predstojnik geo- prof. kr. real. gimn. i učitelj u grafijske sekcije. - sveuč. Predstojnik astronomijske sekcije, upravitelj astr. opserva- torija i urednik „Glasnika“. Zamjenici: Dr. August Langhoffer, Dr. Stjepan Gjurašin, kr. sveuč. profesor. prof. žen. liceja. 396 B. Clanovi društva. Začasni: 1891. Blanchard dr. Raphael, profesor medicin. fakulteta itd. Paris. 1891. + Bogdanov Anatole Petrović, sveuč. protesor Moskva. 1896. Brusina Spiridion, kr. sveuč. profesoru miru, pravi član jugoslavenske akademije itd. Zagreb. 1886. + Doderlin dr. Pero, sveuč. profesor zoologije i poredne anatomije Palermo. 1886. Friedel dr. Ernst, gradski senator, ravnatelj zem. mu- zeja grada Berlina Berlin. 1904. Gorjanović dr. Dragutin, kr. sveuč. profesor Zagreb. 1591. Horvath dr. Geza de Brezovica, ravnatelj nar. zool. muzeja, pravi član mađ. akademije itd. Budimpešta. 1904. pl. Mošinsky od Zagrebgrada Adolio, odsječni savjetnik kr. zem. vlade, itd. Zagreb. 1886. + Pančić dr. Josip, državni savjetnik, profesor velike škole, predsjednik srpske akademije, dopisujući član jugoslavenske akademije Beograd. 1886. 7 Štur Dionis, ravnatelj e. kr. geološkog zavoda, počasni član jugoslavenske akademije Beč. Utemeljitelji: 1856. Grad Karlovac. 1556. Grad Zagreb. 1886. Petrovaradinska imovna obćina Mitrovica. 1886. Prva hrvatska Stedionica Zagreb. 1886. Trgovačko-obrtnička komora 7 1889. Trgovačko-obrtnička komora Osijek. * * ik 1888. Banjavčić dr. Ivan, odvjetnik Karlovac. 1886. Barač Milutin, ravnatelj rafinerije mineralnoga ulja Rijeka. 1886. + Danilov dr. Franjo, um. savjetnik e. kr. namjest. Zadar. 1887. + Jäger Lovro, veletržac Osijek. 1903. Karić Pavo, c. kr. potpukovnik u m. Zagreb. 1904. Köröskeny de felsö Köröskeny de Toth Pronä dr. Vjekoslav, profesor u miru itd. x = 1889. Khuen-Hederväry de Hedervär grof Dragutin, kr. ug. ministar a latere Budimpesta. 1856. + Mihalović Josip, stožernik sv. R. C., nadbiskup Zagreb. 1886. Nemičić dr. Milan, gradski fizik Karlovac. 1896. Normann-Ehrenfelski grot Rudolf Valpovo. 1886. + Ožegović barun Metel, c. i kr. državni savjetnik Hietzing k. Beča. 1886. Pejacsevich grof Pavao Podgorač. 1908. Pejacsevich dr. grof Theodor, Ban kraljevina Hrv. Slav. i Dalm. itd. Zagreb. 1886. Polić Antun, veletržac & 1886. Posilović dr. Juraj, nadbiskup itd. Li 1897. Schwarz dr. Vatroslav, zdravstv. savjetnik Si 1886. + Sest Franjo, ljekarnik Karlovac. 1896. Vancas Josipa, vlastelinka Zagreb. 1886. Vranyczany barun Ljudevit » 1896. Vranyczany barun Vladimir Laduč. 1886. Žerjavić dr. Juraj, župnik Mar. Bistrica. Redoviti članovi: 1895. Amruš dr. Milan, grad. načelnik Zagreb. 1902. Anderka Julije, kr. kot. šumar Pleternica. 1902. Arnold dr. Đuro, kr. sveuč. profesor Zagreb. 1896. Balaško Ivan, umir. ravnatelj male realke u Petrinji ik 1904. Barbot Dragutin, posjednik 1902. Bedeković Kamilo, kr. tehnički savjetnik 1895. Beyer Josip, prof. kr. vel. donjogr. gimnazije ; 1886. Bojničić dr. ivan pl., zem. arkivar 1904. Boll& Herman, tehnički savjetnik i ravnatelj obrtne škole 159. Bombelles grof Marko ml. Opeka kod Vinice. 1895. Borelli grof Hugo, posebnik Zagreb. 1902. Bošnjak dr. Dragutin, prof. kr. real. gimn. 1896. Bošnjaković dr. Srečko, predstojnik kr. zem. analit. zavoda i prof. šum. akademije 1904. Broz Kvirin, ravnajući učitelj pučke škole u Sv. Duhu 1898. Brunšmid dr. Josip, kr. sveuč. profesor 1898. Bučar dr. Franjo, prof. kr. gornjogr. gimn. 1904. Budisavljević Bude pl., kr. vel. župan 1903. Bulvan Slavoljub, zlatar 1903. Deberto Ivan, optičar 1902. Dem! M., prof. kr. real. gimn. 1903. Deutsch Albert, knjižar 1897. Deželić dr. Velimir, pristav u knjižnici kr. sveučilišta 1857. Domac dr. Julije, kr. sveuč. profesor 1902. Dragić Slavoljub, prof. kr. real. gimn. 1903. Drapezynski dr. Vladoje, profesor Bakar. 1886. Dvorak dr. Vinko, kr. sveuč. profesor Zagreb. 1596. Fischbach Robert, šum. nadzornik 1902. Forenbacher dr. Aurel, asistent 1598. Frangeš dr. Oton, kr. zem. povjerenik za gospodarstvo i prof. šum. akademije 1596. Gjurašin dr. Stjepan, prof. žen. liceja i privat. sveuč. docent 1886. Gnezda Antun, trgovac Lo SI 398 1886. 1904. 1903. 1904. 1903. 1908. 1902. 1856. 1904. 1902. 1556. 1902, 1903. 1886. 1904. 1904. 1903. 1908. 1586. 159. 1503. 1903. 1904. 1904, 1903. 1557. 1886. 1904. 1904. 1903. 1586. 1850. 1886. 1586. 1904. 1886. 1903. 1895. 1904. 1902. 1904. Gorjanović dr. Dragutin, kr. sveuč. profesor Gossl Mara, učiteljica Gundrum dr. Franjo, gradski fizik Gutschi dr. Ljudevit, kr. kot. liječnik Hafner Ivan, prof. kr. realne gimn. Hartmann Stjepan, svećenik Heffier Ferdo, prot. kr. učiteljske skole Heinz dr. Antun, kr. Hirc Miroslav, stud. phil. Hlavinka Vinko, ing. i prof. kr. šum. akademije Hoić dr. Ivan, ravnatelj ženskoga liceja Hondi dr. Stanko, prof. kr. donjogr. gimn. i priv. docent Horvat dr. Dragutin, kr. gimn. protesor Hržić Velimir pl., profesor kr. real. gimn. Ištvanović Ivan, župnik Ivanek Vilim, svećenik Iveković Oto, slikar i profesor Jakčin Slavoljub, umir. vijećnik kr. banskoga stola Janeček dr Gustav, kr.. sveuč. profesor Jurišić Živko I., profesor i ravnatelj botaničkoga vrta sveuč. profesor sveuč. „Jevremovac“ Kadić dr. Otokar, kr. ug. Kaitner Đuro, kemičar Kantoci Julijo, činovnik Katičić dr. M., odvjetnik Kauders Alfons, slušač filozofije Kiss Dragutin pl., vlastelin ' Kišpatić dr. Mijo, kr. sveuč. profesor Klasan Eugen, graditelj Klein Dragutin, trgovac Koch Ferdo, kustos geol. paleontol. muzeja Koča Gjuro, nadšumar Kolombatović Gjuro, c. kr. gimn. profesor . Korlević Antun, kr. gimn. profesor i učitelj šum. aka- demije Kosirnik dr. Ivan, primarni liječnik bolnice milosrdnih sestara Kranjčević Antun, odvjetnički perovođa Kučera dr. Oton, profesor kr. realne ginn. i učitelj u šum. akademiji Kugli Stjepan, knjižar Langhoffer dr. August, kr. sveuč. profesor Linardić dr. Dominik, c. i kr. nadštopski liječnik u m. Lochmer Š., prof. kr. realne gimn. Lovašen Emil, asistent kr. zem. kem. analit. zavoda geolog Zagreb. Ji Križevac. Zagreb. ” ” i Kutjevo. Zagreb. ” Beograd. Budimpesta. Zagreb. Bihac. Zagreb. Saulovec kod Varaždina. Zagreb. ” Vinkovci. Spljet. Zagreb. ” ” Graz. Zagreb. ” 19083. 1892. 1902. 1902. 1902. 1902. 1902. 1902. KOŽE 1904. 1586. 1856. 1SS6. 1903. 1904. 1586. 1903. 1902. 1903. 1903. 1904. 1996. 1902. 1896. 1902. 1202. 1903. 1586. 1902. 1903. 1556. 1902. 1904. 1904. 1902. 1896. 1908. 1903. 1904. 1904. 1903. 1903. Majcen dr. Đuro, prot. kr. realne gimn. i priv. sveuč. docent Malčević Antun, asistent nar. zool. muzeja Mance Miroslav, upravitelj štedione Marek Ivan, profesor kr. zem. obrtne škole Marek Milan, profesor kr. vel. gimnazije Marinić Valentin, c. kr. major u m. Mašek dr. Dragutin, liječnik Mazzura dr. Šime, odvjetnik Mažuranić dr. Vladimir, potpredsjednik kr. banskoga stola Medanić dr. Bruno, liječnik Medić Mojo, prof. kr. real. gimn. Miletić dr. Stjepan, pl., književnik i posjednik Mohorovičić dr. Andrija, prot. kr. realne gimn. i učitelj šum. akademije 2 Mosinger Rudoli, svjetlotiskar Musulin dr. Mihajlo, liječnik Muzier Josip, umir. kr. podžupan Obad Ivan, posjednik Partaš Ivan, prof. kr. šum. akademije Patriarch Siavoljub, učitelj kr. zem. obrtne škole Pavičić Stanko, gimnazijalni učitelj Pavličić Stjepan, Savska cesta 101. Pavlović P. S., kustos geološ. zavoda vel. škole Penjic Bogdan, prof. kr. vel. gimnazije Pexider Gustav, ravnatelj kr. realne gimn. Ponebšek dr. Janko, c. kr. viši porezni nadzornik Predojević dr. Albert, odvjetnik Prigl Josip, činovnik kr. pošte i brzojava Prukner Josip C., ravnatelj slavonske štedione Purić Josip, prof. kr. realne simn. Radošević dr. Jakov, odvjetnik Rakovac dr. Ladislav, liječnik Rössler dr. Ervin, prof. kr. donjogr. gimn. i priv. sveuč. docent Rubetić Gvjetko, kanonik Schenk Milan, računar. oticijal kr. zem. vlade Schulz Ernst, tiskar i posjednik Schwarz dr. Dragutin, primar. liječnik bolnice mil. braće Segen dr. David, kr. sveuč. profesor Seunik Josip, vijećnički tajnik kr. banskoga stola Stagelschmidt Ljudevit, nadinžinir kr. ug. državno žo- ljeznice Stanisavljević Julijo pl., kr. nadinžinir Starec Antun, nadarbenik Stiasni Antun ml., činovnik hrv. eskomptne banke 399 Zagreb. Dugoselo. Zagreb. Vinkovci. Zagreb. Rijeka. Zagreb. 23 I) ” II ELI LII 3) Sarajevo. Zagreb. Beograd. Osijek. Zagreb. Rudolfovo. Zagreb. I” Osijek. Zagreb. ” URI vi 400 1908. 1908. 1902. 1903. 1895. 1903. 1895. 1902. 1887. 1902. 1903. 1902. 1895. 1904. 1599. 1902. 1902. 1902. 1586. 1904. 1903. 1903. 1903. 1904. 1895. 1902. 1886. 1895. 18595. 1895. 1902. 1902. 1904. 1904, 1902. 1886. 1886. 189. 1904. 1895. Stjepanek dr. Lavoslav, prof. kr. realne gimn. i priv. sveuč. docent Suk dr. Feliks, kanonik Szentgyörgyi dr. Šandor, prof. kr. donjogr. gimn. Salamon dr. Jakov, odvjetnik Šandor Franjo, prof. kr. realne gimn. i učitelj šum. akademije Šega Ferdo, inžinir Šenoa dr. Milan, prof. kr. vel. gornjogr. gimn. i priv. sveuč. docent Šilović dr. Josip, kr. sveuč, profesor Štambuk dr. Ivan, općinski liječnik i nar. zastupnik Šulentić dr. Fran, kr. kot. liječnik Thaller dr. Ignjat, vrhovni liječnik Trgovčević Luka, kr. gimn. profesor Turković Petar, posjednik Vasić Dragutin, zlatar Vranyczany barun Gjuro Vranyczany barunica Olga Vrgoč Antun, absolv. filozof Weiss Gjuro, kr. gimn. prof. pridjeljen nar. zool. muzeja Wickerhauser dr. Teodor, primarni liječnik bolnice milosrdnih sestara Zidarić Josip pl., svršeni pravnik Zikmundovski Rudolf, činovnik hrv. eskomptne banke Zlatarić |., veleposjednik Šumsko-gospodarstveni ured imov. obć. gjurgjevačke C. i kr. gimnazija Domorodni muzej Čitaonica „Licka Vila" K. vel. gimnazija Gradsko poglavarstvo Kr. gospodarsko učilište Kr. realna gimnazije Kr. učiteljska škola Kr.* vel. gimnazija C. i kr. državna gimnazija Kr. vel. gimnazija Kr. vel. gimnazija Trgovačko obrtnička komora C. i kr. gimnazija Kr. vel. gimnazija Nadbiskupsko dječačko sjemenište i gimnazija Kr. vel. gimnazija UL Bukevje. Belovar. Dubrovnik. ” Gospic. Gospic. Ivanić grad. Krizevac. Osijek. Osijek. Osijek. Pazin. Pozega. Senj. Senj. Spljet. Sušak. Travnik. Vinkovci. 15%. Mala realna gimnazija 1595. C. i kr. mala realka 1904. Kr. obrtna škola 1586. Kr. realna gimnazija 1895. Kr. učiteljska škola 1556. Kr. vel. gornjogr. gimnazija 1902. Nar. zool. muzej 1902. Ženski licej 1903. Kr. realna gimnazija Za godinu 1905. Gđa Brlić Ivana Gäca Broch Paula, komptoaristica Byff Matija, kr. mjernik Crnojević dr. Albert, kr. javni bilježnik Černy Slavoljub, učitelj na evangel. školi Dean Dragutin, kapelan Hock Milan, svećenik Iskra Stefa, učiteljica na liceju Kern dr. Ferdo, predstojnik bakteriol. zavoda Lerman Dragutin, posjednik i ravnatelj štedionice Mance Ladislav, magister pharmaciae Metelka dr. Milan, prof. gospodar. učilišta Pajas Ferdinand, novinar Poljugan Dragutin, stud. phil. Ratković Stjepan, cand. phil. Rukavina barun Kosta, vlastelin Sertić Marko, prof. kr. realne gimn. Shauff Margit, stud. phil. Spitzer Vlatko, posebnik Svoboda Dragutin, kadet — častnički zamjenik Szlavik Oto, novinar Trpinac Gjuro, knjižar Istupili, umrli, odnosno brisani od 1. Antolek Josip, činovnik kr. pošte i brzojava Babic-Gjalski Sandor, knjizevnik i vlastelin Bakarević Zuhdi, upravitelj kotarske ispostave + BoroSa dr Stjepan, župnik Bošnjak N., umir. činovnik Cuculić Tomo pl., stud. jur. Culumović dr. Pavao, kr. kot. liječnik Dečak Josip, činovnik kr. pošte i brzojava Deželić Gj. Stjepan, gradski senator Dolovčak Franjo, ravn. učitelj 401 Vukovar. Zadar. Zagreb. prijavili su se: Pakrac. Zagreb. ” Krizevci. Pozega. Zagreb. Krizevci. Zagreb. 1 Trnovac. Zagreb. Zagreb. siječnja 1905.: Zagreb. Gredice. Rude kod Visegrada. Zagreb. ULI ” Ogulin. Zagreb. II "i 402 Fink Franjo, Zup. veterinar Goglia Ferdo, prof. kr. vel. gimn. Gruber dr. Dane, prof. kr. donjogr. gimn. Herman Julijo, činovnik paromlina „Union“ Hodalj Josip, supl. kr. vel. gimnazije Hranilović dr. Hinko pl., kr. sveuč. profesor Jakčin Slavoljub, um. vijećnik kr. banskoga stola Kani Gašpar, gradjevni tehničar Kaspar C., c. i kr. generalintendant u m. Kavić Ljudevit, magister farmacije Klub geografa i historika u zagreb. sveučilištu Kresnik Ladislav, stolar Matoš A., učitelj Munk Katarina Nagy Dimitrije, prefekt grčko-kat. sjemeništa Nyaradi Dionis, ravnatelj gréko-kat. sjemeništa Pavlić Mijo, kateheta Petzrik Albert pl., knjigovođa Popović Vilko, učitelj Ratković dr. Ivan, odvjetnik Reicher Franjo, činovnik Rušnov Antun, predsjednik banskoga stola Seljan Dragutin Simić Milorad, kr. kot. inžinir Stražnicki I., kr. umir. profesor Svoboda Julijo, knjigovođa hrv. eskomptne banke Šega F., kr. inžinir Šmit Franjo, prof. kr. realne gimnazije Tkalčić Ivan, nadarbenik Varićak dr. Vladimir, kr. sveuč. profesor Vesely Franjo A., tehnički upravitelj kožarnice. + Vitezić dr. Dinko, financijalni prokurator u m. Zahradnik dr. Dragutin, c. i kr. sveuč. profesor 1% Rijeka. Zagreb. II ELI Dugoselo. Zagreb. I” Rakovac. Zagreb. ” Krk. Brno. Društva i zavodi, s kojima je društvo god. 1904. izmje- njivalo publikacije. Amiens. Societe Linnćenne du nord de la France. Angers. Societe d’ etudes scientifiques d’ Angers. Arnstadt. Deutsche botanische Monatsschritt. Augsburg. Naturwissenschaftlicher Verein für Schwaben und Neuburg (a. V.). Bamberg. Naturforschende Gesellschaft. Basel. Naturforschende Gesellschatt. Batavia. Kon. Natuurkundige Vereeniging in Nederlandsch Indie. Bautzen. Naturwissenschaftliche Gesellschaft „Isis“. Beograd. Delo. List za nauku, književnost i društveni život. Beograd. Geološki anali Balkanskoga poluostrva. Beograd. Nastavnik. List profesorskoga društva. Beograd. Srpsko geološko društvo. Berlin. Botanischer Verein der Provinz Brandenburg. Berlin. Gesellschaft naturforschender Freunde. Bern. Naturtorschende Gesellschaft. Bologna. R. accademia delle scienze. Bonn. Naturhistorischer Verein der preussischen Rheinlande, Westialens ind des Reg.-Bezirks Osnabrück. Bonn. Niederrheinische Gesellschaft für Natur- und Heilkunde. Braunschweig. Verein für Naturwissenschaft. Breslau. Verein für schlesische Insektenkunde. Brest. Societe academique de Brest. Bruxelles. Societe Belge de microscopie. Bruxelles. Societe entomologique de Belgique. Bruxelles. Société royale de botanique de Belgique. Bruxelles. Société royale Linnćene de Bruxelles. Bruxelles. Societe royale malacologique de Belgique. Budapest. Botanikai Lapok. Budapest. Bibliothek der ung. Akademie der Wissenschaften. Budapest. Magy. kir. földtani intezet. Budapest. Magyarhoni földtani tärsulat. Budapest. Magyar nemzeti müzeum. Budapest. Mathematische u. naturwissenschaftliche Berichte aus Ungarn. Budapest. Rovartani Lapok. Budapest. Ungarische ornithologische Centrale. Cambridge. Philosophical Society. Cassel. Verein für Naturkunde. Catania. Accademia Gioenia di scienze naturali. Chemnitz. Naturwissenschaftliche Gesellschaft. Cherbourg. Societe impćriale des sciences naturelles. Christiania. Videnskabs-Selskabet. Chur. Naturforschende Gesellschaft Graubündens. Cineinati. Bulletin of the Lloyd library. Cineinati. Society of natural history. Černovice. Bukowiner Landes-Museum. Danzig. Naturforschende Gesellschaft. Dresden. Verein für Erdkunde. Edinburgh. Royal physical society. Ekaterinburg. Societe ouralienne des amis des sciences naturelles. Emden. Naturforschende Gesellschaft. Firenze. R. Stazione di entomologia agraria. Fiume. Naturwissenschaftlicher Club. 404 Frankfurt a. o. Naturwissenschaftlicher Verein des Reg.-Bezirkes Frankfurt, Frauenfeld. Turganischer naturforschender Verein. Giessen. Oberhessische Gesellschaft für Natur und Heilkunde. Glasgow. Natural history society. Görlitz. Naturforschende Gesellschaft. Göteborg. Göteborgs Kongl. vetenskaps och vitterhets samhället. Göttingen. Kön. Gesellschaft der Wissenschaften. Graz. Naturwissenschaftlicher Verein für Steiermark. Groningen. Natuurkundig Genootschap. Halle. Kais. Leopold.-Carolin. deutsch. Akademie der Naturforscher. Hannover. Naturhistorische Gesellschaft. Helsingfors. Finska Vetenskaps-Societeten. Helsingfors. Societas pro fauna et flora fennica. Iglö. Magyarorszagi Kärpätegysület. Innsbruck. Naturwissenschaftlich-medizinischer Verein. Jurjev. Naturforschende Gesellschaft. Karkow. Société des sciences physico-chimiques a 1’ université de Karkow, Kasan. Gesellschaft der Naturforscher bei der kais. Kasaner Universität, Kiel. Naturwissenschaftlicher Verein für Schleswig-Holstein. Kiev. Kiever Gesellschaft der Naturforscher. Kjbenhavn. Kon. Danske videnskabernes selskab. Klagenfurt. Naturhistorisches Landesmuseum von Kärnten. Königsberg. Kön. physikalisch-oekonomische Gesellschaft. Krakov. Akademija znanosti. Krakov. Družtvo liekarzy i przyrodniköv polskich. Krakov. Towarzystw lekarskich krakowskiego i galieyjskiego. Laibach. Musealverein für Krain. Landshut. Botanischer Verein. Lausanne. Societe vaudoise des sciences naturelles. Lemberg. Polnischer naturforschender Copernicus-Verein. Lemberg. Société scientifique de Chevtchénko. Linz. Museum Francisco-Carolinum. Liverpool. Biological Society. London. Geological Society. London. Royal Society. Lüneburg. Naturwissenschaftlicher Verein für das Fürstenthum Lüneburg. Luxemburg. Société de botanique du grand-duché de Luxembourg. Luxemburg. Verein luxemburger Naturfreunde. Madison. Geological Survey of the State of Wisconsin. Madison. Wisconsin academy of sciences, arts and letters. Magdeburg. Naturwissenschaftlicher Verein. Milano. Reale istituto lombardo di scienze e lettere. Montevideo. Museo nacional de Montevideo. München. Ornithologischer Verein. Nancy. Académie de Stanislas. Nancy. Société des sciences. Nantes. Société des sciences naturelles de l’ ouest de la France. 405 Napoli. Accademia delle scienze fisiche e matematiche. Napoli. Museo zoologico della R. università. Neubrandenburg. Verein der Freunde der Naturgeschichte in Mecklenburg. Neuchatel. Societe des sciences naturelles. Nijmegen. Nederlandsche botanische vereeniging. Nimes. Société d’ etude des sciences naturelles. Novi Sad. Matica srpska. Nürnberg. Naturhistorische Gesellschatt. Odesa. Neurussische Gesellschaft der Naturforscher. Offenbach. Verein für Naturkunde. Osijek. Slavonsko gospodarsko društvo. Osijek. Centralno hrv. pčelarsko društvo. Osnabriick. Naturwissenschattlicher Verein. Padova. Società Veneto-Trentina di scienze naturali. Palermo. Circolo matematico. Palermo. Reale accademia di scienze, lettere e belle arti. Paris. Feuille des jeunes naturalistes. Paris. Société zoologique de France. Passau. Naturhistorischer Verein. Philadelphia. Academy of natural sciences. Pietermaritzburg. Gouvernement geologist. Pisa. Società Toscana di scienze naturali. Prag. K. böhmische Gesellschaft der Wissenschaften. Prag. Naturhistorischer Verein „Lotos“. Prag. Klub piirodovedecky. Regensburg. Naturwissenschaftlicher Verein. Reichenberg. Verein der Naturfreunde. Rennes. Bibliotheque universitaire. Riga. Naturforschender Verein. Roma. R. accademia dei Lincei. Santiago. Société scientifique du Chili. Sarajevo. Muzej za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo. Skolski vijesnik. Sofija. Société bulgare des sciences naturelles. St. Gallen. Naturwissenschattliche Gesellschaft. St. Petersburg. Académie Imp. des sciences. St. Petersburg. Societas entomologica rossica. St. Petersburg. Société des naturalistes. Stockholm. Société entomologique. Stockholm. K. Vetenskaps akademien. Throndhjem. K. norske videnskabers selskab. Tokio. Societas zoologica. Torino. R. accademia delle scienze di Torino. ‘Torino. R. università di Torino. Trenesen. Naturwissenschaftlicher Verein des Trenesiner Comitates. Troppau. Naturwissenschaftlicher Verein. ‘Trieste. Società adriatica di scienze naturali. 406 Trieste. Tršćanski Lloyd. Turčianski Sv. Martin. Muzealna slovenska spoločnost. Upsala. Geological institution of the university of Upsala. Upsala. Regia societas scientiarum Upsaliensis. . Venezia. R. istituto Veneto di scienze, lettere ed arti. Verona. Accademia d’ agricoltura, commercio ed arti di Verona. Wageningen. Socićtć botanique neerlandaise. Washington. Biological society of Washington. Washington. Smithsonian Institution. Wien. Kais. Akademie der Wissenschaften. Wien. K. k. geologische Reichsanstalt. Wien. K. k. naturhistorisches Hofmuseum. Wien. K. k. zoologisch-botanische Gesellschaft. Wien. Verein der Geographen an der Universität Wien. Wiesbaden. Nassauischer Verein für Naturkunde. Zagreb. Hrv. arheologičko društvo. Zagreb. Hrv.-slav. gospodarsko drustvo. Zagreb. Hrv. lovačko-ribarsko društvo. Zagreb. Hrv. planinsko društvo. Zagreb. Hrv.-slav. šumarsko društvo. Zagreb. Jugoslavenska akademija. Zagreb. Zbor liječnika kraljevina Hrv. i Slav. Zürich. Naturforschende Gesellschatt- Zwickau. Verein für Naturkunde. Zvjezdarnice. U Americi: Amherst. Amherst College, Laurence Observatory. Boston. Boston University Observatory. Cambridge. Harvard College Observatory. Columbia. University of the state of Missouri, Laws Observatory. Flagstaff. Lowell Observatory. Mount Hamilton. Lick Observatory. New-York. Columbia University Observatory. San Francisco. Davidson Observatory. Washington. Georgtown University Observatory. U Evropi: Bamberg. Remeis Sternwarte. Edinbourgh. Royal Observatory, Blackford Hill. Grenwich. Royal Observatory. Heidelberg. Grossherzogliche Sternwarte. Hereny. Astophysikalisches Observatorium. Jena. Sternwarte und met. Institut. Kalocsa. Haynald Observatorium. Krakov. K. k. Universitätssternwarte. Kremsmünster. Sternwarte des Benediktiner Stiftes. Lošinj mali. Manora Sternwarte. O-Gyalla. Astrophysikalisches Observatorium. Paris. Observatoire de Paris. Pola. Marine Sternwarte. Prag. K. k. Universitätssternwarte. Pulkowo. Nikolajevskaja glavnaja observatorija. Wien. Sternwarte des k. k. mil. geographischen Institutes. Wien. K. k. Universitätssternwarte. II. XVI. redovita glavna skupstina za godinu 1904. Zapisnik redovite glavne skupštine hrv. naravoslovnoga društva za godinu 1904. obdržavane dne 19. veljače 1905. u prostorijama hrv. na- ravoslovnoga društva u ,Popovu tornju“ u Zagrebu. Osim ravnateljstva prisutno 45 članova. i. Predsjednik prof. dr. A. Heinz pozdravlja brojno prisutne članove i poziva tajnika prof. Fr. Sandora, da izvijesti o radu društva u g. 1904. 9. Tajnik čita ovo izviješće: Slavna skupstino! Dozvolite mi, da Vam u kratko pripovjedim, što se radilo i kako se živjelo u hrv. naravoslovnom društvu g. 1904. Nakon prošlogodišnje glavne skupštine konstituirao se odbor, popunjen izborom g. prof. dra. S. Bošnjakovića tako, da je g. Antun Malčević preuzeo knjižničarske poslove, a g. prof. dr. Srećko Bošnjaković blagajnu, dok su ostali od- bornici pridržali svoje funkcije. Odborskih sjednica bilo je prošle godine 7 i jedna konfe- rencija, u kojoj se raspravljalo o vođenju blagajničkih poslova za vrijeme dopusta dra. Bošnjakovića. 408 Ova je godina za ravnateljstvo bila prva mirnija godina u 6-godisnjemu njegovu radu: trebalo je naime obavljati lih tekuće poslove, budući da su velike akcije, što no ih je poduzelo društvo za ostvarenje različnih sekcija dovršene ili će se doskora dovršiti. Konačna bilanca za pretprošlu godinu, koja se poradi separatno vođenih računa astronomijske sekcije nije mogla poda- strijeti posljednjoj glavnoj skupštini, publicirana je prema zaključku prošle glavne skupštine u , Glasniku“ onako, kako su to gg. revizori predložili. I ove godine obdržavali su se mjesečni sastanciito u zimskim mjesecima njih 6 na broju, a predavala su ova go- spoda. Dne 14. siječnja. Prof. dr. O. Kučera: O radioaktivnim sup- stancijama; prof. dr. A. Heinz: Prave gljive kao uzročnici in- fekcijoznih bolesti ljudskih i životinjskih. Dne 21. travnja. Prof. dr. A. Heinz: Iz biologije češljuge (Dipsacus) i: Ima li patogenih saharomiceta? Prof. dr. S. Bo- šnjaković: O radioaktivnim supstancijama. Dne 20. listopada. Prof. dr. J. Majcen izvješćuje: O III. internacijonalnom matematskom kongresu u Heidelbergu. Dne 24. studenoga. Prof. dr. O. Kučera: Elektriciteta i materija; prof. dr. A. Langhoffer: Izlet u Engadin. Niz ovogodišnjih predavanja završio je dne 15. prosinca 1904. prof. 1. Purić, predavanjem: ,o hrvatskoj narodnoj kući“. Slavna skupštino! Godine 1904. predavalo je od odbornika 99%, a od članova tek 1%! Neka mi bude tom prilikom ponovno dozvoljeno upozoriti na to, da se za mjesečne sastanke nipošto ne ištu originalne radnje, nego da je tim sastancima glavni zadatak, popularizovati stečevine znanosti u obliku referata, zatim da se približimo, da se upoznamo i da se međusobno posavjetujemo. Ravnateljstvo je prošle godine pokušalo bar zagrebačke čla- nove sabirnim arkom pozvati u kolo predavača, odnosno refere- nata, ali s malo uspjeha. Zato evo ovo ravnateljstvo ponovno na moja usta moli, da bi svaki, tko kani držati kakvo predavanje, ili dati referat, imao dobrotu, to izravno pismeno prijaviti tajniku društva, a za manje stvari dovoljno je, ako se na sastanku samome prijavi poslujućemu odborniku. 409 Pridružite se gospodo, lijepo Vas molimo, i u tom smislu aktivnomu radu društva, pak će biti lijepih i poučnih i zabavnih društvenih sastanaka. Naši su mjesečni sastanci otvoreni i gostima, pa ovdje s radošću valja priznati, da upravo naša sveučilišna mladež te sa- stanke vrlo marljivo posjećuje. Evo gospodo, na Vama je, da ravnateljstvu i dalje po- mognete aktivnim sudjelovanjem kod mjesečnih sastanaka! Druga polovina „Glasnika* za g. 1904. (XVI,) sada se štampa s ovim radnjama: Dr. E. Rössler, Izvješće o radu „Hrvatske ornitoloske cen- trale“ god. 1904. I. proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i Slavo- niji god. 1904. Dr. D. Gorjanović-Kramberger, Zur Altersfrage der diluvialen Lagerstitte von Krapina in Kroatien IE. Gjuro Kolombatović, Discussioni su due specie di Ce- falopodi dibranchiati. Hrvatsko naravoslovno društvo : 1. Uprava i članovi društva koncem godine 1904. H. Društva i zavodi, s kojima je društvo god. 1904. izmje- njivalo publikacije. HI. XVI. redovita glavna skupština za god. 1904. i to; 1. Fr. Šandor: Tajnički izvještaj o radu društva u go- dini 1904. 2. Dr. S. Bošnjaković: Blagajnički izvještaj za g. 1904. 3. Dr. A. Langhoffer: Izvještaj o radu hrvatske orni- tološke centrale u g. 1904. 4. A. Malčević: Izvještaj o društvenoj knjižnici za go- dinu 1904. 5. Dr. O. Kučera: Izvještaj o radu astronomijske sekcije u g. 1904. Visoka kr. zem. vlada odio za bogoštovje i nastavu podupire novčanom potporom izdavanje ,Glasnika“, a troškove oko hrvatske ornitološke centrale namiruje vis. kr. zem. vlada, odio za unutarnje poslove. Posebna deputacija ponovno je molila preuzvišenoga g. bana potporu za pokriće troškova oko gradnje astr. opservato- rija. Preuzv. g. ban obećao je izdašniju potporu, kako ju bijaše obećao već i predšasnik njegov. 410 Vrhovna uprava kr. zemaljske tiskare darovala je i ove godine K 200 — kao popust od godišnjega računa za društvene publikacije. Osim toga darovala je udova našega bivšega bibliotekara G. Haseka djelo: Engler Pflanzenfamilien. Sve te dobročinitelje društva ide jednaka naša hvala. Naše je društvo početkom minule godine imalo: Začasnih članova 6. Utemeljitelja 22, a redovitih članova 206. Svega 234 člana. Tečajem g. 1904. istupilo je 16 redovitih članova, tako da je koncem g. 1904. preostalo 188 redovitih članova. No za g. 1905. prijavio se je do sada lijep broj novih članova (Popis jednih i drugih vidi na str. 401.-—402.). Koliko žalimo, što su se neki članovi rastali s društvom, toliko je utješljivo, da je broj ipak razmjerno malen, ako odbi- jemo broj novo pridošlih članova. Nije zgodno, što je veći dio društava s tim zadovoljan, da na glavnoj skupštini može iskazati dosta velik broj članova s redo- vito uplaćenom članarinom:; takva društva tek vegetiraju, dok mi želimo, da nam se društvo i dalje raširi, da procvate. Zato mislimo, da dužnost naših članova tim još ni iz daleka nije iscrpljena, što uplate članarinu, nego da se od njih punim pravom može i mora zahtijevati, da aktivno sudjeluju i moralno potpomažu svako nastojanje ravnateljstva oko procvata društva. To je, slavna skupštino, što ravnateljstvo Vas moli: stupite u bliži kontakt s ravnateljstvom, sudjelujte i Vi kod svake prilike, da nam se društvo što bolje razvije. Ovom godinom, slavna skupstino, svršava radna perioda sa- dašnjega odbora. Novi odbor čeka težak posao. Mnogo se toga započelo, sve to treba gojiti i dalje razvijati, a k tome još 1 mi- sliti na dalje širenje društva. To i opet, velepoštovana gospodo, bez Vaše izdašne pomoći ne ide. Zato, velepoštovana gospodo, ponovno Vas molimo, dje- lujte i radite i u napredak svuda i kod svake zgode na korist i probitak hrvatskoga naravoslovnoga društva. 3. Predsjednik pita glavnu skupštinu, da li prima izvješće tajnika na znanje. Budući da se prima, poziva predsjednik bla- gajnika prof. Dr. S. Bošnjakovića, da izvijesti o stanju bla- gajne u društvenoj g. 1904. Ovo izvješće glasi: = È, 4 de”, “TA BUMQBI TOZIAOI '91929q JUl9A "IC TUA VUNQVI TOZIADI 'SIZAH ‘Td 4IWI|9A GOGT VIA ‘a nqgessez n :1jsvuord npog nr quuagis vureSiluy s ‘Iepo]Sorg sıuleserg ICA omoyeflusog ‘FOGI vouisodd Tg ‘nqeasez N 1216 Wet [> > oudnyn 16. “| EBE OT u nda G9 GE . . . . . . . . . . NA0I0.8 n garzojodsvi vuleserg euoni (9 | 08 | OGI . . . . . . . . r Ue | yu n reufesefg vuonyg (q | — OCT. too. * tomuat]S eulfowro ], (e | ""CO6T (9 n soword eZ yegegsO PI | — 2)6 De N GUIEB ZETI Te FO 108 * * *.*. eulez TAOySoN 1 ewuey | GT 91 | ce . . . . . . . . . . . ® [11048 | | | -otl uravagsnap 2fuopom eZ VABOUN | TÉ (oe | op ue" 'poe.g eo, olutinjolag DE a SERE Lione ON BZ 9I TG a TOTEDZE ORSI TG 99 | 86 * [iroguazosqo BZ vuruzvin 1 1AOKE(] PA) EZI E EOS ae ofasti 1 AolLıSo | 8 — | 5806: "7.00 ovaouvi? UTAOPOL ISOULT] OF m (| +: >. < pese woyruznjsoq |) — OST “o... +: suljenljeuregn Tsourıg 08 | GET MO rgrousonpo. 0 QL BULTOFESENU] |9 — 99), ‘€061 DOS eftrogsord YIUSAISNIP 1 | 081 "pn ez eperseu naegruzifusy | G ULLTOJBA N ofuopom UZ CUNQRI Z] 09 | 18 EHRE HT 3 EHTUSBTE rituiead 20) 9 * © * <. 89A0U vSouozojn eu | -po 1 wsılusg nurerdop vz) vurmegsog | FRE PRESSO, Rn muodny IUOQAOT 08 | 28 "TAKT SAX „eqtuseps"oluensorgez | g 18 GOT > zeta pi ata StIq eun (q _ €IG VIAX I SAX ze Xrusvp) “ NININOTON ez | & — | 0889 “TE IA cultowre] (® 86 | zoe * * TAX „egtusepg“ oluedwegs ez |T ‘COGI ‘POS ZI SOUAIg ve) DENE HUIBPZI Bee X EITWILIT | si | i "7061 ‘pos ez ungei IU9A}SnNIC Pr 1 1822 A. Račun temeljne glavnice 1904. Primitak K 1 | Prenos iz god. 1903. 5.600 2 | Utemeljit. prinos god. 103. . . . 150) | | Ukupno,. >; 5.750 Jednača Izdatak K ui k za prenos u 1905... . 5.150 — Stanje temeljne glavnice koncem g. 1904. 1 | 2 državne obveznice 4°, svibanjske rente è [2 2 | 7 državne obveznice 4%, svi ske rente à 3 | 14% ugarska krunska renta a 200 K Fe redujam astronomskoj sekei 5 | Gotovina ©. | bee] 412 1904 uplaćenih i omelia prinosa I. Ukupno e IT" VI = e — — | 09 | 6288 oudnyn 09 1.088] oudnyg | N N 66 8219 „rer ou pa SULA UT 19 OI . * * rufesvjq (ouoni lousAagsnigqg | g 19 | OGGI = * vunene opnfepedinid owrgzeag | & oa il © : rzoruAsrs foulfowe], | TE 66 97159 13s0ug014 "46 nygiqpo od zeyuaAuf | ] | | Ras) | M vurAosšn( | DJE BUTAOUT | ‘7061 ‘pos wasuoy afıoyas aysfımouo.yse aluejs OYSUIAOwW] | | | 99 F18 * > oudny(] 99 | FIR * oudnyf) z9 | €0), rufeSte[q fompna vwilez nyepcho ez | & 99 | QG * nfrogeazosdo n opruzem I rAOIR( | & | Fo III * * welez ez TAOYJSOI I yeweyy | I > 4, BG) : S "FORT (9 ourmsuvjo yepedug | T | | | | e M MUIUPZI + | dl HBHUTLITK | "7061 ‘pos alıoyas aysfiuouo.jse ungey 'g 414 4. I ovo se izvješće prima na znanje, a sada čita knjižničar g. A. Malčević na poziv predsjednika ovo izvješće o stanju društvene knjižnice: Društvo zamjenjuje publikacije baš s 200 društava. Tu su zastupana u prvom redu sva odličnija društva i akademije naše monarkije i Njemačke, zatim glavnija društva sviju država i na- roda Evrope, prilično je zastupana i Amerika, slabije Azija, a Afrika s 1 geološkim društvom. Od tih zamjena su za g. 1904. 32 nove, i to: prirodoslovna društva u: Dresdenu, Krakovu, Na- pulju, Rennes-u, Trstu i Wageningenu, te 26 zvjezdarnica, 9 u Americi, 17 u Evropi. Zamjena -je redovno tekla, pa su pače re- klamiranjem popunjene i manjkavosti, koje datiraju još iz pre- đašnjih godina. Sve su knjige popisane, te prema tomu popisu i u policama poređane u društvenoj knjižnici u ,Popovu tornju“. Taj se popis i nadalje nastavlja, kako knjige dolaze, te svakomu članu, koji se za biblioteku zanima, stoji za lakšu orientaciju na raspolaganje. Sto se tiče posjeta knjižnice, taj je znatno slabiji od kada se je knjižnica preselila u ,Popov toranj“ iz kr. realne gimna- zije, gdje je bila više godina smještena. Glavni razlog tomu čini se, da je udaljenost ,Popova tornja“ od središta grada, te je većini članova, koji i onako obično ne raspolažu obilno vreme- nom, izvan ruke. Glavna skupština prima i ovaj izvještaj knjižničara na znanje. 5. Tajnik čita izvješće pročelnika ornitološkoga pododbora hrvatskoga naravoslovnoga društva prof. dr. Augusta Lan g- hoffera o radu ornitološke centrale u g. 1904. Izvješće pročelnika ornitološkoga pododbora hrv. nar. društva dra. Augusta Langhoffer-a o hrvat- skoj ornitološkoj centrali u g. 1904. Hrv. ornitološka cen- trala napredovala je pod upravom njezinoga predstojnika g. pro- fesora dra. Ervina Rösslera i prošle godine. Razaslane su tiskanice za motrenje raznim oblastima i privatnim motriteljima. Broj motritelja bio je u proljeću 384, koji su motrili na 341 mjestu, a u jesen 244, koji su motrili na 214 mjesta. Obradba selidbe u toliko je sada zgodnija, što se je naše područje razdijelilo na 3 orografska predjela, koji navlastito u slučajevima s većim brojem motritelja pokazuju hipsometrijski utjecaj. Geografski položaj naše domovine, koja se stere samo 415 kroz tri stupnja geogr. širine, slabo pokazuje utjecanje na se- lidbu ptica. Uzeli su se u obzir i meteorološki pojavi, da se vidi i njihov utjecaj. Do naših je motritelja, da razvoj i napredak ove naše in- stitucije unaprijede, a preporučamo ju i ovom zgodom svim prijateljima ornitologije. Skupština prima i ovo izvješće na znanje. 6. Napokon izvješćuje pročelnik astronomijske sekcije prof. dr. 0. Kučera o radu ove sekcije u g. 1904. ovako: Slavna skupstino! Dne 5. prosinca 1903. svečano je otvoren naš astronomijski opservatorij, no poradi nekih unutrašnjih poslova njegovo je redo- vito djelovanje započelo tek oko nove godine 1904., pak mi je čast izvijestiti slavnu skupštinu o prvoj godini života ovoga najmladega naučnoga instituta hrvatskoga, ujedno prvoga insti- tuta ove vrste na teritoriju kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Kako je našemu astronomijskomu opservatoriju dvojaka svrha: 1. da prema svojim instrumentalnim sredstvima i radnim silama doprinosi napredovanju nauke same i 2. da navlastito u hrvatskoj inteligenciji i mladosti širi resultate ove najuzvišenije, najljepše i najsavršenije nauke prirodne, pak da postane neko središte za sve, koji se zanimaju za ovu nauku u hrvatskom narodu, — dozvolite mi, da Vas izvijestim o radu u jednom iu drugom smjeru napose. I Da naučni institut, koji stoji godinu dana, ne može da pokaže zamašnih radnja naučnih, samo je po sebi jasno. Sav rad naučni u njem može da bude samo naravi pripravne, pa je tako bilo i u našem institutu, no sretan sam, što Vam mogu javiti, da se je oko njega već u prvoj godini skupila mala garda radnika ustrajnih i oduševljenih za nauku, pak se smijemo nadati, da će i nauka od njihova rada imati koristi. To su gospoda Miroslav Mance, upravitelj štedionice u Dugomselu, koji se u prvom redu bavi oko izučavanja Mjeseca, ali mi je osim toga bio čitavu godinu desna ruka u upravi instituta, pak. mu se i x» 416 ovom zgodom ovdje za to zahvaljujem. Veleč. gosp. Stjepan Hartmann cijelu je godinu veoma marljivo motrio Sunce i bilježio promjene na njegovoj površini, koje su sada sve zanim- ljivije, jer se približavamo maksimumu sunčanih pjega. Gospodin V. Dolanski, pravnik u Zagrebu, koji je godine 1901. prvi u Hrvatskoj opazio novu zvijezdu u Perseju, posvetio se je izuča- vanju promjenljivih zvijezda, tomu u ovaj čas akutnomu i za nauku, kako se čini, veoma važnomu pojavu. Pod konac je godine u naše kolo stupio i novinar gosp. Oton Slavik, koji navlastito kao astronomski računač u velike unapređuje pripravne naše radnje. Nadam se, da ne ću povrijediti diskreciju, ako spomenem i gosp. baruna Kostu Rukavinu, vlastelina u Trnovcu, koji se je odlučio, da računa stazu kometa, koji je 17. decembra 1904. otkrit u Nizzi. Od radnja, koje se ili već izvode ili su na najbližem našem programu, spominjemo : I. Rektifikaciju namještaja glavnoga našega durbina od 6?/,* ispitivanje o pomicanju stupa, na kojem stoji; 2. Istraživanje optičkih svojstava toga durbina ; 3. Izračunavanje nužnih tabela za sve potrebe sferičke astro- nomije na temelju geografske širine Zagreba; 4. Redovito astronomsko određivanje vremena ; 5. Određenje geografske širine Popova tornja astronomijskim putem : 6. Mikrometrična mjerenja na Mjesecu, Suncu i u obitelji planeta Jupitera ; 7. Revizija Dembowskova kataloga dvostrukih zvijezda. Od ovoga se programa izvode prve tri točke, a kao četvrtu mogu spomenuti motrenja Mjeseca, Jupitera i Sunca tečajem čitave godine, koja su našemu arhivu dala priličan broj ertnja ovih objekata, od kojih će se možda neke moći iznositi u našem . Glasniku“. Instrumentarij našega opservatorija, kaki je bio kod osnutka njegova, sastojao se od spomenutoga glavnoga durbina, koji sam podrobno opisao u „Glasniku* XV. god. 1903., od sekstanta engleskoga podrijetla, što ga je društvu darovao g. Milan grof Kulmer, fotografičke kamere sa svim porednim aparatima i stereoskopskim objektivom, dara neimenovana rodoljuba u Viro- vitici, i jednoga hronografa od Rieflera. Ovim razmjerno neznatnim instrumentarijem granice su 417 nauénomu radu našega instituta bile veoma stegnute, a kako su sredstva našega društva također veoma stegnuta, nije bilo ni nade, da bi se u bliskoj budućnosti proširile. Ali se našao dobrotvor našega opservatorija, koji je otvorio područje širemu radu našemu. Presvijetli gospodin biskup Pavao Gugler, koji je već osni- vanju ovoga instituta pripomogao prinosom od 200 kruna, da- rovao je početkom 1905. svotu od 800 kruna s naročitom na- mjenom, da se od nje nabave za astronomski opservatorij našega društva astronomička ura i mikrometar prema potrebi našega instituta. Presvijetlomu gospodinu neka bude u ime astronomij- skoga opservatorija i čitavoga društva i u ovoj glavnoj skupštini izrečena najdublja hvala za ovaj znatni dar, kojim se je bliži naučni program opservatorija mogao bitno raširiti, kako je gore spomenuto. Dao Bog, da naše društvo nađe još gdjekojega ovakvoga djelotvornoga prijatelja ove lijepe nauke! Pregovori se za nabavu ure i mikrometra vode s nekim firmama u Parizu i Beču, pak je nade, da ćemo naskoro imati oba aparata, vrsno izvedena. Osim ovoga dara spomenuti nam je još g. profesora Martina Sekulića, koji je darovao opservatoriju Klinkerfue- sovu teoretičnu astronomiju, gosp. Zsikmundovskoga, čin. banke u Zagrebu, koji je darovao Kleinove Astronomische Abende i cio tečaj g. 1904. od časopis ,Prometheus“; g. Stiasnyja, koji je darovao pomičnu kartu neba i napokon. g. stolara Kres- nika, koji je besplatno načinio jedna vrata iz astronomijske sobe na terasu. Svima najsrdačnija hvala! Na cirkular, kojim je prije godinu dana objavljeno struénja- cima utemeljenje našega opservatorija do sada se je odazvalo u svemu 26 instituta u Americi i Evropi, koji su što već poslali svojih publikacija, što pak obećali, da će ih slati u zamjenu za nas ,Glasnik“. (Popis vidi na strani 406.) Kad bude nas opservatorij mogao nesto vise publicirati, nema sumnje, da će broj zamjena još znatno porasti. Preko berlinskoga društva „Vereinigung von Freunden der Astronomie und Astrophysik“ složio se naš opservatorij u koope- raciju za dulja istraživanja o planetu Jupiteru i o Mjesecu po zajedničkom sistemu i s najednakim instrumentom. Rad je taj u prošloj godini započet, a nastavit će se i ove godine prema radnim silama našega opservatorija. U velike nam se taj rad otešćava nestašicom nužne literature i navlastito atlasa i karata. 415 Bit će jedna od prvih zadaća uprave našega društva, da opser- vatoriju namakne sredstva za najnužniju literaturu. Naučnom studiju Mjeseca, Jupitera i Sunca posvetili smo prošle godine u svemu oko 200 sati opažanja (gospoda Mance, Hartmann i ja), broj, koji nije baš malen, ako uzmete na um, da svaki od nas ima svoje zvanične dužnosti i da smo osim toga i drugoj zadaći našega opservatorija posvetili dio svoga vremena i da se prošla godina baš nije odlikovala često uzduhom zgodnim za detaljna studija na površinama spomenutih tjelesa, pak da nam skučena sredstva društva do sada ne dopustiše, da u zimnje doba svaki dan ložimo sobu za rad ispod kupole. Prema znazi našega glavnoga instrumenta još nam je na sreu jedno raširenje našega programa: studij protuberanca na Suncu, za koji trebamo poseban spektroskop za protuberancije u svezi s glavnim durbinom. Možda će se naći prijatelj nauke, koji će nam pomoći, da nabavimo i taj dosta skupocjeni aparat. Ustrojenje našega opservatorija objavljeno je, što do sada znamo, u časopisima „Astronomische Rundschau“, u „Mitteilungen von Freunden der Astronomie und Physik* i u Wislicenusovu „Astronomischer Jahresbericht“ za g. 1903. U XV. i XVI. godišnjaku našega „Glasnika* za god. 1903. i 1904. štampani su osim moga spomenutoga jur opisa durbina ovi astronomijski prilozi: Stjepan Hartmann: Velika grupa sunčanih pjega u oktobru g. 1903. (Glasnik XV., str. 157.—169.) sa 8 slika; Miroslav Mance: Opažanja o Borellyjevu kometu 1903. e (Gl. XV. str. 221.—225.) sa 7 slika i moji prilozi „O planetu Marsu“ (s 1 slikom) (Gl. XV. str. 62.—76.); » Opažanje planeta Marsa u opoziciji od g. 1903. (s 1 slikom) (Gl. XVI. str. 125.—127.); , Astronomija u kolu prirodnih nauka“. Besjeda na svečanom otvorenju astronomijskoga opservatorija (Gl. XVI str. 171.—179.). | Kako vidite, naučni je rad naše astronomijske sekcije do sada zaista malen, ali mi se uzdamo u ispravnost one stare hrvatske rečenice: „Slogom rastu male stvari, a nesloga sve po- kvari“. Ako se makar mala četa stalnih, ustrajnih i složnih rad- nika skupi oko našega opservatorija, bit će naučnih priloga i više i boljih. Živa je želja naša, da bude tako! s] 419 #: O radu astronomijske sekcije u drugom smjeru oko širenja resultata nauke i buđenja interesa za nju, mogu izvijestiti ovo: Po zaključku ravnateljstva hrv. nar. društva opservatorij je svake nedjelje dva puta na večer i jedan put danju otvoren bio za praktična motrenja članova i nečlanova uz ulazninu i to svaki put po 2 sata, gdjekada i više. Službu +kod tih opažanja vrsili smo. čitave godine gospodin Miroslav Manceija, a pomagali su nas gg. Hartmann i Dolanski. Kaki je bio odziv članova i posjetitelja pokazuju ovi brojevi. Opažalo se je tečajem godine s članovima i posjetiteljima u svemu 255 sati, a posjetitelja bilo je u svemu 504, pa je ulaznine ušlo K 58:—. Od korporacija, koje su bile na opservatoriju u većem broju, spominjemo klub geografa i historika u kr. sveučilištu (1 put), tečaj za učitelje i učiteljice (2 puta), preparande iz Osijeka i napokon pučku školu u Križevcima. Udara u oči, da još ni jedan zavod srednjoškolski ili drugi u Zagrebu nije osjetio potrebe, da svoje učenike dovede u opservatorij i da pažnju njihovu svrne na studij nebeskih po- java, pa tako s tih zavoda gotovo nije ni bilo posjetnika. Ravna- teljstvo je društva poradi toga zaključilo, da posebnim dopisom ravnateljstva tih zavoda upozori na ovaj svoj institut. Kada mladež naših škola jednoć bude stala kucati na vrata našega opserva- torija, bit će broj posjetitelja još kud i kamo veći i naš će opser- vatorij u tom smjeru moći još mnogo blagotvornije djelovati. Kako je znanje astronomijsko i interes za ovu nauku u naše inteligencije poradi osobitih prilika u našim školama veoma manjkavo, trebalo bi, da naša astronomijska sekcija udesi cikluse predavanja iz astrognozije i deskriptivne astronomije za početnike, koji se za ovu nauku zanimaju, kako to čine astro- nomijska društva u Francuskoj i u Njemačkoj. Dvokratni moj poziv u prošloj godini, da nam se jave, koji bi željeli, da budu taka predavanja u nas, ostao je bezuspješan: javila su se jedan- put dvojica, a drugi put niiko! Bit će, da stvar treba spretnije uhvatiti, nego što je do sada učinjeno, pak se smijemo nadati, da će i s te strane biti bolje. Za prvu godinu, sudim, smijemo biti zadovoljni i s ovim uspjehom. Iz svega, gospodo, razbirate, da je ovaj naš najmlađi ogra- nak društva još uvijek veoma nježan, pak treba pomnjive i brižne 420 njege od svih članova i prijatelja nauke, da stane na svoje noge i da uspješno radi u dvojakom odabranom smjeru. Preporučamo poradi toga ovaj naš zavod osobitoj pažnji i ljubavi svih, navla- stito imućnih prijatelja nauke. Samo njihovom će ustrajnom i krepkom pomoću on postati ono, što mi svi želimo, da bude. Glavna je skupština primila i ovaj izvještaj odobrenjem na znanje, a jedan prijatelj astr. opservatorija, odličan građanin zagrebački, darovao je opservatoriju odmah u skupštini 100 K, kao prinos za nabavu spektroskopa za protuberancije. 1. Riječ ima podpredsjednik prof. dr. Julije Domac, te obrazlaže opširno predlog, da bise hrvatsko naravoslovno društvo ponovno obratilo predstavkom na visoku kr. zemaljsku vladu za otvorenje hrvatskoga etno- grafskoga muzeja. Glavna skupština prima taj predlog jedno- glasno i ovlašćuje ravnateljstvo, da tu akciju provede. 8. Zatim predlaže gosp. učitelj Broz, da bi se u buduće članovi obavijestili dopisnicama ob održavanju mjesečnih sasta- naka. Prima se. 9. Sada se pristupa izboru predsjednika, članova ravnateljstva i zamjenika. Budući da dosadašnji predsjednik prof. dr. A. Heinz izjavljuje, da ne bi mogao primiti ponovnoga izbora, te sam predlaže za predsjedničko mjesto začasnoga i redovitoga člana prof. dra. Dragutina Gorjanovića-Krambergera, bude ovaj jednoglasno izabran predsjednikom, a u ravnateljstvo su bi- rana ova gospoda: Prof. .dr. I. Domac, Prof. dr. A. Heinz, Prof, dr. :Otoi Kučera, Prof. L Purić, Prof. dr. Stjepan Gjurašin, Prof. dr. S. Bošnjaković, Prof. Fr. Sandori A. Malčević. — Bu- dući da je prof. dr. A. Langhoffer već prije u sjednici ravna- teljstva izjavio, da ne prima nikako ponovnoga izbora, bude pročelnikom ornitoloskoga pododbora izabran g. dr. Gjurašin, a kako je prof. dr. H. pl. Hranilović istupio iz društva, po- vjereno je vođenje posala geogr. sekcije prof. 1. Puriću. Tim je glavna skupština zaključena, a članovi se uputiše pod vodstvom prof. dr. 0. Kučere, da pregledaju društveni astronomijski opservatorij i da motre Sunce. F. Sandor. Izvadak iz pravila. S. 3. — Svrha je društvu: a) unapredjenje naravoslovnih znanosti u opće, a proučavanje napose prirodnih odnošaja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, obziruć se takodjer na cieli slavenski jug; b) širenje i popula- rizovanje naravoslovnih znanosti u hrvatskom narodu. S. 7. — Društvo se sastoji od začasnih, utemeljiteljnih i redovitih članova. S. 10. — Utemeljitelji jesu oni, koji će društvu uplatiti svotu od 100 fl. na jedan put ili tečajem dviju godina. S. 13. — Redoviti članovi plaćaju 1 fl upisnine i 6 fl godišnjega prinosa. S. 14. — Juristične osobe, ako su redoviti članovi, plaćaju godišnji prinos kao i drugi redoviti članovi; ako su utemeljitelji onda 200 fl na jedan put ili tečajem dviju godina. S. 15. — Svi članovi dobivaju badava društvenu diplomu i ,, Glasnik“, a druge eventualne publikacije prema odluci ravnateljstva. Društvo ima svoj astronomijski opservatorij i svoju biblio- teku (Zagreb, Opatička ulica 22), koja je rezervirana samo za članove društva. Svi članovi dobivaju besplatno evaj ,, Glasnik“ i imaju pravo upotrebljavati astronomijski opservatorij za svoje stuäije. Knjižnica je društvena otvorena svake nedjelje od 10'/;k—12h do podne. — Astronomijski je opservatorij (od 1. svibnja do 1. listopada otvoren svakoga ponedjeljka i svakoga petka od 8% —9'/,h na večer za praktična motrenja članova (nečlanovi plaćaju 1 K) i svake nedjelje od 10h —12h do podne za razgledavanje prostorija i opažanje Sunca. (nečlanovi pla- ćaju 40 f.). Svi prilozi i pisma, koja se tiču ,,Glasnika“, neka se šalju samo na adresu njegova urednika gosp. Dr. Otona Kučere u Zagrebu (Jurjevska ulica 14), članarina pak gosp. Dr. Srećku Bošnjakoviću u Zagrebu, kem- analitički zavod. Reklamacije za ,,Glasnik“ neka se šalju gosp. Antunu Malčeviću, u Zagrebu (Demetrova ulica I, narodni muzej). Sadrzaj. | Dr. E. Rössler, Izvješće o radu „Hrvatske ornitološke centrale“ god. 1904. I. Proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji god. 1904. St. 221.—377. — Dr. D. Gorjanović- Kramberger, Zur Altersfrage der dilu- - ° vialen Lagerstätte von Krapina in Kroatien. St. 377—381. — Gjuro Kolom- batović, Discussioni su due specie di Cefalopodi dibranchiati. St. 382.—394. Hrvatsko naravoslovno društvo. — I. Uprava i članovi društva koncem go- dine 1904. St. 395.—401. — II. A. Malčević, Društva i zavodi, s kojima je društvo godine 1904. izmjenjivalo publikacije. St. 401.—407. — II. Fr. Šandor, XVI. redovita glavna skupština za godinu 1904. i to: — 1. Fry Šandor: Tajnički izvještaj za g. 1904. — 2. Dr. S. Bošnjaković: Bla- gajnički izvještaj za g. 1904. — 3. Dr. A. Langhoffer: Izvještaj: o, radu hrvatske ornitološke centrale u g. 1904. — 4. A. Malčević: Izvještaj o . društvenoj knjižnici g. 1904. — 5. Dr, O. Kučera : Izvještaj o radu astro- nomijske sekcije u g. 1904. St. 407.—420. Inhalt des „Glasnik“ der kroatischen naturwissenschaftlichen Gesellschaft in Zagreb (Agram). Redakteur: Prof. Dr. Otto Kučera in Zagreb. Band XVI. Zweite Halfte pro 1904. Dr. E. Rössler, Bericht über die Thätigkeit der „kroatischen EI thologischen Centrale“ in Zagreb im Jahre 1904. I. Frühjahrszug der Vögel in Kroatien und Slavonien im Jahre 1904; S: 221.—377. — Dr. D. Gorja- novie-Kramberg ger, Zur Altersfrage der diluvialen Lagerstätte von Kra- pina in Kroatien. II. S. 377.—381. — Gjuro Kolombatović, Discussioni su due specie di Cefalopodi dibranchiati. S. 382.—394..—- Kroatische natur- | wissenschaftliche Gesellschaft: I. Leitung der Gesellschaft und Mitgliederver- zeichniss im Jahre 1904. S. 395.—401. — II. A. Malčević, Gesellschaften und Intitute, mit denen die Gesellschaft ihre Publikationen eintauschte S. 401.407. — IL Fr. Šandor, Die XVI Generalversammlung der | ši Gesellschaft für das Jahr 1904. S. 407. — 420. Pata nal ] < Mi U % M > , Pa i bi, Ù a J \ i «W \ ći 1 n | SERIO o a i JUN ah er x ) aK Lu, FIR ST) CANOSA e gina CSAR [ 2 di u RAMA \ mu * Fe / a È Q Sa Y \ 2 koa zik o FI 2 q Poe N %X A AR DT, Ku M È N) A E SNJ x h ì 337 N, Ha 77 PR sE u IBRARY AMNH L - meo u AR